Susan Elizabeth Phillips - Prva dama

Page 1

Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Corncliju Litchfield Casc svrbio je nos. Inače je to bio vrlo elegantan nos. Savršena oblika, diskretan, pristojan. Čelo joj je bilo plemićko,jagodične kosti skladno isklesane, ali ne toliko oštre da bi bile proste. Cista, plava krv koja joj je tekla venama još na brodu Mayflower dala joj je rodoslovlje bolje od onoga koje je imala Jacquclinc Kcnnedv, jedna od njezinih najslavnijih prethodnica. Njezina duga svijetla kosa, koju bi odavno odrezala da joj to otac nije zabranio, bila je podignuta u punđu. Poslije joj je suprug predložio - nježno, jer je uvijek bio nježan s njom - daje ostavi dugu. Tako je i ostala američka plemkinja s frizurom koju je mrzila i s nosom koji ju je svrbio, a koji nije mogla počešati jer ju je stotinu milijuna ljudi diljem svijeta gledalo na televizorima. Suprugova sahrana svakako ti može pokvariti dan. Zadrhtala je i nastojala zatomiti histeriju dok se postupno sve više gubila. Prisilila se usredotočiti na ljepotu tog listopadskog dana i na sunce koje je obasjavalo redove nadgrobnih spomenika na groblju Arlington National, ali su i nebo i sunce bili previše blizu. Osjećala je kao da se i tlo upire gore ne bi lije zgnječilo. Približili su joj se muškarci koji su stajali pokraj nje. Novi predsjednik Sjedinjenih Država čvrsto ju je držao za nadlakticu. Otac joj je zgrabio lakat. Točno iza nje stajao je najbliži prijatelj njezina supruga, a njegova ju je žalost preplavila kao veliki tamni val. Osjećala se kao daje guše, da joj kradu zrak potreban za disanje. Zatomila je vrisak skupljanjem nožnih prstiju u urednim, crnim kožnatim salonkama, zagrizla unutrašnjost donje usnice i u glavi počela pjevati pripjev pjesme Zbogom cesto popločana žutim ciglama. Ta pjesma Eltona Johna podsjetila ju je daje napisao i drugu pjesmu, onu za mrtvu kraljevnu. Hoće li sada napisati jednu i za ubijenog predsjednika? Ne! Nemoj misliti o tome! Razmišljat će o kosi, o nosu koji je svrbi. Razmišljat će o tome kako ne može gutati hranu otkad ju je tajnica obavijestila daje tri ulice dalje od Bijele kuće Denni-sa ubio fanatik koji je vjerovao da njegovo pravo nošenja vatrenoga oružja uključuje i pravo da se predsjednika Sjedinjenih Država koristi kao metu za vježbanje. Napadača je na licu mjesta ubio wašingtonski redarstvenik, ali to nije promijenilo činjenicu da pred njom, u sjajnom crnom lijesu, leži njezin suprug s kojim je bila u braku tri godine, muškarac kojeg je nekada tako strastveno voljela. Trebala je nadu, nešto pozitivno za što će se uhvatiti, ali to je bilo teško čak i za odlučnog optimista. I tada se sjetila... Nije više prva dama Sjedinjenih Američkih Država. Nekoliko sati poslije, tu mrvicu utjehe naglo joj je oteo Lcster Vandervort, najnoviji predsjednik Sjedinjenih Država, promatrajući je preko stola u Ovalnom uredu koji je nekada pripadao Dcn-nisu Cascu. Minijaturne Milky Way čokoladice koje je držao u kutiji za cigare što je nekada pripadala Teddvju Rooseveltu nestale su skupa s njegovom zbirkom fotografija. Vandervort nije dodao nikakve osobne sitnice, ni fotografiju pokojne supruge. Znala je daje to previd koji će njegovo osoblje odmah ispraviti. Vandervort je bio mršav muškarac isposničkog izgleda. Bio je izuzetno inteligentan, gotovo potpuno bez smisla za humor i potvrđen radoholičar. Šezdesetčetverogodišnji udovac sada je bio najpoželjniji svjetski neženja. Prvi put od smrti Edith Wil-son, osamnaest mjeseci nakon inauguracije Woodrowa Wilso-na, Sjedinjene su Države bile bez prve dame. Zrak u Ovalnom uredu bio je klimatiziran, prozori visoki tri kata neprobojni za metke, ali ona se osjećala kao da se guši. Dok je stajala pokraj kamina, slijepo zureći u Washingtonov portret kojeg je naslikao Rembrandt Peale, glas novoga predsjednika kao da je dolazio iz daljine: - Ne želim se činiti neosjetljivim prema tvojoj žalosti pristupajući sada ovom problemu, ali nemani izbora. Ne mislim se ponovno ženiti i nijedna od moje ženske rodbine nije ni najmanje sposobna nositi se s poslom prve dame. Želim da nastaviš vršiti tu funkciju. Dok se okretala prema njemu, zarila je nokte u dlanove. -Nemoguće je. Ne mogu to učiniti. - Poželjela je vrisnuti da još uvijek nosi odjeću sa sahrane, ali pretjerano pokazivanje emocija isprano je iz nje davno prije nego je došla u Bijelu kuću. Njezin se ugledni otac pridigao s jednog od dvaju naslonjača prekrivenih kremastim damastom i zauzeo stav u stilu kraljevića Filipa: ruke čvrsto stisnute iza leda, težina tijela prebačena na pete. - Ovo je bio težak dan za tebe, Cornelia. Sutra ćeš jasnije gledati stvari. Cornelia. Svi koji su joj išta značili u životu, osim njezina oca, zvali su je Nealy. — Neću se predomisliti. - Naravno da hoćeš — odvratio joj je. — Ova administracija mora imati sposobnu prvu damu. Predsjednik i ja razmotrili smo situaciju iz svih mogućih kutova i obojica se slažemo daje to idealno rješenje. Bila je odlučna žena, osim pred svojim ocem, pa se morala hrabriti kako bi mu se suprotstavila. - Idealno za koga? Za mene ne. James Litchfield pogledao ju je onim pogledom svisoka kojim se koristio za kontroliranje ljudi otkada se sjeća. Ironično, kao predsjednik stranke sada je imao više moći nego što je imao tijekom onih osam godina dok je bio potpredsjednik Sjedinjenih Država. Njezin otac bio je taj koji je prvi uočio predsjednički potencijal Dennisa Casea, naočitog, neoženjenog guvernera Virginije. Prije četiri godine potvrdio je svoju reputaciju osobe koja zna prepoznati pobjednika otprativši kćer do oltara kako bi se udala za tog muškarca. - Znam bolje nego itko drugi koliko je ovo bilo traumatično - nastavio je - ali ti si najvidljivija karika između


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Caseove i Van-dcrvortove administracije. Zemlja te treba. - Misliš reći da me stranka treba? - Svi su znali da će Lester teško biti samostalno izabran za predsjednika zbog nedostatka osobne karizme. Iako je bio sposoban političar, manjkao mu je čak i kilovat zvjezdanoga napona predsjednika Dennisa Casea. - Ne mislimo samo na ponovni izbor - lagao joj je otac ne trepnuvši. - Mislimo na američki narod. Ti si važan simbol stabilnosti i kontinuiteta. Vandervort je žustro dometnuo: — Kao prva dama zadržala bi stari ured i isto osoblje. Osigurat ću da imaš sve što trebaš. Uzmi mjesec slobodno da se oporaviš na očevu imanju na Nantu-cketu, a potom ćemo te polako vratiti u raspored, počevši od svečanoga prijema za diplomatsko osoblje. Sredinu siječnja ostavi slobodnu za sastanak skupine G-8, a putovanje u Južnu Ameriku neodgodivo je. Sve je ovo već u tvom rasporedu pa ne bi trebalo predstavljati problem. Na posljetku kao da se sjetio da su ova događanja u njezinu rasporedu jer ih je isplanirala izvesti stojeći pokraj svoga kariz-matičnoga zlatokosog supruga. Stišavši glas, dometnuo je sa zakašnjenjem: - Znam daje ovo teško razdoblje za tebe, Cornc-lia, ali Predsjednik bi htio da kreneš dalje, a imati kakva posla za obaviti trebalo bi ti pomoći u žalosti. Gad! Poželjela mu je doviknuti tu riječ, ali bila je kći svojega oca, školovana od rođenja da sakrije osjećaje. Umjesto toga netremice je gledala obojicu. — To je nemoguće. Želim natrag svoj život. To sam zaslužila. Otac joj se približio, prešavši preko ovalnoga tepiha s predsjedničkim pečatom, kradući joj još kisika koji joj je bio potreban za disanje. Osjećala se zatočenom i sjetila se daje Bili Clin-ton Bijelu kuću nazvao kraljevskim draguljem u državnom sustavu zatvora. - Nemaš djecu koju bi odgajala, nikakvu karijeru kojoj bi se posvetila — rekao joj je. — Ti nisi sebična osoba, Cornelia, i odgajana si da izvršavaš svoju dužnost. Nakon što provedeš neko vrijeme na otoku, osjećat ćeš se bolje. Američki narod računa na tebe. Pitala se kako se to dogodilo. Kako je uspjela postati tako popularna prva dama? Otac je govorio daje to zbog toga što ju je zemlja promatrala dok je rasla, ali je ona mislila daje zato stoje istrenirana od djetinjstva biti u oku javnosti, a nikada nije ozbiljnije pogriješila. — Nisam baš popularan — rekao je Vandervort izravnošću zbog koje mu se divila, iako gaje to često stajalo glasova. - Tu mi ti možeš pomoći. Nejasno je zamislila što bi Jacqueline Kcnncdv učinila dajoj je LBJ* predložio nešto slično. Ali LBJ-u nije trebala nadomje-sna prva dama. On se oženio najboljom. Nealv je mislila da se i ona udala za najboljega, ali na kraju nije ispalo tako. - Ne želim to napraviti. Zaslužila sam privatni život. — Odrekla si se privatnog života kada si se udala za Dcnnisa. Njezin otac nije imao pravo. Odrekla ga se onoga dana kada se rodila kao kći Jamesa Litchfielda. Kada je imala sedam godina, davno prije nego što joj je otac postao potpredsjednik, novine su objavile priču kako je sve uskršnje pisanice koje je pronašla na travnjaku Bijele kuće poklonila invalidnom djetetu. Priča nije otkrila kako joj je otac, tadašnji senator Sjedinjenih Država, šapnuo da se mora odreći tih pisanica i daje poslije plakala jer to nije željela učiniti. U dobi od dvanaest, s blještavim aparatićem za zube u ustima, fotografirali su je dokjc dijelila kukuruzni pire u javnoj kuhinji za sirotinju u Washingtonu. S trinaest joj je nos bio zamrljan zelenom bojom dok je pomagala obnavljati dom za starije građane. Njezina popularnost zauvijek je zapečaćena kada su je fotografirali u Etiopiji u dobi od šesnaest godina s izgladnjelim dojenčetom u naručju dok su joj suze bijesa tekle niz obraze. Slika je objavljena na naslovnici Timea i ustoličila je kao simbol američkoga suosjećanja. Blijedoplavi zidovi približavali su joj se. — Sahranila sam supruga prije manje od osam sati. Ne želim sada raspravljati o ovome. — Naravno, draga. Sutra možemo dovršiti sve pripreme. Na kraju je uspjela osigurati si šest tjedana samoće, ali potom su je vratili na posao kako bi radila ono za stoje odgajana, ono stoje Amerika očekivala od nje: biti prva dama. Lyndon Baincs Johnson, (1908. - 1973.) - 36. predsjednik SAD-a, preuzeo mandat nakon ubojstva Johna F. Kennedyja 1963. Tijekom sljedećih šest i pol mjeseci, Nealyje toliko smrša-vjela da su tabloidi počeli objavljivati priče da je anorek-sična. Obroci su postali pravo mučenje. Noću nije mogla spavati, a osjećaj da se guši nije ju napuštao. Usprkos tome, dobro je služila zemlji kao prva dama Lestcra Vandervorta... dokjedan mali događaj nije sve srušio. Jednoga lipanjskog popodneva stajala je na odjelu za pedijatrijsku rehabilitaciju bolnice u Phoenixu i promatrala djevojčicu kovrčave crvene kose kako se muči s novim remenjem za noge. - Gledajte me! - Bucmasta crvenokosa glavica vedro se nasmiješila Nealy. Oslonila se o štake i počela mukotrpan postupak poduzimanja jednog jedinog koraka. Sva ta hrabrost...


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Nealy se nije često osjećala posramljenom, ali sada ju je taj osjećaj preplavio. Ovo se dijete viteški borili zavladati svojim životom, dok je Nealy samo promatrala kako njezin prolazi mimo nje. Nije bila kukavica ni nesposobna izboriti se za sebe, ali je ipak dopustila da se ovo dogodi jednostavno zato što ni ocu ni predsjedniku nije mogla dati valjan razlog zašto ne bi mogla nastaviti obavljati posao za koji je rođena. Upravo tada odlučila je. Nije znala nLkako ni kada, ali namjeravala se osloboditi. Makar ioj ta sloboda trajala samo jedan dan -jedan sat! - barem će pokušati. Točno je znala što želi. Željela je živjeti životom obične osobe. Željela je kupovati u trgovini mješovite robe, a da svi ne zure u nju, prošetati ulicom maloga grada jedući sladoled u kornetu i smiješiti se samo zato jer to želi, a ne zbog toga što mora. Željela je biti slobodna reći što misli, pogriješiti. Željela je vidjeti svijet onakav kakav doista jest, ne ulašten za službeni posjet. Možda će tada konačno spoznati kako bi trebala živjeti do kraja života. Nealy Case, što želiš biti kad odrasteš? Kada je bila jako mala, svima je rekla da želi biti predsjednica. Sada nije imala pojma. Ali kako bi najslavnija žena u Americi odjednom mogla postati obična osoba? Jedna prepreka za drugom iskakale su pred njom. Bilo je nemoguće. Prva dama jednostavno ne bi mogla nestati, zar ne? Biti čuvan tražilo je suradnju i nasuprot uvriježenu mišljenju, bilo je moguće pobjeći od Tajne službe. Bili i Hillarv Clin-ton iskrali su se tijekom ranih dana svoje administracije, nakon čega su ih podsjetili da su se odrekli takve slobode. JFK je izluđivao Tajnu službu svojim nestancima. Da, bilo je moguće neprimijećeno nestati, ali to ne bi imalo smisla ako se ne bi mogla slobodno kretati. Sada je samo morala pronaći način to izvesti. Mjesec poslije pokrenula je svoj plan. U deset sati jednoga srpanjskog jutra starija žena pridružila se skupini koja je bila u obilasku Bijele kuće. Imala je sitno na-kovrčanu snježnobijelu kosu, zelenu i žutu haljinu s uzorkom i veliku plastičnu torbu. Koščata su joj ramena bila pogrbljcna, na tankim nogama imala je elastične čarape, a na stopalima par smeđih cipela s vezicama. Gledala je u vodič kroz naočale biserno sivih okvira s pozlatom na drškama. Čelo joj je bilo plemićko, nos aristokratski, a oči plave kao američko nebo. Nealy se grlo stezalo dok je gutala i morala je odoljeti napasti da ne vuče vlasulju koju je naručila preko kataloga. Iz drugoga kataloga naručila je haljinu od poliestera, cipele i najlonke. Kako bi sačuvala privatnost, oduvijek se oslanjala na kupovinu putem kataloga, koristeći ime i adresu predstojnice osoblja, Maureen Watts, s dodatnim lažnim srednjim inicijalom C, kako bi Maureen znala da je Nealvna narudžba. Maureen nije imala pojma o sadržaju paketa koji su joj nedavno dostavljeni u Bijelu kuću. Nealy se držala skupine koja je polako gmizala iz Crvene sobe namještene u kolonijalnom stilu do državničke blagovaonice. Videokamere su snimale sve. Prsti su joj bili hladni i obamrli. Pokušavala je ostati smirena zureći u Lincolnov portret koji je visio iznad kamina. Na okviru ispod njega bile su uklesane riječi Johna Adamsa koje je toliko puta pročitala: Molim nebesa da podare najveći blagoslov ovoj kući i svima koji će od sada boraviti u njoj. Neka nitko osim poštenih i mudrih ljudi nikada ne vlada pod njezinim krovom. Žena koja je vodila obilazak stajala je pokraj kamina, pristojno odgovarajući na pitanja. Nealy je vjerojatno jedina osoba u sobi koja je znala da su svi vodiči obilazaka Bijele kuće pripadnici Tajne službe. Čekala je daje žena uoči i podigne uzbunu, ali je agentica jedva pogledala u njezinu smjeru. Koliko je agenata Tajne službe upoznala tijekom ovih godina? Pratili su je u srednju školu, a potom i na fakultet. Bili su s njom na prvom spoju i prvi put kada je previše popila. Tajna ju je služba naučila upravljati autom i svjedočila suzama kada ju je odbio prvi dečko koji joj se svidio. Jedna joj je agentica čak pomogla izabrati haljinu za maturalni ples kada joj se pomajka razboljela od gripe. Skupina se uputila u Cross Hali, a odatle izašla kroz sjeverni natkriveni trijem. Bilo je vruće i sparno, tipičan srpanjski dan u Washingtonu. Nealy je treptala na žarkom suncu i pitala se koliko će još koraka napraviti prije nego čuvari shvate da nije neka starija gospođa, nego zapravo prva dama. Srce joj je počelo užurbano tući. Pokraj nje se jedna majka obrecnula na malog sina. Nealy je išla dalje, svakim korakom postajući sve napetija. Tijekom mračnih vremena, očajna Pat Nixon prerušila se maramom i sunčanim naočalama. U pratnji jednoga jedinog agenta Tajne službe pobjegla je iz Bijele kuće i lutala ulicama Washingtona gledajući izloge i sanjareći o danu kada će sve biti gotovo. Ali kako je svijet postajao ljući, nestale su i prigode kada je prvim damama dopuštena takva utjeha. Borila se s dahom kad je stigla do izlaza. Šifrirano ime Tajne službe za Bijelu kuću bilo je Kruna, ali je zapravo trebalo biti Utvrda. Većina turista u prolazu nije znala da su mikrofoni smješteni uzduž ograde tako da stražari mogu čuti svaku izgovorenu riječ u krugu zgrade. Posebni odred pojavljivao se na krovu s mitraljezima kada je god predsjednik ulazio u zgradu i izlazio iz nje. Tereni su bili opremljeni videokamerama, detektorima pokreta, senzorima za pritisak i infracrvenim uređajima. Da bar postoji manje kompliciran način ovo izvesti. Razmišljala je o tome da održi konferenciju za tisak i jednostavno objavi da se povlači iz javnoga života, ali bi novinari pratili svaki njezin korak i ne bi joj bilo bolje nego sada. Ovo je bio jedini način.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Došla je do Avenije Pcnnsvlvanije. Ruka joj je drhtala kada je stavljala vodič u plastičnu torbu pokraj omotnice s više tisuća dolara gotovine. Gledajući ravno pred sebe, počela je hodati La-favctte Parkom prema podzemnoj željeznici. Uočila je policajca koji joj je prilazio i kapljica znoja kliznu-la joj je između grudi. Sto ako je prepozna? Srce joj je zamalo stalo kada joj je kimnuo, a potom se okrenuo. Nije imao pojma daje upravo kimnuo prvoj dami Sjedinjenih Država. Disanje joj se usporilo. Svi članovi prve obitelji nosili su naprave za praćenje. Njezina, tanka poput kreditne kartice, počivala je ispod jastuka u spavaćoj sobi privatnog apartmana na četvrtom katu Bijele kuće. Ako bude imala sreće, tek će za. dva sata otkriti njezin nestanak. Iako je Nealy rekla Maureen Watts, predstojnici osoblja, da se ne osjeća dobro i da treba nekoliko sati prileći, znala je da Maureen neće oklijevati pozvati je ako pomisli daje nešto žurno. Tada će pronaći pismo koje je Nealy ostavila zajedno s napravom za praćenje i nastat će prava ludnica. Nealy se prisilila ne žuriti dok je ulazila u podzemnu željeznicu. Uputila se prema aparatu za prodaju voznih karata za koje nije ni znala da postoje dok nije slučajno prisluškivala razgovor između dviju tajnica. Morala je presjedati iz vlaka u vlak i izračunala je koliko treba platiti. Stavila je novac unutra, pritisnula pravu dugmad i dobila voznu kartu. Uspjela se probiti kroz kružnu rampu do stajališta. Zadubila se u vodič dok joj je srce snažno lupalo i čekala vlak kojim će započeti svoje putovanje do predgrađa Marvlanda. Kada stigne u Rockvillc, namjeravala je uzeti taksi i krenuti prema jednom od zastupništava za rabljena vozila uz cestu 355. Nadala se da će tamo naći dovoljno pohlepnog trgovca koji će starijoj dami prodati auto ne provjerivši joj vozačku dozvolu. Tri sata poslije sjedila je za upravljačem četiri godine stare Ciievy Gorske na putu prema Fredericku, u Marvlandu. Uspjela je izaći iz Washingtona. Auto ju je stajao više nego stoje trebao, ali nije marila jer ga nitko nije mogao povezati s C'ornelijoni Casc. Pokušala je opustiti grčeve u prstima, ali nije mogla. Već je do sada zacijelo oglašena uzbuna u Bijeloj kući i došlo je vrijeme da obavi svoj poziv. Kada je sišla na sljedećem izlazu, nije se mogla sjetiti koliko je vremena prošlo otkada je posljednji put vozila autocestom. Ponekad bi sjela za upravljač kada je boravila na Nantucketu ili u Camp Davidu, ali je inače rijetko vozila. Uočila je trgovinu s lijeve strane, dovezla se, a potom izašla iz automobila i uputila se do javnog telefona koji je bio pričvršćen na zid. Bila je navikla na učinkovitost telefonista u Bijeloj kući pa je morala pažljivo pročitati upute. Na posljetku je ukucala brojeve najprivatnijc telefonske linije u Ovalnom uredu, one koju nije bilo moguće prisluškivati. Predsjednik se osobno javio na drugo zvono. - Da? — Ncaly je. — Za ime Božje, gdje si? Jesi li dobro? — Zabrinutost u njegovu glasu govorila joj je daje ispravno odlučila ne odgoditi ovaj poziv. Pismo su očito pronašli, ali nitko u Bijeloj kući nije mogao znati je li ga napisala pod prisilom, a nije ih željela uzbuniti više nego stoje morala. — Dobro sam. Nikad bolje. Pismo je pravo, gospodine predsjedniče. Nitko mi nije uperio pištolj u glavu. -John je izvan sebe. Kako si mu ovo mogla uraditi? Očekivala je to. Svakom članu predsjedničke obitelji dodijeljena je šifra koju bi koristili u slučaju da ih se na bilo koji način prisiljava na što. Ako izusti rečenicu u kojoj spominje \mcjohti North, predsjednik će znati daje odvedena protiv svoje volje. - Ovo nema nikakve veze s njim — odgovorila je. - S kim onda?- Davao joj je još jednu priliku. .- Nitko me ne prisiljava - rekla je. Činilo se daje konačno shvatio kako je sve ovo napravila svojevoljno pa je njegova ljutnja frcala preko telefonske veze. - Pismo je puno gluposti. Otac ti je izbezumljen. - Samo mu reci da uzimam malo vremena za sebe. Nazvat ću vas povremeno da znate da sam dobro. - Ne možeš ovo napraviti! Ne možeš jednostavno nestati. Slušaj me, Cornelia. Imaš odgovornosti i potrebna ti je Tajna služba. Ti si prva dama! Beskorisno je bilo svađati se s njim. Mjesecima je njemu i ocu govorila da joj je potreban odmor i da mora pobjeći iz Bijele kuće, ali nijedan je nije htio poslušati. - Moći ćeš zavarati medije neko vrijeme ako Maurecn objavi da imam gripu. Nazvat ću ponovno za nekoliko dana. - Čekaj! Ovo je opasno. Mora te čuvati Tajna služba. Nikako ne možeš... - Doviđcnja, gospodine predsjedniče. Prekinula je razgovor s najvažnijim čovjekom slobodnoga svijeta. Dok se vraćala u auto, morala se prisiliti ne trčati. Njezina haljina od sintetike kao da joj se čvrsto zalijepila za kožu, a noge u elastičnim čarapama kao da nisu bile njezine. Diši, rekla je samoj sebi. Samo diši. Nije mogla dopustiti da se sada raspadne. Tjeme ju je svrbjelo dok se vraćala na autocestu. Poželjela je da može skinuti vlasulju, ali je morala pričekati s tim dok ne kupi novu krinku.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Nije joj trebalo dugo da dođe do Wal-Marta kojeg je pronašla prošloga tjedna na internetskim žutim stranicama. Uspjela je pobjeći samo s onime što joj je stalo u plastičnu torbu i došlo je vrijeme da obavi ozbiljnu kupovinu. Lice joj je tako poznato da nije mogla, čak ni kao dijete, otići u trgovinu, a da ljudi ne prate svaki njezin pokret. Sada je, međutim, bila previše napeta da bi uživala u kupnji kao anonimna osoba. Brzo je sve obavila, stala u red, platila i krenula prema automobilu. Stavivši kupljenu robu u prtljažnik, vratila se na autocestu. Do mraka je planirala dobrano prijeći Pennsvlvaniju i sutra sasvim sići s autoceste. Tada će krenuti lutati po zemlji o kojoj je znala tako puno, a istodobno tako malo. Putovat će dokjoj ne ponestane gotovine ili dok je ne ulove, što god došlo prije. Stvarnost onoga stoje učinila pogodila ju je. Nitko joj nije gledao preko ramena, nije imala nikakav raspored kojeg se morala držati. Bila je slobodna prvi put u životu. Dok se Mat Jorik meškoljio na stolcu, udario je laktom u rub odvjetnikova stola. Mat se često sudarao sa stvarima. Ne zbog toga što nije bio graciozan, nego zbog toga što je većina prostorija na svijetu sagrađena premalena da bi ugodno smjestile muškarca njegove veličine. Mat je bio visok 198 centimetara i težak otprilike sto kilograma pa je izgledao poput diva pokraj maloga drvenog stolca nasuprot radnom stolu odvjetnika u Harrisburgu u Pennsvlvaniji. Ipak, Mat je s godinama navikao na premalene stolce i umivaonike u kupaonicama koji su ga lupali točno iznad koljena. Automatski se saginjao kada bi silazio niz stube u podrume, a putnička klasa u zrakoplovima za njega je bila pravi pakao. Sto se tiče sjedenje otraga u gotovo svim putničkom automobilima na cesti - zaboravi. - Navedeni ste kao otac djece na njihovim rodnim listovima, gospodine Joričc. To vas čini odgovornim za njih. Odvjetnik je bio stisnuta budala bez smisla za humor, ona vrsta osobe koju je Mat Jorik najviše mrzio pa se malo istegnuo i ispružio jednu nogu, sretan što svojom veličinom može malo zastrašiti ovog malog crva. - Da vam nacrtam. Nisu moja. Odvjetnik se lecnuo. — Tako vi kažete. Ali njihova majka imenovala vas je njihovim skrbnikom. Mat je bijesno zurio u njega. - S poštovanjem odbijam. Iako je Mat neko vrijeme živio u Chicagu i Los Angelesu, radničko susjedstvo Pittsburgha gdje je odrastao obavijalo gaje kao tvornički dim. Bio je tridesetčetverogodišnji grubijan iz industrijskoga grada velikih šaka, glasa koji je odzvanjao i darom rječitosti. Jedna bivša djevojka govorila je daje posljednji pravi američki muškarac, ali budući da gaje u tom trenutku gađala u glavu primjerkom časopisa Suvremena mlada, nije to doživio kao kompliment. Odvjetnik se sabrao. - Kažete da nisu vaša, ali bili ste u braku s njihovom majkom. - Kada sam imao dvadeset jednu godinu. - Bio je to čin mladenačke panike koju Mat nikada nije ponovio. Njihov razgovor prekinula je tajnica s kartonskim fasciklom u rukama. Bila je ozbiljna, ali je očima počela plaziti po njemu čim je ušla u sobu. Znao je da se ženama sviđa njegov izgled, ali nikada nije shvatio zašto, usprkos činjenici da ima sedam mlađih sestara. U svojim je očima bio samo običan muškarac. Tajnica je, međutim, vidjela nešto drugo. Kada je ušao u ured, najavivši se kao Mathias Jorik, ona je primijetila daje istodobno vitak i mišićav, širokih ramena, krupnih šaka i uskih bokova. Sada je uočila malo neravan nos, ubojite usnice i naglašene jagodice. Imao je gustu smeđu kosu ošišanu kratko u praktičnu frizuru koja nije mogla sakriti blagu kovrčavost, a po njegovoj jakoj četvrtastoj vilici kao daje bilo ispisano samo me probaj udariti. Kako su joj izrazito muževni muškarci više smetali nego što su je privlačili, shvatila je tek kada je šefu dala fascikl koji je tražio i vratila se za svoj stol, što joj je bilo tako privlačno u vezi s ovim. Kameno sive oči odražavale su oštar, uznemirujući stupanj inteligencije. Odvjetnik je kratko zavirio u fascikl, a potom pogledao Ma-ta. - Priznajete daje vaša bivša supruga bila trudna kada ste se vjenčali? - Da vam još jednom sve ponovim. Sandy je rekla daje dijete moje i vjerovao sam joj sve do nekoliko tjedana poslije vjenčanja, kada mi je jedna njezina prijateljica rekla istinu. Suočio sam se sa Sandy i priznala mije daje lagala. Išao sam odvjetniku i to je bilo to. -Još uvijek se sjećao olakšanja što može napustiti sve što nije želio. Crv je ponovno zavirio u fascikl. - Nekoliko ste joj godina slali novac. Koliko god to Mat želio sakriti, prije ili poslije ljudi bi otkrili da ima nježnu crtu, ali nije vjerovao da dijete treba patiti zbog loše prosudbe svoje majke. - Sentimentalnost. Sandy je imala dobro srce. Jednostavno nije bila previše izbirljiva s kim će spavati. - I vi tvrdite daje niste vidjeli od razvoda? - Nema se tu što tvrditi. Nisam je vidio gotovo petnaest godina, što tvrdnju da sam otac drugog djeteta koje je lani rodila čini prilično nevjerojatnom. - Naravno, ponovno djevojčica. Cijelog su ga života proganjala ženska djeca. - Zašto se onda vaše ime nalazi na oba rodna lista? - To biste trebali upitati Sandy. - Samo što nitko neće ništa pitati Sandy. Poginula je prije šest tjedana, vozeći pijana sa svojim dečkom. Budući daje Mat bio na putu, saznao je tek prije tri dana, kada je napokon stigao provjeriti glasovnu poštu. Bilo je i drugih poruka. Jedna od bivše djevojke, jedna od poznanika koji je želio pozajmiti novac. Kompić iz


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Chicaga želio je znati vraća li se Mat u Vjetroviti grad tako da ga može prijaviti za njihovu staru hokejsku ligu. Četiri od njegovih sedam mlađih sestara htjele su razgovarati s njim, što nije bilo ništa novo, budući daje Mat bio zadužen za njih od djetinjstva odrastajući u opasnoj slovačkoj četvrti. Mat je bio jedini preostali muškarac nakon što ih je otac napustio. Baka se brinula o kućanstvu dok mu je majka radila pedeset sati tjedno kao knjigovođa. Takav raspored ostavio je devetogodišnjeg Mata zadužena za sedam mladih sestara, od kojih su dvije bile blizanke. Cijeloga se djetinjstva borio s mržnjom prema ocu zbog toga što je učinio ono što Mat nije mogao - napustio je kuću u kojoj je bilo previše ženskih osoba. Nekoliko posljednjih godina prije bijega iz Paklene kuće žena bilo je posebno gadno. Otac je već umro, što je dokrajčilo njegovu maštariju da će se vratiti i preuzeti vodstvo. Djevojke su rasle i postajale sve temperamentnije. Neka se uvijek spremala dobiti mjesečnicu, imala je mjesečnicu, oporavljala se od mjesečnice ili se kriomice noću uvlačila u njegovu sobii tiho histerizirajući jer joj je mjesečnica kasnila, a on bi trebao znati što joj je činiti. Volio je svoje sestre, ali gaje gušilo biti odgovoran za njih. Sebi je obećao da će okrenuti leđa obiteljskom životu kada se konačno izvuče i osim onog kratkog i glupog vremena provedenog sa Sandy, upravo je to i napravio. Posljednja poruka na njegovoj glasovnoj pošti bila je ona Sida Gilesa, producenta Bylinea. Još jednom je preklinjao Mata da se vrati u Los Angeles u televizijsku emisiju s tematikom tabloida koju je napustio prije mjesec dana, ali je Mat Jorik jednom potkopao svoju novinarsku vjerodostojnost i nije imao namjeru to ponoviti. - ...kao prvo, trebate mi donijeti Presudu o razvrgnuću braka. Potreban mije dokaz da ste bili razvedeni. Pažnju je ponovno usmjerio na odvjetnika. — Imam dokaz, ali trebat će mi neko vrijeme da ga donesem. - Tako je brzo napustio Los Angeles, daje zaboravio isprazniti sigurnosni pretinac u banci. — Bit će brže ako obavim krvne pretrage. Uradit ću to popodne. - Trebate čekati rezultate DNK pretraga nekoliko tjedana. Osim toga, moramo pribaviti potrebna odobrenja prije nego što možemo testirati djecu. Zaboravi to. Mat neće dopustiti da ga oni rodni listovi zaskoče. Iako neće biti teško dokazati daje razveden, želio je krvne nalaze koji bi poduprli njegovu tvrdnju. - Odobrit ću sve. - Ne možete i ovce i novce, gospodine Joriče. Ili su djevojčice vaše ili nisu. Mat je odlučio prijeći u ofenzivu. - Možda biste mi mogli reći zastoje sve ovako komplicirano. Sandvje mrtva šest tjedana. Zašto ste onda čekali i tek sada me obavijestili. -Jer ni sam nisam znao do prije nekoliko dana. Nosio sam diplome kako bi ih uokvirio u trgovini gdje je radila i čuo što se dogodilo. Iako sam njezin odvjetnik, nisam bio obaviješten. Mat je držao čudom stoje Sandy imala odvjetnika, a kamoli da se potrudila ostaviti oporuku. - Odmah sam otišao do njezine kuće i razgovarao sa starijom djevojčicom. Rekla je da ih je pazila susjedi, ali susjede nije bilo nigdje na vidiku. Dva puta sam se vraćao i nisam primijetio da za njih skrbi kakva odrasla osoba. — Lupkao je po žutom bloku za pisanje, kao da razmišlja naglas: - Ako vi nećete preuzeti odgovornost, morat ću pozvati socijalnu službu da pokupi djevojčice i smjesti ih kod udomitelja. Stare uspomene srušile su se na Mata poput čađe iz industrijskoga gradića. Podsjetio se da postoje divni udomitelji i kako je mala vjerojatnost da će Sandvna djeca završiti kod nekih poput Havlovih. Dok je odrastao, Havlovi su im bili prvi susjedi. Otac je bio kronično nezaposlen pa je obitelj preživljavala uzimajući djecu na skrb, a potom ih tako zanemarivala, da su ih na posljetku Matova baka i njezine prijateljice hranile i previjale im rane. Shvatio je da se mora usredotočiti na svoju zakonsku upletc-nost, a ne vraćati se u prošlost. Ako odmah ne uspije srediti pitanje očinstva, moglo bi mu visjeti nad glavom mjesecima, a možda i dulje. - Nemojte obaviti taj telefonski poziv još nekoliko sati dok ne provjerim stvari. Odvjetnikjc izgledao kao daje odahnuo od olakšanja, ali Mat je samo namjeravao zgrabiti djevojčice i odvesti ih u laboratorij prije nego ih predaju socijalnoj službi, da se prije toga ne bi morao baviti pravnom procedurom. Sjetio se majke svoje bivše supruge tek kada je slijedio odvjetnikove upute do Sandvnc kuće. Sjećao se daje relativno mlada i usto udovica. Samo se jednom sreo s njom, ali ostavila je dojam - profesorica na fakultetu negdje u Missouriju ili tako nešto koja kao da je imala malo toga zajedničkoga sa svojom divljom kćeri. Podigao je mobilni telefon da bi ponovno nazvao odvjetnika, ali je ugledao ulicu koju je tražio pa gaje spustio. Nekoliko minuta poslije parkirao je svoj mercedes SL 600 sportski kabriolet za dvije osobe, kupljen od otpremnine, ispred oronule kućice u zapuštenom susjedstvu. Automobil je bio premalen za njega, ali se u to vrijeme zavaravao mnogim stvarima pa je ispunio ček i stisnuo se unutra. Riješiti ga se bila je sljedeća stavka na njegovu popisu. Dok je prilazio kući, uočio je boju koja se ljuštila, prilaz koji se mrvio i rabljeni žuti VVinnebago* parkiran pokraj obrasla travnjaka. Samo bi Sandy mogla potrošiti novac na kamp-automo-bil dok se kuća rušila oko nje. VVinnebago = poznata marka kamp-automobila (motoriziranih domova) Kročio je prilazom, popeo se uz rasklimanu stubu na trijem i udario šakom po ulaznim vratima. Pojavila se, smrknuta lica, vrlo mlada inačica Winone Rydcr. — Da? -Ja sam Mat Jorik. Prekrižila je podlaktice i naslonila se na dovratak. - Bok, stari.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Znači, tako ćemo se igrati. Bila je sitne, nježne građe sa šminkom koju je nanijela preteškom rukom. Smeđi ruž urbana izgleda zamrljao joj je usnice. Trepavice su joj bile obložene s toliko maškare da su izgledale kao da su stonoge sletjele na njih, a kratka tamna kosa na vrhu je bila nasprejana tamnoljubičastom bojom. Poderane traperice nisko su visjele na mršavom tijelu, otkrivajući više trbuha i rebara nego što je želio vidjeti, a male četrnaestogodišnje grudi nisu trebale crni grudnjak koji je izvirivao iznad vratnog izreza njezine tijesne kratke majice. - Moramo razgovarati. - Nemamo o čemu razgovarati. Zurio je u njezino malo odlučno licc..Winona nije znala da nema toga što mu može servirati, a da to već nije čuo od svojih sestara. Prostrijelio ju je pogledom koji je koristio za Elizabeth Ann, najopakiju od svih sestara. Otvori vrata. Vidio je da pokušava smoći snage oduprijeti mu se, ali nije uspjela pa se pomakla u stranu. Prošao je pokraj nje i ušao u dnevnu sobu. Bila je siromašno namještena, ali uredna. Na stoluje vidio otvoren pohaban primjerak knjige o njezi djeteta. -Čujem da si sama već neko vrijeme. - Nisam bila sama. Connie je upravo otišla u trgovinu. To je susjeda koja se brine o nama. - Ispričaj mi još jednu. - Zoveš me lažljivicom? -Da. To joj se nije nimalo sviđalo, ali nije mogla ništa učiniti. - Gdje je dijete? - Spava. Nije mogao vidjeti sličnost između djevojke i Sandy, osim možda malo oko očiju. Sandy je bila krupna i prosta, prekrasna tijela i dobra srca. Usto je imala bistar mozak koji je vjerojatno naslijedila od majke, ali se nikada nije potrudila koristiti ga. — Stoje s tvojom bakom? Zašto se ona ne brine o vama? Mala je počela grickati ono malo što joj je ostalo od nokta na palcu. - U australskoj unutrašnjosti proučava domoroce. Ona je sveučilišna profesorica. — Otišla je u Australiju iako je znala da nema nikog tko bi se brinuo za njezine unuke? — Nije pokušao sakriti nevjericu. — Connie se... — Prekini s tim sranjem! Nema nikakve Connie i ukoliko ne budeš iskrena, za jedan sat doći će socijalna služba i pokupiti vas. Lice joj se izobličilo. - Ne trebamo nikoga da se brine o nama! Supcr nam ide. Zašto se ne brineš za svoje vražje poslove. Dok je promatrao njezino odlučno lice sjetio se one prekaljene udomljene djece koja su se pojavljivala i nestajala iz susjedne kuće dok je odrastao. Nekoliko njih bilo je odlučno svijetu pljunuti u lice, ali su bili spriječeni u toj namjeri. Smckšao je glas. - Pričaj mi o baki. Slegnula je ramenima. - Ona i Sandy nisu se slagale. Jer je Sandy pila i sve to. Nije znala za automobilsku nesreću. Nekako ga nije iznenadilo što Sandy zove imenom. Točno bi to očekivao od svoje bivše supruge koja je ostvarila rano obećanje da će postati alkoholičarka. — Kažeš mi da tvoja baka ne zna što se dogodilo Sandy? — Sada zna. Nisam imala njezin telefonski broj da je nazovem, ali sam prije nekoliko tjedana dobila pismo sa slikom unutrašnjosti. Otpisala sam joj i rekla joj za Sandy, prometnu nesreću i za Trenta. — Tko je Trcnt? — Tata moje sestrice. Budala je. Kako bilo, i on je poginuo u nesreći i nije mi žao. Znao je daje Sandvn dečko bio s njom, ali ne i to daje bio otac djeteta. Sandyje sigurno jako sumnjala u njega čim je Ma-tovo ime bilo na rodnom listu umjesto njegova. -Je li taj Trcnt imao kakvu obitelj? - Ne. Bio je iz Kalifornije i odrastao je kod udomitelja. - Isturila je svoju malu bradu. - Pričao mije o njima pa ja i moja sestra nikamo ne idemo, to možeš zaboraviti. Kako bilo, i ne moramo, jer sam upravo dobila pismo od bake i uskoro se vraća. Sumnjičavo ju je pogledao. - Da vidim pismo. - Ne vjeruješ mi? - Recimo da želim vidjeti dokaze. Mrko gaje gledala, a potom nestala u kuhinju. Bio je uvjeren da laže pa se iznenadio kada se nekoliko trenutaka poslije vratila s komadićem papira s pečatom fakulteta Laurents iz Willow Grovea u Iowi. Gledao je uredan rukopis. Zlato, upravo sam primila tvoje pismo. Tako mije žao. Letim doma u Iowu 15. ili 16. srpnja, ovisno o zrakoplovnim tvrtkama. Nazvat ću vas čim se vratim i srediti sve u vezi s vama dvjema. Ne brini. Sve će biti dobro. S ljubavlju, bcka,Jo~'ine


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Namrštio se. Danas je jedanaesti, utorak. Zašto bakajoanne nije odmah spakirala svoje bilježnice i vratila se prvim zrakoplovom? Podsjetio je sebe da ovo nije njegov problem. On je jedino želio obaviti one krvne pretrage, a da ga neko birokratsko njuškalo ne natjera da još izvodi kakva čudesa. - Da se dogovorimo. Idi po sestru. Kupit ću vam sladoled nakon što svratimo u laboratorij. Par mudrih smeđih očiju zurio je u njega. - Kakav laborato-nj? Nehajno joj je odgovorio: - Svi ćemo izvaditi malo krvi. Ništa strašno. - Iglama? - Ne znam kako to izvode - lagao je. - Idi po klinku. - Zajebi to. Nikome ne dam da u mene zabode iglu. - Pazi na izražavanje. Uputila mu je pogled koji je istodobno bio pun prijezira i svisoka, kao daje najgluplji čovjek na svijetu zbog toga što mu smeta njezino izražavanje. - Ti nisi moj gazda. - Idi po malu. - Zaboravi to. Neke bitke nisu vrijedne borbe pa je krenuo istrošenim sivim tepihom niz hodnik iz kojeg se ulazilo u dvije spavaće sobe. Jedna je očito bila Sandvna. U drugoj su bili ncpospremljen krevet i kolijevka. Jecaj je dopirao iza zaštitnih jastučića na zaglavlju. Kolijevka je bila čista, iako stara. Tepih oko nje bio je očišćen usisavačem i neke su igračke bile nabacane u plavu košaru za rublje. Na rasklimanom stolu za prematanje stajala je hrpica uredno složene odjeće skupa s otvorenim pakiranjem jednokratnih pelena. Jecaj se pretvorio ujak plač. Približio se i vidio ružičasto odjevenu stražnjicu koja je migoljila u zraku. Iskočila je glavica prekrivena s nekoliko centimetara ravne plave kose. Ugledao je bijesno lišće rumenih obraza i mokra namrgođena ustašca koja su bila otvorena i zavijala. Njegovo se djetinjstvo ponavljalo. - Smiri se, mala. Dječji plač prestao je i par žarko plavih očiju sumnjičavo ga je gledao. Istodobno je postao svjestan neugodna mirisa i shvatio je da mu je dan postao još gori. Osjetio je pokret iza sebe i vidio kako Winonina dvojnica stoji pokraj dovratka, žvače još jedan nokat i prati svaki njegov pokret. Bilo je nečeg izrazito zaštitničkog u načinu na koji je pogledavala prema kolijevci. Cura nije bila ni izbliza tako opasna kao stoje glumila. Trznuo je glavom prema djetešcu. — Treba joj promijeniti pelenu. Naći ćemo se u dnevnom boravku kada budeš gotova. - Daj se zbroji! Ja ne mijenjam usrane pelene. Budući da se tjednima brinula za djetešce, bila je to očita laž, ali trebala je ponovno promisliti ako je očekivala da on to napravi. Kada je napokon pobjegao iz Paklene kuće žena, obećao je sam sebi da više neće promijeniti ni jednu pelenu, pogledati ni jednu Barbiku ni zavezati još jednu vražju mašnu u kosi. Ipak, mala je imala muda pa joj je odlučio olakšati stvari. - Dat ću ti pet dolara. — Deset. Unaprijed. Da nije bio tako odvratno raspoložen, možda bi se i nasmijao. Barem je bila toliko mudra nastaviti sa svojom glumom odvažnosti. Izvadio je lisnicu iz džepa i dao joj novac. - Naći ćemo se pokraj mog avita kada budeš gotova. I dovedi nju. Čelo joj se namrštilo i na trenutak je bila više nalik kućanici nego mrzovoljnoj tinejdžerici. - Imaš li dječje autosjedalo? — Izgledam li ti ja kao netko tko posjeduje dječje autosjedalo? - Moraš malu staviti u dječje autosjedalo. Takav je zakon. - Sto si ti, nekakva murjakinja? Nakrivila je glavu. - Njezino je u Mabcl. U IVinnebagu. San-dy ga je nazvala Mabcl. - Tvoja majka nije imala drugi auto? — Trgovac gaje uzeo nekoliko mjeseci prije nego je poginula pa je vozila Mabel. - Super! - Nije namjeravao upitati kako je došla u posjed dotrajalog kamp-automobila. Umjesto toga počeo je razmišljati kako će utrpati tinejdžericu, djetešce i dječje autosjedalo u svoj mercedes za dvije osobe. Postojao je samo jedan odgovor. Neće moći. — Daj mi ključeve. Mogao je vidjeti kako pokušava zaključiti može li se izvući ako mu ponovno proturječi. Mudro je zaključila da ne može. Izašao je s ključevima u ruci kako bi se upoznao s Mabel. Putem je iz mercedesa pokupio mobitel zajedno s novinama koje još uvijek nije stigao pročitati. Morao se sagnuti da bi ušao u kamp-autoniobil koji je bio prostran, ali nedovoljno za njegovih 198 centimetara. Smjestio se iza upravljača i pozvao prijatelja liječnika u Pittsburghu kako bi ga upitao za adresu laboratorija u blizini i za potrebne dozvole. Dok je čekao, podigao je novine.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Poput većine novinara, i on je bio ovisnik o vijestima, ali ništa mu neobično nije plijenilo pažnju. Potres u Kini, eksplozija autobombe na Srednjem istoku, prepirke oko proračuna u Kongresu, još nevolja na Balkanu. Blizu dna stranice nalazila se slika Cornclije Casc s još jednim bolesnim djetetom u naručju. Iako nije baš pratio Cornelijin život, na svim nedavnim fotografijama činila se mršavijom. Prva je dama imala fantastične plave oči, ali počele su se činiti prevelikim za njezino lice i nisu mogle sakriti dojam da se iza njih ne krije prava osoba, nego samo izuzetno promućurna političarka koju je programirao otac. Dokje radio emisije Byline, napravili su nekoliko laganih priloga o Corncliji: o njezinu frizeru i njezinu ukusu u odijevanju, kako je štovala uspomenu na svog supruga - usrane stvari. Ipak, žalio ju je. Doživjeti da ti muž padne žrtvom atentata namrgodilo bi i najveselije lice. Namrštio se prisjetivši se svoje godine provedene u tabloid-noj emisiji na televiziji. Prije toga bio je novinar u tisku, jedan od najcjenjenijih izvjestitelja u Chicagu, ali odbacio je svoju reputaciju kako bi zaradio hrpu novca. Uskoro je otkrio da nema volju trošiti ga. Sve stoje sada želio od života bilo je skinuti ljagu sa svoga imena. Matovi idoli nisu bili novinari koji su diplomirali na vrhunskim fakultetima, nego momci koji su koristili dva prsta kako bi natipkali važne priče na starim Rcmington pisaćim strojevima. Grubi muškarci kao što je bio on. Nije bilo ničega razmetljivog u vezi s njegovim radom dokje pisao za Chicago Standard. Rabio je kratke riječi i jednostavne rečenice kako bi dočarao ljude koje je sreo i ono do čega im je bilo stalo. Čitatelji su mogli računati na njega da će stvari prikazati onakvima kakve jesu. Sada je bio u misiji ponovno dokazati daje to istina. Misija. Riječ je imala arhaičnu kvalitetu. Misije su bile nešto stoje pripadalo svetim vitezovima, a ne grubijanu iz industrijskoga gradića koji sije dopustio zaboraviti važne stvari u životu. Njegov bivši šef u Standardu rekao mu je da se može vratiti na svoj stari posao, ali ponuda je bila nevoljko dana, a Mat je odbio vratiti se moleći praznih ruku. Sada se vozio zemljom tražeći nešto što bi ponio sa sobom. Gdje god bi stao, bio to veliki ili mali grad, kupio bi novine, razgovarao s ljudima i njuškao uokolo. Iako to još uvijek nije pronašao, znao je točno što traži - sjeme kakve priče, dovoljno velike da mu vrati dobru reputaciju. Upravo je dovršio pozive kada su se vrata otvorila. Winona se popela u kamp-automobil s djetetom koje je bilo bosonogo i odjeveno u žuto odijelce s janjčićima. Imala je znak mira iste-toviran najednom bucmastom gležnju. - Sandy je napravila tetovažu djetetu? Winona mu je uputila pogled kojim mu je davala do znanja daje preglup kako bi živio. - Naljepnica je. Ti, čini se, ništa ne znaš. Njegove su sestre već bile odrasle kada je počela moda tetoviranja, hvala Bogu. - Znao sam daje naljepnica lagao je. -Jednostavno mislim da takvo što ne bi trebalo stavljati na dijete. - Sviđa joj se. Misli da zbog nje izgleda cool. — Winona je pažljivo smjestila djetešce u autosjedalo, zakopčala remenje, a potom se naglo spustila na sjedalo pokraj njega. Motor je oživio nakon nekoliko pokušaja. Zatrcsao je glavom izražavajući gađenje. - Ova sprava je komad smeća. - Ma nemoj?! - Podigla je stopala u sandalama debelih potplata na komandnu ploču. Pogledao je u Mabclin bočni retrovizor i izvezao se unatrag. - Ti znaš da zapravo nisam tvoj otac, zar ne? - Kao da bih te htjela. Time je otklonila njegovu zabrinutost daje možda izgradila neku vrstu sentimentalne maštarije o njemu. Dok je vozio ulicom shvatio je da ne zna prava imena ni nje ni djeteta. Vidio je njihove rodne listove, ali nije gledao dalje od crta na kojima je bilo zapisano njegovo ime. Vjerojatno joj se ne bi sviđalo kada bije zvao Winona. Kako se zovcš? Zastala je dugo dok je razmišljala o tome. - Natasha. Skoro se nasmijao. Njegova sestra gotovo je tri mjeseca pokušavala sve nagovoriti daje zovu Silver.* - Baš. - Tako želim da me zovu - odvratila je. - Nisam te pitao kako želiš da te zovu. Pitam te kako ti je ime. - Lucy, u redu? I mrzim to ime. silver = srebro (engl.) — Ništa ne fali imenu Lucy. — Pogledao je upute koje dobio od recepcionarke laboratorija i uputio se natrag prema autocesti. — Koliko zapravo imaš godina? — Osamnaest. Uputio joj je ratoboran pogled. — Pa dobro, šesnaest. — Imaš četrnaest, a jezik kao da ti je trideset. — Ako znaš, zašto si me pitao? I živjela sam sa Sandy. Što si očekivao? Osjetio je napad sućuti čuvši promukao prizvuk u njezinu glasu. — Da, pa žao mi je zbog toga. Tvoja je majka bila... — Sandy je bila zabavna, seksi, pametna bez imalo zdrava razuma i potpuno neodgovorna. - Bila je jedinstvena - slabašno je dovršio rečenicu. Lucyje zafrktala. — Bila je pijanica. Djetešce otraga počelo je cviliti. — Uskoro mora jesti, a ponestalo nam je hrane.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Izvrsno. Samo mu je još ovo trebalo. — Sto sada može jesti? — Dojcnački pripravak i sranje u staklenkama. — Stat ćemo i kupiti joj nešto nakon što obavimo posao u laboratoriju. - Zvukovi koji su dopirali sa stražnjega sjedala postajali su sve nesretniji. - Kako se ona zove? Ponovno je zastala. - Butt.* — Prava si komičarka, zar ne? — Nisam joj ja dala ime. Osvrnuo se prema plavokosom djetešcu rumenih obraza, žar-koplavih očiju i usnica u obliku anđeoskih krila pa odmah ponovno pogledao Lucy. - Očekuješ li da ću povjerovati da je Sandy djetetu dala ime Butt. — Baš me briga što ćeš vjerovati. - Skinula je noge s komandne ploče. - Neću dopustiti nekom kretenu da zabode iglu u mene pa odmah možeš zaboraviti na to sranje u vezi s krvlju. — Učinit ćeš što ti kažem. — Sranje. butt = opušak, stražnjica (engl.) - Ovo su činjenice, pamctnjakovićko. Tvoja je majka stavila moje ime na oba vaša rodna lista pa trebamo to odmah razjasniti, a to možemo samo ako napravimo tri krvne pretrage. — Počeo joj je objašnjavati da će socijalna služba preuzeti skrb o njima dok im se ne pojavi baka, ali nije imao srca. To će uraditi odvjetnik. U tišini su se vozili preostali dio puta osim stoje Demonska Beba počela ponovno vrištati. Parkirao je ispred dvokatne medicinske zgrade i pogledao Lucy. Kruto je zurila u vrata kao da gleda u vrata pakla. - Dat ću ti dvadeset dolara da napraviš pretrage - brzo je rekao. Odmahnula je glavom. - Nikakve igle. Mrzim igle. Zlo mi je kada pomislim na bilo što u vezi s njima. Tek je počeo razmišljati kako bi mogao nositi dvoje djece koja vrište kada je prvi put tijekom cijeloga dana imao malo sreće. Lucvje uspjela izaći iz VVinnebaga prije nego je povratila. Ncaly je bila veličanstveno nevidljiva. Nagnula je glavu unatrag i nasmijala se, a potom promijenila stanicu na radiju kako bi se pridružila Billy Joclu u pripjevu pjesme Uptown girl. Novi je dan bio predivan. Mjestimični oblačci lebdjeli su nebom nalik platnu Georgijc O'Kccfc,* a crijeva su joj krulila od gladi usprkos kajgani i prepečencu koje je halapljivo pojela za doručak u malom restoranu nedaleko od motela gdje je provela noć. Masna jaja, vlažan prepečenac i gusta, blatna kava bili su najsretniji obrok koji je pojela mjesecima. Svaki zalogaj hrane lako joj je klizio niz grlo i ni jedna je osoba nije dvaput pogledala. Osjećala se pametnom, samozadovoljnom i potpuno sretnom. Nadmudrila je predsjednika Sjedinjenih Država, Tajnu službu i vlastitog oca. Pozdrav poglavarici! Nasmijala se, oduševljena svojom odvažnošću jer se dugo nije osjećala tako. Na sjedalu pokraj sebe potražila je Snickers čokoladicu koju je kupila pa se sjetila da ju je već pojela. Glad ju je ponovno natjerala na smijeh. Cijeli je život sanjala o tome da ima tijelo s oblinama. Možda će to napokon i ostvariti. Ogledala se u retrovizoru. Iako je vlasulja starije žene nestala, nitko je nije prepoznao. Pretvorila se u nekoga tko je savršeno, uzvišeno običan. Na radiju je bila reklama. Stišala je zvuk i počela pjevušiti. Cijelo jutro dopustila sije polaganu vožnju dvotračnom autocestom zapadno od Yorka u Pcnnsvlvaniji, koji je bio prvi glavni grad države i gdje su napisani Članci o Konfederaciji. Obišla je i gradiće uz cestu kad god je poželjela. Jednom je sišla s cesGcorgia O'Kccffc = američka slikarica, (1887.-1986.) te kako bi se divila polju soje i dok se naslanjala na ogradu nije mogla a da ne misli na kompleksnost poljoprivrednih poticaja. Zaustavila se pokraj trošnoga poljoprivrednog imanja s natpisom ANTIKVITETI i tumarala kroz prašinu i starudiju cijeli jedan predivan sat. Zbog toga nije daleko otputovala. Ali nije krenula nikamo posebno i bio je prekrasan osjećaj biti potpuno bez cilja. Možda je nerazborito osjećati se tako sretnom kada predsjednik nesumnjivo koristi svu moć i snagu vlade Sjedinjenih Država ne bi li joj ušao u trag, ali nije si mogla pomoći. Nije bila toliko naivna povjerovati kako ih može nadmudrivati unedogled, ali je taj trenutak zbog toga bio još dragocjeniji. Reklama je završila i Tom Petty počeo je pjevati. Nealy se ponovno nasmijala, a potom mu se pridružila. Bila je u »slobodnom padu«. Mat je bio najveći glupan na svijetu. Umjesto da sjedi za upravljačem svoga mercedesa kabrioleta, samo u društvu s radijem, vozio se na zapad deset godina starim VVinnebagom imena Mabcl sporednom cestom u Pcnnsvlvaniji s dvoje klinaca koji su bili gori od svih sedam njegovih sestara zajedno. Jučer popodne nazvao je Sandvna odvjetnika da joj ispriča o Joanne Pressman, ali umjesto jamstva da će joj djevojčice biti predane čim se vrati u zemlju, odvjetnik je okolišao. - Socijalna služba mora utvrditi može li im ona pružiti zadovoljavajući dom. - To je smiješno - uzvratio je Mat. - Ona je sveučilišna profesorica. A bilo što bolje je od onoga što imaju sada. - Ipak je trebaju provjeriti. - Koliko će to trajati? - Teško je reći. Ne dulje od šest tjedana. Najviše dva mjeseca.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Mat je bio bijesan. Samo mjesec u udomitcljskom sustavu mogao bi progutati klinku kao Lucy i ispljunuti joj kosti. Tada je sebi obećao da će tu noć provesti kod djevojčica kako bi ih socijalna služba preuzela tek ujutro. Dok je pokušavao zaspati na Sandvnu kvrgavu kauču nakon neuspjela pokušaja da obavi krvne pretrage, podsjetio se koliko je sada sustav udomitcljstva bolji nego stoje nekada bio. Temeljito istražuju povijest udomitclja, češći su kućni posjeti. Ali slike djece koju su Havlovi zlostavljali stalno su mu se vraćale. Pred jutro je shvatio da ga njegova savjest neće pustiti na miru što se tiče ovog slučaja. Redovnice su u njegovoj ranoj dobi previše utjecale na njega. Nije mogao dopustiti da ni Tincjdžcr-ska Tcroristica ni Demonska Beba provedu nekoliko mjeseci zaglavljene kod udomitelja kada ih jednostavno može nekoliko dana pričuvati, a potom ih predati baki tijekom vikenda. Adresa Joanne Prcssman u Iowi nalazila se u Sandvnu rokovniku. Trebao je rano ujutro izvući cure iz kuće pa je odlučio krenuti jutarnjim letom iz Burlingtona. Kada stignu tamo, unajmit će automobil i odvesti se do Willow Grovea. Dok čeka da se Joanne Pressman vrati doma, obavit će krvne pretrage, makar morao Lucy nositi u laboratorij. Nažalost, plan mu se raspao kada je otkrio da Lucy nema fobiju samo od igle. - Ne idem u taj zrakoplov, Joriče! Mrzim letjeti! Ako me pokušaš natjerati, u zračnoj luci počet ću vikati na sav glas da me otimaš. Drugo bi dijete možda blefiralo, ali povjerovao je da bi Lucy učinila upravo ono što je rekla, a kako već hoda po najskliskijem rubu zakona izbjegavajući socijalnu službu, da ne spomene to što vodi djecu izvan savezne države, odlučio je ne riskirati. Umjesto toga zgrabio je hrpu njihove odjeće, hranu koju je sinoć kupio i sve to ugurao u kamp-automobil. Ionako negdje mora potrošiti četiri ili pet dana. Sto ima veze ako ih provede na cesti? Nije bio siguran koliko će ga vlasti nasrtljivo tražiti, posebice jer će se Sandvn odvjetnik zacijelo dosjetiti kamo se uputio. Ipak, bilo je besmisleno riskirati pa se držao podalje od međudržavnih cesta gdje bi radnici u naplatnim kućicama i državna policija već mogli imati registarske oznake VVinnebaga. Nažalost, zbog vrištanja Demonske Bebe i Lucvna zanovijetanja, nije mogao uživati u vožnji. — Mislim da ću se izrigati. Sjedila je u maloj blagovaonici kamp-automobila. Trznuo je glavom prema stražnjem dijelu i pokušao nadglasati djetetovo zavijanje. - Zahod je otraga. — Požalit ćeš ako ne počneš biti ljubazniji prema meni i Butt. — Hoćeš lije prestati tako zvati? — To joj je ime. Čak ni Sandy nije bila toliko luda, ali još uvijek nije uspio izvući djetetovo pravo ime od Lucy. Zavijanje je prestalo. Možda će malena zaspati. Pogledao je prema naslonjaču gdje je ležala pričvršćena u autosjedalu, ali izgledala je potpuno budna i zlovoljna. Sva se pretvorila u vlažne oči i anđeoska ustašca. Najzlovoljniji anđeo na svijetu. — Gladne smo. — Nisi li rekla da ti je zlo? Zavijanje je ponovno počelo, glasnije nego prije. Zašto nije poveo nekoga da pazi na ova mala čudovišta? Neku sasvim gluhu stariju damu meka srca. — Zlo mije kad sam gladna. I Butt treba jesti. — Nahrani je. Ponijeli smo vrećice dječje hrane i dojenački pripravak pa mi nemoj pokušati reći da nemamo što jesti. — Ako je nahranim dok se Mabel kreće, izrigat će se. — Ne želim ćuti ni riječi više o riganju. Nahrani to vražje dijete. Prostrijelila gaje pogledom, a potoni iskočila iz sjedala i uputila se prema vrećicama s dječjom hranom i pelenama. Vozio je dvadeset pet kilometara u blagoslovljenoj tišini prije nego je začuo zvukove. Najprije kašalj djeteta, potom kako se zagrcnula i na kraju malu erupciju. — Upozorila sam te. Ncaly se izvezla unatrag iz prilaza nakon svoje prve kućne rasprodaje i dovezla do autoceste. Ogromna zelena keramička žaba bila je na sjedalu pokraj nje. Gospođa kojaju je prodala rekla joj je daje vrtni ukras što gaje njezina svekrva napravila na umjetničkom tečaju. Bila je izuzetno ružna, izbuljenih malo razrokih očiju i tamnim smeđim pjegama veličine srebrnoga dolara na leđima. Gotovo tri godine Nealy je živjela u nacionalnom spomeniku ukrašenom najvrjednijim američkim antikvitetima. Možda je upravo zbog toga odmah znala daje mora kupiti. Čak i nakon stoje obavila kupovinu i stavila tešku žabu pod ruku, ostala je pričati s gospođom koja je vodila kućnu rasprodaju. Nisu joj bile potrebne siva vlasulja starije dame ni elastične čarape kako bi to napravila. Njezina je nova krinka bila posve uspješna. Pred sobom je uočila znak koji je označavao odmorište za kamione. Bit će hamburgera i pomfrita, gustoga čokoladnog frapea i pite. Raj! Mirisi dizclskoga goriva i pržene hrane pogodili su Mata kada je izašao iz Mabcl na parkiralištu odmorišta za


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

kamione. Također je nanjušio gnojivo s obližnjega polja, ali bolje je mirisalo od dječje bljuvotine. Dojurila je plava Chevy Corsica sa ženom za volanom, i ušla na parkirališno mjesto pokraj njega. Sretna dama. Sama u svome autu, sama sa svojim mislima da joj prave društvo. Iza crpki s gorivom autostoper je držao otrcani kartonski natpis na kojem je pisalo ST. LOUIS. Tip je izgledao kao kriminalac i Mat je sumnjao da će imati tu sreću da ga netko pokupi, ali je ipak osjetio napad zavisti zbog slobode koju je imao. Njegov cijeli dan bila je noćna mora. Lucvje izašla poslije njega s još jednom novčanicom od deset dolara mita u stražnjem džepu. Zavezala je flanclsku košulju oko kukova i držala smrdljivo djetešce ispod pazuha tako da bude što dalje moguće od nje. Lucvje bila sitna i sumnjao je da Demonsku Bebu može nositi tako dugo, ali se nije ponudio preuzeti je. Nosio je on dovoljno vrištavc djece kada je bio klinac, da bi postao sentimentalan u vezi s njima. Jedina dobra stvar kod djece bila je napiti ih na dvadeset prvom rođendanu. Nasmiješio se prisjetivši se toga, a potom ugurao još jednu novčanicu od deset dolara u stražnji džep Lucvnih odrezanih traperica. - Kupi sebi nešto za ručak nakon što je urediš. Naći ćemo se ovdje za pola sata. Uputila mu je dugačak istraživački pogled u kojem je istodobno bio tračak razočaranja. Pitao se nije li očekivala da će se družiti i nešto zajedno pojesti? Nema šanse. Žena kojoj je zavidio izašla je iz plave Corsice. Imala je kratku svijetlosmedu kosu neravno ošišanu kako je bilo trenutačno moderno. Ostalo na njoj, međutim, nije bilo tako moderno: jeftine bijele tenisice, modre kratke hlače i prevelika žuta majica na kojoj je bio red pataka. Nije bila našminkana. I bila je u visokoj trudnoći. Jedan je GrandAm usporio na autocesti kako bi pokupio au-tostopera, ali je odmah ubrzao čim gaje vozač bolje pogledao. Autostoper mu je pokazao srednji prst. Mat je ponovno pogledao ženu dok je prolazila pokraj njega. Nešto u vezi s njom učinilo mu se poznatim. Imala je nježne, fino isklesane crte lica, dugačak vitak vrat i izrazito plave oči. Bilo je nečega gotovo plemićkog u njezinu držanju koje je bilo u suprotnosti s odjećom kupljenom na rasprodaji. Stigla je io vrata restorana tik ispred Lucy i pridržala joj ih. Lucy se nije obazirala na tu pristojnost. Bila je prezaposlena dobacujući mu ljutit pogled. Nešto na sjedalu Corsice zainteresiralo gaje. Sagnuo se i vidio ružnu keramičku žabu. Oduvijek se pitao kakvi ljudi kupuju takve stvari. Potom je primijetio ključeve koji su visjeli iz kontaktne brave. Pomislio je otići za njom i reći joj, ali je zaključio kako netko tko je toliko glup da kupi tu žabu zaslužuje sve što dobije. Unutrašnjost odmorišta za kamione bilo je u obliku velikoga slova L. Izabrao je mali stol u stražnjem kutu gdje je imao prostora za ispružiti noge i naručio kavu. Dok je čekao konobara, razmišljao je o činjenici da će mu trebati barem dva dana kako bi stigao u Iowu. Možda i dulje ako onaj zloslutni zvuk koji dopire iz motora postane gori. Kako će još dva dana podnositi one dvije curice? Nije mu promakla ironična činjenica da na grbači ima ono od čega je cijeli život nastojao pobjeći. Trebao ih je obje ostaviti u skrbi udomitelja. Nealy je umočila debeli masni krumpirić u kečap i promatrala trojku koja je sjedila na suprotnoj strani restorana odmorišta. Prvo je muškarac tamo sjedio sam. Odmah ga je primijetila — bilo je teško ne uočiti ga zbog njegove veličine. Ali nije joj samo to privuklo pažnju. Bilo je zbog svega u vezi s njim. Izgledao je kao mišićav radnik i nije bilo potrebno puno mašte zamišljati ga osunčana i bez košulje kako stavlja šindru na krovove ili s ofucanim šeširom preko oštre tamne kose dok rukuje pneumatskim čekićem usred gradske vreve. Bio je jako zgodan iako ne na onaj Ijepuškast način kao manekeni. Umjesto toga, na licu mu se ocrtavalo iskustvo. Nažalost, bijesno je gledao mladu djevojku koja se ugurala pokraj njega s djetešcem u krilu. Nealy gaje svrstala u kategoriju očeva koji svoju djecu smatraju smetnjom, stoje bila njezina najmanje omiljena vrsta muškarca. Njegova kći bila je djevojka kojoj je maloprije pridržala vrata. Iako je bila previše našminkana i imala tamnoljubičastu prugu u kosi, njezine profinjene crte dale su naslutiti buduću ljepotu. Djetešce je bilo prekrasno. Zdrav, plavokos, vragolast anđelak, kakve je Nealy izbjegavala kada god je mogla. Promatranje ljudi bilo je zabavno, ali jedva je čekala vratiti se na cestu pa se natjerala odvratiti pogled od muškarca i pokupila smeće za sobom kao stoje vidjela da rade drugi. Sredovječni par za susjednim stolom nasmiješio joj se i ona je uzvratila. Primijetila je da se ljudi puno smiješe trudnicama. Osmijeh joj se pretvorio u zadovoljan cerek. Sinoć je, prije odlaska na spavanje u motelu, odrezala svoju dugu plavu kosu koju su obožavali i otac i suprug i obojila je svijetlosmeđe, kakva je zapravo bila njezina prirodna boja kose, iako ju je tako davno vidjela daje morala nagađati o točnoj nijansi. Voljela je taj novi, razbarušeni stil. Ne samo daje izgledala mlađe, nego je bila previše opuštena za elegantnu prvu damu. Iako je prvo namjeravala ostati u krinki starije gospođe, nije željela teret vlasulje i mnogobrojne odjeće. Podstava za lažnu trudnoću bila je savršeno rješenje. Čak i da ljudi primijete sličnost trudnice s Cornelijom Case, držali bije samo slučajnošću. Sinoć je prepravila mali jastuk kupljen u Wal-Martu, obliko-vavši kutove i dodavši neke vrpce. Kratke smeđe kose, u odjeći iz jeftinih trgovina, ruku bez prstenja i jedva našminkana, izgledala je kao trudnica kojoj ne ide baš najbolje. Promijenila je i govor, preoblikujući savršene samoglasnike i dodajući tnčak južnjačkoga naglaska.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Dok je izlazila iz restorana odmorišta, petljala je po torbi tražeći ključeve automobila. Napipala je paketić papirnatih maramica, peperminte, svoj novi novčanik, ali ne i ključeve. Je li ih ostavila u automobilu? Trebala je biti pažljivija. Navikla se imati stalnu ekipu pomoćnika koji joj nose stvari. Kada se jutros zaustavila u zalogaj-nicu na doručak, ostavila je torbicu i morala otrčati natrag po nju. Sada je negdje ostavila ključeve. Izašla je na parkiralište i pogledom tražila svoj Chevy, ali ga nije mogla vidjeti. Čudno. Mislila je da ga je parkirala pokraj staroga žutog Winnebaga. Bila je uvjerena u to. Požurila je naprijed, ali auta nije bilo. Zurila je u prazno parkirališno mjesto, a potom u kamp-iu-tomobil pokraj njega. Možda je pogriješila. Možda je negdje drugdje parkirala. Srce jcj je ubrzano tuklo dok je pogledom prelazila po parkiralištu. Nije čak ni tada željela povjerovati. Auta nije bilo. Ostavila je ključeve unutra i netko gaje ukrao. Grlo joj se stisnulo. Jedan dan slobode. Zar je to sve što će dobiti? Borila se protiv očaja koji ju je prijetio ugušiti. Još uvijek može spasiti stvar. Ponijela je nekoliko tisuća dolara u gotovini. Može kupiti drugi auto. Može stopirati do najbližega gradića i pronaći zastupstvo... Koljena su joj klecnula pa se spustila na drvenu klupu. Radi sigurnosti sav joj je novac bio zaključan u prtljažniku. U lisnici je imala samo novčanicu od dvadeset dolara. Zagnjurila je lice u ruke. Morat će nazvati Bijelu kuću i za jedan sat Tajna služba obrušit će se r.a ovo mirno, obično mjesto. Odvući će je u helikopter i vratiti u Washington prije večere. Vidjela je točno kako će se sve odvijati. Prijekor svog oca. Podsjećanja predsjednika na dužnosti prema zemlji. Krivnja keja guši. Već će sutra uvečer stajati u redu na prijemu i prsti će je boljeti od rukovanja s nekoliko stotina ruku. Nije mogla kriviti nikoga osim sebe. Kakvu korist ima od svog školovanja i cjelokupnog iskustva ako ne može zapamtiti jednostavnu stvar kao što je izvaditi ključeve iz kontaktne brave? Grlo joj se stisnulo. Zahroptala je kad je pokušala disati. - Teška je i neću je više nositi! Ncalvjc podigla glavu i vidjela da mlada djevojka koju je prije uočila ostavlja dijete na nogostup i viče na Oca Godine koji je krenuo prema žutom VVinnebagu. - Kako želiš. — Iako nije govorio glasno, glas mu je bio dubok i prodoran. Djevojka nije napustila dijete, ali nije ga ni ponovno podigla. Djetešce se bacilo naprijed na koljena kao da će puzati, ali se odmah pobunila protiv podnevne vreline koja je isijavala iz nogostupa. Ipak, bila je pametno stvorenje pa se podigla sve dok joj samo neophodni dijelovi nisu doticali vrući beton — dlanovi i tabani. Stražnjice visoko u zraku, krenula je naprijed puzeći poput pauka. Djevojka se naglo okrenula ocu. - Ozbiljno mislim, Joričc. Ponašaš se kao šupak! - Nealy je trepnula čuvši djevojčine prostačke riječi. - Nije otrovna, znaš. Možeš je barem dotaknuti. - Ti si zadužena za dijete, a ja sam zadužen za vožnju. Idemo. - Muškarac koji se zvao Jorik možda je šugav otac, ali bio je dovoljno pametan uzeti ključeve i sada je gurao jedan od njih u bravu na vratima kamp-automobila. Djevojka je odlučno stavila ruke na svoje malene kukove. — Ovo je sranje. -Jest, pa i devedeset posto života je sranje. Bili su toliko zadubljeni u prepirku da nijedno nije primijetilo kako djetešce sporo i uporno puže poput pauka niz rubnik na parkiralište. Nealy se automatski uspravila. Djetešce u opasnosti. Jedina stvar u životu od koje nije mogla pobjeći od svoje šesnaeste godine. - Prestani se žaliti i ulazi - zarežao je muškarac. - Nisam tvoj rob! Od jučer mi stalno nešto naređuješ i dosta mije! Stariji par u CadUlacu počeo je izlaziti unatrag s parkirališnog mjesta suviše blizu djetetu koje je puzalo. Ncaly se zaletjela naprijed, sagnula se i pokupila ga. Eksplodirala je ona vrsta ljutnje koju nikada nije mogla izraziti u svom stvarnom životu: - Kakav ste vi to otac? Gospodin Muževni polako se okrenuo i promatrao Ncaly kameno sivim očima. Dojurila je k njemu s djetetom u naručju. Činjenica da se užasava držanja novorođenčadi još više ju je razljutila. Uperila je prst prema CadUlacu koji se upravo odvezao. —Vaša je kći puzala prema onom autu. Mogli su je pregaziti. Zurio je u nju. Činio joj se višim dok mu se približavala. Sa zakašnjenjem se sjetila da bi trebala govoriti južnjačkim naglaskom. - Kako možete biti toliko neodgovorni? - Nije ga briga - rekla je djevojka. - On nas mrzi. Ncaly je bijesno zurila u njega. - Djeca trebaju nekoga da se brine o njima, posebice ova mala. Nakrivio je glavu prema praznom parkirališnom mjestu pokraj sebe. - Sto se dogodilo s vašim autom? Bila je zatečena. - Kako znate za moj auto? - Vidio sam vas kada ste izlazili iz njega. Odbila je dopustiti mu da skrene s teme. - Zaboravite moj auto. Stoje s vašim djetetom? - Pružila je djetešce prema njemu, ali ga nije uzeo. Umjesto toga zurio je u malenu kao da nije bio siguran stoje. Na posljetku se


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

okrenuo prema tinejdžerici. - Lucy, uzmi je i ulazi. - Sto, ruka ti je slomljena ili tako nešto? - uzvratila mu je djevojka. - Učini kako sam ti rekao. I nahrani je prije nego što ponovno krenemo. Glas mu je postao tako zastrašujući da se Ncaly nije iznenadila kada je djevojka uzela dijete iz njezina naručja. Ipak, u Lucyje ostalo dovoljno prkosa da mu uputi ubojit pogled prije nego je otvorila vrata kamp-automobila i s mukom unijela dijete unutra. Muškarac koji se zvao Jorik gledao je Nealy. Iako je bila visoka, uzdizao se iznad nje i izgledao grublji izbliza nego što se činio iz daljine. Na hrptu nosa imao je malu kvrgu, kao daje pao s kakve grede koju je zavarivao. — Nije moje dijete — rekao je. — Nijedno od njih nije. — Sto onda radite s njima? — Bio sam prijatelj njihove majke. Ispričajte mi o svom autu. Žuta lampica upozorenja zasvijetlilajoj je u mozgu. — Nema se što pričati. - Ukraden je, zar ne? Promatrao ju je tako pažljivo da se bojala da će je prepoznati pa je malo nakrivila glavu spriječivši ga da je izravno gleda. -Zašto to kažete? - Jer sam vidio kada ste ga tamo parkirali i sada ga nema. Osim toga, ostavili ste unutra ključeve. Naglo je podigla glavu. -Vidjeli ste ih? -Jesam. — Vidjeli ste ih i niste ništa učinili? — Pa... pomislio sam da bih i sam mogao ukrasti vaš auto, ali sam se bojao žabe. ;> Da nije bila toliko uzrujana, možda bi se nasmijala. Sudeći po govoru, bio je obrazovan čovjek, što je bilo uznemirujuće uzimajući u obzir njegov izgled grubijana. Pogled mu se spustio do njezina ispupčena trbuha pa je morala odoljeti napasti da pogleda dolje i provjeri nije li joj se jastuk pomaknuo. - Trebali biste ući unutra i pozvati državnu policiju - rekao je. - Ovdje je maloprije bio autostoper. Ne bih se iznenadio da mu je dosadilo čekati da ga netko pokupi pa je odlučio iskoristiti prednosti besplatna prijevoza koju ste mu ponudili. Ostat ću dovoljno dugo da im dam opis. Nije imala namjeru nazvati policiju. — U redu je. Ne morate čekati. - Ne smeta mi. Izgledao je kao da se pokušava sjetiti odakle mu je poznato njezino lice. Počela se osjećati živčano. — Ne želim vas zadržavati. Svejedno, hvala vam. - Okrenula se kako bi otišla. - Stanite tu gdje jeste! Gdje ju je već vidio? Matje pomnije proučavao ženu dokjc sumnjičavo gledala prema njemu. Bilo je nečeg u njezinu držanju što ga je podsjećalo na kraljevsku obitelj, ali njezina mršavost, dugačak krhak vrat i ruke bez tragova vjenčanog prstena rječito su govorili o teškim vremenima. Nadlaktice i noge bile su joj gotovo smiješno vitke u odnosu na poodmaklu trudnoću, a u plavim je očima imala umoran pogled zbog kojeg je posumnjao daje vidjela više od života nego stoje željela. One blistave plave oči... bile su tako poznate. Znao je da je nikada nije upoznao, ali se osjećao kao da jest. Njezino nećka-njc da pozove policiju potaknulo je novinarsku radoznalost. -Vi ne namjeravate prijaviti kradu, zar ne? Gledao je kako joj pulsira žila kucavica u vratu, ali je ostala smirena. — Zašto to mislite? Nešto je krila i slutio je što bi to moglo biti. - Oh, ne znam. Možda ne možete prijaviti krađu jer auto nije pripadao vama. Sumnjičavost je zatreptala u njezinim očima, ali ne i strah. Dama nije imala sreće, ali je još uvijek imala hrabrosti. - To se vas uopće ne tiče. Svakako je bio na tragu nečemu i gađao je naslijepo. - Bojite se da će shvatiti da ste auto ukrali dečku ako ih pozovete. Suzila je oči. -Zašto mislite da imam dečka? Pogledao je prema njezinu izbočenom trbuhu. - Pretpostavljam da vam to nije napravila djevojka. Pogledala je trbuh kao daje zaboravila da postoji. - Oh! - Nemate vjenčani prsten i vozite ukradeni auto. Sve se slaže. - Nije bio posve siguran zašto je toliko gnjavi. Navika, valjda, rođena iz profesionalne radoznalosti u vezi s ljudima koji su nastojali sakriti istinu. Ilije možda odugovlačio jer se nije želio vratiti u VVinnebagol - Nikada nisam rekla daje auto ukraden. Vi ste taj koji je to ustvrdio. - Zašto onda ne želite pozvati policiju? Zurila je u njega kao daje kraljica Egipta, a on rob koji vuče kamenje kako bi joj sagradio piramidu. Nešto u njezinu stavu razdražilo gaje. - Mogli biste mu se jednostavno vratiti - rekao je. - Vi jednostavno ne želite odustati, zar ne? Uočio je kombinaciju inteligencije i suzdržanosti u njezinu izrazu. Damaje razvila dar držanja ljudi na odstojanju. Šteta što to nije iskoristila na svom dečku.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Na koga je sličila? Odgovor je bio pred njim, ali ga nije mogao sasvim dokučiti. Pitao se koliko je stara. Kasne dvadesete, rane tridesete? Sve u njezinu načinu i držanju vrištalo je da pripada višoj klasi, ali joj je trenutačno stanje bilo previše nesigurno za pripadnicu društvene elite. - Ne mogu se vratiti - rekla je na posljetku. - Zašto ne možete? Zastala je samo na trenutak. —Jer me je tukao. Je li to bila njegova mašta ili je pomalo uživala u tim riječima? O čemu se tu radilo? — Imate li novca? - Malo. - Koliko malo? Još uvijekjc bila ponosna i divio se njezinoj srčanosti. - Hvala vam na pomoći, ali ovo se vas doista ne tiče. Htjela je otići, ali njegova znatiželja nije bila zadovoljena. Djelujući nagonski u skladu sa svojom reputacijom, zgrabio je naramenice njezine ružne plastične torbe i zaustavio je. -Hej! Ne obazirući se na njezino ogorčenje, podigao joj je torbicu s ramena i izvukao lisnicu. Pogledao je unutra i vidio da nema ni kreditne kartice ni vozačke dozvole, samo jednu novčanicu od dvadeset dolara i nešto sitna novca. - Nećete stići daleko s ovim. — Nemate pravo to raditi! — Zgrabila je natrag lisnicu i torbicu i počela se udaljavati. Imao je i sam dovoljno problema pa ju je jednostavno trebao pustiti, ali svi su njegovi nagoni bili u stanju pripravnosti. - Dakle, što ćete sada napraviti? - doviknuo je za njom. Nije mu odgovorila. Sinula mu je luda zamisao. Razmatrao ju je manje od pet sekundi prije nego se odlučio. — Želite li besplatnu vožnju? Prestala je hodati i okrenula se. - S vama? — Sa mnom i s klincima iz pakla. - Krenuo je prema njoj. -Uputili smo se na zapad prema bakinoj kući. U Iowu. Odbacit ćemo vas ako idete tim putem. Promatrala gaje s nevjericom. - Pozivate me da idem s vama? — Zašto ne? Ali vožnja nije besplatna. Izraz lica postao joj je sumnjičav i znao je točno na što misli. Trudnice, međutim, nisu bile visoko na popisu stvari koje su ga uzbuđivale. - Morate držati Lucy podalje od mene i brinuti se o djetetu. To je sve. Očekivao je izraz olakšanja, ali čim je spomenuo dijete, kao da se ukočila. — Ne znam ništa o djeci. — Ne mislite li daje vrijeme da naučite? Trebao joj je trenutak kako bi se sjetila daje trudna. Činilo mu se da nije presretna zbog dolazećeg smotuljka radosti. Razmišljala je tek nekoliko sekundi o prijedlogu prije nego su joj oči počele svjetlucati od nečeg nalik uzbuđenju. — Da. U redu. Da, voljela bih to. Njezina reakcija iznenadila gaje. Bilo je tu nečeg što se nije vidjelo na prvi pogled. Podsjetio je sebe da ne zna ništa o njoj i pitao se nije li mu previše vremena provedenog sa Sanđvnom djecom pomutilo razum. Ali još jedan kilometar vožnje trpeći I.ucvnu mrzovoljnost i vrištanje djetešca bilo je više nego je mogao podnijeti. Osim toga, ako ne ispadne dobro, može joj dati malo novca i izbaciti je na sljedećem odmorištu za kamione. Osvrnuo se prema Winnebagu. -Jedno upozorenje. — Kakvo? — Obje imaju osjetljive želuce. - Što to znači? - Otkrit ćete. - Otvorio joj je vrata. - Kako se zovete? - N-Ncll. Nell Kclly. Zbog njezina zastajkivanja pitao se govori li mu istinu. Dečko joj je zacijelo veliki gubitnik. —Ja sam Mat Jorik. Kimnula mu je gotovo kraljevskom kretnjom u znak uvažavanja i tada mu je sinulo. Cornelia Case. Njoj je sličila. Sigurno ima napad slavnih ličnosti na mozak. Prvo je ustvrdio da Lucy sliči Winoni Rydcr, a sada gaje ova žena podsjetila na trudnu inačicu Cornclijc Case. Čak su im glasovi bili slični, ali nije mogao zamisliti prvu damu, državnu plemkinju, bez prebijena novčića, trudnu i napuštenu na odmorištu za kamione pokraj ceste u provincijskom dijelu Pcnnsvlvanijc. —Je li vam tko spomenuo da sličite na Corneliju Case? Trcpnula je. — Stalno. - Čak zvučite slično, ali vi imate naglasak. Ne mogu ga sasvim prepoznati. Odakle ste? - Iz Sjeverne i Južne Karolinc. Alabama. Neko sam vrijeme živjela u Michiganu i u Kaliforniji. Moji su se često seljakali. Utjecalo je na moj govor. - Pa da, čini se da jest. - Sunčeva svjetlost obasjala joj je tjeme pa je uočio malu smeđu mrlju na koži blizu sljepoočnice, kao daje nedavno obojila kosu i zaboravila isprati svu boju. Automatski je zapamtio taj detalj. Ncll Kelly možda nema sreće u životu, ali još uvijek joj je ostalo dovoljno taštine da si ostavi vremena za obojiti kosu. Takvim su se zapažanjima isticale njegove novinske priče. Lijepo je mirisala i kada se pomaknuo kako bije propustio u kamp-automobil, osjetio je nešto čudno. Da nije


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

trudna, pripisao bi to žudnji. Već dulje vrijeme nije bio u vezi - pomislio je na primjerak časopisa Suvremena mladenka koji leti zrakom - pa je trpio njegov spolni život. Ali nije trpio toliko da bi se palio na štrkljavu trudnicu. Ipak, bilo je nečega u vezi s njom... - Poslije vas, princezo. — Naklonio se. - Princezo? — Nealyje naglo podignula glavu i susrela se s osvajačkim cerekom zbog kojeg je posumnjala u vlastito mentalno zdravlje. Ne samo da je prihvatila besplatnu vožnju od stranca nego je taj stranac bio gotovo trideset centimetara viši od nje i puno jači. A njegov osmijeh... Iako nije bio pohotan, u njemu je bilo nečeg izazovnog što joj je oduzimalo hrabrost. - Nekako vam pristaje - rekao je. Nije imala pojma kako odgovoriti na to pa se jednostavno provukla pokraj njega - što nije bila nimalo laka stvar - i zakoračila unutra. Njezina odluka bila je nepromišljena, ali ne sasvim glupa, pomislila je dok je proučavala unutrašnjost kamp-auto-mobila. Iako je zračio nekom opasnošću, to nije bila opasnost tipa »gola ženska odsječenih udova u jarku«. Ponudio se ostati i razgovarati s policijom, nije li? A najbolje od svega, njezina izvrsna pustolovina još uvijek nije bila gotova. Nadala se da je povjerovao njezinu obrazloženju u vezi s naglaskom i podsjetila se kako mora biti pažljivija da ga ne bi malo koristila, a malo ne. Također se podsjetila da je ona sada Nell Kelly, prvo ime koje joj je sinulo. Djetešce je sjedilo u autosjedalu na starom plavkasto-zclc-nom šarenom naslonjaču. Točno preko puta s Ncllinc desne strane bila je mala blagovaonica. Na stolu su stajali otvorena vrećica čipsa, ostaci uštipka, četka za kosu i ivalkman. S lijeve strane nalazio se mali hladnjak, a pokraj njega vrata od furnira koja su se gulila i vodila ili u ormar ili u kupaonicu. U maloj kuhinji nalazio se štednjak s tri plamenika, mikrovalna pećnica, sudoper prepun šalica od stiropora i prazna kutija uštipaka. Sasvim otraga, poluotvorena klizna vrata otkrila su dvostruki krevet na kojem su bile hrpe odjeće i ručnika. Dva odvojena sjedala nalazila su se naprijed, jedno za vozača, drugo za suvozača. Izazivački glas ju je prekinuo: - Što vi radite ovdje? Oklijevajući, okrenula se prema osornoj tinejdžerici koja se zvala Lucy. Sjedila je na naslonjaču i hranila djetešce zelenim graškom iz staklenke. Djevojka posve sigurno nije bila sretna što je vidi. Nealy se sjetila daje uočila nešto u njezinim očima dok se prepirala s Matom. Možda joj se nije sviđala zamisao da neka druga žena zauzima njezin teritorij. — Ponuđena mije vožnja — odgovorila je Nealy. Lucy je ljutito zurila u nju, a potom pogledala prema vozačkom sjedalu. — Stoje tebi, Joriče? Ne možeš bez seksa pa sije poveo s nama? Nesumnjivo vlasnički. — Nemojte se obazirati na nju. — Mat je podigao cestovnu kartu i počeo je proučavati. - Lucy misli da ću se rasplakati ako govori prostački. Nealy je gledala Lucy i pomislila na blistavu skupinu tinejdžera koju je ugostila prošloga tjedna u Bijeloj kući. Svi su bili dobitnici najviše državne stipendije i njihova oprečnost s ovom djevojkom nije mogla biti naglašenija. Pa, htjela je vidjeti običan život i sada gaje pronašla. Lucy je stavila staklenku dojenačke hrane na naslonjač. Djetešce, usta obrubljena zelenim, odmah je ispustilo molećiv vrisak. Tinejdžerica je ustala, otišla u blagovaonicu i izvalila se. -Nije gotova s jelom, ali sam ja gotova s hranjenjem. - Posegnula je za ivaikmanom, stavila slušalice na uši i naslonila se u kut. Mat je preko ramena kratko pogledao Ncaly i uputio joj zajedljiv osmijeh. — Vrijeme je da počnete otplaćivati prijevoz, Ncll. Na trenutak Nealy nije znala kome se obraća. — Dovršite hranjenje djeteta pa možemo krenuti - rekao je. Lucyjc tresla glavom u ritmu glazbe koja je dopirala iz walkmana, ali je pažljivo promatrala djetešce pokazujući da sluša svaku riječ. Nealyje imala dojam daje ovo nekakav ispit. Okrenula se prema djetetu i osjetila otprije poznat užas. Iako se dobro sporazumijevala s većom djecom, susreti s dojenčadi bili su pravo mučenje. To je bila jedna od njezinih najbolje čuvanih tajni, posebice ironična sada, uzimajući u obzir krinku koju je prisvojila. Nije joj bio potreban psihić da bi razumjela zašto ima taj problem. Fotografija na slavnoj naslovnici časopisa Timea, snimljena kada je imala šesnaest godina, nije pokazala daje nekoliko trenutaka nakon stoje fotograf otišao izgladnjelo etiopsko djetešce koje je držala u naručju umrlo. Uspomena na taj događaj nikada je nije napustila. Iako je na službenim fotografijama držala mnogo zdrave, nasmijane djece, ti su susreti uvijek bili kratki. Umjesto toga, njezin je posao često zahtijevao da provodi vrijeme s izuzetno bolesnom djecom. Gledala je na desetke novorođenčadi u inkubatorima rođene ovisne o eracku, grlila stotinu HIV pozitivne djece, nježno tepala dječici koja su bolovala od strašnih bolesti i tjerala muhe s očiju onih koji su umirali od gladi. U njezinoj su glavi dojenčad i patnja postali neumoljivo povezani.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Moraš se distancirati - rekao joj je Dcnnis prije vjenčanja kada mu je to pokušala objasniti. — Ako želiš biti od koristi toj djeci, moraš se isključiti. Ali kako se itko može isključiti od tragedije promatranja smrti nevinih? Slike njihovih nabreklih trbuha i invalidnih udova proganjale su je u snu. Ta su djeca istodobno postala njezin križ i njezin križarski pohod pa je svom osoblju naredila da traži što je moguće više prilika u kojima može prikazati njihovu patnju. Samo je tako mogla odati počast uspomeni na etiopsko djetešce kojemu nije mogla pomoći. Prve dame tradicionalno imaju svoju misiju. Lady Bird* imala je svoje divlje cvijeće, Bctty Ford borila se protiv ovisnosti, Nancy Reagan Samo Je Rekla Ne, a Barbara Bush željela je da svi nauče čitati. Iako Cornclia to nije planirala, postala je anđeo čuvar najranjivijih žrtava na svijetu. Sada, dok je promatrala zdravu, zlatokosu djevojčicu koja vrišti, sjajnih plavih očiju, s graškom razmazanim po cijelom licu, osjetila je samo užas. Tamna strana njezina križarskoga pohoda bila je panika koju je osjećala kada bi vidjela zdravo dijete. Sto ako njezin dodir naudi tom prekrasnom djetetu? Sama je pomisao bila nelogična, ali tako se dugo osjećala Anđelom Dojenačke Smrti da si nije mogla pomoći. Postala je svjesna daje Mat promatra pa je jedva uspjela slegnuti ramenima. - Nisam... nisam dobra s malom djecom. Možda biste vi to trebali napraviti. — Bojite se zaprljati ruke? Ukoliko ste zaboravili, pomoć oko djece vaša je vozna karta. Claudia Taylor (Lady Bird) Johnson (1921.) - supruga predsjednika Lyndona Ba-inesa Johnsona Držao ju je u škripcu i bio je svjestan toga. Pogledala je neuredni kamp-automobil, mrzovoljnu tinejdžericu i nemirno djetešce. Potom je pogled skrenula na velikog, grubog muškarca širokih ramena i vražjega osmijeha. Je li toliko očajnički željela i dalje biti u bijegu da bi sve to podnosila? Da, željela je. S mrkom odlučnošću podigla je ljepljivu žličicu, umočila je u staklenku i prinijela je djetetovim ustima. Djetešce je halapljivo pojelo grašak, ponovno otvorilo ustašca tražeći još, očiju prikovanih za Ncalvno lice. Dok je Nealy njezinim ustima prinosila sljedeću punu žličicu, djetešce joj je zgrabilo prste. Nealy se lecnula jedva uspjevši odoljeti napasti daje ne odgurne. - Kako se zove? - uspjela je izustiti. - Ne želite znati. Lucy je skinula jednu slušalicu. - Zove se Butt. - Butt? — Nealy je pogledala prekrasno lišce mekih crta i zdrave kože zaprljano graškom. Ravna plava kosa uokvirivala joj je glavu kao pahuljasti maslačak. Djetešce se osmjehnulo, pokazujući četiri zubića, a potom napuhalo zelenkasti mjehur od pljuvačke. - Nisam joj ja dala ime - rekla je Lucy - pa me nemojte tako gledati. Umjesto toga, Nealy je pogledala Mata. - Nisam joj ni ja dao ime. Brzo je djetetu dala posljednju žličicu graška. - Kako joj je pravo ime? - Nemam pojma. - Počeo je slagati autokartu. - Mislila sam da ste prijatelj njezine majke. Zašto joj ne znate ime? — I kako je dospio na cestu s dvoje djece koja nisu njegova. Umjesto odgovora upalio je motor. - Ne bih još krenula, Joriče - rekla je Lucy. - Butt treba dobrih pola sata da joj se hrana slegne ili će ponovno bljuvati. - Kvragu, nikada nećemo otići odavde. Nealy je mislila da ne bi trebao tako govoriti pred tinejdžericom, bez obzira koliko prosta ona bila. Ipak, to se nje nije ticalo. Lucyje strgnula slušalice s glave. - Uključi klimu. Vruće je. -Jesi li čula za riječ molim? —Jesi li ti čuo za riječi pakleno mije vruće? Lucy gaje previše iživcirala. Umjesto da upali klimatizacijski uređaj, isključio je motor, digao se s vozačkoga sjedala i smireno stavio ključeve u džep. - Moje dame, vidjet ćemo se za pola sata. — Sam je izašao iz VVinnebaga. Bilo je toplo unutra i Ncalvjc podigla obrvu kada je pogledala djevojku. - Bravo. — On je budala. — On je budala koja nas je ostavila bez klimatizacije. — Koga je briga? Kada je Ncaly bila Lucvnc dobi, od nje se očekivalo da se uredno odijeva i vodi pristojne razgovore sa svjetskim vođama. Ne bi joj palo na pamet biti nculjudna. Ova ju je tinejdžerica počela fascinirati. Djetešce je počelo razmazivati ljepljive šake u svoje plavo paperje. Nealy se osvrnula oko sebe tražeći papirnate ubruse, ali ih nije mogla naći. — Kako ću je počistiti? — Ne znam. Malim ručnikom ili nečim sličnim. — Gdje su? — Negdje. Možda u toj ladici.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Ncaly je pronašla kuhinjsku krpu, smočila je u sudoperu i pod Lucvnim budnim okom počela brisati djetetovu kosu. Kasno je spoznala daje trebala početi s rukama. Dok je radila, nastojala je ne primijetiti slinave osmijehe koje joj je dijete upućivalo. Na posljetku je bila relativno čista. — Izvadite je iz dječjega sjedala i pustite je da neko vrijeme puže uokolo. — Lucy je zvučala kao da se užasno dosađuje. -Treba joj vježbe. I'rostirač nije izgledao pretjerano čist. Primisli na tifus, di-zenteriju, hepatitis i desetke drugih bolesti jurnuli sli joj glavom te je pogledala oko sebe ne bi li pronašla nešto na što će je staviti. Na posljetku je pronašla strojno izrađen poplun u jednom od visećih ormara otraga u V/iniiebagu i prostrla ga po podu između kauča i stola. Petljala je po vezicama dječjeg autosje-dala dok ih nije otkopčala. Pripremila se kao stoje uvijek činila kada je trebala podignuti dojenče. Nemoj umrijeti. Molim te, nemoj umrijeti. Dijete je udaralo nogama i zaskičalo od sreće kada ju je Ne-aly podignula iz autosjedala. Pod rukama joj je bila topla i čvrsta, savršeno zdrava. Ncalvju je odmah spustila na pod. Dijete je izvilo vrat ne bi lije vidjelo. Lucy je prestala glumiti da sluša walkman. - Niste se trebali truditi s dekom. Neće ostati na njoj. I doista, djetešce je jurnulo naprijed na rukama i koljenima. Za nekoliko sekundi sišla je s deke i krenula prema prednjem dijelu kamp-automobila. - Ako znaš tako puno, zašto se ne brineš za nju? — Ncaly je uživala biti nepristojna jer je za nju to bilo nešto posve novo. Zar ne bi bilo divno odbrusiti svakome tko je uvrijedi? Djetešce se podiglo na noge koristeći vozačko sjedalo za potporu i počelo se kretati klimavim nogama, pomažući se ručicom zamazanom osušenim zelenim graškom. - Sto mislite da radim otkada mi je umrla majka? Nealy se osjećala užasno. - Nisam znala za tvoju majku. Moja sućut. Lucy je slegnula ramenima. - Ništa strašno. Ostavi to na miru, Butt. Nealy je vidjela daje dijete otišlo naprijed i stajalo na vrhovima prstiju nastojeći dohvatiti mjenjač. Okrenulo se prema starijoj sestri, nakesilo se i strpalo šaku u usta. - Neću je zvati Butt - rekla je Ncaly. - Kako će onda znati da se njoj obraćate? Ncaly je odbila biti uvučena u prepirku. - Imam ideju. Dajmo joj drugo ime. Nadimak. - Kakav nadimak? - Ne znam. Marigold.* - To je tako jadno. - Možda je jadno, ali je bolje nego Butt. - Opet ono radi. Pomaknite je. Marigold = neven (engl.) Nealy je dosadilo primati naredbe od tinejdžerice. - Budući da tako dobro poznaješ uzorke njezina ponašanja, vjerojatno će biti bolje ako je ti paziš. - Da, baš - narugala joj se Lucy. - Mislim da će tako biti najbolje. Očito znaš s njom. Lucyno se lice zajapurilo ispod šminke. — Ne znam! Ne podnosim to malo derište. Nealy je pomno promatrala djevojku. Ako toliko ne podnosi djetešce, zašto se tako pažljivo brinula o njoj? Mala Butt — Mala Marigold — ponovno je posegnula za mjenjačem. Ncaly je jurnula naprijed, uhvatila je ispod pazuha i odnijela da stoji pokraj naslonjača. Djetešce je održavalo ravnotežu jednom rukom i istezalo vrat prema velikoj sestri koja se namjerno nije obazirala na nj. Ispustila je vrisak kojim je tražila pažnju. Lucy je sagnula glavu i počela cupkati plavi lak za nokte s velikoga nožnog palca. Dijete je još jače zavrištalo. Lucy se i dalje nije obazirala na nju. Još jedan vrisak. Još glasniji. - Prestani! Jednostavno prestani! Malenoj se lice zgužvalo zbog sestrinc ljutnje. Suze su joj ispunile oči. Donja usnica joj je zadrhtala. - Sranje! - Lucy je skočila i izjurila iz kamp-automobila ostavljajući Nealy samu s očajnim djetetom. - Recite mi da samo umišljam i da se ne pogoršava zvuk koji dolazi iz motora. - Mat je pogledao Ncaly koja je sjedila na su-vozačkomc mjestu. Vozili su se oko jedan sat, ali je bio zadubljen u vlastite misli pa joj se tada prvi put obratio. - Nisam obraćala pažnju na to. - Bila je zauzeta uživajući u seoskom pejzažu. - Stanimo - rekla je Lucy. - Želim ići u trgovački centar. - Mislim da u blizini nema trgovačkih centara - odgovorila joj je Nealy - Ma kako biste vi to znali? I daj mi da vozim. Ja znam voziti ovu stvar. - Tišina — rekao je Mat — ili ćeš probuditi Butt. Na Nealyno olakšanje, dijete je na posljetku zaspalo u svom autosjedalu. — Ime joj je Marigold. - To je glupo ime. - Posegnuo je za limenkom đumbirova piva koju je izvadio iz maloga hladnjaka. Već je


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

primijetila da je pomalo ovisan o đumbirovu pivu. - Ni Butt se ne sviđa - rekla je Lucy - ali ona ne mari. Ncaly je postala ona prije tridesetak kilometara. — Pa, žalim slučaj, jer ću je ja tako zvati. - Ona je osjetila navalu zadovoljstva zbog svoje veličanstvene nepristojnosti. Zamisli da se možeš tako obraćati zastupnicima Kongresa. Gospodine, jedina stvar koja smrdi više od vaše politike vaš je zadah. Mir je zavladao kamp-automobilom. Lucyju je obavijestila da se zove Mabel. Čak i ovaj dotrajali Winnebago ima ljepše ime od djetetova. Mat je zurio u cestu glave nagnute na jednu stranu dok je nastavio slušati zvukove koji su dopirali iz motora. Ncaly je shvatila da uživa u ovome usprkos ne baš poželjnu društvu. Prekrasan ljetni dan bez ikakvih primanja i službenih večera. Večeras neće morati stavljati ledene obloge na ruke kako bi se oporavila od još jednoga špalira. Bolovi od pretjeranog rukovanja bili su glavna boljka političkog života. Neki su predsjednici čak razvili vlastite sustave kako bi se zaštitili. Woodrow Wilson spuštao je srednji prst, a potom prekrižio prstenjak i kažiprst iznad njega tako da mu nitko nije mogao jako stisnuti ruku. Harry Truman prvi bi zgrabio ruku druge osobe i uvukao svoj palac između njezina palca i kažiprsta kako bi kontrolirao pritisak. Ida McKinlcy, supruga predsjednika Williama McKinleyja, držala je buket cvijeća tako da se nije uopće morala rukovati. Elizabeth Monroe, prekrasna, ali snobovska supruga petoga predsjednika države, imala je sustav bolji od svih. Ona se jednostavno držala podalje od Bijele kuće. Javne osobe razvile su puno malih smicalica kako bi učinile službene događaje podnošljivijima. Jedna od Nealynih najomiljenijih došla je od Njezina Veličanstva, kraljice Elizabete. Kada je željela daje pobočnici spase od kakva dosadna razgovora, jednostavno bi prebacila torbicu iz jedne ruke u drugu. - Želim ići u trgovački centar. Gdje je ta torbica kada je trebaš? — Zašto ne slušaš ivalkman? Lucvjc bacila vrećicu čipsa. — To mije dosadilo. Želim raditi nešto zabavno. - Imaš li kakvu knjigu za čitanje? - Nisam u školi. Zašto bih čitala knjigu? Mat se nasmiješio. - Da, Nell. Zašto bi to poželjela raditi? Knjige su bile Nealvno najvjernije društvo u djetinjstvu i nije mogla zamisliti da netko ne uživa u čitanju. Pitala se kako roditelji zabavljaju djecu na putovanjima. Iako je bila prva dama Sjedinjenih Država - simbolična majka države - nije imala pojma. - Bi li htjela crtati? - upitala je. - Crtati? - Kao da joj je Nealy predložila da se zabavlja igrajući se s mrtvim štakorom. - Imaš li kakve pastele? Drvene bojice? Zafrktala je i nastavila cupkati lak s nožnoga palca. Mat je pogledao Nealy. - Novije milenij, Nell. Pastelne i drvene bojice staromodne su. Pitajte je želi li droge i pištolj. - To nije smiješno. - Smiješno je. — Lucvje podigla pogled sa svoga palca. - Prva smiješna stvar koju sam čula od tebe, Joriče. - Baš sam pravi Jim Carrev. Lucy je ustala. - Moramo stati. Trebam piškiti. - Imamo zahod. Koristi ga. - Zaboravi. Unutra je gadljivo. - Onda ga počisti. Lucvnc su se usnice prijezirno iskrivile. - Mo'š misliti. Mat je pogledao Nealy. - Počistite ga. Nealy mu je uzvratila pogled. — Možete misliti. Lucy se zahihotala, a Nealy se nasmiješila čuvši taj zvuk. - Sjedni - naredio je Lucy. - I zakopčaj pojas. Ima ih na onom naslonjaču. Koristi ih. Zgrabila je walkman i odnijela ga u stražnji dio kamp-auto-mobila gdje se bacila na dvostruki krevet, nataknula slušalice na glavu i lupala šakama o zid u ritmu glazbe. - Draga klinka - rekla je Nealy. - Sigurno će se dobro snaći u zatvoru. - Ako probudi Demonsku Bebu, ubit ću je prije nego mog-ne dospjeti tamo. Ncaly gaje proučavala. — Nikada nisam putovala s djecom, ali mislim da se trebaju isplanirati česta zaustavljanja kako im ne bi postalo dosadno. Slikovita područja, igrališta, zoološki vrtovi. - Ako vidite znak za farmu zmija, odmah mi recite, tako da mogu sve tri izbaciti. - Vi ste vrlo, vrlo razdražljiv čovjek. - A vi ste izuzetno veseli za ženu koja ima samo dvadeset dolara u lisnici i kojoj je upravo ukraden auto. - Nije ukraden, a zemaljski posjedi samo su prepreke koje stoje na našem putu k duhovnom prosvjećenju. - Ma što mi kažete?


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Lucy mije rekla da joj je majka umrla. Kada se to dogodilo? - Prije otprilike šest tjedana. Žena nikada nije imala zdravog razuma. Vozila je pijana. - Stoje s ocem djevojčica? - Očevima. Lucyn otac bio je veza za jednu noć. Otac De-monice bio je Sandyn posljednji dečko. Poginuo je skupa s njom. - Zacijelo je zato Lucy tako neprijateljski raspoložena. Pokušava se pomiriti s majčinom smrću. - Ne mislim tako. Kladim se daje za Lucy Sandy umrla prije puno vremena. Mislim da se uglavnom boji, ali ne želi da to itko primijeti. - Lijepo od vas što se brinete za njih, posebice jer mi se čini da djecu previše ne volite. - Tim djevojčicama ne nedostaje ništa što se ne bi moglo ispraviti betonskim blokovima i dubokim jezerom. Nasmiješila se. Ljudi su pred njom uvijek pokazivali samo najbolju stranu. Bilo je lijepo biti s nekim tako veselo izopačenim. - Kako zarađujete za život? Mislim, kada uokolo ne vozite djecu koja nisu vaša. Popio je gutljaj đumbirova piva i spustio limenku prije nego joj je odgovorio. — Radim u čeličani. - Gdje? - U Pittsburghu. Naslonila se natrag u sjedalo, uživajući u novini čavrljanja poput obične osobe. -Je li zanimljivo? Rad u industriji čelika? - Oh, da. Zbilja je zanimljivo. -Zijevnuo je. -1 što radite? - Ovo i ono. - Nevjerojatno je kako ta industrijska grana ponovno oživljava usprkos konkurenciji s Japancima. Ipak je čudno shvatiti da je Indiana sada vodeći proizvođač čelika umjesto Pennsvlvanije koja čak nije na drugom mjestu. Zurio je u nju i kao daje bila svjesna daje previše otkrila. -Čitala sam o tome u National Enquireru - brzo je dometnula - U National Enquireru? - Možda je bilo u Philadelphia Inauireru. - Možda. Osjetila je ubod ljutnje. Previše je godina provela pazeći na svaku izgovorenu riječ i nije to željela sada raditi. Imam fotografsko pamćenje - lagala je. - Znam svakakve glupe sitnice. - Šteta što niste zapamtili ključeve auta. - Uzeo je još jedan gutljaj đumbirova piva. - Znači Pcnnsvlvanija je treća. - Zapravo četvrta, nakon Obija i Illinoisa. - Fascinantno. — Ponovno je zijevnuo. - Hoćete li da ja vozim kako biste mogli odrijemati? -Jeste li kad vozili ovakvo što? Vozila je tenkove, američke i ruske proizvodnje. - Nešto slično. - Možda bih mogao. Noćas sam šugavo spavao. — Usporio je, a potom se zaustavio pokraj ceste. - Što se događa? - doviknula je Lucy iz stražnjega dijela vozila. - Malo ću drjemnuti. Prebaci se ovamo i malo muči Nell, tako da ja mogu dobiti krevet. Možeš je naučiti sve proste riječi koje znaš. - Tišina oboje. Probudit ćete B... Marigold. Lucyje došla naprijed kada je Mat ustao s vozačkoga sjedala te su nedugo potom ponovno bili na cesti. Kilometri su klizili pokraj njih, ali umjesto da uživa u krajoliku, Nealvjc shvatila da zamišlja što se točno događa u Bijeloj kući. Kasnopopodncvna sunčeva svjetlost koso je ulazila kroz visoke prozore Ovalnog ureda i padala na ulaštene cipele direktora Tajne službe Franka Wolinskoga. Sjeo je na jedan od onih Dun-can Phyfc stolaca koji su se nalazili blizu pejzaža iz devetnaestoga stoljeća. Predsjednikov glavni savjetnik stajao je blizu vrata unutarnjeg ureda koja su iznad sebe imala nišu u obliku školjke, a James Litchfield zauzeo je stolac pokraj zabatom natkrivenih vanjskih vrata. Kolege Franka Wolinskoga, direktori FBI-a i CIA-c, sjedili su jedan pokraj drugoga najednom od dvaju naslonjača. Njihovi izravni nadređeni, državni tužitelj i ministar financija, smjestili su se na rubu skupine koja je sjedila kao da se žele distancirati od događaja. Direktor FBI-a Harry Leeds i direktor CIA-c već su znali što piše u izvješću direktora Tajne službe. Trojica muškaraca bila su u neprekidnoj vezi tijekom posljednja dvadeset četiri sata, sve otkadajc predstojnica osoblja Cornelije Case otkrila daje ova nestala. Predsjednik je sazvao sastanak. Dok je Lcster Vandervort hodao tepihom s predsjedničkim pečatom ispred svoga radnog stola, Wolinski se meškoljio u stolcu. Napetost u sobi bila je gotovo nepodnošljiva. Tek je prije šest mjeseci imenovan direktorom Tajne službe kao dio čistke nastale nakon Caseova atentata, ali sada je njegov posao bio u opasnosti. Nije želio ostati zabilježen u povijesti kao prvi direktor Službe koji je izgubio prvu damu. - Da čujemo - odrješito je rekao predsjednik. - Da, gospodine. Svi u sobi znali su da se Wolinski znoji pa su čekali vidjeti kako će se nositi s tim. — Prije dva sata dobili smo


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

dojavu da je Pennsvlvanijska državna policija privela kriminalca imena , Jimmy Briggs. Postoji nalog za njegovo uhićenje zbog oružane pljačke. U vrijeme uhićenja Briggs je vozio plavu Chevy Gorsku registriranu na ime Della Timms. Cheuy je imao privremene registarske pločice iz salona rabljenih automobila u Rockvilleu. Na spomen prigradskoga naselja Washingtona, muškarci u sobi koji nisu bili upoznati s informacijama koje je iznio Wolin-ski slušali su još napetije. - Prema našim saznanjima, Della Timms ne postoji - rekao Je- Ali ne znate sa sigurnošću. Clement Stone, direktor CIA-e, znao je prokleto dobro da trebaju više vremena kako bi bili sigurni i ovo je bio njegov način da se osigura od bilo kakve krivnje. Wolinski je krio koliko je razdražen. -Još uvijek provjeravamo. Taj autosalon poznat je po izigravanju zakona, a trgovac nije vidio vozačku dozvolu. Ispitali smo ga. Opisao je Timmsovu kao mršavu stariju damu kovrčavc sijede kose i neobično glatke kože. Zastao je na trenutak dajući im vremena da izvuku vlastite zaključke, a potom nastavio: - Znamo daje gospođa Case rabila nekakvu krinku kako bi izašla iz Bijele kuće i ovo vremenski odgovara. -Mislite daje rabila krinku - odvratio je Litchfield. -Još uvijek ne možemo biti sigurni da moja kći nije prisiljena. Wolinskomc se nikada nije sviđao James Litchfield, ali sadajc suosjećao s njim. U Washingtonu su svi znali koliko su bliski bivši potpredsjednik i njegova kći. - Svi dokazi slažu se s pretpostavkom daje otišla svojevoljno. Predsjednik je uporno zurio u Wolinskoga. -Vi mislite da se možda prerušila u stariju gospođu, išuljala iz Bijele kuće, nekako stigla do Marvlanda i kupila automobil. Bolje vam je da imate više od toga. - Imamo, gospodine. Pennsvlvanijski državni policajci pronašli su u prtljažniku Chevyja omotnicu s petnaest tisuća dolara. - Wolinskome je bila muka zbog sljedećega dijela izvješća. -Također su pronašli vrećice pune ženske odjeće i higijenskih proizvoda. U jednoj je bila sijeda vlasulja. - Isuse! — Litchfield je skočio na noge, a lice mu je odavalo bol. - Možda nema nikakve veze - brzo je rekao Wolinski - ali odmah ćemo pregledati nadzorne videovrpce kako bismo bolje pogledali sve starije gospođe koje su tog jutra bile u obilasku. Za jedan sat trebali bismo imati rezultate. Prcdsjednikje opsovao i Litchficlduje nestalo ono malo preostale boje s lica. Wolinski je točno znao što im je na pameti pa je hitro izustio: - Nije bilo znakova nasilja. Jimmy Briggs rekao je da su ključevi bili u kontaktnoj bravi kada je uzeo auto i da nije vidio vozača. Auto upravo sada šaljemo u laboratorij. - Što ste rekli lokalnoj policiji? - Glavni predsjednikov savjetnik, muškarac poznat po svojoj paranoji u vezi s curenjem informacija iz Bijele kuće, progovorio je po prvi put. - Rekli smo im da imamo rutinsku istragu. Da smo dobili anonimna pisma kojima se prijeti predsjedniku i kako mislimo da su došla od bivšega vlasnika automobila. -Jesu li povjerovali? ' - Čini se da jesu. ■ Predsjednikov je savjetnik odmahivao glavom. — Za sada nije bilo nikakva curenja, ali ovo nećemo još dugo moći držati u tajnosti. Litchfield je eksplodirao. - Moramo ovo držati u tajnosti! Ako tisak sazna daje moja kći nestala... - Nije dovršio rečenicu. Nije ni morao. - Upravo sada imamo agente na putu za Pennsvlvaniju - rekao je Wolinski. - To nije dovoljno dobro. - Predsjednik je istodobno pogledom obuhvatio i Wolinskoga i direktora FBt-a Harryja Leedsa. — Želim da se za ovo sastavi radna skupina posebnih postrojbi u kojima bi agent FBI-a radio u paru s agentom Tajne službe. Vaše najbolje ljude. Wolinski nije znao tko je zvučao zbunjeniie, on ili Harry Lc-eds. -Ali gospodine... - Gospodine, ako vam mogu predložiti... - Učinit ćete kako sam vam naredio. - Predsjednikov je pogled prešao po državnom tajniku i ministru financija prije nego je ponovno usmjerio pažnju na Wolinskoga i Lccdsa. - Znam kako vi radite i nikome neću dopustiti da izgradi privatno kraljevstvo na račun nestanka gospođe Casc. Inzistiram na potpunoj suradnji među službama. Ako ovako sastavimo ekipe, siguran sam da ćemo to postići. Jesu li svi razumjeli? - Da, gospodine. - Da, gospodine. - Dobro. - Prcdsjednikje stisnuo oči. - Sada vam predlažem da krenete s poslom jer, obećavam vam, ako se ubrzo ne pronađe Cornelia Case, neki će ljudi u ovoj sobi ostati bez posla. Ma-ma-ma! Mat je sanjao da čisti poljski zahod. Kako je san napredovao, pojavio se mačić zločesta izgleda i zario mu svoje oštre kandže u podlakticu. Postupno je otvorio jedno oko, a potom i drugo. Trcpnuo je. Nikakav mačić. Umjesto toga dva su plava dječja oka anđeoski zurila u njega preko ruba kreveta. - Ma-ma-ma-ma-mđ/ — Zarila mu je prstiće u podlakticu. Njezina pahuljasta plava kosa bila je zamršena s jedne strane glave, a bucmasti obrazi bili su izgužvani. Bila je bistrooka, smrdljiva i spremna za zabavu. — Ma! - Kriva osoba, mala. - Odmaknuo se od nje, izvalio se na leđa i zurio u strop kamp-automobila. Nisu se kretali


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

pa je to objasnilo činjenicu da je Demonska Beba u pokretu. - Nell! Lucy! Butt treba promijeniti pelenu. Nikakva odgovora. - Ta-ta/ To ga je brzo diglo iz kreveta. Zadrhtao je i provukao prste kroz kosu. Potom je gurnuo jedan kraj svoje majice u traperice i krenuo prema prednjem dijelu Winnebaga. Počeo gaje boljeti vrat jer se stalno morao saginjati. Lucy nije bilo nigdje na vidiku, ali je Ncll sjedila na suvozačkom mjestu nogu podignutih na komandnu ploču s izrazom čistog zadovoljstva na licu. Zastao je samo kako bije promatrao. Zraka kasnopopodnevnoga sunca pretvorila joj je lice u porculan i bilo je nečeg nadzemaljski prekrasno u njoj. Osvrnula se i vidjela ga kako zuri u nju. Pogledao je sat na upravljačkoj ploči i shvatio daje prilično dugo spavao. - Dijete je na slobodi. - Znam. Trebala je malo tjelovježbe. Vrata su se otvorila i Lucy se vratila unutra. - To je zadnji put da piškim u šumi. - Onda očisti kupaonicu - dobacila joj je Nell. Mat je osjetio kako mu je netko zgrabio nogavicu, namirisao nešto i pogledavši dolje vidio kako Demonska Beba visi na njegovim trapericama. Pogledala je gore, slinavo se keseći. Potom je počela skakutati koristeći nogu da održi ravnotežu. -Ta-ta-fa/ Možda je ne primijetivši umro i otišao ravno u pakao. - Nemoj to govoriti. - Lucy je uhvatila sestru za ruke i odvukla je pa kleknula i primila njezino lišće kako bi joj svratila pažnju. - Reci: kre-ten, Butt. Kre-ten. Kre-ten. Kre-ten. Nell nije imala čak ni toliko pristojnosti sakriti koliko je to zabavlja dokje pažljivo podigla curicu i odnijela je na kauč promijeniti joj pelenu. - Imate pravi klub obožavatelja. Trebao je svježega zraka. — Vratit ću se za nekoliko minuta, ali nemojte oklijevati otići bez mene. Kada se vratio, Demonska Beba bila je sigurno učvršćena u autosjedalo, a Nell je sjedila za upravljačem. -Ja ću voziti - rekao je. Vratila se na cestu. - Uskoro. Sada tražim mjesto gdje ćemo stati za večeru. - Nije još Šest sati. - Lucvje gladna. Nagnuo je glavu prema tinejdžerici. -Jedi čipsa. - I ja sam gladna - rekla je Nell. - A Marigold treba pristojan obrok. - Prestanite je zvati tako! - uzviknula je Lucy. - Ona to mrzi. Zbilja to mrzi. - Stanite! - naredio je. - Ravno naprijed. Znak kaže dva cijela pet kilometara. »Dobra hrana kod bake Peg.« - Kladim se da će biti restoran s četiri zvjezdice. - Što radnik u čeličani zna o restoranima s četiri zvjezdice? - Nemojte se osvrtati na stereotipe. -Ja uopće ne tipkam. Zato sam nezaposlena. Izgledala je izuzetno zadovoljna sama sobom za nekoga tko bi trebao biti očajan. Pitao se kako bi reagirala kada bi joj rekao istinu o tome čime se bavi. Nekada je obožavao pričati ljudima daje novinar, ali tijekom posljednje godine izbjegavao je istinu. To je samo po sebi bio dovoljan razlog dati otkaz. Čovjek bi se trebao ponositi svojim poslom. - Gle, na pikniku su! - Nell je usporila kako bi promotrila četveročlanu obitelj koja se zaustavila pokraj ceste da bi pojeli sendviče posluženc na otvorenim stražnjim vratima staroga karavana. Plave su joj oči zaiskrile od radosti. - Izgleda tako zabavno. Možemo i mi tako večerati. Imati piknik pokraj ceste. - Nema šanse. Naumio sam jesti u finom restoranu bake Pcg. - Piknici su pušiona — gunđala je Lucy. - Oboma bi koristila sretna pilula - odlučno je rekla Ncll. - Žalim vašega klinca ako čete ga tjerati da jede sendviče od prašine posluženc na stražnjem dijelu kakva usrana karavana. Nell je zalijepila pogled za cestu. — Ne mogu vas čuti. Ne čujem ništa osim sretnih riječi. Mat se nasmiješio. Trudna je dama doista bila izvrsna za zabavu. Žarko ružičasta majica bake Peg, crne tajice i sjajne srebrne naušnice oduševile su Nealy. Sve to nosila je punašna žena bakrene kose koja je tek navršila četrdesetu. Njezin je restoran imao oplate od imitacije bora, plastično cvijeće u pregradi koja je dijelila ulaz u restoran od blagovaonice i dugačak plastičan šank s crnim visokim stolcima od skaja. Točno ona vrsta mjesta koje nikada nije vidjela. Bilo joj je drago što je uspjela nagovoriti Lucy da nosi djetešce. Osjetiti to zdravo, žustro migoljenje pod rukama dok je Marigold mijenjala pelene bilo je dovoljno teško. Bila je užasnuta da bi joj mogla nekako nauditi. Baka Peg iskoračila je iz prostora iza blagajne i kimnula im kada su ušli. — Zdravo, narode. Dio za pušačc ili nepušačc. - Za pušačc - rekla je Lucy.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Za ncpušače - rekao je Mat. Lucyn je pogled rječito govorio koliko gaje držala jadnim. Ncaly je pratila kako Mat pažljivo proučava šank u restoranu s odlučnim sjajem u očima. — Da niste ni pomislili — brzo je rekla. - Sjednite s nama ukoliko ne želite da Marigold bude zakopčana pokraj vas u dječjem stolcu. Dijete je radosno skičalo: - Ta-ta-ta/ . — Natjeraj je da prestane to govoriti — zarežao je Mat. - Kre-ten. Kre-ten. Kre-ten! - rekla je Lucy vrhu djetetove glave. Mat je uzdahnuo. Nealy se nasmijala. Uzimajući u obzir koliko su neugodni njezini suputnici, nije se trebala tako dobro zabavljati, ali biti s njima bilo je kao biti s pravom američkom obitelji. Bili su tako veličanstveno disfunkcionalni. Osim Marigold. Ona je bila veličanstveno funkcionalna. Mat je ponjušio. - Niste li joj upravo promijenili pelenu? -Valjda joj se toliko svidjelo daje odlučila ono ponoviti. Pogled prema Lucy dao je Nealy do znanja kako nema šanse tinejdžericu uvjeriti da ona promijeni ovu pelenu. Nerado je odnijela dijete natrag u kamp-automobil. Kada se vratila, našla je Mata i Lucy u separeu. Lucyje ljuti-to zurila u njega. Nije imala namjeru pitati što nije u redu, ali joj je Lucy svejedno rekla. - Ne da mi naručiti pivo. - Dubina njegove okrutnosti ostavlja me bez riječi. - Nealy se namrštila vidjevši dječji stolac postavljen na kraju stola. Tko zna koliko je djece sjedilo u tom stolcu i kakve su bolesti mogli imati? Ogledala se za konobaricom od koje bi zatražila nešto za dezinfekciju. - Što nije u redu? - upitao je Mat. - Dječji stolac ne izgleda previše čist. - Čist je. Stavi je unutra. Nealy je oklijevala, a potom se prisilila nježno spustiti dijete koje se vrpoljilo u stolac. Nemoj se razboljeti, zlato. Molim te, nemoj se razboljeti. Ncalyje petljala nastojeći pričvrstiti poslužavnik dokje Lucy nije odgurnula i sama to napravila. - Tako ste jadni. Žao mije vašeg djeteta. Doista ga žalim. - Zaveži! - Iako riječ nije izgovorila ljutito, ipak je uživala u njoj. -Jednostavno zaveži - ponovila je za svaki slučaj. - Vi ste nepristojni. - Kao da me ti možeš kritizirati - uzvratila joj je Nealy. Oh, ovo je tako zabavno. Mat je izgledao kao da se zabavlja. Marigold je pljeskala rukama po poslužavniku dječjega stolca zahtijevajući sestrinu pozornost. - Ma-ma-mi.' Lucvno se lice zgužvalo. - Nisam ti majka. Ona je mrtva. Nealyje pogledala Mata, ali on je već proučavao jelovnik. -Lucy zbilja mije žao tvoje majke. I ja sam izgubila majku kada sam bila vrlo mlada. Ako ikad poželiš razgovarati o njoj... - Zašto bih razgovarala s vama? - Lucyju je mrko pogledala. -Ja vas uopće ne poznajem. - Ima pravo u vezi s tim - rekao je Mat. Pojavila se sjedokosa konobarica s pripremljenim papirom i olovkom. -Jeste li spremni naručiti, narode? Bok, slatkice. Koje slatko djetešce. Koliko je stara? Nealy nije imala pojma. - Četrdeset sedam - uzvratila je Lucy. - Patuljak je. - Ne obazirite se na nju - rekao je Mat konobarici. - Razdražljiva je jer se spremamo zatvoriti je u ustanovu za kriminalno nepristojne. Konobarica je znalački kimnula. - Tinejdžerske su godine teške za roditelje. Mat je pomislio da bije trebao ispraviti, ali je zaključio kako nije vrijedno truda. —Ja ću hamburger sa sirom i pomfrit. I koje god pivo imate točeno. - To je tako nepravedno — izlanula je Lucy. — Kako to da ti možeš naručiti pivo, a ja ne smijem? -Jer si prestara da bi pila. - Odložio je jelovnik. Nealy se nasmiješila i usredotočila na svoju narudžbu. Shvatila je daje gladna kao vuk. — Uzet ću prženu piletinu, krumpir pire, zelene mahune i salatu začinjenu plavim sirom. - Sendvič od slanine - rekla je Lucy. - Bez salate. Bez rajčice. Bez majoneze. Na bijelom kruhu. I crveni žele. - Imamo samo od limete. - Koja pušiona. Djetešce je lupalo po poslužavniku i ispustilo zahtjevan vrisak. Očito uživajući u zvuku vlastitoga glasa, učinilo je to ponovno. Konobarica je uslužno kimnula. — Sto će mali anđeo uzeti? Mat je zafrktao. Nealy nije znala što dijete jede osim hrane u staklenkama i još jednom je bila prisiljena obratiti se Lucy za pomoć.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Možete izgnječiti malo mahuna i piletine vilicom, onako nasitno. Nemojte staviti maslaca na mahune — rekla je konobarici. - I donesite joj krekera da se njima zabavi dok ne stigne hrana, a potom malo pirea od jabuka. - Sto kažete na kajganu ili neku drugu laganu hranu poput toga? - rekla je Nealy, nastojeći biti od pomoći. - Djeci se ne daje bjelanjak dok ne navrše jednu godinu. Sto, ništa ne znate? Konobarica je dugo zurila u Ncaly, očito je smatrajući najgorom majkom stoljeća, a potom otišla. - Ba-ba-ba! - vikalo je dijete na sav glas. - Ga! Mat je čeznutljivo gledao prema šanku i redu visokih stolaca pred njime. - Da niste ni pomislili - rekla je Ncaly. - Tako je glasna - promumljao je. - Zašto mora biti toliko glasna? - Možda vas jednostavno oponaša. - Matov glas zapravo nije bio doista glasan, nego samo velik poput njega. Lucy se lukavo nasmiješila i dodala sestrici žlicu kojom je odmah počela lupati po visokom dječjem stolcu. Mladi par u susjednom separeu pogledao je u njih i namrštio se zbog zvuka. Ncalyjoj je nježno oduzela žlicu. Velika pogreška. Marigold je vrisnula. Mat je zastenjao. Lucy je izgledala zadovoljna sama sobom. Nealy je hitro vratila žlicu djetetu. - Ga! — Nemoj psovati, Butt — rekla je Lucy. — Uznemirit ćeš Jori-ka. - Hoćete li požuriti s tim pivom? - doviknuo je Mat konobarici. Hrana je uskoro stigla. Nealy je navalila, ne dopustivši djeci da joj pokvare zadovoljstvo hrane kod bake Pcg. Jelajc u najpoznatijim svjetskim restoranima, od Tour d'Argenta do Rainbow Rooma, ali nijedan od njih nije imao ovakvu atmosferu. Sjetila se svog problema tek kada je stigao račun. — Mate, izuzetno bih cijenila kada biste mi pozajmili novca. Nakratko. Želim platiti svoju hranu, a trebat će mi i odjeće i nekoliko sitnica. Dovoljno bi mi bilo petsto dolara. Zurio je u nju. - Hoćete da vam posudim petsto dolara? — Vratit ću vam. Obećavam. — Da, kako da ne. Teško je bilo zamisliti da netko ne vjeruje riječi Cornclijc Casc. Ali ona nije bila Cornelia Casc. Bila je trudna lutalica imena Nell Kelly i shvatila je njegovu nevjericu. - Doista hoću. Imam novca. Samo trenutačno ne mogu do njega. -Aha. Ovo će predstavljati problem. Sa sobom nije imala kreditnih kartica jer ih nije mogla rabiti a da ne otkrije svoju krinku, ali je trebala nekako doći do novca. - Mogu vam pozajmiti pedeset - rekla je Lucy. Nealy je bila iznenađena Lucynom velikodušnošću. - Doista? Hvala. - Nema problema. - Prekasno je vidjela proračunat pogled u djevojčinim očima. - Samo morate raditi što god vam kažem. Toliko o tih pedeset dolara. —Ja ću vam posuditi pedeset — nevoljko je rekao Mat. Lucy se podsmjehnula. — Trebali biste pozajmiti od mene. Ja vas neću natjerati da skinete odjeću. -Je li ti itko rekao da si dosadna? - upitao je Mat. - Vidjela sam kako je danas gledaš kada nije bila svjesna toga - uzvratila mu je Lucy. - Gledao sam je jer sliči na Corneliju Case. - Ne sliči. Nealy vrag nije dao mira. — Puno ljudi misli da sličim. - Puste želje — rekla je Lucy. - Mrsko mije prekinuti ovu zabavu. - Mat je ustao. -Ali trebali bismo krenuti. - Butt je upravo pojela - podsjetila gaje Lucy. - Riskirat ćemo - odrješito joj je uzvratio. Lako je njemu reći, pomislila je Ncaly manje od pola sata poslije dok je nastojala počistiti nered nastao djetetovim posljednjim napadom bolesti vožnje. Prvi put od svoga bijega čeznula je za učinkovitim osobljem Bijele kuće koje se znalo pobrinuti za svaku neugodnost. Već se smračilo kada je Nealy okupala dijete i dovršila čišćenje autosjedala. Usput su pronašli trgovinu s robom na popustu gdje je mogla kupiti odjeću u zamjenu za onu koju je izgubila. Marigold je ponovno vrištala pa se Ncaly počela osjećati uzrujano gotovo kao i djetešce. - Moramo pronaći liječnika! Nešto nije u redu s njom. Lucy je odustala od pokušaja sestri odvratiti pažnju plišanom igračkom morža. — Butt ne treba liječnika. Boji ih se. Gladna je i umorna, želi izaći iz autosjedala i treba svoju bočicu. To je sve. Marigold je ispružila ruke prema sestri i zajecala od očaja. Nealy je sjela na prazno suvozačko mjesto. - Mislim da bismo trebali stati u kampu koji je bio oglašen na onim velikim plakatima.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

-Ja ne namjeravam stati - rekao je Mat. -Vozit ćemo cijelu noć. Jedno od nas može spavati dok drugo vozi. Iako je zvučao odlučno, posumnjala je kako zna da njegov plan neće uspjeti, ali to još uvijek nije prihvatio. Nećemo moći spavati dok dijete vrišti — razumno je rekla. — Ako sada stanemo, dobro ćemo se odmoriti i krenuti rano ujutro. Njegovje uzdah bio patnički poput Lucyna. - Trebali smo do sada već biti na pola puta do Ohija. Jedva smo prešli granicu Zapadne Virginijc. - Ali se tako dobro zabavljamo. Nakrivio se kut usnica radnika u čeličani. - U redu. Stat ćemo. Ali krećemo u zoru. Autokamp Hoolihan's bio je mali kamp s ne više od desetak vozila smještenih medu drvećem. Mat je unatraške ušao na mjesto kamo su bili upućeni, ugasio motor, a potom ustao kako bi uzeo još jednu limenku đumbirova piva iz hladnjaka. Nekoliko ju je sekundi ostavio samu s djecom. Iako je znala da je to bio uvjet pod kojim je mogla poći s njima, ipak je bila ljuta zbog naprasita izlaska. Lucy je Ncaly dodala uzrujano djetešce. Nealy je očekivala da će slijediti Mata, ali je umjesto toga tinejdžerica otišla do sudopera i pripravila bočicu za sestru. Kada je bila gotova, ponovno je uzela dijete. — Ja čuje nahraniti. Vi joj se ne sviđate. Od vas će joj ponovno biti zlo. A tada će umrijeti... Ta užasna nelogična pomisao proletjela joj je mislima. - Idem... idem se samo malo prošetati. Lucyjc hranila dijete i nije odgovorila. Noćni je zrak bio poput baršuna kada se Ncaly našla vani. Ogledala se i vidjela daje autokamp na maloj čistini ispod brdašca čiji su se obrisi nazirali na mjesečini. Čula je prigušen zvuk radija koji je dopirao sa susjednoga kampirališnog mjesta, namirisala ugljen ugasle vatre. Slabašna žuta svjetla protiv kukaca postavljena na improviziranim stupovima bacala su točkice svjetlosti po šljunčanoj cesti. Krenula je pa zastala oklijevajući. Nešto nije bilo kako treba i zbog toga se osjećala neuravnoteženo i izgubljeno. Tada je shvatila stoje muči. Nije bilo laganih koraka iza nje, nikakav tihi žamor glasova koji šaptom pomoću dvosmjernih radija izvješćuju o tome gdje se nalazi. Prvi je put bila sama nakon puno godina. Zadovoljstvo ju je proželo sve do kostiju. Međutim, jedva je odmaknula deset metara kada joj je poznat glas razbio samoću. - Već bježite iz našega sretnog doma? Osvrnula se i vidjela tamni obris lika za izletničkim stolom smještenim među drvećem. Sjedio je zavaljen unatrag na klupi uz stol, ispruženih dugačkih nogu i s limenkom dumbirova piva u ruci. Iako je osjetila daje privlači, shvatila je kako ne zna ništa o njemu osim da ne voli djecu i da radi u čeličani. Morala gaje nešto pitati, nešto što nije mogla dok je Lucy bila u blizini. - Kakva je vjerojatnost da će me uhititi jer se družim s vama? Ustao je i počeo hodati pokraj nje. Po svojoj visini i mišićavoj građi mogao je biti pripadnik Tajne službe, ali se uz njega nije osjećala sigurnom kao uz one na koje se bila navikla. Umjesto toga, osjećala je opasnost. - Zašto to pitate? - Muškarac ste koji želi brzo putovanje, a ipak ste nas držali podalje od autocesta s naplatnim kućicama. - Ne volim naplatne kućice. - Obožavate ih. Vi ste vrsta muškarca koji voli naplatne kućice. Budite iskreni, Mate. Sto se događa s vama i tim klinka-ma? - Nisam ih oteo, ako to želite znati. Bila je prilično uvjerena da govori istinu. Lucy se žalila na kvrgave ceste i toplu kolu, ali teško bi prešutjela da je oteta. -Onda, što radite s njima? Otpio je gutljaj, pogledao u daljinu i slegnuo ramenima. -Davno sam bio u braku s njihovom majkom. Sandy me navela na oba rodna lista kao oca djece, iako nijedna od njih nije moja. - Znači, vi jeste otac djevojčica. - Zar ne slušate? Samo na papiru. Nisam ni znao da Butt postoji do prije nekoliko dana. - Prestanite je tako zvati, molim vas. - Svatko tko toliko vrišti, zaslužuje šugavo ime. - Možda vrišti, ali izgleda kao anđeo. Očito ga se to nije dojmilo. Iz daljine se čulo hukanje sove. - Još uvijek ne razumijem. Očito ih ne želite pa zašto ste ih uzeli? Ne bi trebalo biti teško dokazati da niste njihov otac. - Pokušajte vi natjerati Lucy u laboratorij na krvne pretrage. - Ugurao je jednu ruku u džep traperica. - Ipak ste u pravu. Neće biti teško i čim stignemo do bakine kuće, sredit ću to. -Još niste objasnili zašto izbjegavate naplatne kućice? — Sandvna se majka ne očekuje natrag u zemlji do kraja tjedna, a socijalna služba spremala se uzeti ih. Djetetu bi vjerojatno bilo dobro, ali možete li zamisliti Lucy u udomiteljskoj obitelji pa makar samo nakratko? Završila bi u maloljetničkom zatvoru prije nego bi stigla u Iowu. — Znam daje grozna, ali ima nešto u njoj što mi se sviđa. I sigurna sam da bi preživjela.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Možda, ali... ne znam... činilo se sigurnijim odvesti ih baki. Dok joj je pričao ojoanni Pressman, o pismu koje je poslala, o birokraciji uključenoj u predaju djevojčica, Ncaly je shvatila da se u Matu Joriku ispod muževne vanjštine krije puno drugih stvari. — Nije to zbog osjećaja prema maloj dcriščadi - ravnodušno je rekao. - Ali usprkos onome što mije Sandy učinila, imam i dobrih uspomena na nju i shvatio sam da joj dugujem uslugu. Istodobno mislim da lokalne vlasti ne bi blagonaklono gledale na to da ih vodim izvan države prije nego što se stvari razjasne. — Znači da ste ipak oteli djevojčice. — Recimo da nisam imao strpljenja čekati dok netko ne razjasni legalan postupak. Prvo sam mislio letjeti, ali Lucy se pobunila protiv toga. — Ispod te bešćutne vanjštine pravi ste mekušac. — Vi samo tako i dalje mislite. Morala je priznati da joj baš nije djelovao kao mekušac. Izgledao je kao muškarac čiji je raspored bio ozbiljno narušen. Ipak se nije namjeravala buniti jer se njegova potreba da se drži sporednih cesta podudarala s njezinom željom da vidi male gradove. Očima joj je prešao po tijelu, zastavši na trenutak kod usana, a onda na očima. — Sada je vaš red da odgovorite na nekoliko pitanja. Osjetila se malo zadihana. -Ja? Ja sam otvorena knjiga. - Bog trenutačno nije bio na dužnosti jer je nije pogodio grom. — Zašto se onda koristite lažnim južnjačkim naglaskom? - Kako znate daje lažan? —Jer ga polovinu vremena zaboravite. - Oh! To je zato jer sam živjela u Kaliforniji. - Odustanitc, Nell. Očito ste visokoobrazovani i nisam primijetio daje itko drugi u onoj užasnoj rupi od restorana batak jeo nožem i vilicom. - Ne volim masne prste. - Sačuvajte to za nekoga tko je glup. Ncaly je brzo razmišljala. - Svakakve se žene nadu zatočene u lošim vezama. - Koliko lošim? - Dovoljno lošim da ne želim pričati o tome. - Mislite li da vas možda slijedi? - Sada ne - oprezno je rekla. -Ali me je možda prije slijedio. - Zar nemate prijatelja koji bi vam mogli pomoći? Rodbinu? - Trenutačno ne. -A posao? - Morala sam dati otkaz. -Jeste li otišli na policiju? Iz minute u minutu sve se dublje uvaljivala. - Nalog zabrane pristupa nije uvijek učinkovit. - Kako se zove? Djetetov otac? - Zašto želite znati? - Ako nanije netko na tragu, ne želim da me iznenadi. Samo joj je jedno ime sinulo, možda jer je nedavno izvukla staru videokasetu Titanika. Progutala je slinu. - Leo... Jack. - Neobično ime. -Vjerojatno je lažno. Takav je muškarac taj Leo. - Zašto ste bili s njim ako je tako loš. - Imam problem ovisnosti u vezama. Zurio je u nju. Pomislila je daje izgovor dobar, ali on očito nije bio zadovoljan pa je stala uljepšavati. - Zgodan je. Svijctlosmeđe kose, prekrasnih očiju, lijepa tijela. Loš plivač. Malo premlad za mene, ali... - Za ime Božje, što to radi? - Prekasno sam shvatila daje psihotičan - brzo je dodala. - Što misli o djetetu? Trudila se zamisliti reakciju Lconarda di Caprija kad bi mu rekla da nosi njegovo dijete. Pomislila je da bi bio izuzetno zapanjen. - On to ne zna. - Znači da ga neko vrijeme niste vidjeli. Ovaj put nije zaboravila da ima komad postave koja strši ispred nje. - Već neko vrijeme. Nije bio tamo kada sam posudila njegov auto. Radije ne bih govorila o tome. Vrlo je bolno. Gledao ju je dugo i istraživački, zbog čega se upitala koliko joj je zapravo povjerovao. Činilo se da ima izuzetno bistar um. - Teško mi je zamisliti da ste se vi spetljali s nekim psiho-tičnim tipom. - To je zato jer me ne poznajete. - Dovoljno toga znam. Čak bih se usudio nagađati da ste plave krvi. Episkopalka, kladio bih se. - Prczbitcrijanka.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Ista stvar. Očito ste inteligentni i izvrsno obrazovani, iako se baš ne znate snalaziti u svakodnevnom životu. To joj je išlo na živce. — Ima puno ljudi kojima su auti ukradeni. A moja mati i moj ćaća uživali bi čuti da me opisujete kao ženu plave krvi. -Jeste li znali da vam se kut usnica nakrivi prema gore kada lažete? Namjerno je nakrivila usnice. —Vi ste drago i osjećajno ljudsko biće. Nasmijao se. - U redu. Neću navaljivati. Ali zapamtite da se možete voziti s nama samo dok držite cure dalje od mene, a danas ste očajno obavili posao. Ucjena radi u oba smjera. — Bolje vam je da budete ljubazni prema meni ili ću vas ostaviti samoga s njima. Samo vi, Lucy i malo djetešce Butt. Nije li preslatka kada kaže ta-ta? — Nadala se da mu je uputila dovoljno drzak osmijeh pa je ubrzala korak i ostavila ga iza sebe. Drsko. Tako neprilično Corneliji. Svidjelo joj se. Nasmiješio se dok se udaljavala od njega. Dama je imala stav, toliko joj je morao priznati. Odostraga je bilo nemoguće primijetiti daje trudna. Nije ju želio trudnu, shvatio je. Želio ju je u seksi donjem rublju. Nije samoga sebe često šokirao, ali je ovoga puta to uspio. Osmijeh mu je iščeznuo. Trudnice su predstavljale sve što nije želio u svom životu pa ipakje jednu u mislima svukao. Od te je pomisli zadrhtao. Njegov odnos prema ženskom spolu oduvijekje bio kompliciran. Odrastati okružen tolikim ženama natjeralo gaje da žudi za muževnim. Volio je smrdljive svlačionice, grube igre i političke rasprave u kojima nije bilo granica. Uživao je u promuklim glasovima i malo prolijevanja krvi na hokejskim utakmicama. Volio je šampone u kojima je bio samo šampon - nikakvo cvijeće, povrće ili voćne salate. Obožavao je imati vlastitu kupaonicu. Bez ružičastih ukosnica na umivaoniku, bez grudnjaka sa žicom koje vise s tuša. Ormarić ispod umivaonika u kojem je bila krema za brijanje umjesto kutija mini uložaka, maksi uložaka, tampona svih veličina i oblika, proizvoda za lagane dane, za obilne dane, za dane kada im je frizura loša, za dane kada se osjećaju predebelo. Bio je muškarčina! Želio je biti okružen muškim stvarima. Nažalost, najbolja muška stvar od svih jest seks s prekrasnom ženom. Bila je to dvojba koju je rješavao najedmi način koji mu je bio poznat, izravnim pristupom. Ženama je na početku davao do znanja da je odslužio svoju kaznu obiteljskoga čovjeka i da to nikada ne namjerava ponoviti. Onda bi izložio pravila: izvrstan seks, međusobno poštovanje, puno osobnoga prostora i nikakvih trajnih obveza. Ipak, uvijekjc bilo žena koje su privlačili muškarci što postavljaju čvrste granice. Neke od njih uvjerile su sebe da ga mogu odvesti do oltara, iako nije mogao razumjeti zašto bi stvarale obvezu nekome s toliko duboko ukorijenjenim gnušanjem spram obiteljskoga života. Koliko bi god bio loš suprug, bio bi još gori otac. Još uvijek bi se lecnuo sjetivši se koliko je puta kao klinac udario sestre kada nije znao kako bi ih drukčije držao u redu. Bilo je pravo čudo što ih nije ozlijedio. Bacio je limenku đumbirova piva u koš za smeće i stavio ruke u džepove. Barem je jedna dobra stvar proizlazila iz ove nezgodne situacije - nije imao vremena podrobno preispitati kako je uspio zeznuti teškim radom izgrađen profesionalni život. Majka mu je umrla nedugo nakon što se sam odškolovao na fakultetu. Veća financijska odgovornost prema svojoj obitelji tjerala gaje da još više radi u izgradnji svoje karijere i isplatilo se. Preselio se u Chicago News Bureau iz novina u manjem gradu i na posljetku stigao do Standarda. Imao je sve stoje ikada poželio: posao visoka profila u izvrsnom gradu, novac u banci, dobre prijatelje i dovoljno slobodna vremena da može igrati hokej na ledu. I kada bi ponekad pomislio da bi čovjek koji je postigao sve svoje ciljeve trebao biti sretniji... pa ništa u životu nije bilo savršeno. A onda gaje Sid Giles došao prositi. Sid je razvijao televizijski program vijesti koji se zvao Bjline i želio je Mata za glavnoga producenta. Iako Mat nije imao iskustva na televiziji, njegove su novinarske preporuke bile besprijekorne i Sid gaje trebao zbog vjerodostojnosti koju će donijeti u emisiju. Uz ponudu astronomske svote novca, Sid je obećao da će moći raditi kvalitetan posao. Ispočetka gaje Mat odbijao, ali nije mogao prestati misliti na ponudu. Možda je to ono što mu nedostaje u životu, pomislio je. Prilika da se otisne u drugome smjeru. Na kraju je prihvatio posao i krenuo u Los Angclcs. U početku je Sid održao svoje obećanje pa je Mat uspio napraviti dobre emisije. Ali gledanost Bylinea nije rasla dovoljno brzo i uskoro se našao kako producira priče o muževima koji varaju, lezbijskim suprugama i kućnim ljubimcima vidovnjacima. Ipakje izdržao tjeran čistom tvrdoglavošću, nesposoban priznati daje pogriješio. Na posljetku, kako su priče postale ljigavijc, a njegovi stari prijatelji novinari počeli izbjegavati njegove pozive, znao je da to više ne može raditi. Podnio je ostavku, dao svoj luksuzni stan na prodaju i otišao. Sada je želio pronaći nekoliko izvrsnih priča kako bi iskupio svoj ponos prije nego se vrati u Chicago. Već je nabasao na nekc dobre stvari: skupina djece s ulice u Albuquerqueu koji će čitateljima iščupati srce, provincijska banka koja zarađuje bogatstvo oduzimajući ljudima imanja. Ali nijedna od tih dviju priča nije bila dovoljna. Tražio je nešto veće. Do prije dva dana pronalaženje te velike priče bilo je jedino o čemu je mogao razmišljati. Sada gaje, međutim, omelo dvoje djece koja nisu bila njegova, zajedno s trudnicom mršavih nogu, vrckasta smisla za humor i


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

privlačnošću koju nije razumio. Iako baš nije volio piti, odlučio je daje zaslužio pronaći malo zaborava u onoj boci Jima Beama koju je uočio u jednom od ugrađenih visokih ormara na Mabel. 7 Neću spavati s vama! — izjavila je Lucy. — Kako znam da nemate uši ili takvo što? - Dobro - uzdahnula je Nealy povlačeći pokrivač s kreveta. - Onda spavaj u prednjem dijelu. - Rekli ste da će Mat tamo spavati. - Vjerojatno hoće. - Natjerajte ga da spava otraga. - Razmisli malo, hoćeš li? Marigold spava na podu pokraj dvostrukoga kreveta jer je to jedino mjesto gdje je možemo zadržati. Prema tome nije teško izračunati da će Mat svakako spavati naprijed. Blagovaonica se da pretvoriti u još jedan krevet. Možeš spavati otraga u dvostrukom krevetu sa mnom ili u prednjem dijelu s njim. - To je tako gadljivo. Kako znate da nije jedan od onih ljigavaca koji se pale na dječju pornografiju ili takvo što? - Instinkt. - Lako je vama govoriti. Vi niste ona koju će možda svladati. Zašto joj se pomisao daje svlada Mat Jorik uopće nije činila tako strašnom? Ali seks je bila jedna stvar o kojoj si apsolutno nikada nije dopustila razmišljati pa se ogledala po kuhinji u potrazi za kakvim sredstvom za čišćenje. - Neka spava s vama - rekla je Lucy. - Ionako to želi. S raspršivačem u ruci, Nealyje ponovno pogledala neprijateljski raspoloženu tinejdžericu savršeno raspoređenih crta lica. - Ti nemaš pojma o čemu govoriš. Sviđam mu se sasvim malo više nego što mu se sviđaš ti, što nije neka strašna stvar. Sada se idem istuširati. Spavaj gdje god želiš. Ncaly nije imala puno iskustva s čišćenjem, ali nije mogla podnijeti kupaonicu u onakvom stanju u kakvu je bila. Čišćenje se oduljilo, ali kada je bila gotova, osjećala se prilično zadovoljna ishodom. Nakon toga istuširala se i nevoljko ponovno pričvrstila jastuk preko struka. Bit će joj neudobno za spavanje, ali, budući da su bili stisnuti u tako malom prostoru, nije imala izbora. Nabavila je jeftinu dugačku plavu pamučnu spavaćicu u trgovini robom sniženih cijena. Navikla na svilu pa joj je tkanina bila čudna dokjuje prebacivala preko glave. Kada je izašla iz kupaonice osjetila je olakšanje vidjevši daje Lucy zaspala. Ležala je u odjeći izvaljena preko dvostrukoga kreveta. Razmazana šminka oblikovala je masku preko nježnog nevinog lica. Marigold je ležala na krevetu koji joj je Nealy složila na podu. Skvrčila se na boku s igračkom morža ispod jednoga koljena. Punašne dječje usnice bile su rastvorene, krhke trepavice dodirivale su nježne polumjesece na njezinim obrazima. Nealv je primijetila da je svih deset njezinih sićušnih nožnih prstića nalakirano fluorescentnom plavom bojom. Pogledavši Lucy, osmjehnula se, a potom otvorila jedan od stražnjih prozora. Dok joj je noćni povjetarac milovao kožu, nagonski je pogledala vani prema sjenama tražeći čuvare koji su uvijek bili prisutni. Ali večeras je vidjela samo nježno njihanje grana stabala. Osjećala se potpuno odvojena od ostatka svijeta i potpuno sretna. Cornelia Case nestala je. Lucyje osjetila kako je nešto bocka po glavi i čula tih zvuk. Bilo je prerano za ustajanje i nije željela otvoriti oči, posebice kada je znala što će ugledati. -Ga? Riječ je bila tiha, gotovo šapat. Lucy se natjerala otvoriti jedno oko, a potom i drugo. Na trenutak je jednostavno zurila u svoju sestru koja je virila preko ruba madraca. Mali plavi čuper-ci stršili su posvuda, većina njih ukrućena od jučerašnjih obroka, a veliki osmijeh pun ljubavi i povjerenja obasjao joj je lice kao sunce. Od toga je Lucy zabolio trbuh. - Ga - uzvratila joj je šaptom. Osmijeh je zasjao još jače. Lucyjc podigla glavu i vidjela ljubičastu mrlju na jastučnici od boje koju je sprejem nanijela na kosu. Također je primijetila vlažna mjesta gdje je slinila dok je spavala. Gadljivo. Ncll je spavala i Lucvjc osjetila napadaj ljubomore kada je vidjela kako izgleda lijepo tako usnula na jastuku. Sada kad je Ncll tu, Jorikjc posvećivao pažnju njoj, a ne Lucy. Nije voljela razmišljati o tome koliko je željela da on obraća pažnju na nju. Podsjetilo ju je na sve one godine kada nije uspjela privući Sandvnu pažnju. Jedine stvari do kojih je njezina majka držala bile su cuga i dečki. Kada se Lucy uspravila vidjela je Jorika ispružena potrbuške na naslonjaču. Noge su mu visjele, a jedna mu je ruka dodirivala pod. Četrnaest godina ljutnje prema Sandy kuhalo je u njoj. Zašto Jorik nije mogao biti njezin tata umjesto nekoga pijanog tipa iz bratstva Carncgic Mellona kojega Sandy više nikada nije vidjela? -Ga? Oštri mali nokti žarili su joj se u nogu. Pogledala je prljave plave kovrčc i zamazana koljena. Nell i Jorik mislili su da su toliko pametni, ali nijedno od njih, čini se, nije znalo da djecu treba okupati prije spavanja. Oslobodivši se sestrina zahvata, ustala je i počela izvlačiti čistu odjeću iz hrpe koju je jučer ujutro bacila na pod


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

prije nego su krenuli. Kada je skupila potrebne stvari, sagnula se i pokupila djetešce. Digitalni sat na Mabelinoj upravljačkoj ploči pokazivao je 6:02. Samo bi jednom Lucy htjela spavati dokasna kao drugi klinci njezine dobi, ali nikada nije imala priliku. Sestra joj je bila teška i Lucy se lupila o stol na putu prema vratima, ali se Jorik nije pomaknuo. Tada je vidjela polupraznu bocu viskija na podu. Izdaja je plamtjela u njoj. Hoće li na kraju i on ispasti pijanica? Tijekom posljednje četiri godine, Sandy se nije napijala samo dok je bila trudna. Lucyne su se oči ispunile suzama. To je bilo prilično dobro razdoblje. Iako je Sandy provodila dosta vremena s Trentom, ponekad su bile same pa bi se smijale i razgovarale o svačemu. Katkad bi Lucy osjetila grižnju savjesti što nije bila tužnija kada je Sandy umrla, ali je u neku ruku osjećala kao daje Sandy umrla odmah nakon što joj se rodila sestrica jer je ponovno počela piti. Sve što ju je otada zanimalo bila je zabava. Lucyju je gotovo počela mrziti. Vani je mirisalo na slaninu i svjež zrak. Jednom je već bila na ovakvom mjestu sa Sandy i Trentom pa je znala da obično postoji kupaonica s tušem za ljude koji ne žele koristiti vlastiti u svojim kamp-automobilima. Morala je spustiti dijete na travu nekoliko puta da odmori ruke. Na posljetku je uočila zelenu drvenu zgradu. Nadala se da unutra nije previše usrano. Ponovno je podigla dijete. - Bolje ti je da uskoro počneš hodati. Mislim to ozbiljno. Postaješ preteška za nošenje. I prestani mi gurati prst u oko, hoćeš li? Mala djeca uvijek su radila takva sranja. Bude te rano ujutro kada želiš spavati, guraju ti prst u oko, grebu te noktima. Nisu namjerno bili kreteni. Jednostavno si nisu mogla pomoći. Nitko nije bio u kupaonici kada su stigli i Lucy je bila sretna što nije previše prljavo. Ruke su je boljele kao da ih je netko želio iščupati iz ramena i jedva je stigla do jedne od dviju kabina prije nego su je izdale. Naglo je posjela sestru na betonski pod i bacila sve njihove stvari na drvenu klupu. Tada se sjetila daje zaboravila sapun i šampon. Pogledalaje u kabinu tuša i vidjela daje netko tamo ostavio komadić, ali bio je zelen, a ona nije voljela zeleni sapun zbog mirisa. Ipak će ga morati koristiti jer nije imala izbora, kao što nije imala izbora u vezi s bilo čim što joj se događalo. Trbuh ju je ponovno počeo boljeti. Bolio ju je često u posljednje vrijeme, uglavnom kada bi se počela plašiti. Curica je gugutala dok ju je Lucy svlačila i ti tihi sretni zvuči nadoknadili su obvezu ranog ustajanja. Dokje djetešce puzalo uokolo, Lucy se svukla i pažljivo isprobala vodu kako bi bila sigurna da nije prevruća. Zakoračila je unutra, kleknula i ispružila ruke, ali joj se sestrica bojala tekuće vode i nije htjela ući. - Dolazi unutra. - Neće! - Napućila je lišće i počela puzati unatraške. Lucyje nastojala ne naljutiti se jer je ona ipak samo malo dijete i ne zna da joj voda neće nauditi. Ali teško je bilo suzdržati se jer ju je uz sve probleme bolio trbuh. - Odmah ulazi unutra! Donja joj je usnica stršala, ali se dijete nije pomaklo. - Mislim ozbiljno! Ulazi unutra! Oh, sranje. Curici se lice zgužvalo, a oči su joj se ispunile suzama. Nije napravila ni najmanji zvuk, samo se počela tresti dok joj je usnica drhtala, a Lucy to nije mogla podnijeti. Izašla je iz kabine, gola i smrznuta, i čučnula daje zagrli. - Nisam htjela vikati na tebe. Zao mi je, Button. Doista mi je žao. Button je zagnjurila lice u njezin vrat kao stoje uvijek radila i grčevito se držala za Lucvjer je to bila posljednja osoba koja joj je ostala na svijetu. Tada je i Lucy počela plakati. Naježila se po cijelom tijelu, Button se objesila o nju, a srce joj je divljački lupalo. Plakala je i počela se tresti jer nije znala kako će se brinuti za Button i što će Jorik učiniti kada sazna za njezinu baku. Uvjeravala je samu sebe da se ne bi toliko plašila daje sama. Ima četrnaest godina, pametna je, najpametnija u svom razredu, iako je nastojala da to ne saznaju gubitnici s kojima je išla u školu. Nekoliko je učitelja to primijetilo i neki su nakon nastave pozivali Lucy za svoj stol kako bi razgovarali o tome da se treba zalagati i slična sranja. Ali s majkom poput Sandy, uvijek bez novca, seleći se iz jedne ružne, oronule kuće u drugu, Lucy se već osjećala kao čudovište. Nije joj bilo potrebno da svi znaju daje usto i pametna. Ali njezin pametni mozak još nije smislio kako će se brinuti za Button. Odmah nakon što je Sandy poginula unovčila je majčin posljednji ček od plaće i platila stanarinu, telefon i ostalo. Tadaje počela čuvati jednog od klinaca u susjedstvu dok mu je majka bila na poslu. Snalazila se dobro sve dok je nije pronašao onaj odvjetnik. Daje sama, pobjegla bi u New York ili negdje poput Holly-vvooda, pronašla posao i zaradila puno novca. Ali nije mogla to raditi i istodobno se brinuti za Button. U tom je trenutku znala samo jednu stvar: mora biti jaka. To je jedina dobra stvar što ju je Sandy naučila. Kada ti se netko unese u lice, samo mu pljuni u oko. Ako se ne možeš sama braniti, to neće učiniti nitko drugi. To je i radila. Bila je jaka, branila sebe i pokušavala usporiti ovo putovanje dok ne smisli kako će se brinuti za sestricu. Button je počela sisati Lucyn vrat. To je ponekad radila kada bije Lucy grlila i od toga je Lucy tako jako zabolio


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

trbuh, daje poželjela ponovno zaplakati jer je znala da Button ne razlikuje svoju sestru od odrasle osobe. Što je još gore, znala je da Button ne razumije da Lucy nije njezina mama. Došlo je dovde, pomislila je Ncaly. Prva dama Sjedinjenih Država putovala je prema srcu države s pijancem, tinejdžerskom zvijeri, djetešcem koje se užasavala dotaknuti i nerođenim jastukom iz Wal-Marta. - Gdje smo to, k vragu? - Matov prodorni glas odbijao se o zidove Winnebaga. Kratko je pogledala preko ramena i vidjela da se rasteže kao medvjed koji se budi iz zimskoga sna. Ujedno je izgledao kao zgodan, raščupan gusar raskuštrane kose, u izgužvanoj crnoj majici, vilice prekrivene tamnim čekinjama brade. - U Zapadnoj Virginiji. Podupro se, jauknuo i protrljao usta nadlanicom. - To znam. Gdje u Zapadnoj Virginiji? - Ovo je najljepša država. Planine, rijeke, idilične šume, vijugave ceste. - Pomislila je da bi mogla zapjevati Zapadna Virgi-nija, planinska mama..., ali je shvatila da bi za muškarca s gadnim mamurlukom to ipak bilo previše. - Naplatne su kućice iza nas i ne bismo trebali biti na vijugavoj cesti. Trebali bismo biti na autocesti s četiri trake. — Glas mu je bio hrapav, kao da se nagutao šljunka. - Blizu smo - rekla je. - To je jedino važno. Molim vas, spavajte. Samo uzrokujete nevolje kada ste budni. Lucy se nasmiješila. Sjedila je u blagovaonici i šminkala se. Na trepavice je već nanijela toliko gustu maškaru daje bilo pravo čudo što ih može podignuti. Ostaci njihova doručka iz McDonald'sa bili su razbacani oko nje skupa s novinama koje je Nealy kupila u kampu prije nego su otišli. Dok su čekali svoje Egg McMuffme* na prozorčiću za poslugu, pregledala ih je i pronašla ono što je tražila, kratak članak na trećoj stranici koji objavljuje da Cornclia Gase ima gripu i daje prisiljena otkazati rasporedom utvrđene obveze za sljedeći tjedan. Nealvjc ugurala autosjedalo u odijeljenu klupu u blagovaonici. Djetešce odjeveno u ružičaste hlače s naramenicama i plave tenisice izlizanih prstiju izgledalo je sve nesretnijc. Ncalvje bila prilično sigurna da će uskoro morati stati i nije se radovala što će tu informaciju morati podijeliti s Matom. - Skuhala sam kavu. Malo je jača, ali vama je vjerojatno jutros osjet okusa poremećen pa sumnjam da ćete osjetiti razliku. Oh, uzela sam nešto novca iz vaše lisnice kako bih kupila doručak. Zapisujem sve što vam dugujem tako da vam mogu vratiti. Sama je pojela dva Egg McMuffina i sok od naranče. Bilo je divno ponovno imati teka, još bolje moći gutati. Mat je zaroktao i krenuo prema lončiću s kavom, ali se predomislio u posljednjem trenutku i nestao u kupaonici. - Mislite li da će bljuvati? - Sumnjam. Čini mi se kao tip koji ima želudac od lijevanog željeza. Lucyje uokvirila usnice smeđom olovkom. — Kada je Sandy birala ime oca za naše rodne listove, ne znam zašto nije mogla izabrati nekoga poput Mela Gibsona. Nealy se nasmijala. - Znaš, Lucy iako si najodbojnija tinejdžerica na svijetu, prilično si zabavna. - Nije smiješno. Kako bi se vama sviđalo da imate prezime Jorik i daje došlo od njega? Usprkos Lucvnim riječima, Ncalyje pomislila daje u njima čula tračak čežnje. — Zbilja? Prezime ti je Jorik? Egg McMuffin = prženo jaje servirano u pecivu, proizvod lanca brze hrane McDonald'sa - Mislim stvarno... Što ste mislili? - Pa valjda majčino. - Jorik je bilo njezino prezime. Nikad ga nije promijenila poslije rastave. Uvijek joj je bio drag. Nealy je čula zvuk tuša. Čekala je minutu pa namjerno trz-nula upravljačem ulijevo, potom natrag udesno i opet ulijevo. Iz kupaonice se čulo lupanje, a potom prigušena psovka. Lucy se smijala. Bio je to dobar zvuk. Ncaly se nasmiješila i vratila na prijašnju temu. - Znači daje i Marigold Jorik? - Prestanite je tako zvati! - Onda mi daj neko drugo ime. I to ne... znaš već što. - Sranje. - Dugačak, odglumljen uzdah. - Zovite je Button.* Tako ju je Sandy zvala. Znam daje glupo, ali nisam joj ja dala ime. - Button? - Znači, tako je nastalo ime Butt. Lucy je bacila ruž na stol. — Zovite je kako god želite, u redu? - Sviđa mi se Button. Slatko je. Prešli su vrh brda i Nealy je halapljivo upijala krajolik. Vidjela je toliko toga tijekom života: Mount McKinley jednog kristalno bistrog dana, Veliki kanjon u zalasku sunca. Vidjela je Pariz sa stuba Sacre Couer, promatrala Serengeti s prednjega sjedala Rangc Rovcra i vidjela jato kitova u sjevernom Atlantiku s palube mornaričkog razarača. Ali nijedan od tih prizora nije joj se činio tako veličanstven kao ova zelena brda u Zapadnoj Vir-giniji. Možda je ovo siromašna država, ali je svakako prelijepa. Tuš se više nije čuo. Minuta je prošla. - Možda se sada brije - rekla je Lucy s jedva primjetnim prizvukom nade u glasu. Nealy se osmjehnula, ali je držala upravljač ravno. - Nisam toliko ljuta na njega. - Napio se sinoć, zar ne? - Izgleda tako.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Mrzim pijance. - Nisu ni meni baš dragi. button = dugme (engl.) — Oni misle da su smiješni i seksi kada su pijani, a samo su jadni. Ncaly je imala osjećaj da ne priča o Matu. Htjela ju je pitati o majci, ali je znala da će se Lucy okomiti na nju ako to učini. Zvuk električnog brijaćeg aparata prodro je kroz tanke zidove i dijete se počelo buniti. Nije bilo sigurno izvaditi je iz au-tosjedala, ali Ncaly nije mogla zamisliti kako će još jedan dan ograničiti kretanje tako živahnu djetetu. Očito nije mogla ni Lucyjer je ustala i uputila se prema sestri. U retrovizoru je Ne-aly vidjela da se sprema otpustiti remenje. — Ostavi je u sjedalu. Previše je opasno dok se krećemo. — Znači da se nakratko moramo zaustaviti kako bi se malo poigrala. Nealy je mogla predvidjeti kako će to proći kod Mata. Kupa-onska su se vrata širom otvorila. - Bljak! uzviknula je Lucy. Nealyjc pogledala u retrovizor i gotovo odletjela s ceste kada je Mat pognut izašao kroz vrata odjeven samo u svijctlopla-vi ručnik. Bio je sve samo ne bljak. Kosa mu je bila vlažna i ravna, ali je vjerovala da će se blaga kovrčavost vratiti čim se osuši, a električni je brijači aparat privremeno pripitomio gusarski izrast. Upijala je cijelu visinu tog osunčanog, mišićavog mužjaka. Bio je tako prevelik za taj maleni prostor daje trebao izgledati smiješno. Ali nije. — Moram po odjeću - progunđao je. - Ako vam se ne sviđa, nemojte gledati. — Mcl Gibson ima puno bolje tijelo od tebe — rekla je Lucy. — I zašto bi mi to trebalo smetati? Ncaly se našla kako razmišlja da uopće nije bolje, a usto je Mat bio viši. Nije bila usredotočena na cestu pa je morala naglo skrenuti kako bi zaobišla rupu. Zgrabio je dovratak. — Hoćete li paziti kuda vozite? — Oprostite. — Ima vas svuda po cesti. — Ometa me krajolik. - Svih metar devedeset osam. — Pa dobro, pazite što radite. Button je ispružila ruke i vrisnula kada je Mat krenuo prema stražnjem dijelu. Lecnuo se. Njezina »podigni me« poruka bila je jasna, ali je ipak zatvorio klizna vrata. Počela je zavijati. Lucy joj je uspjela odvratiti pažnju plišanom igračkom morža. Ncaly je odlučila uživati u krajoliku prije nego ih Mat prisili da se vrate na veću cestu. Kao stoje i mislila, čim je izvirio, zgrabio je šalicu kave i rekao joj da stane tako da on može voziti. Uočila je izlizane traperice i sivu sportsku majicu. - Prvo želim da Lucv vidi natkriveni most. - O čemu to pričate? - Ovaj dio Zapadne Virginije ima jednu od najboljih zbirki natkrivenih mostova u državi. Tako piše u brošuri koju sam pokupila u kampu. Dosta novca poreznih obveznika odlazi na održavanje tih mostova i mislim daje važno za njezino obrazovanje da vidi barem jedan. - Nije me briga za Lucvno obrazovanje. - Upravo je to stav koji je ugrozio sustav javnih škola ove zemlje. Zurio je u nju te je poželjela daje držala usta zatvorena. Potom je odmahnuo glavom. — Hoćete li jednostavno stati? - Prestanite nam kvariti zabavu. Lucy treba širiti vidike. - Provest će život kao osuđena zločinka. Kakve će razlike biti ako vidi natkriveni most. - Mlitavo je sjeo na suvozačko mjesto. - Nije smiješno, Joriče - uzvratila mu je Lucy. - Ona mije obećala da ću moći vidjeti most. - Nije daleko - rekla je Nealy. - Zašto se ne biste udobno smjestili i uživali u vožnji? Ili uživali onoliko koliko može osoba s užasnim mamurlukom. - Ako želite nešto reći, jednostavno recite - gunđao je. - U redu. Meni i Lucy ne sviđa se putovati s nekim tko se običava napiti. - Sviđa? Ne sviđa vam se? - Misli reći da si bljak i da to mrzimo. - Stanite tamo - zarežao je. Dijete se ponovno počelo vrpoljiti. - Ovo je skretanje za natkriveni mosi. - Kada je Ncaly skrenula ulijevo na usku seosku cestu, odlučila je promijeniti temu. - Lucy, znaš li zašto su sagrađeni ovakvi mostovi? - Ne znam i baš me briga. - Neki kažu zbog toga da se konji ne bi preplašili vode, ali su ih vjerojatno natkrili kako bi zaštitili mostove od vremenskih prilika tako da bi trajali dulje. Nitko ne zna sa sigurnošću. - Prava ste hodajuća enciklopedija - otegnuto je rekao Mat.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Rekla sam vam da imam fotografsko pamćenje. - Djetetovo zavijanje u znak pobune postalo je glasnije. - Stoje pisalo na znaku koji smo upravo prošli? - Nisam obraćala pažnju. - »Isus spašava« - ponudila je Lucy odgovor. Mat se nije obazirao na nju. - A stoje pisalo na velikom natpisu pokraj kampa? Odmah pokraj ulaza? - Nije me zanimalo pa se nisam ni potrudila pročitati ga. Ponovno se tinejdžerica javila: — »Zabranjeno paljenje vatre«. Nealy joj je uputila oštar pogled. — Zar nemaš štogod pametnije raditi? - Nemam. - Lucy je sestri dodala praznu papirnatu šalicu, ali ju je Button jaučući bacila na pod. Prošli su zavoj i na vidiku se pojavio stari most iznad uske trake vode u podnožju niskoga brda. Izgrađen od istrošenog smeđeg drva, imao je izblijedjeli limeni krov koji je nekada bio obojan crveno i istočkani metalni znak koji je upozoravao vozila viša od tri metra da ne prilaze. Iako su bili u Zapadnoj Virgi-nij i umjesto u okrugu Madison u Iovvi, most je bio toliko slikovit daje očekivala vidjeti kako Clint Eastwood i Mcryl Strccp izviruju iz mračne unutrašnjosti. Bio je to vrhunac američke kulture i civilizacije pa je uzdahnula: - Nije li prekrasno? Kada joj njezini suputnici nisu odgovorili, odlučila je vjerovati da ih je idilična ljepota toliko dirnula da su ostali bez riječi. - Idemo ispružiti noge. - Parkirala je Mabcl uz rubnik. -Lucy, možeš ići po sestru. - Nije otrovna, znate. Jedno od vas dvoje povremeno bi je moglo nositi. Ncaly se pravila da nije čula. - Nećemo ostati dugo — izjavio je Mat. — Dvije minute pa krećemo prema autocesti. - Dobro, dvije minute. - Nema šanse da će im dvije minute biti dovoljne. Vani se sve utapalo u suncu, a topao vlažan zrak nosio je mirise prašine, trave i seoskih cesta. Rijeka je bila niska kao da neko vrijeme nije kišilo i zvukovi su bili čista glazba: valovi koji oplakuju kamenje, pjev ptica, zvuk cvrčaka i zujanje pčela. S obiju strana mosta travnati se nasip prekriven divljim cvijećem spuštao do vode. Lucy je spustila dijete na travu. - Ga! — Zadovoljno se nasmijala i pljesnula ručicama. - Na vas je red daje pazite. — Lucvjc krenula prema unutrašnjosti mosta prije nego je Nealy mogla prosvjedovati. - Ga! - Djetešce se neuspješno bacilo za bumbarom. - Pazi, Button. Ta stvorenja nisu prijateljski naklonjena. - Mislio sam da se zove Marigold. - Mat je izašao iz Winne-baga sa šalicom kave u ruci. - Lucy kaže da ju je majka zvala Button. Hoćete li donijeti onaj pokrivač koji je otraga?^-Vjerojatno neće ostati na njemu, ali bi mogao pomoći da se previše ne zaprlja. Nealy nije promaklo da ju je Lucy rano ujutro okupala. Sunčeva svjetlost sjala je u njezinoj pahuljastoj kosi, a iznošena odjeća bila je čista. Pitala se bi li se ijedno od onih dobitnika državne stipendije koje je ugostila u Bijeloj kući tako dobro brinulo za dosadnu mladu sestru? Mat se pojavio s pokrivačem. Nealy gaje uzela i raširila niz padinu. Stavila je dijete na nj, ali je Button odmah krenula prema širokom otvorenom prostoru. Hlače s naramenicama štitile su je od bodljikave trave i postala je očarana leptirom koji je lebdio iznad stručka zlatica. Pojurila je prema njemu, ali je sjela natrag na stražnjicu u znak uvrijeđena prosvjeda kada je odletio. Nealy je sjela na pokrivač i iznenadila se kada se Mat izvalio pokraj nje. Uzdahnula je i duboko disala, uživajući u svakom trenutku tog ukradenog ljetnog dana. - Nije mi običaj napiti se, znate. Zatvorila je oči i nakrivila lice prema suncu. — Aha. - Mislim ozbiljno. Ne pijem baš često. - Dobro, jer mislim da cure ne bi smjele biti izložene takvim stvarima. Otvorila je oči i vidjela daje promatra. Nešto u njegovu pogledu natjeralo ju je da se osjeća kao daje bombardira pljusak prskalica. Oklijevao je prije nego je skrenuo pogled. - Bile su izložene i gorim stvarima dok je Sandy bila živa. Ncaly je shvatila da ne želi slušati o Matovoj bivšoj supruzi pa je ustala. - Pazite na dijete, hoćete li? Želim se prošetati kroz most. - Hej, vi ste ovdje dadilje, a ne ja. - Uzimam stanku za kavu. Jednostavno ga je napustila i krenula prema natkrivenom mostu. Mat je zurio u njezina leđa dokje nestajala unutra. Zaslužila je daje ostavi na sljedećem odmorištu za kamione i pusti je da se sama brine za sebe. Ali znao je da to neće učiniti. Možda nije predana pazitcljica djece iz njegovih snova, ali je bila najbolje što ima. Usto, bila je prava zagonetka. Teško je mogao pomiriti njezino prezbiterijansko držanje iz visoke klase s obiljem dobre naravi i beskrajnim, gotovo djetinjim entuzijazmom. Bila je svakako zabavna. Ili ga je barem jučer zabavljala. Jutrošnji mamurluk uglavnom mu je pokvario zabavu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Jedva primjetan pokret privukao mu je pažnju. Nešto ružičasto. Podigao je pogled i ugledao kako Demonska Beba puže unatraške niz travnati nasip, krećući se ravno prema rijeci. Kava je poletjela kada je odbacio šalicu i skočio na noge. Djetešce se kretalo brzinom munje i čvrstom odlučnošću. Potplati njegovih cipela poskliznuli su se na travi kada je jurnuo za njom. Bez upozorenja je raširila ruke i počela kliziti. Prvo su joj tc-nisice udarile o vodu i već trenutak poslije bila je u rijeci. .Rijeka je inače bila plitka, ali ipak preduboka za dijete pa je užasnut gledao kako joj plava glavica nestaje. Posrnuo je, uspravio se i ušao u vodu za njom. Voda mu je dosezala iznad koljena. Bilajc blatna, previše blatna da bi išta vidio. Tada je ugledao ružičasti bljesak u struji pa je posegnuo za njim. Izašla je otvorenih, prestravljenih očiju, obješenih ruku i nogu. Uspio ju je uhvatiti za naramenice hlača. Trcpnulajc hvatajući zrak pa zakašljala. Držao ju je u naručju dok nije počela normalno disati. Dok su se otkucaji njegova srca vraćali u normalu, osjetio je kako mu blatno dno rijeke povlači cipele. Jedva se uspio osloboditi dok je izlazio iz vode. Konačno je prestala kašljati. Nekoliko je sekundi bila mirna, a tada je osjetio kako joj se prsa šire kako bi duboko udahnula. Dobro je znao što slijedi pa je to pokušao spriječiti. - Nemoj plakati! Nell i Lucy još uvijek su bile u unutrašnjosti mosta, ali mu nikada ne bi oprostile kada bi saznale daje gotovo dopustio da se Demonska Beba utopi. Pogledao je djetešce. Riječna voda curila joj je s kose u oči. Ustašca su joj se otvarala, a čelo se mrštilo od bijesa. Prvi akord nečega što će jamačno biti simfonija bijesa počeo je izvirati. - Odmah prestani! - Prcmjestivši ruke tako daje drži ispod pazuha, privukao ju je da mu može gledati ravno u oči kako bi znala da misli ozbiljno. - Malo si popila vode. Ništa strašno. Nisi bila ni blizu toga da se utopiš. Ljutiti nabor medu malim obrvama počeo se opuštati. Raširila je oči i ispustila dah koji je zadržala. - Ništa strašno - rekao je tiše. -Je 1'jasno? Zurila je u njega. Ružičaste hlače s naramenicama nikada više neće biti iste, a izgubila je ijednu tenisicu. Hitro je skinuo drugu i bacio je među drveće. Svadljivi ženski glasovi dopirali su iz natkrivenog mosta. Sad će on dobiti svoje. Brzo je razmišljao. - Vraćamo se u vodu. -Ga? Izuo je svoje natopljene cipele, vratio je u naručje i ušetao natrag u rijeku. Zagnjurila je lice u njegovu majicu. - Ne budi kukavica. Pogledala je gore i nacerila se tako da su joj se vidjela sva četiri zuba. - To mi se sviđa, ti mala vragolanko. AJi kada ju je htio spustiti u vodu, ukočila se i zarila mu prste u nadlakticu. - Opusti se, hoćeš li? Neću ti zagnjuriti lice. - Ne-nc-ncćc! Nije mu trebala diploma iz psihologije da bi to preveo. Shvatio je da će ovo s njom morati napraviti onako kako je radio sa svim svojim sestrama. Uzdahnuo je, pomirivši se sa sudbinom, privukao je bliže ramenu i spustio se u blatnu rijeku. Odmaknula se i slatko mu se nasmiješila. Oh, čovječe, bit će prava mačka jednoga dana, s tim prekrasnim plavim očima i osmijehom od kojeg se rastopiš. — Da, da. Sačuvaj to za nekoga kome je stalo. Dlanom ga je udarila u vilicu, a potom pljcsnula po vodi. Pljusnulo mu je u lice. Trepnuo je i spustio je u vodu. - Sto to radite? - Nell je izjurila iz mosta kao trudna koman-dosica u kaki kratkim hlačama, plavoj trudničkoj bluzi s ivan-čicama i malim bijelim sandalama. Pramenovi kose boje ljetnog žita letjeli su po rumenim obrazima, a one nevjerojatne plave oči boje neba plamtjele su. - Odmah izvadite dijete iz te prljave vode! - Poletjela je niz nasip. - Djeca mogu dobiti tifus od riječne vode. Pogledao je Demonsku Bebu koja je izgledala kao da se izvrsno zabavlja sve dok je nije spuštao prenisko. — Mislim da tifus nije prečest u Zapadnoj Virginiji. Lucy je izvirila iz mosta i zurila u njih. Nell se zaustavila uz rub rijeke, blijeda lica, držeći ruku na prsima. Shvatio je daje iskreno uzrujana i pitao se kako bi reagirala da zna kako je gotovo dopustio da se dijete utopi. - Hoćete li se smiriti, za ime Božje? Dobro joj je. - Potpuno je odjevena! - Da, pa muško sam. Mi muški ne razmišljamo o takvim stvarima. - Vi ste potpuno odjeveni! - Cijela se stvar dogodila nekako bez razmišljanja. Pogledala je njegove blatne cipele na obali. - I te kako. Prešao je u napad. — Poskliznuo sam se i smočio cipele. A onda sam pomislio, ma k vragu. - Prehladit će se.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Sigurno je dvadeset pet stupnjeva. - Izvukao je dijete iz vode i ustao. - Neće! - Vrisnula je pobunivši se i počela se izvijati, nastojeći se vratiti u vodu. - Odvrati joj pažnju ili ćeš stvarno nadrljati - doviknula je Lucy s vrha nasipa. Vrištanje je postajalo sve glasnije. - Kako misliš da to napravim? - upitao je. - Sviđa joj se glasanje životinja, posebice krava. Muči. Uputio je Lucy pogled pun gađenja i gurnuo dijete koje je vrištalo prema Nell. - Evo. Odvratite joj pažnju. Nell je prekrižila ruke iza leđa i koraknula unatrag. - Ne znam kako. Dječje šake letjele su posvuda i curica se počela ritati. Sranje. Okrenuo se i odnio je natrag u vodu. Proklet bio ako bude mukao. 8 Mat je zurio u golo djetešce koje se u tuš-kabini igralo njegovim nožnim prstima. Kako li se ovo dogodilo? Kako je na kraju završio u tušu s djetetom? Tuširanje s Ncll. To bi već bilo nešto drugo. Sa zakašnjenjem se sjetio velikog, trudnog trbuha i odagnao tu sliku. Još uvijek su bili parkirani pokraj natkrivenog mosta i, ako nastave ovako, neće stići u Iowu prije nego što Demonska Beba ude u pubertet. Obrisao je ostatke sapunice s prsa i zaključio daje u noćnoj mori u kojoj pokušava nekamo stići, ali što god uradio, nije uspijevao. Pogodila gaje zastrašujuća misao. Prvo je nabavio dvoje klinaca. Sadaje pokupio ženu. Kao da neka sotonska sila gradi obitelj oko njega. — Kako vam ide? — dozvala je Ncll kroz vrata. Demonska Beba nagnula se naprijed i zarila sva četiri zuba u gornji dio njegova stopala. Jauknuo je i čučnuo kako bije pokupio. - Ti mali... — Nemamo pojma kakvi su mikroorganizmi plivali u onoj riječnoj vodi - rekla je Nell. - Koristite li dovoljno sapuna? Gurnuo ju je ispod mlaza. - Cijeli komad. -Joriče, bolje ti je da ne pokušavaš nešto perverzno unutra s njom! uzviknula je Lucy. - Ozbiljno mislim! — Tiše, Lucy- rekla je Nell. - Nemoj ga još više razbjesniti. Demonska Beba počela je kašljucati pa ju je izvukao ispod mlaza i privukao k sebi na prsa. Noktima mu je uštinula jednu bradavicu. -Joj! — Ozljeduješ je! — vikala je Lucy. — Znam da to radiš! — Ne ozljeđujemje! Demonska Beba nije voljela da itko viče osim nje pa je ponovno krenula s drhtanjem usnica. - Imun sam - zarežao je prema njoj. Umjesto drhtavih usnica pojavio se širok osmijeh. Mogao se zakleti da vidi tračak obožavanja u tim plavim očima i sve je bilo upućeno njemu. - Zaboravi. Ne možeš me kupiti. Ispustila je radostan kliktaj male vampirice, okrenula lice prema prsima i zagrizla. — K vragu! Upravo tada mlaz iz tuša pretvorio se u kapanje. Toliko se žurio udaljiti od Sandvnc kuće da se nije potrudio napuniti spremnik vode do kraja, a sinoć u autokampu bio je previše zauzet bocom Jima Beama da bi završio posao. — Ovo se ne bi dogodilo da niste odveli dijete na kupanje u onu prljavu rijeku. — Nell je osjetila da joj je dužnost opomenuti ga, zvučeći upravo kao supruga koja zanovijeta. Okrenuo je Demonsku Bebu tako da se oslanjala o njega leđima i izašao kroz minijaturna vrata tuša u isto tako minijaturnoj kupaonici. Kada je posezao za ručnikom, lupnuo je laktom u zid. — K vragu! — Već dvaput k vragu — rekla je Nell s druge strane vrata. — Čini se da vam ne ide najbolje. — Ako ne želite vidjeti gola muškarca, bolje vam je da se od-maknete od vrata. — Omotao je ručnik oko Demonske Bebe, otvorio vrata i stavio je na pod. —Vaša je. Zatvorio je vrata uočivši da se Nell zabavlja. Dijete je odmah počelo zavijati. - Želi vas - rekla je Nell. - Neka stane u red. Začuo je nešto stoje zvučalo kao osmijeh pa se prvi put tog nesretnog dana nasmiješio. Čim je pričvrstio ručnik oko bokova, otvorio je vrata i iskoračio van. - Ga! - Djetešce je podiglo ruke prema njemu, još uvijek prekrivenom ručnikom. Zaskičala je kada je prošao pokraj nje prema stražnjem dijelu i zatvorio klizna vrata. Čuo je zvuk meškoljenja i znao je da je krenula puzeći za njim. -Vrati se! - uzviknula je Lucy. - Ne sviđa ti se on. On je kreten. Demonska Beba očito se nije složila s tim jer se mala glava zaletjela u vrata upravo kada ih je zatvarao. Nakon blaženog trenutka tišine, sve oko njega podivljalo je. Erupcija nije bilo jadno cviljenje uzrujanog djeteta. Umjesto toga bilo je to ogorčeno zavijanje žene koju je odbio njezin muškarac. Ljutito je strgnuo ručnik sa sebe. Zašto Sandy nije mogla roditi dječačića? Ncll je počela mukati.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Čim su Button uredili, trebali su je nahraniti, a potom čekati da joj se hrana slegne u želucu. Ncaly je kroz Mabelin prozor promatrala kako Mat korača cestom, napadajući asfalt potplatima cipela, a toliko se namrštio daje na čelu imao bore nezadovoljstva. Svako malo pokupio bi kamenčić i bacio ga u rijeku. U jednom se trenutku čak spustio uz cestu i izveo dugačku seriju sklekova. Živciralo ju je njegovo nestrpljenje. Zašto jednostavno nije mogao uživati u danu? Dok je Lucy smještala Button natrag u njezino autosjedalo, Nealy je otvorila vrata i izašla. — Mislim da bismo sada mogli pokušati. -Već je vrijeme. - Bez razloga ste tako zajedljivi. Progurao se pokraj nje — pokraj prve dame Sjedinjenih Država! — i pognut ušao u kamp-automobil. - Ta! — zavrištala je Button od sreće iz svog autosjedala. Izgledao je tako loše volje, da je Ncaly pojurila naprijed. Možda bih ja trebala voziti. Na vama se vidi da ste spremni po-divljati na cesti. - Možda biste vi trebali sjesti i paziti na znakove koji će nam pokazati kako se vratiti na pristojnu autocestu. Uvukao se iza upravljača. - Dosadno mije - rekla je Lucy. - Želim ići u trgovački centar. - Ako čujem još jednu riječ, kunem se da ću zavezati sve tri, baciti vas otraga i zaključati vrata. Nealy je pogledala Lucy. Lucy je uzvratila pogled. Imale su trenutak nijeme komunikacije. Jedino je Button bila sretna. Na posljetku je imala svog muškarca u vidokrugu. U tišini su se vozili tridesetak kilometara pokraj polja duhana, osiromašenih imanja i nekoliko manjih gradova. Prolazili su kroz malo veći grad nedaleko od međudržavne ceste kada je Nealy začula zloslutno lupanja koje je dopiralo iz Mabelina prednjeg dijela. Mat je odmah usporio, zakočio i zakrenuo upravljač udesno, ali se ništa nije dogodilo. Opsovao je. - Što se dogodilo? - Pokvario se upravljač. - Rekla sam ti da je ovo hrpa smeća - nepotrebno se javila Lucy iz stražnjega dijela. Mat je nekako parkirao vozilo uz rub ceste na samom kraju parkirališta prastarog restorana koji se zvao Hush Pups. - Supcr. Mogu li dobiti zaleđeni sok? - Tiho, Lucy. Što mislite da se dogodilo, Mate? - Sjećate se onog pijukanja iz motora koje mije smetalo? -Da. - Mislim da ovo nije to. -Oh! Nije se micao, samo je zurio kroz vjetrobransko staklo. -Pukla je osovina. Nešto takvo. Izgledao je tako izgubljeno da je ispružila ruku i ne misleći stisnula mu nadlakticu. Okrenuo je glavu proučavajući je. Pogledi su im se sreli i nešto je vruće zaiskrilo među njima. Posramljena, polako je odmaknula ruku. Dlan joj je bio topao tamo gdje gaje dodirnula. Ustala je i obratila se Lucy: - Idemo trošiti Matov novac na brzu hranu dok on ne otkrije što nije u redu s Mabel. Hush Pups nije nudio luksuz sjedenja unutra pa je Nealy sjela s curama za jedan od triju stolova odmah iza parkirališta. Pratili su kako je kamion za vuču odvezao Mata i Mabel. Dok je Lucyjela, Nealy je jurila za Button. Dijete se napokon umorilo i skvrčeno zaspalo na pokrivaču. - Tako mije dosadno. — Zašto ne ideš istraživati? Samo se povremeno javi. Lucy je pogledala sestricu pa stala sumnjičavo proučavati Ncaly. Nealy se nasmiješila i tiho progovorila: — Neprekidno ću je promatrati. Lucvne su se smeđe obojane usnice potrudile podrugljivo nasmiješiti. - Kao da me je briga. — Oh, svakako bi te bilo briga... Odustani, Lucy. Dan kada je Button dobila tebe za veliku sestru najsretniji je dan u njezinu životu. Lucyje trepnula i okrenula se, ali ne prije nego je Nealy na trenutak ugledala ranjivu četrnaestogodišnjakinju ispod grube maske. Nakon stoje otišla, Ncalyjc ispružila noge na pokrivaču, poduprla leda o jednu nogu metalnoga stola i zadovoljila se promatrajući svakodnevni život gradića u Zapadnoj Virginiji. Upravo je počela drijemati kada se prastari Oldsmobile dovezao do parkirališta. Mat je izašao s vozačke strane izgledajući još više prijeteće nego je izgledao prije. - Bio sam u pravu. Pukla je osovina i neće biti gotovo do sutra ujutro. - Zastao je pokraj nje. - Mabcl sam parkirao u radionici koja izgleda kao okružno smetište. Pokraj nje je nekakvo prekriveno bivše smetište, a cijelo mjesto smrdi kao mafijaško groblje. — Znači, ne možemo tamo prenoćiti. Spustio se na stolac nasuprot njoj. - Nekih osam kilometara dalje je Holiday Inn hotel. Izgledao je kao muškarac s očajničkom potrebom za pićem pa je prema njemu gurnula ostatke svoje vodenaste kole. - Donijet ću vam hamburger. — Potražite jedan koji ima kakvu zgodnu bakteriju skrivenu u sebi.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Vjerujem da to dolazi s narudžbom. Nasmiješio se, usnicama obuhvatio slamku i malo otpio. Očekivala je da će piti s ruba čaše pa je nekoliko trenutaka zurila u njega. Spustio je papirnatu čašu. Nešto je iskrilo između njih, svijest o nečemu što ju je činilo živčanom i samosvjesnom. Nikada nije srela nekoga tko je zračio tom količinom muškoga spolnog naboja. Bilo je vidljivo u njegovim očima, u širini ramena, u načinu kako je micao prstima. Čulo se u njegovu glasu nalik na visoku peć. Bilo je kao daje uspio pobjeći od bilo kakva ženskog utjecaja. Mjesto mu je bilo na leđima konja koji se rita, iza kormila broda, na izgradnji cesta i na čelu vojnoga pohoda. Odbacila je svoje hirovite misli i krenula prema prozorčiću za poslugu. Nije znala ništa o muškarcima poput Mata Jorika. Štoviše, nije ni namjeravala saznati. Lucy se vratila upravo kada je Mat dovršavao jelo. Promatrala je kako mu se Button pokušava popeti uz nogu na krilo, a potom pogledala prastari Oldsmobik. - Nisi mogao dobiti Camero ili takvo što? - Baš im je ponestalo. Button je provela vožnju do radionice u nastojanju da privuče Matovu pozornost naizmjence vriskajući i gugućući prema njemu. Odlučno ju je ignorirao. Kada su stigli do radionice, Ncalvje otkrila da susjedno smetište smrdi onako grozno kao što je Mat opisao. Osjetila je olakšanje kada su prekrcali potrebne stvari u automobil i krenuli prema hotelu Holidav Inn. Recepcionar je nesigurno pogledao Mata kada je ovaj zatražio dvije sobe stoje moguće dalje jednu od druge. Nealy nije namjeravala sama preuzeti odgovornost za djevojčice pa se brzo javila. — Ne obraćajte pažnju na njega. Veliki je šaljivac. Na kraju su završili u spojenim sobama. Dokje Nealy stavljala naprtnjaču na krevet, pokušavala je otkriti što nedostaje. Shvatila je daje to miris svježe boje. Svaki se hotel na svijetu nastojao pokazati u najboljem svjetlu kada su tamo boravili predsjednik ili prva dama, a to je gotovo uvijek značilo preuređenje glavnog apartmana. Ncaly je više puta zaspala s glavoboljom od isparavanja boje. Vidjela je da Lucy stoji pokraj prozora zureći u bazen. — Zašto ne ideš na plivanje? - Provjerila je pod tražeći opasne predmete i spustila Button. - Nemam kupaći kostim. - Idi u onome što imaš na sebi. Možeš to isprati kada se vratiš. - Možda. Nealvje shvatila daje Button nestala pa je pojurila kroz otvorena vrata susjedne sobe. Zastala je ugledavši Mata s druge strane ogromnoga kreveta, glave zagnjurene u majici koju je upravi skidao. Zašto nije mogao zadržati odjeću na sebi? Imao je upravo onakva prsa kakva su joj bila najprivlačnija, široka ramena, uzak struk, vrlo malo dlaka. Mišići su mu bili izraženi, ali ne preveliki. Jako je uživala u prizoru dok nije shvatila daje promatra. Kut usana mu se podigao. — Vidite li nešto što vam se sviđa? Brzo je razmišljala ne bi li smislila vjerodostojan izgovor zastoje zurila u njega. - Niste li obukli tu majicu nakon tušira-nja? - Zaprljala se dok sam pregledavao Mabel. I zastoje vas briga? - Jer... čini se da nam ponestaje odjeće. - Možete sutra oprati rublje. -Ja? - Nikada u životu nije prala rublje. - Nije u opisu mog posla. Ja sam dadilja, sjećate se? -Ta! Lecnuo se, a potom namrštio prema djetetu koje je čeličnim hvatom zgrabilo njegove traperice. - Premala je da zna značenje riječi — rekla je Nealy. — Zašto je jednostavno ne podignite. Sigurna sam da bi bila zadovoljna i otišla se igrati kada biste joj posvetili malo pažnje. - Zaboravite to. - Pokušaj glumiti teško osvojivu, Button. Muškarcima se ne sviđa kada si previše očita. Tako sam barem čula. - Nemate osobnog iskustva? Promrmljala je nešto neobvezno, skupila snagu i sagnula se podignuti Button. Ali curica je željela Mata pa se, dok se Nealy uspravljala, bacila prema njemu i zgrabila mu majicu, uzrokujući da ova izgubi ravnotežu. - Oh, oprostite. Automatski ju je uhvatio i prsa su mu bila topla uz njezin bok. Provela je toliko godina potiskujući spolne osjećaje, daje nijekanje postalo automatsko, ali taj dodir bio je šok-terapija koja ju je podsjetila da je još uvijek žena. Nije se odmaknuo. Umjesto toga na rubovima usnica ocrtao mu se smiješak koji je polagano putovao prema sivim očima. -Mislio sam da ne vjerujete da treba biti očit. Udvara li joj se to on? Nikada se nitko nije udvarao Corneliji Casc. Kada je bila na fakultetu, moralaje pozivati mladiće na spojeve jer su bili previše prestrašeni da bi pristupili potpredsjedni-kovoj kćeri. I bili su svakako prestrašeni pripadnicima Tajne službe da bije pokušali odvući u krevet. Ipak, bila je sigurna da bi tu i tamo


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

uspjela ostvariti koji spolni susret, ali to nije uradila. Od najranijih su je godina odgajali sa stalnim podsjećanjem da i najmanjom pogreškom u koracima može osramotiti oca. Na posljetku, oprez je u tolikoj mjeri postao sastavni dio nje, da je živjela život u sjenci, potiskujući urođenu radoznalost, smisao za pustolovine, svoju seksualnost, toliko toga što bi joj pomoglo shvatiti tko je uistinu. Kada je upoznala Dennisa, bila je djevica. Prvi put nije osjetila bol pri pomisli na njega. Možda je vrijeme konačno počelo obavljati posao zacjeljivanja ili se jednostavno zbunila zbog muškarca koji je stajao pred njom. Dijete se ponovno bacakalo. Mat je premjestio težinu uz Ne-aly, a potom je začuđeno pogledao. -Ja... ja ću je odvesti do bazena - rekla je. Oklijevao je s odgovorom. — Učinite to. Button je zavijala dok ju je Ncaly iznosila iz sobe. Nealvje sljedećih nekoliko sati provela sjedeći pokraj dječjeg bazena, brinući se da Button ne izgori na suncu ili da se ne utopi. Budući daje bazen bio u hladu i djetešce od nje nikada nije bilo udaljeno više od metra, osim kada ju je Lucy odvela do velikog bazena, znala je daje smiješna. Možda je njezino uzrujavanje jednim dijelom samo obrambeni mehanizam da ne misli previše na Mata. Možda je sloboda od sebe same utjecala na nju više nego što je mogla misliti. Tko je Nell Kelly? Osim stoje imala izraženu spolnu želju, nije joj bilo previše stalo hoće li uvrijediti ljude. Ncaly se nasmiješila. Svidjelo joj se sve o Nell Kelly osim njezine opsjednutosti tijelom Mata Jorika. Sama je sebi govorila kako nije nerazumno što razmišlja o seksu. Možda je sve potisnula, ali je još uvijek bila ljudsko biće, a Mat je tako različit od muškaraca koje je poznavala. Previše probojan sa ženama da bi bio politički ispravan. Čvrstih mišića i četvrtaste vilice, krupnih šaka i tupih prstiju. Obožavala je kako miriše po sapunu i kremi za brijanje. Bio je velik, snažan i sviđali su joj se njegovi zubi. Njegovi zubi? Bože, gubi razum. Zastcnjala je i usmjerila pažnju na Button, pomažući joj ulijevati vodu u šalicu od stiro-pora a daje prethodno ne popije. Lucy je na posljetku postalo dosadno pa se odlučila vratiti u sobu i gledati televiziju. Na odlasku je rekla Ncaly daje maloumna jer ne zna da Button treba bočicu i odnijela sestricu sa sobom. Ncaly je uzdahnula i namjestila se na ležaljci, odlučna ne misliti ni na Lucy ni na Button ni na Mata Jorika, ali tada se počela brinuti zbog novca. Radnici u čeličani imaju dobre plaće, ali ovo postaje skupo putovanje. Može li si Mat priuštiti popravke na Mabcl povrh svih drugih troškova? Želi li doista provesti ostatak svoje velike pustolovine u dva para kratkih hlača, nekoliko majica i s jednim kompletom donjeg rublja? Trebala je novac i Terry Ackcrman bio je jedini u koga se mogla pouzdati da će joj ga dati ne odavši je. Uputila se prema javnom telefonu i nazvala ga. Specijalna agentica* FBI-a Antonia »Toni« DcLucca izvezla se s parkirališta odmorišta za kamione blizu McConnellsburga u Pennsvlvaniji gdje je Jimmy Briggs ukrao Chevy Gorsku. Ona i njezin partner ispitali su zaposlenike i vozače, ali nitko nije ništa vidio. Za nekoliko će se sati vratiti kako bi razgovarali s radnicima druge smjene. Pogledala je svoga novog partnera na suvozačkom sjedalu vladina Taurusa i pitala se kako je završila se nekim tko se zove Jason. Specijalni agent Tajne službe Jason VVilliams. Nitko stariji od trideset nema krsno ime Jason. Možda ju je upravo to najviše živciralo jer će Jason Williams napuniti trideset tek za četiri godine, dok ih je ona navršila prije više od desetljeća i pol. Kada je kasnih sedamdesetih Toni pristupila službi, bila je jedna od jedva dvije stotine agentica. Više od dvadeset godina poslije, uspjela je preživjeti ratove među spolovima jer je bila jača i pametnija od svih s kojima je počela. Držala je svojom dužnošću napredovati i otkrila daje najviše voljela raditi kao terenska agentica. Prije tri godine vratila se tom poslu i nikada nije bila sretnija. Kasno sinoć dobila je naredbu da se javi u podružnicu agencije u gradiću Harrisburgu koji je bio premalen da bi imao terenski ured i na ranojutarnjem sastanku saznala za nestanak Cornelijc Case, skupa s drugim agentima koji su bili pozvani. Koliko god bila zabrinuta za sudbinu prve dame države, bila je uzbuđena stoje postala dio elitne postrojbe agenata kojima je povjereno pronaći je. Nažalost, dodijeljen joj je novi partner -čovjek koji nije bio jedan od njih. Iako je već radila s Tajnom službom, ti agenti bili su provjereni veterani, a ne dvadesetšestogodišnjaci koji se zovu Jason. Imao je onaj tipični bjelački izgled poput većine agenata Tajne službe. Kratka svijetlosmeđa kosa, simetrične crte lica i nešto nalik prištiću na bradi. Kako su joj mogli dodijeliti partnera koji još dobiva prištiće? Također su joj dali partnera koji se nije morao boriti s viškom kilograma niti se morao brinuti o borama. Partnera bez sijedih u kosi. Nije morala provjeriti u retrovizoru koliko ih je bilo u njezinoj kratkoj tamnoj kosi. Ipak, koža joj je bila relativno glatka i bila je u formi čak i s malo više oblina nego što bi htjela. Do tada ona i malac nisu rekli jedno drugome više nego što su trebali, ali sada je Toni odlučila novog partnera dovesti u red. - Reci mi nešto, mali. Čiju si guzicu morao poljubiti da bi dobio ovaj zadatak? - Ničiju. - Daj, laži još malo. Slegnuo je ramenima.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Bila je Talijanka i mrzila je takva nejasna slijeganja. Klinac je pao još niže u njezinim očima. -Zanimljivo. Samo si se morao pojaviti pa su te odlučili staviti u elitnu postrojbu. Nisi li pravi sretnik? U agenciji se moramo naraditi za ovakve zadatke. Okrenuo se prema njoj i nasmiješio se. - Dodijelili su mi ovaj zadatak jer sam jako dobar u svom poslu. - Dali su mi pravu živuću zvijezdu — rekla je zavlačeći. — Danas je moj sretan dan. Namrštio se pa je znala da je postigla pun pogodak. Zadovoljstvo je, međutim, izblijedilo kada je shvatila da se ne mršti zbog ozlojeđcnosti, nego da se udubio u misli. - Koliko očajnički želiš ovo? - upitao je. - O čemu govoriš? - Koliko očajnički želiš pronaći Auroru? Aurora je bilo kodno ime koje su pripadnici Tajne službe koristili za Corncliju Case. Članovi predsjedničkih obitelji uvijek su imali kodna imena koja su počinjala istim slovom. Ime Den-nisa Casea bilo je Arrovv.* Oklijevala je dok je razmišljala kako bi mu odgovorila. - Ne bi mi smetalo to imati u svom dosjeu. - Nedovoljno uvjerljivo. Nisi posve iskrena. Priča se da si zvijezda. -Je li? Sto si još čuo? - Da si drska, daje teško raditi s tobom i da si jedna od najboljih terenskih agentica u agenciji. - Baš si znatiželjno malo govno, nisi li? - Odlučila je uzvratiti mu. - Ne volim neuspjeh. I ne volim dotjerane klince koji misle da su obavili posao ako se prave da ga rade. - Onda imamo nešto zajedničko. - Sumnjam. Tvoja je karijera toliko nova da ne bi imalo nikakve veze ako upravo ti pronađeš Auroru. arrotv = strijela (cngl.) - Za mene bi imalo. Osim što mi je teško prihvatiti gubitak prve dame, ambiciozan sam. - Da? Koliko ambiciozan? - Toliko da znam kako će pronalazak Aurorc privući pozornost direktora, državnoga tajnika pa čak i predsjednika. Gledala je njegovo iskreno lice bez bora. - Ima puno ambicioznih ljudi, zvijezdo. Teško je obaviti posao. Pogledom je preletio od njezine prosijede kose do malo pu-našnijeg tijela. - Oh, mislim da mi neće biti teško održati korak s tobom. Bacioje rukavicu pa se nasmiješila. - Da? Vidjet ćemo, dječačiću. Vidjet ćemo tko od nas dvoje zna više o pronalaženju izgubljene prve dame. Obje su djevojčice bile razdražljive pa je Nealy naručila poslugu u sobu i pravila se da joj ne smeta što Mata još nema. Lucv je gledala film, a potom zaspala pokraj skvrčene Button. Ncaly se istuširala, pričvrstila prijezira vrijedan jastuk oko struka i navukla spavaćicu. Kada je izašla iz kupaonice prenula se vidjevši Mata u dovra-tku otvorenih vrata između njihovih soba. Bio je bos i majica mu je visjela preko kratkih traper hlača koje je ranije obukao. Osvijetljeno tijelo mu je izgledalo još veće i usprkos tome što su dvije djevojčice spavale na krevetu, osjećala se kao da su sasvim sami. Govorila je tiho, veselim tonom. - Znači, ipak ste odlučili ne napustiti nas? - Želim razgovarati s tobom. Osjetila je nelagodu od njegova duboka, oštra glasa. - Umorna sam. Razgovarat ćemo sutra. - Razgovarat ćemo sada. - Trznuo je glavom prema svojoj sobi. Pomislila je odbiti ga, ali joj je nešto u njegovu izrazu govorilo da bi uzalud trošila riječi. Ledena pogleda, zatvorio je vrata za njima. - Ne volim kada mi se laže. Iako je nije taknuo, shvatila je daje pritisnuta uza zid. - Sto to... ■■,'■■ Riječi su se izgubile kada je podigao rub njezine spavaćice. Pokušala se otrgnuti, ali ju je zgrabio za ruku. - Prestanite! Zurio je u nju upijajući jastuk privezan za struk i svijetlolju-bičaste čipkaste gaćice tik ispod njega. Trzala se, odguravajući se od njegovih prsa, ali je bio prejak za nju. — Pustite me. Vidio je što je htio pa ju je polako pustio. Tkanina joj je skliznula preko noge. Pokušala je proći pokraj njega, ali joj je to veliko čvrsto tijelo prepriječilo put. Prostrijelio ju je pogledom. — Sve što si mu rekla bila je laž. Znao je da je njezina trudnoća lažna, ali je li znao tko je? Nastojala je progutati paniku. — Rc-rckla sam da ne ugrožavam ni vas ni djevojčice. Jedino je to bitno. - Meni nije. - Možemo o ovome ujutro razgovarati. - Ne ideš ti nigdje. - Uhvatio ju je za rame i gurnuo je na stolac. Cijeloga svog života nitko se nije grubo ophodio s njom pa je bila toliko zaprepaštena daje uzviknula: - To je nečuveno! Zarobio ju je stavivši ruke na naslonjače stolca. Studen joj je pojurila kralješnicom dok je zurila u te tvrde oči.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Nije mogla razumjeti grubost koju je iskazivao prema njoj. - Igra je gotova, princezo. Počnimo s pravim imenom. Njezino ime? Nije znao tko je! Teško je disala. — Ne zovite me tako — uspjela je izustiti. — I Kclly mi je pravo ime. Djevojačko ime. - Cijeli je život brzo razmišljala pa se trudila smisliti priču. - Nema razloga da mi znate vjenčano ime. - Udana si? - Ja sam... rastavljena, ali moj bivši suprug to ne želi prihvatiti. Obitelj mu je vrlo moćna, prilično imućna. Trebam vremena da... da... - Sto? U mozgu joj je bila praznina. Bahato gaje promatrala. - Ne tiče vas se moj osobni život. - Natjerala si me da me se tiče. Uspravio se pa više nije bila kao u kavezu, ali se nije odmaknuo. Trudila se zvučati razumno. — Komplicirano je. Morala sam nestati na neko vrijeme, to je sve. Možda me love neki... detektivi pa sam se odlučila prerušiti u trudnicu da ih zbunim. - Nije mu više mogla dopustite da se prema njoj grubo ophodi pa je zurila u njega. - Prestanite me tako nadvisivati. Ne sviđa mi se. - Dobro. — Nije se pomaknuo i, dokjc gledala u ta gruba, ozbiljna usta, shvatila je koliko joj je njegov osmijeh prirastao srcu. Nije ga često koristio, ali se topila do srži kada se smijao. Znala je mnoštvo ljudi iz vojske pa joj je bila poznata vrijednost odmazde. - Bit ćete zločesti zbog ovoga, zar ne? Iako nema nikakve veze s vama. Fizički ste me napali! - Nisam te napao. - Namrštio se, ali malo odmaknuo. - Zašto me jednostavno niste upitali jesam li doista trudna. I usput, kako ste znali? - Pala si na mene, sjećaš se. Odmah kada smo stigli, dok si držala Demonsku Bebu. Trbuh trudnice nije mekan poput jastuka. - Oh! - Sjetila se kako ju je čudno pogledao. Tada je mislila da reagira na seksualnu kemiju koja je strujala medu njima, ali je očito strujanje išlo samo u jednom smjeru. Ustala je. —Vaše je ponašanje neoprostivo i neotesano. - Neotesanol Rječnik ti je pravi, princezo. Sto slijedi? Odrubite mu glavu? - Naslonio se dlanom jedne ruke na zid pokraj njezine glave. - Ako slučajno nisi primijetila, sama si u hotelskoj sobi s muškarcem kojeg ne poznaješ baš dobro. Njegove su riječi bile prijetnja koja se mogla podrazumijevati, ali se nije bojala. Mat je možda tvrdoglav i hirovit. Sigurno nema mekšu stranu i svakako nije bio u vezi sa svojom ženstvenom stranom, ali nije mogla zamisliti da bije fizički ozlijedio. Gledala gaje ravno u oči. — Odmakni se. Trebaš me puno više nego što ja trebam tebe. — Neistinito, ali on to nije znao. — Počevši od sada, ne želim više pitanja o mojoj prošlosti. Nisam uvučena ni u što nezakonito i rekla sam da te se moji problemi ne tiču. Morat ćeš to prihvatiti. - Ili što? Oduzet ćeš mi dvorce? - I oženit ću te najružnijom damom u kraljevstvu. Nadala se da će mu izmamiti osmijeh, ali je izgledao zlovoljan kao medvjed kojeg bodu štapom. — Skini taj prokleti jastuk. Izgleda glupo. - Idi se lupaj po prsima i pojedi bananu. - Oh, Bože, igra se vatrom i nije ju uopće bilo briga. Potpuno se umirio. — Sto si rekla? - Mmm... ništa. Mali slučaj Tourettova sindroma.* Dođe i ode. Gotovo se nasmiješio. - Nije te lako uplašiti, zar ne? - Pa... ponašaš se pomalo kao majmun. - Kao suprotnost tvom civiliziranom bogataškom bivšem suprugu koji te lovi ekipom detektiva? - S pozitivne strane, on... on mrzi banane. - Ovo izmišljaš. Svaku riječ. Nema nikakva bivšeg supruga. Podigla je bradu. - Kako sam onda zatrudnjela? Odgovori na to, pametnjakoviću. Kut usnica mu je zatitrao i odmahnuo je glavom. - U redu, odustajem. Neko vrijeme igrat ćemo po tvojim pravilima. - Hvala. - Osim jedne stvari... moram znati istinu. Jesi li ili nisi još uvijek u braku? Ovaj put nije bilo teško pogledati ga u oči. - Ne, obećavam ti, nisam udana. Kimnuo je i vidjela je da joj je povjerovao. - U redu. Ali ne želim ikad više vidjeti taj vražji jastuk oko tvoga struka. Ozbiljno mislim. Putovanje sa Sandvnim klincima i sa mnom bit će jedina kamuflaža koju ćeš dobiti. Razumiješ? Shvatila je da mu se neće moći suprotstaviti u vezi s ovim, ali hoće li prisutnost dvoje djece biti dovoljno da sakrije njezin identitet. - Sto ću reći Lucy? - Reci joj da si rodila tijekom noći prodala dijete skupini Roma jer te je podsjetilo na nju. - Neću.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Onda joj reci istinu. Može se nositi s njom. Tourettov sindrom = rijetka psihička bolest. Čovjek koji od njega boluje u određenim trenucima izvikuje besmislice, opsesivno u sebi ili na glas, broji sve što ga okružuje ili pak dodiruje ljude oko sebe stalno istim pokretima. Slegnula je ramenima, što je bio znak koji je mogao protumačiti kako god želi. Zavladala je tišina. Začula je lupu vrata preko puta u hodniku, buku kolica za poslugu u sobama i odjednom joj je bilo neugodno. Nasmiješio se. — Barem se sada ne osjećam nekakvim perver-titom. - Što to znači? - Da me uzbuđuje trudnica. Koža joj se naježila. - Stvarno? - Nemoj se držati kao da si iznenađena. - Nisam mislila da muškarce... uzbuđujem. - Sviđala se mnogim muškarcima, još više njih privlačila je njezina moć. Ali nije ih spolno privlačila. Bila je previše moćna. Njezin položaj, njezin dignitet iscijedio je seksualnost iz nje. - Stvarno te uzbuđujem? - Nišani li upravo to rekao? -Da, ali... - Hoćeš li da ti pokažem? - Promukao prizvuk njegova glasa bio je kao milovanje. -Ja... Oh, ne... Ne, nisam mislila... Nasmiješio se i prišao joj. Traperice su mu okrznule spa-vaćicu i kada se zagledala u njega, imala je stran osjećaj da je malena. I vrlo ženstvena. Velike je ruke smjestio oko njezina struka i privukao je k sebi. Malo se smješkao, kao da zna neku tajnu koju ona ne zna. Shvatila je da će je poljubiti i da će mu ona to dopustiti. Hoće li se sjećati kako? Zacijelo je to bila jedna od onih stvari koju osoba ne može zaboraviti, kao vožnja... Usne su im se spojile. Polako je zatvorila oči i osjetila kao da se topi uz njega. Onda je prestala razmišljati i jednostavno se predala osjećajima. One velike ruke klizile su joj po leđima i bokovima. Razdvojila je usnice. Zahtijevala. Osjećala se kao da se utapa. A tada je nastala panika jer on nije znao da ljubi državnu instituciju. Nije razumio da ljubi nekoga tko zna sve o tome kako je biti prva dama..., ali malo o tome kako je biti žena. Ncaly je duboko udahnula kada je prekinula poljubac. Mat ju je pustio i polako se nasmiješio. — Ljubiš se kao djevojčica. Zbog smiješka manje ju je zapekao žalac njegovih riječi, ali ju je ipak zaboljele Ne znajući, dirnuo je njezinu najbolniju točku. Ipak mu je uspjela odgovoriti savršenom staloženošću žene koja je rođena da vlada. - Koliko si to djevojčica poljubio? — Više nego što možeš zamisliti. - Zbilja? Kako bizarno. — Ne previše bizarno. Imam sedam mladih sestara. - Šališ se. — Vjeruj mi, to nije nešto o čemu se šalim. — Otišao je do mini bara. - Hoćeš li piće? Znala je da bi trebala otići dok ima mogućnost, ali nije željela. Umjesto toga željela je biti nerazborita i neodgovorna, više poput opuštene Nell Kclly nego kao ukočena Cornclia Case. -Ima li slučajno koji dobar merlot unutra. Sagnuo se i pogledao. - Ima merlota, ali je u boci s običnim čepom pa ne znam koliko je dobar. — Izvukao je bocu pa prekrižio ruke i podignuo obrvu pogledavši u njezin trbuh. — Ne smiješ piti dok si trudna. Osmjehnula se i samosvjesno provukla ruke otraga ispod spavaćice kako bi otpustila spone. Jastuk je pao. Promatrao je vrećastu spavaćicu dok je otvarao bocu. - Nije neko poboljšanje. Podigla je jastuk i držala ga u krilu dok je sjedila u stolcu. — Scksi rublje morala sam ostaviti. - Šteta. I to mislim iskreno, iz dubine srca. - Natočio je vino u čašu, dodao joj, a onda sebi izvukao kolu. - Kako to da si tako suzdržana? - Nisam suzdržana - rekla je braneći se. - Samo zato što ne slinim nad tobom ne znači da sam suzdržana. Bacio je jastuk na uzglavlje kreveta i ispružio se poduprijevši limenku kole na prsima. Naslonio se i prekrižio bose gležnjeve. Činilo se da mu je puno udobnije nego što se ona osjećala. - Znači, ne privlačim te? - Bljesak u njegovim očima kao diskretan znak muške drskosti izrazio je obilje njegove seksualne samouvjerenosti. Osjećala se kao dijete koje se približava cesti i iščekuje kada će je netko povući natrag. - Nisam to rekla. Privlačan sam ti. - Nisam ni to rekla. Zašto ti je stalo? Rekao si da se ljubim kao djevojčica. - Poželjela je pregristi jezik. Zastoje uopće izrekla tu primjedbu? - Nisam mislio da ćeš se uvrijediti. - Svakako nije bio kompliment. - Ispričavam se.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Nije lijepo takvo što reći. - Neću to ponoviti. Razdražio ju je zajedljiv prizvuk u njegovu glasu. —Vjerojatno bi bio sretan da sam ti jezikom pokušala izvaditi krajnike. - Već sam se ispričao. - Ne podnosim takve poljupce. Gušim se od njih. - Svatko ima svoj ukus, valjda. - Moj ukus nije skidanje kamenca s nečijih zubi. Meni je to zubarski zahvat, a ne romantičan poljubac. Ljudi bi trebali jezike zadržati u vlastitim ustima. - To vjerojatno znači da te ne bih trebao pitati za oralni seks. - Što? Nagnuo je glavu unatrag i gromoglasno se nasmijao. Pocrvenjela je, ali dokje ispijala dugačak gutljaj vina, iznenadila se što joj nije neugodnije. - Hajde, Nell. Noć je duga i sami smo. Ispričaj ocu Mathia-su zašto si tako ukočena. - Mathias? Mislila sam da ti je ime Matthew. - Mathias je slovačka verzija. Mat je s jednim t. Zaslugom mojih sestara. Nažalost, zadržalo se. I nemoj sada mijenjati temu. Koliko sam shvatio, tvoj se bivši suprug ne ljubi baš dobro. Popila je malo vina i čula sebe kako govori: - Barem ne sa mnom. - S nekim drugim? Oklijevala je, a potom polako kimnula. Nema pojma tko je, a i umorna je od glumljenja da su ona i Dcnnis bili savršeno sretni. Ništa ne sprječava Ncll Kclly da ispriča djelić istine. - Puno nekih drugih? - Ne. Bio je vjeran. Samo što nije bio vjeran meni. - Poigravala se jastukom na krilu. - Sa mnom nije bio ništa. Nastupila je dulja stanka. - Pokušavaš li mi reći da nisi imala spolne odnose sa svojim suprugom? Shvatila je stoje gotovo otkrila. - Naravno da jesam. Samo što to nisu bili izvrsni spolni odnosi. Bila je to laž. Onih nekoliko tjedana dok su nespretno pokušavali ostavili su je sa sramnom nesigurnošću o svojoj nevinosti. Osjećala se kao budala. Tijekom cijele srednje škole i fakulteta njezino je zdravo tijelo čeznulo za muškim dodirom, ali odgajali su je da bude tatina dobra curica pa je rekla »ne« onih nekoliko puta kada je mladić smogao hrabrosti ne obazirati se na Tajnu službu. - Taj tip sigurno ima problem. I to velik. Zakopan je dva metra pod zemljom na državnom groblju Arlington. Zatomila je smijeh nalik na jecaj. —Jesi li siguran da ja nisam bila ta s problemom. Zastao je na trenutak pa je shvatila da o tome doista razmišlja. - Da, siguran sam. Nesvjesno se nasmiješila. - Hvala ti. - Osjećaš se pomalo nesigurnom, zar ne? - Malo. - Znači, imao je super spolne odnose sa svojom djevojkom, ali ne s tobom. - Ne znam kakve je spolne odnose imao sa svoj... svojom... djevojkom. Uspravio se, a obrve su mu se spojile u ravnu crtu. - Sranje. - Što? - Nije imao djevojku — rekao je polako. — Imao je dečka. Prolila je vino i srušila jastuk kada je skočila sa stolca. - To je smiješno! Zašto bi takvo što rekao? Kako si uopće mogao pomisliti? — Ne znam. Samo mi je sinulo. A kut usnica ti je ponovno napet. Tvoj bivši suprug je homić. Zato si se razvela od njega. - Ne! To je apsurdno. Smiješno je. - Drugom je rukom protrljala mjesto gdje je prolila vino. - Da si ga ikada sreo... On je bio... on je vrlo muževan muškarac. Naočit. Sportski tip. Muškarac s kakvim se drugi muškarci osjećaju ugodno. Potpuno si u krivu! Nije rekao ni riječ. Samo ju je gledao sivim očima punim sažaljenja. Pokušala je ne paničariti. Zastoje bila toliko nesmotrena? Tu je tajnu skrivala tako dugo - tajnu koja bi srušila administraciju i učinila Clintonov seksualni skandal pitomim. Oženjeni predsjednik Sjedinjenih Država bio je homoseksualac. Jedina osoba osim nje koja je to znala bio je Terrv Ackerman, Dennisov najstariji prijatelj, zamjenik predstojnika ureda i njegov ljubavnik cijeloga života. Opkoračila je jastuk koji je ispustila i otišla do prozora s čašom vina u ruci. Kroz rebrenice je vidjela svjetla oko bazena, a tik iza njega kamion koji je jurio autocestom. Sve dok se nisu upoznali na trećoj godini Harvarda, Dennis i Terrv nijekali su svoje spolno opredjeljenje, ali čim su ugledali jedan drugoga, to više nije bilo moguće. Sve im je bilo zajedničko. Bili su iz istaknutih obitelji. Bili su ambiciozni i popularni među vršnjacima, dva mlada lava na brzoj stazi prema slavi. Svakoga tjedna imali su nove djevojke i pričali laži o seksualnim maštarijama koje su imali. Ali njihova je privlačnost bila toliko snažna, da su bili nemoćni boriti se protiv nje.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Prisjetila se večeri u studenom, šest tjedana nakon vjenčanja, kada je na posljetku natjerala supruga da joj prizna istinu. Imali su predizbornu kampanju u NewYorku i boravili su u hotelu Waldorf-Astoria. Bila je očajna. Brak nisu sasvim konzumirali i konačno je shvatila da za to nije ona kriva. Suze su zamaglile Dennisove oči dok je sjedio na kraju kreveta i zurio u svoje ruke gušeći se od krivnje, tako da gaje bilo teško razumjeti. - Onog trenutka kada smo se Terry i ja ugledali znali smo da smo pronašli srodne duše. Otada nijedno od nas nije pogledalo nekoga drugog. — Zagledao se u nju smeđim očima punim boli. — Osim Terryja, ti si najbolji prijatelj kojega sam ikada imao. Doista te volim, Nealy. - Kao sestru - tupo je rekla. - Voliš me kao sestru. - Žao mije. - Suze su blistale. - Tako mije žao. Njcgovajc izdaja bila tako duboka daje poželjela umrijeti. U tom gaje trenutku mrzila. - Trebala mije supruga ako sam mislio biti predsjednik — rekao je. — Uvijek si mi bila tako draga i kad nas je tvoj otac počeo gurati zajedno, ja... ja... - Odlučio si me iskoristiti - promrmljala je. - Znao si da sam se zaljubila u tebe, a ti si me iskoristio. - Znam - šapnuo je. - Kako si mogao to napraviti? - Želio sam postati predsjednik —jednostavno je rekao. — A već je bilo šaputanja. Nije ih čula. Nikada nije posumnjala, čak ni prije braka, kada je iskoristio mikroskopsku pozornost medija kao razlog da odgode vođenje ljubavi sve dok se ne vjenčaju. Pobjegla je na Nantucket jutro poslije njegove ispovijedi i zatvorila se u gostinjsku kućicu očeva imanja pokušavajući se pomiriti s onim što se dogodilo. Odlučila se za brzu rastavu. Dennis nije zaslužio bolje od toga. Ali svaki put kada bi podigla slušalicu da nazove svog odvjetnika, spustila bije. Dennis ju je izdao, ali nije bio zao. U svakom drugom pogledu bio je najpošteniji muškarac kojega je poznavala. Uništit će ga ako se rastanc od njega dok pokreće predsjedničku kampanju. Je li to željela? Dio nje čeznuo je za osvetom. Ali nikada nije bila krvoločna i želudac bi joj se pobunio svaki put kada je pogledala telefon. Terrvju je na kraju nagovorio da ostane u braku. Terry, onaj smiješni, neozbiljni muškarac kojega je upoznala kao Denniso-va najstarijeg prijatelja, dojurio je do gostinjske kuće, natočio joj piće i pogledao je ravno u oči. — Nemoj se razvesti od njega, Nealy. Izdrži. Znaš da nijedan od ostalih kandidata ne bi bio dobar predsjednik. — Lice mu je poprimilo molećiv izgled kada joj je uzeo ruke i stisnuo ih. — Molim te, Ncaly. Nikada te nije mislio povrijediti. Mislim kako je sebe uvjerio da će se izvući i da ti nikada nećeš saznati. - Kakve sve laži ljudi pričaju sebi. - Napustila je Terrvja i satima lutala plažom, ali ju je još uvijek čekao kada se vratila. — Dat ću mu jedan mandat i tada ću zatražiti razvod. — Čak i dok je izgovarala te riječi znala je da nešto, njezini romantični snovi, umire u njoj. Tcrry, koji je znao izvrsno oponašati njihove političke protivnike i volio se smijati, počeo je plakati. Shvatila je da se i on sam pogodio s vragom. Poslije je Dcnnis činio sve što može da pokaže svoju zahvalnost. Na sve načine, osim najhitnijeg, bio je predivan suprug. Iako mu nikada nije mogla potpuno oprostiti, nije željela postati žrtva vlastite gorčine i prisilila se prihvatiti njegovo prijateljstvo. Njezin odnos s Terrvjcm bio je složeniji. Držala je mjesto na koje je on imao pravo i jednim joj je dijelom zamjerao zbog toga. Istodobno, bio je častan čovjek i pokušao joj je sve nadoknaditi time što joj je postao neumoran zaštitnik. Umjesto muža koji je teško radio, on ju je branio od oca koji se stalno upletao. One noći kada je Dcnnis umro, ona i Tcrry su se zagrlili, ali čak i u vlastitoj žalosti, znala je daje njegova veća. - Koliko si bila u braku s njim? — Sto? — Trznula se kada je Matov glas prodro u njezine misli. — Tvoj muž homić. Koliko ste bili u braku? - Ne-nckoliko godina. I nije bio homić. - 1 Iajde, Ncll. Zašto ga još uvijek štitiš? Jer mora čuvati njegovo nasljeđe i nekako je to bila veća odgovornost nego biti prva dama. Stavio je kolu na noćni ormarić. — Imaš veliku rupu u priči, znaš. Malo je teško zamisliti zašto te tako očajnički pokušava pronaći. - Njegova me obitelj želi pronaći - uspjela je izustiti. -Vrlo su konzervativni i odlučni su sačuvati javnu sliku o sebi. Ustao je pokretom koji je bio čudesno graciozan za muškarca njegove veličine. - Nell, nadam se da si se brinula za sebe. Žene s muževima homićima imaju puno većih problema od slomljena srca. Nije morala pitati što misli reći time i nije namjeravala objasniti kako nema razloga za brigu. — Moj suprug nikada nije bio promiskuitetan. Jednostavno je volio nekog drugog... drugu ženu — ponovila je iz navike. — Nisam budala i ne ugrožavam ničije zdravlje. Darivala sam krv prije manje od jednoga mjeseca. Možeš li ti reći isto?


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Ni ja nisam budala - tiho je rekao. Postojao je samo jedan razlog zbog kojeg bi se vodio ovakav razgovor i u tom trenutku osjećala se previše ranjivom da bi se suočila s tim. Spustila je čašu i ustala. - Umorna sam. - Noć je tek počela. - Pogledao ju je i nasmiješio se. - Kladim se da sam pogriješio s onim u vezi ljubljenja jer nipošto ne izgledaš kao djevojčica, posebice u toj spavaćici. Možda bismo trebali ponovno pokušati i vidjeti. - Možda ne bismo. — Ali željela je to i prisilila se krenuti prema vratima. - Hvala na vinu. - Valjda nemaš hrabrost svojih uvjerenja. - Valjda nisam ni rođena jučer. - Čula je kako se grleno nasmijao kada je zatvorila vrata između soba. Koža joj je bila vruća. Nije mogla vjerovati koliko je željela ostati. Ali bio je samo malo bliži od stranca i trebala je više vremena da razmisli o svemu. Button je ležala skvrčena pokraj Lucy na dvostrukom krevetu. Nealvjoj je pripremila mjesto na podu i nježno je podigla. Dijete joj se privilo uz prsa. Ovlaš je usnama dotakla toplu pahuljastu glavu pa nježno polegla djevojčicu na improvizirani krevet i uvukla se pokraj njezine sestre. Dugo je ostala budna. Čim se Ncaly ujutro probudila, krišom je otišla u Matovu sobu i uzela mu ključeve Oldsmobilea tako da ne može otići i ostaviti je. Kada je, međutim, ušla u sobu, mogla je samo zuriti. Ležao je potrbuške na krevetu, a bijela plahta zapetljala mu se pri dnu golih osunčanih leda. Kosa na izgužvanom jastuku bila je tamna, a šake stisnute. Dok je stajala promatrajući ga, pomaknuo se i premjestio težinu tako da mu je noga izvirila ispod plahte. Bila je snažna i mišićava, lagano prekrivena tamnim dlakama. Pogled na nj ispunio ju je dubokom glađu, tako nesvojstve-nom Corncliji. Sjetila se svega što mu je prethodne večeri ispričala u svojoj nesmotrenoj ispovijedi. Bio je izazov sakriti se unutar tuđeg identiteta i otkriti svoje tajne. Izazovno i glupo. Uzela je ključeve, iskrala se iz sobe i krenula prema kupaonici. Ovaj novi dan bio je dar i odbila je pokvariti ga starom srcoboljom. Sat poslije, svježe istuširan, Mat je provirio u njezinu sobu. Namrštio se kada je vidio jastuk ispod njezine majice. - Mislim da sam rekao kako ne želim da to više nosiš. Button je ispustila radostan vrisak kada gaje ugledala. Počela se vrpoljiti ne bi li pobjegla od Nealy koja ju je pokušavala odjenuti u posljednji čist komplet odjeće. - Mislim da si to spomenuo. -Pa? -Jesi li do sada imao dojam da te slušam? -Ta! - Želim ići u trgovački centar - rekla je Lucy izlazeći iz kupaonice. Kosa joj je bila mokra od tuširanja i po prvi put nije bila ljubičasta. - Ncll nije trudna - objavio je Mat. - Onaj veliki trbuh ispod odjeća je jastuk. - Nema šanse. Bocnuo je jastuk prije nego gaje mogla zaustaviti. — Lažnjak JeLucy je proučavala Ncalyn trbuh. - Zašto? - Opljačkala je banku pa je u bijegu. - Super. - Lucy je prvi put promatrala Nealy s poštovanjem. - Pa jesi li koga ubila ili što slično? Ncaly je na trenutak uživala u maštariji da je znamenita pljačkašica Bonnie Parker. — Nisam opljačkala banku. Mat pokušava biti simpatičan. Ja se... krijem od bivšeg supruga i njegove obitelji. — To je glupo. - Lucvjc gurala odjeću u torbu. — Pa, dobro, bila bih ti zahvalna kada bi ovo zadržala za sebe. — Uputila je Matu mrzovoljan pogled. — A ne poput nekih koji moraju svima sve ispričati. — Ta! — Dijete je vrisnulo kada je Nealy zakopčala posljednje dugme na odijelcu i pustila je. Mat se lecnuo. — Danas idem u trgovački centar složili se vi s tim ili ne - rekla je Lucy. Ncalyjc vidjela da se spremaju nevolje pa je počela oponašati Mindy Collicr, svoju tajnicu za društvena događanja, kako bi ih spriječila. — Pomislila sam da bismo svi mogli otići na piknik. — Piknici su pljuga. Ja idem u trgovački centar. Button je u želji da se što više približi Matu brzo dopuzala do ruba kreveta i zamalo pala, ali ju je Ncaly zgrabila za gležanj i nježno spustila na pod. - Mislim da nema previše trgovačkih centara u okolici. — Ima u susjednom gradu — uzvratila je Lucy. — Rekla mi je jedna cura s bazena. Button se uspravila uz stranicu kreveta i vrisnula na Mata. Ovaj se ogledavao po sobi tražeći ključeve koji su bili u džepu Nealvnih kratkih hlača. — Idemo u trgovački centar, a poslije možemo na piknik — razumno je rekla. — Kakva je to fiksacija s piknicima? — Mat se zaustavio iza nje. — I gdje su ključevi one stare kante. — Meni su piknici zabavni. Ne! Ali prekasno je zgrabila trbuh. Već je odostraga posegnuo ispod majice i odvezao vezice. — Prvo ću ovo


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

zapaliti, a onda krećem prema radionici i držat ću sve mehaničare kao taoce dok ne poprave Mabcl. Otela mu je jastuk i gurnula ga u naprtnjaču. - Možemo stati pokraj radionice na putu do trgovačkog centra prije piknika. - Moj Bože, pogledajte! - uzviknula je Lucy. Ncaly se okrenula na vrijeme da vidi kako je Button napravila tri klimava koraka preko otvorena prostora prema Matu. — Ona hoda! — Lucvnc su oči zaiskrilc. — Tako sam se brinula. Ima jednu godinu, tata joj je bio kreten i... — Čvrsto je zatvorila usta, ne želeći im pokazati bilo kakve osjećaje osim prezira. Ipak, nije mogla sasvim sakriti ponos i Nealvju je poželjela zagrliti. Button se zaletjela prema Matovoj nozi, ali bio je predaleko pa je počela padati. Uhvatio ju je poput nogometaša koji lovi zalutalu loptu. — Taaaa... — Zurila je u njega očima punim obožavanja. Mat se namrštio. Nakrivila je glavicu na jednu stranu i zatreptala trepavicama. — Mislim da ću bljuvati — rekla je Lucy. Ncalyjc hihotala. Uputio joj je kiseo osmijeh, a potom stavio Button ispod pazuha kao vreću krumpira. — Nitko ne ide nikamo ako ne pronađem ključeve. - ja ću voziti - veselo je rekla Nealy. -Jučer si imao težak dan. - Kod tebe su? Imala je godine prakse u izbjegavanju izravnih pitanja. — Samo se nadam da neće kišiti danas. Uzmi torbu s pelenama, Lucy. Krećemo! Zgrabila je torbicu i naprtnjaču u kojoj su bile njezine stvari, stisnula ih ispred svog ravnog trbuha i izjurila na hodnik. Vrata dizala počela su se zatvarati, ali uspjela se uvući unutra ostavivši ostale iza sebe. Kada je stigia u predvorje, nije pogledala ni lijevo ni desno, samo je pokrila trbuh i jurnula prema parkiralištu. Kada se smjestila u prastari Oldsmobik, uzela je naprtnjaču, ali se predomišljala hoće li ponovno staviti jastuk. Mat gaje očito prezirao, a sasvim je sposoban javno napraviti gužvu. Kratke kose i u jeftinoj odjeći, nije bila nimalo nalik profinjenoj prvoj dami Amerike. Je li riskantnije iskušavati Mata ili biti bez jastuka i nadati se da može nastaviti s pretvaranjem? Dok se premišljala, Mat je namrštena lica izašao kroz vrata predvorja, a Lucygaje slijedila tegleći Button. Ncalvjc zurila u omotnicu ekspresne dostave koju je držao i shvatila daje ponovno zanemarila sitnice običnoga života. Tri je godine uživala u učinkovitosti poštanskog ureda Bijele kuće pa je zbog toga postala nemarna. Ali ovaj je paket bio previše važan da bi ga zaboravila i morala je zapamtiti da više nema vojsku tajnica koje će joj donositi privatnu poštu. Sustav koji je rabila Bijela kuca kako bi razdvojila osobnu korespondenciju od tisuća komada javne pošte koje prva obitelj svakodnevno prima bio je jednostavan i učinkovit. Bližnji predsjednika i njegove obitelji dobili su brojčanu zaporku koju je trebalo napisati zajedno s adresom — ona i Dcnnis izabrali su 1776 - pa je pošta automatski prosljeđivana na njihove stolove. Mat se jednom rukom oslonio o krov kamiona i zurio u nju kroz otvoren prozor. - Recepcionar me zaustavio. Nisi mi rekla da očekuješ paket. - Što si time htio reći? - Ispružila je ruku, ali joj nije dao omotnicu. Lucvjc otpetljala Buttoninc prste iz svoje kose. — Ljut je jer je recepcionar napravio veliku frku oko toga je li siguran daje to za njegovu suprugu jer joj prezime nije isto kao njegovo. Pogledala je omotnicu. -Valjda sam i ja trebala koristiti tvoje prezime kao svi ostali. Izraz lica mu je postao zloslutan. - Kako to misliš, kao svi ostali? Bila je to omaška kakvu nikada ne bi napravila u Washingto-nu. — Nisam ništa mislila. Prestani šiziti i ulazi, hoćeš li? Lucy se smijuljila. Polako se okrenuo i stao zuriti u nju. Button se sva pretvorila vi hihotanje i gugutanje, ali se nije obazirao na nju. - O čemu to Ncll govori? - Misliš li da mi se sviđa imati prezime Jorik? - uzvratila mu je Lucy. - Misliš da se sviđa Button? - Želiš li mi reći da ti je prezime Jorik? - A što si mislio, koje prezime imamo? Mat je provukao prste kroz kosu. - Sranje. - Sanje! - oponašala gaje Button. - Dosta! - uzviknula je Nealy. - Vas dvije nećete više pros-tačiti. Button se pretvara u pravu malu prostakušu! - Sanje! - viknula je Button pljeskajući rukama. Izgledala je zadovoljna sama sobom. Sada je na Nealy bio red da se mršti pa je to i učinila kada je ispružila ruku kroz prozor. - Uzet ću to. Pogledao je omotnicu. - Od Johna Smitha? Zašto Terry nije mogao biti malo maštovitiji? Nekadašnji Tcrry napisao bi Homer Simpson, Jerry Fakvell ili nešto slično. Ali Dennisova smrt ukrala je Tcrryjev smijeh. - Moj rođak -rekla je. Mat je u ruci odvagnuo omotnicu, a potom upitno pogledao u nju prije nego što ju je predao Nealy. Znala je da očekuje od nje da mu kaže stoje unutra, ali nije mislila da će zaustaviti njegova ispitivanja ako mu prizna kako je od ljubavnika svojega mrtvog supruga pozajmila nekoliko tisuća dolara.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Zataknula je omotnicu uz bok. - Gubimo vrijeme, kauboji. Morali bismo krenuti. Iako je ona bila ta koja je inzistirala da idu u trgovački centar, Lucy nije bila oduševljena kada su stigli. Kada je tinejdžerica odlutala, Nealy se zapitala zanima li je odgađanje dolaska u Iowu više od kupovine. Koristeći Button kao kamuflažu, Ncalyje otišla u zahod da se riješi omotnice ekspresne dostave i stavi novac u novčanik na sigurno. Kada je izašla, Mat ju je čekao iako je rekao da kreće prema Meksiku čim ženske nestanu. - Problemi s graničnom policijom? - upitala je. - Saaaa! - zaskičala je Button od radosti. - Dakle, što je bilo u omotnici? - Novac da mogu kupovati odjeću. Možeš nam se pridružiti. - Netko ti je doista poslao novac? - Začuđujuće je koliko danas mafija plaća ubojstva. - Previše se družiš s Lucy. - Uskladio je korak s njezinim. -Pa, koliko imaš? - Dovoljno da ti vratim dug i kupim sebi neke stvari koje nisu pljuga. -Još jedan sladak osmijeh. - Dovoljno da nastavim put sama ako me budeš imalo živcirao. Izraz lica postao mu je izrazito drzak. — Zašto mi se čini da si jako sretna tu gdje jesi? - Nema to veze s tobom. - Ne? Onaj sinoćnji poljubac govori drukčije. - Koji poljubac? - Onaj na koji si mislila kada si usnula. Zdušno je zafrktala. Namrštio se. — Mrzim kupovinu. Posebice mrzim kupovinu sa ženom. - Onda nemoj ići sa mnom. - OdmarširaJa je u središte trgovačkog centra, a onda se ukopala. Bila je u pravom američkom trgovačkom centru, a da se nije morala nijednom rukovati ni lobirati za glasove. — Ovo je predivno. Pogledao ju je kao da je poludjela. — Trcćerazrcdni je trgovački centar Bogu iza leda i svaka je trgovina dio lanca. Za nekoga tko je plave krvi, lako te je zadovoljiti. Nije odgovorila jer je krenula ravno prema trgovini The Gap. Usprkos Matovu negodovanju, njegove su ga sestre dobro istrenirale pa se pokazao prvorazrednim društvom za kupovinu. Držao je Button buneći se sasvim malo dok je Ncaly pregledavala hrpe odjeće i općenito je davao suvisle savjete o tome što treba ili ne treba kupiti. Budući da je odgojena s oštrim okom za modu, nije trebala njegov savjet, ali bilo joj je zabavno tražiti ga. Osim osnovnih stvari za sebe, kupila je Lucy nekoliko ljetnih haljina, a potom brzo skrenula kroz The Gap za djecu kupiti nekoliko kompletića za Button. Mat joj je, međutim, pokvario zadovoljstvo ne dopustivši joj platiti tu odjeću. Dok je obavljao transakciju, kriomice je otišla do druge blagajne i kupila dražesnu ružičastu kapu od trapera. Nakon što ju je stavila na Buttoninu glavu, Mat ju je kratko proučavao pa okrenuo šilt otraga. - Ovako to treba izgledati na Demonskoj Bebi. - Oprosti. Očekivala je da će malena strgnuti kapu, ali budući da ju je namjestio njezin ljubljeni Mat, ostavila ju je na mjestu. -Ja sam ti kupila tu kapu, a ne on — promrmljala je Nealy. Button je zagnjurila lice u njegov vrat i uzdahnula. Ncaly je jedva mogla povjerovati da nitko ne obraća pažnju na nju. Njezin izmijenjen izgled i činjenica da nitko ne očekuje naći Corncliju Casc u malom trgovačkom centru u Zapadnoj Virginiji, uz kamuflažu koju su joj pružili Mat i Button, učinili su je veličanstveno nevidljivom. Došli su u glavnu robnu kuću trgovačkog centra. Uživala je u razgledavanju robe, a da joj desetak ljudi ne priskače u pomoć. Bilo je gotovo zabavno kao i prisluškivanje tuđih razgovora dok je stajala u redu pred blagajnom. Pokušala se riješiti Mata kada je stigla do odjela s donjim rubljem. —Ja ću sada nositi Button. Hoćeš li mi odnijeti ove vrećice u auto? - Pokušavaš me se riješiti. - Kako si paranoičan! Rekao si mi da ne voliš kupovati i samo sam nastojala biti ljubazna. - Laži još malo. Želiš kupiti ili tampone ili donje rublje. Sve one sestre... - Trebam rublje - priznala je - i radije bih to obavila sama. - Puno je zabavnije kao skupna aktivnost. -Jurnuo je prema odjelu sa ženskim donjim rubljem. Button je veselo skakutala u njegovu naručju, izgledajući dražesna u ružičastoj kapici sa šil-tom okrenutim unatraške. Nealy je bila prisiljena kaskati za njim ne bi li održala korak. - Bit ćeš jedini muškarac tamo. Osramotit ćeš se. - Sramota je biti jedini muškarac na odjelu sa ženskim donjim rubljem kada ti je trinaest godina. S trideset četiri, uopće mi ne smeta. Da ti pravo kažem, baš se veselim. - Krenuo je ravno prema čipkastoj crnoj spavaćici kojaje bila gotovo prozirna. - Mislim da bismo mogli početi s ovim. - Mislim da ne bismo. - Dobro, a što kažeš na ove? — Približio se izloženim crnim bikini gaćicama.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Kažem ne. Podigao je crni grudnjak duboka izreza. -A da pregovaramo o ovome? Prasnula je u smijeh. - Sviđa ti se crno donje rublje, zar ne? - Ima nešto u tome kako izgleda na ženi svijetle kože. Od tih riječi osjetila je toplotni udar do same srži. Brzo je otišla kupiti obične pamučne gaće. - Ti si okrutna žena. Sto li će s njim učiniti? Cornelia Gase bila je tako nesigurna u vezi sa seksom, da neće ništa učiniti. Ali Nell Kclly... Nell možda ima hrabrosti riskirati. Dok je plaćala kupljenu robu, shvatila je da sada ima dovoljno novca da može otići i biti sama, ali samotnička pustolovina izgubila je svoj čar. Odlazili su iz trgovačkog centra kada je uočila kako Lucy juri prema njima, očiju živih od uzbuđenja. — Tražim vas posvuda. Idemo, Nell. Požuri! — Zgrabila je vrećice iz Nealvnih ruku, gurnula ih Matu i počela je vući naprijed. - Čekaj! Što se događa? - Vidjet ćeš. Nealy se osvrnula prema Matu, ali on je dizao vrećicu koja mu je ispala. Dopustila je Lucy daje vuče, sretna što se ponaša kao normalna tinejdžerica, a ne kao neprijateljski nastrojena propalica. - Već sam te prijavila. Ali moraš uvući trudničku majicu u hlače da ne izgledaš trudna. Požuri! O, moj Bože, već su počeli. - Prijavila me za što? - Ovo je tako super. -Vukla ju je prema središtu trgovačkog centra. - Prva nagrada je televizor. Bit će odlična u Mabcl. - Lucy! - Požuri! Gomila se skupila ispred nekakva podija odakle je treštala glazba. Skupina ljudi s brojevima stajala je u nizu. Čekaj malo. Ne idem ni korak dalje dok... - Evo je. - Lucy je gurnula Ncaly prema mladoj ženi kose svezane u dugačak rep. Nosila je fascikl i imala bedž sa smiješkom. — Stigli ste. - Žena je stavila naljepnicu s brojem jedanaest na Ncalynu majicu. — Vi ste naša posljednja natjecateljica. Na koga sličite? Zabezeknuta, Ncaly je zurila u nju. — Što?... - Sliči na Corncliju Casc - uzviknula je Lucy. - Svatko to može vidjeti. Tek tada Nealy je uočila natpis iznad podija: NATJECANJE U SLIČNOSTI SA SLAVNIM OSOBAMA 10 Nealy je osjetila kako joj se sva krv iscijedila iz lica. - Lucy, ja ovo neću raditi! - Kasno. Platila sam deset dolara. Želim onaj televizor pa ti je bolje da pobijediš! - Imamo još jednu natjecateljicu - uzviknuo je najavljivač. -Dođite broj jedanaest! Vaše ime je... — pogledao je u karticu koju mu je dodala žena s fasciklom. - Brandv Butt? - Izmislila sam ime tako da te bivši muž ne može pronaći -šapnula je Lucy dok je gurala Nealy prema stubama. - Nemojte biti sramežljivi. Dođite nam gore. Svi ljudi okrenuli su se i zurili u nju. Udovi su joj obamrli, a prsti se zaledili. Pomislila je da bi mogla pobjeći, ali zbog toga bi bila još uočljivija. Noge su joj odrvenjele dok se popela uz one tri stube. Zastoje dopustila Matu da joj uzme jastuk? Ostali natjecatelji stajali su u krivudavu redu. Bila je na kraju i poželjela da može postati nevidljiva, ali svjetina ju je znatiželjno promatrala. Ubit će Lucy. - Brandy, recite nam odakle ste? Glas joj je zadrhtao. - Que? - Odakle ste? Gdje živite? - No hablo ingles. Lucyjoj je uputila ubojit pogled. Najavljivač je bespomoćno pogledao ženu s fasciklom. Lucy je doviknula s dna stuba. - Iz Hollywooda je, iz Kalifornije. I ne možete je izbaciti iz natjecanja jer sam već platila deset dolara! - Nećemo je izbaciti, mlada damo - rekao je najavljivač nazalnim glasom zaljubljenika u mikrofone. Ponovno se obratio Ncaly. - Na koga mislite da sličite, broj jedanaest? - Que? - Sliči na Corneliju Case! — uzviknula je Lucy. — Na prvu damu! - Sto kažete, dame i gospodo? Sva se naježila kada je svjetina zapljeskala. - Imamo pravo natjecanje ovdje, narode. Za koga ćete glasovati? Vrijeme je da izaberemo fmaliste. Ostalih deset natjecatelja bili su šarena gomila: muško, žensko, dijete, odrasli i jedan tinejdžer. Nijedno od njih nije nalikovalo nijednoj slavnoj ličnosti koju je ona poznavala. Ne onako kako je ona sličila.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Najavljivač je zatražio od njih da se poredaju uz prednji dio podija. Nealy su stopala bila kao da ih je uronila u beton. Stajao je iza natjecatelja. - Podržite svoje favorite pljeskom i nemojte zaboravite da vam je ovo natjecanje omogućio divlji i kudravi WGRB-FM 1490! Natjecateljima je jednom po jednom držao ruku iznad glave. Od straha joj je srce luđački lupalo. Dama s fasciklom provjeravala je malim mjeračem na kraju podija koliki je aplauz tko dobio. Kada je došao iza Nealy, uvukla je bradu i nastojala izgledati kao netko tko govori samo španjolski. Pljesakje bio preglasan. Glasovanje je na posljetku završilo i žena je najavljivaču dodala papirić s rezultatima koje je ovaj ovlaš pogledao. - Izabrali ste troje fmalista i evo ih! - Pokazao je na suhu ženu izbijeljenc kose. - Gospođica Joan Rivers! Gomila je pljeskala. Otišao je do starijeg muškarca okrugla trbuha i dugačke bijele brade. - Djed Mraz! -Još pljeskanja. Neizbježno se zaustavio iza Nealy. - I prva dama, Cornelia Case! - Gromoglasan pljesak. Najavljivač je krenuo u opširnu promidžbu »divljeg i kudra-vog« programa radijske postaje. Nealyje zadržala svoj pogled na stopalima. - A sada je vrijeme za posljednji krug. Na vama je, dame i gospodo, da izaberete pobjednika natjecanja u sličnosti sa slavnim osobama koje je za vas organizirao WGRB! Nealy je sa strane uočila Mata i Button. Uživali su u predstavi. — Da čujem pljesak za Joan Rivcrs, gospođu Janine Parks! -Čuo se raštrkan pljesak za Janine, čije su plastične japanke pokvarile dojam Riversove. — A što kažete za našega Djeda Mraza? Clifford Rays! - Aplauz je bio puno jači. — I naša posljednja natjecateljica. Brandv Butt, prva dama Cornelia Casc! - Trudila se ne trznuti se kada je čula da se netko usudio zazviždati. Žena s fasciklom provjerilajc mjerač, a potom pozvala najavljivača i šapnula mu na uho. Vratio se na sredinu podija. — Dame i gospodo, imamo pobjednika! — Dramatično je zastao kako bi pojačao napetost. — Pobjednik WGRB-ova divljeg i kudravog natjecanja u sličnosti sa slavnim osobama... i vlasnik novog televizora ekrana 50 cm je...gospodin Clifford Rays\ Na njezino zaprepaštenje, najavljivač se počeo rukovati s muškarcem okrugla trbuha i dugačke bijele brade koji je stajao pokraj nje. Izgubila je\ Omamljeno je zurila u svjetinu. Mat je sućutno slegnuo ramenima, a Button je pljeskala oponašajući aplauz koji je čula oko sebe. Prožcla ju je hladnoća kada je vidjela kako fotograf podiže kameru. Cučnula je i polako krenula prema kraju podija. — Pričekajte malo, Brandv. Prva ste pratilja. Imamo nagradu i za vas. Glumila je da ne razumije i odjurila s pozornice. Ljudi su je propuštali dok se gurala kroz gomilu kako bi došla do Mata. — Zar nećeš uzeti svoju nagradu? — upitao je kada je stigla do njega. — Samo želim otići odavde — bijesno je šapnula. Izvio je obrve hineći lažno iznenađenje. — Hej, mislio sam da govoriš samo španjolski. — Ne pokušavaj biti sladak. Naći ćemo se kod auta. Ti pronađi Lucy. Jaje više ne želim vidjeti! I daj mi Button. - Može se sakriti iza djeteta ako je fotograf uoči. - Rado. Dokje uzimala dijete, Buttonje zgužvala lice spremna se pobuniti. Nealvje već privukla suviše pozornosti pa je napad vrištanja bilo posljednje što joj je trebalo. - Nemoj plakati, slatki-ce. Molim te. Button je jače namrštila lice. - Sanje! Nealy je krenula prema izlazu. - Kako ide mali praščić? Rok... Rok... - Upravo je tada Lucy jurnula prema njima namrštena lica, s kutijom marke Black and Decker u rukama. -Što bi trebala raditi ovom jebenom bušilicom? Nell više sliči na Corneliju Case nego što onaj stari prdonja sliči na Djeda Mraza. Zašto si glasovao za njega? Nealy se naglo zaustavila. - Glasovao si za njega? Slegnuo je ramenima. - Morate priznati da doista sliči Djedu Mrazu. Brada mu je prava. Nealy je zurila u njega. - Ne mogu vjerovati. Prije dva dana nisi mogao prestati govoriti koliko sličim... znaš već kome, ali nisi glasovao za mene? - Glasovao sam po savjesti. Iznenadila se što se još može nasmijati. Na Matovo olakšanje, Mabel je bila spremna za polazak kada su stigli do radionice. — Stoje s mojim piknikom? — žalila se Ne-aly kada su krenuli prema autocesti. - Obećaj joj da će imati piknik, Joričc, ili će cijeli dan zanovijetati. - Ti ćeš mi nešto reći, gospođice frajerice iz trgovačkog centra. - Cure, cure... — Matov uzdah bio je patnički. - Ne mogu vjerovati da si dobila samo bušilicu — dobacila je Lucy. — Trebala si majicu uvući u hlače kao što sam ti rekla, da ne izgledaš tako debela. - Ne izgledam debela. - Vjeruj mi, Lucy — rekao je Mat. — Ne izgleda debela.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- I zašto si morala govoriti španjolski? - Lucy je bacila bušilicu na stol. — Želim pronaći jedno od onih mjesta gdje možeš prodati stvari i dobiti novac. - Zalagaonica? - upitala je Nealy. - To! Želim ići u zalagaonicu. Možda bih tamo čak mogla dobiti stari televizor. - Ne ideš ni u kakvu zalagaonicu! - Matova se vilica počela trzati. - Mozak ti istrune od previše televizije - rekla je Nealy. - Nije za mene, nego za Button. Zar ništa ne znaš? - Očito ne znam. Zašto Button treba televizor? Lucyjoj je još jednom uputila pogled kojim joj je jasno dala do znanja da je smatra idiotkinjom. - Pa da može gledati Tele-tubbiese kao sva ostala djeca njezine dobi. Valjda vas nije briga hoće li pasti u vrtiću ili što slično. - Veži se - zarežao je Mat. -1 ne želim čuti više ni riječi o za-lagaonicama, o Tele... što već ne ni o bilo čemu drugome. Jeste li me svi razumjeli? Jesu. Mat je izabrao prijeći Zapadnu Virginiju i ući u Ohio cestom 50, čctverotračnom autocestom koja nije bila međudržavna pa je Ncaly znala da je još uvijek zabrinut traži li policija djevojčice. Kako se približavalo vrijeme ručka, nebo se naoblačilo i počelo je kišiti, prisiljavajući Nealy da odustane od planova za piknik. Umjesto toga jeli su hamburgere dok su se vozili kroz mokra slikovita brda jugoistočnog Ohija, rodne države osmorice predsjednika, iako je Warrcn Harding obavio tako očajan posao da Ne-aly nije mogla razumjeti zašto bi ga bilo koja država prisvajala. Button je ostala relativno zadovoljna jednostavno zureći u svog ljubljenog, ali je Lucy neprekidno zahtijevala da stanu pokraj svake prodavaonice, kioska i odmorišta uz cestu. Mat ju je općenito ignorirao, što ju je natjeralo da bude još dosadnija. Nealyje počela sumnjati da Lucy ne želi stići u Iowu i to ju je zabrinjavalo. Prisilila je Mata da stane u jednoj robnoj kući na autocesti i izašla iz nje s nekoliko videoigrica, knjiga i časopisa kako bi djevojčici odvratila pozornost. - Hobit? - Lucyje knjigu odbacila čim joj ju je Nealy dodala. - To je knjiga za klince. - Žalim, dušo - odgovorila je Nealy s lažnim suosjećanjem -ali nisu imali Uliksa. Budući da Lucy nije imala pojma o čemu Ncaly govori, mogla joj je samo uputiti mrzovoljan pogled. Nekoliko minuta poslije bacila se na dvostruki krevet otraga s uvredljivom knjigom i Ncaly nije čula ni riječi od nje ostatak popodneva. But-ton je čvrsto spavala u autosjedalici, tinejdžerica je bila zauzeta otraga pa se Ncaly mogla opustiti i uživati u krajoliku. - Zbilja mije žao što si propustila piknik - rekao je Mat. - Uopće ti nije žao. - Nasmiješila se. —Ali izgleda kao da se razvedrava pa možemo imati piknik za večeru. -Jedva čekam. - Tako si ciničan u vezi sa svime. Zašto si takav? - Ide uz moj posao. - Nisam znala daje ciničnost profesionalna deformacija radnika u čeličani. Oči su mu čudno zatitrale. — Dođe i ode. - Potom se nasmijao. — Lijepo mije bilo sinoć. Odjednom joj je bilo neugodno kao kakvoj balavici. - Meni nije. Bio si potpuno neprimjeren u vezi s jastukom. - Moraš priznati da si sretnija otkada ga ne nosiš. - Također si potpuno pogrešno nagađao o mom braku. Ne samo to nego se... - Izvrsno ljubim? Potisnula je osmijeh. - Nisi loš, priznajem. Uzdahnuo je. -Valjda nam se stilovi jednostavno ne slažu. - Istina. - Ja volim velike, agresivne, muške poljupce... takve da ti se palčevi skvrče. Ti, s druge strane, voliš mlake, ženskaste poljupce koji ne bi skvrčili ni vrpcu za kosu. - Ženskaste poljupce? - Da, onakve kakve djevojčice koriste za ujaka koji puši cigare. - Vjeruj mi, nikada ne bih onako poljubila ujaka kao što sam sinoć poljubila tebe. - Cistunski poljupci. - Čistunski! - Počeo ju je živcirati. - U tijelu nemam čistun-sku kost. - Kupila si bijelo donje rublje. - Samo jer sam te željela iživcirati. Da nisi bio tamo, izabrala bih nešto egzotičnije. - Kao što? - To se tebe ne tiče. - Ne, mislim ozbiljno. To je važno pitanje. Donje rublje ukazuje na ženin karakter. -Jedva čekam čuti što ćeš sad reći. - Zato mi smeta što kupuješ bijelo rublje. - Nekako te teško slijedim. - Nije li očito? To je omiljeno rublje ženskih serijskih ubojica.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- A-ha - mudro je kimnula. - I to je znanstveno dokazana činjenica? - Negdje sam pročitao. Takvo donje rublje nose žene koje stavljaju natpise na prozorima svojih kuća da iznajmljuju slobodne sobe. Dok se nisi okrenuo, susjedi se počnu žaliti na smrad koji dopire ispod stražnjeg trijema. - Ženska mora nekako zarađivati. Nasmijao se. Lupetanje o donjem rublju nije bila njezina jača strana i znala je da bi trebala promijeniti temu, ali ona mala drolja Nell Kelly nije htjela odustati. - Vjerujem da to nema nikakve veze sa serijskim ubojicama. Mislim da imaš fetiš prema crnom donjem rublju. - Sviđa mi se i crveno. Iako bi na tebi dobro izgledala bilo koja boja. - Misliš? - Naravno da mislim. — Nasmiješio se i pustio svoje sive oči da klize po njoj kao rastopljen metal. - Onda, kako ćemo riješiti ovaj problem s ljubljenjem? Cornelia Case nije imala nerazboritu koščicu u tijelu, ali Nell je imala niža mjerila pa je uživala u razgovoru. Pomiriti se, čini se, da nam neke stvari nisu suđene. - Ili bismo... evo jedna zamisao... mogli poraditi na tome? Koža joj je bridjela. - A kako bismo to napravili? - Čekati dok mali drekovi ne zaspu pa vježbati. - A-ha. To bi valjda bila jedna mogućnost. - Kad bolje promislim, hotel je sinoć bio puno udobnije mjesto za spavanje od ove naprave. Mislim da ću za noćas potražiti drugi sličan hotel da prespavamo. Cornclia je izabrala taj trenutak da podigne svoju opreznu glavu. — A ja mislim da ideš prebrzo. Upoznali smo se tek prije dva dana. - I rastat ćemo se za nekoliko dana. Zbog toga je još važnije da ne tratimo vrijeme. - Odmah prelaziš na stvar, je li tako? - Naravno. Nisi li nekad maštala o seksu sa strancem? Sa snažnim, zgodnim strancem koji će je oboriti s nogu, a da ne zna tko je, luđački voditi ljubav s njom, a potom ujutro nestati. - Naravno da nisam. - Lažljivice. - Osmijeh mu je bio bahat i izuzetno samouvjeren. - Hoćeš li ušutjeti da mogu uživati u krajoliku? U stražnjem dijelu kamp-automobila Lucy je spustila knjigu kako bi pratila razgovor između Jorika i Nell. Činilo se da svi zaboravili daje ona tu. Nije mogla čuti što govore, ali je bila sigurna da su zagrijani jedno za drugo. U glavi joj se počela rađati zamisao, u želucu joj je treperilo, ali je to bilo dobro treperenje. Nijedno od njih nije bilo u braku. Jorik voli naređivati i misli da sve zna, ali ga Button voli. Nell je bila pomalo štreberica i nije znala puno o djeci, ali uvijek je sve provjeravala da se Button ne bi ozlijedila. Također je bila dobra, kupila joj je haljinice i sve ostalo. I premda se Jorik jednom napio, nije pokazivao nikakve znakove da je alkoholičar. Vozio je super auto, što znači da ima novca i znao je biti smiješan, iako mu to nikada ne bi priznala. Što kada bi ih uspjela spojiti? Leptiri su joj se brže kretali u želucu. Imala je više povjerenja u oboje da će paziti njezinu sestricu nego što je ikada imala u Sandy. Možda će se zaljubiti pa vjenčati i posvojiti Button da im bude dijete. Button je slatka, a ne nesnosna tinejdžerica poput Lucy te su je Ncll i Jorik počeli malo voljeti. Jorik se prestao žaliti kad je treba nositi, a Ncll nije bila onako živčana oko nje kao što je bila prvoga dana. Stoje više o tome razmišljala, Lucvjc shvatila da su joj najveća nada. Morala je nekako spojiti Jorika i Ncll, a onda ih uvjeriti da posvoje Button. Čim smjesti sestricu, Lucy može sama krenuti u život. Malo Lucvna uzbuđenja nestalo je pri pomisli da se oprosti od Button. Govorila je sebi da ne bude budala. Ovo želi, zar ne? Krenuti sama u život. Bit će joj dobro. Bila je čvrsta i pametna i neće podnositi ničija sranja. Ipak, po milijunti put, poželjela je imati pravu obitelj. Cijeli je život sanjala o ocu koji kosi travu i zove je nekim imenom odmila te o majci koja se nije napijala, dobivala otkaze i seksala sa svima. Živjeli bi u pravoj kući, a ne u nekoj koju su unajmili i iz koje bi ih poslije izbacili. Mogla bi ići na dodatne sate a da joj se drugi ne rugaju i družiti se s dobrim klincima, ne samo s propalicama. Mogla je biti u kakvim klubovima, pjevati u zboru i sviđati se mladićima koji se ne drogiraju. To je željela. Ljutito je zabila nokte u pokrivač. Neće dobiti ono što želi i nema smisla pretvarati se da hoće. Sada je morala misliti na sestru, a to znači da mora spojiti Jorika i Ncll. Neće biti lako jer su oboje pametni, ali Lucyje računala na to daje ona pametnija. Samo ih mora gurati u pravome smjeru. I spriječiti ih da prerano stignu u Iowu. Button je čekala da stignu u Indijanu kako bi se potpuno razuz-dala. Ovaj put Mata nije trebalo uvjeravati da stane. Ostavili su Zapadnu Virginiju i Ohio iza sebe, Mabcl se nije ponovno pokvarila i bio je optimističniji da će uistinu stići u Iowu. Dovezao se do malog autokampa gdje su odlučili prenoćiti i nasmiješio se čuvši raznovrsna životinjska glasanja kojima je Ncll pokušavala umiriti dijete. Bila je prava, pametna i zabavna. Ali bila je toliko diskretno seksi da su mu cio dan mislima prolazile gotovo pornografske slike. Cijelo popodne vozio je obavijcn izmaglicom požude. Svaki put kada je prekrižila one svoje previtke noge i


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

pustila da joj sandala visi s nožnoga palca, svaki put kada gaje očešala rukom, osjećao se kao da će eksplodirati. Tajanstvena dama to još uvijek možda nije prihvatila, ali uskoro će dobiti ljubavnika. Ako ovisi o njemu - a prokleto dobro zna da ovisi - dobit će ljubavnika večeras. Bit će nezgodno jer dijele mali prostor s dvoje djece, ali vrata stražnjega dijela imaju bravu s ključem i čini se da cure čvrsto spavaju. Nije bilo idealno rješenje — želio ju je natjerati da vrišti — ali više nije mogao čekati. Dok su truckali makadamskim putem do kampa pitao se koliko će njezine besprijekorne manire pripadnice više klase izdržati u krevetu. Da bar mogu imati malo privatnosti... Mali dio njegova mozga koji je još uvijek racionalno funkcionirao upozoravao gaje da pričeka, ali neki lovački nagon govorio mu je daje treba što prije obilježiti. Obilježiti je? Odakle mu ta pomisao? Ako ne bude pazio, za kosu će je odvući u šumu. Nasmiješio se zamislivši kako bi reagirala na to. Uvezao je Mabcl na njihovo mjesto i ugasio motor. Demonska Beba počela je štucati od vrištanja i Ncll je pojurila podići je iz autosjedalice. Obrazi su joj bili rumeni od životinjskoga glasanja i kada se nagnula naprijed, vidio je obrise njezinih grudi uz meku pamučnu majicu. Žurno mu je trebalo malo svježega zraka. Izašao je iako je znao da će se odmah morati vratiti unutra kako bi smirio dijete. Ogledao se i čestitao sebi stoje izabrao manji kamp umjesto jednog od onih većih, komcrcijalnijih. Ovdje će imati malo privatnosti. Tada je do njega dojurila bucmasta žena u majici cvjetnog uzorka i kockastim tenisicama, s naočalama za čitanje koje su joj visjele oko vrata na šarenom lančiću. Slijedio ju je mršav muškarac, uredno odjeven u modre kratke hlače, kockastu sportsku majicu, crne čarape i smeđe kožne sandale. — Bog, ljudi! — cvrkutala je žena. — Mi smo Wayncsovi iz Fort Waynea. Ja sam Bcrtis, a ovo je moj suprug Charlic. Nadali smo se da će draga mlada obitelj kampirati pokraj nas. Cijelo popodne vozio je obavijen izmaglicom požude. Svaki put kada je prekrižila one svoje previtke noge i pustila da joj sandala visi s nožnoga palca, svaki put kada gaje očešala rukom, osjećao se kao da će eksplodirati. Tajanstvena dama to još uvijek možda nije prihvatila, ali uskoro će dobiti ljubavnika. Ako ovisi o njemu - a prokleto dobro zna da ovisi - dobit će ljubavnika večeras. Bit će nezgodno jer dijele mali prostor s dvoje djece, ali vrata stražnjega dijela imaju bravu s ključem i čini se da cure čvrsto spavaju. Nije bilo idealno rješenje - želio ju je natjerati da vrišti - ali više nije mogao čekati. Dok su truckali makadamskim putem do kampa pitao se koliko će njezine besprijekorne manire pripadnice više klase izdržati u krevetu. Da bar mogu imati malo privatnosti... Mali dio njegova mozga koji je još uvijek racionalno funkcionirao upozoravao ga je da pričeka, ali neki lovački nagon govorio mu je daje treba što prije obilježiti. Obilježiti je? Odakle mu ta pomisao? Ako ne bude pazio, za kosu će je odvući u šumu. Nasmiješio se zamislivši kako bi reagirala na to. Uvezao je Mabel na njihovo mjesto i ugasio motor. Demonska Beba počela je štucati od vrištanja i Nell je pojurila podići je iz autosjedalice. Obrazi su joj bili rumeni od životinjskoga glasanja i kada se nagnula naprijed, vidio je obrise njezinih grudi uz meku pamučnu majicu. Žurno mu je trebalo malo svježega zraka. Izašao je iako je znao da će se odmah morati vratiti unutra kako bi smirio dijete. Ogledao se i čestitao sebi što je izabrao manji kamp umjesto jednog od onih većih, komercijalnijih. Ovdje će imati malo privatnosti. Tada je do njega dojurila bucmasta žena u majici cvjetnog uzorka i kockastim tenisicama, s naočalama za čitanje koje su joj visjele oko vrata na šarenom lančiću. Slijedio ju je mršav muškarac, uredno odjeven u modre kratke hlače, kockastu sportsku majicu, crne čarape i smeđe kožne sandale. - Bog, ljudi! - cvrkutala je žena. - Mi smo Waynesovi iz Fort Waynea. Ja sam Bertis, a ovo je moj suprug Charlie. Nadali smo se da će draga mlada obitelj kampirati pokraj nas. - Ovo su moj tata Mat, moja mama Nell i naša mala Button. Nije li slatka? Htjeli su se rastati jer ju je moj otac varao s mojom najboljom prijateljicom, ali su se pomirili i Button je njihov dar za pomirenje. Mat je pogledao Nell. - Mislim da ću bljuvati. Nell se osmjehnula i obratila Bertis. - Lucy je prerano sazrela. Nemojte obraćati pozornost na nju. Mat i ja nismo vjenčani. Ja sam samo dadilja. Bcrtisin pogled govorio je da joj nije povjerovala ni riječ, ali je u životu vidjela previše toga da bi mogla suditi. Promatrala je Lucvne mnogobrojne naušnice. - Nadam se da ne namjeravaš probušiti jezik, mlada damo. Naša najstarija unuka Megan to je napravila i progutala naušnicu. Liječnici su je tjerali da tjedan dana obavlja nuždu u kanti i pregledava izmet rukama u gumenim rukavicama kako bi našla izgubljeni predmet. Mat je bio sretan što Lucy izgleda zgranuta pa mu je poštovanje prema Bertis poraslo. - Narode, dođite preko k nama na večeru čim se smjestite. Ponijela sam pečenu šunku i varivo od krumpira, a sačekajte da kušate moj kolač od voćnoga kompota. Svi u našoj crkvi mole nas da ga donesemo kada imamo zajedničke večere. Dođi, Lucy, ti ćeš pomoći Charlieju spojiti stolove. A tebi ćemo, dušice, pronaći nešto posebno za jelo. Mat je pogledao Nell, nadajući se da će smisliti dobar izgovor, ali kao daje bila opčinjena Wayncsima. - Hvala na pozivu - rekao je - ali... - Svakako ćemo doći! — uzviknula je Nell. — Dajte nam samo nekoliko trenutaka da se smjestimo.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Prije nego se okrenuo, Nell je uletjela natrag u Mabel, Lucy je otišla s Waynesima, a on je ostao stojeći s Demonskom Bebom kojaje posegnula unutar otvorena ovratnika njegove košulje i počupala mu nekoliko dlačica na prsima. -Jao! Zadovoljna sama sobom, Demonska Beba je zapljeskala. Pošao je za Nell u kamp-automobil i spustio dijete na pod. -Kvragu, Nell, zašto si im morala reći da ćemo večerati s njima? -Jer to želim. Ali što ćemo ponijeti? Moramo im nešto odnijeti, zar ne? — Kako bi, dovraga, ja to mogao znati? Počela se užurbano motati po kući očiju blistavih od uzbuđenja. Zaboravio je svoju ljutnju dovoljno dugo da uživa u načinu na koji joj je tijelo oblikovalo dugačku, vitku zaobljenost dok je stajala na vrhovima prstiju nastojeći pogledati u visoki ormar. Imao je loš predosjećaj vezan uz večerašnje događaje. Otka-da su se sreli, primijetio je koliko cijeni obične stvari u životu: brzu hranu, lijep vidik, čak i točenje goriva. Danas popodne dugo je čekala u redu u trgovini jer je djevojka za blagajnom bila previše zauzeta telefonskim razgovorom da bi se mogla baviti kupcima. Umjesto da se naljuti, Ncll se ponašala kao daje privilegija što se nitko ne obazire na nju. Večera s Wayncsima bit će točno po njezinu ukusu. Okrenula se prema njemu blago namrštivši glatko otmjeno čelo. - Znaš li praviti peciva? — Sigurno se šališ? — Ili kukuruzni kruh? Rekla je da imaju šunku. Kukuruzni kruh lijepo bi išao uz to. — Imamo punu vrećicu kukuruznog čipsa, nekoliko limenki soka i malo dojenačke hrane. Mislim da kukuruznoga kruha nema. — Imamo više stvari od toga. — Da, ali sve imaju marku Gerbcr dječje hrane na sebi. — Ga! - Button je u usta stavila komadić grickalice od sira koji je pronašla na podu. Na sreću, Ncll to nije primijetila. — Žitarice! - Izvukla je kutiju iz donjeg ormara kao daje pronašla zakopano blago. - Znala sam da imamo još nešto. Ovi su ljudi tako dragi. — Pa možeš pomiješati žitarice s dječjom formulom i baciti malo kukuruznog čipsa na vrh. — Mogao bi mi malo više pomoći. — Spremam se večerati s dvoje najlošije odjevenih ljudi iz Fort Waynea u Indijani. Valjda mije to utjecalo na raspoloženje. Osmjehnula mu se i na trenutak nije mogao učiniti ništa osim gledati je. Prvo mu je uzvratila pogled, ali ju je njegova pozornost učinila živčanom pa je počela proučavati njegovo desno uho. Jedan izopačeni muški dio njega bio je sretan što je živčana. To pokazuje da je shvatila kako će se među njima sve promijeniti. Vrijeme je da zauzme svoj posjed. Kada je Nealy osjetila Matovu ruku na ramenu, srce joj je počelo užurbano lupati. U jednom je trenutka sve bilo lako i zabavno medu njima, ali se nešto pomaknulo u djeliću sekunde. Osjetila je njegov dah uz obraz i poput perca lagan dodir vrhovima prstiju po bradi. Veliku je ruku stavio na njezina leđa i dok ju je privlačio bliže, shvatila je da se uzbudio. Sjetila se da se muškarac tako treba osjećati kada je uz ženu. Morala je sve napraviti kako treba. Nije mogla podnijeti kada joj je rekao da se ljubi kao djevojčica. Znala se dobro ljubiti kada je bila mlađa. Zacijelo to zna i sada. Samokontrola je bila urođena u njezinim litchficldovskim kostima i kada su njegova usta prekrila njezina, prisilila se usredotočiti. U jedno je bila sigurna. Strastvene žene ne ljube se zatvorenih usta. Lagano je razdvojila usnice i malo više nakrivila glavu. Treba se opustiti! Ali što će s jezikom? Svakako će koristiti jezik, ali koliko? I kada? Mat je osjetio kako napetost u Ncll raste i počeo se povlačiti da vidi što nije u redu, ali je nagonski oklijevao. U jednom je trenutku bila meka i topla, a sada je bila kruta kao daska. Činilo se kao da se trudi umjesto da uživa u onome što se događa. (lotovo je čuo kako joj škripi vilica kada je razdvojila usnice. Vrh jezika malo je provirio pa zastao. Sjetio se svoje sinoćnje glupe primjedbe o tome kako se ljubi. Za nekoga tko zna puno više o ženskoj psihologiji nego što želi znati, napravio je nevjerojatnu omašku. Sada mora popraviti štetu koju je prouzročio. Iako mu nije bilo lako, uzmakao je pred tim malim odlučnim jezikom tvrda vrha, usnama joj očešao ušau resicu i šapnuo: - Idi polako sa mnom, srce. Muškarac može samo toliko izdržati. Kapci su joj zatrcpcrili uz njegov obraz i znao je da joj je dao razmišljati. Tijelo joj se opustilo. Obuhvatila mu je glavu rukama i položila usne ravno na njegove. Ovo mu se više sviđa. Nasmiješio se u sebi. Trznula se unatrag i kada gaje pogledala, vidio je užasnutost u njezinim očima. — Ti se smiješ! Osjetio je bol u želucu. Zbilja je budala čak i kada to ne pokušava biti. - Možeš se kladiti u to. Najsretniji sam čovjek na svijetu jer te upravo ljubim pa slavim.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Nije izgledala toliko uzrujana, ali je bila sumnjičava. - Hajde, možeš me ocijeniti - rekla je. - Znam da to želiš. — Želim se vratiti ljubljenju s tobom. — Fućkaš to. Pokušao je biti što osjećajniji, ali sada ju je čvrsto privukao k sebi. Nekim je muškarcima bolje da jednostavno budu budale. Ovaj put nije joj pružio priliku da pokrene misaone kotačiće u svojoj glavi. Umjesto toga, zauzeo je svoj posjed i dopustio joj da ga slijedi. Poljubac je bio dubok i toliko pohotan da nije imala vremena razmišljati kuda joj ide jezik jer je njegov već bio tamo. Nikada nije razumio muškarce koji su samo željeli stići do glavnoga događaja. Volio je ljubljenje. A ljubiti ovu nevinu, otmjenu damu bilo je izuzetno slatko. Zarila je prste u njegova ramena kada joj je zavukao ruke ispod majice kako bi mogao napraviti ono stoje cijeli dan želio. Koža joj je bila meka kao i usnice. Dlanom joj je prešao po rebrima i otkrio da ne nosi grudnjak. I tek tako zarobio je slatko malo ispupčenje u obliku njezine dojke. Zadrhtala je. Ovlaš joj je prešao palcem preko bradavice. Tiho je uzdahnula. Izgubio je kontrolu. Nema više sporog zavođenja. Nema čekanja do noćas. Morao ju je imati odmah. -Ga? Obuhvatio joj je stražnjicu slobodnom rukom. Njezino dah-tavo, bespomoćno glasanje izluđivalo gaje. -Ta? Cijeli dan zamišljao je njezine grudi i sada ih je morao vidjeti. Zadigao joj je majicu. -TA! Ncll se ukočila. U nogu su mu se žarili mali nokti. Brzo je izvukao ruku ispod njezine majice. Odmaknula se od njega. Usnice su joj bile vlažne i natečene, obrazi rumeni, izraz lica zgranut. Oboje su pogledali dolje u svoju dojenačku pratnju koja ih je gledala s neodobravanjem svirača orgulja u Pentckostalnoj crkvi. Mat je poželio zabaciti glavu i zavijati. - Neće! Ncll je rukom pritisnula onu slatku dojku koju je tek počeo istraživati. - Oh, Bože, ona zna što smo radili. - Kvragu - zarežao je. - Morat ćemo je sada ubiti. - Ljutito je zurio u dijete. Ncll se spustila i brzo je podigla. - Oh, slatkice, oprosti mi. Nisi to trebala vidjeti. - Pogledom gaje potražila. Ovakvo što moglo bije istraumatizirati. - Iskreno sumnjam u to. — U tom se trenutku osjećao više is-traumatiziran od djeteta. Iskreno je promatrala Demonsku Bebu. - Nisi trebala vidjeti ono što si vidjela, Button. Ali moraš znati da tu nema ničeg lošeg. Pa, gotovo ničeg... mislim, mi smo odrasle osobe, ne tinejdžeri. A kada je zrela žena s privlačnim muškarcem... - Da? Misliš da sam privlačan? Kada će naučiti držati ta svoja brbljava usta zatvorena?! Privi-jala je Button uz prsa i kritički ga promatrala. Zacijelo misliš da je smiješno što ovo objašnjavam djetetu, ali nitko zapravo ne /na koliko toga djeca razumiju. - Nekako mislim da ovo neće razumjeti još puno godina. — Ra/i niši jao je bi li se bacio pod tuš, onako u odjeći. Ponovno se posvetila djetetu. - Mat i ja smo odgovorne odrasle osobe, Button, i znamo... -Zastala je upravo kada je počeo uživati u predstavi i ponjušila djetetov dah. - Miriše na... - Obrisala je malo narančaste sline iz kuta njezinih usnica i proučila je. -Jela je grickalice od sira! Oh, Bože, pokupila ih je s poda. Ima li što u onoj kutiji prve pomoći da izazovemo povraćanje? Zakolutao je očima. - Nećeš takvo što davati djetetu. Dođi ovamo, Demonska Bebo, prije nego ti zaprijeti ispumpavanjem želuca. - Uzeo je djetešce iako se nije osjećao baš dobrohotan prema njoj. . -Ali... - Pogledaj je, Ncll. Zdrava je kao dren i malo hrane s poda neće joj naškoditi. Kada je moja sestra Ann Elizabeth bila mala, jela je žvakaćc koje je netko već prožvakao. Nije bilo tako loše kada bi to napravila u kući, ali je to radila i na pločniku. Nell je problijedjela. - Idemo spasiti Waynesovc prije nego ih Lucy dokrajči. I Ncll... - Pričekao je dok ga nije gledala ravno u oči pa joj je uputio najsporiji i najopasniji osmijeh. - Čim djeca zaspu, nastavit ćemo točno gdje smo stali. 11 Lucy je obožavala Waynesove. Bili su luckasti i Bertis joj je već očitala lekciju kako ne treba prekrivati svoje lijepo lice tolikom šminkom, ali su svejedno bili dragi. Dok joj je pripovijedala, Bertis je Lucy sve vrijeme davala domaće kekse i tapšala je po ramenu. Lucy je posebice voljela kako je Bertis neprestano dodiruje jer je u posljednje vrijeme nije dotaknuo nitko osim Button. Sandyju je jedva dodirivala, osim kada je bila pijana pa je trebala nečiju pomoć da stigne do kupaonice. Lucy se sviđao i Charlie iako bi samo kreten nosio čarape sa sandalama. Zvao ju je Mačak kada mu je pomogla spojiti stolove. Malo više nadesno, Mačak. Poželjela je da Button može dati Waynesima, ali bili su previše stari pa su joj jedino preostali Jorik i Nell. Podigla je pogled s pribora za jelo koji je postavljala i vidjela ih kako prilaze s Button. Izgledali su čudno pa ih je


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

pomnije proučavala. Nell je imala crvenu mrlju na vratu i usne su joj izgledala natečene. Kada je vidjela da su i Jorikovc usnice takve, izuzetno se oraspoložila. Nealy je u sebi zastenjala kada je ugledala znalački pogled na Lucviiu licu. Tinejdžerica je bila previše bistra za svoje dobro. Usredotočila se zadržati ugodan izraz lica dok je pokušavala promisliti o tome što se upravo dogodilo. Štoviše, o tome što će dalje napraviti? Prva dama Amerike izvukla bi žuti blok za pisanje i smislila plan, ali Nell Kelly nije bila tako dobro organizirana. Mat je namjeravao nastaviti ondje gdje su stali, i ona je željela potpuno isto, ali bilo je prerano. Nije li? Odlučila je brinuti se o alergijama na hranu koje bi Button mogla dobiti zato stoje pojela one grickalice, umjesto da razmisija o visokom muškarcu sivih očiju pokraj sebe koji je njezin emocionalni svijet upravo prevrtao naglavačke. - Gle tko nam je došao! Pa, Nell, vi sjednite ovamo kod djeteta, a Mat neka vani iznese prenosivi hladnjak. Svaki put kada Charlie pokuša dignuti nešto teško, zezne ga bruh. - Svakako podignite iz koljena - rekao je Charlie. - Bruh nije stvar s kojom se treba igrati. Nealy se nasmiješila. Nitko nikada nije govorio o bruhu pred njom. - Izgledate mi tako poznati, Nell. Izgleda poznato, Charlie, zar ne? Jeste li kad bili u Fort Wayneu? - Sliči na Corneliju Case, iako svi ne misle tako. - Lucy je uputila Matu prodoran pogled prije nego je nestao u kamp-pri-kolici Waynesovih. — Ostala mije samo ova jadna bušilica. - Bože mili, doista sličite. Pogledaj je, Charlie. Ista je kao gospoda Case. Pa vas dvije mogle biste biti sestre. Ncaly nikako nije željela da razgovor nastavi u tom smjeru. - Žao mi je što nisam imala što ponijeti na večeru. Ponestalo nanije namirnica. - Nemojte brinuti o tome. Imamo više nego dovoljno. Kako je obrok napredovao, Ncaly se zatekla kako razmišlja o svim državničkim večerama koje je pomogla isplanirati, ta formalna događanja gdje je svako mjesto za stolom sadržavalo i do dvadeset sedam pojedinačnih komada pribora. Nijedna od njih nije joj pričinjavala toliko zadovoljstva kao ova večera. Ona i Mat razmjenjivali su poglede tako pune komunikacije bez riječi kao da se oduvijek poznaju. Lucy je hihotala na svako Charlic-jevo zadirkivanje, Button je nesigurno hodala oko stola, posjećujući svakoga i neizbježno pronalazeći put do Matova krila. Nealyje bila očarana Wayncsima. Bcrtisjc cijeloga života bila kućanica i njezin je razgovor bio ispunjen pričama o djeci i unučadi, crkvi i susjedima. Charlie je bio vlasnik male osigura-vateljskc tvrtke čije je vođenje nedavno prepustio najstarijem sinu. Waynesi, a ni Mat, nisu oklijevali podijeliti svoje mišljenje o Washingtonu. Uz kolač od voćnoga kompota, otkrila je daje Mat ovisnik o politici koji je razočaran izabranim predstavnicima države. Dok se nad kampom spuštao mrak, saznala je da su Waynesi nepokolebljivi domoljubi, ali da nisu slijepi. Bunili su se pri pomisli da se milostinja dijeli svakome tko zatraži, ali više nego rado podijelili bi sve što imaju s onima kojima je doista potrebno. Željeli su da se savezna vlada ne miješa u njihove privatne živote, ali da istodobno traži načine kako bi zaustavila trgovinu drogama i nasilje. Brinuli su se hoće li imati dostatnu zdravstvenu skrb i očekivali su da će im socijalno osiguranje pomoći, ali nisu željeli da njihova djeca plaćaju ekonomsku cijenu za to. Iako se Mat nije slagao s njima po svim pitanjima, usuglasili su se da su političari neučinkoviti, slijepo stranački nastrojeni, služe sebi samima i spremni su prodati zemlju da bi zaštitili vlastite interese. Takav bi stav uvijek rastužio Ncaly iako je bila naviknuta. Poznavala je izabrane zastupnike koji su odgovarali opisu, ali je istodobno poznavala i one koji nisu. A parovi poput Wayneso-vih su kamen temeljac Amerike. Zar je nacija cinika najbolje što dvjesto godina demokratske vlade može proizvesti? Ipak, Washington žanje ono što je posijao pa su ona i Dcnnis tijekom godina sudjelovali u desecima razgovora o tom istom pitanju. On je držao daje naivna za nekoga tko od rođenja udiše politički zrak, ali ona je vjerovala daje država spremna za novu vrstu političara. Ponekad je sanjarila o tome da se sama kandidira. Njezino prvo pravilo bilo bi poštenje, a ako bije to učinilo izopćenicom u Washingtonu, izložila bi svoj program izravno narodu. Mat je maknuo nož izvan Buttonina dohvata. —Jako si tiha, Ncll. Ti si osoba koja ima svoje mišljenje o svemu pa sam iznenađen što nemaš stavove o politici. Imala ih je milijun i držala je jezik za zubima sve otkada je rasprava počela. Ipak nije odoljela dometnuti jednu primjedbu: — Iskreno vjerujem da politički život može biti častan. Charlic i Bertis odmahnuli su glavama, a Mat se cinično nasmijao. — Možda prije pedeset godina, ali ne i danas. Naviralo joj je mnoštvo riječi. Cio govor o domoljublju i dužnosti prema javnosti, skupa s citatima Lincolna, Jeffersona i FDR-a.* Politika može biti časna profesija i ponovno ju je izjedao nagon da to dokaže. - Čak i sada - rekla je. - Samo trebamo još hrabrih političara. Sumnjičavo su je promatrali paje morala čvrsto zatvoriti usta da se ne bi još više izlanula. Svi su sudjelovali u pospremanju osim Button koja je postala zlovoljna jer je predugo bila budna. Nealy se upravo počela opraštati, izgovarajući se da mora dijete spremiti na spavanje, kada je Lucy izašla iz kampprikolice Waynesovih. - Oni imaju televizor — izvijestila ih je svisoka.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Volimo biti u tijeku pa pratimo informativne emisije — rekao je Charlie. - Dateline se prikazuje večeras. - Mi nemamo televizor. - Pa nećeš od toga umrijeti, mlada damo- - Bcrtis je zagrlila Lucy. - Večeras pročitaj kakvu dobru knjigu. Nešto poučno. - Mate, mogu li posuditi jedan od tvojih Playboya? - Tako si vražja, Lucy. - Bcrtis je toplo promatrala tinejdžericu. — Svidjela bi se našoj Megan. Lucy je ispustila patnički uzdah, ali nije se žurila otrgnuti iz Bertisina naručja koje je bilo poput bakina. - Nemojte zaboraviti poslati Buttonino odijelce, Nell, tako da mogu pokrpati porub dok gledamo Dateline. Kada je Button poderala komplet, Ncaly nije imala pojma da će se Bertis ponuditi popraviti ga pa joj je bilo neugodno. — Ne morate to napraviti. Doista. - Činite mi uslugu. Ako mi ruke nisu zaposlene, počnem grickati. Nealy joj je zahvalila, a potom su se ona i Lucy vratile u kamp-automobil s djetetom. Ulazeći, pomislila je kako je lijepo dobiti uslugu od nekoga tko ne želi dobiti ništa zauzvrat. Djetešce je bilo prljavo od puzanja po travi oko izletničkog stola, stoje Nealy očajnički nastojala spriječiti. Svi ostali držali FDR = Frmklin Dclano Roosevelt (1882. - 1945.), trideset drugi predsjednik SAD-a su se kao da se ponaša nerazumno zaštitnički. Kako je Charlic zamolio Mata da mu pomogne s držačem tende, Nealy i Lucy bile su zadužene nagovoriti razdražljivo dijete na brzo kupanje u sudoperu. Jecala je od umora dok su je oblačili u čistu pidžamu i onda je odbila dopustiti Nealy daje uspava. Lucyju je odnijela otraga kako bi joj dala bočicu. Kada je tinejdžerica zatvorila klizna vrata, Nealy se osjetila pomalo sjetnom. Nije zapravo bila ljubomorna, ali ju je zaboljela pomisao da djetešce tako očito preferira svakog drugog osim nje. Button je vjerojatno osjećala da s njom nešto nije u redu. Anđeo dojenačke smrti... Otreslaje tu užasnu sliku. Vrata su se naglo otvorila i ona se okrenula. Ušao je Mat, još veći i zanosniji nego inače. Usta su joj se osušila. Okrenula se na drugu stranu i ugledala Buttonino poderano odijelce. - Hoće li ti biti teško ovo odnijeti Bcrtis? Ja sam zaboravila. - Pružila mu je odijelce. - Nema problema. - Zvučao je neobično razdragan za nekoga tko može biti najveći čangrizavac na svijetu. Apsolutno nema problema. — Nasmiješio se dok je posezao za odijelcem i svojom rukom okrznuo njezinu. — Vraćam se za nekoliko minuta. Namjerno ju je mučio. A koji je bio smisao svega? On možda misli da će voditi ljubav dokje dvoje djece tek metar dalje od njih, ali ona je znala da neće. Ozlojeđeno je otišla u kupaonicu i skinula odjeću. Dok je voda tekla po njoj, sjetila se onih velikih ruku koje su joj obujmile grudi. Uživala je u svakom trenutku tog žurnog, svojevoljnog zavođenja. Dobro se osjećala biti poželjnom. Podsjetila je sebe da se jedva poznaju. Nemaju zajedničkih interesa ni zajedničko podrijetlo. Ali te je stvari imala s Dcnni-soni i što joj je to donijelo? Suze su je zapekle u očima. Usprkos svemu, Dcnnis joj je nedostajao. Bolje od ikoga razumio bi njezinu trenutačnu zbunjenost i ponudio joj mudar savjet. Kad god bi zaboravila kako ju je izdao sjetila bi se da joj je bio najbolji prijatelj. Polako se tuširala pa se iznenadila kada je izašla iz kupaonice i otkrila da se Mat još uvijek nije vratio. Zašto život mora biti tako kompliciran? Samo je jednu stvar sigurno znala. Obožavala je biti Ncll Kclly. Život u koži druge žene bio je njezin najbolji dar samoj sebi i nije bila pripravna da uskoro završi. Cio je dan ignorirala slike horde vladinih agenata koji je nastoje pronaći i sada je izrekla tihu molitvu: Molim te, još samo nekoliko dana. To je sve što tražim. Samo još nekoliko dana... Toni DeLucca jedva je obraćala pozornost na Dateline u hotelskoj sobi nedaleko od McConnellsburga u Pennsvlvaniji. Ona i Jason proveli su još jedno neuspješno jutro na odmorištu za kamione i jednako neuspješno popodne ispitujući Jimmvja Brig-gsa. Sada je, poduprta u krevetu, grickala jabuku umjesto začinjenog čipsa kojeg je zapravo željela dok je proučavala preliminarno laboratorijsko izvješće o Chevy Corsici. Otisci prstiju Cor-nelije Casc bili su posvuda po autu, ali nije bilo krvavih mrlja ni tragova nasilja. Odložila je izvješće kako bi pročitala podatke koje su upravo dobili od Terrvja Ackcrmana. Glavni savjetnik Dennisa Casca izvijestio ih je daje prethodne večeri razgovarao s Aurorom. Ackerman tvrdi da nije spomenula šifru John North tijekom razgovora niti mu je dala naslutiti da njezin nestanak nije dragovoljan. Bilo je olakšanje znati dajimmv Briggs nije naudio gospodi Casc, ali je poželjela da se Ackerman više potrudio saznati gdje se nalazi. - Ovo je Ann Curry s posebnim izvješćem na NBC-ovim vijestima... Njezina se polupojedena jabuka otkotrljala s kreveta kada je potražila daljinski upravljač i pojačala zvuk. Trideset sekundi poslije zgrabila je telefon i birala broj sobe Jasona Williamsa. - Upravo je NBC izvijestio daje Aurora nestala. Sada će to isto objaviti i CNN. - Shvatio sam. Čula je kada se upalio televizor u njegovoj sobi pa su oboje slušali.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Gdje se nalazi Comelia Case? Pouzdani izvori u Washingtonu govore da je prva dama države, za koju su izvijestili da se nalazi u krevetu bolesna od gripe, zapravo nestala. Nitko je nije vidio u Bijeloj kući tri dana, od utorka ujutro. Nije doma u Middleburgu u Virginiji, u kući koju je dijelila s predsjednikom Caseom ni na obiteljskom imanju Litchfieldo-uih na Nantucketu. Iako iz Bijele kuće nema službene potvrde o njezinu nestanku, neslužbeni izvori kažu da je gospoda Case svojevoljno otišla. Navodno, nikome nije otkrila ni planove ni odredište. Najveću zabrinutost izaziva činjenica daje otišla bez zaštite Tajne službe. Na ekranu se vidio James Litchficld koji je žurio ući u limuzinu. - Njezin otac, bivši potpredsjednik James Litchfield, odbio je danas odgovarati na pitanja... Toni je stišala zvuk kada se u izvješću počelo nagađati o kriminalnim radnjama. Ugnijezdila je slušalicu u udubinu vrata i namrštila se. — Moralo je procuriti prije ili poslije. - Je li naš posao sada lakši ili teži? To je i nju zanimalo. - Bit će joj teže sakriti se pa je veća mogućnost da će se negdje pojaviti. Ali ulozi su sada veći. Sada svaki luđak na svijetu zna daje ranjiva. - Dođi u moju sobu, molim te. - Pa srce, nisam znala da ti je stalo. - Preskočimo ta sranja. Imam nešto što ti želim pokazati. - Koliko je velik? - Spolno uznemiravanje ide u oba smjera, DcLucca - odvratio je. - A ti si debelo prešla crtu! - Ma, oprooosti mi. - Spustila je slušalicu i nasmiješila se. Ja-son možda nema smisla za humor, ali je cijenila njegov profesionalizam. Navukla je vrećasti donji dio trenirke koju je oko struka na mjestu držala sigurnosna igla, uzela ključ od sobe i uputila se niz hodnik. Kada joj je otvorio vrata, potapšala gaje prstima po prsima. -Mamica je stigla. Što si me trebao, da ti popravim noćnu svjetiljku tako da se ne uplašiš u mraku? Zakolutao je očima onako kako je činila njezina dvadesettro-godišnja kći Callie kada bi je Toni živcirala. Samo mladi ljudi mogu postići takav ekstreman stupanj kolutanja. - Pogledaj ovo. - Pokazao je prema prijenosnom računalu na stolu. Zaboravila je naočale za čitanje pa je morala žmiriti u zaslon kako bi vidjela daje pronašao internetsku stranicu sutrašnjeg izdanja lokalnih novina iz Zapadne Virginije. - Što bih trebala tražiti? - Upravo ovo. - Uperio je prst prema zaslonu. - »Djed Mraz pobjednik natjecanja u sličnosti sa slavnim osobama«? Zašto bi me trebalo zanimati... Opa! — Prilagodila je udaljenost od računala i vratila se na početak članka da ga polako pročita. - Kako si ovo pronašao? - Jednostavno sam surfao. Provjeravao sam novine u krugu od dvjesto kilometara oko McConncllsburga. Kaže da je žena latinoameričkog podrijetla pa vjerojatno nije bitno. Osim toga, zašto bi netko tko se pokušava skrivati sudjelovao u natjecanju u sličnosti? - Ipak... Kvragu, da barem postoji fotografija. Prouči telefonske imenike i vidi možeš li pronaći... — Žmirkala je u zaslon. - Brandv Butt. To mi ne zvuči kao latinoameričko ime. A većina žena tog podrijetla ne sliči na Auroru. - Do sada nisam imao sreće, ali moram provjeriti još nekoliko mjesta. - Vidjet ću što mogu iskopati. — Toni je krenula prema telefonu, ali je zastala. Uobičajen postupak bio bi predati ovo terenskom uredu u Zapadnoj Virginiji, ali nije bilo ničeg uobičajenog oko posebne postrojbe čiji je zadatak bio pronaći Auroru. Na primjer, ona i Jason izravno su izvješćivali Kcna Braddocka, pomoćnika direktora Državnog ureda za sigurnost pa su mogli ili slijediti vlastite tragove ili ih dodijeliti kome. Posegnula je za telefonom, naslonila slušalicu uz vrat i pogledala svog partnera. - Namjeravam rano ujutro krenuti u Zapadnu Virginiju, dečko dragi. Što kažeš? Je li ti sedam prerano? - Planirao sam krenuti u šest, ali shvaćam ako ti treba malo više odmora. Počeo joj se sviđati ovaj klinac. Koža na Matovu vratu još uvijek se ježila. Bilo je tako nestvarno, stajati tamo usred kamp-prikolice Waynesovih s Buttoninim žutim odijelcem s ovčicama u rukama i slušati izvješće Da-telinea o nestanku Cornclijc Case. Cijela stvar bila je jedna od onih čudnih slučajnosti, ali dok se vraćao prema Mabcl, koža na njegovu vratu i dalje je bridjela. Isto se tako osjećao kada bi radio na velikoj priči. Nije mogao a da ne uspoređuje Nell Kclly i Corncliju Casc u svojoj glavi. Usprkos površinskoj sličnosti, gospođa Casc bila je smirena i profinjena, gotovo nadzemaljska, dok je Nell bila duhovita, pristupačna i vrlo stvarna. Nakon prvog dojma nisu bile čak ni fizički toliko slične. Nell je imala drukčiju kosu i premda je bila mršava, nije nalikovala vješalici, stoje bio izgled svojstven višoj klasi kojoj je pripadala i gospođa Casc. Cclo gospođe Case bilo je više, nadvisivala je Nell, a ni oči joj nisu bile tako plave. Stoje najvažnije, gospođa Case ne bi dopustila Mat-hiasuJoriku daje poljubi. Nasmijao se u sebi. Da Nell stavi vlasulju, malo se uredi i navuče cipele visokih potpetica, mogla bi ušetati ravno kroz vrata Bijele kuće i proći kao prva dama. A onda, kada bi se vratila prava gospoda Case, nitko ne bi povjerovao daje doista ona. Ženska verzija Kraljevim i prosjaka. Koja izvrsna priča!


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Otvorio je vrata i ušao u kamp-automobil, spreman joj sve ispričati, ali mu je osmijeh zamro na usnama kadaju je ugledao na kauču. Nosilajc plavu pamučnu spavaćicu, a noge je podvu-kla ispod sebe. Bila su ugašena sva svjetla osim male stolne svjetiljke. Svjetlost se razlijevala po njezinu licu. Izgledala je nježno i prozračno poput Bogorodice iz petnaestoga stoljeća i bilo mu je nemoguće zamisliti da ona čini išta tako glupo kao stoje kupovina keramičke žabe, putovanje u kamp-automobilu ili mu-kanjc razdražljivom djetetu. Nakostriješile su mu se dlačice na vratu. Jako je sličila Cor-neliji Case. Podigla je glavu i nasmiješila se. - Zadržao si se. Je li ti Bcr-tis ponudila još jedan komad kolača od voćnoga kompota? - Kolača? Ne. Ne, samo smo... — Široka pamučna naramenica spavaćice skliznula joj je s ramena pa je slika izblijedjela. Ponovno je bila Nell, žena o kojoj je razmišljao cijele večeri. - Samo smo razgovarali. Dok je sjedio na rubu klupe u blagovaonici, zamisao o vođenju ljubavi s njom pretvorila se iz želje u razdiruću potrebu. -Jesu li cure zaspale? - Ko topovi. - Proučavala gaje na trenutak. -Je li se što dogodilo? - Ne, zašto? - Ne znam. Izgledao si čudno kada si ušao. Htio joj je ispričati o Corncliji Case, ali se na vrijeme prib-rao. Namjeravao ju je zavesti, a ne raspravljati s njom o tekućim događajima i vijestima. To može čekati. - Sigurno mi kolač od voćnoga kompota nije dobro legao. Ustala je pa je svjetlo omogućilo nejasan obris njezina tijela kroz spavaćicu. — Želiš li što popiti? Možda još jedno đumbiro-vo pivo. Jedva je uspio odmahnuti glavom. Nesvjesno je ustao i zakoračio prema njoj. Pogledala gaje i u očima joj je prepoznao oprez, a to je bilo zadnje stoje želio da ona osjeća. - Mate, moramo razgovarati o ovome. Dvoje djece nalazi se iza onih vrata. - Da, znam. - Sjedne je strane sebe uvjeravao da čvrsto spavaju, ali je istodobno shvatio koliko su vrata zapravo tanka. Bilo je vrijeme za improvizaciju. -Vruće je unutra. Idemo se prošetati. - U spavaćici sam. - Mrak je. Nitko te neće vidjeti. Osim toga, ta te spavaćica bolje pokriva od odjeće koju si danas nosila. - Ipak... - Ima stazica otraga koja vodi do šume. Zadržat ćemo Mabcl u vidokrugu. Neočekivano se nasmiješila pa se sjetio njezina radovanja jednostavnim zadovoljstvima. — Uzet ću cipele. Nekoliko minuta poslije hodali su stazom prekrivenom komadićima kore drveća. Između stabala prodiralo je tek toliko svjetla iz kampa da im nejasno pokaže put. Nealvje duboko udahnula, udišući mirise dima logorskih vatri i bogata, vlažna raslinja, upijajući činjenicu da vani luta u spavaćici. - Nije li ovo predivno? - Da, čisto ugodno. Daj mi ruku da ne padneš. Nije vjerovala da bi mogla pasti, ali je prihvatila njegovu ruku. Bila je velika, čvrsta i nepoznata. Iako je bila veteranka desetka tisuća rukovanja, jedine ruke koje je dulje držala bile su dječje. — Bilo je lijepo večeras. - Mrzim to priznati, ali je i meni bilo lijepo. - Bili su dobri prema Lucy. Nije nijednom opsovala dok smo bili s njima. - Primijetio sam. A Bertis ju je lako mogla isprovocirati svojom pretjeranom brigom. - Mislim da joj se to svidjelo. - Da, i ja tako mislim. - Usporio je i na trenutak se zapitala nije li ugledao što na putu. - Dođi ovamo. Dalje od svjetla. Čula su joj se razbudila od promukla prizvuka njegova glasa. Osjetila je čudnu mješavinu uzbuđenja i bojazni kada ju je odvukao sa staze do gustiša, a potom odveo do velikog stabla. Ne pustivši je, oslonio se leđima o stablo i privukao je k sebi. Potom ju je poljubio. Bilo je hitnje i tjelesnosti, otkrivajući desetljeća spolnog iskustva, ali ovaj put nije dopustila sebi da se brine radi li stvari kako treba. Jednostavno je ovila ruke oko njegova vrata i predala se. Rukama joj je prelazio posvuda po tijelu, potpaljujući vatru gdje god ju je dotaknuo. — Ne mogu te se zasititi. Kroz spavaćicu joj je obujmio dojku i palcem prelazio preko vrška. Spustio je glavu i pronašao bradavicu te ju je sisao kroz tanku pamučnu tkaninu. Zastenjala je. Osjećaj je bio izvrstan, istinski uzbuđujući, čaroban, točno onakav kakav treba biti. Čula je sebe kako mrmlja: -Ja ne želim... - Želiš, želiš. Mislila je reći da ne želi biti vani - željela je privatnost. Ali nije ga htjela gnjaviti objašnjenjem. Posegnuo joj je ispod spavaćice, pronašao gaćice i nježno je obuhvatio kroz tanku tkaninu. — Vlažna si. Zadrhtala je od tih izravnih riječi. Zar ljubavnici ovako razgovaraju? Počeo ju je milovati. Izvila je leđa i grčevito se uhvatila za njega dok su joj se noge same od sebe širile. — Skini spavaćicu — šapnuo je. Njegove su je riječi naglo vratile u stvarnost. Mogla se suočiti tek s nekoliko novih doživljaja odjednom. -Vani smo.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

-Još bolje. - Povukao joj je spavaćicu. Počela se opirati, ali je prestala. Dosta joj je bilo opreza, dosta slušanja tuđih pravila. Opustila je ruke. Svjež zrak klizio joj je po goloj koži kada ju je svukao i spavaćicu bacio na tlo. - A sada gaćice - šapnuo je. Dodaj mi ih. Oklijevala je. — Učini to. Njegova gruba, putena zapovijed oduševila ju je. Istodobno ju je neki primitivni ženski nagon tjerao da se s njim poigrava pa je nastojala zvučati kao daje prisiljava. - Oh, pa dobro. Nagradio ju je muklim, grlenim smijehom koji joj je pro-strujao krvlju poput topla meda. Saginjući se, oduševila ju je raz-vratnost onoga stoje činila. Iako se nitko iz kampa nije kretao u blizini, ipak su bili na javnom mjestu. Uzeo je gaćice i pomislila je da ih možda krišom stavlja u džep. — Ostani potpuno mirna — šapnuo je. Ne bi se pomakla nizašto na svijetu. Obujmio joj je gola ramena i poljubio donji dio vrata. Dotaknuo joj je grudi, zadržavajući se dok nije ostala bez daha. Izvila je nogu, a potom je omotala oko njegova lista. Uzbuđenje je jurilo kroz nju sve dok više nije mogla izdržati. Uhvatila mu je zapešća da ga zaustavi. - Sada si ti na redu. - Glas joj je bio promukao, jedva čujan. - Skini odjeću. Još jednom je duboko i promuklo zahihotao. -Jesi li luda? Vani smo. Samo bi se poludjeli ekshibicionist skinuo do gola vani. - Mrtav si - uspjela je izustiti. — Udovolji mi. — Dlanom joj je klizio po kralješnici i zadir-kivanjc je prestalo. - Tako si vraški dobra. Njegovo milovanje bilo je još bolje. Dodirnuo joj je stražnjicu i stražnji dio bedara pa je privukao bliže. - Imaš li pojma što sada želim raditi s tobom? Imala je, ali je ipak željela da joj on to kaže. Željela je čuti riječi koje nisu bile pristojne. Prcdivne, proste, seksualne riječi od kojih će joj krv uzavreti. — Reci mi — čula je samu sebe. - Reci mi točno sve. Stisnuo joj je bradavicu. Slatka, opasna prijetnja. -Voliš se igrati vatrom? - Da. - Onda budi spremna izgorjeti. I doista je gorjela... od slikovita opisivanja. Pohotnih zahtjeva. Culnpgjczika seksa i pohote. - ...rastegnuti te... raširiti ti noge... otvoriti te... Govorio joj je u usta. Prisvajao je jezikom. I rukama... Oh, njegove ruke... bile su posvuda. Posjedovao je njezino tijelo kao daje vlasnik. - ...dodirnuti te ovdje... pritisnuti tamo... Među njezinim nogama prsti su istraživali. - ...tu unutra... Nikakve zadrške, nikakva oklijevanja ni gađenja jer je žensko. - ...i ovdje... Uživajući u njezinu ženskom mirisu i opipu... - Malo dublje... Izgarao je za njom. Dodir mu se ubrzao. Uzviknula je i rasprsnula se. Držao ju je i ljubio kroz njezine erupcije. Kada su se naknadni udari smirili, pod dlanovima je postala svjesna njegovih snažnih golih leđa, vruće vlažne kože i mišića napetih od samokontrole. Posegnula je između njihovih tijela i dodirnula ga. Naslonio se na njezinu ruku. Dahtao joj je na uho. Potom se naglo otrgnuo. - Kvragu i ta djeca. Naglo je udahnula. - Želim te za sebe! - Glas mu je bio hrapav od frustracije. -Ne želim se brinuti koliko smo bučni ni hoće li se tko probuditi jer mora piti vodu. — Izustio je strašnu psovku, onu koju je koristio tek nekoliko trenutaka prije u sasvim drugim okolnostima. Iznenada se uspravio. - Iowa! U glavi joj je bila izmaglica. - Sto? - Nikakvi klinci. I krevet... - Rukama joj je prešao po tijelu. — A ne samo hrpa borovih iglica. Čim stignemo u Iowu, imat ćemo privatnost i tada ćemo ovo dovršiti. - Iowa... — Tako daleko. Sagnuo se i čula je šuškanje. Dodao joj je spavaćicu. — Ne vraćam ti gaćice. Zvučao je razdražljivo kao životinja s trnom u šapi pa se drhtavo nasmiješila. - Iowa? - Tako je. Iowa. Zabilježi to na kalendaru, dušo. I tek tako, država Oka Sokolova postala je Zemlja Pohote. 12 Mat je noć proveo naizmjence budan i sanjajući vruće snove. Sljedećeg je jutra nadušak popio prvu šalicu kave, a potom natočio drugu kada su Nell i Lucy otišli s Button pozdraviti se s Wayncsima. Snuždio se sa šalicom na suvozačkom mjestu i sam sebe uvjeravao daje odrasla osoba, a ne uspaljeni tinejdžer. Ali samo pogled na Ncll prije manje od jednoga sata kada je izlazila iz kupaonice u običnoj plavoj spavaćici bio je više nego stoje mogao


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

izdržati. Upalio je radio kako bi odvratio takve misli. — ... nestanak Cornelije Case i dalje drži cijelu državu u neizvjesnosti... Postaje neoprezan. Toliko je bio zaokupljen vlastitom spolnom frustracijom daje zaboravio na priču o Cascovoj. Teško je bilo vjerovati da se još uvijek nije nigdje pojavila. Koliko ima mjesta gdje bijedna od najpoznatijih žena mogla nestati? Čudna nakostriješenost spustila mu se niz vrat. Vrata kamp automobila naglo su se otvorila. Lucvjc jurnula unutra bijesno zureći u njega. - Ne znam zašto ne možemo ostati ovdje još jedan dan kao Bcrtis i Charlic! Uvijek mora biti po tvome! — Prokleto si u pravu — zarežao je. —Veži se. Odlazimo. Nell je ulazila s Button pa je podigla obrvu začuvši njegov osoran ton, ali se pravio da nije primijetio. Dobro je znala zašto je tako razdražljiv. Osjećao je krivnju što se tako obrecnuo na Lucy pa je zanemario činjenicu da je njegova omiljena kapa Blackhawksa na njezinoj glavi. Nije mogao ni početi nabrajati koliko je komada njegove omiljene odjeće završilo u ormarima njegovih sestara. Kada su završili s punjenjem vodospremnika i ispraznili kemijski WC, krenuli su na zapad preko Indijane. Činilo se da Ncll provodi neobično puno vremena s Lucy pa je pomislio da se srami zbog sinoćnjih događaja. Djeca kao da su bila još veći teret. Da nije njih, Ncllin bi sram bila stvar prošlosti. Ponovno je upalio radio i poslušao vijesti, pojačavši zvuk tek toliko da nitko drugi ne može čuti. Trebao je malo vremena da promislio o tome. Kako je vrijeme prolazilo, priča je rasla pa su sa svakim javljanjem i najave budalastih pametnjakovića iz Washingtona postajale neodgovornijc. — ...Iako nitko ne voli misliti o tome, život gospođe Case možda je u opasnosti... — ...Nemoguće je ne nagađati o posljedicama ako bi prva dama pala u neprijateljske ruke... — ...misliti na unutarnje neprijatelje kao i na vanjske. Zamislite da militantna skupina, na primjer... Mat je ugasio radio kada je popularni radijski psiholog iznio svoje mišljenje da je Cornclia Casc možda doživjela živčani slom od žalosti zbog predsjednikove smrti. Kreten! Puno je lakše nagađati.o priči nego se potruditi doći do istine. Ali kakvo pravo ima on kritizirati? Nedavno je proveo tri dana slijedeći transvestita s ekipom snimatelja. Imao je previše svojih grijeha da bi mogao kritizirati druge novinare koji vijesti čine senzacionalističkim. Jutro je neprimjetno prošlo, ali je suvozačko sjedalo pokraj njega ostalo prazno osim kada bi ga Lucy povremeno posjetila pokušavajući ga nagovoriti na nepotrebna zaustavljanja. Shvatio je da ga Ncll namjerno izbjegava. Možda je tako bolje. Ne odvraća mu pozornost. Ipak, dok su se približavali zapadnoj granici Indijane, shvatio je koliko mu nedostaje njezino veselo, neprekidno komentiranje puta. One formacije oblaka podsjećaju me na cirkusku paradu. Što misliš, tko financira ono reciklažno dvorište? Kakav lijep gradić! Imaju festival borovnica. Idemo! Divlje cvijeće. Moramo stati. I barem svaki drugi sat... Idemo vidjeti kamo vodi ova cesta. Iako mu je nedostajalo njezino oduševljenje, ipak se iznenadio začuvši vlastiti glas: —Je li netko za piknik? - Da! - uzviknula je Nell. -Valjda. - Lucvje pokušavala sakriti svoje oduševljenje, ali nije sasvim uspjela i pola sata poslije parkirao je ispred Kroge-rove trgovine namirnicama u Vincenncsu u Indijani. Pokupio je Button i pošao unutra za Nell i Lucy. - William Henry Harrison živio je upravo ovdje u Vinccnne-su - rekla je Nell. - Bio je deveti predsjednik Sjedinjenih Država, ali umro je tijekom mandata, mjesec dana poslije inauguracije. Uvjeravao je sebe daje to podatak koji može znati bilo tko. Činjenica da je Vincennes Harrisonov rodni grad moglo se pročitati na znaku na ulasku u grad. Nell je krenula prema odjeljku s voćem i povrćem i dalje čavrljajući o Williamu Hcnrvju Harrisonu i njegovu nasljedniku Johnu Tvlcru. Gledao je kako veselo pregledava izložene borovnice, a potom se divi košaricama jagoda kao da ih nikada prije nije vidjela. Za njega je cijela trgovina imala previše domaću atmosferu pa je počeo osjećati klaustrofobiju. Osjećaj je postao još gori kada je Demonska Beba uzdahnula i podvukla glavicu pod njegovu bradu. - Taaa... - Uzmi je, Lucy. Moram ići kupiti neke... neke... stvari za muškarce. - Fuuuj! — Nema veze - uzdahnuo je. — Uzet ću je sa sobom. Napustili su Vincennes i gotovo odmah prešli granicu prema Illinoisu. Nell je pjevušila stojeći za radnom plohom, njišući se u ritmu VVinnebaga dok je spravljala sendviče. Izgledala je tako sretna, da mu je bilo drago što se sjetio piknika. Krišom je rukom posegnuo prema radiju kada je čuo intervju sa starom kolegicom gospode Case sa studija.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- ... znali smo da možemo računati da će Nealy imati najbolje bilješke od svih kada dođe vrijeme ispita... Nealy? Zaboravio je daje to nadimak gospođe Case. Tisak ga je rijetko koristio. Nealy. Nell. Blizu. Zaboravi. Novinar si. Bavi se činjenicama, ne nagađanjima. Oduvijek se ponosio što nema mašte, a samo bi netko s izuzetnom maštom povjerovao da prva dama Sjedinjenih Država može krenuti preko zemlje u Chet/y Corsici, potom se povezati s muškarcem koji okolo vuče dvoje tuđe djece kako bi mogla mijenjati pelene, trpjeti bezobrazluk jedne tinejdžerice i vježbati francuski poljubac. Ali donji dio vrata još uvijek mu je bio nakostriješen. Toni je gledala kroz povećalo proučavajući probni otisak koji joj je dao fotograf lokalnih novina u Zapadnoj Virginiji. Nije bilo nijedne jasne slike osobe koja je sličila na Corncliju Casc. Ramena ovdje, tu i tamo tjeme, dio leda. To je bilo to. Dodala ihjc Jasonu. — Čini li ti se išta čudno? Dok je Jason polako proučavao fotografije, nemirno je hodala po malom uredu novinskog fotografa. Njihov razgovor s La-uriejcm Rcvnoldsom, direktorom promidžbe radiopostaje WGRB koji je vodio natjecanje, nije im bio od velike koristi. Rcvnolds je tvrdio da je žena koja je sebe nazvala Brandv Butt govorila samo španjolski i činilo se daju je tinejdžerica s kojom je bila natjerala sudjelovati. Poslije je otrčala s pozornice, a Revnolds je primijetio kako je napustila trgovački centar s naočitim tamnokosim muškarcem, malom djevojčicom u ružičastoj kapi i tinejdžericom. Jason je spustio povećalo. — Izgleda kao daje namjerno izbjegavala fotoaparat. - Teško je biti siguran, ali čini se daje tako. Odmahnuo je glavom. — Ne znam. Suprug, dijete, tinejdžerica. Malo je vjerojatno daje ova žena Aurora. - Slažem se. Ali, ovo je mali grad. Zašto nitko ne zna tko je? - Vjerojatno je bila na proputovanju s obitelji. Djevojka je rekla da je iz Hollywooda. - Nitko u Hollywoodu ne zna gdje je Zapadna Virginija. I zašto je izbjegavala kamere, a potom nestala tako brzo? Još zanimljivije, zastoje tinejdžerica dala lažnu adresu kada je podizala nagradu? - Jer Brandv Butt ili netko u njezinoj obitelji ne želi daje pronađu. Ponovno je podigla probne otiske. - Osvojila je tek drugu nagradu. Nemojmo to zaboraviti. - Da. To je prilično teško zaboraviti. - Izvukao je kutijicu pe-perminta iz džepa i stavio jedan u usta. - Znači, slažemo se da zapravo imamo ništa? - Rekla bih daje to točno. Ipak, jutros smo imali manje od ničega, što znači da napredujemo. Ncaly je uložila veto na dva izletnička mjesta prije nego su pronašli lokaciju koja joj se svidjela. Bio je to park na rubu maloga poljoprivrednog grada zapadno od Vincenncsa, preko puta rijeke Wabash. Izabrala gaje zbog ribnjaka s patkicama, dječjih ljuljački i širokog otvorenog prostora gdje su se mogli dodavati fri-zbijem. - Nemamo frizbi - rekla je Lucy kada je Ncaly to spomenula. - Imamo. - Kada gaje Nealy izvukla iz vrećice pokraj noge, vidjela je kako se Mat namrštio i znala je da se sprema objaviti da nemaju vremena. — Lucy i ja ćemo se dodavati — odlučno je rekla. — Ako ti se ne sviđa, možeš sam iči u Iowu. Iowa. Gledajući je, taje riječ visjela među njima kao iznimno privlačna seksualna igračka. Sjetila se kutije prezervativa koju je krišom kupila u ljekarni jer nije znala kako bi Mata upitala ima li ih. Još jedno novo iskustvo. - Oh, baš fino... - promrmljala je Lucy. - Sada okolo moram bacati jebeni frizbi. - Uzmi ovo. — Nealyjc gurnula vrećicu hrane prema njoj. - Taaako si nepristojna. - Znam. I sviđa ini se. Mat se nasmiješio i laktom udario u ormarić kada je išao dohvatiti gazirana pića iz hladnjaka. Kamp-automobil bio je premalen za njega, ali se nije žalio. Pretpostavljala je da se navikao na to da mu je sve premaleno. Progutala je knedlu, brzo predala Button i prisilila svoj um, koji je imao samo jedno na pameti, da počne razmišljati o izboru hrane. Hoće li se svima sviđati sendviči od puretine? Napravila ih je sa švicarskim sirom, ali bi se Lucy vjerojatno više sviđao američki. Salata od tortelina mogla bi biti previše egzotična, a narezane mlade mrkve previše obične. Čokoladni kolačići s licem pande izgledali su dražesni u trgovini, ali su i Mat i Lucy zurili u njih kada ih je izvadila iz vrećice. Barem će se Button svidjeti njezino posebno iznenađenje. Bilo je ironično što se uzrujava zbog jednostavnog obroka poput ovoga ako ih usporedi s kompliciranim društvenim događanjima u Bijeloj kući koje je nadgledala. Ali ovo je bilo toliko osobnijc. — Gdje želiš da postavim stvari? - upitao ju je Mat izašavši na popodnevno sunce koje je obasjavalo park. Uperila je prst prema izletničkom stolu u hladu nedaleko od igrališta. U sebi se nasmiješila razmišljajući kako će postavljati papirnate tanjure umjesto porculana Lady Bird Johnson s uzorkom divljeg cvijeća. Lucy je gledala prema udaljenom kraju parkirališta gdje su trojica mladića na skejtovima jurili naprijed--natrag. — Idi ih gledati dok izvadim hranu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Zašto bih gledala gomilu jadnika? - Ako budeš imala sreće, jedan od njih slomit će nogu pa mu se možeš smijati. Lucy se nasmiješila. — Baš si jadnica, Nell. — Znam. — Ncaly je iznenada krenula zagrliti je. Lucy se ukočila pa se Nealy odmah povukla. Djevojčica je protrljala nadlakticu i otišla, ne baš prema dječacima, ali zapravo ni dalje od njih. Mat je posjeo dijete u travi i otvorio đumbirovo pivo. — O čemu ste vas dvije jutros razgovarale? Namrštila se vidjevši da je Button krenula istraživati, ali je znala da se neće obazirati na njezinu primjedbu spomene li pr-ljavštinu, kukce ili pse. - Uglavnom o tome bi li Lucy trebala probušiti pupak. - Samo preko mene mrtvog. Zvučao je baš poput oca. Počela je postavljati hranu. - Rekla sam joj da bi to svakako trebala napraviti. - Zašto si joj to rekla? - Bolje pupak nego nos ili obrvu. Osim toga, ako sam ja za nešto, ona će automatski biti protiv. Potom smo raspravljale bih li i ja trebala probušiti uši. -Već imaš probušene uši. - Dodirnuo je rupicu na lijevoj resici, zadržavajući se dulje nego stoje morao. Pročistila je grlo. - Po Lucvnu mišljenju, jedna rupica ne važi i trebala bih probušiti po još jednu u svakom uhu. - Počet ćeš nositi po dvije naušnice u svakom uhu? - Razmišljam o tome. Na licu mu se pojavio najčudniji izraz. Gotovo daje nalikovao na olakšanje. - Ipak nisi sasvim plavokrvna. Stavila je mrkve na stol, a on je krenuo sjesti kada se Button uspravila uz njega. Pogledao je prema pješčaniku koji se nalazio nekoliko metara dalje. — Idemo, Demonska Bebo. - Pješčanik. Ne, Mate. Premala je. jest će pijesak. - Nakon zalogaja ili dva, prestat će. - Podigao je dijete u naručje i odnio je prema pješčaniku gdje su se dva dječaka već igrala. - Uprljat će se - doviknula je Nell. - I izgorjet će na suncu. - U hladu je i oprat ćemo je. Hoćemo li isprobati pješčanik, Demonska Bebo. - Ga! - Mislio sam da hoćeš. - Spustio ju je i pogledao ostalu djecu koja su se tamo igrala. - Neka se Bog smiluje vašim dušama. Pogledavajući dijete, vratio se do stola kako bi uzeo đumbi-rovo pivo. — Kolačići s pandinim licem? Imamo li male šiljaste kapice koje idu s njima? I Iej, Demonska Bebo, prestani! - Djetešce je upravo namjeravalo izvrnuti plastičnu kanticu pijeska na jedno dijete. - Idi i pazi na nju dok ne završim s postavljanjem hrane. Pogledao ju je kao da mu je rekla da zahode igle u vlastite oči. - I nemoj je zvati Demonska Beba pred drugom djecom — dometnula je. — Zadirkivat će je. Usiljeno se nasmiješio i odgegao nadgledati stanje u pješčaniku. Dječaci na skejtovima nestali su pa je Lucy došla natrag do stola. Sjela je na klupu i počela čeprkati po drvu. Nealy je znala daje nešto muči, ali ako je upita, Lucy će se zatvoriti pajc stoga pričekala. Tinejdžerica je pogledavala prema pješčaniku gdje je Mat svojim mrštenjem plašio svu djecu osim Button. - Čini se da Jorik ipak nije toliki kreten kako sam ispočetka mislila. - Pa... tvrdoglav je i voli dominirati. I bučan je. Ne znam kako ima obraza žaliti se na Button. — Nasmiješila se. — Ali znam što misliš. Lucy je zarila nokte u drvo. - Prilično je zgodan. Mislim, valjda tako misle starije žene, poput tebe. - Nije loš, a ja nisam starija žena. - Mislim da mu se sviđaš. Nealy je polako odgovorila: - Dobro se slažemo. - Ne, hoću reći, mislim da mu se doista sviđaš. Znaš. Nealy je znala, ali nije namjeravala objašnjavati kako je ta privlačnost seksualna. - Samo smo prijatelji. To je sve. - Dok ne stignu u Iowu. Tada će postati ljubavnici. Ukoliko je prije toga ne pronađe Bijela kuća. Lucyn izraz lica postao je ratoboran. — Mogla bi i gore proći, znaš. Vozi sportski mercedes. Kabriolet. - Doista? - Da. Stvarno je super. Tamnoplavi. Kladim se da ima hrpu novca. - Mislim da radnici u čeličani ne zarađuju hrpu novca. - Pitala se kako si može priuštiti mercedes. - Sto god. Znam samo da bi ga vjerojatno mogla imati kada bi ga htjela. - Imati ga? - Znaš... izlaziti. - Lucyn glas pretvorio se u mrmljanje. -Natjerati ga da se oženi tobom ili tako nešto. Nealy je zurila u nju. - Je... da se malo, znaš, urediš ili nešto. Staviš malo više šminke. Nabaviš kakvu odjeću koja nije tako jadna. Vjerojatno bi bio dobar muž i sve. Mislim, ne bi te tukao kao onaj kreten za kojeg si se već bila udala.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Ncaly je osjetila kako se nešto u njoj topi pred Lucvnom is-krenošću pa je sjela kako bi je mogla gledati ravno u oči. - Za brak je potrebno puno više od supruga koji te neće mlatiti. Dobri brakovi utemeljeni su na zajedništvu i zajedničkim ciljevima. Želiš se udati za nekoga tko ti je prijatelj, a ne samo ljubavnik. Netko tko... - Preplavio ju je omamljujući val boli. Učinila je upravo to, a brak joj je bio smijurija. Lucyju je promatrala dureći se. — Imate dva zajednička interesa. Oboje volite pričati, pristojni ste i takva sranja. I oboje volite Button. — Iščeprkala je iver. — Mogli biste se, znaš... - Duboko je udahnula. - Odlučiti posvojiti je ili tako nešto. Nealvjc na posljetku shvatila o čemu se vodi razgovor pa joj se srce slamalo. Nije brinula o tome želi li Lucy da je dodirne ili ne. Posegnula je preko stola i obujmila joj ruke. - Oh, Lu-cc... ja i Mat nećemo završiti zajedno, ne onako kako ti priželjkuješ. Žao mije. Ne možemo tebi i Button stvoriti dom. Lucvjc naglo ustala kao da ju je Ncaly pljusnula. — Kao da bih poželjela živjeti s bilo kim od vas dvoje. Tako ste jebeno patetični! - Lucy! - Mat je dojurio k njima s Button pod rukom. Imao je ljutit izraz lica kada je naglo ispružio ruku prema Mabcl. -Ulazi unutra! - Ne, Mat... u redu je. - Nealyje ustala nastojeći ublažiti njegovu ljutnju. Button je počela cviljeti. - Nije u redu. - Uputio je Lucy razarajući pogled. - Nećeš tako razgovarati s Nell. Ako se želiš ponašati kao derište, to možeš nasamo. A sada kreni. -Jebi se i ti! - Lucyje odjurila kroz travu prema Mabcl. Mat je stisnuo šaku. - Želim je udariti. - Lucy zna izludjeti, ali mislim... - Ne, ne razumiješ. Doista je želim udariti. Button je širom otvorenih očiju pogledala u njega, a donja joj je usnica počela podrhtavati. Privukao ju je na rame i potapšao po leđima. Imao je zabrinut izraz lica. - To sam radio svojim sestrama kada sam bio mladi. -Jesi li? - Bila je rastrzana, dvojeći da li ostati s njim i poslušati ga ili otići k Lucy. Daje barem bio strpljiviji s njom umjesto što se tako naljutio. - Znale bi me razbjesniti onako kao što je Lucy sada napravila i kada više ne bih mogao izdržati, puknuo bih i odalamio ih. Nekoliko sam im puta ostavio masnice na nadlakticama. Kvra-gu, nemam pojma o ovome. Zato toliko mrzim biti s djecom. -Premjestio je Button na drugo rame. - Tukao si ih? - Promatrala je kako mu Button gura mokar prst u uho. — Koliko si imao godina? - Dcsct-jcdanaest. Svakako sam bio dovoljno star da znam kako to ne smijem. Nije bio toliko star. Ali Ncaly nije znala ništa o odnosima između braće i sestara. -Jesi li ih nastavio udarati kada si odrastao? Podigle su mu se obrve. - Naravno da nisam. Umjesto toga počeo sam igrati hokej i iskaljivati bijes na ledu. Tijekom ljeta pomalo bih boksao. Gledajući unatrag, mislim da su sportovi mojim sestrama spasili živote. - Znači, nisi ih nastavio tući? - Ne, ali sam to žarko želio. Kao i sada. Kakvo dcrište! - Prolazi kroz teško razdoblje. A poželjeti udariti nije isto kao to i učiniti. Mislim da se ne moraš brinuti da si nasilnik. Pogledao ju je kao da se sprema prepirati s njom, ali je u tom trenutku bila previše zabrinuta za Lucy da bi ga slušala. - Trebala bih poći razgovarati s njom. - Ne. Smotat će te oko malog prsta. Ja ću. - Čekaj malo. Trebaš znati stoje... - Zaboravi. Nema isprike za takvo ponašanje. — Dodao joj je Button i krenuo prema Mabcl. Dok gaje Ncaly pratila pogledom, dijete joj se stalo vrpoljiti u naručju i počelo plakati. Ncaly je tužno zurila u stol pun hrane. Eto joj njezina predivnog piknika. Lucyje ležala na krevetu licem uronjenim u jastuk, šake stisnute uz srce. Mrzila ga je! Mrzila ih je oboje. Poželjela je da je sruši auto pa da završi u komi. Onda bi im bilo žao što su se tako ponašali prema njoj. Jače je stisnula šaku, a oči još čvršće zatvorila ne bi li zaustavila suze. Ponašala se kao derište i jedva je samu sebe podnosila. Nije ni čudo što je mrze. Nell je samo nastojala biti dobra prema njoj. Zašto uvijek mora sve pokvariti? Vrata kamp-automobila su se zalupila kada je Mat jurnuo unutra. Sada će dobiti svoje. Nije željela daje vidi kako leži na krevetu pa se brzo digla i sjela na rub. Pitala se hoće lije udariti. Sandvjc nikada nije udarila, čak ni kada je bila pijana, ali Trent ju je jednom lupio. Mat je teška koraka ušao u spavaću sobu. Uspravila se, spremna suočiti se s njim. - Žao mije -viknula je prije nego je išta mogao reći. - To želiš čuti, zar ne? Samo ju je pogledao pa se zbog izraza njegova lica ponovno željela rasplakati. Izgledao je doista ljut, ali usto kao da mu se gadila, kao da gaje doista razočarala. Izgledao je kao tata. Ugrizla se za usnicu da se ne bi ponovno rasplakala i pomislila na sve one godine kada gaje sanjala. Pisala je


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

njegovo ime u bilježnicama i šaptala ga kada bi navečer usnula. Mathias Jorik. Njezin tata. Odrasla je sa spoznajom da nije njezin pravi otac. Sandvjoj nikada nije lagala o tome. Njezin pravi tata bio je student fakulteta Carnegie Mellon kojeg je Sandy upoznala jedne večeri u baru i nikada ga više nije vidjela. Ni ime mu nije zapamtila. Uvijek je govorila da je u njezinu srcu Mat Lucyn otac. Slušala je puno priča o Matu dok je odrastala. Kako su se on i Sandy upoznali. Kako je bio sladak i pametan. Kako se dobro ponašao prema njoj iako je bio bez novca jer je imao samo dvadeset jednu godinu i tek je diplomirao. Lucy je uvijek sanjarila kako ga nije briga što nije njegovo dijete. Zamišljala je kako govori njezinoj majci: U redu je, Sandy. Nije dijete krivo što si zatrudnjela i svejedno je volim kao daje moja. Kamo sreće. - Nećeš se lako izvući zbog načina na koji si razgovarala s Nell. - Ona je počela. - Bila je to tako velika laž, da Lucy nije mogla vjerovati da ju je uopće izrekla. - Stoje učinila? - Nije joj to rekao onako kao da joj vjeruje. Rekao je onako kao da zna da laže i samo joj daje priliku da si iskopa još dublju jamu. Razmišljala je o tome kakojc danas gadno zaribala. Cilj joj je bio spojiti ih, a samo je uspjela prouzročiti nevolje. Da bar Ncll nije rekla kako se ona i Mat nikada neće vjenčati i da ne mogu posvojiti Button. A tada je rekla da neće moći posvojiti ni Lucy pa je zbog toga pošizila, iako nije ni mislila da bi nju posvojili. Ali Ncll je samo dio toga, sjetila se Lucy. Druga polovica je Jorik pa možda on drukčije vidi stvari između sebe i Nell. Moći će saznati jedino ako proguta svoj ponos, ali bilojc teško. Činilo joj se kao da pokušava progutati puna usta slomljenog stakla. - Ncll nije učinila ništa. Ja sam kriva. Ponašala sam se kao kučka. - Sada kada su riječi izašle, nije se osjećala tako loše pa joj je gotovo bilo drago što se prisilila izreći ih. - Imaš prokleto pravo daje tako. - Ncll je rekla da ne smiješ psovati u mojoj blizini. - Onda joj nećemo reći, zar ne? Isto joj tako nećemo reći da razmišljam o tome da te držim zaključanu ovdje dok te ne predam baki. Lucy je ugurala prst u rupu na svojim kratkim hlačama od trapera. — Baš me briga što ćeš napraviti. - Upropastila si Ncll piknik. To znaš, zar ne? Vidjela si kako se trudi oko onih sendviča kao da su najvažnije stvari na svijetu. Kupila je kolačiće s pandama! Takve joj stvari puno znače, a ti si to pokvarila. Sve stoje govorio bila je istina i zbog toga se Lucy osjećala užasno. Ali sada mora misliti na Button, a ne na vlastite osjećaje. - Rekla sam da mije žao. Ona ti se sviđa, zar ne? - Nell? Sto misli, o kome drugom govori? Ali Lucy se suzdržala od davanja sarkastičnih izjava. — I ti se njoj sviđaš. Kaže da si jako zgodan. - To je rekla? - A-ha. I da si pametan i jako, jako osjetljiv. — Sto znači još nekoliko laži kada je već gadno zaribala? - Rekla je da sam osjetljiv? - To ženama puno znači. Mislim daje to zbog toga što toliko voliš Button. - Nije namjeravala da zvuči kao pitanje, ali je svejedno tako ispalo. Zacijelo je pretjerala jer ju je sumnjičavo pogledao. - Kakve veze Button ima s ovim? - Ništa - brzo je odvratila. - Samo sam je koristila kao primjer. A htjela sam ti reći... ako želiš biti sam s Ncll neko vrijeme za bilo što, ja i Button možemo, znaš, nestati. Trebaš mi samo dati do znanja. - Postala je vješta u nestajanju od Sandy i Trenta. - Hvala. - Sada je on bio taj koji je zvučao sarkastično. Prekrižio je ruke i pogledao je tako daje poželjela iskočiti iz kože. — Moraš se ispričati. I bolje ti je da zvuči toliko iskreno, da dobije knedlu u grlu. Jesi li me razumjela? Iako se osjećala kao da će joj se vrat prelomiti, kimnula je. -1 pojest ćeš sve što stavi pred tebe pa makar imalo okus dreka. Ponovno je kimnula. -Još nešto... Kad završimo s jelom, pogledat ćeš je ravno u oči i moliti je da ti dopusti dodavati se onim glupim frizbijem. - Naravno. - Lucy se osjećala puno bolje jer mu ne bi bilo stalo da mu se Ncll toliko ne sviđa. Možda će Button ipak dobiti dom. Uzimajući u obzir katastrofalan početak, Nealvn je piknik ispao sasvim pristojan. Lucyje ponudila tihu ispriku koju je Ncaly brzo prihvatila. Tada su ona i Mat krenuli pojesti sve stoje Ne-aly poslužila, uključujući salatu od tortelina, iako je primijetila daje Lucy svoju sačuvala za kraj i napuhala obraze dok je žva-kala. Button je uživala u svojoj hrani, posebice u banani koju je radosno razmazala u kosu. Tek što su završili s jelom, Mat je rekao: - Gdje je onaj friz-bi? Da vidimo koliko si dobra, Ncll. — Igrajte se vas dvoje dok ne sredini Button. Doći ću za minutu. Lucy i Mat krenuli su prema travnatoj čistini tik iza izletničkih stolova. Ncaly ih je promatrala dokjc presvlačila Button, ali je oklijevala kada im se htjela pridružiti i umjesto toga odlučila staviti dijete u dječju ljuljačku. Neka


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Lucy i Mat provedu malo vremena zajedno. Nije ju iznenadila Matova spretnost. Bacao je frizbi iza leda, skladno hvatao i uglavnom se zabavljao igrom. Lucyjc bila veće iznenađenje. Nakon nekoliko prvih nezgodnih minuta, na površinu je izbila živahna mlada tinejdžerica. Lucyje bila rođena sportašica, brza i okretna. Mat ju je naizmjence zadirkivao i hvalio. Nikada ga nećeš uloviti. Predobar sam za tebe. Hej, nije loše za pa-metnjakovićku... Hopa, to si dobro zavrtjela. Dobro, faco, da vidimo što možešs ovim... Nealyjc nešto iznutra zaboljclo dok ih je promatrala. Lucync su smeđe oči blistale, a dječji osmijeh lebdio je na svakom povjetarcu. Izgledala je mlada i sretna, poput djevojke kakva je trebala biti umjesto one kakva je bila prisiljena postati. Kada je Mat morao otići do igrališta po frizbi, Lucy gaje čeznutljivo slijedila pogledom koji je mogao doći samo iz najusamljenijeg srca. Razmišljala je o svom kompliciranom odnosu s ocem. Toliko je manipulirao njome da se smatrala žrtvom. Sada se pitala koju je ulogu imala u tom izigravanju žrtve. Jadno je bilo biti prva dama Sjedinjenih Država, a ipak toliko brinuti hoće li zadovoljiti taticu. Da nije bila toliko mlada kada joj je umrla majka, možda bi sve bilo lakše. Iako su ona i pomajka imale srdačan odnos, nikada nije postao intiman i time joj je otac bio još bitniji u životu. Često se bunila protiv njegovih manipulacija, ali mu se nikada nije u potpunosti usprotivila, sve dok nije išetala iz Bijele kuće prije četiri dana. Je li se bojala daje neće voljeti ako se pobuni? Obećala je sebi da će je od sada James Litchfield morati prihvatiti pod njezinim uvjetima ili će ga pomaknuti na vanjski rub svojega života. - Hajde Ncll! — doviknuo je Mat. — Stavi Demonsku Bebu u travu i vidi možeš li držati korak s mladim ljudima. Osjećajući se kao da joj je spao teret s pleća, Nealy im se pridružila. Iako nije bila vješta kao oni, podnosili su je i izvrsno se zabavljala. Na posljetku je Mat zagrlio Lucy oko ramena i pomilovao je po glavi. - Vrijeme je da se vratimo na cestu, faco. Bila si dobra. Lucy je blistala kao da joj je dao neprocjenjiv dar. Button je uskoro zaspala u svojoj autosjedalici, a Lucy se skvrčila otraga s knjigom. Nealy nije žurila sklanjati ostatke hrane. Bez djece kao prepreke osjećala se nelagodno s Matom. Zbog same pomisli na one strastvene riječi koje je sinoć izgovorio, na intimnost njegova milovanja, bilo joj je teško pogledati ga u oči. Nije se sama sebi sviđala zbog toga. Trideset jedna je previše da bi bila nesigurna u vezi sa seksom. Shvatila je koliko se naviknula držati ljude na odstojanju, ali to je bio čin samoočuvanja prvim damama koje su živjele u doba žutog novinarstva i memoara u kojima se otkriva sve. Tijekom nekoliko proteklih godina patila su čak i njezina prijateljstva iz djetinjstva. Možda je ono što joj se najviše sviđalo u vezi s likom Ncll Kelly bilo to što Nell ne mora brinuti ni o čijem mjestu u povijesti. Mogla je jednostavno biti svoja. Shvatila je da Ncll ne bi imala problema razgovarati s Matom nakon sinoćnje sladostrasne ludorije. Preselila se naprijed i sjela na suvozačko mjesto. — Želiš li da ja neko vrijeme vozim? - Ni za živu glavu. Odlučit ćeš da Button ne može krenuti u vrtić ako nije posjetila Lincolnov odvjetnički ured u Springficl-du ili riječni brod u Peoriji. - U Peoriji se nalazi riječni brod? -Već je vidjela Lincolno-ve odvjetničke urede. - Potonuo je. - Lažcš. Učinimo to, Mate. Otiđimo u Pcoriju. Savršen je simbol središnje Amerike. Bit će kao hodočašće. — Iowa je jednako dobar simbol središnje Amerike kao i Pc-orija i to je jedino hodočašće koje ćemo poduzeti. Nehajno ju je pogledao očima sivim poput dima, bez žurbe prelazeći od pr-siju od nožnih prstiju. - Osim toga, ne možemo voditi ljubav u Pcoriji. Djevojčura Nell Kelly malo je više ispružila noge. — I to je važno? — Možeš se kladiti u to. Nesumnjivo su mu se sviđale njezine noge. U sebi se nasmiješila. - Lucy je uživala dobacivati se frizbijem s tobom. — Da. Prilično je dobra sportašica. — Pitam se što će se dogoditi s njom. Danas sam je pitala za baku, ali nije baš bila susretljiva. -Jednom sam je upoznao i ne bih rekao daje tipična sjedokosa bakica. Mlada je rodila Sandy tako daje sada vjerojatno u ranim pedesetim. — To je dobro za cure. Trebaju nekog mlađeg. Samo se nadam da će moći živjeti s Lucy a da joj ne slomi duh. — Toj curi nitko neće slomiti duh. Vrlo je hrabra. Oklijevala je. -Je li se ponašala čudno kada si maloprije razgovarao s njom? — Kako to misliš? -Je li što... govorila o nama? — Jest. Rekla je kako misliš da sam zgodan i osjetljiv. — Nisam to uopće rekla. — I izuzetno pametan. Ali znao sam da dobro prosuđuješ karaktere. Također se javila da će dobrovoljno nestati


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

na neko vrijeme ako želim krenuti na tebe. — Zastao je. — Što svakako želim. Počela se smiješiti, ali nije baš uspjela. — Lucy se igra bračne posrednice. Mislim da vjeruje kako ćemo posvojiti Button i nju ako nas uspije spojiti. Zato je sa mnom eksplodirala. Rekla sam joj da se to neće dogoditi. Uozbiljio se. - Želio sam to izbjeći. Kunem se, daje Sandy živa, ubio bih je zbog ovoga. — Usto, baš i ne žuri stići u Iowu. Cijela me stvar počinje zabrinjavati. Sto ćeš učiniti ako stvari ne budu funkcionirale s bakom? Nealy se nije sviđalo kako su mu se oči suzile. — Cure su odgovornost Joanne Pressman. Stvari će morati funkcionirati. Pogledala je usnulu Button u autosjedalici s igračkom morža prebačenom preko jedne bucmaste noge, a potom i Lucy koja se raširila preko kreveta glave zabijene u knjigu. Ove su djevojčice zaslužile obitelj i mogla je samo moliti daje pronađu. Mat se nadao da će do mraka biti bliže granici Iowe, ali ih je piknik zadržao. Nakon toga je Ncll vidjela znak za općinski sajam i dok se nije ni okrenuo, sjedio je na konju na vrtuljku sa sasvim razbuđenim djetetom u krilu. Sada, na pustoj dionici autoceste u središnjem dijelu Illinoisa, to se dijete sasvim raspadalo. Kako je najbliži kamp bio šezdeset kilometara dalje, a vrištanje postajalo sve glasnije, sišao je s ceste pokraj neugledna znaka PRODAJE SE. Uzak izrovan prilaz vodio je do napuštenog seoskog imanja. Parkirao je Winnebago na maloj čistini između kuće i ostatka starog hambara. - Kladim se da tamo živi kakav ubojica motornom pilom ili slično. Nazirala se uplašenost iza glumljene hrabrosti u Lucvnu glasu, ali nije ju namjeravao natjerati da proguta svoj ponos spominjući joj to. - Kukavica si, faco? - Nisam kukavica! Ali Ncll izgleda živčano. Ncll je zapravo izgledala oduševljeno. Nju kao da je svaka nova pustolovina oduševljavala. - Misliš li da će kome smetati ako prenoćimo ovdje? — upitala je. Otvorio je vrata i pogledao obrastao prilaz i nakrivljenu kuću. — Izgleda kao da dulje vrijeme nikoga nije bilo. Mislim da se ne moramo previše brinuti. Dobio je zaduženje čuvati Button dok je Nell pristavila vodu za tjesteninu kupljenu kao zalihu za nuždu, skupa s teglom umaka. Lucvje raščistila ostatke i krenula prati suđe a daje nitko nije zamolio. Nell, koja kao da nije mogla uživati u obroku bez mrava, objavila je da će jesti vani pa su večerali na starom pokrivaču rasprostrtom na tlu u obraslom jabučnjaku. Poslije je Nell poželjela istraživati. Budući daje bilo previše skrivenih opasnosti oko ruševnog imanja da bi otišla sama, stavio je Button na ramena te joj se pridružio zajedno s Lucy. Povremeno bi mu Button pljucnula u kosu, dok je ostatak ženske pratnje čeprkao po farmi. Uočio je nešto ružičasto blizu temelja stare kuće. Sagnuvši se vidjeti stoje, otkrio je ružin grm zagušen korovom. Iščupao je jedan pupoljak koji se tek počeo otvarati i dodao ga Nell. — Savršena ruža za savršenu damu. Namjeravao ju je zadirkivati, ali nije tako zazvučalo. Zvučalo je iskreno pa je Nell izgledala kao da joj je dao dragocjeni Ho-peov dijamant. Tumarali su uokolo dok se nije smračilo. Tada se Lucy iznenada sjetila svoje uloge bračne posrednice. -Joriče, daj mi Button. Čak bi i kreten znao daje davno trebala na spavanje, a još je treba i okupati. Button se, međutim, odbila odvojiti od njega pa je Nell ostala vani s ružom zataknutom iza uha, uživajući u večeri dokjc on kupao djevojčicu. Nije imao strpljenja staviti je u sudoper onako kako su to radile Nell i Lucy pa ju je stavio u kadu ispod tuša i pustio mlaz. Brzo i učinkovito. Lucyju je odnijela u krevet, a potom se smjestila na kauč s knjigom i rekla mu neka se gubi, tako da se može usredotočiti na knjigu koju čita. Pomislio joj je reći kako njezin plan spajanja neće uspjeti, ali je zaključio da bi bio budala kada bi propustio priliku biti sam s Nell. Vani je mjesečina u starom voćnjaku od kvrgavih stabala načinila vrtne patuljke. Stajala je u visokoj travi, glave nagnute unatrag i promatrala zvijezde koje su se počele pojavljivati. Bila je milijun kilometara daleko. Hodao je tiho, ne želeći je uznemiriti. Kosa joj je na mjesečini bila srebrna i lagano joj je padala na kožu. Izgledala je prelijepo, egzotično, kao kod kuće u starom voćnjaku, a istodobno sasvim strana. Ponovno je osjetio onu neugodnu nakostriješenost na stražnjem dijelu vrata zajedno s neobičnim tutnjem u želucu. Bila je samo Nell. Nell Kelly, bjegunka iz više klase, meka srca i sa strašću za životom. Noć je bila previše mirna da bije kvario pričanjem, posebice kada mu je jedina želja bila voditi ljubav pa se iznenadio kada je osjetio da mu se usnice miču. Još više se iznenadio onim stoje izustio. - Gospodo Case? - Da? - Automatski se osvrnula. 13 Jednu je beskrajnu sekundu Nealy stajala s idiotskim osmijehom na licu očekujući vidjeti što želi. Shvativši što je rekla, osjećala se kao da gubi tlo pod nogama.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Tisuću misli pojurile su joj glavom, zbrkane slike — njezina nadanja... njezini snovi... njezine laži. Nakon preduga oklijevanja, rekla je: - Doista... doista si opsjednut... Cornelijom Case, zar ne? Nije odgovorio. Nije se pomakao. Pokušala se izvući odvažnošću. — Š-što nije u redu? Samo su mu se usnice micale. - Ovo je... ovo je suludo. Pokušavala je ugurati ruke u džepove, ali su joj bile ukočene i škripave kao u limenog čovjeka i nisu se htjele pomaknuti. — Je li se Button smirila? - Nemoj. - Riječ je izgovorio tiho, ali odlučno. Nastojala je smisliti što reći da sve ponovno bude u redu, ali ostala je praznih ruku. Okrenula se i prekrižila ruke preko prsa kao da će time zadržati svoje tajne. - Istina je. - Nije bilo sumnje u njegovu glasu. - Nije. Ne znam o čemu govoriš. - Od sinoć je glavna vijest. - Što to? - Činjenica da je gospođa Case... da si ti nestala iz Bijele kuće. Jutros nije kupila novine... nije ih čak ni pogledala u trgovini. Nije željela znati. Sada se sjetila kako je petljao oko radija dok je vozio. Plašt prve dame omatao je Ncll Kclly poput mađioničarova. Ali nije željela da Ncll nestane. Ncll je nova osoba koja se u njoj rada, osoba kakva je mogla postati da si nije dopustila postati oruđem očeve ambicije. Nell je imala sve vrline Cornclijc Ca-se bez njezinih nesigurnosti. — Siguran sam da znate kako vas svi u zemlji traže. Čula se formalnost u njegovu glasu, ona užasna uštogljenost koju bi ljudi koristili obraćajući se prvoj dami. Nikada nije tako zvučao s Ncll i upravo tada shvatila je da gaje izgubila. I to prije nego što su uopće dobili priliku. Tajna maštarija, za koju nije ni znala daje plete, odmatala se. Maštarija o Matu i Nell koji putuju zemljom s dvoje djece u oronulom Winnebagu. Pecanje na Velikim jezerima, posjet Dis-neyworldu, gledanje zalaska sunca iznad Stjenjaka, vođenje ljubavi u Arizoni. Jedno beskrajno putovanje. -Vjetar pojačava - rekla je škripavim glasom starice. — Mislim da biste trebali nekoga nazvati. — Lucvno tuširanje traje cijelu vječnost. Nadam se daje ostalo dovoljno vode u spremniku. — Moramo se dogovoriti kako ćemo na najbolji mogući način razriješiti ovu situaciju. — Drago mi je što smo za večerom rabili papirnate tanjure. Manje toga moramo prati. — Ncll! Gospođo Case, moramo raspraviti o ovome. Naglo se okrenula. - Ne! Uopće ne moramo. Idem provjc-riti Button. Stao je ispred nje i prepriječio joj put ne dodirnuvši je. Na mjesečini mu je lice izgledalo kao od kamena. — Žao mije, ali moram inzistirati. Zurila je u usta koja je još sinoć ljubila. Bila su ozbiljna i zabranjena. Naumili su voditi ljubav čim stignu u Iowu, ali sada neće. Čak ni muškarac poput Mata Jorika ne vodi ljubav s ikonama. Hrvala se s bolnim osjećajem gubitka. - Inzistirati? Inzistirati na čemu? — Moram znati što se događa. Sto želite? - Ta užasna formalnost. — To je jednostavno. Želim da zaboraviš sve ovo. Provukla se pokraj njega i nije ju pokušao zaustaviti. Nije imao nikakva ograničenja grubo hvatati Nell, ali nije želio dotaknuti prvu damu. Mat je buljio u Nellina leđa kada je nestala u Winnebagu. Ništa u njegovu dotadašnjem iskustvu nije ga pripremilo za ovo. Nije priznala daje gospoda Casc i na trenutak se pokušao uvjeriti daje sve krivo shvatio. Ali nije mogao zaobići istinu. Usprkos ružičastoj ruži zataknutoj iza uha, žena koju je poznavao kao Ncll Kclly bila je Cornclia Casc, udovica predsjednika Sjedinjenih Država i prva dama zemlje. Osjećao se kao da gaje netko šakom udario ravno u želudac dok je slijepo hodao do starog imanja i spustio se na prednju oronulu stubu. Pokušao je sve povezati. Putovali su zajedno tri dana. Smijali su se, prepirali, brinuli se o Sandvnoj djeci. Bili su prijatelji. Gotovo su postali ljubavnici. Prisjećao se svih onih poljubaca i milovanja od kojih mu je krv uzavrela. Koža mu je postala vruća, koliko od neugode, toliko od uzbuđenja. Stvari koje joj je radio... što joj je sve predlagao. Prvoj dami! Odjednom je bio bijesan na nju. Lagala je od samog početka. Poigravala se s njim kao Marija Antoancta, zabavljajući se sa seljakom u kojem je mogla uživati, a potom ga odbaciti. Uvukla gaje u to. Sigurno umire od smijeha. Opsovao je i počeo ustajati. Odjednom se osjetio kao da gaje netko ponovno udario. Sjeo je na stubu. Disao je isprekidano. Dobio je priču kakvu se dobiva tek jednom u životu. Prva dame je u bijegu, a on je jedini novinar u Americi koji zna gdje je. Kroz izmaglicu je shvatio daje dobio natrag svoj profesionalni ponos.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Skočio je na noge, počeo koračati naprijed-natrag pokušavajući razmišljati, ali gaje ometala ljutnja. Iznevjerila je povjerenje — njegovo povjerenje — i neće joj to oprostiti. Priča, govorio je sam sebi. Razmišljaj o priči. Neće joj otkriti daje novinar, to je vraški sigurno. Lagala mu je od početka pa joj ništa ne duguje. Prisilio se organizirati zbrčkane misli. Zastoje pobjegla, kako je to izvela? Pokušao je izračunati koliko je vremena prošlo od njezina nestanka iz Bijele kuće do trenutka kada ju je pokupio na odmorištu za kamione. Ništa se nije slagalo. Umjesto toga razmišljao je kako su namjeravali voditi ljubav kad stignu u Iowu. Još jedna varka. Znala je da se to nikada neće dogoditi. Sjetio se njezine smiješne priče o suprugu homiću. Bila je smijurija kako joj je zapravo povjerovao. Ali laži su joj bile toliko uvjerljive, a prevarila gaje svojim bojažljivim oklijevanjem tako daje došao do posve pogrešnog zaključka. Majstorica gaje iskoristila. Počeo je praviti obrise plana. Prije ili poslije morat će mu ispričati bar dio istine - zašto je to učinila, kako je uspjela pobjeći. Luđaci koji vjeruje u zavjere već se ovim izvrsno zabavljaju, ali... Ukočio se svaki mišić njegova tijela i treći put te večeri osjećao se kao gromom pogođen. Njezin suprug homić... Sto ako nije lagala? Što ako je govorila istinu? Na trenutak mu se uistinu zavrtjelo u glavi. Dcnnis Casc, mlad, besprijekorno pošten predsjednik, bio je savršen protuotrov godinama Clintonova trčanja za ženama. Sto ako je razlog zašto Dcnnis nije gledao druge bio kompliciraniji od jakog moralnog karaktera? Tisuću upozorenja tutnjilo mu je kroz glavu. Trebao je činjenice, ne nagađanja. Ovo je prevelika priča da bi je upropastio ikakvom pogreškom. Istina. Točnost. Pravednost. Ono što napiše ostat će zabilježeno u povijesti i neće dopustiti da to bilo čime zariba. Prošlo je više od sata prije nego je ušao u Winnebago. Vrata stražnjega dijela bila su zatvorena iako je bilo prerano poći na spavanje. Nije mu jasnije mogla dati do znanja da ne želi razgovarati. Izuo je cipele, izvukao dumbirovo pivo iz hladnjaka i počeo planirati. Ali čak i dok je razvrstavao i organizirao, osjetio je ljutnju koja mu je prodirala do kosti. Ništa nije mrzio više nego kada ga netko drži budalom. Nealy se probudila u zoru. Nekoliko je sekundi ležala posve zadovoljna, a onda se sve oko nje srušilo. Mat zna tko je. Poželjela se ugnijezditi pokraj Lucy i ostati tako zauvijek, ali prisilila se ustati iz kreveta. Button je još uvijek spavala na podu. Prekoračila ju je i ušla u kupaonicu istuširati se i odjenuti. Zasada je vijest zadržao za sebe. Da nije tako, Tajna bi služba već lupala po vratima. Nastojala je osjećati zahvalnost za protekla četiri dana umjesto ogorčenosti zbog toga što joj ih otimaju, ali nije posve uspjela. Lucvje još uvijek spavala kada je izašla. Mat je držao Button dok je spravljao dječje žitarice. Iako je djetešce još uvijek bilo u odijelcu za spavanje, stavio joj je ružičastu kapu na glavu. Siltje bio okrenut u stranu, dajući joj izgled male vragolanke. Za muškarčinu je bio prilično nježan. Ali ne prema njoj. To je sinoć završilo. Grlo joj se stisnulo. Svi su joj postali toliko dragocjeni. Kako da ih sada ostavi? - Ga! — Djetešce je trzalo nogama, ugniježđeno u njegovu naručju, i veselo promatralo Nealy. Nealyje uzvratila osmijeh. — Ga i tebi. — Pružila je ruku prema kutiji žitarica. —Ja ću to pripremiti. - Sredit ću ja. Formalnost nije izblijedjela. Čak je postala dublja. Sada je čula i prizvuk ljutnje. Mat je bio ukočen i ponosan. Vjerojatno je mislio daje od njega napravila budalu. Zurila je u njegovu neurednu kosu i izgužvanu majicu koju je nabacio uz kratke hlače. Bio je neobrijan, bosih nogu. Izgledao je razbarušen i prekrasan, tako siguran u svom ogromnom tijelu, da se čin pripravljanja dječjih žitarica činio muževnim poput puštanja brade. - Skuhao sam kavu ako želite malo. - Obično je kuhao kavu, ali je ovo bio prvi put daje osjetio potrebu to objaviti. Postala je gost. - Hvala. - Nemamo baš veliki izbor za doručak. - Znam. Zajedno smo obavili kupovinu, sjećaš se? - Ako išta trebate... - U redu je. - Ostalo je žitarica, ima malo mlijeka, ali mislim da nema... - Prestani! Jednostavno prestani! Lice mu se ukočilo. - Oprostite? - Potpuno sam ista osoba kakva sam bila i jučer pa se ne trebaš ponašati drukčije nego do sada. - Nisam vas mislio uvrijediti - rekao je ukočeno. Okrenula se i izašla. Mat je u sebi kleo stoje dopustio da ga ljutnja ometa. Sada je jedino priča bila važna pa mora zanemariti vlastite osjećaje ako misli obaviti posao. Zgrabio je tvrdi keks iz kutije, gurnuo ga Button u ruke i izašao iz kampautomobila. Danje bio tmuran, sparan i oblačan. Korov, mokar od jutarnje rose, očešao mu je bose noge dok je hodao prema voćnjaku gdje je stajala omotavši ruke oko sebe. Na trenutak je osjetio da postaje slabiji. Izgledala je tako prokleto ranjiva. Ali trenutak je brzo prošao.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Gospođo Case. -Ja sam Ncll. - Pramenovi svijctlosmcđc kose zalepršali su kada se naglo okrenula. - Samo Ncll. - S dužnim poštovanjem, niste. I to je problem. Stavila je ruke na bokove. - Reći ću ti gdje možeš staviti svoje dužno poštovanje] - Moram znati što se događa. - Ne, ne moraš. - Ruke su joj pale. — Oprosti, nisam mislila zvučati zapovjednički. - Dugujete mi istinu - hladno je rekao. Imao je pravo, ali je prerasla naviku ikome se povjeravati. Prve dame nisu si mogle priuštiti odavati vlastite tajne. Ipak, dugovala mu je barem nešto. - Morala sam pobjeći. Jednostavno... jednostavno sam poželjela neko vrijeme biti obična. - Nije li ovo ipak krajnost. - Sigurna sam da se tebi tako čini, ali... - Hej, gdje ste svi?- Oboje su se osvrnuli kada je Lucy pomolila glavu kroz vrata. Majica u kojoj je spavala dosezala joj je do koljena, a kosa joj je vjerojatno bila mokra kada je zaspala pa je stršala u vis kao pijetlov rep. Sam pogled na nju razgalio je Nealvn duh. Postoji bar jedna osoba koja o njoj razmišlja samo kao o Ncll. - Vani smo — nepotrebno je odgovorila. - Svađate li se? - Zapravo, ne. Činilo se da je Matu drago zbog smetnje koliko i njoj. — Odakle ti ta majica? Lucy se namrštila. — Negdje sam je pronašla. - Da. U hrpi moje odjeće. Ncaly nije imala želje nastaviti razgovor s Matom pa se uputila natrag prema kamp-automobilu. Vrijeme joj je postalo ograničeno i namjeravala je iskoristiti svaku sekundu. Lucvjc zakoračila u stranu kako bije propustila. — Imamo li išta za doručak a da nije pušiona. Ncaly se suzdržala daje ne zagrli. — Drugi put me samo pitaj imamo li štogod jestivo, u redu? Lucy se nacerila. — Zlo mije od žitarica. - Napravi prepečenac. - Prepečenac je pušiona. - Lucy, nemoj razgovarati s... Ncll na takav način - doviknuo je Mat s dovratka. Ncaly se okomila na nj. - Ovo je između mene i Lucy. - Da, Joričc, gledaj svoja posla. - Dostaje, Lucy — rekla je. — Dobila si... time-out zbog nepoštovanja. - Time-out? — Lucyju je gledala s nevjericom. Znala je za time-out nakon svih svojih posjeta vrtićima pa je uperila prst prema stražnjem dijelu. — Petnaest minuta. I zatvori vrata. Tako ćeš imati malo privatnosti i razmisliti o tome kako se pravilno treba obraćati odraslima. - Sigurno me zajebavaš. - To je još petnaest minuta zbog neprikladnog izražavanja. Hoćeš li probati još dulje? Lucyje pogledala Mata kao da od njega očekuje daje spasi od Ncalyna očito najnovijeg ludila, ali samo je trznuo glavom prema stražnjem dijelu. - Sama si to tražila. - Koja pušiona! Nisam čak ni doručkovalal - Odmarširala je i zalupila vratima što je jače mogla. Mat je spustio Button. - Žao mi je. To ne bi trebao biti vaš posao. - Zašto ne? Time se bavim od srijede. - Da, ali... - Prestani se ponašati prema meni kao da sam gošća — odvratila je. - Pripremit ću Button žitarice. Ako imaš štogod pametno za reći, reci. U protivnom, zaveži! Dok je odlučno išla prema sudoperu, zaključila je da Nell Kclly možda ipak nije mrtva. Mat je tinjao. On je bio taj kome je učinjena nepravda, a ona se ponašala kao daje sve njegova krivnja. Činjenica da su mu osjećaji bili prepreka novinarskom odmaku još je više pogoršavala stvari. Najveća priča njćgovc karijere odvijala se točno pred njim, a sve što je želio učiniti bilo je zgrabiti svoju temu za ramena i tresti je dok joj plemeniti zubi ne zacvokoću. Njegova je samokontrola puknula nekoliko sata poslije, dok je plaćao namirnice u cjelonoćnoj trgovini u sklopu benzinske postaje u ruralnom dijelu južnog Illinoisa, kada je shvatio daje Nell — gospoda Casc — nestala. Studen mu je prostrujala tijelom. Prvi put spoznao je da bi tu ženu trebala štititi ekipa agenata Tajne službe, a ona je imala samo njega. Zgrabio je namirnice i izletio van. Nije otišla u VVinnebago. Bio je parkiran točno ispred ulaza pa bi je vidio. Pogledom je obuhvatio skupinu prašnjavih vozila, benzinsku crpku i njemačkog ovčara opaka izgleda. Gdje lije, dovraga? Krajnja predviđanja svih luđaka zaluđenih zavjerama koje je ikad čuo na radiju sada su ga preplavile. Žurio je do


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

kraja zgrade i vidio korovom obraslo polje i hrpu odbačenih autoguma, ali ne i odbjeglu prvu damu. Odjurio je do druge strane i našao je pred javnim telefonom koji je bio postavljen blizu cijevi sa zrakom. - Kvragul Naglo je podigla glavu kada je ispustio namirnice i dojurio k njoj. Brzo je nešto rekla u slušalicu i spustila je. - Nemojte mi to nikada više napraviti! - Znao je da viče, ali si nije mogao pomoći. - Nadam se da u tim vrećicama nema jaja. I što sam to napravila? - Nestati tako! Mislio sam da ste... kvragu, Nell, kada nismo u kamp-autu želim te prilijepljenu uz mene, čuješ li? - Neće li to biti malo neudobno za oboje? Prva dama ili ne, neke se stvari moraju razjasniti. Stišao je glas do šapta. - Možda misliš daje urnebesno smiješno... igrati se odbjegle kraljevne, zabavljati se s običnim pukom... ali ovo nije igra. Imaš li pojma što bi se moglo dogoditi kada bi te se dočepali kakvi ekstremisti? - Znam to bolje od tebe - šapćući inu je uzvratila. - Ali ti si jedina osoba koja zna gdje sam. Istina, tvoje ponašanje povremeno zna biti ekstremno, ali... - Da se nisi usudila praviti vic od ovoga! Nasmiješila mu se i dometnula šaptom: — Ovo mi se više sviđa. Krv mu je uzavrela. — Misliš li daje ovo smiješno? - Nije smiješno. Samo je lijepo što se opet ponašaš normalno agresivno. - Smiješak je nestao. - I ne zabavljam se s prostim pukom. - Kako bi to drukčije nazvala? - Slobodom! - Oči su joj bljesnule. - Temeljno pravo svakog američkog građanina osim ako nije prva dama. Slušaj me, Mate Joriče... - Zaprepastila gaje zabivši mu prst u prsa. - Tijekom protekle godine sahranila sam supruga i bila izmanipulirana zadržati posao koji nisam htjela. Živim pod reflektorima otka-da sam rođena, uvijek radeći pravu stvar, stavljajući svačije interese ispred vlastitih. Ako se sada ponašam sebično, e pa neka! Zaslužila sam ovo i uživat ću u svakoj minuti. - Znači, tako? - Možeš se kladiti u to, draškane. On je bio taj koji je trebao vikati pa nije razumio kako je uspio izgubiti prevlast. - Koga si zvala? - odrješito ju je upitao. - Barbaru Bush. - A-ha, ispričaj mi još jednu. —Zastao je kada je shvatio daje potpuno moguće daje doista zvala Barbaru Bush. Izraz lica joj je gotovo nalikovao cereku. - Znaš li što mije rekla upravo prije nego sam spustila slušalicu? Odmahnuo je glavom. - Rekla je: »Samo naprijed, curo!« -A...je li? - I Hillarvjc Clinton rekla nešto u tom smislu kada sam je jučer nazvala s benzinske postaje. - Nazvala si Hillarv... - Ti možda ne razumiješ zašto ovo činim, ali one me svakako razumiju. - Jesi li... jesi li ih nazvala iz nekog posebnog razloga? - Nisam neodgovorna, suprotno tvomc mišljenju. Nekog sam zvala gotovo svakoga dana kako bi Bijela kuća znala da sam živa. Sada, ako ti misliš da znaš više o državnoj sigurnosti od mene, možda bi me trebao podučiti. Imao je dugačak popis pitanja koja joj je želio postaviti, počevši od toga kako je uspjela pobjeći iz Bijele kuće, ali to će morati pričekati dok je ne ukori. — Ne kažem da si neodgovorna. Samo kažem da ne želim da ideš uokolo bez mene. Takav je dogovor. Uzmi ili ostavi. - Možda ću ostaviti. Ne ni oj zaboraviti da imam novca i da mogu otići kad god to poželim. Zaškrgutao je zubima. - Ne ideš, dovraga, nigdje sama! Ponovno se nasmiješila, što gaje gotovo izludilo. Duboko je udahnuo nekoliko puta i pokušao povezati ovu inatljivu damu u kaki kratkim hlačama i žutom topu sa smirenom profinjenom prvom damom. Pokušao je nadoknaditi izgubljeno. - Tko ti je poslao novac? Prvo je mislio da mu neće odgovoriti, ali je samo slegnula ramenima. - Terry Ackerman. Ackerman je bio predsjednikov glavni savjetnik i najstariji prijatelj Dcnnisa Casea. Trenutačno nije imao vremena proučavati taj odnos pa je taj podatak spremio za poslije. — Kako znaš da Bijeloj kući nije rekao gdje gaje poslao? -Ja sam ga zamolila da to ne učini. - I imaš povjerenje u njega? - Koliko imam povjerenja u bilo koga drugog. — Pomislio je daje namjeravala da riječi zvuče drsko, ali su zazvučale tužno. Mogao se boriti s njom kada je bila bahata i nerazumna, ali bilo je teško boriti se s tugom. Frustracija mu je izbila na površinu. — Ne znam čak ni kako da te zovem! - Bolje da me i dalje zoveš Ncll. Ili bi me radije zvao gospođa Casc i dao mig svim onim ekstremistima koji prisluškuju tamo u polju kukuruza? - Nije u redu šaliti se s tim.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Samo se ti brini za sebe, u redu? Ja ču se sama brinuti za sebe. Kada se sagnula podignuti namirnice, čuo je škripu kočnica, glasnu glazbu s radija i nešto stoje zazvučalo poput praska. Nije ne razmišljao. Jednostavno se bacio na nju. Zajedno su poletjeli zrakom dalje od pločnika u korov. Čuo je tihi »uf« kada joj je izbio zrak iz pluća. - Nemoj se micati] - Želio je pištolj. Trebao je pištolj! Dugačku tišinu slijedio je promukao hroptaj za zrakom... — Mat? Srce mu je lupalo tako snažno, daje znao da to i ona mora osjećati. Osjećao je nelagodno bockanje uzduž kralješnice. Onaj prasak koji je čuo... Sada kad ponovno može razmišljati, shvatio je da nije toliko zvučao poput pucnja. Zvučao je kao prasak iz automobilskog ispušnika. 14 Kiša je tukla po Winnebagu dok su milili ravnim krajobrazom Illinoisa prema granici s Iowom. Ncaly je zurila u polja kukuruza i soje, siva i samotna ispod tmurnog popodnevnog neba, te se u sebi nasmiješila. Mat je doista bio hrabar što ju je pokušao zaštititi od onog okrutnog praska iz ispušnika i s izuzetkom ogrebotine na potkoljenici, prošla je bez ozljede. Automobil u prolazu raspršio je mlaz vode po vjetrobran-skom staklu. Mat je prebacio na drugu radiopostaju ne bi li čuo najnovije vijesti o njezinu nestanku. Iako je jedva razgovarao s njom, kada bi to ipak učinio, bilo je bez one užasne formalnosti. Usto, nije ništa napravio kako bije predao. Jutros je vjerovala da joj je pustolovina završena, ali sada nije bila sigurna u to. — Zašto mi ne bi dopustio da neko vrijeme vozim? — upitala Je-Jer nemam pametnijeg posla. — Osim duriti se. — Duriti se! — Znam da ti je težak udarac zadala činjenica da su u autu bili bučni tinejdžeri, a ne banda naoružanih militanata spremnih da me uzmu za taokinju, ali sigurna sam da ćeš to preboljeti. — Nakcsila se. - Hvala ti, Mate, doista cijenim tvoju namjeru. — Da, vjerujem ti. Upravo se tada Lucy pojavila iz stražnjeg dijela VVinnebaga. Cijelog je dana bila nemirna, sve otkada su otišli s benzinske postaje, naizmjence zabavljajući Button i zatvarajući se u stražnjem dijelu. — Tako je otkvačeno — rekla je. — Neprekidno smo razgovarali o Corncliji Casc, a sada su jedine vijesti na radiju o tome daje nestala. Odjenula je jednu od ljetnih haljina koju joj je Nealy kupila i nanijela tek polovicu uobičajene šminke. Izgledala je dražesno, ali je samo odmahnula kada joj je Nealy to rekla. Podigla je plišanog morža s poda i vratila ga Button koja je bila nemirna jer Mat nije obraćao pozornost na nju. — Zar ne bi bilo super kada bi netko iz onog natjecanja u sličnosti pomislio da si ti zapravo ona, ali prerušena, pa da nas love vojni tipovi? Mat je zadrhtao. - Jako super — uspjela je izustiti Nealy. - Kakav je to zvuk? - Mat je nagnuo glavu na jednu stranu. - Sada dopire iz stražnjeg dijela. - Nisam ništa čula - rekla je Lucy. Leteći plišani morž pogodio je Mata u rame. Nealy se osvrnula i vidjela da se Button smirila. Izgledala je zadovoljna sama sobom. Ncaly ju je sumnjičavo pogledala. - To je sigurno bila slučajnost. - Samo ti vjeruj u to. — Namrgodio se prema djetetu. - Ga! — namrgodila se i ona prema njemu te joj je izraz lica tako savršeno nalikovao njegovu, da je bilo teško povjerovati kako joj nije pravi otac. - Koliko još imamo? - upitala je Lucy. - Mississippi je ravno ispred nas. Prijeći ćemo ga kod Burlin-gtona pa sjeverno uz rijeku do Willow Grovea. Možda otprilike jedan sat. - Daj mi da vozim. Znam voziti ovu spravu. - Zaboravi. Počela je grickati nokat na palcu. Ncalyju je zabrinuto promatrala. - Što nije u redu, Lucc? Živčana si cijelo popodne. - Nisam! Odlučila je malo dublje zagrebati po toj temi. — Nisi nam puno ispričala o baki. Kakva je? Lucy je ostavila narančin sok i sjela na klupi. - Kao sve bake. Znaš. - Ne, ne znam. Ima svakakvih baka. Kako se vas dvije slažete? Lucvno je lice poprimilo onaj poznati buntovni izraz. - Super se slažemo. Ona je najbolja baka na svijetu. Ima gomilu


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

novca i stvarno je draga sveučilišna profesorica i puno voli mene i Button. Ako ih toliko voli, zašto nije doletjela natrag onog trenutka kada je čula da joj je kći poginula? I zašto se Lucy toliko trudila spojiti nju i Mata ako se tako dobro slažu? - Zvuči gotovo predobra da bi bila stvarna. - Što si mislila time reći? - Mislim reći da ćemo je uskoro ja i Mat upoznati pa bi mogla biti iskrena u vezi s njom. - Ovo nema nikakve vražje veze s tobom! - Lucy. - U Matovu se glasu čuo blag prizvuk upozorenja. -Ja idem. - Odskočila je do stražnjeg dijela Winnebaga i zalupila vratima. - Počinjem dobivati jako loš predosjećaj u vezi s bakom -rekla je Ncaly. - Sveučilišna je profesorica. Koliko loša može biti? - Sto ćeš učiniti ne bude li prikladna? - Bit će. Ne brini o tome. Pitala se koga pokušava uvjeriti u to. Upravo tada otraga se čuo glasan cvilež. - To nije zvuk motora! - Mat je ispod glasa opsovao, zakočio i stao pokraj ceste. - Lucy. Dolazi ovamo! Vrata su se polako otvorila. Lucy je ušla pognuta, pogrbljcnih ramena. Polako se šuljala naprijed. - Što sam sada napravila? Mat ju je promatrao kamena lica. - Ti reci meni. Žalosno zavijanje odzvanjalo je IVinnebagom. Skočio je sa sjedala i odjurio u stražnji dio. - Pasji s... - Čini se daje pronašao Lignju - promrmljalaje Lucy. - Lignju? - slabašno je rekla Ncaly. - Tako gaje nazvao tip s benzinske postaje. Htjela bih mu dati drugo ime, ali ga ne želim zbuniti. Još jedna psovka iz stražnjega dijela, a onda je Mat iskoračio naprijed. Slijedio ga je prljav neuhranjen pas koji je izgledao kao mješanac bigla i svega ostalog. Imao je šarenu dlaku, dugačke uši koja su visjela i žaloban izraz. - Nisam ga ukrala! - Lucy se progurala pokraj Mata i klck-nula pokraj psa. — Tip na benzinskoj crpki rekao je da će ga upucati. Netko ga je jučer izbacio pokraj ceste i nitko ga ne želi. - Ne mogu zamisliti zašto. — Mat je zurio u jadnu životinju. — Ustrijeliti ga bio bi dar čovječanstvu. - Znala sam da ćeš reći nešto tako usrano! — Prigrlila je psa na svoja mršava prsa. — Moj je. Moj i Buttonin. - To ti misliš. Dok su Mat i Lucy režali jedno na drugo, pas se oslobodio i podigao svoje slabašno tijelo na naslonjač pokraj autosjedalice. Ncah/jc upravo krenula naprijed maknuti ga od djeteta kada je uputio Button žalostan pogled, a potom je dugo i polako poli-zao od brade do čela. - Oh, Bože! Liže joj lice! - Neah/jc jurnula naprijed ne bi li odgurnula psa. - Prestani! - uzviknula je Lucy. - Povrijcdit ćeš mu osjećaje. Button je zapljeskala rukama i pokušala uhvatiti psa za uho. Mat je zastenjao. - Makni ga od nje! - Ncaly se pokušala ugurati između Button i psa, ali je osjetila kako ju je Mat uhvatio oko struka i povukao natrag. - Gdje mi je ona korisna kapsula cijanida kada mi treba? - Nemoj! Pusti me! Što ako je bijesan? - Čak i dok se Ncaly borila pobjeći od Mata, jedan dio nje pomislio je kako se dobro osjeća tu gdje jest. - Smiri se, hoćeš li? Nije bijesan. Mat ju je vukao prema prednjem dijelu Winnebaga pa je naglo pustio, tako daje zamalo pala. Znala je da se upravo sjetio da grubo dodiruje Corncliju Case, a ne Ncll Kclly. Okrenuo se prema Lucy. — Skini tog psa s naslonjača! - Zadržat ću ga! - Stavi ga otraga. - Mat se ugurao iza upravljača i izvezao na autocestu. — Prvo sam bio sam. Baš onako kako sam htio. Onda ine dopalo dvoje klinaca. Dok se nisam okrenuo... Greyhoundov autobus projurio je pokraj njih u suprotnom smjeru i voda je pljusnula po vjetrobranskom staklu. Ispustio je zvuk gađenja pa upalio radio. ... izvješća građana diljem zemlje koji vjeruju da su vidjeli prvu damu Corneliju Case... Nealy se nagnula i ugasila radio. Sve ravne površine u sobi bile su prekrivene ukrasnim sitnicama. Staklene zdjelice za slatkiše nalazile su se pokraj figurica životinja s masnicama na glavama ugniježđene pokraj keramičkih plaketa s otisnutim stihovima iz Biblije. Gdje je dobar potres kada ga trebaš? upitala se Toni. — Jeste li sigurni da ne želite još malo kave? — Žena zbog koje su Toni iJason prešli dvije države kako bije ispitali s nelagodom je promatrala Jasona. Odjenula je plavo pleteno odijelo kratkih rukava s brošem od cirkonija u obliku kišobrana i bijele cipele šiljastih potpetica. Jasonjc odmahnuo glavom, nestrpljiv kao i obično odmah prijeći na stvar, i pokazao prema plavom baršunastom naslonjaču ispod prozora u stančiću na drugom katu. — Ploče li vam smetati ako sjednemo kako bismo vam postavili nekoliko pitanja? — Oh... da... mislim, ne... — Prevrtala je rukama. Upravo se vratila iz crkve kada su stigli, a boravak agenata


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

FBI-a i Tajne službe u njezinu domu očito ju je uznemirio. Žena je bila u ranim četrdesetim. Imala je okruglo, mesnato lice, prekomjerno nakovrčanu kosu i izvanrednu porculansku kožu. Toni joj se nasmiješila. - Dobro bi mi došla čaša vode. Malo mi je zlo od vožnje pa mi voda smiri želudac. — Oh, nema nikakvih problema. — Odjurila je prema kuhinji. Jasonjc Toni uputio ozlojeđen pogled. - Otkadaje tebi mučno u autu? — Dodc i prođe kako mi odgovara. Slušaj, kompa, ti i tvoj čelični pogled čine je toliko živčanom, da se počinje bojati gumenih cijevi i čavala od bambusa. — Nisam ništa napravio. — Svjedoci koji postanu previše živčani ili zaborave važne pojedinosti ili ih izmisle da bi zadovoljili osobu koja ih ispituje. Jason se namrštio prema keramičkom kipiću klauna. - Želim se ovoga riješiti čim prije. Nije bio jedini. Posebne ekipe diljem zemlje slijedile su tragove koje su im telefonom dojavili građani uvjereni da su vidjeli Corncliju Case kako izlazi iz limuzine u zračnoj luci ili se izležava na plaži u Malibuu. Ali trag Barbare Shiclds, prodavačice u trgovini namirnicama u Vincennesu u Indijani, bio je onaj koji je privukao pažnju Toni i Jasona. Shieldsovaje prijavila daje vidjela ženu sličnu Corneliji Case koja je kupovala u Krogcrovoj trgovini u kojoj je ona radila. Žena je putovala s tamnokosim muškarcem, tinejdžericom i djetetom s ružičastom kapom. Površan opis podudarao se s opisom žene iz natjecanja u sličnosti, sve čak i do kratke svijctlo-smeđe kose. Toni i Jason raspravili su o tome. Držali su nevjerojatnim da bi ta žena koja putuje s još troje ljudi, od kojih su dvoje bili djeca, mogla biti Cornelia Case. Ipak su željeli osobno porazgovarati s njom. Njihov šef, Kcn Braddock, složio se s njima. Shieldsova je izašla iz kuhinje noseći Toni vodu u čaši od mutnog plavog stakla. Toni je bila devedeset posto sigurna da samo gube vrijeme, ali se uspjela osmjehnuo. - Smeta li vam da sjednemo? - Smeta? Ne, ne. Samo izvolite. - Obrisala je dlanove o plave hlače, a potom sjela na rub fotelje sučelice kauču. Samo sam malo živčana. Nikada prije nisam upoznala prave vladine agente. - Posve razumljivo. -Toni je sjela pokraj Jasona. Otvorio je notes, ali je Toni ostavila svoj u torbici. - Zašto nam ne biste jednostavno ispričali što ste vidjeli. Ponovno je obrisala dlanove. - Pa, bio je petak prije dva dana. Prvi dan na poslu nakon operacije. - Pokazala je prema zapešću. — Dobila sam karpalni sindrom od skeniranja namirnica. Stresna, repetitivna ozljeda, tako to zovu. Svi govore kako treba pomoći radnicima u uredima koji to mogu dobiti od računala, ali nitko ne misli na blagajnice. Valjda nismo dovoljno važne. Izraz njezina lica pokazao je da se navikla biti na kraju svačijeg popisa. - Kako bilo, taje žena prošla kroz moju blagajnu sa zbilja naočitim muškarcem i dvoje djece i toliko sam se iznenadila kada sam je vidjela, da sam dvaput skenirala staklenku dječje hrane. - Zašto ste se iznenadili? - upitala je Toni. -Jer je toliko sličila prvoj dami. - Puno žena nalikuje prvoj dami. - Ne ovako. Oduvijek se divim gospođi Case, sve od početka kampanje, pa sam počela skupljati slike i članke o njoj i lijepiti ih u bilježnicu. Poznam joj lice gotovo kao i vlastito. Toni joj je ohrabrujuće kimnula i pokušala razlučiti je li činjenica daje ova žena obožavateljica Cornclije Casc činila njezino svjedočenje više ili manje vrijednim. - Odrezala je kosu. Kratka je i svijetlosmeda, ali lice joj je isto. Ne znam jeste li kada vidjeli njezine uvećane snimke, ali... evo, pokazat ću vam. Požurila je do police s knjigama i izvukla nekoliko debelih bilježnica. Prelistavši nekoliko stranica, pokazala im je sliku glave prve dame snimljenu prošle godine za naslovnicu Timea. - Pogledajte. Ovdje. Pokraj obrve. Ima pjegicu. Kladim se da sam u ovu sliku buljila deset puta prije nego sam je uočila. Ona žena u mom redu na blagajni imala je madež točno na istom mjestu. Toni je zurila u mjesto koje je pokazivala, ali je točkica više izgledala kao zamućenjc na negativu nego kao pjegica. - I glas joj je bio isti - nastavila je Barbara Shiclds. - Poznat vam je glas gospode Casc? Kimnula je. - Nastojim je gledati svaki put kada znam da će biti na televiziji. Ova je žena zvučala potpuno isto kao ona. - Sto vam je rekla? - Nije razgovarala sa mnom, nego s muškarcem. O tome što želi na sendvičima. - Govorila je engleski? Kao daje bila zatečena ovim pitanjem. - Naravno. -Je li imala kakav strani naglasak? - upitao je Jason. - Nije. Zvučala je isto kao gospođa Casc. On i Toni su se pogledali. Jason se potom nagnuo naprijed. - Ispričajte nam, koliko se sjećate, kako je tekao njihov razgovor, od samoga početka. - Upitala je muškarca što želi na svom sendviču, a on je odgovorio da voli senf. Tada je tinejdžerica rekla da želi


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

kupiti knjigu mekih korica koju smo imali u izlogu skupa s astro-loškim knjigama. Deset tajni za bolji spolni život. Žena je rekla ne, a djevojka se počela prepirati s njom. Muškarcu se to nije svidjelo pa je rekao da djevojka mora slušati Nell ili će se uvaliti u nevolje. Tada je djetešce... — Nell? — Toni je čvršće stinula čašu vode. — Tako je zvao tu ženu? Barbara Shields je kimnula. - Odmah sam pomislila koliko Nell zvuči kao Nealy. Znate, tako gospođu Case zovu prijatelji. Slično ime. Pjcgica koja je možda samo zamućenje negativa. Nije dovoljno da se na tome utemelji slučaj, možda tek da budu zainteresirani. Nastavili su s ispitivanjem i Shields im je dala još detaljnih opisa muškarca i tinejdžerice, ali se sjetila najkorisnijeg dijela informacije tek kada su bili spremni otići. — Oh, zamalo sam zaboravila. Vozili su žuti VVinnebago. Gledala sam kroz prozor kada su odlazili. Ne znam puno o kamp--autima, ali nije izgledao baš novo. — Žuti Winnebago? — Bio je prilično prljav, kao da ga voze već dulje vrijeme. — Niste slučajno zapisali registarske oznake, zar ne? — Da vam pravo kažem, jesam. - Barbara Shields krenula je po svoju torbicu. Willow Grovc u Iowi ležao je na strmoj stjenovitoj obali iznad pritoka rijeke Iowe. Bio je gradić crkvenih tornjeva i trgovina antikvitetima, gradić u kojem su kuće naizmjence bile od crvenih cigala i bijelih dasaka i gdje su stari javori bacali sjene na uske ulice. Mali privatni fakultet zauzimao je nekoliko gradskih ulica blizu središta, a stara gostionica nalazila se preko puta gradske vijećnice natkrivene bakrenom kupolom. Kiša je prestala pa se bakar presijavao na kasnom popodnevnom suncu koje se uspjelo probiti kroz oblake. Nealv je u sebi pomislila kako ne postoji savršenije mjesto gdje bi djeca mogla odrasti, a očito je i Mat mislio isto. - Ovo će biti izvrsno mjesto za cure. Stao je kod trgovine na periferiji da bi kupio pseću hranu i dobio upute kako stići do ulice gdje je živjela baka dviju djevojčica. Ulica je bila blizu središta i protezala se vrhom strmine. Na mjestima između kuća povremeno bi ugledali rijeku. — Broj sto jedanaest - rekao je. - Eno je tamo. Zaustavio se ispred katnice od crvene cigle s bijelim okvirima. Sve kuće u ulici imale su prednje trijemove i odvojene garaže. Ova je bila četvrtasta i čvrsta, kuća u kakvoj su odrastali naraštaji obitelji diljem Srednjega zapada. Izgledala je malo zapuštenija od ostalih u ulici jer nije bilo ljetnog cvijeća pokraj raslinja ili u teglama na prednjem trijemu. Travu je trebalo pokositi, a bijeli okviri nisu izgledali svježi poput susjedovih. AJi nije bila oronula. Umjesto toga jednostavno je izgledala kao da vlasnica ima drugih stvari koje bi radije radila. — Ono šugavo pseto ostaje zaključano dok baka ne stigne prebroditi šok zbog cura - rekao je Mat. Shvatilaje daje živčan. I ona je bila. Barem je prestao nasrtati na nju. Button se smirila kada su ušli u gradić, gotovo kao daje znala da se sprema dogoditi nešto značajno u njezinu životu, a Lucy se zatvorila s Lignjom u stražnjem dijelu. Kada je Nealy krenula izvaditi dijete iz autosjedalice, primijetila je stare mrlje od hrane na odijelcu, rupicu na rukavu i da bije trebala počešljati. - Možda bismo trebali malo urediti Button prije nego se upozna s bakom. Koliko znamo, ovo je možda prvi put daje vidi. — Dobra zamisao. Skinut ću joj ovo. Vidi možeš li joj pronaći što pristojno za obući. — Tada se sjetio kome se obraća. — Ako nemaš ništa protiv. -Ja sam to predložila - odvratila je. Lucvje ispruženo ležala na krevetu s prljavim psom pokraj sebe. Pravila se da čita knjigu, ali nije prevarila Ncaly koja joj je stisnula gležanj. — Bit će sve u redu, Lucy. Ovo je izvrsno mjesto. Ne odgovorivši joj, Lucyjc knjigu privukla bliže licu. Nealy je izabrala odijelce od trapera boje breskve koje joj je kupila u Baby Gapu. Imalo je red sitnih plavih cvjetića izvezenih na prednjem dijelu i pletenu majicu pufastih rukava koje je išlo uz odijelce. Kada je izašla s odjećom, vidjela je da je Mat skinuo Button do pelena i razgovarao s njom, ohrabrujući je kao pred utakmicu. — Želim da se ponašaš najbolje što znaš, Demonska Bebo. Nikakva sranja. I bez previše buke, važi? Nikakvo vikanje. Nikakvo bljuvanje. Za promjenu, budi obično dijete. - Namrštio se prema njoj dok joj je pričvršćivao pelenu, a ona je gugutala prema njemu. - Da, da... čuvaj te zavodljive poglede za bakicu. Nealy mu je dodala komplctić pa je odjenuo dijete za manje od minute. - To ti ide jako dobro. Meni treba cijela vječnost da je uguram u odjeću. — Previše si plašljiva. S malom djecom moraš preuzeti kontrolu ili će te pregaziti. Slično kao i sa ženama. — Da? - Ovo joj se više sviđalo pa mu se izazivački nakesila, ali mu je istog trenutka nestašluk nestao iz pogleda. — Pogledaj možeš li joj pronaći cipele. Bez riječi se okrenula. Neće ga moliti za naklonost. Ne daje baš naklonost željela. Željela je njegovo... njegovo


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

tijelo, nema potrebe samoj sebi lagati o tome. Ali usto je željela njegovo prijateljstvo, njegovu neozbiljnost pa i njegov muški šovinizam koji joj je išao na živce. Riječi stare pop-pjesme Shervl Crow proletjele su joj glavom. Je li dovoljno jak da bude njezin muškarac? Je li doista mislila da bi mogao biti? Opasno se približila samosažaljenju pa se pribrala. — Lucy očito ne želi izaći. -Vjerojatno zna da će joj baka biti puno stroža od Sandy. — Možda. — Lagano je četkala djetetovo paperje. Na njezino zaprepaštenje, Button joj je uputila izuzetan osmijeh kakav je obično čuvala za Mata. Srce ju je zaboljelo. - Nema šanse -promrmljala je. — Nećeš početi očijukati sa mnom upravo prije nego što te se moram odreći. Button je radosno vrisnula i ispružila ruke prema Nealy očekujući da je ova podigne. Grlo joj se stisnulo kada joj je okrenula leđa. Mat ju je podigao s kauča. — Premalo, prekasno, Demonska Bebo. Neke ljude ne možeš kupiti. — Sagnuo se, otvorio jedan od ugradbenih ormarića i izvukao jastuk iz Wal-Marta. — Koliko god to mrzio reći, morat ćeš ovo nositi. - Izraz lica odavao je njegovo gađenje. - Osim mene, ovo je najbolja zaštita koju imaš. Bio je u pravu. Bit će u gradu neko vrijeme, a cijeli svijet je traži. Pronašla je jednu trudničku bluzu i uvukla se u kupaonicu. Kada je izlazila čula je kako Mat razgovara s Lucy. — ...mogli bi se pojaviti oni detektivi koje je unajmio Ncllin bivši suprug. Mora ih zbuniti pa će se prerušiti tako da ponovno izgleda trudna. Ako itko pita, reći ću da mije supruga pa me podrži. Dobro? — Dobro. — Lucy je zvučala tužno. Nekoliko trenutaka proteklo je u tišini. — Neću te jednostavno izbaciti i ostaviti, to znaš. Ostat ću neko vrijeme kako bih se uvjerio da ste se snašle. Ovo će biti izvrsno. Vidjet ćeš. Lucy je krenula prema vratima kao da teži petsto kilograma. Lignja se vukao za njom. — Mislim da bismo zasad radije trebali ostaviti psa unutra. — Mat je izvukao ovratnik svoje košulje iz Buttoninih usta. Skupina se bez riječi uputila uz stube do ulaznih vrata. Kada je Mat pritisnuo zvono, Nealy je pogledala Lucy. Naslonila se na ogradu trijema i izgledala prilično žalosno. Ncaly je došla do nje i zagrlila je oko struka. Željela je reći tinejdžerici da će sve biti u redu, ali nije mogla jer je bilo očito da neće. Lucyju je pogledala i Ncalyje u njezinim očima vidjela beskrajnu strepnju. - Ni ja neću otići - šapnula je. - Sve dok se ne uvjerim da ti je dobro. - Samo se nadala da će moći održati svoje obećanje. — Nitko ne dolazi - rekao je Mat. - Pogledat ću otraga. - Dodao je Button Nealy. Lucy je buljila u ulazna vrata. — Želiš li mi sada ispričati o baki? - upitala je Ncaly. Lucy je odmahnula glavom. Mat je sebi mrmljao u bradu kada se vraćao. - Prozori su otvoreni i čuje se glazba. Vjerojatno ne čuje zvono. Zalupio je po ulaznim vratima. —Još dobrih vijesti, Lucy. Baka ti voli Sma-shing Pumpkinse. - Super - promrmljala je Lucy. Vrata su se otvorila. Mladić, srednjih do kasnih dvadesetih, stajao je s druge strane. Sve u vezi s njim vrištalo je daje počasni član generacije zabušanata - kratko ošišana kosa, kozja bradica, naušnica. Nosio je majicu kratkih rukava, široke kratke hlače s džepovima i sandale marke Tcra. - Da? Krajičkom oka Nealy je vidjela kako je Lucy progutala knedlu i iskoračila naprijed. - Bok, djede! 15 Mat se zagrcnuo, što nije lako napraviti ustima suhim kao prašina. Naglo se okrenuo prema Lucy. — Djede? Ruke je držala sklopljene ispred sebe, grizla je usnicu i izgledala kao da će zaplakati. Ponovno se okrenuo prema zabušantu koji je češkao prsa i izgledao zbunjeno. — Ne znam s kim ste me... — Zastao je i pažljivije je pogledao. - Hej, jesi li ti... Laurie? — Lucy. — Oh, da. — Nasmiješio joj se ispričavajući se. — Ne sličiš baš na svoje slike. Kak' si? — Ne najbolje. Mama mi je umrla. — Čovječe, to je loše. — Ponovno je pogledao Mata i odjednom shvatio da je ovo više od kurtoaznog posjeta. — Želite li ući? — Oh, da — rekao je Mat stisnutih usnica. — Svakako želimo ući. — Zgrabio je Lucy za nadlakticu i gurnuo je ispred sebe. Krajičkom oka vidio je da Nell izgleda onako uzrujana kako se on osjećao. Jedino kao da Demonsku Bebu nije ništa pogodilo. Tapšala je Ncllin obraz nastojeći joj privući pažnju. Slijedili su zabušanta u dnevni boravak gdje je bila nabacana mješavina udobnog pokućstva presvučenog tamnozelenim i smeđim baršunom i nekoliko prašnjavih stolica kao iz kućne radinosti. Na policama s obiju strana kamina bile su knjige koje su izgledale kao da ih se često čitalo. Uočio je neke primitivne drvene figurice, nekoliko komada grnčarije i crteža. Glazbena linija na kojoj su svirali Smashing Pumpkinsi bila je na knjižničarskom stolu prepunom CD-ova. Uokolo su ležali časopisi, gitara, par utega u kutu i otvorena naprtnjača na stoliću.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Zabušant je stišao glazbu. - Želite li pivo ili što drugo? — Da, molim - rekla je Lucy, dobacivši Matu nervozan pogled kada se otrgla od njega. Mat joj je uputio oštar prijekoran pogled i pokušao smisliti odakle da počne. - Ne, hvala. Došli smo vidjeti gospodu Pres-smati. -Joannu? -Da. — Čovječe, mrtva je. — Mrtva? Ncll je ispružila ruku prema Lucy kao da joj nekako može ublažiti šok. Ali Lucy nije izgledala šokirano. Umjesto toga činilo se kao da zna daje u velikoj nevolji. Mat je zurio u zabušanta i prisilio se progovoriti. — Lucy nam nije rekla da joj je baka preminula. -Joannc je umrla prije gotovo godinu dana. Teško je, čovječe. -Jednu godinu? - Mat je bio toliko bijesan da se jedva mogao suzdržati. - Rečeno mi je da je gospoda Prcssman izvan zemlje na nekoliko mjeseci. — Da, čovječe. Daleko izvan. — Ton mu je postao viši. —Jednoga dana uzela mije spravu i razbila se na Country Linč cesti. Ncll je smeteno tapšala Buttoninu nogu. —Vozila je bicikl? — Vjerojatno je mislio na motocikl — procijedio je Mat. Lucy se pokušala sakriti iza naslonjača, očito pod krivom pretpostavkom da će je pokućstvo zaštititi. — Moj novi Kawasaki 1500. Stvarno mije bilo koma. — Zbog motora ili zbog gospođe Prcssman. Zabušant gaje oštro pogledao. - Hajde, čovječe, to je nisko. Volio sam je. Mat se pitao zašto nikada ništa u životu nije jednostavno. Nikada nije ni pomislio posumnjati u vjerodostojnost poruke koju mu je Lucy pokazala jer je na papiru bio utisnut pečat fakulteta. Usto, rukopis nije bio sličan rukopisu tinejdžerice. Budala. Zna koliko je pametna. Zašto nije malo pronjuškao? Postavio je pitanje koje je izbjegavao sve otkadaje Lucy za-bušanta nazvala djedom. - Tko si ti? - Nico Glass. Joanne i ja bili smo u braku tek nekoliko mjeseci kada je poginula. Ncll je, kao i on, imala poteškoća u prihvaćanju činjenica. -Vas dvoje bili ste u braku? U Nicovim se očima nazirao prkos. -Jesmo. Voljeli smo se. Nell je izlanula nepogrešivu činjenicu dana. - Čini se da je među vama bila prilična razlika u godinama. - U očima mnogih, možda, ali ne i u našima. Imala je samo pedeset tri. Bila je moja profesorica antropologije u Laurentsu. Htjeli su joj dati otkaz nakon što smo stupili u vezu, ali sam imao više od dvadeset jedne pa nisu mogli. - U Laurentsu? - pitala je Ncll. - To je onaj fakultet u gra--du? - Da, mijenjao sam studije nekoliko puta pa sam odužio s diplomiranjem. Mat se na posljetku suočio s Lucy. Zaključio je daje dobro što se naslonjač nalazi između njih jer joj je poželio ozbiljno nauditi. - Tko je krivotvorio pismo? Nokat palca našao joj se u ustima, a ona se odmaknula korak od Mata. Jad je bio urezan u svaki mišić njezina tijela. Nije osjetio nimalo sućuti. - Žena kojoj sam čuvala dijete - promrmljala je. - Uopće nije bilo za tebe! Bilo je za Sandvna odvjetnika! Znala sam da postaje sumnjičav pa sam mu mislila pokazati pismo kada se sljedeći put pojavi, ali došao si ti umjesto njega. Stisnuo je zube. - Znala si da ti je baka mrtva. Lagala si o svemu. Tvrdoglavo gaje promatrala. - Možda sam znala daje mrtva, ali nisam znala za Kavvasaki. Ncll je zacijelo shvatila da on gubi živce jer je stavila ruku na njegovu nadlakticu i lagano je stisnula. - Gle, čovječe. Bismo li se mi trebali poznavati? Trudio se povratiti sabranost. - Ja sam Mat Jorik. Nekada sam bio u braku sa Sandy, Joanninom kćeri. Ovo je... moja supruga Ncll. Kimnuo je Nell. Button je počela treptati prema njemu svojim plavim očima i on joj je uzvratio osmijehom. Slatka mala. Joanne je bila zabrinuta zbog njezina pića kada je zatrudnjela. Nisu se baš dobro slagale. - Sandy nije pila dok je bila trudna. - Lucvje sada napala nokat drugoga palca. Button je htjela dolje pa ju je Nell spustila na pod. Djevojčica je odmah krenula oko stolića gegajući se, nožnih prstiju okrenutih prema vani kao daje pijana balerina. Mat se trebao smiriti pa je krenuo prema uokvirenim fotografijama na prašnjavom drvenom okviru kamina sa slabašnom nadom da će tu nešto otkriti. Na prednjim su slikama bili Joanne i Nico. Izgledali su kao majka i sin, da nije bilo požudnog pogleda kojim su se gledali. Joanne je bila privlačna žena, vitka i skladno građena, duge crne kose prošarane sjedinama s razdjeljkom po sredini i odmaknute od lica ukosnicama. Njezine suknje od gaze, široke majice i srebrni nakit bili su nepogrešiv pečat ostarjelog djeteta cvijeća. Posjednički način na koji se naslonila na Nicova gola prsa učinio je očitom činjenicu daje bila seksualno opsjednuta njime. A to stoje njega privlačila tridesetak godina starija žena - to je nešto stoje najbolje riješiti na psihijatrijskom kauču.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Red slika otraga prikazivao je Sandy i Lucy u raznim razdobljima života. Zadržao se kod Lucvnih slika. Na njima je bila premlada da bi glumila grubijanku pa su vesele oči i širok osmijeh odavali djevojčicu zaljubljenu u život. Bolnička fotografija Button izobličene glave i zgužvana lica nije imala nikakve sličnosti s malenom ljepoticom koja je trenutačno pokušavala ugurati prst u nos. Htio se okrenuti kada mu je za oko zapela fotografija na kraju reda. Bila je snimljena na prijateljevoj zabavi. Oboje su držali piće, nešto stoje tih dana često radio. Bila je nasmiješena i prekrasna, tamne kose i punih usnica. Pitao seje li moguće da je visoki štrkljavi klinac koji sjedi pokraj nje nastojeći izgledati stariji doista on. Fotografija je bila depresivna pa se okrenuo. Vidio je da Nico bulji u Nell. - Znamo li se mi odnekud? Prije nego je Ncll mogla odgovoriti, Lucyje rekla: - Sliči na Corneliju Casc, prvu damu. Ncll se napela, ali se Nico samo osmjehnuo. — Da, čovječe, doista sličite na nju. — Obratio se Matu. — Pa jeste li na odmoru ili tako nešto? - Zapravo, nismo. Lucy, gubi se. U drugoj bi mu prilici odgovorila, ali sada se nije usudila. Umjesto toga zgrabila je Button i izašla. Kroz prozor je promatrao kako je sjela na ogradu, dovoljno blizu vrata da može prisluškivati. Okrenuo se pogledati mladića koji je bio u najbližem rodbinskom odnosu s curama i počeo objašnjavati. - Ovako stvari stoje, Nico... Ncaly je na posljetku izašla provjeriti kako je Lucy. Tinejdžerica je donijela Lignju iz Winnebaga pa je pas ležao pokraj nje na trijemu kao gomila smrdljivih krpa. Button je gledala kako crvendać skakuće po tlu dok je jednom rukom grabila zašiljeni vrh ograde, a sisala drugu. Shvatila je daje vrijeme provedeno s Button bilo dobro za nju. Nije se više toliko osjećala kao anđeo dojenačke smrti. Sjela je na gornju stubu sučelice Lucy i zagledala se u sjeno-vitu ulicu. Najednom kraju pod javorima bila je osnovna škola s malim igralištem, a na drugom su kraju dva dječaka na biciklima izbjegavali lokve. Preko puta je čovjek u poslovnom odijelu proučavao svoj travnjak. Ncaly je čula zvuk kombija sa sladoledom i majku koja doziva dijete u kuću. Takvi svakodnevni prizori njoj su bili egzotični kao što su većini ljudi to bile strane zemlje. Lucy se poigravala jednim Lignjinim uhom. — Sto misliš, što će mi Mat učiniti? - Ne znam. Svakako je uzrujan. Nisi mu smjela lagati. - A što sam drugo mogla uraditi? Smjestili bi nas kod udo-mitelja. To će na kraju morati napraviti. Ni na trenutak Ncaly nije povjerovala da će Mat djevojčice ostaviti kod Niče Glassa, usprkos činjenici što mu je u kući nadugo i naširoko ukazivao da je curama jedini rod. Naravno, Nico nije htio ni čuti. Kada je objavio da ide na planirano penjanje u Koloradu, Mat mu je rekao neka to zaboravi, ali ovaj nije prestao ubacivati stvari u svoju naprtnjaču. Bacila je pogled na Button čije je odijelce od trapera boje breskve već bilo zamazano puzanjem po trijemu, a potom u Lucy koja je izgledala očajna. Sto će biti s ovim djevojčicama? Mat je častan čovjek i trudi se učiniti pravu stvar, ali dao joj je jasno do znanja da njegov život ne uključuje odgajanje djece. Ostali su im udomitclji ili posvojenje. Obitelji bi se pretrgle za priliku posvojiti Button, ali nitko neće posvojiti Lucy. Odvojit će je od sestrice koju tako strastveno pokušava zaštititi. Lucy je prešla s palca na kažiprst. - Ubit će me kada izađe. Ncaly se pokušala riješiti knedle koju je imala u grlu. - Trebala si mu odmah reći za baku. I nisi smjela krivotvoriti ono pismo. - Da, u redu. Ali onda Button ne bi imala nikakvu priliku. Istoga dana odveli bije od mene. Ncaly je sinulo da ova djevojčica već zna više o hrabrosti nego što većina ljudi nauči tijekom cijeloga života. Rekla je stoje nježnije mogla: - Sto si mislila postići uvjerivši Mata da ti je baka još uvijek živa? - Kada bi se dogodilo što loše, Sandy je znala reći: »Nije gotovo dok ne bude gotovo.« Pomislila sam, ako putovanje potraje dovoljno dugo, možda bi se putem moglo dogoditi što dobro. - Mat bi mogao odlučiti zadržati vas? Lucy nije odgovorila. Nije morala. - Zao mi je, Luče. Znaš da postoje puno izvrsnih udomite -lja. Mat će provjeravati kako ti je. — Mat nikada nije rekao nešto slično, ali je Ncaly znala da hoće. - I ja ću. - Neće biti razloga da provjeravate kako mi je jer se sama mogu brinuti za sebe - tvrdoglavo je odvratila Lucy - i neću ići udomiteljima. - Hrabrost joj je blijedih. - Oboje puno volite Button, znam daje tako. Zbilja je izvrsno dijete. Slatka je i pametna i jedva da se morate brinuti za nju. Pa možda malo, ali to će uskoro prerasti, vjerojatno sljedećeg mjeseca ili malo poslije. - Lucvje počela govoriti izravno. - Ne znam zašto se ti i Mat ne biste vjenčali i posvojili je. Neah/ju je uznemireno pogledala. - Lucy, mi nećemo... - To je teško sranje, čovječe! - Nicov ljutit glas prekinuo ju je. - Ta djeca nemaju nikakve veze sa mnom! - Vrata su se naglo otvorila pa je izletio vani noseći naprtnjaču i gitaru, a Mat ga je slijedio. - Gle, ja gibam. Ako želite ostati neko vrijeme, nema problema. Ali to je to. Dobacio je Matu ključeve kuće, a potom odskakutao niz stube ne pogledavši ni Lucy ni Button. Nekoliko minuta poslije pojurio je uskim prilazom na svom motociklu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Smrknuta lica, Mat je uperio prst u Lucy. - Ti. Ulazi u Win-nebago. Nas dvoje moramo porazgovarati. Nije bila glupa. Odmah je zgrabila Button rabeći je kao ljudski štit. - Sama! - zagrmio je Mat. Spustila je Button, stisnula oči, podigla bradu i marširajućim korakom krenula prema kamp-automobilu. Neah/ju je pratila pogledom i odmahnula glavom diveći joj se. -Jesi li siguran da ona nije tvoja kći? Mat ju je ignorirao i pošao za tinejdžericom, usnica stisnutih u ravnu crtu. Ncalyje zabrinuto zgrabila Button i krenula ga slijediti, ali se zaustavila. Izgledao je spreman biti nasilan, iako gaje već dobro poznavala. Mat je ponekad znao i ugristi, ne samo lajati, ali nije vjerovala da mu je ugriz smrtonosan. I doista je toliko lajao daje očekivala kako će se stranice Win-nebaga raspasti. Kada više nije mogla izdržati, unijela je Button u kuću da bi malo istraživala. Provest će bar jednu noć ovdje pa je htjela vidjeti što će zateći. Otraga se prostrana svijetla kuhinja otvarala prema prekrasnom ostakljenom trijemu. Udobno pokućstvo od smeđeg pruća bilo je skupljeno oko dotrajalog orijentalnog saga, a na nekoliko nesparcnih stolova nalazili su se učenjački časopisi, stari brojevi Rolling Stonea i ostaci brze hrane. Glineni tanjuri koji su izgledali kao da su nekada u njima bile biljke ležali su uokolo skupa s keramičkim svjetiljkama. Kroz prozor je ugledala malo stražnje dvorište obrubljeno grmljem i malom sjenicom od loze. Korovom obrastao cvjetnjak sadržavao je nekoliko starih grmova ruža u punom cvatu. Na katu je bila kupaonica i tri spavaće sobe, od kojih je najmanja pretvorena u spremište. Prijenosni CD-player, nešto razbacane odjeće i otvorena knjiga o ženu potvrdili su daje Nico boravio u glavnoj spavaćoj sobi. U gostinjskoj sobi, pokrivač od indijskog pamuka plave i svijetloljubičastc boje bio je prebačen preko dvostrukoga kreveta, a jednostavne tkane zavjese visjele su na prozorima. Kupaonica je bila staromodna i dražesna te ju je trebalo dobro očistiti. Bilaje obložena sivim i bijelim pločicama s kadom na nogama u obliku kandži i s nastavkom za tuširanje. Na košari od pruća bili su naslagani stari časopisi, a otvoren prozor od rešetkastog stakla gledao je na stražnje dvorište i djelić rijeke Iowe u daljini. Čula je kako su se zalupila klizna vrata pa je sišla i vidjela da se Mat zatvorio u napuštenu radnu sobu Joannc Prcssman koja je izgledala kao daje nekada bila blagovaonica. Kroz staklo je vidjela kako je podigao slušalicu. Imala je osjećaj tonjenja. Započinjao je postupak napuštanja djece. - Uopće me nije udario. Lucyn tihi glas dopirao je iza nje. Nealy se okrenula i vidjela da stoji u kuhinji. Obrazi su joj bili rumeni, a oči tužne. Izgledala je poražena, ali odlučna to ne pokazati. - Nisam ni mislila da hoće. - Ipak, bio je užasno bijesan. - Glas joj je drhtao. -Jer sam ga razočarala i tako to. Ncaly ju je poželjela zagrliti, ali Lucy se previše trudila zadržati ponos. - Da vidimo možemo li pronaći kakvo mjesto i naručiti pizzu za večeru. Button je ponestalo čiste odjeće. Možeš li mi pokazati kako radi perilica? - Ne znaš koristiti perilicu? - Imala sam poslugu. Lucyje odmahnula glavom dajući joj do znanja daje potpuno jadna, a potom joj pokazala osnove pranja rublja. Kada je pizza stigla, Mat je već bio nestao. Pronašla gaje vani, glave zaronjene pod Mabelinu haubu. Progundao je da će jesti poslije. Sumnjala je da treba malo vremena nasamo i bila je više nego sretna omogućiti mu to. Poslije večere Nealy je oribala kadu, razodjenula dijete i spustila je u vodu. Radosno je vrisnula i počela prskati plastičnim šalicama za mjerenje koje je Ncaly donijela iz kuhinje. - Baš se znaš zabavljati — rekla je kroz smijeh. -Ta! Okrenula se i vidjela da Mat stoji u dovratku. Prekrižio je ruke i naslonio se jednim ramenom na okvir. - Ja ću preuzeti -umorno je rekao. - Nisam je mislio tebi uvaliti. - Ne osjećam se kao da mi je uvaljena. - Riječi su zazvučale oštrije nego stoje namjeravala, ali bila je ljuta na njega. Ljuta jer nije muškarac kakav bi željela da bude: obiteljski tip koji će zadržati djevojčice. Znala je daje nepravedna. Mat nije tražio da se ovo dogodi i samo to što je uložio toliko truda radi njih puno je govorilo o njegovu karakteru. Svejedno je bila ljuta na njega. Button je pljcsnula rukama po vodi i zadivila ih plimnim valom. - Upravo sam vidio da je Lucy krenula dolje s prijenosnim televizorom — rekao je. - Nadam se da se ne moram opet brinuti o zalagaonicama. - Gdje gaje nosila? - Nastojala je što bolje oprati jedno But-tonino ulio, ali nije sve išlo baš glatko. - U kamp-auto. Rekla je da ona i Button neće spavati u gos-tinjskoj sobi bez obzira na to što kažeš. Nealy je uzdahnula. - Ima dvostruki krevet s jednom stranom uza zid tako da se Button ne može otkotrljati. Pomislila sam da bi se tamo mogle lijepo smjestiti. Očito se Lucy s tim ne slaže. - Lucyje derište. Pizza je zacijelo tinejdžerici probudila borbeni duh jer bi se Ncaly kladila u sve što ima da ih ponovno pokušava spojiti, nastojeći da Nealy i Mat budu sami u kući. Lignja je slijedio Mata u kupaonicu i spustio se na pločice blizu kade. Button je vrisnula i sve poprskala u znak dobrodošlice. Pas ju je žalosno pogledao pa skupio dovoljno energije da otpuže ispod umivaonika gdje voda nije


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

mogla doprijeti do njega. - Najjadniji primjerak psećeg roda koji sam ikada vidio. - Pozitivno je to što sam natjerala Lucy da ga odvede vani i okupa pa barem više ne smrdi. Svakako ima zdrav tek. - Troje susjeda došlo se predstaviti dok sam premještao kamp-auto u prilaz. Dobra je stvar što nosiš taj prokleti jastuk. - Ljudi na Srednjem zapadu po prirodi su ljubazni. - Previše ljubazni. — Podigao je krpu kojom je Lucy oribala kadu i počeo brisati vodu kojom je Button poprskala pod. — Ne znam kako je tebi, ali menije više nego dojadilo voziti se okolo u ovom kamp-autu pa sam rezervirao unajmljeni auto. Možemo ga pokupiti sutra ujutro. Htjela gaje pitati što misli učiniti u vezi s djevojčicama, ali je Button izgubila volju za kupanjem pa je prvo željela nju srediti. -Ja ću ovo dovršiti. Dok je Mat pripremao Button bočicu, Nealvju je osušila i odjenula u čistu pamučnu pidžamu. Potom je odnijela i nju i bočicu u Winnebago i predala ih Lucy. Kada se vratila, našla je Mata na stražnjoj stubi sa šalicom kave u ruci, a pokraj nogu mu se skvrčio Lignja. Polako je sjela pokraj njega i zagledala se u tiho stražnje dvorište. Krijesnice su letjele iznad grmova božura, a sladak miomiris kozje krvi lebdio je u zraku. Kroz stražnji prozor susjedne kuće naziralo se svjetlo televizora. Željela je sve upiti, da nikada ne zaboravi ovu savršenu ljetnu večer u srcu zemlje. Mat je otpio gutljaj kave. — Maloprije sam nazvao Sandvna odvjetnika. Rekao sam mu gdje su cure i što se dogodilo. Prema očekivanju, socijalna služba nije previše zadovoljna mnome. - Odvest ćeš ih natrag. - Namjeravala je postaviti pitanje, ali je zvučalo kao tvrdnja. - Naravno. Čim obavimo krvne pretrage. - Ovdje ćeš napraviti pretrage za dokazivanje očinstva. - Laboratorij je u Davenportu. Ne želim se petljati s administracijom koja me čeka u Pennsvlvaniji. - Znači, obavit ćeš pretrage i moći ćeš oprati ruke od njih — odrješito je rekla. - Nisi pravedna. Uzdahnula je. —Znam. Oprosti. - Ovo nije ono što želim! Odslužio sam svoje vrijeme kao obiteljski čovjek prije nego sam navršio dvadeset jednu i mrzio sam to. - Zagledao se u tiho dvorište. - Cijelog sam se života trudio pobjeći od ovoga. Boljela ju je spoznaja daje njemu odbojno nešto što u njezinu životu znači sve. — Zar ti je djetinjstvo bilo toliko užasno? Odložio je šalicu na stubu. - Nije bilo užasno, ali ne možeš zamisliti kako je bilo odrastati bez privatnosti, a biti odgovoran za toliko žena. - Stoje bilo s tvojom majkom? - Radila je pedeset-šezdeset sati na tjedan kao knjigovođa. Imala je osmero djece i nije si mogla priuštiti odbiti prekovremeni rad. Cure uopće nisu slušale baku pa sam većinu vremena sam bio odgovoran za njih. Nisam mogao otići ni kada sam maturirao. Baka je postajala sve krhki ja, a majci sam bio potreban pa sam živio kod kuće dok sam studirao. - Ali tada su valjda neke od tvojih sestara bile dovoljno odrasle da preuzmu stvari. - Bile su dovoljno odrasle što nije značilo da su bile odgovorne. Zašto bi trebale biti, pomislila je, kada im je stariji brat imao tako snažan osjećaj odgovornosti? Pas se premjestio bliže Matovim nogama. Položio je podlaktice na raširena bedra i pustio da mu ruke padnu između njih. Pas mu je onjušio prste, ali Mat kao da to nije primijetio. - Pogledaj me. U manje od jednoga tjedna nabavio sam dvoje djece, trudnu ženu koju svima predstavljam kao suprugu i prokletog psa. Ako to nije dovoljno loše, živim u kući u Iowi. Nasmiješila se. - Samo ti nedostaju karavan i punica. Zastenjao je i nagnuo se naprijed. - Kada sam razgovarao telefonom, unajmio sam ford Explorer. Nisam razmišljao. - Explorer? - Monovolumen, karavan današnjice. Nasmijala se. Njegov urođeni smisao za humor izbio je na površinu pa se uspio usiljeno nasmijati. - Stoje s tvojim poslom? - upitala je. - Ne moraš li se vratiti? - Neće pobjeći. Neke joj se stvari nisu slagale. - Lucy mi je rekla da voziš mercedes. To je dobar auto za radnika u čeličani. Trebao mu je trenutak da odgovori. - Nikada nisam rekao da sam fizikalne. Rekao sam samo da radim u proizvodnji čelika. - A razlika je? - U upravi sam. - Shvatila sam. - Provukla je ruku između bedara. - Kada se vraćaš? - Dva tjedna trebamo čekati nalaze. Nada se u njoj rasplamsala, ali se ugasila čim je nastavio. -Vjerojatno ću odletjeti natrag s njima sutra navečer ili


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

prekosutra. Valjda ovisi o tebi. - Što time misliš? - Ne ostavljam te samu. - Ne treba mi tjelohranitelj. Zato sam i otišla. Spustio je ruku i odsutno češkao Lignju iza ušiju. - Predsjednik je danas popodne održao konferenciju za tisak. Bila si glavna tema rasprave. Namjerno je izbjegavala slušati vijesti i ovo nije željela čuti. Pas je naslonio njušku na Matovo stopalo. - Vandcrvort je sve uvjeravao da nema razloga biti zabrinut za tvoju sigurnost, da si upravo tog popodneva razgovarala s gospodom Bush. - A-ha. - Navodno te traži posebna postrojba agenata koja je suzila potragu i očekuju da će te uskoro pronaći. Naslonila je laktove na koljena i uzdahnula. - Vjerojatno hoće. - Ne znam. Čini se da si prilično dobro zamela tragove. - Oni su najbolji. Pronaći će me, prije ili poslije. - Za tvoj nestanak okrivio je pokvarene hulje u oporbenoj stranci. - Usta su mu se iskrivila u ciničan osmijeh. Rekao je da si postupno postajala uzrujanija prateći kako politički protivnici tvog supruga stavljaju svoje uske interese iznad onog stoje najbolje za američki narod. Tiho se nasmijala. — On bi nešto tako i rekao. - Pa, koju ćeš prvu damu nazvati sutra? Naslonila se. - Nijednu. Sigurno im već prate telefone. Morat ću krenuti na Vrhovni sud ili na Kabinet. Odmahnuo je glavom. —Još uvijek mije teško povjerovati. - Onda nemoj razmišljati o tome. - Teško je ne razmišljati. - Tvrd prizvuk polako mu se vraćao u glas. - Trebala si mi reći. - Zašto? - Kako me to možeš pitati? - Što bi napravio na mom mjestu? - Valjda bih preuzeo nadzor nad svojim životom prije nego bi stvari tako izmakle. To ju je razljutilo. - To mi govori netko tko ne zna apsolutno ništa. - Pitala si. Skočila je na noge. - Kreten si, Mate, to znaš. Lucy ima pravo. I on je skočio. - Vukla si me za nos! - Oprosti što nisam dotrčala do tebe na onom odmorištu za kamione i objavila da sam Cornclia Gase! - Ne govorim o tome! Imala si dovoljno vremena nakon toga da mi kažeš istinu. - Pa bi nakon toga ili režao na mene ili se preda mnom klanjao i prcnemagao. Ogorčenje mu je bljesnulo vi očima. - U životu se nikad nisam klanjao i prenemagao! -Jutros si mi rekao da si skuhao kavn\ Cim si saznao tko sam, ponašao si se prema meni kao da sam gošća. - Rekao sam ti da sam skuhao kavu? Što bi, u vražju mater, to trebalo značiti? - Oči su mu postale boje olujnih oblaka, ali nije marila. — To nije sve i to dobro znaš! — Ne, ne znam. I nikad se nisam ni klanjao ni prenemagao ni pred kim u životu! - Onda mi reci zašto sjedimo ovdje umjesto da dovršavamo ono što smo prije dvije noći počeli. Ovo je Iowa, Mat! Iowa\ Činjenica da ga mora podsjetiti - da mu je važno tko je - previše ju je zaboljela. - Zaboravi. Jednostavno zaboravi. - Naglo je otvorila vrata stražnjeg trijema i odjurila unutra. Mat je gledao kako se mrežasta vrata s treskom zatvaraju pa je pokušao razumjeti što se upravo dogodilo. Kako je on sada postao zločest momak? Je li očekivala da će baciti prvu damu Sjedinjenih Država na leđa i raditi joj sve ono o čemu je cijeli dan maštao? Neka je prokleta što nije Ncll! I kakvo je ono sranje o klanjanju i prenemaganju? Naglo je otvorio vrata. —Vrati se ovamo! Naravno da se nije vratila, jer kada je uopće napravila ono što je od nje zatražio? Čuo je da se otvaraju bočna vrata i shvatio da bježi u kamp--automobil gdje se može zaključati dalje od njega, a sve nakon što joj je naredio da ga se drži kao priljepak. Je li ijednom pomislila na otkvačenjake koji bije mogli tražiti? Naravno da nijeNije dopustio da ga to stoje već jednom napravio budalu od sebe u vezi s praskom iz ispušnika zaustavi pa je projurio kroz kuću do bočnih vrata i izašao na dvorište. Putem je odlučio smiriti se i gotovo uspio u tome kada je našao vrata VVinnebaga otključana. Skoro je dobio napadaj. Ona je idiotkinja! Prva dama ili ne, namjeravao joj je to reći. Uskočio je unutra i vidio kako prostire plahtu na jadan minijaturni naslonjač na kojemje proveo protekle četiri noći. -Jesi li sasvim poludjela? — uzviknuo je. Naglo se okrenula. Izgledalajc kao kraljica od Sabe. — Sto želiš?


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Nisi ni zaključala vražja vrata! — Tiho. Probudit ćeš cure. Pogledao je prema zatvorenim vratima u stražnjem dijelu, snizio glas i okomio se na nju. - Kao građanin Sjedinjenih Država koji plaća poreze, vraški mi smeta to što radiš. — Piši svom zastupniku. — Misliš da je to dražesno? Što da sam terorist? Sto misliš, gdje bi sada bila? I gdje bi bila ova zemlja kada bi kakav luđak odlučio uzeti te za taokinju? — Ako bi taj luđak bio lud poput tebe, bila bih u velikoj nevolji. Uperio je prst prema vratima. — Vrati se u kuću gdje te mogu paziti! Plemenite su se nosnice raširile, a plemićka kralješnica ukočila. — Oprooosti? — Razvukla je samoglasnike u dugačku crtu koju je upravo prešao. Izraz njezina lica podsjetio ga je da su njezini preci pili martinije na verandama ladanjskih klubova dok su njegovi bili upregnuti u plugove u istočnoj Europi. Znao je daje otišao predaleko, ali ju je toliko želio da se nije mogao zaustaviti. — Misliš li na koga drugoga osim na sebe? Obrve su joj poletjele ravno u čelo visoka roda. — Izlazi! Pravio je budalu od sebe i ostane li još trenutak, samo će se dublje zakopati. Ali nikad nije bio dobar u izbjegavanju borbe pa se, umjesto da se ponaša kao razumna odrasla osoba, sagnuo i podigao je u naručje skupa s dekom. — Spusti me! Sto to radiš? -Vršim svoju domoljubnu dužnost! - Otvorio je vrata udarcem noge i nastojao žonglirati njezino tijelo koje se migoljilo i vrata kako bi ih zaključao iza sebe prije nego je odnese u kuću. — Pomutio ti se tvoj minijaturni mozak! — Vjerojatno jest. — Prestani odmah! Ponašaš se kao neandertalac! — Da, pomiri se s tim. Lucy je ležala budna u Mabel. Od zvukova svađe ponovno joj se vratila bol u trbuhu. Nikada nije očekivala da će se ovako svađati, ali nije mogla ni razumjeti razlog svađe jer ništa od onoga što je Jorik govorio nije imalo smisla. Barem je razumjela kada su se Sandy i Trcnt svađali oko novca. Ali Jorik i Nell puno su pametniji nego što su Sandy i Trent ikada bili, dovoljno pametni da znaju kako bi ljudi trebali razgovarati o problemima umjesto da se deru jedno na drugo. Što ako odluče prekinuti? Imala je grčeve u želucu. Pogledala je Button i lagano dječje hrkanje uvjerilo ju je da joj sestrica još uvijek čvrsto spava. Donijcvši odluku, iskrala se iz kreveta krećući se stoje tiše mogla i uputila se prema kući. - Spusti me! - Kada budem posve spreman. Provirila je iza ugla i vidjela da Mat nosi Nc!l uza stube. Ncll mu je neprekidno naređivala daje spusti i glas joj je zvučao kao da ga gađa šiljkom za led, ali on nije obraćao pažnju. Bol u Lucvnu trbuhu se pogoršavala. Jorik će sada izjuriti i napiti se pa će Ncll početi plakati, a onda se i sama napiti. Potom neće razgovarati jedno s drugim. Lucy nije mogla izdržati. Krišom se popela uza stube i vidjela kako je Mat odjurio u gostinjsku sobu. Čuo se tih zvuk lupanja kao daje upravo spustio Ncll. Lucyje stigla do gornje stube. - Izlazi! - Možeš se kladiti da hoću! Lucy je stisnula tijelo uza zid i provirila unutra tek toliko da može vidjeti. Jedina svjetlost u sobi dopirala je iz hodnika, ali bilo je dovoljno. Iako je Mat rekao da odlazi, nije se micao. - Nemoj misliti da ikamo ideš! - uzviknuo je. - Spavat ću ispred vrata kako bih bio siguran da ćeš ostati gdje jesi! - Prestani mi govoriti što ću raditi! - Netko to mora! - Točno! Nikada ne znaš kada može zapucati iz drugog is-pušnika! Bili su toliko zauzeti svađom daje nisu primijetili. Ncll je samo izgledala ljuta, dokjc Jorik doista bio uzrujan kao da nešto ozbiljno nije u redu — i Lucy je poželjela da ga Ncll dovoljno dugo smiri da ga upita zastoje toliko bijesan. Svakoga trenutka Mat će odjuriti, kao stoje to radio Trcnt. Lucy se okrenula kako bi otišla, kada je ugledala starinski ključ u bravi. Upravo je tada shvatila što će napraviti. Uvalit će se u još veću nevolju, ali Mat je već bijesan na nju pa što ima veze? Nell je vidjela kako izvlači ključ iz brave. - Lucy? Što?... Lucy je zalupila vrata, ugurala stari ključ s vanjske strane brave i čvrsto ga okrenula. - Lucy! - Ncll je vrisnula istodobno kada je i Jorik zavikao. Lucy je približila usta vratima i uzvratila im vičući: — Oboje ste dobili time-outl


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

16 Mat je jurnuo prema vratima i okrenuo kvaku, ali se nije pomakla. Zalupio je šakom. - Lucy! Da si odmah otvorila vrata! Odgovor na njegov zahtjev bila je tišina. - Lucy, upozoravam te... Zatvorenih vrata, sobu je osvjetljavala samo vanjska ulična rasvjeta. Nealy je požurila do otvorenog prozora i pogledala prema IVinnebagu taman da vidi kako je tinejdžerica utrčala unutra. Pritisnula je obraz uz staklo. - Uzalud trošiš dah. Prišao je i stao pokraj nje, prateći smjer njezina pogleda. — Ovaj put je pretjerala. Nealy nije bila spremna završiti njihovu svađu. Bila je zlostavljana i imala je cijelu litaniju grijeha koju je željela istresti na njega. Istodobno se pitala kako može izgledati tako dobro u iz-nošenoj bijeloj majici i sportskim kratkim hlačama. Uspravljajući se, pustila je zavjesu da padne natrag na mjesto, upalila malu svjetiljku na ormariću i zabuljila se u njega. — Sve je ovo tvoja krivnja. Odmaknuo se od prozora i uzdahnuo. - Znam. To joj je oduzelo povod za svađu. Iako nije bila ponosna to priznati, uživala je u njihovoj borbi. Bilo je nezamislivo da se netko tako dere na nju. I da ona uzvraća vikom bez potrebe da cenzurira vlastite riječi ili potisne osjećaje. Preci Litchfieldovih se zacijelo prevrću u svojim dobro održavanim grobovima. Iako ju je grubo dodirivao, nije ga se ni najmanje bojala. On možda vjeruje daje sposoban mlatiti ženske koje ga uzrujavaju, ali ona je bila sigurna u suprotno. Povrijeđeno je zašmrcala. — Na smrt si me uplašio. - Žao mi je. Stvarno mi je žao. - Izgledao je tako izgubljen da se gotovo sažalila nad njim, ali je pomislila kako je bolje da to ne učini. Prvo će dobiti ono što joj pripada. Odmaknuvši se od prozora, prekrižila je ruke i podigla nos. - Prevršio si svaku mjeru. - Znam. Ja... - Bio si grub sa mnom! Užasnuo si me! - Nisam mislio... Oprosti. - Znaš li daje težak zločin ozlijediti člana prve obitelji. Mogao bi ići u zatvor. Nažalost, nije uspjela zadržati naslađivanje u svom glasu pa ju je postrance pogledao. — Na koliko dugo? - Dugo, puno godina. - Tako dugo, ha? - Bojim se daje tako. - Uputila mu je otrovan pogled. - Ali gledaj to s vedrije strane. U zatvoru neće biti žena da ti unerede život. Odmaknuo se od prozora i otišao prema krevetu. — To doista stavlja stvari u drukčiju perspektivu. - Samo tetoviranih muškaraca imena poput Bruno. Sigurna sam da ćeš većini biti vrlo privlačan. Zurio je u nju podignutih obrva. Pogledala je zaključana vrata. - Drago mije što sam otišla u kupaonicu prije nego što smo se počeli svađati. Izgleda da će proći neko vrijeme prije nego što ću moći ponovno ići tamo. Šutio je, a ona još uvijek nije prestala živcirati ga. —Jesi li ti? - Što? - Išao u kupaonicu. - Zašto? Poigravao se s njom. — Zaboravi da sam pitala. - Svakako hoću. - Sto misliš, kada će nas pustiti? - Kada bude sasvim spremna. Primijetila je tračak osmijeha. - Da se nisi usudio odobravati ono stoje učinila. - Namlatit ću je gotovo na smrt. Sada je ona podignula obrvu. — Naravno da hoćeš. Ponovno se nasmiješio. - Moraš se diviti njezinoj srčanosti. Zna da će nadrapati kada izađem, ali to je nije spriječilo. Nealvn je osmijeh izblijedio. — Očajna je. Mrzim pomisliti na to kako se osjeća. - Život je težak. Nije bio ni približno hladnokrvan koliko se pravio. Gledala je kako je počeo koračati po sobi, prvo sporo pa sve brže i brže. - Razvalit ću vrata. - Tako govori prava muškarčina. - Sto si time mislila reći? - Muškarci se vole zabijati u stvari. Bombardirati. - Tvoji prijatelji bombardiraju. Moji samo psuju, šutnu naslonjač i zaspu pred televizorom. - Ponovno je zatresao


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

kvaku. - Smiri se. Ujutro će otvoriti vrata. - Ne namjeravam ovdje provesti noć zatvoren s tobom. - Ako se bojiš da ću te napasti, ne brini - odvratila je. -Jači si od mene pa sam sigurna da se možeš obraniti. - Hajde, Nell. Već danima ne možemo držati ruke podalje jedno od drugog. Uputila mu je uobraženi pogled. - Nisam imala ni najmanje poteškoća držati ruke podalje od tebe. - To je najobičnija laž. Želiš me tako očajnički, da ne možeš izdržati. - Poigravala sam se s tobom, to je sve. - Poigravala? - Zabavljala se. Zapravo, Mate, nisi valjda vjerovao da mislim ozbiljno? Kakve laži muškarci sebi pričaju da bi zaštitili svoj krhki cgo. -Jedina krhka stvar u meni sada je moja samokontrola. Točno znaš što će se dogoditi ako ovdje zajedno provedemo noć. Čestitala je sebi što ga je ponovno iživcirala. - Naravno da znam. Mrštit ćeš se i vrijeđati me. Onda ćeš se sjetiti koga vrijeđaš pa ćeš uzmaknuti. - Ne znam o čemu pričaš. Navalila je na njega. —Ja sam Cornelia Case, udovica predsjednika Sjedinjenih Država. I ti se možeš nositi s time? - Koji bi vrag to trebalo značiti? Ponovno je počeo vikati, što joj je godilo jer nije željela ništa drugo nego vratiti se u to mjesto vikanja, strasti i sirovih osjećaja koji su joj prodirali do srži. - Stvari su bile u redu dok si mislio da sam jadna mala napuštena Ncll, zar ne? - Razgovaraj sa mnom kada budeš spremna biti suvisla. -Mogao si se osjećati nadmoćnijim u odnosu na sirotu Ncll. Ali sada kada znaš tko sam, nisi dovoljno muškarac da bi se mogao nositi s tim! Joj... doista gaje pogodila tom primjedbom. Nitko nije sumnjao u muževnost Mata Jorika i izvukao živu glavu. Sive su mu oči gorjele kada je doletio k njoj i prije nego što se snašla, bila je na madracu. Zatrcsao se okvir kreveta kada se izvalio pokraj nje s pobjedničkim sjajem u kameno sivim očima. Konačno ga ima tamo gdje želi, ali je pobjeda nije zadovoljavala jer je iskoristila psihološko ratovanje kada je zapravo željela daje zavede. Pogledao ju je. Bezbroj osjećaja ratovalo je na veličanstvenom bojištu njegova lica. - Trudio sam se biti džentlmen oko ovoga... - Prikladniji opis bio bi slabić. Posegnuo je ispod njezine majice, otrgnuo jastuk i bacio ga na pod. - Trudio sam se biti pun poštovanja... - Vjerojatno si oderao koljena od pustoga klanjanja i prenemaganja. Oči su mu se suzile. -Trudio sam se ukazivati na očitu... - ...činjenicu da sam ti prijetnja. Zastao je, a potom obuhvatio njezinu dojku i palcem se poigravao s bradavicom. - Voliš živjeti opasno. Okrenula je lice. — Želim da sideš s mene i odeš. - Nema šanse. - Predomislila sam se. - Zakasnila si otprilike pet minuta. Uzvratila mu je pogled. - Namjeravaš me prisiliti? - Imaš prokleto pravo da ću te prisiliti. - Oh. - Trudila se izgledati kao da se dosađuje. - Onda obavi to već jednom. Grlcno se nasmijao i nježnim kružnim pokretom palcem milovao joj bradavicu. -Vojska agenata Tajne službe ne bi te sada spasila. Postalo joj je sve teže ostati ravnodušnom. - Gade jedan. Glas mu je postao tiši, a ruka na grudima nježnija. - Odusta-ni, Ncll. Jednostavno odustani, tako da možemo voditi ljubav onako kako to oboje želimo. - Zovem se Ncaly. — Trebala je čuti da to izgovori. Morala je biti sigurna da on zna s kim vodi ljubav. Duboko je udahnuo. - Nealy. - Nije lako, zar ne? - Nije uspjela zvučati sasvim bezbrižno kao stoje željela. - Ako ne ušutiš - nježno je rekao - stavit ću ti povez preko usta. - Mislim da bih sada trebala ustati. - Nemoj reći da te nisam upozorio. - Usnama je lagano očešao njezina, a potom je čvrsto poljubio, utišavši time moguće prosvjede. Dok se stiskao uz nju, poljupcem je uklonio ostatke njezine tvrdoglavosti. To mu je dobro išlo. Odjednom se naglo trgnuo unatrag i spustio na madrac psujući ispod glasa. - Ne mogu vjerovati. Naglo je otvorila oči. Ponovno se sjetio tko je. Ilije možda nešto banalnije. - Sve je bilo u redu s tim poljupcem!


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Osmijeh mu je djelovao usiljen. - Poljubac je bio vrhunski. Ono prema čemu krećemo je komplicirano. — Vrhom palca joj je pomilovao jagodicu. - Zlato, imam cijelu kutiju kondoma. Nažalost, nalaze se s druge strane zida. Samozadovoljno gaje promatrala. - Naša sreća što sam bolje organizirana. Pogledaj u moju naprtnjaču. - Hvala Bogu što ju je ostavila tu kada je Button obukla pidžamu. - Svijet ne može biti tako dobar. - Skočio je s kreveta i vratio se nekoliko trenutaka poslije s kutijom. Potom je odmah nastavio gdje je stao. Usta su im se gladno spojila pa je pomislila da se nikada neće zasititi ljubiti ga. Prevalio ju je na sebe. Rukama je obuhvatila njegovu veliku četvrtastu čeljust, nakrivila glavu i uživala u preuzimanju kontrole. Poljubac pod njezinim nadzorom bio je neznatno drukčiji -nespretniji i ne toliko uvježban, ali željan... oh, tako željan. Odmaknula se i zagledala u te vrele čelične oči, u ta tvrda usta, sada omekšana od želje. Premjestila se i zakvačila stopalo oko njegova lista. Namjestivši grudi na njegova prsa, zajahala je to veliko, snažno tijelo. Zastenjao je. - Nadam se da se dobro zabavljaš jer me ovim ubijaš. - Dobro... - Nasmiješila mu se. - I ti ubijaš mene. - Nemaš pojma koliko mije to drago čuti. Zavukao joj je ruku između bedara. - Divno je osjetiti te. Danima sam samo o ovome razmišljao. Nasmiješila se i poigrala njegovom usnom resicom. - A ja sam samo mogla razmišljati kako te želim vidjeti gola. Cijeloga. - Želiš me vidjeti gola? —Jako. — Ne sačekavši dopuštenje, skliznula je s njega i digla se na koljena. - Ustani, tako da mogu uživati u pogledu. -Jesi li sigurna da si spremna za ovo? - Polako se istezao. - Mislim da ću izdržati. - Povukla mu je majicu, skinula je, a potom dotaknula elastičnu pasku kratkih hlača. Gledao je kroz poluotvorene kapke kako ih spušta centimetar po centimetar. Raširila je oči. - Gdje ti je donje rublje? - U sušilici. — Njegovo zavlačenje zvučalo je dražesno prijeteće. - Imaš li problema s tim? - Ne znam. Daj da vidim. - Na trenutak se zadržala na njegovu pupku, izigravajući ulogu seksualne izazivačke, ali zapravo dajući sebi malo vremena da se prilagodi. Na posljetku je povukla kratke hlače s nabrekline koju nisu uspijevale sakriti. Ono stoje vidjela bilo je zapanjujuće, ali se nije ni izbliza do sita nagledala kada se ponovno našla na leđima. - Hej, nisam završila s gledanjem. - Sljedeći put. Imamo cijelu noć. - Čemu onda žurba? - Samo bi žena mogla postaviti to pitanje. Vrlo pametna i seksi žena... — Zagnjurio je lice u njezin vrat, poigravao se kutkom usnica i ponovno je snažno poljubio. Krenuo je na njezinu odjeću i dok se nije ni snašla, bila je gola. Odmaknuo se dovoljno da se može zagledati u njezino prc-mršavo tijelo pa je poželjela da nije upalila svjetlo. Ali u njegovu izrazu nije vidjela kritiku, nego samo želju. Usta su mu se smekšala u čulan osmijeh, a rukom joj je pokrio dojku. Promuklo je zastenjao kada su ga njezini prsti obuhvatili. Podigla se na koljena i rukama dopustila da se igraju gdje god poželc. Nedugo nakon toga udovi su im se isprcplcli, a usnice podivljale. S mukom se povukao, kleknuo ispred nje i uhvatio joj koljena. Oči su im se srclc i pogledom joj je govorio da će ići polako. Prvo ju je namjeravao gledati pa je od nje očekivao da se podvrgne toj zločestoj znatiželji. Opustila je noge, ali ih nije razdvojila. U današnje doba usputnog seksa njezina je čednost možda bila staromodna, ali je htjela da mu ovo bude dar. Dar koji će otvoriti primatelj. Kao daje razumio, jer su mu ruke postale odlučnije oko njezinih koljena. Nježnim ih je pritiskom počeo razdvajati. Osjećala se kao mlada, nevina mladenka. Što ima veze ako više nije tako mlada, a to što je još uvijek gotovo djevica, nije njezina krivnja. Rukama joj je kliznuo po bedrima, podižući ih, razdvajajući ih, čineći je sve ranjivijom. Žila joj je kucala u dnu grla. Bio je potpuno spreman i vrlo odlučan. Topao se povjetarac provukao ispod zavjese i otpuhao preko vrućeg vlažnog mjesta koje mu je otkrivala. Zurio je dolje, a pogled u njegovim očima postao je žestok i posjednički. Pomaknuo se i palcem lagano dotaknuo svijctlosmeđc kovr-čc. Zasiktalaje od zadovoljstva dokju je razdvajao na najintimniji mogući način. Zadržala je zrak dokju je dodirivao prstima. Bio je nježan za tako snažnog muškarca. Dokju je istraživao, osjećala se kao da označuje svoj teritorij. Potom je sagnuo glavu i označio ga usnama. Njegova tamna oštra kosa okrznula joj je unutarnju stranu bedara. Osjetila je trganje usnicama, lagan ugriz. Otvorenih je očiju buljila u strop, boreći se protiv vrhunca, jer nije mogla podnijeti da tako brzo završi. Ali sve one godine samokontrolc nisu je učinile dovoljno snažnom da se odupre ovome.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Nemoj - zastenjala je. - Ne dok... ne želim... Ne dok ne budeš u meni. Pogledao ju je očima tamnim od strasti, kože sjajne od znoja. Njegovo se snažno tijelo namjestilo preko njezina slabijeg. Osjećala se zaštićenom, zaklonjenom pred izvanrednom prijetnjom. Kada jednom pusti ovog muškarca u svoje tijelo, ništa više neće biti isto. Ulazak je bio spor, ali odlučan i premda joj je tijelo bilo sklisko od strasti, nije ga s lakoćom prihvatila. Ljubio ju je... smirivao... prodirao dublje... još dublje. Grčevito se držala njegovih ramena boreći se protiv žarećeg stezanja. Snažno je stisnula obraz uz njegovu vilicu pa mu je brada zagrebala njezinu nježnu kožu. Kada se napokon zakopao, zajecala je. Ljubio joj je kutove očiju, usnice, milovao grudi. Tek tada počeo se kretati, zabijajući se polako i čvrsto. Jecala je i izvijala se. Počeo se žustrije micati. Mišići leđa i ramena drhtali su pod njezinim rukama dok je sporo, duboko nabijanje u njoj raslo. Nije postojalo ništa osim kreveta, njihovih tijela i bujne zapaljene plamteće divljine. Nabijanje i povlačenje. Izvijanje i prihvaćanje. Drevni ritmovi povukli su ih u bezdan. Zadovoljstvo je u valovima isijavalo iz nje i zbog toga se Mat osjećao tako dobro da mu osmijeh nije silazio s lica. Protrljao joj je rame. Posvuda je bila mekana. Meka, slatka i neodoljiva. Kosom mu je ovlaš prešla preko brade i prebacila golu nogu preko njegove. Ako malo dalje pomakne nogu, otkrit će daje ponovno tvrd, a nije želio da to baš odmah shvati. Trebajoj vremena. Kvragu, trebalo je i njemu. Ne da mu se prilagodi tijelo, nego um. Njezin dah golicao mu je dlake na prsima kada je progovorila. — Ovo je bilo fantastično. Nije imala pojma koliko. Nije smjelo biti tako dobro. Trebalo je biti zastrašujuće s obzirom na to tko je ona. Zanemarujući tu činjenicu, trebalo je biti ono što je seks inače bio za njega: izvrstan provod sa zgodnom damom. Ali ova dama nije bila nimalo draga. Bila je bahata i odrješita, namjerno gaje izazivala, ali uzbudujuća na način koji nije očekivao. A ono što nije mogao shvatiti... ono stoje nastojao odagnati iz misli, a neprestano mu se vraćalo... činilo se nevjerojatnim, ali su mu svi nagoni govorili daje nova u ovome. Vrlo nova. Bježao je od te pomisli, ali gaje ona ipak sustizala. Bila je poput osobe koja prvi put vidi Pariz ili se prvi put vozi vlakićcm smrti, ili pak uči roniti sa spremnicima. Nikada nije bila ni s kim. Čak ni sa svojim pokojnim suprugom, bivšim predsjednikom Sjedinjenih Država. Bila je to spoznaja koju nikada neće moći iskoristiti. Prihvatio je to. Alije ipak htio potvrdu. Ne zbog priče, nego zbog sebe. Počela je crtkati po njegovima prsima. — Znam da sam previše mršava. Hvala ti što to nisi spomenuo. Nasmiješio se. Žene i njihova tijela. Čuo je svaku pritužbu koja postoji, sve do jedne sestre koja je ustrajno tvrdila da su joj palčevi predebeli i druge, koja je provela tri dana bedara zamotanih u plastičnoj foliji. — Druge se žene izgladnjuju da bi imale tijelo poput tvojega. — Prcmršava sam. To je bila istina, ali njezina je vitkost bila dio njezine ličnosti. Kao da žeđ za životom razgradi svu hranu koju pojede prije nego što se može bilo gdje smjestiti. Stavio joj je ruku preko trbuha. - Ako slučajno nisi primijetila, tvoj trbuh nije onako ravan kao stoje bio onoga dana kada smo se sreli. Odgurnula mu je ruku i zamijenila je svojom. — Naravno da jest. Ne osjećam razliku. Sakrio je smiješak u njezinoj kosi. - Priznajem, sada se čini ravnim jer ležiš, ali kada se uspraviš, vidjet ćeš da dobivaš trbuščić. — Ne dobivam! Nasmijao se. Prevalila se na njega kako bi mu hrvanjem zaustavila smijeh i odmah otkrila njegovu tajnu. Oči su joj se raširile od veselja. - Pasji skote. Za trenje bila ispod njega. Lucy se ušuljala u kuću noseći Button u naručju, a za njima je tapsao Lignja. Poželjela je da joj sestra bar jednom spava do pola sedam. Zamjerajući joj, zagledala se u dijete. -Ako pisneš, jako ću se naljutiti. Mislim to ozbiljno. Moraš biti tiha! - Tak! - Ugurala je prste u Lucvna usta. Lucy se namrštila i odnijela je do stubišta. Da joj nije sestre, spakirala bi jutros svoje krpe, izašla na autocestu i stopirala do Kalifornijc ili kamo drugdje prije nego je se Mat dočepa. Ali nalazi se u klopci dok Button ne bude na sigurnom. To, međutim, nije značilo da neće sada nestati na neko vrijeme. Mat je uvijek neraspoložen kada se probudi, čak i kada je sve u redu. Zamisli tek kakav će biti tog jutra. Djetešce je ugnijezdilo lice uz Lucyn vrat. Znala je da će posvuda po sebi imati slinu, ali joj to nije smetalo. Teško joj je biti odgovorna za Button, ali je istodobno bilo lijepo znati da postoji jedna osoba na svijetu koja je voli. Dok su stigli do vrha stubišta, dijete je postalo teško pa su Lucy boljclc ruke. Spustila ju je na hodnik i uvukla ključ u bravu stoje tiše mogla. Lecnula se začuvši škljocaj dok gaje okretala, ali nije čula nikakve zvukove s druge strane vrata.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Dijete je puzeći krenulo za Lignjom. Lucy je požurila za njom i podigla je. -Lal! Lucyjoj je rukom začepila usta. Još sline. Odnijela ju je do vrata i šapnula joj na uho da bude tiha. Maknula je ruku i polako okrenula kvaku. Vrata su malo zaškripala kada ih je otvorila. Koliko god se željela uvjeriti daje sve ponovno u redu s Matom i Ncll, nije pogledala prema krevetu jer bi joj se zgadilo ako bi što vidjela. Umjesto toga, stavila je Button unutra na pod i zatvorila vrata. Onog trenutka kada su se vrata uz škljocaj zatvorila, ona i Lignja pobjeglu su niz stube i izašli kroz ulazna vrata. Ncdaleko odatle nalazila se zalogajnica s uštipcima. Zadržati će se tamo dok se trgovine ne otvore, a tada će prošetati po centru. Samo se nadala da će se Mat i Nell smiriti dok se ne vrati. -Ga! Mat je s mukom otvorio oči i žmirkao prema svjetlu. Nije mogao izbrojiti koliko su puta vodili ljubav tijekom noći, a nije još uvijek bio spreman za jutro. Ncaly se ugnijezdila pokraj njega. Pomaknuo je ruku i prekrio joj dojku. Na dlanu je osjetio meku, toplu težinu. Kapci su mu se spuštali. Ponovno se privinuo uz nju. Nešto mokro i vlažno napalo je njegov usni kanal. Okrenuo je glavu i zurio u dječje lice koje se smješkalo od uha do uha. -Taaa... Zastenjao je. -Ma, čovječe... Pljcsnula je rukama po madracu, a potom posegnula prema njemu. Pogledao je zatvorena vrata, ali je Lucy brzo uzmaknu-la. - TA... TA... TA... TA! - Djetešce je skvičalo i lupalo po madracu kao po bubnju. Ncaly se promeškoljila pokraj njega. Demonska Bcbajoš jače je zaskičala s poznatim odlučnim pogledom na licu, objavivši da je žena koju treba uvažavati. Posegnuo je preko ruba kreveta, podigao je i prebacio na prsa. Smješkala mu se i malo mu je pljuvačke palo na bradu. - Taaa... Ncaly se okrenula, polako otvarajući oči. Djetešce je radosno vrisnulo i zabilo mu koljena u trbuh. Sekundu poslije, bacila se na Ncaly Nealyjc ispustila jedan uf, a potom joj se čelo namrštilo od zabrinutosti. - Oh, Mate. Dijete je puzalo preko njezina tijela kao daje cesta popločana žutim opekama, izvalilo joj se preko lica i uhvatilo se za mjedeno uzglavlje kreveta. — Okretna malena, nije li? Ncaly je pomaknula djetetovu guzu tek dovoljno da si oslobodi lice. — Ovo je užasno! - Moglo bi biti puno gore. Barem joj pelena nije puna. - Nisam mislila na to. Goli smo! Mat je kliznuo rukom po njezinom bedru. - Pasji sine! Imaš pravo. — Da se nisi usudio biti duhovit u vezi s ovim. — Nećemo valjda opet o tome kako ćemo je istraumatizirati za cijeli život. - Goli smo. Spavaća soba ima zadah... pa znaš već čega. Blijedo ju je gledao. - Nemam pojma o čemu govoriš. — Hopa-cupa, eto što. — Hopa-cupa? Zar tako zoveš najbolji seks koji će ijedno od nas ikada doživjeti? - Doista? - Mekan, ranjiv izgled natjerao gaje da požali što nije začepio svoja lajava usta, ali mozak mu se uvijek budio nekoliko minuta nakon tijela. Demonska Beba je zgrabila šaku Ncalvnc kose i široko joj se nasmiješila. Izraz joj je ponovno postao zabrinut, ali se djetešce i dalje smiješilo. Počcloje tiho tepati, pričajući Ncaly kao da ova razumije svaku riječ. Lice joj je počelo tako blistati daje Mat u nutrini osjećao grčeve. Cijela ta situacija - dijete u njihovu krevetu, Ncaly pokraj njega, sjećanje na proteklu noć - za njega je bila previše. Izvukao se ispod pokrivača i zgrabio kratke hlače s poda. Nc-aly je naizmjence zurila u njega i nastojala zakloniti potpuno gola muškarca s erekcijom od dječjega pogleda. Curica je proizvodila još sretnih zvukova, obasipajući Ncaly obožavanjem koje je obično čuvala za njega. Očito je vjerovala da gaje obrlatila i daje sada slobodna krenuti u sljedeću pobjedu, što nije bilo daleko od istine. Spustila je glavu i pritisnula svoja mokra ustašca na Ncalynu bradu. Na trenutak je Ncaly samo ležala, a onda je okrenula glavu. Usta su joj se istodobno čvrsto stisnula u tvrdoglavu crtu koja mu je govorila da želi plakati, ali da neće. Prestao je oblačiti traperice. - Što se dogodilo? -Jednostavnoje tako savršena. Pogledao je dijete koje je sada uvalilo palac u usta i ispružilo se cijelom dužinom po Ncaly. Htio je izlanuti kakvu duhovitu primjedbu o tome kako nitko ne bi mogao Demonsku Bebu nazvati savršenom, ali su mu riječi zastale u grlu jer su izgledali prelijepo ležeći tako zajedno. A tada je imao vizije masnica, Barbika, tampona i trideset šest nijansi ruža. Ovo nije ono što želi. Mora izaći iz


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

sobe - osjećao je klaustrofobiju - ali nije mogao otići dok se Nealy toliko trudi da joj oči ostanu suhe. Uzeo je dijete i sjeo na rub kreveta. - Reci mi što nije u redu. Nekoliko trenutaka nije rekla ništa, a onda su riječi izvirale iz nje poput bujice. - Bojim se da čuje ozlijediti. To je... Kada sam bila mlađa... - Borila se suzdržati, ali nije mogla. - Snimili su jednu moju fotografiju kada sam imala šesnaest. U Etiopiji, s djetešcem koje je umiralo od gladi. - Sjećam se. - Dijete je umrlo, Mate. Odmah nakon stoje fotografija snimljena. Dok sam ga još uvijek držala. - Oh, ljubavi... -1 to nije bio kraj. Odonda ih je bilo tako puno. Djeca u užasnoj agoniji, ona koja su patila od gladi, od nezamislivih bolesti dojenčadi, bolesni od AIDS-a, ovisna o krčku. Ne možeš ni zamisliti... Kada se sve izlilo iz nje, razumio je cijenu koju je plaćala za fotografije američke savršeno dotjerane i sabrane prve dame koja drži bolesno novorođenče. Nije ni čudo stoje vjerovala daje na neki način ukleta. - Nisam mogla prestati. Ima toliko potrebitih. Ali ja... ja sam o sebi počela misliti kao o... — Glas joj je pukao. — ...O Anđelu dojenačke smrti. Stavio je djetešce na pod, a Nealy privio k sebi na prsa. - Sve je u redu, ljubavi... Sve je u redu... - Gladio joj je gola meka leđa, šaptao besmislene sitnice u uho, činio sve da bol nekako nestane. Malenoj se nije svidjelo biti maknuta u stranu pa je uskoro počela cviljeti. Nealy se zasramila i odmaknula od njega. -Ovo je smiješno. Nisam trebala... -Jednostavno zaveži - nježno je rekao. - Imaš pravo na nekoliko dobro zasluženih neuroza. Kroz suze mu se nasmiješila. - To je to, zar ne? Kimnuo je. Demonska Beba počela je jače vrištati. Nealy se namrštila pa je osjetio kako postaje uznemirena. Doista je uzrujana. Nježno joj je uhvatio bradu i okrenuo je prema bijesnom djetetu. - Pogledaj je, Nealy. Samo je pogledaj. Vrišti na sav glas, ali nema nijednu suzu u oku. Samo iskušava koliko može. - Da, ali... — Ne pate sva djeca. Znam da u glavi razumiješ. Sada to samo pokušaj osjetiti u srcu. Podigao je malenu i stavio je u Ncalvjino naručje. Znao je da joj ne može ponuditi lijek koji bi poništio sve one godine patnje. Button će morati sama obaviti posao. Lucy se još uvijek nije vratila kada su on i Nealy završili s doručkom koji nijedno od njih nije željelo. Iako je povela psa, ostavila je svoje stvari u kamp-automobilu pa je znao da se namjerava vratiti. Pokušavao je smisliti kako će se suočiti s njom u vezi s proteklim događajima. On i Nealy nisu puno razgovarali otkada su napustili spavaću sobu. Stalno je nešto užurbano radila ne bi li se pretvarala daje čvrsta kao stijena i da nije izgubila dostojanstvo jer je zasuzila zbog curice. Poželio ju je odnijeti natrag na kat i početi sve iznova, ali dijete im je smetalo. Podigli su glave kada su čuli lavež psa. Nealyje zgrabila Demonsku Bebu i izašla vani. Lucy se približavala prednjem trijemu s Lignjom na novom povodcu. Smrzla se kada gaje vidjela da stoji tamo. Bijesno ju je gledao. — Gadno si nadrapala. Podignula je svoju malu glavu i zabacila sitna ramena dokjoj je donja usnica podrhtavala. - Vrlo važno. Baš me briga. Pokazao je rukom prema garaži. - Idi unutra i pronađi kakav alat za vrt. Želim da iščupaš svaki korov u onoj cvjetnoj gredici. I neka bude brzo. Zurila je u njega. - Želiš da onaj zgodan cvjetnjak očistim od korova? — Imaš li problema sa sluhom? — Ne. Ne! — Oduševljena što se tako lako izvukla, otrčala je u garažu. Ncaly ih je zabavljeno promatrala. - Ti si jedna opaka muškarčina. Trebat će joj, oh, moždajedan sat. Uzvratio joj je osmijeh. - Odgovorna je za jednu od najljepših noći u mojemu životu. Teško se previše naljutiti na nju. Kimnula je. Tada je rekla najčudniju stvar: - Hvala. Stajao je uživajući u njezinu odobravanju te se cerio kao budala kada je kamionet koji vuče srebrnu kampprikolicu^4irsfre-atn stao ispred kuće. Buljio je u nj. Vidio je puno takvih kamp-prikolica, ali nešto mu je u vezi s ovom bilo poznato. Otvorila su se vrata kamioneta i izašlo je dvoje loše odjevenih starijih ljudi. Ne! Nije moguće! — Hej vi! Mat! Ncll! Ncalvje radosno zaskičala kada su Bcrtis i Charlie dojurili prilazom. Opustio se uz stup trijema. Upravo kada je pomislio da ne može biti gore... Prvo su došla djeca. Onda je dodao suprugu i psa. Poslije je došla kuća u Iowi... pajord Explorer. Sada su se pojavili baka i djed. 17 Charlie se rukovao s Matom dok je Bertis grlila Ncaly i štipala Buttonine nožne prste. Nealy još uvijek nije


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

mogla vjerovati da su tu. — Kako ste nas pronašli? — Lucy vam nije rekla? Dala nam je adresu prije nego ste otišli. Koji je vražićak ono dijete. Neaiy se osjećala bolje već samo vidjevši Bertis. Noćas joj se život preokrenuo naglavačke. Očekivala je da će uživati voditi ljubav s Matom, ali ne i da će ta snažna navala osjećaja trajati. Teško je bilo podsjetiti se daje to samo avantura. Ako bude sretna, imat će još jednu ili dvije noći skupa, ali tada će sve završiti. Negdje u dalekoj budućnosti, kada neće biti tako bolno, vidjela se kako vadi uspomene i proučava ih dok stoji u redu za rukovanje ili sluša predugačak govor. Ta ju je pomisao ražalostila. Bertis i Charlie stigli su u pravi tren. — Lucy će biti presretna vidjeti vas. — Premjestila je Button na bok. - Nešto radi otraga. — Dobro je zaposliti ih. - Bertis je navukla naočale za čitanje, pogledala Button i obrisala joj mrvice s brade. — Budući da ionako idemo na zapad, pomislili smo da bismo mogli stati i vidjeti kako vam ide. Charlie se istegnuo da olakša grč u leđima. — Idemo u Yosc-mitc.* Oduvijek smo ga željeli vidjeti. Ne žuri nam se, a Bertis je bila zabrinuta zbog Lucy. Bertis je pustila da joj naočale za čitanje padnu na lancu. — Pomislili smo da će joj biti teško konačno se suočiti s bakinom smrću. Matu su se oči suzile. - Znali ste za njezinu baku? Yoscmitc - nacionalni park koji se nalazi u planinama Sierra Ncvadc u istočnoj Ka-Hforniji, poznat po divovskim stablima sekvojc. - Oh, ispričala nam je o njoj. - Zapucketala je jezikom u znak neodobravanja. - Zamislite da se pedesetrogodišnja žena uda za svog studenta. Naravno, nisam pred Lucy izrazila svoje mišljenje. Matu se počela trzati vilica. - Znali ste i za Niču? -Vidiš, Charlic, rekla sam ti da se ne zove Nick, ali se uvijek prepireš sa mnom. Charlie je počešao glavu. — Kakvo je to ime Nico? - To nije bitno. Bitno je da sam bila u pravu, a ti nisi. - Stoje dobro, jer ako ikada bude obratno, vjerojatno ću dobiti onaj infarkt na koji me stalno upozoravaš! S ljubavlju mu je potapšala ruku, a potom se okrenula prema Matu. - Vidim da ste vi i Ncll prionuli poslu ovih posljednjih nekoliko dana. Mat se nasmiješio. - Događaju se svakakve stvari. Ncaly nije shvatila zastoje svi gledaju. - Stoje bilo? Mat ju je promatrao s mješavinom zabavljenosti i upozorenja. — Mislim da su Bcrtis i Charlic primijetili tvoju nedavnu trudnoću. Ruka joj je poletjela prema struku. Toliko je bila iznenađena njihovim dolaskom, daje potpuno zaboravila. Kada su prije dva dana vidjeli Wayncsovc, trbuh joj je bio ravan. Zbunjeno ih je gledala. - Oh, ja... - Zašto ne uđete? - Mat se popeo stubama do trijema, ne izgledajući ni najmanje uzrujan što su tu. - Pristavit ću lonac kave. - Dobra zamisao. - Bcrtis je pohrlila za njim. - Charlie, idi po one Jiffy kolače od borovnice koje sam jutros ispekla. - Zavjerenički je pogledala Ncaly. — Obično ih ispečeni po domaćem kada sam kod kuće, ali ništa ne posluži kao gotova mješavina kada je čovjek na putu. Ncaly nikada nije čula za gotove sastojke marke Jiffy, a usto je razmišljala kako objasniti jastuk koji je glumio trudnički trbuh. Mat joj je naslonio toplu i utješnu ruku na donji dio leđa. -Kolači od borovnica... zvuči izvrsno. Bcrtis nije spomenula Ncalynu lažnu trudnoću dok su čekali da kava bude gotova. Umjesto toga brbljala je o svojoj unučadi i stavila kolače koje je Charlic donio na keramički tanjur koji je Nealy našla u kuhinjskom ormariću. Sve su iznijeli na stražnji ostakljeni trijem pa je Bertis pozvala Lucy koja je radila oko ružina grma. Lice joj se ozarilo kada ih je ugledala te je odmah uletjela unutra. - Došli ste. O, moj Bože, ne mogu vjerovati. Snažno ih je zagrlila pa se odmaknula i nastojala izgledati kao da joj nije toliko stalo. — Mislim, mogli ste otići ravno u Yosemite. Koliko ćete ostati? — Sjena neizvjesnosti pojavila joj se u očima. — Ostat ćete, zar ne? — Nekoliko dana. Odmah izvan grada je doista lijep auto-kamp. Ako Ncll i Matu ne smeta primiti nas, naravno. Lucy se okrenula Matu i sva njezina hrabrost nestala je kada joj je molećiv izraz prešao licem. - Mogu ostati, zar ne? Ncalyjc krila koliko je zabavlja to što se Mat trudio zvučati kao daje oduševljen. - Naravno da mogu ostati. Bit će izvrsno imati ih ovdje. Lucyn je osmijeh postao širi, a potom je posegnula za kolačem. - Odmah da si prestala, mlada damo, i otišla oprati ruke! Lucy se nacerila Bcrtis i odjurila u kuću. Button, koja je gegajući se pokušavala prijeći preko orijentalnog tepiha ne pridržavajući se ni za što, pala je na stražnjicu i nainrštila se. Charlic se grleno zahihotao. Bertis se osmjehnula i pogledom otpratila Lucy. - Doista je posebna, nije li? Znaš daje posebna samim pogledom na nju. Bljesak ponosa prostrujao je kroz Ncaly. - Da, i mi mislimo daje prilično posebna. - Mi. Kao daje Lucy njezina i Matova.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Mat je odnio šalicu kave do naslonjača. -Valjda smo ja i Charlic zabrinuti za nju. Zabrinuti za obje cure. - Dobro su. — Matov glas imao je obramben prizvuk. — Zasada. — Bcrtis je otresla mrvicu kolača s ružičastih kratkih hlača. - Ali što će biti nakon što obavite pretrage za dokazivanje očinstva? Lucyje uvjerena da ih može spriječiti. Ne volim loše govoriti o pokojnima, ali vaša je bivša supruga bila vrlo neodgovorna žena. — Imate pravo u vezi s tim. - Odnio je svoju šalicu do vrata koja su vodila prema stražnjim stubama i naslonio se na okvir, diskretno se udaljivši od njih. — Mat misli da previše zabadamo nosove - povjerila je Bcrtis Ncaly kao da Mat ne stoji tu pokraj njih. - Po prirodi smo znatiželjni, ali ne njuškamo. Ljudi nam jednostavno kažu stvari. -Većinom Bcrtis - rekao je Charlic. - Ljudi znaju da joj mogu vjerovati. — Nemoj sebe podcjenjivati, Charlic. Sjeti se onog vozača kamiona jučer na odmorištu. Ncaly se nasmiješila. Bertis i Charlic imali su pri srcu samo ono stoje najbolje za njih i nije bilo razloga držati ih u neznanju. Možda bi oni mogli smisliti bolje rješenje. Poscgnulaje dolje i rukom ovlaš dotaknula Buttonino paperje. — Mat danas vodi djevojčice u Davcnport na krvne pretrage. Potom se vraćaju u Pcnnsvlvaniju. — Nije spomenula udomite -ljc, ali sljedeće Bcrtisinc riječi dale su joj do znanja da nije ni morala. — Djevojčice će razdvojiti, to je sto posto sigurno. Netko će posvojiti Button, ali Lucy je prestara. — Igrala se lančićem za naočale kao daje krunica. — Ne mogu ih zadržati — rekao je Mat. Ncaly je osjetila kako krivnja izvire iz njega. Bcrtis se obratila Nealy. - Stoje s vama, Ncll? Već se ponašate kao da su vaše. Možda biste ih mogli uzeti. Od jučer je ta golicava misao dražila Ncaly, ali svaki put kada bi se pojavila, odbacila bije. Uvesti ih u svoj svijet pobudilo bi medijsku pozornost koja bi im upropastila živote. Znala je kako je odrastati bez privatnosti, da tisak izvještava o svakoj pojedinosti tvog života. Otac je doktrinu poslušnosti utuvio u nju od rane mladosti pa je uspjela izdržati, ali Lucy nije takva. Snažno javno zanimanje upereno u nju neće joj dati prostora za pogreške. Iako su britak um i tvrdoglav duh bili njezine vrline, neizbježno će je uvaljivati u nevolje. Morala je moći dovršiti odrastanje a daje svijet ne promatra. Nealy je odmahnula glavom. —Voljela bih je zadržati, ali ne mogu. Moj život je... trenutačno je vrlo kompliciran. Mat je očito osjetio njezinu nesposobnost da im laže jer je sjeo i počeo pričati priču o njezinu zamišljenom bivšem suprugu i opakoj svojti. Lucyjc izašla na ostakljeni stražnji trijem dok je pričao i navalila na kolačiće. Bcrtis i Charlie su ga pažljivo slušali dok nije završio. Charlie je suosjećajno promatrao Nc-aly. - Znate da možete računati na nas. Osjećala je takvu krivnju što ih vara, da im je jedva uspjela kimnuti. Usprkos njegovu gunđanju, Matu je naizgled godilo društvo drugog muškarca te su raspravljali o sportskim klubovima u Chicagu kada su otišli po Explorer kojeg je Mat prethodnog dana unajmio. Čim su se vratili, Mat je povukao Nealy u stranu i rekao joj daje završio svu papirologiju u vezi s krvnim pretra-gama te da želi krenuti u Davenport čim prije. Sa sigurnošću je pretpostavljao da će Nealy poći s njima, ali je odbila imati ikakve veze s tim. Na kraju joj je zaprijetio Božjim gnjevom - misleći pritom na vlastiti — ako samo glavom proviri iz kuće dok ga ne bude. Znala je koliko je zabrinut pa mu je dala svoju riječ. Lucyjc bila sasvim druga priča i Mat je s njom u dvorištu ukrstio rogove. Ncaly nije mogla čuti što govore, ali se zacijelo nečega dosjetio jer je ova ipak, vukući noge, krenula prema Exploreru. Button nije trebalo uvjeravati. Bila je presretna otići sa svojini omiljenim muškarcem. Premjcstivši autosjedalicu u IL\ploivr, obratio se Bcrtis. — Obećajte mi da ćete je zadržati unutra. Bivši joj je suprug potpuno lud. -Pazit ćemo je, Mate. A sada krenite. Pogledao je Nealy. - Bcrtis i Charlie su rekli da će curama praviti društvo tako da možemo bezbrižno otići na večeru. Sto kažeš? Nasmiješila se. - U redu. - Dobro. Dogovorili smo se. Razmišljajući o večeri koja ih očekuje i o svojoj ograničenoj garderobi, nije imala previše vremena brinuti se o curama. Nije željela izaći na prvi spoj s Matom u kratkim hlačama, ali mu je obećala da neće napustiti kuću pa je prelistala žute stranice Willow Grovea i obavila nekoliko telefonskih poziva. Ubrzo je imala popis. Bertis joj je pristala podići narudžbe dok je Charlie obavljao poslove održavanja kamp-prikolice. Do kasnog se popodneva starija gospoda vratila sa stvarima koje je Ncaly telefonom izabrala. Rcmenčići na cipelama visokih potpetica žuljali su je, ali bile su seksi i nije požalila što ih je kupila. Kratka narančasta tru-dnička haljina imala je dubok izrez na prsima pa je barem dobro izgledala od prsiju prema gore. Međutim, najdraža joj je stvar bila nježna kratka ogrlica crne i zlatne boje sa sićušnim srcem od perlica koje joj je prianjalo u udubini grla. Spremila je sve za poslije i sjela u kuhinji s Bertis. Pili su ledeni čaj koji su ranije pripravili kada je Lucy banula


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

unutra, is-pruživši ruku kako bi im pokazala zavoj. - Bilo je tako bljak. Trebale ste biti tamo. Igla je bila ovolika i izvadili su tonu krvi i stvarno je boljelo i Mat se onesvijestio. - Nisam se onesvijestio! - Mat se trudio smiriti vrlo uzrujano dijete dok je ulazio u kuhinju, ali oči su mu bile uperene u Ncaly, kao da se uvjerava da je još uvijek sigurna. - Gotovo da jesi — uzvratila mu je Lucy. — Potpuno si pobijelio i zatvorio oči. - Razmišljao sam. - O padanju u nesvijest. Buttonina zapetljana kosa i izgužvan obraz bili su dokaz da se tek probudila. Imala je flaster na unutarnjoj strani male podlaktice isto kao Mat i Lucy. Na malom je djetetu to, međutim, izgledalo okrutno pa je Ncaly osjetila nerazumnu ljutnju prema Matu jer ju je prisilio podvrći se nečemu tako bolnom. Dijete se vrpoljilo u njegovu naručju. Cviljenje je preraslo u jecaje pa joj je Lucy prišla. - Dođi, Button. Ispružila je ruke, ali ih je dijete odgurnulo i počelo jače zavijati. Mat ju je premjestio na rame. — Kunem se, vrištala je šezdesetak kilometara. Zaspala je tek prije deset minuta. - I ti bi plakao daje tvoja ruka mala poput njezine - odrješito mu je rekla Ncaly. Krivnja je odagnala namršten pogled koji joj je nastojao uputiti. Počeo je šetati po kuhinji s djetetom, ali se odbijala smiriti pa ju je odveo u dnevni boravak. Uskoro je Nealy čula tih zvuk kravljeg mukanja, ali dječji vrisak nastavio je nesmiljenom žestinom. - Donesite je ovamo da ja pokušam - doviknula je Bcrtis. Ali kada se vratio, Buttonjc vrištala još jače i okretala glavu dok joj se suzni pogled nije zaustavio na Nealy. Isturila je donju usnicu i izgledala tako žalosno da Nealy nije mogla izdržati. Ustala je i krenula prema nesretnom djetetu, iako nije mogla zamisliti zašto bi Button došla drugorazrednoj osobi kao stoje ona kada je već odbila sve svoje najdraže ljude. Na njezino zaprepaštenje, Buttonjc ispružila ruke. Ncalyju je uzela u naručje, a dijete ju je zagrlilo kao daje stigla doma. Nealyjc bila potresena kada ju je naslonila na rame. Dok joj je gladila leda, pod dlanom joj je mala kralješnica drhtala. Poželjela je i sama zaplakati. Odnijela ju je na ostakljen trijem da budu same i smjestila se s njom u stari drveni stolac za ljuljanje. Trijem je bio topao od popodnevne žege, ali je stolac za ljuljanje bio u sjeni javora koji je rastao pokraj kuće, a ventilator na stropu rashlađivao je povjetarac koji je dopirao kroz mrežasta vrata. Button joj se privila uz prsa kao daje Nealy sve što joj je ostalo. Postupno je štucavo jecanje jenjalo dok ju je Ncaly milovala, ljubila joj flaster i govorila besmislice. Čula je stišane glasove Lucy i Bertis u kuhinji, ali ne i Mata. Buttonjc na posljetku, puna povjerenja, pogledala u Nealync oči. Uzvrativši joj pogled, Nealy je gotovo osjetila kako joj se srce širi, ispunjavajući sva mračna i hladna mjesta izdubljena u njoj. Ovo djetešce imalo je bezuvjetno povjerenje u nju. Nealyje čula šum u ušima, zvuk lepeta velikih crnih krila koja su bila u konačnom povlačenju, i kada je pogledala prelijepu malu djevojčicu na svom krilu, konačno se osjećala slobodnom. Button se pobjednički zahihotala, gotovo kao da može pročitati Nealync misli. Nealy se nasmiješila i treptanjem odagnala suze. Button je bila spremna ispričati joj što se dogodilo. Udobnije se smjestila u Ncalynu krilu, uhvatila svoje nožne palčeve i počela govoriti. Višcsložne riječi, dugačke rečenice, složene ulomke dječjega brbljanja, navodeći pojedinosti napada, uvredljivost njezina doživljaja. Ncalvjc zurila u to maleno izražajno lišce i kimajući joj odgovarala: - Da... Znam... Strašna star. Buttonino brbljanje postalo je odlučnije. — Treba ga objesiti. Još ogorčenja. — Misliš daje vješanje predobro za njega? - Ncaly joj je po-milovala obraz. - Pa dobro. A da ga mučimo? Krvožedni vrisak. — Sve vene odjednom. Da, to zvuči dobro. — Uživaš li? - Mat je ušao u ostakljen trijem, obiju ruku uguranih u džepove kratkih hlača. Button mu je uputila pogled pun izdaje i okrenula lice prema Nealvnim prsima. Ncalvjc bila tako blaženo sretna, daje poželjela pjevati. — Moraš se opasno potruditi da ti oprosti. Da ti obje oprostimo. Krivnja je izvirala iz njega. - Nemoj tako, Ncaly. Oporavit će se. Moralo se obaviti. — Button ne misli tako, zar ne, zlato? Dijete je stavilo prste u usta i mrko ga gledalo. Nastojao je izgledati smireno, ali je tako očito bio uzrujan, da se Ncaly smilovala. - Uskoro će ti oprostiti. — Pa valjda. — Nije zvučao uvjereno. — Kako si uspio nagovoriti Lucy da ide s tobom? — Podmitio sam je. Obećao sam joj da ćemo ostati još nekoliko dana ako bude surađivala. — Izgledao je kao da mu je neugodno. — Vjerojatno nije pametno jer samo odgađam neizbježno, ali to sam svejedno napravio. Osjećaji su joj prešli iz radosti zbog toga stoje dobila još nekoliko ukradenih dana do rastuće zloslutnjc zbog budućnosti djevojčica.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Da barem... Gostionica Willow Grove bila je staro odmorište za kočije koje su nedavno preuredili s puno topla drva i šarenog pamučnog platna. Mat je pregledao mjesto tražeći teroriste i zalutale luđake pa zaključio daje najsigurnije vani na zatvorenoj terasi. Ncah/na razigrana pramenasta frizura letjela joj je oko lica dok je hodala prema stolu, haljina joj se vrtjela iznad koljena, a malo srce od perlica golicalo ju je oko grla. Potpetice su joj zveckale po popločanu podu, a mirisala je po najnovijem Armanijc-vom parfemu. Pomalo začuđen izraz Matova lica kada je silazila s kata bio je njezina nagrada. Ali nije se samo ona potrudila oko izgleda. Bio je razarajuće zgodan u svijetlosivim hlačama i blijedoplavoj košulji. Zlatni sat zabljcsnuo je na njegovom osunčanom zapešću dok ju je smještao za stol, a potom je podigao vinsku kartu da bije proučio. Iako je ukrašeni stolac od kovana željeza bio premalen za njegovo veliko tijelo, na nj se spustio savršenom lakoćom. Konobar je s neodobravanjem pogledao Ncaly kada je Mat izabrao skupo vino. - Liječnikova naredba - rekao mu je Mat. - Ima hormonalno stanje koje zahtijeva alkohol. Ncaly se osmjehnula i pognula glavu kako bi proučila jelovnik. Nije se mogla sjetiti kada je posljednji put poslužena u restoranu a daje nitko ne promatra. Iza njih je bila rešetkasta ograda po kojoj su se penjali tamnoljubičasti skrobut i ruže u cvatu boje koralja, a najbliži stol bio je dovoljno udaljen da imaju prekrasan osjećaj privatnosti. Opušteno su čavrljali dok se konobar nije vratio s vinom i preuzeo njihovu narudžbu. Kada je otišao, Mat je podigao čašu i njome dodirnuo njezinu. Njegov ju je osmijeh obavio seksualnim obećanjima. - Predivnoj hrani, toploj ljetnoj noći i mojoj prelijepoj, vrlo seksi prvoj dami. Nastojala je ne popiti Mata skupa s vinom. Bilo je teško jer je spoznaja o onome što će se noćas među njima dogoditi sjedila za stolom kao treći gost. Odjednom je poželjela projuriti kroz ovaj obrok koji je cijeli dan iščekivala. —Vi momci iz čeli-čane baš ste slatkorječivi. Naslonio se u premalenom stolcu. I on je shvatio da će sa-gorjeti prije nego večera stigne ako ne skrene razgovor u mirnije vode. - Samo sam u nižoj ligi što se tiče slatkorječiva govora u usporedbi s tvojim društvom. - Evo one ciničnosti koju sam dobro upoznala i zavoljela. - Zapanjujuće je kako tvoje društvo u Washingtonu ikada uspije govoriti istinu. Nagonski je reagirala na bljesak izazova u njegovim očima. -Dosadan si. - Rečeno poput rođene političarke. Kada su one noći u kampu razgovarali o politici s Bertis i Charlicjcm, nije mogla sudjelovati, ali večeras može. Cini-čnostje laka - uzvratila mu je. - Laka i jeftina. - Usto je najbolja prijateljica demokracije. - I najveća neprijatcljica. Otac ine odgajao da vjerujem kako je ciničnost samo izlika za lijenost. - Sto to znači? - To znači daje lakše kritizirati druge nego sam učiniti nešto da bi se riješio težak problem. - Nagnula se naprijed uživajući u prilici prepirati se s njim, posebice u vezi s nečim što joj je bilo tako strastveno važno. - Ciničnost daje izgovor pristojnim ljudima. Oni mogu zauzeti stav moralne superiornosti, a da nikada ne zaprljaju ruke pravim rješenjima. - Teško je ne biti ciničan. - To progovara lijenost. Cista lijenost. - Zanimljiva teorija. — Nasmiješio se. — Teško je shvatiti kako je jedna potvrđena dobrica tako dugo preživjela u Washin-gtonu. - Obožavam Washington. Barem njegov veći dio. - Sto ne voliš? Počela ju je obuzimati stara navika da štiti svoju privatnost, ali bilo joj je muka od vlastitog opreza. - Pobjegla sam jer sam sagorjela. Posao prve dame najgori je u državi. Nema opis posla i svi imaju različito mišljenje o tome što bih trebala raditi. To je situacija u kojoj ne možeš pobijediti. — Čini se da si ti pobijedila. Barbara Bush jedina je prva dama čija je ocjena odobravanja visoka koliko i tvoja. — Pošteno je to zaslužila. Ja sam je dobila praveći se da sam nešto što nisam. Ali to ne znači da sam zamrzila politiku samo zbog toga što sam zamrzila biti prva dama. - Sada kada je krenula, nije željela prestati. -Znam da će ti možda biti teško povjerovati, ali oduvijek volim suštinsku čast političkog života. — Čast i politika nisu riječi koje često čujete u istoj rečenici. Izravno se suočila s njegovim skepticizmom. - Dobiti povjerenje ljudi časno je. Čast je služiti. Svako malo pomislim da... -Užasnuta, iznenada je prestala. — Reci mi. — Nema se više što reći. — Hajde. Vidio sam te golu. — Nakrcvcljio joj se. — To ne znači da ćeš mi zaviriti u glavu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Uvijek je dobro zapažao stvari u vezi s njom pa gaje obuzeo čudan oprez. - Vrag me odnio! Hillarv Clinton nije jedina. Misliš se i sama kandidirati za funkciju, zar ne? Skoro je prcvrnula čašu vina. Kako bi osoba koju poznaje tako kratko mogla razumjeti ono što nije sasvim izrekla ni samoj sebi. — Ne, uopće o tome ne razmišljam. Ja sam... pa... razmišljala sam o tome, ali... ne zapravo. — Pričaj mi. Zbog njegove je gorljivosti poželjela da nikada nije započela ovaj razgovor. — Kukavico. Dosta joj je bilo opreza i, kvragu, željela je pričati! Možda je došlo vrijeme da malo prozrači svoje nejasne zamisli. - Pa... nisam ozbiljno zagrijana, ali sam malo o tome razmišljala. -Više nego malo, kladio bih se. — Tek ovih nekoliko proteklih mjeseci. - Susrela se s njegovim prodornim sivim očima. —Veći dio života stvari promatram iznutra, živeći u samom srcu moći, ali bez ikakve prave vlastite moći. Naravno, imala sam utjecaj, ali nikakav pravi autoritet da popravim stvari. Ipak, biti promatrač ima svoje prednosti. — Kao što su? — Gledala sam i najbolje i najgore koje imamo. Vidjela sam njihove uspjehe i neuspjehe i učila od njih. — I što si naučila? — Daje ova zemlja u krizi. Da nemamo dovoljno političara koji žele ili mogu donositi teške odluke. — A ti bi to mogla? Razmišljala je o tome pa kimnula. — Da. Da, mislim da bih. Zamišljeno ju je gledao. — Gdje bi počela? Počela mu je pričati. Ne sve svoje zamisli - to bi trajalo satima - ali neke od njih. Stoje više govorila, postajala je sve uzbuđenija i više je vjerovala u ono što govori. Počeo je izgledati pomalo omamljeno. - Imaš najrazigraniju politiku od svih koje poznajem. Malo lijevo, malo desno, a onda čista sredina. Čudo je što možeš ravno hodati. — Nikada nisam vjerovala u etikete. Samo vjerujem u ono što je najbolje za zemlju. Cisto stranačka politika našim je zakonodavcima ukrala hrabrost. — U Washingtonu prava hrabrost proizlazi samo iz osobne moći. Nasmiješila se. - Znam. Odmahnuo je glavom. - Prelagana si kategorija. Pero. Vodiš srcem. Veliki bi te momci prožvakali i ispljunuli. Nasmijala se. — Puno pričaš, ali si nevjerojatno naivan. Veliki su me momci gledali kako rastem. Sjedila sam im na koljenima i igrala se s njihovom djecom. Tapšali su me po glavi i plesali na mom vjenčanju. Jedna sam od njih. — Sto dobivaš time što te gledaju s visine? — Zaboravio si da držim adut. — Kako to misliš? Podigla je čašu vina, polako otpila gutljaj dok je razmišljala, a potom je spustila. —Ja sam nacionalna ikona. Dugo je samo buljio u nju. Potom je počeo upijati ono što nije bila sasvim spremna oblikovati riječima. Izgledao je pomalo omamljen. — Stvarno bi mogla uspjeti, zar ne? Naslonila je bradu na nadlanicu i sanjarski zurila u daljinu. -Ako se zbilja odlučim, vjerujem da bih mogla skupiti najveću bazu podrške koju je itko u Washingtonu ikada vidio. - I kao vilinska kuma koristiti je samo za dobra djela. Ciničnost se vratila, ali se od nje nije lecnula. - Upravo tako. - Pravila igre nisu takva. - Možda sam jedina osoba u zemlji koja ne mora igrati igru. Već sam je dobila. - Kako to misliš? - Ne tjera me ego, a kad ego makneš iz političara, ostaje samo državni službenik. Imam trenutačnu apsolutnu vjerodostojnost. - Ovaj protekli tjedan to je malo pokvario. - Ne ako priču dobro plasiram u medije. - Medijsko plasiranje - zavlačio je. - Pitao sam se kada ćemo to spomenuti. - Nema ničeg lošeg u manipuliranju medijima sve dok je pošteno. Ljudi razumiju nezadovoljstvo poslom. Morala sam pobjeći od posla koji me je gušio. Svatko se može poistovjetiti s time. - Ima tu puno više od bijega od nezadovoljavajućeg posla. Postoji pitanje gdje si bila i što si radila. Novinari neće odustati dok ne dobiju cijelu priču. - Vjeruj mi, znam više o tome kako se držati oko novinara nego što možeš zamisliti. Stao je proučavati stolnjak. - Moraš mi vjerovati, Mate. Obožavam djevojčice. Nikada ne bih dopustila da im se dogodi išta loše. Kimnuo je, ali je nije pogledao. Konobar je stigao sa salatama pa je odlučila daje bolje promijeniti temu. -Ja neprekidno pričam o sebi, a ti si mi


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

jedva išta ispričao o svom poslu. - Nema se tu što pričati. Hoćeš li pecivo? - Podigao je zelenu košaricu od pruća koju je konobar prije donio. - Ne, hvala. Voliš li svoj posao? -Valjda sada prolazim kroz krizno razdoblje u karijeri. - Premjestio je težinu i više nije izgledao kao da mu je udobno u tom malom stolcu. - Možda ti mogu pomoći. - Mislim da ne možeš. - Po tvojemu mišljenju, otvorenost ide samo u jednom smjeru, zar ne? Ja tebi ispričam svoje tajne, a ti svoje kriješ. - Nisam previše ponosan na neke svoje tajne. Nikada ga nije vidjela tako ozbiljna. Spustio je vilicu i odgurnuo salatu. - Moramo o nečemu razgovarati. Moram ti nešto reći. Osjetila je bol u želucu. Znala je točno što će reći, a to nije željela čuti. 18 Mat joj je morao reći istinu. To je već sinoć znao. - Ne moraš se brinuti - rekla je. - Možda sam naivna u vezi s nekim stvarima, ali razumijem u vezi sa sinoć. Namrštio se nastojeći prebaciti brzine u glavi. Njegova je vc-iika priča postala još većom otkrićem da razmišlja o kandidiranju za političku funkciju, ali nije bilo velike razlike. Mora čuti čime se bavi. Jezik mu se zapetljao od same pomisli na to kako će reagirati. - Sinoć? Nisam na to mislio. Moram... Zapravo, što si to razumjela u vezi sa sinoć? Konobar je izabrao upravo taj trenutak da se pojavi s njihovim predjelima. Nakon što ih je poslužio i otišao, Mat se naslonio na naslon stolca. - Hajde. Želim čuti što imaš reći u vezi sa sinoć. — Zašto ti ne bi išao prvi? — Želiš dvaput promisliti, zar ne? — I tri puta i četiri puta - rekla je. - Stoje s tobom? Imao je dobar razlog predomišljati se, ali mu je smetalo što ima i ona. — Mojaje jedina misao da bi bilo bolje da Lucy i mala spavaju kada se vratimo, tako da možemo krenuti ravno u spavaću sobu. -Jednostavno navaliti, je li tako? — Da. - Odlučio je ne reći joj odmah ono stoje namjeravao. Ali hoće, uskoro. Prije nego dovrše večeru. — Nemoj se ni pokušati pretvarati da ne želiš isto. Zapamti, i ja sam sinoć bio tamo. Osim toga, cijeli dan me gledaš kao da sam desert. — Nije istina! Pa možda i jest, ali samo zbog toga što si radio ono očima. — Što sam to radio očima? — Znaš ti što. — Bahato je zašmrcala. — Plaziš njima po meni dok govorim. - Oči koje plaze. Lijepa slika. — Ne pravi se blesav. Znaš što mislim. - Ako ćemo pravo, znam. - Nasmiješio se i upijao je pogledom. Prva dama Sjedinjenih Država uredila se samo zbog njega. Nosila je narančastu trudničku haljinu kao daje original kakvog modnog dizajnera, a mala ogrlica od perlica bila je najizazovniji komad nakita koji je ikada vidio. Malo srce koje je s nje visjelo ugnijezdilo joj se u udubini grla, jednom od mnogih mjesta koje je sinoć ljubio. Bila je uistinu posebna i kako nije znao naglas reći sve što osjeća, iako je bio novinar, odmah je krenuo ravno u glavu. —Jesam li ti rekao da izgledaš prekrasno i da jedva čekam voditi ljubav s tobom? — Nisi riječima. — Očima koje plaze? — Može se kladiti. Iščcznula je želja daje zadirkuje te joj je dotaknuo ruku. — Malo sam se sinoć zanio. Dobro si, zar ne? - Više nego dobro. Ali hvala što si pitao. Pomilovao joj je dlan vrhovima prstiju, tjerajući se da joj kaže istinu... Vjeruj mi, znam više o tome kako se držati oko novinara nego što možeš zamisliti. Zamišljao je kako te plave oči, plave kao nebo na američkoj zastavi, prekrivaju oblaci kada čuje čime se zapravo bavi u životu. Posegnuo je preko stola i dotaknuo vrh njezina prsta. -Večeras... ako stvari krenu prebrzo za te, želim da mi to kažeš. - Tako da možeš prestati? - Šališ se? Tako da te mogu čuti kako prcklinjcš. Nasmijala se i provukla ruku ispod njegove da bi mu pogladila dlan. Navala vrućine pojurila mu je krvotokom. Podsjetio se da joj ovo ne taji tjednima. Tek je prije manje od četrdeset osam sati saznao tko je. — Nisam znala da može biti ovako. — Glas joj je zadržao pro-mukao prizvuk koju nijedna reportaža nikada nije uhvatila. — Pohotno i ludo, ali ipak smiješno. — Može biti onako kako želiš da bude.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Seks mi se oduvijek činio tako ozbiljnim. - Povukla je ruku. - Tako... teškim. Nije želio slušati o njezinu odnosu s Caseom, ne kada joj još uvijek nije rekao istinu. — Vjerojatno mi ne bi trebala otkrivati previše tajni. To joj se nije svidjelo. - Kakva su pravila, Mate? Nemam tvoju dubinu iskustva s prolaznim avanturama. - Kako je bila iskusna političarka, naglasila je riječi tako da su ga zapekle. - Možda bi mi slovo po slovo trebao reći ono što želiš. — Ovo nema nikakve veze s pravilima. Samo... — Njegova ga je laž izjedala pa je pokušao polako prići temi. — Što bi bilo kada bi mi nešto povjerila? Nešto što ne bi htjela da svijet dozna. Poput činjenice da se namjeravaš kandidirati. - Poput činjenice da ti je muž bio homić, ali to nije rekao. - Kako znaš da mi možeš povjeriti čuvanje svojih tajni? —Jer bi ih čuvao. Imaš najrazvijeniji osjećaj odgovornosti koji sam ikada vidjela. — Iznenadila gaje nasmiješivši se. —Juriš kroz život kao bik, udaraš ljude rogovima, plašiš sve svojom veličinom. Razgrćeš zemlju, frkćeš u vjetar i ričeš na sve koji ti se ne sviđaju. Ali uvijek činiš pravu stvar. I zbog toga ti vjerujem. Pravila je rupu u njegovoj nutrini. Morao joj je reći. Plemeniti joj je nos poletio natrag u zrak. — Bojiš li se da ću pridati veću važnost .sinoćnjim događajima nego što bih trebala? Nisam naivna. Razumijem da se ovdje radi samo o seksu. Na posljetku mu je dala metu kojom će odvratiti svoju krivnju pajc stišao glas do bijesnog šapta. - Kako to govori žena koja bi trebala biti moralni svjetionik ove zemlje? — To je realističan govor. Trebao je biti zahvalan što razumije kako ova vrsta veze funkcionira, ali se umjesto toga obrušio na nju. - Pa to samo pokazuje koliko malo znaš. Sada predlažem da pojedeš ostatak ribe prije nego se ohladi. On je bio taj koji nije dotaknuo večeru, a ne ona, ali mu to nije spomenula. Prisilio se podignuti nož i odrezati komad bifteka. Isto je tako odlučno skrenuo razgovor u manje opasan smjer. Pridružila mu se, ali je sumnjao da samo odgađa neizbježno. Završili su večeru i odbili desert, ali ne i kavu. Dok je pio prvi gutljaj, osjetio je kako je vrškom cipele dotaknula njegov list. — Hoćeš li to piti cijelu noć? — Ustaje razvukla u osmijeh koji je istodobno bio vragolast i izazovan. Naslonio se i pustio da mu pogled klizi po njezinim grudima, tek toliko da joj oteža stvar. — Čemu žurba? - Žurba je, frajerčino, u tome što sam odlučila kako je vrijeme da mi pokažeš što znaš. Zamalo se odmah bacio na nju, ali su nekako uspjeli doći do automobila. Ruke su mu tada bile posvuda po njoj, tu na prednjem sjedalu Explorera. Na parkiralište se uvezao kamion, prizivajući ga pameti. — Moramo otići odavde... — Tek je devet — uspuhano je rekla. — Lucy će biti budna. A možda su Bcrtis i Charlic ostali praviti joj društvo. Ubacio je u brzinu. - To znači da ćeš upravo doživjeti još nešto novo. Izjurio je iz gradića, pronašao usku cestu koja je išla gotovo usporedno s rijekom, a potom skrenuo niz šljunčani put koji je završavao blizu male rampe za brodove. Proveo je Explorer pokraj rampe u grmlje gdje je ugasio svjetla, spustio prednja stakla i ugasio motor. - Znam da smo oboje malo prestari za ovo... - Govori u svoje ime. - I tek tako, krilo mu je ispunila prpošna prva dama. Ili barem dio krila dokle je mogla dospjeti jer joj je smetao upravljač. Nije se baš ponašao kao džentlmen jer je krenuo ravno prema njezinim gaćicama, udarivši laktom u oplatu vrata dok joj je posezao ispod široke narančaste haljine. Zabijao se kukom u naslon za ruke dok ih nije brzo skinuo niz lijepo oblikovane noge i izbacio kroz prozor. Njezin je slatki mali jezik iskliznuo iz njegovih usta. —Jesi li ti to upravo izbacio moje gaćice kroz prozor? - Nisam. Nasmijala se i posegnula za njegovim rasporkom. — Sada želim tvoje. - Dobit ćeš ti moje, ne brini. - Istrgnuo je Wal-Martov jastuk i skliznuo preko sjedala vukući je za sobom. Koljenom je okrznuo upravljačku ploču, glavom udario u krov, ali nije mario. Prebacila je nogu preko njegovih bedara kako bi ga zajašila. Ovo je bilo previše slasno. Ugnijezdio je lice pokraj srca od perlica na njezinu vratu, a potom joj ugrizao donju usnicu. - Vidi se da si ovo već radila. - Na desetke puta. Izmislila sam ovo. Dovraga, već mu je raskopčala hlače. Davala je potpuno novo značenju izrazu potpuno otkrivanje. Sinoć je odlučio da joj se neće približiti ni na tri metra bez prezervativa. Pronašavši ono što mu treba, zgrabio je patentni zatvarač kako bi joj skinuo haljinu s ramena. Za nekoliko sekundi stiskao je tvrdu malu bradavicu. - To boli! - promrmljala je. - Učini to ponovno. Nasmiješio se i uradio stoje zatražila. Nešto između rezanja i predenja stvaralo je nježnu vibraciju u njezinim ustima. To je osjetio jezikom pa gaje dovodila do ludila. Ponovno je gurnuo ruku ispod haljine i obujmio je između darežljivo raširenih bedara. Bila je mokra i skliska. Trljao ju je. - Nemoj... to... raditi.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Gurnuo je prst unutra i šapnuo: -Je li ovo bolje? Zastcnjala je i rukama mu zgrabila glavu, preuzimajući inicijativu kod poljupca, trljajući bradavice o njegovu košulju. Ugnijezdila mu se u ruci, ali je bio toliko lud od želje za njom da to nije bilo dovoljno. Ostavio je to slatko, toplo mjesto i zgrabio joj kukove. Spustio ju je... Ukočila je koljena. Bacila se preko njega. Otvorena. Meko vlažno perje. Naprijed, natrag. Zastenjao je. Košulja mu se zalijepila za prsa, mišići su mu bili napeti. Pronašao joj je dojku. Sisao je. Bila je sirena, vučica. Dražila gaje i mučila Vozio je gore... spuštao je dolje... Naglo je uvukla zrak i pustila ga u svoje tijelo. Bila je tako nova i željna, da ju je pokušao usporiti, ali gaje htjela jahati na svoj način. Želio ju je otkrivati, zaštititi i prož-drijeti, sve u isto vrijeme. Bila je zločesta, veličanstvena i nevjerojatno dragocjena. Unutrašnjost automobila postala im je jedini svijet, a noćni povjetarac u drveću pokraj rijeke jedina glazba. Grčevito su se držali jedno za drugo kao da ne postoji nitko drugi. Potom su se katapultirali u svemir. Sljedećeg je jutra Ncaly sjedila na stražnjim stubama, spavaćicc navučene preko koljena, i zurila u stražnje dvorište koje je blistalo prekriveno rosom novoga jutra u Iowi. Dok se para dizala iz šalice kave pokraj nje, probavljala je spoznaju s kojom se jutros probudila. Zaljubila se u Mata. Ne želeći to, zaljubila se u njegov veliki glas i iskrivljeni osmijeh, u njegov gromoglasni smijeh i okretan um. A sinoć u njegovo velikodušno, nesputano vođenje ljubavi. Najviše od svega, zaljubila se u njegov temeljni osjećaj dobrote koji mu nije dopuštao okrenuti leđa dvjema djevojčicama koje je zapravo želio izbaciti iz svog života. I tako, u manje od jednoga tjedna, ne htijući, dala mu je srce. Srce koje nije zatražio. Kako je mogla dopustiti da se nešto tako štetno dogodi? Nije ni vidjela što joj se sprema. Toliko je bila odlučna pripisati svoje osjećaje požudi, da nije uzela u obzir ono što zna o sebi — daje žena koja se nikada ne bi podala muškarcu kojeg ne voli. Teško je bilo zamisliti beznadniji par. Dovoljno je poznavala živote slavnih osoba da zna kako se nikada ne bi mogla uklopiti u njegov svijet, a nije mogla zamisliti kako bi se on uklopio u njezin. Zašto nije mogao biti diplomant kojeg vrhunskog sveučilišta koji je upravo postao partner prestižne odvjetničke tvrtke u Washingtonu? Zašto ona nije učiteljica, socijalna radnica ili prodavačica u knjižari? Dokje razmišljala o tome, pomislila je na mnogobrojne stvari u kojima su bili savršen par. Bila je smirena, dokje on bio gorljiv, ona tiha, a on glasan, promišljena nasuprot njegovoj impulzivnosti. Ali ništa od toga nije mijenjalo stvari. Utapala je svoju tugu pod tušem, a poslije se iskrala do kamp-automobila po Button prije nego ova probudi sestru. Iako se Lucy nije žalila, rijetko je mogla spavati dugo poput drugih normalnih tinejdžera. Kada se Nealy vratila u kuhinju, upalila je radio. - Danas je osmi dan od nestanka prve dame Cornelije Case... Ponovno gaje ugasila. Mat je ustao upravo kada je Nealy hranila Button kašicom od žitarica. Poljubio ju je mirišući na pastu za zube i zamolio je da ostane u kući dok otiđe na trčanje. Naizmjence se zamišljala nad jučerašnjim izvješćem Wall Street Joumala o saveznim kamatnim stopama i pazila Button kada se Lucy nedugo poslije deset sati pojavila u ostakljenom trijemu. -Jesu li Bcrtis i Charlic tu? Rekli su da ja i Button možemo ići na plivanje u njihovom kampu. Bazen ima veliki tobogan i tri daske za skakanje. - Upravo sam telefonom razgovarala s Bertis pa će te pokupiti oko podneva. Button će ostati tu. Dijete je nezadovoljno graknulo kada joj je Lignja izmaknuo i sakrio se ispod naslonjača. - Gdje je Mat? - Otišao je trčati. Spomenuo je da ćete vas dvoje, kada se vrati otići na igralište igrati košarku. - Zbilja? — Lice joj se ozarilo. - Rekla sam mu da nema teorije da bi ti radila nešto tako glupo. - Nisi valjda! Ncaly se nasmijala i pridigla s naslonjača. — Baš si šmokljani-ca. — Zgrabila je Lucy i zagrlila je što je jače mogla. - Tako si otkvačena. — Lucy se privila uz nju. - Znam. Zato se jedna drugoj toliko sviđamo. - Tko je rekao da mi se sviđaš? - Nisi ni morala reći. - Ne misleći, poljubila je tinejdžericu u tjeme. Lucvjc na nekoliko trenutaka omlohavjela u njezinu naručju, a potom se povukla kao daje običan poljubac previše za nju. Ili kao da je pomislila da će Ncaly sve povući ako ne pobjegne prva. Ncaly joj se nasmiješila. - Imam ideju, ali nemoj mi se rugati, u redu? - Zašto bih ti se rugala? - Lucy je sjela na pod prekriživši noge i zgrabila Button, spremna za jutarnje maženje. -Jer želim napraviti nešto za što ćeš misliti daje zbilja glupo.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Lucy se nacerila. - A što bi tu bilo novo? - Želim nam promijeniti izgled. - Daj se uozbilji! - Ne, doista. To želim. -Jer misliš da stavljam previše šminke, je li tako? - Stavljaš previše šminke. Hajde, Lucc, bit će zabavno. Ti skupi svoje stvari, a ja ću svoje. Lucyjujc promatrala s tinejdžerskom popustljivošću. -Ako te to čini sretnom. - Bit ću izvan sebe. Nakon što su obje skupile svoju kozmetiku, Lucy je inzisti-rala da prvo preuredi Ncaly. Dok se Button gegala za jadnim Lignjom, djevojka je nanijela slojeve šminke na Nealyno lice, a potom je pogledala sa zadovoljstvom bračne posrednice. — Izgledaš seksi. Čekaj dok te Mat vidi. Ncaly se proučavala u zrcalu koji su poduprli na naslonjač. Trebali su joj samo svodnik i ulični ugao. Bojala se nasmijati od straha da joj se lice ne raspukne. - Sada sam ja na redu. - Izgledat ću kao kakva kretenka. Prionula je poslu nanoseći joj najlaganiji dodir sjenila na očima, a potom ocrtala Lucyne usnice blijedom olovkom, nakon čega je stavila sloj bezbojnog sjajila. - Ovo koristi Sandra Bullock umjesto ruža. - Otkud ti to znaš? Rekla joj je Sandra Bullock. - Pročitala sam u časopisu. Lucy se promatrala s malo manje kritičnosti. Ncalyje izvukla tri ukosnice u obliku leptira koje je sakrila u džepu kratkih hlača. Kupila ih je kao iznenađenje i sada ih je stavila na Lucvnc šiške. Lucy je zurila u vlastiti odraz. - Moj Bože, Ncll, tako su su-per! — Pogledaj se, Lucc. Prelijepa si. Obećaj mi da ćeš nositi tešku šminku samo ako budeš imala jedan od onih užasnih dana. Lucy je zakolutala očima. — Ne moraš se skrivati iza maske — nježno joj je rekla Nealy. - Ti točno znaš tko si. Lucyje stala čupati rukohvat stolca. Ncalyjoj je odlučila dati nekoliko minuta da razmisli o tome što je rekla pa je podigla Button koja je pokušavala ugurati glavu u kantu za smeće. — Idemo, bundevice. Sada si ti na redu. Posjela je dijete na stolac, namazalajoj vrh nosa ružičastim ružem i nacrtala tanke mačje brkove Lucynom olovkom za obrve. Lucy se hihotala. Button je oduševljeno razgovarala sa svojim odrazom kada je sultan palače ušao u harem. Završio je s trčanjem i držao košarkašku loptu prislonjenu uz majicu. Sve tri su se odjednom okrenule. Sultan je dobro poznavao žene pa je znao točno što mu je činiti. - Tko je ovaj slatki mali miš? - Pogladio je Buttoninu pa-perjastu glavicu, a ona je uzvratila dječjim aplauzom. Pogled mu se onda zaustavio na Lucy. Nealy je vidjela kako je cijeli raspon osjećaja prešao njezinim licem: nesigurnost, čežnja i zaštitnički oklop samo njoj svojstvene namrgodenosti. — Prekrasna si - jednostavno je rekao. Drhtavo je uzdahnula. - To kažeš tek tako. — Ja kažem ono što mislim. Zablistala je. Stisnuo joj je rame i polako se okrenuo prema Nealy, ali pogled na nju kao da ga je ostavio bez riječi. Proučavao je tešku podlogu, oči začađene debelim slojem crne maškare i grimizna usta. - Ne izgleda li Ncll super? - uzviknula je Lucy. - Mislim, da nema tog glupog jastuka, izgledala bi kao manekenka. - Ima komercijalnu privlačnost. Cerekom je uzvratio Nealvnoj podignutoj obrvi pa se ponovno obratio Lucy. — Idemo, mala. Obuj cipele pa ćemo malo igrati košarku. Nell, ti ostani ovdje, je li ti jasno? — Jasno. — Dobacila mu je vojnički pozdrav. Lucy se namrštila. — Ne bi mu trebala dopustiti da ti toliko naređuje. — Sviđa joj se to. — Mat je nježno pogurao Lucy prema vratima. Ncaly se osmjehnula za njima. Ovih je dana gledanje Lucy bilo kao gledati cvijet koji cvate. Tiho je pjevušila dok je spremala nered nastao iza njih, dala Button užinu i presvuklajc. Poslije ju je odlučila odvesti preko ceste do igrališta da pogledaju košarkašku utakmicu. Upravo je iskoračila kroz ulazna vrata kada se tamnoplavi Ta-imts zaustavio ispred kuće. Vrata limuzine otvorila su se i izašli su muškarac i žena odjeveni u poslovna odijela. Kao da je na njima bilo ispisano »vladini agenti«. Osjetila je da joj je krv izjurila iz glave. Ne još! Imala je kuću i psa. Imala je dvije djevojčice i muškarca u kojeg se zaljubila. Još samo malo. Poželjela je utrčati u kuću, ali je samo privukla Button i prisilila se otići do ruba prednjega trijema. Oboje su je pažljivo proučavali dok su prilazili pločnikom. — Ja sam agentica DcLucca iz FBI-a - rekla je žena. - Ovo je agent Williams iz Tajne službe. - Uočili su njezin trbuh pa je u sebi blagoslovila Mata što ju je prisilio nositi jastuk.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Zadržala je prazan izraz na prekomjerno našminkanom licu. -Da? - Vi ste gospođa Casc. - Williams je to izrekao kao tvrdnju umjesto kao pitanje, ali je pomislila da je primijetila mrvicu sumnje u njegovim očima. — Gospoda Casc? Mislite na prvu damu? - Namjestila je Lucyn »ti si kreten« pogled. - Da tako je. To sam ja. - Možemo li vidjeti kakvu ispravu, gospođo? - upitala je agentica. - Mislite kao vozačku dozvolu? - Srce joj je tako snažno lupalo, daje pomislila kako će ga čuti. - To bi bilo u redu. - Nemam je. Netko mije ukrao torbicu prije nekoliko dana kada sam bila u praonici rublja. — Progutala je. — Radi li se o tome? Jeste li mi pronašli torbicu? Vidjela je njihovo oklijevanje. Misle daje imaju, ali nisu posve sigurni. Iskra nade buknula je u njoj. Da su je nedvojbeno identificirali, bataljun agenata bio bi tu, a ne samo ovo dvoje. - Htjeli bismo s vama porazgovarati nasamo, gospođo. Bismo li mogli unutra? Ako ih pusti u kuću, mogli bije satima ispitivati. - Radije bih ovdje razgovarala. Mat je dojurio kao konjica. Majica mu je bila pripijena uz prsa, a jedna sportska čarapa spustila mu se do gležnja. - Sto se događa? - M... Mislim da su mi pronašli torbicu — uspjela je izustiti. Mat je shvatio njezin signal. Odmah se okrenuo i suočio s njima. - Imate li njezinu torbicu? Nijedno od agenata nije odgovorilo. Umjesto toga žena gaje upitala za vozačku dozvolu. Lucy, široko otvorenih očiju i uznemirena, dotrčala je kada im je dodavao dozvolu. Prigrlila je košarkašku loptu kao daje pojas za spašavanje. Znala je prepoznati predstavnike vlasti kad ih vidi i Nealvjc shvatila kako misli da traže nju. - U redu je, Lucc. Žele razgovarati sa mnom. - Zašto? - Imate li ikakve isprave, gospodo? — upitao ju je agent Wil-liams. - Sve mije bilo u torbici. - Ona mije supruga - rekao je Mat. - Nell Jorik. To je jedina isprava koja vam treba. Agentica ga je osorno pogledala. - Gospodine Joriče, slučajno znamo da ste samac. — Bio sam do prije mjesec dana. Ncll i ja smo se vjenčali u Meksiku. I zašto uopće išta znate o meni? — Čija su ovo djeca, gospodine? — Moje bivše supruge. Umrla je prije šest tjedana. Lucy se prikrala bliže Nealy. Williams je progovorio. - Gospođo, bismo li mogli ući unutra tako da možemo nasamo razgovarati? Odmahnula je glavom. - Ne, kuća je u neredu. Mogla je vidjeti da žele navaljivati pa je blagoslovila četvrti amandman.* Odlučila je riskirati. - Lucc, ovo su agentica De-Lucca i agent Williams. Traže Corncliju Casc. — I misle da si ti ona? — Valjda. Sva je napetost napustila Lucvno tijelo. — Nell nije gospoda Casc! Ovo je zbog onog natjecanja, zar ne? To je bila moja zamisao jer sam željela dobiti televizor tako da moja sestrica može gledati Tektubbiese, ali sam samo dobila bušilicu. - Okrenula se prema Ncaly. — Nisam te mislila uvaliti u nevolje. — Nisi me uvalila u nevolje. - Ncaly je osjetila ubod krivnje. Lucy ju je branila iz čiste nedužnosti. Agenti su razmijenili poglede. Znali su da nešto nije kako treba, ali je Lucvna očita iskrenost bila učinkovita pa još uvijek nisu bili sigurni u Nealyn identitet. Agentica ju je pogledala kao žena ženu, s ciljem da pobudi suučesništvo. - Doista bi nam bilo od pomoći kada bismo mogli sjesti u kući i porazgovarati o ovome. Williams je zurio u Ncaly. - Čini mi se da bi netko tko nema što kriti bio spremniji na suradnju. — A meni se čini da biste vi imali pametnijeg posla nego gnjaviti trudnicu - uzvratio je Mat. Ncaly se ubacila prije nego ga uhite. — Možda biste trebali otići. Ne možemo vam pomoći. Agentica DcLucca dugo ju je gledala ne trepnuvši, a potom se okrenula prema Lucy. - Koliko dugo poznaješ... gospođu Jorik? Četvrti amandman ustava SAD-a nalaže da ljudi ne mogu biti uhićeni niti ini kuće mogu biti pretražene bez valjanih naloga. - Otprilike jedan tjedan. Ali ona je draga i sve to i nikada ne bi učinila ništa loše. - Znači, tek sije upoznala? Lucy je polako kimnula. - Ne moraš s njima razgovarati, Luče. — Mat ju je prekinuo. - Idi u kuću. Lucvjc izgledala zbunjeno, ali je učinila ono stoje zatražio. Button se vrpoljila u Nealvnu naručju i ispružila ruku prema Matvi. -Ta... Uzeo ju je. - Dječak ili djevojčica? - upitala je agentica DeLucca, pogledavši prema Nealvnu trbuhu. - Dječak — rekao je Mat bez oklijevanja. — Bez greške. Ncaly je pritisnula dlan na donji dio leđa, nastojeći


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

izgledati krhko. — Veliko je dijete i teško ga nosim. Ne bih smjela toliko hodati uokolo. Mat ju je obgrlio oko ramena. —Zašto ne uđeš i legneš, dušo? - Mislim da hoću. Žao mi je što vam nisam mogla pomoći. - Uputila je agentima ono za što se nadala daje slabašan osmijeh i okrenula se. - MA! - Button je zavrištala iz sveg svog malog glasa. Ncaly se osvrnula. Button je podigla ruke - tako velika - i ispružila ih prema njoj. Uzela ju je od Mata i nježno poljubila paperjastu kosu. Ni Toni ni [ason nisu progovorili kada su se odvezli od kuće. Toni je skrenula lijevo kada su stigli do glavne ulice, a potom se uvezla u parkiralište KFC-a*. Pronašla je mjesto sa strane i ugasila motor. Zurila je kroz vjetrobransko staklo u Burger King preko puta. Jason je na posljetku prekinuo tišinu. - Ona je. -Jesi li vidio pjegicu pokraj obrve? - Nosila je previše šminke. - Trudna je! Barbara Shiclds nije rekla nijednu prokletu riječ o tome. KPC (Kentucky Fried Chickcn) = lanac restorana brze hrane koji prodaje uglavnom prženu piletinu Toni je uzela mobilni telefon i nekoliko minuta poslije imala je Shicldsovu na vezi. Razgovor je bi kratak i ciljan. Kada je završila, pogledala je Jasona. - Prvo je rekla da to nije moguće. Potom je priznala da nije jasno vidjela njezin trbuh jer je dijete bilo u autosjedalici skupa s namirnicama. Jorik joj je blokirao pogled kada je stao ispred nje da bi platio. - Kvragu. - Imaš pravo. Ona je — rekla je. - Čini se da se potrudila daje ne pronađemo. -Jesi li vidio kako je gledala one klince? Kao da su njezini. - Možda nije Aurora. - Protrljao je nos. - Vjeruješ li u to? - Ne znam što da vjerujem. Gledali su dvoje poslovnih ljudi koji su izašli iz restorana i krenuli prema novom Camtjju. - Možemo skinuti otiske s vrata kamp-auta, ali moramo pričekati da se smrači kako bismo to napravili - rekla je Toni. Jason je gledao ravno pred sebe i postavio pitanje koje je i jednom i drugom bilo na pameti. — Hoćemo li sada javiti šefu ili poslije? - Želiš li reći Kcnu da smo razgovarali s njom, ali da još uvijek nismo sigurni imamo li Auroru? - Ne baš. - Ni ja. — Uzela je naočale za sunce. Čekat ćemo nekoliko sati pa ćemo vidjeti možemo li još štogod smisliti. - Mislim potpuno isto. Mat je izašao na ostakljeni trijem i ozbiljno pogledao Ncaly. — Izgleda daje došla maca na vratanca. Pritisnula je usnice na meki dječji obraz nastojeći isključiti sve osim tog malog naramka koji se migoljio. - Sigurna sam da Button nije znala što govori kada me je nazvala ma. - Teško je reći. — Izraz njegovih očiju bio je ogledalo njezinih osjećaja. - Nealy, imaju te. - Ne još. Nisu sigurni. Da jesu, ovo bi mjesto preplavili agenti Tajne službe. -Jošje rano. Trudila mu se vragolasto nasmiješiti. — Počeo si se ponašati kao državni neprijatelj broj jedan. - Oduvijek sam želio drsko odgovarati murji i shvatio sam da je ovo najbolja prilika koju ću ikada imati. Sve dok sam s tobom, računam da ću imati diplomatski imunitet. - Nemoj pretjerivati. — Zurila je u stražnje dvorište— Moram pronaći Lucy. Dugo ju je gledao. — Hoćeš li joj reći? - Iskoristila sam je. Sada joj to moram nadoknaditi. - Želiš li da idem s tobom? - Ne, ovo moram napraviti sama. Pretražila je kuću i VVinnebago prije nego je pronašla Lucy koja je sjedila u vrtnom sljezu što je rastao iza garaže. Koljena je podvukla ispod prsa i pogrbila ramena. Nealy se polako spustila pokraj nje. - Tražila sam te. Lucy prvo nije odgovorila. Kada je napokon pogledala Nealy izraz joj je bio sumnjičav. -Jesu li došli ovamo zbog tvoga supruga? - Nešto slično. — Duboko je udahnula. — Ali ne zbog onog supruga o kojem sam ti pričala. - Sto to znači? Nealy je promatrala bumbare koji su istraživali rubove žarko žutog cvijeta vrtnoga sljeza. - Moj suprug bio je predsjednik Gase, Luče. -Ne!


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Žao mi je. Skočila je na noge. - Lažeš! Ovo govoriš bez veze. Ti si Ncll! Ti si... - Glas joj je pukao. - Samo reci da si Nell. - Ne mogu. Ja sam Gornelia Gase. Lucyne oči ispunile su se suzama. — Lagala si nam. Lagala si svima nama. - Znam. Žao mije. -Jesi li rekla Matu? - Shvatio je prije nekoliko dana. - I nitko mi nije rekao? - Nismo mogli. Lucyje bila pametna pa je već razumjela što to znači za nju. Drhtaj joj je prošao tijelom. - Sada se sigurno nećeš udati za njega, je V tako? Zgrčila joj se nutrina. - Nikada nije ni postojala mogućnost da bismo se mi vjenčali. - Postojala je! — Usnice su joj drhtale i izgledala je kao da joj se srušio cijeli svijet. — Sviđa ti se. Puno ti se sviđa. Drage smo ti bile i ja i Button. - Još uvijek ste mi drage. Ovo ne mijenja ono .što osjećam prema vama. - Ali ovo znači da se nikada nećeš udati za Mata. Ne nakon što si bila u braku s predsjednikom. A netko poput tebe ne bi posvojio Button. - Lucy, dopusti da ti objasnim... Lucy nije htjela slušati objašnjenja. Već je trčala prema kući. 19 Nedugo nakon toga Mat je pronašao Nealy u vrtnom slje-zu. Sjeo je pokraj nje na isto mjesto gdje je sjedila Lucy, samo što je on usput uspio zgnječiti neke biljke. Na brzinu se istuširao pa su mu u vlažnoj kosi bili vidljivi tragovi kuda je provlačio prste. Pogledao ju je oslonivši se podlakticama na privučena koljena. - Čini se da si imala boljih dana. Ncaly je protrljala oči. — Što sada radi Lucy? - Odmah nakon stoje utrčala u kuću pojavio se Charlic da je odvede na plivanje. Prvo mu je rekla da neće iči, ali je on kazao da Bertis pravi čokoladni kolač i da će se uvrijediti pa je zgrabila Button i otišla. - Dopustio si joj da uzme Button? - Lucy štiti Button bolje nego što je Tajna služba štitila tebe. - Ispružio je jednu nogu i zagledao se u stražnje dvorište. — Dijete treba provesti malo vremena dalje od nas. - Sto si time mislio reći? - Ona se... - Izgledaojc kao da mu je neugodno. - Previše se vezuje. Iako je znala što misli, prožela ju je studen. - Djeca se trebaju vezivati. To je bit djetinjstva. - Nealy... Ustala je. -Ljudi bi trebali postati povezani. - Što želiš reći? - Ništa. Zaboravi. Odjurila je u kuću. Čim je ušla, otišla je na kat pospremiti odjeću, bilo što dajoj odvrati misli, ali je začula njegov korak na stubištu. Ušavši u sobu, stao je. - Ne mogu zadržati djecu. To je ono što želiš, zar ne? Želiš da ih zadržim. Zgrabila je plahtu i podigla je. — Trebao si vidjeti Lucvno lice kada sam joj rekla tko sam. Izgradila je cijelu maštariju oko nas dvoje. Znam da smo joj rekli da nije realistično, ali je odbila povjerovati. Misli da može natjerati snove da se ostvare ako ih se bude čvrsto držala. - To nije naš problem. Prckipjcla je njezina frustracija pa se okomila na njega. — Što je tako super u tvom muževnom samačkom životu kojem se toliko želiš vratiti? Reci mi, Mate... Stoje tako super u životu koji ne uključuje njih? — / mene, poželjela je uzviknuti. Stoje tako super u životu bez mene? - Nisi pravedna — smireno je rekao. - Nije me briga! Ja sam vidjela Lucyno lice i pravednost mi sada ne znači ništa. - Ne moram tebi opravdavati svoj život. Okrenula se i nastavila pospremati krevet. — Ne, ne moraš. - Slušaj me, Ncaly. Nisam stvorio ovu situaciju. Bio sam prisiljen na nju. - Da, vjerujem da si to već spomenuo.— Oštrina njezina glasa potjecala je od boli. Možda su zajedno tek jedan tjedan, ali tijekom tog vremena bili su obitelj. Njemu je ta spona bila teret, dok je njoj značila sve. -Je li ovo o djeci ili o nama? Nije imao visoku toleranciju za diskretnost pa je mogla znati da će odmah prijeći na stvar. - Nema nas - uspjela je izustiti, moleći u sebi da joj proturječi. '- Oboje to znamo. Imamo samo ono što postoji u ovom trenutku. - Želiš li da bude? Oh, ne. Neće mu dopustiti da joj to čini. - Kako bi moglo biti? Ja sam ženka, sjećaš se. Članica carstva zla. Da ne spominjem da sam i državna institucija. - Zbilja me znaš raspizditi.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Znaš što? Baš me briga. Sve je izmaklo kontroli - njezini osjećaji, njezin život, njezina ljubav prema ovom muškarcu koji joj tu ljubav nije uzvraćao. Nisu mogli ni razumno raspraviti o svim razlozima zašto bi brak među njima bio nemoguć jer njegovi osjećaji prema njoj nisu tako duboki. Očekivala je da će ljutito napustiti sobu, ali nije. Umjesto toga prišao joj je, ispružio svoje dugačke ruke i privukao je u zagrljaj. - Ponašaš se kao derište - ljutito je rekao. Ta predivna nježnost. Osjetila je njegove velike ruke u kosi i jecaj joj se zarobio u grlu. Progutala gaje i prislonila mu obraz uz prsa. - Znam. Usnama joj je ovlaš dotaknuo kosu. - Hoćeš li se bolje osjećati ako se potučeni s tobom? - Mislim da hoću. - U redu. Skidaj odjeću. Daje bar tako lako. Uzdahnula je. - Ovo ne možemo riješiti seksom. - Svejedno se skini. Trebaš me obraditi. - Obraditi? Zar se tako razgovara s prvom damom? - Moja si prva dama i samo se zagrijavam. - Posegnuo joj je ispod majice. Jedna se vezica poderala kada joj je strgnuo jastuk. — Dovraga, mrzim tu stvar. - Naravno da mrziš. Mrziš sve u vezi s djecom. - Ne igraš pošteno. - Tuži me. - Imam bolju zamisao. - Razrogačila je oči dok joj je vrlo slikovitim jezikom pričao što mu je točno bilo na pameti. Žudnja, snažna kao bol koju je osjećala, prostrujala joj je tijelom. -Jesi li siguran da možeš držati korak sa mnom? - Trudit ću se. Strgali su odjeću i u trenu se našli na krevetu. Prebacio se na nju i proždirao je usnama. Otvorila se njegovim rukama, njegovom velikom tijelu i na posljetku pozdravila njegovo tvrdo, duboko prodiranje. Vodili su ljubav žestoko i besramno i nijedno od njih nije se ničega suzdržavalo... osim ljubavnih riječi koje ona nije mogla izreći, a on nije osjećao. Kada je bilo gotovo, milovao ju je kao daje malena i krhka. Ljubio joj je čelo, kutove očiju, vršak nosa. Ljubio ju je kao da joj nastoji zapamtiti lice. Palcem mu je dodirnula udubljenjc ispod ključne kosti i pritisnula usnice uz njegova prsa. Gladio joj je ramena, zaronio lice u kosu. Postupno je osjetila da ponovno postaje napet pa se prstima spuštala preko ravnog trbuha da ga ohrabri. Glas mu je bio jedva čujan šapat. — Nešto ti moram reći. Zvučao je tako ozbiljno, a vrijeme joj je postalo neprijatelj. Pustila je da joj se prsti spuste niže. - Poslije. Zadržao je dah kada ga je dotaknula. Dlanom joj je pokrio zalutalu ruku. — Mora biti sada. Predugo sam odgađao. — Cure čc se uskoro vratiti. Još samo jednom. Prevrnuo se na bok tako daje bio licem okrenut prema njoj. Doimao se tmurnim pa je osjetila prvu iskru zloslutnjc. — Trebao sam ti reći sinoć, čak i prije toga, ali sam se stalno kukavički povlačio. Ovo ti se neće svidjeti. Njezin umor nakon seksa nestao je. Čekala je i, dok je oklijevao, počela se osjećati bolesnom. — Oženjen si. — Nisam! — Oči su mu plamtjele ljutnjom. — Misliš li da sam takav čovjek? Obamrla od olakšanja, spustila se natrag na jastuk. Ništa što bi joj mogao reći ne bi bilo loše poput toga. — Ncaly, ne radim u čeličani. Okrenula je glavu i pogledala ga. Izgledao je tako uzrujan. Tako ozbiljan. Poželjela je utješiti ga, reći mu da to što ga muči nije važno. — Novinar sam. Svijet joj se izokrenuo. — Pokušao sam ti reći sinoć u restoranu, ali bio sam sebičan. Želio sam još jednu noć s tobom. U njoj je rastao dugačak, nijem vrisak. Počeo je pričati. Objašnjavati. - ...radeći u Los Angelcsu... tabloidna televizija... mrzio svoj posao. Gubila se. — ...tražio veliku priču, tako da ponovno mogu glavu držati uspravno, ali... — Veliku priču? — Njegove su riječi napokon prodrle do srži. - Prodao sam se, Nealy. I na težak način otkrio da novac ne znači ništa ako ne poštuješ sebe. Glas kao da mu je dopirao iz nekog udaljenog mjesta. - I to sam ja? Tvoja velika priča? Tvoja ulaznica za samopoštovanje? - Ne! Molim te, ne gledaj me tako. Ovo je bilo previše okrutno. Njezini najprivatniji trenuci uopće nisu bili privatni. Spavala je s neprijateljem. - Neću ti nauditi — rekao je. - Nećeš pisati o meni?


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Oklijevao je tek nekoliko sekundi, ali je i to bilo dovoljno. Skočila je s kreveta i posegnula za odjećom. Odlazim čim se pozdravim s Lucy. - Čekaj. Dopusti da ti objasnim. To je učinila. Čekala je... gledala ga kako se diže iz kreveta... kako se bori s riječima, ali one kojih se na posljetku dosjetio nisu ni izbliza bile dovoljno dobre. - Nisam te mislio povrijediti. Morala je stići do kupaonice prije nego joj pozli pred njim. Pomislila je na ono što mu je ispričala o Dcnnisu i samu je sebe mrzila. Iako mu ništa nije potvrdila, dopustila mu je da vodi ljubav s njom pa je znao. - Ncaly - rekao je tiho. - Dajem ti riječ da te neću izdati. Grlo joj je bilo suho i hrđavo. — Prekasno je za to. Već jesi. — Slijepo je odjurila u kupaonicu i zatvorila se unutra. Mat se poslije sjetio desetaka boljih načina na koji joj je mogao reći. Trebao joj je postupno otkrivati, a ne jednostavno iz-lanuti. Trebao je biti nježniji, učiniti što god je bilo potrebno da njezina porculanska koža ne problijedi, da one domoljubne plave oči ne izgledaju tako pogođene. Njegovom se krivnjom srušio krhki svijet koji su skupa izgradili. Okrenuo se od kupaonskih vrata i polako spustio u prizemlje. Nije mogao nikako popraviti stvari, nije mogao ponuditi nikakvu ispriku. Tamnoplavi Taunis bio je parkiran preko ceste. Možda nisu posve sigurni tko je, ali nisu željeli riskirati. Znajući daje na sigurnom, zgrabio je ključeve Explorera i odlučno otišao vani. Morao je barem nakratko biti sam. Možda će mu se glava dovoljno razbistriti da smisli što mu je dalje činiti. Button je nakrivila prstiće i umorno mahala pa-pa kada se Cha-rlic odvezao od kuće. Privinula se uz Lucy i cviljela. Lucy se sjetila koliko je voljela privijati se uz Nell kada je bila umorna. Ne uz Ncll. Uz gospođu Case. Corneliju Casc. Lucy nije rekla Charlicju i Bertis tko je Nell zapravo. Nije im rekla da Nell uskoro odlazi i da se vraća u Washington ponovno biti prva dama. Sve je Lucvna krivnja. Da nije odvukla Ncll na ono natjecanje sličnosti, nitko ne bi saznao i sve se moglo nastaviti onako kako je išlo. Samo njih četvero i Button koja se gnijezdi u Nel-linu krilu kada je razdražljiva. Ali Lucy je znala da laže samoj sebi. Ncll se ipak ne bi udala za Mata. Ona je gospođa Casc. Ako se ikada bude ponovno udavala, bit će to za kakvu slavnu osobu. Čak i kada bi odlučila posvojiti djecu, bili bi to pristojni, pametni klinci, a ne siromašni i izgubljeni poput nje i Button. Sto se tiče Mata... nije ih želio od samog početka. Dijete je privukla bliže bolnom mjestu u trbuhu i pokušavala sebe uvjeriti da nije prestrašena, ali je ipak bila. Sve vrijeme provedeno s Bertis i Charlicjcm razmišljala je o tome što mora učiniti. Znala je da će joj sestrica završiti kod stranaca ako odmah ne krene. Bez obzira koliko bila prestrašena, nije mogla dopustiti da se to dogodi pa je posegnula u džep kratkih hlača i izvukla ključ od Mabcl koji je tamo stavila prije nego je otišla. Nikakvi stranci neće odvesti njezinu sestricu od nje. Nealyjc zurila u rijeku Iowu kojaje vijugala u daljini. Ali to nije bila njezina rijeka. Njezina je bila tisuću šesto kilometara daleko, tekla je pokraj državnoga groblja u Arlingtonu i ulijevala se u zaljev Chesapeake. Ponovno je odjenula odjeću koju je prije nosila i obrisala veći dio šminke kojom ju je Lucy namazala. Mat se odvezao Explo-rerom prije deset minuta pa se ne mora suočiti s njim. Opkoračila je jastuk iz Wal-Marta i počela pakirati odjeću, iako je znala da više neće odjenuti nijedan komad. Prekinuo ju je zvuk izvana. Zvuk Mabclina motora. Stigla je do prozora u spavaćoj sobi točno na vrijeme da vidi kako je IVinncbago polako krivudao niz prilaz, a potom poskočio na ulicu preko rubnika jedva promašivši automobil parkiran s druge strane. Rukom je prekrila usta kada je ugledala Lucy za upravljačem. A onda se kamp-automobil odvezao. Panično je pojurila stubama i stigla na prednji trijem kada je Lucy zamalo promašila znak zaustavljanja prilikom skretanja na križanju i potom nestala. Daj mi da vozim. Znani voziti ovu spravu. Od straha je osjetila vrtoglavicu. Vožnja Winnebaga bio je izazov za nekog s iskustvom, a kamoli za četrnaestogodišnjakinju bez vozačke dozvole. Usto, Lucy nije sama. Nikada ne bi ostavila Button. Ncaly je zgrabila ogradu trijema i prisilila se misliti. Explorer je nestao i nije imala automobil. Možda susjed... Upravo u tom trenutku primijetila je tamnoplavi Taurus parkiran s druge strane ceste. DcLuccova, agentica, izašla je iz auta sa suvozačke strane zureći u smjeru kojim je otišao Winneba-go i posegnula za mobilnim telefonom. Ncaly nije oklijevala. — Spremite telefon! — zavikala je trčeći prema njoj. DcLuccova je odmah bila pripravna. Williams je iskočio iza upravljača, spreman baciti se između nje i metka. - Ima samo četrnaest godina - rekla je Ncaly - i uzela je dijete sa sobom. Nisu postavljali pitanja. DcLuccova se već vraćala u automobil dok je Williams otvarao stražnja vrata, a potom ih zalupio kada je Ncaly bila unutra. Zgrabila je stražnji dio sjedala. - Nisu mogli otići daleko. Morate ih stići. Williams je nagazio na gas. DcLuccova se okrenula i zurila u Nealyn trbuh koji je sada bio potpuno ravan, ali nije postavljala pitanja. Kakvog bi smisla to imalo? Već je znala istinu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Sada su bili u širokoj naseljenoj ulici, ali nije bilo traga Win-nebagu. Nealyje pretpostavljala daje Lucy krenula prema autocesti. - Skrenite desno na križanju. -Jeste li sigurni da ne želite policiju, gospođo Casc? - upitao je Williams. - Ne. Lucy bi se mogla uspaničiti. Ncaly se nije obazirala na poglede koje su agenti razmijenili. Nazvao ju je pravim imenom i nije zanijekala. Njezina je veličanstvena pustolovina završila onog trenutka kada joj je Mat otkrio čime zarađuje za život. Ugledali su VVinnebago na izlazu iz gradića. Lucy je sporo vozila, ali se mučila upravljajući teškim i nezgrapnim vozilom i stalno se približavala središnjoj crti. Krv u Ncalvnim venama pretvorila se u led. - Moja je kći jednom uzela auto kada joj je bilo četrnaest — rekla je DcLuccova. - Nekako mije u isto vrijeme kosa posijc-dila. Nealy je zarila nokte u dlanove. - Sada se osjećam kao da mi je osamdeset. - Klinci to znaju napraviti. Usput, ja sam Toni. Jason vozi. Odsutnim kimanjem glave odgovorila je na predstavljanje. — Pokušajte joj se približiti tako da me može vidjeti, ali što god uradili, nemojte je uplašiti paljenjem sirene. Cesta je bila prilično ravna, a promet, na svu sreću, rijedak. Nakon kratka vremena Jason se uspio uvući u drugu traku. Vozeći se pokraj Winnebaga, Nealyje ugledala Lucy. Zurila je ravno ispred sebe i samrtničkim stiskom držala upravljač. - Oh, Bože, nemojte zatrubiti. - Polako ću se uvući ispred nje da je usporim - rekao je. -Opustite se, gospođo Case. Sve će biti u redu. Poželjela je zavrištati da ne može biti siguran u to. Kliznuo je ispred Winnebaga i usporio. Nealy se okrenula i pogledala kroz stražnji prozor, ali su Lucync oči bile uperene prema naprijed i nije ju vidjela. Mabel se sve više približavala. Kočnica! Nagazite kočnicu! Uzdahnula je kada je Lucy zakrivudala prema rubniku. Izgledala je kao da se bori s upravljačem, ali je uspjela vratiti Mabel na cestu. Bila je prestravljena. Jason je lagano lupnuo po trubi pa je Lucy napokon ugledala kako joj Nealy maše kroz stražnje vjetrobransko staklo. Naglo je zakočila. Nealy je zadržala dah kada je stražnji kraj VVinnebaga zakrivu-dao. Lucy je naglo zgrabila upravljač pa se opet zanio. Gume su zahvatile rubnik i raspršile šljunak. Na posljetku je vozilo zadrhtalo i naglo se zaustavilo. Nealy se sjetila da treba disati. Nakon nekoliko sekundi, izašla je iz automobila i odjurila prema Mabcl. Slijedili su je Toni i Jason. Bacila se na kvaku, ali su vrata bila zaključana. Zalupila je šakom. - Odmah da si otvorila! - Odlazi! - Učini Što sam ti rekla. Otvori! Mogla je vidjeti daje Lucy bijesna i odlučna, iako su joj suze tekle niz obraze. - Lucy, mislim ozbiljno. Ako ne učiniš što sam ti rekla, bit ćeš u velikoj nevolji. - Već sam u nevolji. Naprezala se nastojeći vidjeti je li Button dobro. - Mogla si poginuti! Kog si vraga mislila da radiš? - Zaposlit ću se! Živjet ćemo u Mabel! I ti me ne možeš spriButton je počela plakati. Toni se provukla pokraj Nealy i oštro zalupila. - Otvori, Lucy! FBI. Lucy je grizla nokte i gledala ispred sebe. Toni je povisila glas. - Ako ne otvoriš vrata, uputit ću agenta Williamsa da propuca sve gume, a poslije upuca tebe. Jason se zabuljio u nju. Stišanim je glasom rekla Nealy: - Tinejdžeri uvijek gledaju hrpu filmova o vladinim zavjerama tako da uvijek povjeruju u najgore. Ali ne i ova tinejdžerica. — Mislite da sam glupa? Nealy je bilo dosta svega. - Otvori, Luče, ili ću te osobno upucati! Mislim ozbiljno! Lucy je shvatila da ne ide nikamo. Grizla je nokte i pogledala Nealy kroz prozor. - Obećaj da nećeš reći Matu. - Neću ništa obećati. Button je sve jače vrištala. Polako... vrlo polako... Lucy se izvukla iza upravljača i otpustila bravu na vratima. Nealvje jurnula unutra i pljusnula je po glavi. - Hef. Privukla ju je na prsa. - Na smrt si me uplašila. - MA! - Zaskičala je Button. Dok je Ncaly grčevito držala Lucy i zurila u bijesno dijete, znala je daje stigla do još jednog raskrižja u životu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Nije bilo ni traga tamnoplavom latinisti. Mjesto ispred garaže gdje je stajao kamp-automobil zjapilo je prazno. I Nealy je otišla. Mat je već pretražio kuću, ali ono stoje pronašao - Nealvnu naprtnjaču s djelomično spakiranom odjećom - nije mu kazalo ništa što već nije znao. Strah je u njemu rastao iz minute u minutu. Nešto je pošlo po zlu. Cure su se već trebale vratiti, kamp-automobil bi trebao biti ovdje i Nealy... Čuo je kako su se zalupila automobilska vrata pa je izjurio na prednji trijem, stigavši na vrijeme da vidi kako izlazi sa suvozačkog sjedala Taurusa. Nije namjeravao vikati, ali je svejedno čuo sebe kako to čini. -Jesi li dobro? Gdje si bila? - Obrušio se na agenta Tajne službe koji je stajao pokraj nje. - Sto se dogodilo? Jeste li je gnjavili? - Nije pričekao da tip odgovori, nego se ponovno suočio s Nealy. — Gdje je kamp-auto? Gdje su cure? Okrenula mu je leđa kao da ne postoji. Upravo se tada u prilaz dovezao motorizirani dom s agenticom za upravljačem. - Djevojčice su u Mabcl - smireno mu je rekla, kao da govori strancu. Onda je pogledala Williamsa. - Koliko mi vremena možete dati? - Ne previše, gospodo Case. Moramo podnijeti izvješće. Matu se srce spustilo u pete. - Ne dok ne kažem da možete - odgovorila je Nealy. - Treba mi barem jedan sat. Williams ju je nezadovoljno pogledao. - Mislim da to neće biti moguće. — Učinit ćete to mogućim ukoliko ne želite biti poznati kao agent koji je drugi put izgubio Corncliju Case. Shvativši da ima jače karte, polako je kimnuo. -Jedan sat. DcLuccova je izašla iz Mabel. Lucyju je slijedila, jedva noseći Button u naručju. Lucy nije žurila približiti mu se, a to mu je uglavnom reklo sve stoje trebao znati o tome tko je odgovoran za ono što se dogodilo. Pogledao ju je dok je uzimao Button. — Ulazi u kuću. - Dijete se privilo uz njegova prsa kao da je najudobniji jastuk na svijetu. Kapci su joj se spuštali. Lucy je uputila Ncaly očajnički pogled. — Ubit će me. — Svi ćemo ući unutra. — Ncaly je hodala naprijed ne pogledavši ga, leđa uspravnih kao motka. Pratio je kako su se agenti razišli, jedan prema prednjem dijelu kuće, drugi otraga. Shvatio je da Ncaly oduvijek ovako živi, s ljudima koji je gledaju, čuvaju, prate. Teoretski je to razumio, ali je bilo drukčije gledati dok se događalo. Krenuli su prema ostakljenom trijemu. Lucy je tražila nokat koji još nije izgrizla do krvi i pokušavala smisliti kako će mu reći ono što je već shvatio. Njegova je sestra, Elizabcth Ann, imala petnaest godina kada se provozala obiteljskim automobilom, ali nije sa sobom povela dijete. Lucy se pogrbila u smeđoj fotelji od pruća, trudeći se stoje jače mogla prštati od prkosa, ali nije sasvim uspijevala. Ncaly, ukočena i službena, smjestila se sučelice na stolcu, kao da se sprema voditi neugodan sastanak osoblja. On je sjeo na naslonjač i polegao pospanu Button pokraj sebe, namjestivši noge tako da se ne može otkotrljati. Ncaly gaje gledala kao daje ispuzao iz komada pokvarenog mesa. — Smijeni li pretpostaviti da će ovo biti neslužbeno? Zaslužio je to pa ga njezina otrovna primjedba nije trebala toliko naljutiti. - Nemoj me izazivati. — Jednostavno da ili ne bit će dovoljno. Znala je da nikada ne bi iskoristio djevojčice, ali je progutao gorku pilulu i stisnuto rekao: — Neslužbeno. Lucy je znatiželjno pratila razgovor, ali trenutačno se nisu nudila nikakva objašnjenja. - Lucy je pobjegla s Button - polako je rekla Nealy. - I uzela je Mabel. Toliko je i sam shvatio. Istodobno je shvatio da Nealy nije oklijevala odjuriti do saveznih agenata po pomoć iako je znala da će se time sasvim razotkriti. Okrenuo se prema Lucy koja se trudila učiniti manjom spu-stivši se niže u fotelji. - Zašto? Podiglaje bradu, spremna suočiti se s njim. — Neću dati Button strancima. - Pa si joj umjesto toga dovela život u opasnost. - Znam voziti — tmurno je rekla. - Ne, ne znaš - uzvratila joj je Ncaly. - Onaj je kamp-auto bio posvuda po cesti. Stezanje u prsima postalo je jače. — Ovo je najgluplja stvar koju si ikada napravila. Nije imala hrabrosti suprotstaviti mu se pa se obratila Ncaly. - Ti si za sve kriva. Da nisi gospođa Casc, ti i Mat mogli biste se vjenčati. - Prestani! - odrješito joj je rekao. - Nećemo sada prebacivati krivnju. Ne samo da si riskirala vlastiti život nego i sestrin. - Stoje tebe briga? Ti je želiš nekome pokloniti! Nešto gaje opet čvrsto stegnulo u prsima. Dijete se okrenulo na bok i potražilo palac. Već je primijetio da to ne radi baš često, što znači da joj doista treba utjeha. Bože, koje izvrsno dijete. Svjetska klasa. Pametna, velikodušna i hrabra, upravo osobine koje će joj trebati da se probije kroz život... ako bude imala priliku. - Ima još nešto što trebaš znati. - Ncalyne su se usnice stis-nule. — Kada sam ušla u kamp-auto, pljusnula sam Lucy Ne jako. Ali sam je svakako pljusnula.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

-Velika stvar - progunđala je Lucy. - Ne znam zašto si mu to morala reći. Matu se nije sviđala zamisao da itko udara malu dclinkvi/nlicu, čak ni Ncaly ali je razumio. - Velika je stvar — ustrajala je Nealy. - Nitko ne zaslužuje da ga se udara. — Obratila se Matu. — Trebam s Lucy razgovarati nasamo. Njezin uštirkani način išao mu je na živce. — Što god joj imaš za reći, reci preda mnom. - To je gotovo kao da govorim pred cijelim svijetom, zar ne? - Ne zaslužujem to. - Sve to i još više. - Ti si prva počela sa skrivanjem tajni. * - Nemojte se svađati - rekla je Lucy tiho. Lucy ih je već čula kako se prepiru, ali kao da je znala da se među njima nešto temeljno promijenilo. Shvatio je da joj i on mora reći istinu. - Ncaly nije jedina koja ti je nešto tajila, Luče. Lucyje zurila u njega, a tada joj se čelo namrštilo. — Sranje. Oženjen si. - Ne, nisam oženjen! Stoje s vama dvjema? I rekao sam ti da paziš na izražavanje. Button je proizvela dubok zvuk poput mijaukanja, nesretna što joj je njegov grub glas prekinuo san. Protrljaojoj je leđa. Otvorila je jedan pospani kapak, vidjela daje on i smirena, ponovno ga zatvorila. Još jače gaje stegnulo u prsima. - Rekao sam Nealy da radim u čeličani, ali to nije istina. Novinar sam. - Novinar? Pišeš za novine? - Radio sam i druge stvari, ali da, uglavnom pišem za novine. Lucv kao Lucy, odmah je prešla na stvar. - Hoćeš li pisati o Ncll? - Moram. Zato je toliko bijesna na mene. Lucyje pogledala Ncaly. -Je li loše stoje Mat novinar? Ncaly ga nije htjela pogledati. - Da, loše je. - Zašto? Nealyje pogledala svoje ruke. - Ovo je za mene bilo privatno vrijeme. Rekla sam mu neke stvari koje nisam željela da itko drugi sazna. Lucyn se izraz razvedrio. - To je onda dobro. Promijenit ćeš mišljenje. Nećeš li, Mate? Nealyje skočila na noge i okrenula im leda, čvrsto prckriživši ruke preko prsa. Lucy se namrštila. - Reci joj, Mate. Reci joj da nećeš pisati o njojNealy se okrenula i pogledala ga ledenim plavim očima. -Da, Mate, reci mi. Lucyn je pogled letio naprijed-natrag između njih. — Nećeš pisati o njoj, zar ne? - Naravno da hoće, Lucy. Za njega je ovo prevelika priča da bije ignorirao. Upravo gaje tada pogodila spoznaja da sve završava i da će je izgubiti. Ne u neodređenoj budućnosti, nego sada, ovog po-podneva. - Mat? - Lucyne su ga oči prcklinjalc. - Neću je iznevjeriti, Lucc. Već sam joj to rekao, ali mi ne vjeruje. Nealy je duboko udahnula i okrenula se prema Lucy kao da se on uopće ne nalazi u sobi te joj uputila nešto nalik na smrznut surogat osmijeha. — Ne brini o tome. To nema veze s tobom. Lucyna se strepnja vratila. - Zašto si onda željela nasamo razgovarati sa mnom? O čemu? Nealvna su se prsa nadigla, a ruke pale pokraj bokova. - Želim posvojiti tebe i Button. 20 Ncaly je namjeravala Lucy nasamo pristupiti o ovome, ali kako joj Mat to nije dopuštao, ponašala se kao da on ne postoji. Lucy se zabuljila u nju kao da ne može vjerovati što čuje. Nealy se nasmiješila i ponovila stoje rekla. - Želim vas dvije posvojiti. - Ti... ti to želiš? - Lucyn je glas zaškripao na posljednjoj riječi. - Ne misliš li da smo o ovome trebali porazgovarati. - Mat se malo-pomalo dizao s naslonjača. Lucy nije skidala pogled s nje. - Ne misliš valjda nas obje, Button i... mene? - Naravno da mislim obje. Mat je podigao usnulo dijete u naručje. - Nealy želim razgovarati s tobom. Ignorirala gaje. — Problem je u tome što ćeš morati ozbiljno razmisliti o ovome jer će se dogoditi puno loših stvari ako po-đcš sa mnom, a ja neću moći učiniti ništa u vezi s njima. Lucy je raširila oči. - Kako to misliš? Kako bi se moglo dogoditi išta loše? Ncalyje ustala i otišla do taburea pokraj Lucyne fotelje. -Ja sam javna osoba i to neće nestati makar više i ne bila prva dama. - Sjela je i uhvatila Lucy za ruku, trljajući joj vitke hladne prste. - Bit ćemo povezani s puno ljudi koji će jedva čekati da uradiš nešto krivo. Lucy je s naporom progutala. - Nije me briga za to.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Bit će te briga. Vjeruj mi. Užasna je stvar izgubiti svoju privatnost i to će ti se dogoditi. Posvuda će te pratiti Tajna služba: kada si s prijateljicama, prvi put kad odeš na spoj, kamo god poželiš poći. Nećeš nikada nikamo moći ići sama. - Ti si išla. - Ovo je samo privremeno. Od početka sam znala da ću se morati vratiti svom stvarnom životu. - Trljala je Lucvnc članke. - Neće biti uništene samo velike stvari u tvom životu, nego i male. Pomisli koliko voliš ići u trgovačke centre. Nećeš to moći, a da ne uzrokuješ svakakve nevolje i uskoro ćeš shvatiti da nije vrijedno toga. Takve će ti stvari puno nedostajati. - Nikada nisam rekla da moram ići u trgovačke centre. Ncalvju je morala natjerati da razumije točno u što se upušta. - Pričckaj dok ne zaribaš, Luče, jer to neće biti samo između nas dvije. Cijeli će svijet znati o tome. Mat je prišao korak bliže prozoru sa sasvim opuštenom But-ton u naručju. Lice mu je postajalo sve smrknutijc. Trebao je biti njezin partner u ovome, a ne suparnik pa je njezina ljutnja postajala jača. Ponovno je obratila pozornost na Lucy. - Ako javno opsuješ, pričaš preglasno ili odlučiš kosu ponovno obojiti onom užasnom ljubičastom bojom, završit ćeš u novinama i svi će te početi kritizirati. Jednog ćeš dana upaliti televizor i neki će te psiholog analizirati pred cijelom Amerikom. - Koja pušiona! Riječi su napokon prodrle. — Doista je tako. A dogodit će se, obećavam ti. - Jesu li u novinama govorili loše stvari o tebi dok si odrastala? - Ne previše. - Zašto onda misliš da će ih govoriti o meni? Suosjećajno joj se nasmiješila. - Nemoj ovo krivo shvatiti, ali ja sam bila anđeo u usporedbi s tobom. Moj otac ne bi dopustio drukčije. I to je još jedan veliki problem. Moj otac. -Je li zločest? - Nije zločest, ali može biti vrlo težak. Svejedno, velik je dio moga života pa ćeš ga dobiti i ti. Dijelit će ti lekcije o tome kako moraš biti primjer, makar mu rekla da to ne čini. K;ula nešto učiniš krivo, pogleda te tako da se sama osjećaš loše zbor, sebe. Uvijek će uspoređivati tebe kakva jesi i mene kakva sam bil.i i 279 uvijek ćeš izvući deblji kraj. Neće ti se previše svidjeti, ali ćeš ga morati podnositi. Lucvna su prsa zadrhtala kada je udahnula. - Ti zbilja misliš ozbiljno, zar ne? Ti bi nas posvojila, kao... zauvijek? - Oh, zlato, znam da misliš da želiš ovo više od ičega, ali neće biti lako. Još jedna stvar... moraš donijeti odluku za dvije osobe, ne samo za sebe. - I za Button. Ncaly je kimnula. - Ti ćeš se barem sjećati kako je živjeti kao normalna osoba, ali njoj će javni život biti jedini koji će poznavati. Obećavam ti, doći će dan kada će te kriviti zbog toga. Lucvju je dugo proučavala. - Zbilja misliš ozbiljno. - Mislim ozbiljno. Nažalost, nemaš puno vremena za razmišljanje, iako je ovo vjerojatno najvažnija odluka koju ćeš ikada donijeti. -Već sam odlučila. - Poskočila je. - Idemo s tobom! Nealy nije bila iznenađena i gotovo je poželjela da se Mat usprotivi, ali kada gaje pogledala, lice mu je bilo kameno. - Skupi svoje stvari - rekla je tiho. - Uskoro moramo krenuti. Lucy je jurnula prema vratima pa zastala. — Ima nešto što trebaš znati. Buttonino ime. Zapravo je... - Napravila je grimasu. - Ime joj je... Beatrice. Ncaly se uspjela nasmiješiti. - Hvala ti što si mi rekla. Lucy je na trenutak stajala, a tada su joj ponovno u usta poletjeli njezini zlostavljani nokti. — Razumijem zašto želiš posvojiti Button... jer je tako slatka i sve to. Ali... - Izvukla je prste i stala čeprkati po palcu. Glas joj je postao sitan i nezaštićen. -Zašto želiš posvojiti mene? Ncaly se digla s taburea. -Jer te volim, Luče. - Koji lažnjak. — Usprkos riječima, izgledala je znatiželjno, a ne ratoborno. - Kako me možeš voljeti nakon onoga što sam upravo napravila? -Jer si to ti. Valjda si klinka kakva sam oduvijek željela biti. - Što ti to znači? - Hrabra si i znaš se boriti za sebe. Znaš što želiš od života i spremna si riskirati da bi to ostvarila. Lucy je po prvi put ostala bez riječi. To, međutim, nije potrajalo dugo te joj je izraz lica postao vatren. - I ja tebe volim, Ncll. I obećavam ti da neću dopustiti da itko po tebi sere. - Toga se i bojim. Tinejdžerica joj je uputila blistav osmijeh i izjurila iz ostakljenog trijema. Lucy je bila toliko uzbuđena da nije ni pogledala Mata, a kamoli se posavjetovala s njim. Prišao je Nealy. - Volio bih da si prvo razgovarala sa mnom. - Zašto? Ja sam odgovor na sve tvoje molitve, Mate. Za manje od jednoga sata imat ćeš sve što oduvijek želiš.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Nikakve ženske i priču svog života. - To nije... - Borio se, tražeći prave riječi. - Nisam siguran daje ovo pravo rješenje za njih. - Znam da nije. Imaš li što pametnije na umu? Htio je sjesti, ali se predomislio. Htio joj se približiti pa je stao. Prvi put otkako ga poznaje izgledao je nezgrapno, kao da mu njegove dugačke noge i snažne ruke ne pripadaju. - Mislim... daje... - Premjestio je Button s jednog ramena na drugi. - Da, imaš pravo. Nemam ništa bolje na pameti. Dat ću ti ime odvjctirka koji vodi slučaj. Siguran sam da će tvoji prijatelji u Washingtonu srediti stvari s ljudima iz pcnnsvlvanijskc socijalne službe. - Sredit ću sve to. -Ju-hu\ Ništa nije moglo jasnije pokazati Nealy daje njezina pustolovina završena od pogleda na Bcrtis i Charlieja u stražnjem dvorištu. Sjedne ih je strane zadržavala Toni, a s druge Jason. - Ovi nas ljudi ne puštaju unutra - uzviknula je Bcrtis divlje mašući. Nealyjc osjetila kako su joj se ramena pogrbila. Ovo je svijet kojem povjerava ovu djecu. - Oprosti mi, Ncaly. Prenuvši se, pogledala je gore i vidjela daje Mat promatra pomalo sućutna pogleda. Nije htjela njegovo suosjećanje i u tom gaje trenutku toliko mrzila što joj to nudi, daje jedva uspjela slegnuti ramenima. - Život ide dalje. - Da, stvarno ide dalje. Na kraju je on bio taj koji je spasio Waynesove i uveo ih unutra. Već su shvatili tko je, ali kada im je pokušavala objasniti zastoje pobjegla iz Washingtona, nije znala kako pa je on preuzeo. Također im je rekao što se događa s curama. Kada je završio, Nealvje očekivala da se pretvore u drukčije ljude, ali je Bertis samo odmahnula glavom i ispružila tanjur koji je nosila. — Uzmi malo čokoladnoga kolača, jadnice. Osjećat ćeš se bobe. Dok je Ncaly pakirala ostatke Buttonine odjeće, Lucy je letjela od jednog mjesta u kamp-automobilu do drugog, brbljajući sto na sat i smetajući. - ...prati sude svaku večer i čuvati Button i spremati svoju sobu. Spremat ću cijelu kuću... čak ću spremati Bijelu kuću... i onda ću... Vrata su se ctvorila i Mat se jedv?. provukao unutra. - Luče, Bertis i Charlic paze na Button u ostakljenom trijemu. Zašto ne odeš pozdraviti se s njima? - Pozvat ću ih da nas dođu posjetiti! - Vrata su se zalupila za njom kada je otrčala vani. Matova se izdaja zalijepila za Nealy kao gorka prašina. Skrenula je pozornost na pakiranje posljednjeg Buttonina odijelca. - Lcšinari kruže — rekao je. — Već se pojavio policijski auto. Stavila je hrpu odjeće u kovčeg i pravila se da je nije briga. Mat se pomakao bliže, ispunjavajući tako ostatak slobodnog prostora. Razmišljala je o Dcnnisu i o istini koju nije posve otkrila, ali koju je Mat ipak pogodio. Mora se suočiti s njim o tome prije nego ode. - Sto moram učiniti kako bih te spriječila da otkriješ moje tajne? Pozorno ju je promatrao. -Valjda ćeš mi jednostavno morati vjerovati. -Zašto? Nikada ne vjeruj tisku. To je jedno od prvih pravila koje sam naučila. -Ja nisam tisak- stisnuto je rekao. -Ja sam tvoj prijatelj. Njezin prijatelj. Ne njezin ljubavnik. Ne njezin voljeni. Ne bi je smjelo toliko boljeti. Prisilila se prisjetiti da mora zaštititi jedno nasljedstvo i da su u igri veće stvari od slomljena srca. Možda je krivo procijenila njegovu namjeru i prestrogo mu sudi. - Znači da uopće nećeš pisati o ovome? — Moram - tiho je rekao. Ne bi šinjela biti slomljena, ali je ipak bila. — Slušaj me, Nealy. Tisak će podivljali oko ovoga. Najbolja sam zaštita koju imaš. — Baš sam sretnica - uzvratila je. — Mogao bih ti dati desetke razloga zašto moram napisati ovu priču, ali nijedan nećeš poslušati, zar ne? Već si mi sudila i presudila. Stisnula je šake. - Da se nisi usudio glumiti moralnog čistunca. Nagledala sam se ljigavih novinarskih taktika, ali ti dobivaš prvu nagradu. Spavaš li uvijek sa svojini velikim pričama? — Prestani -jedvaje izustio. Petljala je oko zatvarača na kovčegu. - Izlazi. Nemam ti više što reći. — Nealv, razmisli malo. Netko će morati ispričati gdje si bila, inače nikada više nećeš imati mira. — Znači, činiš mi uslugu? — Ne želim da se rastanemo kao neprijatelji. — Želiš da se rastanemo kao prijatelji? — Snažno je povukla zatvarač. - To bi volio, zar ne? Kao tvoja prijateljica, osjećala bih obvezu iznutra ti dobaciti nekoliko sočnih priča. — Znači, tako o meni razmišljaš? Bilo joj je drago stoje napokon isprovocirala njegovu ljutnju pa joj je sve bilo lakše. - Ne želiš znati kako razmišljam o tebi. Zgrabila je kovčeg i pokušala ga progurati pokraj njega, ali ga je odgurnuo u stranu i snažno je privukao na svoja


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

prsa. - Dov-raga, Nealv! Poljubio ju je. Bilaje to bolna karikatura onoga što su tog jutra dijelili. I sam je to shvatio pa je prestao i naslonio svoje čelo na njezino. - Nemoj ovo raditi, Nealv. Nemoj dopustiti da ovako završi. Izvukla se iz njegova zagrljaja, osjećajući potrebu da ga teško rani kao stoje on ranio nju. - Bio si razonoda, Mate. Sada je gotovo. Vrata VVinnebaga naglo su se otvorila i Lucyje jurnula unutra, previše obuzeta vlastitim uzbuđenjem da bi primijetila kako nešto nije u redu. - Moj Bože, Nell! Vani su dva policijska auta i pojavili su se tipovi s televizije. Toni je rekla da će helikopter sletjeti na polje nedaleko odavde. Hoćemo li se voziti u njemu? Moj Bože, nikada nisam bila u helikopteru! Misliš li da će se Button prestrašiti? Morat ćeš je držati, Mate. Možda se neće bojati ako... Upravo ju je tada pogodilo. Buljila je u Mata djelomično otvorenih usta. Čak i dok je postavljala pitanje, kao da je znala odgovor jer je odmahivala glavom. — Ideš s nama, zar ne? - Ne. Ne idem. Sva svjetlost iščezla joj je iz očiju. - Moraš! Reci mu, Ncll. Reci mu da mora! - Lucy, ti znaš da Mat ne može poći s nama. Ima svoj posao. Drugi život. - Ali... shvaćam da ne može živjeti s nama, ali će nas stalno posjećivati, zar ne? Doći ćeš nas vidjeti sljedeći tjedan ili nešto tako. Isprekidano je disao. - Žao mije, Luče. Bojim se da neću. - Sto to znači? Moraš! Ne da bi vidio mene, nego Button... znaš kakva je. Ona ne razumije stvari i... - Drhtavo je udahnula. - Ona misli da si joj tata. Glas mu je bio promukao. - Zaboravit će me. Lucy se naglo okrenula prema Ncaly. - Reci mu da ovo ne može napraviti, Nell. Znam da si ljuta na njega, ali reci mu da ne može tek tako otići. Ncaly nije dopustila da njezina ogorčenost pokvari Lucynu uspomenu na Mata. - Ima stvari koje mora raditi, Lucy. Zaposlenje i mora se vratiti svom stvarnom životu. - Ali... — Ponovno je gledala u njega. — Ali vi se volite. Znam da se u posljednje vrijeme dosta svađate, ali svi se svađaju. To ništa ne znači. Htjct ćete se ponovno vidjeti. Ncaly je jedva uspjela obuzdati glas da joj ne zadrhti. — Ne volimo se. Znam da ti je to teško razumjeti, ali mi smo vrlo različiti ljudi. Slučajno smo se zajedno našli u čudnim okolnostima. - Pisat ču ti pisma - rekao je Mat. - Pisat ću ti puno. - Ne želim tvoja glupa pisma! - Lice joj se izobličilo. - Nemoj se ni truditi slati ih! Ako nas ne želiš doći vidjeti, nikada više neću progovoriti s tobom! Očiju punih suza, istrčala je iz kamp-automobila. Iako je Nealy željela da ga boli, nije htjela da bude ovako. Sigurna sam da će se predomisliti. Lice mu je bilo kao skamenjeno. - Bolje je ovako... Dokje Ncaly obavljala posljednje pripreme, Mat je stajao u dvorištu i ljutito razgovarao s Jasonom Williamsom o cirkusu koji se okupljao. Nije s njim progovorila ni riječ otkako je prije pola sata bijesno izjurio iz Mabel. Sve su jedno drugome već rekli. Kroz prozor dnevnog boravka vidjela je znatiželjne susjede koji su se skupili u svojim dvorištima i pokušavali vidjeti zašto im je ulica blokirana. Iako je samo jedna televizijska ekipa za vijesti imala dovoljno sreće biti u blizini, znala je da neće puno proći prije nego što gradić napadnu predstavnici medija iz cijeloga svijeta. Ukrcali su njihove ofucane kovčege u jedno od policijskih vozila skupa s nekoliko plastičnih vrećica za kupovinu u kojima su bili Lucyn ivalkman, Buttonine igračke i drugi dragocjeni predmeti koje nisu mogli ostaviti. Nažalost, to je uključivalo i Lignju. Nealyje krenula prema Lucy koja je držala Button, a Bertis i Charlic zadržavali su se u blizini. Njezinajuje savjest tjerala da još jednom pokuša. - Pogledaj kroz prozor, Luče. Gledaj u što se upuštaš. - Već sam pogledala i baš me briga. - Unatoč hrabrim riječima, očito je bila potresena pa je privukla Button. -Još uvijek imaš vremena predomisliti se. Učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih osigurala da vas stave zajedno kod dobre obitelji. Lucy ju je prcklinjući pogledala. - Molim te, Ncll. Nemoj nas dati. Ncaly se predala. — Neću, mala. Od sada ste obje moje. U dobru i u zlu. - Sada, Lucy, nemoj zaboraviti pisati - rekla je Bcrtis. -1 moraš početi jesti više povrća. Trebala sam ti skuhati svoj složenac od zelenih mahuna. Lucy je teško progutala i kimnula. - Ovo možemo učiniti na dva načina. Možemo potrčati prema autu tako da se sada ne moramo ni s kim suočiti ili možemo ponosno dignuti glave, smješkati se kamerama i pokazati svijetu da nemamo što kriti. -Ta! Mat je došao na ulazna vrata. Ncaly neće biti pošteđena. Oči su mu pronašle njezine - one iste sive oči u koje je jutros gledala dok se njegovo tijelo micalo u njezinu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Poželjela je plakati dok joj suze ne presahnu, vrištati na njega jer ga voli, a on joj tu ljubav ne uzvraća. Umjesto toga namjestila je lice u praznu, pristojnu masku. Lecnuo se, a potom otišao do Lucy i Button. Lagano prelazeći palcem preko djetetova obraza, rekao je: - Vraški ih namuči, Demonska Bebo. Pogledao je Lucy, ali mu je izraz njezina lica govorio da samo što joj se nije slomilo srce pa je nije pokušao dotaknuti. Ncaly je progutala knedlu i skrenula pogled. - Čuvaj se, faco. I pokušaj se ponašati pristojno. Lucy se ugrizla za usnicu i odvratila pogled. Na kraju se primakao Neaiy, ali svi su ih gledali, a nisu imali više što za reći. Oči su mu se zamaglile, a glas postao hrapav. -Želim ti dobar život, Nealy. Uspjela je ukočeno knnnuti, okrenula se prema Lucy i uzela dijete. Potom je koraknula natrag u svijet koji je predobro poznavala. Cornclia Case sklonila se od nevremena. 21 Hollings je u Senatu već dvanaest godina, Cornelia. Zabranjujem ti da nastaviš ovu besmislicu. Nealy je umorno protrljala oči pa podigla pogled s radnoga stola od atlasnog drva i pogledala ravno u Jamcsa Litchficlda. Njezina se radna soba nalazila u osunčanom stražnjem dijelu georgijanske kuće koja je nekada pripadala Dcnnisu, a sada pripada njoj. Imanje se nalazilo na dvanaest pošumljenih jutara u Middleburgu, srcu virginijskog lovnog područja. To mjesto oduvijek se više sviđalo njoj nego Dcnnisu. kojemu je bio miliji Washington, te joj je sada postao stalni dom. Radna soba bila joj je jedna od omiljenih - kremasti zidovi bijela obruba, šarena zbirka dobrih antikviteta i topao kamin. Meke zavjese cvjetnoga uzorka visjele su na visokim pravokutnim prozorima s pogledom na bogato prostranstvo drveća čije je lišće upravo počelo odijevati jesenje boje. Spustila je kemijsku olovku. - Hollings je idiot i ljudi Virgi-nijc zaslužuju bolje. Što si to stavila u usta, ti mali vraže? Button se igrala na prostiraču od engleskog veza. Uzorak mahovine i ruža bio je prekriven zbirkom igračaka skupa s kartonskom rolom toaletnog papira, praznom kutijom zobenih pahuljica i kuhinjskim šalicama za mjerenje. Nevinim je očima uzvratila Ncaly pogled, ali su joj obrazi bili nabrekli od krijumčarene robe, vjerojatno dijela peciva koji je nosila sa sobom dan prije. — Tata, uzmi joj to. Litchficld je strogo pogledao dijete. - Daj mi to, Beatrice. - Neće! Na sreću, Buttonin je uzvik izbacio komad peciva. Pokretom elegantnim poput udarca polo-palicom, Litchfield je izvadio snježnobijelu maramicu iz džepa hlača, pokupio gumenasto tijesto i bacio ga u koš za otpatke koji je stajao na vrhu Ncalvnc komode, daleko od dohvata djevojčice, daje ne dovede u napast. — Hollings možda nije najbolji senator kojeg imamo, ali je oduvijek lojalan stranci i izuzetno uzrujan. Ona i otac prepirali su se o njezinoj odluci da se kandidira za mjesto u Senatu sve otkako se prije mjesec dana odlučila na to. Sada se naslonila u svom stolcu i podigla jedno stopalo u najlonkama na Lignju koji se skutrio ispod stola. - Onda pronađi kakav drugi način da ga nagradiš jer se namjeravam boriti na preliminarnim izborima za njegovo mjesto. — Ne bez moje potpore! — Tata — rekla je što je obazrivije mogla - ne trebam tvoju potporu. Vrata radne sobe treskom su se otvorila i Lucy je jurnula unutra: spašavala ju je tinejdžerska konjica. - Stigla sam. -Vidim. - Ncaly se nasmiješila svojoj vrlo zaštitnički nastrojenoj budućoj kćeri. Izgledala je kao većina četrnaestogodišnjakinja iz privatne škole koju su obje izabrale zbog izvrsnog obrazovnog standarda i demokratske atmosfere. Odjenula je široke hlače na vezivanje, usku smeđu vestu, ružne cipele debelih potplata, a imala je previše naušnica u ušima. Međutim, Lucvna je svježa mlada ljepota blistala. Sjajnu smeđu kosu oblikovala je u vrckavu frizuru, a par malih ovalnih ukosnica držalo joj je šiške dalje od lica. Zaobišli su je problemi s tenom koji su mučili toliko djevojaka njezine dobi pa joj je slatka i glatka koža, na svu sreću, bila bez debelog sloja šminke iza koje se nekada skrivala. Nokti na rukama više joj nisu bili izgriženi do krvi i zračila je samouvjerenošću. Nc-alyno se srce nadimalo od ponosa. Lucyjc naglašeno ignorirala Jamcsa Litchficlda dok je marširajući otišla do stola i stala pokraj nje. - Pa... hoćeš li doći slušati moj novi CD? Ncaly je već poslušala Lucyn novi CD pa je nije mogla prevariti. - Poslije, zlato. Tata i ja raspravljamo o mojoj političkoj budućnosti. — I tada je dometnula, da malo uzburka vode: —Još uvijek se protivi mojoj namjeri da uzmem Hollingsovo mjesto. - Doista, Cornelia, Lucillc je suviše premlada da bi ovo razumjela. Ne mogu vjerovati daje to zanima. -Jako me zanima - uzvratila mu je Lucy. - Čak ću raditi na kampanji.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Frknuo je s omalovažavanjem. — Ne znaš ništa o vođenju kampanje. - Znam da su neki maturanti u mojoj školi navršili osamnaest, što znači da mogu glasovati. A svi klinci mojih godina imaju roditelje koji mogu glasovati. Ja i mama radimo na brošuri samo za tinejdžere da im pomogne razumjeti što radi njihov senator. Nealy se još uvijek nije naviknula daje Lucy zove mama umjesto Nell. Počelo je tek prije nekoliko tjedana i Lucy nikada nije s njom razgovarala o tome niti je od nje zatražila dopuštenje. Jednostavno ju je tako počela zvati. Buttonju je, s druge strane, zvala ma — obično bi to zavrištala na sav glas — od onoga dana prije tri mjeseca, kada su izašli iz kuće u Iowi. Ne svi, podsjetila je sebe. Jedan je član njihove improvizirane obitelji ostao. Ali Ncalyje naučila ne razmišljati o Matu osim kada je bila sama pa se prisilila vratiti pozornost na nadmudrivanje koje se odvijalo između Lucy i njezina oca. - ...pa sam tako pitala Dcbeloguzu... - Lucy... - Nealyn glas imao je prizvuk upozorenja. - Pitala sam gospođu Fegan može li mama doći i održati predavanje na školskom skupu, ne o svojoj kampanji, to bi bilo previše očito, čak bi i kreten to prozreo, nego o doprinosima prvih dama. Mama ima gomilu dobrih priča, kao na primjer da je Abigail Adams bila pobornica ženskih prava i daje Nellie 'liilt posadila trešnje u Washingtonu, a daje Edith Wilson upravljah zemljom dok je Woodrow bio bolestan. - To zapravo nije baš bio doprinos - podsjetila ju je Ncaly. -Edith Wilson gotovo je odvela zemlju u ustavnu krizu, - Ipak mislim daje bilo super. - Ti bi tako mislila. Lucy se smjestila na svom omiljenom mjestu, u naslonjaču preko puta Ncalyna radnog stola i govorila samosvjesnim držanjem iskusne voditeljice kampanje. - Isprašit ćemo Hollingso-vu g... stražnjicu u preliminarnim izborima. James Litchfield je stisnuo oči, ali bio je previše oprezan da bi otvoreno prekorio Lucy. Ncaly mu je od samog početka jasno dala do znanja daje to njezin posao i ubrzo otkrio da misli ono stoje rekla. Najbrži put da nestane iz njezina života bilo bi otvoreno pokazati neprijateljstvo prema ijednoj djevojčici. Jadan njezin otac. Počela ga je zapravo žaliti. Djevojčice su mu bile gorka pilula za progutati, ali ju je ipak progutao. Istodobno, bio je prisiljen nositi se s nemilosrdnim publicitetom koji je njezin nestanak uzrokovao. Protekla tri mjeseca Ncaly je bila izložena pozornosti tabloida obično rezerviranu za drogirane filmske zvijezde. Intervjuirani su svi s kojima je imala ikakve veze tijekom njezinih sedam dana na putu. Bila je ponosna na Bcrtis i Charlieja, a Nico nije bio katastrofalan kao što se bojala. Čak su organizatori natjecanja u sličnosti sa slavnim osobama imali svojih petnaest minuta slave. Intervjuirani su svi osim Mata, koji je ispričao priču na svoj način i do današnjeg se dana odbio pojaviti pred kamerama. Ncaly je samo dva puta dala izjavu za javnost - u obvezatnom televizijskom intervjuu s Barbarom Waltcrs i u prilogu Woinen's Daya popraćenom neformalnim fotografijama nje i djevojčica. Teško se odlučila izložiti ih, ali je znala da bi ih progonili paparazzi ako to ne učini, a Wonien's Day bilo je savršeno mjesto. Osim toga, Lucy je mislila daje super. Njezin je otac kroz sve ovo ustrajno stajao uz nju. Zubi su mu bili stisnuti, vilica kruta, ali bio je uz nju čak i prije šest tjedana, kada je na posljetku odstupila s dužnosti prve dame Les-tera Vandervorta. Na njezino mjesto došle su tri žene koje je sama odabrala za taj posao. Dvije su bile dugogodišnje supruge kongresnika koje su dobro poznavale funkcioniranje Washingtona. Treća je bila Lesterova prpošna dvadesctdvogodišnja nećakinja, diplomantkinja vrhunskog sveučilišta, koja je bila savršena suprotnost starijim ženama i ukočenu predsjedniku. Iako je Nealy nastavila savjetovati trijumvirat, postajale su sve sigurnije u poslu, što je Ncaly davalo više vremena da se usredotoči na svoju budućnost. Cure su joj bile prioritet. Znala je da će joj trebati pomoć s Button ako se misli kandidirati za Senat, ali nije bilo lako pronaći ono što traži. Ona i Lucy razgovarale su s desecima kandidatkinja prije nego su pronašle Tamarah, devetnaestogodišnju samohranu majku probušena nosa, spremna osmijeha i s od-lučnošću da dovrši svoje obrazovanje. Tamarah i njezin šestomjesečni sin Andre sada su živjeli u malom stanu iznad kuhinje. Nealv i Lucv bile su pomalo ljubomorne kako su se brzo međusobno zavoljeli Button, Tamarah i Andre. Ali čak i s dadiljom, Nealv je nastojala većinu telefonskih razgovora obavljati kada dijete spava, a planiranje i administrativne poslove ostavljala je za kasno navečer. Bila je mrtva umorna, pokorna i još odlučnija u pomaganju samohranih majki koje nisu imale novčane izvore. -Još uvijek ne mogu vjerovati da misliš ozbiljno - rekao je njezin otac. - Ona je... kao... tako ozbiljna. - Ne obraćam se tebi. - Kao, imam i ja mišljenje, znate. - Previše mišljenja nego što je djetetu potrebno.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Lucy je bila suviše mudra da bi drsko odgovorila i tako prisilila Nealy da je pošalje u njezinu sobu. Umjesto toga lukavo mu se nasmiješila. - Za četiri godine bit ću građanka s pravom glasa. I moji prijatelji također. - Republikanci će nesumnjivo preživjeti. -1 demokrati također. Oh, ovo je bilo predivno. Ncalyje počela uživati gledati njihovo nadmudrivanje. Na početku je računala da će Buttonin dječji šarm pridobiti njezina oca, ali je njemu daleko zanimljivija bila Lucy. On je cijenio dostojna protivnika, a činjenica da ga je Lucy proglasila smrtnim neprijateljem i prije nego gaje upoznala podgrijalaje njegove natjecateljske nagone. Ncaly se nedavno upitala ne raduju li se unaprijed svojim sparing-utakmicama. Imali su čudne sličnosti. Oboje tvrdoglavi, dosjetljivi, skloni manipulacijama i apsolutno odani njoj. Lignja se promeškoljio pod njezinim nogama. - Za deset dana to ću i službeno objaviti. Terry upravo sređuje konferenciju za tisak. Čim je Terrvju povjerila planove, zatražio je da ga imenuje glasnogovornikom. Bila je dirnuta i oduševljena. - Tata, razumijem da te ovo stavlja u nemoguć položaj i znam da se moraš držati podalje pa ne planiram... - Držati se podalje? - Zauzeo je stav kao princ Filip i zurio u nju namrštivši plemenito čelo. — Moja kći, bivša prva dama Sjedinjenih Država, natječe se za mjesto u Senatu i ti očekuješ da se držim podalje? Ne bih rekao. Reći ću Jimu Millingtonu da ti se sutra javi. Ackerman je dobar, ali će mu trebati pomoć. Nije mogla vjerovati daje njezin otac odustao nakon tolikog nećkanja. Jim Millington bio je najbolji voditelj kampanje koji postoji. Lucy se morala uvjeriti da se može opustiti. — Znači da joj više nećete servirati sranja u vezi s ovim, je li tako? - Lucillc, ovo se tebe ne tiče. Potrudio sam se koliko je u mojoj moći odgovoriti je, ali kako me odbija slušati, nemam izbora negoli podržavati kampanju. Lucy mu se nacerila. - Izvrsno. Ncaly se nasmiješila i ustala. -Zašto ne ostaneš na večeri, tata? Večeras imamo pizzu. Izraz gotovo nalik razočaranju pojavio se na njegovu strogu licu. - Drugi put. Tvoja pomajka i ja nalazimo se s Ambcrsono-vima na koktelu. Nemoj zaboraviti da vas sve očekuje u nedjelju na kasnom doručku. - Mislite, očekuje Button - promrmljala je Lucy. Lucyjc Ncalynu pomajku užasavala, ali je gospođa obožavala Button koja je trenutačno bila odjevena u jedan od besramno skupih kompleta što ih joj je kupila. — To je zato što Beatricc nikada nije opsovala za njezinim stolom. — To je bilo slučajno. I ovaj put, biste li joj mogli reći da nam, kao, kupi kakve uštipke ili što slično? Njezin se otac namrštio prema Lucv kao daje nepodnošljiva gnjavatorica. -Ako zaboravi, vjerojatno ćemo ih ja i ti sami morati ići kupiti. - Mislite ozbiljno? - Za razliku od nekih, nisam navikao klepetati bez veze samo da bih čuo vlastiti glas. Lucy se nasmiješila. — Super. Svi su nekako preživjeli nedjeljni kasni doručak. Te je večeri Nealy uspavala Button, a poslije pomagala Lucv napisati referat iz povijesti. U jedanaest sati, kada je kuća napokon utihnula, otišla je u spavaću sobu. razodjenula se i obukla kućni ogrtač. Tijekom dana trudila se stoje više mogla ne razmišljati o Matu, ali noći su bile teže, a nedjeljne večeri najteže od svih, možda jer su označavale početak novoga tjedna bez njega. U prvo vrijeme razgovarala je sama sa sobom pokušavajući se odgovoriti od toga, ali to kao daje tjeralo njezinu tugu da se prelije u ponedjeljak. Na posljetku se naučila predati svojoj tuzi nedjeljnih večeri. STRASTVENE NOĆI PROVEDENE S PRVOM DAMOM AMERIKE Napisao Matjorik Kada sam prvi put razgovarao s Cornelijom Case, bila je orna za utrku, što nije nikakvo čudo jer je njezin suprug, bivši predsjednik Sjedinjenih Država, bio -jeste li spremni za ovo? — HO-MIĆ! Njezina je pohota klizila po meni kao jeftino rublje... To je bila priča koju je Ncaly zamišljala, ali ne i ona koju je Mat napisao. Sjedila je na prozorskoj klupi i prisjećala se kako se osjećala dok je držala Chicago Standard u rukama i vidjela njegovu ekskluzivnu priču. Kada sam prvi put razgovarao s Cornelijom Case spašavala je djetešce na odmorištu za kamione kod McConnellsburga u Penn-sylvaniji. Spašavanje djece nešto je u lemu je dobra jer to pokušava činiti veći dio života. Kada ne uspije, kao što se često događa, uzima to više k srcu nego što bi trebala, ali više o tome poslije. Tada nisam znao daje ona Cornelia Case. Odjenula je modre kratke hlače, jeftine bijele teniske i žutu trudničku majicu s uzorkom patkica. Kosu je odrezala kratko i imala je povelik trbuh kao daje u devetom mjesecu trudnoće. Nijedna priča o njoj ne spominje da se ta dama zna razljutiti, ali vjerujte mi, i te kako zna. Usprkos uglađenosti, Nealy Case zna žestoko napasti ako je uzrujana. A ja sam je svakako uzrujao... Chicago Standard objavio je Matovu priču u šest nastavaka pa su je citirali i analizirali svi svjetski mediji. U člancimaje detaljno opisao sudbinu djevojčica i kako je Nealy ušla u njihove živote. Opisao je događaj kod natkrivenog mosta, večeru kod bake Peg i natjecanje u sličnosti sa slavnim osobama. Pisao je kako su upoznali Bertis i Charlieja i o noći kada se suočio s Ne-alvnim pravim identitetom. Kako se priča razvijala oživjeli, su


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Mabel i Lignja, skupa s Nicom i kućom u Iowi. U svakom je članku sam odlučivao što će zapisati, a što ne. Zabilježene su pojedinosti njezina bijega, njezina frustriranost poslom prve dame, njezino uživanje u piknicima, frizbijima, malim trgovinama i dvjema djevojčicama bez majke. Prvo je bila zaprepaštena što je toliko otkrio o djevojčicama, ali je time brzo zadovoljio znatiželju javnosti, opozvao lovce na krv i učinio više u zaštiti njihove privatnosti od vojske tjelesnih čuvara. Zabilježene su njezine političke ambicije i nelagoda kada se nalazi u blizini zdrave djece, iako se, kako je Mat to opisao, njezina neuroza nije više činila takvom slabošću. Nije rekao ništa o njihovoj spolnoj vezi niti išta o Dennisu Cascu. Tražio je od nje povjerenje, ali mu ona to nije mogla dati. Sada priznaje daje trebala znati daje njegov osjećaj odgovornosti čvrst kao stijena pa mu nije trebala tako ishitreno suditi. Iako je izložio više o njezinom osobnom životu od bilo kojeg novinara, također ju je pretvorio iz nacionalne ikone u ženu od krvi i mesa. Opisao je kako joj je stalo do ljudi, njezino oduševljenje običnim, njezin dubok osjećaj domoljublja i ljubav prema politici - iako nije voljela da je se etiketira kao »optimista vlažnih očiju«. Učinio ju je ranjivijom nego što je mislila da jest, ali je cijenila način na koji je naglašavao njezino podrobno poznavanje državnih i međunarodnih poslova. Postao je neodređen tek pri opisu vlastitog odnosa s njom pa je ona morala raščišćavati stvari. Barbara Waltcrs nije joj olakšala posao. BW: Gospodo Case, u seriji članaka Matajorika u Chicago Standardu on opširno opisuje vaše osjećaje prema djevojčicama, ali nije puno rekao o vašem međusobnom odnosu. Hoćete li to komentirati? CC: Mat je izvrstan novinar pa je pisao o onome što se dogodilo s više pojedinosti nego što bih ja ikada mogla. Mislim da nije puno izostavio. BW: Ali kako biste opisali vaš odnos? CC: Dvoje tvrdoglavih odraslih osoba koje pokušavaju smisliti stoje najbolje za djevojčice. Naglašavam ono »tvrdoglavo«. BW: Mat spominje vaše prepirke. CC (smijeh): Kojih ne bi ni bilo da nije toliko griješio. Taj smijeh ju je bolio. Praviti se da joj sve to ništa ne znači. BW: Jeste li i dalje prijatelji? CC: Kako bismo mogli ne biti prijatelji nakon što smo skupa proživjeli takvu pustolovinu? Slušali ste priče o vojnicima u ratu. Čak i da se više nikada u životu ne sretnu, medu njima će uvijek biti posebna povezanost. Posebna i, oh, tako bolna. BW: Jeste li vi i Mat odonda razgovarali? CC: Trenutačno je on još uvijek zakonski skrbnik djevojčica pa moramo srediti posuojenje, što naravno znači da smo komunicirali. Nepotrebno je spomenuti daje sve išlo preko njihovih odvjetnika. BW: Samo da još nešto razjasnimo. Među vama nije bilo nikakve romantične veze? CC: Romantične? Bili smo zajedno tek jedan tjedan. I nemojte zaboraviti da smo imali dvije vrlo aktivne pratiteljice. Bilo bi teško izvesti taj trik. Vrlo teško..., ali ne i nemoguće. Čvršće pritežući pojas na svom ledeno plavom svilenom kućnom ogrtaču, prešla je tepihom u svojoj spavaćoj sobi do komode od trešnjeva drva na kojem se nalazio stereo i uključila CD. Pritisnula je nekoliko dugmića a potom stišala zvuk tako da samo ona može čuti. Preplavio ju je bogat zvuk glasa Whitney Houston koja pjeva svoju himnu slomljenih srdaca te su Nealvne prve žareće, sebične, tako potrebne suze počele kapati. Jer ona će ga uvijek voljeti... Stišćući ruke čvrsto preko prsa, slušala je kako Whitney pjeva istinu. Gorko-slatke uspomene... Izvukla je kutiju iz dna ormara i odnijela je do kreveta gdje je sjela prekriživši noge, a svileni joj se ogrtač rastvorio preko koljena. U kutiji su bile njezine vlastite gorko-slatke uspomene: kutija šibica iz restorana Bake Peg, glatki riječni kamen koji je pronašla pokraj natkrivenog mosta, mala ogrlica od perlica i ružičasta ruža koju je ubrao one noći kada su istraživali staro seosko imanje. Postajala je sve krhkija svaki put kada ju je držala. Primakla ju je licu, ali je miris izblijedio. To je drugi muškarac kojeg je zavoljela. Drugi muškarac koji joj nije uzvraćao. Pjesma je krenula iznova. Njezino je samosažaljenje bilo tako melodramatično da se poželjela sama sebi nasmijati. Ali nekako to nije uspijevala. Gorko-slatke uspomene... Jednom tjedno ponovno je proživljavala te uspomene. Je li to tako strašno? Jednom tjedno, da izdrži ostale dane i noći svog života. Uvijek ću te voljeti. Mat je imao sve što je oduvijek želio. Novac. Poštovanje. Posao koji voli. I privatnost.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Ako bi posegnuo za flanclskom košuljom kada se vrati doma s posla, bila je točno tamo gdje ju je ostavio. Kada je otvarao vrata ormarića u kupaonici, vidio je kremu za brijanje, dezodo-rans, sportske zavoje i prašak za stopala. Nitko nije uzimao njegovo đumbirovo pivo, ostavljao tvalkman tamo gdje može stati na njega ni povraćao po tepihu u dvoetažnom stanu pokraj Lincoln Parka u Chicagu koji je unajmio. Bio je odgovoran samo za sebe. Mogao je nenajavljeno promijeniti planove, gledati kako Bearsi gube a da ga nitko ne prekida i pozvati društvo da igraju košarku kada mu se prohtije. Život mu je bio savršen. Zašto se onda osjećao kao daje prevaren? Odložio je novine koje nije pročitao. Većinu subotnjih jutara odvezao bi se do Fullerton Beacha i trčao uz jezero, ali mu se danas nije dalo. Nije mu se dalo raditi gotovo ništa. Možda će započeti kolumnu za sljedeći tjedan. Ogledao se po dnevnom boravku koji je bio namješten velikim stolcima i posebno dugačkim naslonjačem i pitao se što li rade danas. Slaže li se Lucy s drugim curama u onoj finoj privatnoj školi u koju ju je Nealy uvalila? Je li Button naučila koju novu riječ? Je li im nedostajao? Jesu li ikada mislili na njega? A Nealy... Izgledalo je kao da se sprema zauzeti Hollingsovo mjesto u Senatu. Radovao se zbog nje - doista radovao - pa nije znao zašto ga nešto unutra para svaki put kada vidi njezinu fotografiju na kojoj je odjevena u kostimu kojeg poznatog modnog kreatora. Dozlogrdilo mu je biti sam sa svojom tugom pa je pošao gore presvući se u kratke hlače za trčanje kada gaje zaustavilo zvono na vratima. Posljednja stvar koju je želio u subotu ujutro bilo je društvo. Dugačkim je koracima došao do vrata i naglo ih otvorio. - Što mislite... - Iznenađenje! - Iznenađenje! Iznenađenje! - Iznenađenje! Sedam puta. Sedam iznenađenja. Njegove sestre nagrnule su unutra i bacile se u njegovo naručje. Mary Margaret Jorik Dubrovski... Dcborah Jorik... Denisc Jorik... Catherine Jorik Mathews... Sharon JorikJenkins Groš... Jacqueline Jorik-Eames... i časna sestra Ann Elizabcth Jorik. Bucmaste i mršave, zgodne i obične, studentice, kućanice, profesionalne žene, samice, udane, razvedene, mladenka Krista - eksplodirale su u njegov prostor. - Zvučao si kao da si u depresiji kada smo razgovarali... - ...pa smo se našle i odlučile te posjetiti. - Da te razveselimo. - Makni mi se s puta. Moram piškiti! - ...nadam se da imaš kavu bez kofeina. - Oh, Bože, moja kosa! Zašto mi niste rekli da izgleda kao... - ...koristiti telefon da nazovem dadilju. - ...sav ovaj publicitet ovih posljednjih nekoliko mjeseci teško ti je pao. - Sranje! Podcrala mi se nova... - ...čemu služe sestre? - Ima li tko tabletu protiv glavobolje? Jedva su ušle kroz vrata kada su ga, jedna po jedna, počele odvlačiti u stranu. - ...zabrinuta za Cathy. Izgleda da ponovno radi onu stvar s bulimijom i... - ...nabila račun na svoju Visa karticu... - ...moram s tobom razgovarati o Donu. Znam da ti se nikada nije sviđao, ali... — ...očito da me taj profa mrzi... — .(.trebam li promijeniti posao ili... — ...svi su dvogodišnjaci temperamentni, ali... — ...pričestiti i činjenica da otac Francis može posvetiti hostiju, a ja ne mogu... U malo više od sat vremena imao je ruž na majici, pomaknu-le su njegov omiljeni stolac, pronjuškalc njegov osobni rokovnik, pozajmile pedeset dolara i razbile lončić na njegovu aparatu za kavu. Bože, bilo mu je drago što ih vidi. Dvije su sestre provele noć u hotelu Drakc, druge dvije ostale su kod Mary Margarct u njezinoj kući u Oak Parku, a dvije su prespavale kod njega. Budući da je ionako loše spavao, dao im je dvostruki krevet, a on je otišao u gostinjsku sobu. Kao i obično, probudio se nekoliko sati nakon stoje zaspao i odlunjao u prizemlje. Završio je u dnevnom boravku gdje se zagledao u mrtvo lišće i grane razbacane po maloj terasi. Zamislio je Ncaly, onakvu kakva je bila nakon što su vodili ljubav, razbarušene kose, rumena... — Užasne smo, zar ne? Osvrnuo se i vidio Ann kako silazi. Odjenula je ružni sivi kućni ogrtač koji je nalikovao onome što gaje odnijela u samostan. Kosa nalik oprugama vragolasto se kovrčala oko njezina okrugla, bucmasta lica. — Prilično užasne - složio se. — Znam da se ne bih smjela žaliti na crkvenu politiku, ali druge redovnice tako su konzervativne i... — Žalosno


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

mu se osmjehnula. - Uvijek ti ovo napravimo, zar ne? Jorikice su snažne, neovisne žene dok se ne nalazimo u blizini našega velikog brata i odmah se vratimo na stare uzorke ponašanja. — Ne smeta mi. — Da, smeta ti. I ne krivim te. Nasmiješio se i zagrlio je. Koji je vrag bila kada je bila mala. Toliko slična Lucy... Prostrijelila gaje bol. — Sto nije u redu, Mate? — Zašto misliš da nešto nije kako treba? -Jer bi trebao biti presretan, a nisi. Dio si najveće priče općeg zanimanja ove godine. Svi u zemlji znaju tko si. Dobio si natrag svoj posao i imao si ponude iz najboljih novina i časopisa u zemlji. Dogodilo se sve što si poželio. Ali ne doimaš se sretnim. — Sretan sam. Doista. A sada, pričaj mi o ocu Francisu. Cime te je raspizdio? Zagrizla je mamac i poštedjela ga pokušaja da joj ispriča upravo ono što nije želio objašnjavati - daje napokon dobio ono stoje želio od života i da mrzi svaki trenutak. Umjesto igranja hokeja na ledu, želio je ići na piknik. Umjesto odlaska u United Centcr na hokej, želio je staviti malu djevojčicu u pješčanik i dobacivati frizbi s njezinom sestrom. Umjesto izlaska s bilo kojom od žena koje su mu neprestano prilazile, želio je zagrliti slatku, tvrdoglavu prvu damu, očiju plavih kao američko nebo. Slatka, tvrdoglava prva dama koja je, dovraga, pobjegla s njegovom obitelji. Ann je na posljetku prestala pričati. - U redu, druškane, dala sam ti prostora za disanje. Sada je vrijeme da priznaš. Sto te muči? Napokon je iskočio čep koji je tako čvrsto ugurao u svoju samosvijest. — Zaribao sam, eto to sam napravio. — Počeo je bijesno gledati svoju sestru, ali je svaka želja za borbom u njemu ishlapjela. - Zaljubio sam se u Ncaly Casc. 22 Zaljubio se! Mat se osjećao kao da gaje pak pogodio ravno u glavu. Od svih usranih, maloumnih, samouništavajućih stvari koje je ikada napravio, to što mu je trebalo toliko vremena da shvati kako voli Ncaly bila je najgora. Ako se već morao zaljubiti, zašto to nije bilo u neku običnu. Ali ne. Ne on. Ne gospodin Tupoglavi. Jer to bi bilo previše lako. Umjesto toga, on se morao zaljubiti u najslavniju ženu u Americi! Ostatak jutra Ann je skakutala oko njega sa suosjećajnim pogledom u očima. Svako malo vidio je kako joj se usnice miču pa je znao da moli za njega, što gaje tjeralo da joj poželi reći neka svoje vražje molitve zadrži za sebe, ali nikada ih nije trebao više pa se pravio da ne primjećuje. Odveo je sestre na ručak ujedan od pomodnih gradskih bistroa u Ulici Clark, a kada su krenule prema svojim automobilima u zračnoj luci, borio se s nagonom da ih zamoli neka ne idu. Izljubile su ga, izgrlile i razmazale šminku po njegovoj košulji. Te noći njegova se kuća doimala samotnijom nego inače. Ni jedne sestre da ga zaskoči svojim problemima. Nikakvih pelena za promijeniti ni lajave tinejdžerice za paziti. A najgore od svega, nije bilo domoljubnih plavih očiju da mu se smiješe. Kako je mogao biti tako slijep? Od trenutka kada su se sreli privukla gaje sebi kao vruć preljev na sladoled. Nikada nije tako uživao u ženskom društvu, nijedna ga nije toliko uzbuđivala. Ne samo tjelesno nego i umno i osjećajno. Da se sada kakav zao duh pojavi pred njim i kaže mu da može imati Nealv zauvijek, ali da nikada više ne bi mogli voditi ljubav, ipak bije uzeo. To mora nešto značiti. Gadno se zaljubio. Nije mogao podnijeti biti zatvoren u kući pa je zgrabio jaknu i ušao uford Explorer koji je kupio kao zamjenu za kabriolet. Automobil nije bio prikladan za središte Chicaga zbog problema s parkiranjem, ali je sebi opravdao kupnju govoreći daje izvrstan na brzim cestama i da je gotovo dovoljno velik da mu pristaje. Prava je istina bila da je volio uspomene koje je pobuđivao. Dok je besciljno vozio uskim ulicama Lincoln Parka, pokušavao je smisliti što mu je činiti. Nije imao predodžbu o tome koliko su duboki Nealvni osjećaji prema njemu. Uživala je u njegovu društvu i svakako je uživala voditi ljubav s njim, ali se ujedno svađao s njom, varao je i grubo se ophodio prema njoj pa je teško mogao očekivati da će mu se baciti u naručje. Teško je mogao očekivati da... Da se uda za njega. Gotovo se zabio u stražnji kraj bijelog subarua. Je li doista očekivao da će se neokrunjena kraljica Amerike doživotno vezati za prevelikog slovačkog seljačinu? Kvragu, upravo je to očekivao. Sljedećeg je jutra spakirao svoje prijenosno računalo i mobilni telefon, ubacio nešto odjeće u putnu torbu i sve to stavio u Explorer. S ceste je nazvao urednika i nešto mu smuljao o naknadnom prilogu, obećao da neće premašiti krajnji rok za svoju kolumnu u srijedu i namjestio automatsko upravljanje. On i bivša prva dama Amerike morali su ozbiljno porazgovarati. Nealvni odvjetnici odbili su mu dati njezinu adresu pa je iskoristio svoje veze kod predstavnika tiska u Washingtonu i već sljedećega dana bio u Middlcburgu u Virginiji. Kuća nije bila vidljiva s ceste, ali ograda


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

visoka dva i pol metra koja ju je okruživala očito je bila skupa, s kompliciranim elektroničkim prilaznim vratima. Dovezao je Explorer do prilaza. Sutra se održava njezina konferencija za tisak. Molio je da se u kući sprema za nju. Videokamerc iznad njegove glave usredotočile su se na njega. Nadao se daje ograda elektrificirana, s čoporom dobermana puštenih iza nje. Imao je noćne more u vezi s njezinom sigurnošću. - Mogu li vam pomoći? - Glas muškarca dopirao je iz zvučnika smješten u cigli. - Mat Jorik. Došao sam vidjeti gospođu Case. - Očekuje li vas? - Da — lagao je. Nastala je kratkotrajna tišina. - Ne vidim vaše ime na popisu. - Nisam bio siguran kada ću stići. Ako je upitate, reći će vam daje u redu. - Pričekajte. Nadao se da izgleda samouvjereniji nego što se osjećao. Vidjevši ovaj ulaz i prostrano zemljište koje se protezalo iza njega, prostor između njega i Nealv činio se stvarnim, a ne samo teoretskim. Lupkao je po upravljaču. Zašto traje tako dugo? - Gospodine Joriče? -Da. - Žao mije, ali gospođa Casc neće vas moći primiti. Mat je stisnuo upravljač. - Doći ću poslije. - Ne, gospodine. Čekao je i osjećao se sve nelagodnije. - A sutra ujutro? - Ne. Gospoda Case uopće vas neće primiti. Nealvn se želudac zapetljao u čvor, a ruke su joj bile ledene. Mat je tu. Ispred njezina ulaza. Poželjela je izjuriti iz kuće i niz prilaz, baciti se u njegovo naručje, ali bi je samo ponovno odgurnuo. Nije joj trebalo dugo da shvati zastoje došao. Iako gaje izvješćivala o djevojčicama, želio ih je sam vidjeti. Gospodin Odgovorni. Ruka joj je drhtala kada je posegnula za telefonom u obiteljskoj sobi i nazvala svog odvjetnika. Mat ne može jednostavno ušetati i išetati iz života djevojčica kako se njemu prohtije. Nije dobro za njih, a bilo bi razarajuće za nju. Mora se usredotočiti na kampanju. Izgraditi novi život. - Ma! - Button je već odlučila da ne voli kada Nealy razgovara telefonski. Lupala je plastičnim kamionom po tepihu i zurila u nju tvrdoglava izraza toliko nalik Matovu, da je Nealy poželjela zaplakati. Spustila je slušalicu, odgurnula knjigu sažetaka koju je proučavala i otišla sjesti na pod prekriženih nogu. Button joj se odmah popela u krilo skupa s kamionom ijednom malenom An-dreovom tenisicom. - Ga bleg flel ma. Nealvju je privila k sebi da se utješi. - I ja isto. Poljubila joj je obraz i poigrala se kovrčom kose koja je sada bila dulja i padala valovito. - Kako Mat može ovo raditi? -Ta? Bio je to prvi put daje Button izustila tu riječ otkada su otišli iz Iowc. Dijete se namrštilo i ponovilo riječ: — Ta? - Napunila je pluća. — TA! Nealy ga nije mogla pustiti unutra. Ionako je noću jedva izdržavala i nije se mogla prisiliti ponovno proživjeti cijeli taj postupak žalovanja. Posebice kada ima najvažniju tiskovnu konferenciju u životu. Nealyjoj je poljubila ručicu. - Oprosti, ljubavi. Neće se dogoditi. Button je isturila donju usnicu, a oči su joj se pretvorile u plave kružnice. Naslonila je obraz uz Nealyna prsa. Ncaly joj je pomilovala kosu i poželjela da su njih četvero ponovno na putu. Mat se parkirao u ulici ispred ulaza s nekim polusmišljenim planom da bi mogao presresti Lucy na putu iz škole, ali agent Tajne službe spljoštena nosa mislio je drukčije. Mat mu je počeo objašnjavati daje to javna ulica pa odlučio da ipak neće gnjaviti tipa. Samo je obavljao svoj posao, a posao mu je bio čuvati Matovu obitelj. Obitelj koju je Mat napustio. Vozeći prema hotelu, pokušavao je misliti. Ali svaka uvredljiva riječ koju je uputio Nealy, svaka naredba koju je dobacio, svaki put kada se žalio daje okružen ženama, vratili su se i opsjedali ga. Nitko ga ne može optužiti daje pokazao svoju najbolju stranu. Bio je toliko obuzet tugom, da se provezao pokraj hotela. Kakav bi kreten odbacio nešto tako dragocjeno? Kakav kreten odbacuje ^voju obitelj? Kada se okretao odlučio je da se može cijeli život prekorava-ti zbog toga ili učiniti nešto kako bi popravio ono što se posebno potrudio uništiti. A da bi to uradio, trebao mu je plan. Nealy je prasnula. - Kako to misliš da ide na CNN? - Čvršće je zgrabila mobitel i utonula u kožnatu unutrašnjost Lincolna. Stcvc Cruzak, agent Tajne službe koji je te večeri vozio, pogledao je u retrovizor pa u partnera koji je sjedio na suvozačkom mjestu. Iza zatamnjenih stakala valovita brda sjeverne Virginije blistala su na jutarnjem suncu dok su se kretali istočno prema hotelu Arlington, gdje će Ncaly objaviti svoje vijesti.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

- Nije ponudio nikakva objašnjenja - odgovorio joj je odvjetnik. Teška Chanelova naušnica koju je strgala s uha da bi odgovorila na poziv ubola ju je u dlan. Obično bi njezina pomoćnica bila u automobilu s njom, ali je imala gripu. Jim Millington, njezin novi voditelj kampanje, zajedno s Tcrrvjcm i glavnim članovima osoblja već su bili u hotelu, družeći se s predstavnicima tiska dok su očekivali njezin dolazak. Mat je tri mjeseca odbijao dati bilo kakve televizijske intervjue, ali na dan najvažnije tiskovne konferencije u njezinu životu, odjednom se predomislio. Ucjenjivao ju je. - Možda biste trebali razgovarati s njim — rekao je njezin odvjetnik. - Neću. - Nealy, nisam politički savjetnik, ali oči cijele države bit će uperene u tvoju kampanju. Ovaj tip je napeta puška. Tko zna što mu je na pameti? Neće naškoditi da se malo čujete. Više nego što možeš zamisliti. - Ne dolazi u obzir. - Pokušat ću razgovarati s njim. Vratila je telefon u veliku smeđu torbu koju je nosila umjesto torbice i ponovno prikvačila zlatnu naušnicu. Za tiskovnu konferenciju odjenula je usku ravnu Armanijevu žućkasto-smeđu vunenu haljinu sa svilenim šalom oko vrata. Neurednu frizuru koju je imala na putu preoblikovao je njezin dugogodišnji frizer pa je sada izgledala profinjeno, ali ipak neuredno. Odlučilajuje ostaviti kratku i zadržati prirodnu boju. Bile su to male promjene, ali njoj jako važne. Svaka promjena značila je daje napokon preuzela nadzor nad svojim životom. Zbog toga nije mogla Matu dopustiti da je natjera na sastanak koji će joj samo škoditi. Izvukla je kožni fascikl i stala proučavati bilješke koje je zapisivala protekla tri mjeseca. Više nisu imale smisla. Ako je Mat bio toliko odlučan razgovarati s njom, zašto nije iskoristio najočitije sredstvo koje je imao na raspolaganje? Zašto nije zaprijetio da će zaustaviti posvojenje ako se odbije sastati s njim? Jer mu nešto tako ružno nikada ne bi palo na pamet. - Stigli smo, gospodo Casc. Shvatila je da su stigli do hotela. Leptirići u njezinu stomaku plesali su tango dok je spremala bilješke, a potom dopustila agentu da joj otvori vrata. Čekala ju je skupina fotoreportera zajedno s Jimom Milling-tonom, okorjelim političkim službenikom rođenim u Gcorgiji, s karakterističnim tvrdim južnjačkim naglaskom. - Napunili smo dvoranu - šapnuo joj je i preuzeo njezinu torbu. - Ima novinara iz cijele zemlje. Jesi li orna za borbu? - Ornija ne mogu biti. Jim ju je poveo u dvoranu ispunjenu daleko većim brojem novinara nego što bi ih privukla ičija preliminarna kampanja. Nitko se ne baca na besplatnu hranu brže od novinara pa su stolovi izgledali kao da su poharani. Terrvjoj je pristupio upravo kada je iz zvučnika zasvirala Van Halenova pjesma Odmah sada. Kao da joj je netko šakom stisnuo srce. To je bila pjesma Dennisove kampanje, a sada je njezina. Ona i Terry debatirali su o njezinoj uporabi, ali su na kraju znali da će istodobno biti posveta i simbol tranzicije. Tcrrvju je držao za nadlakticu. - Samo smireno, mala. — Čujem tu pjesmu. — Znam. Bože, obožavao bi vidjeti da ovo radiš. Nasmiješila se svom bucmastom, izgužvanom prijatelju. Izgledao je bolje nego ikad od Dcnnisovc smrti. Ova kampanja bila je dobra za njega. S Tcrrvjem i Jimom tik iza sebe, smiješila se, mahala i probijala kroz gomilu do podija u prednjem dijelu sobe. Otac joj je već bio tamo zajedno s drugim stranačkim vođama. Jedan od njih, omiljeni lokalni kongresnik, pristupio je mikrofonu i najavio je. Novinari su pristojno zapljeskali, dok su članovi njezina osoblja klicali. Približila se mikrofonu i počela se zahvaljivati. Potom je počela izlagati samu srž svojega govora. — Većina vas zna zašto sam sazvala ovu tiskovnu konferenciju. Politički kandidati obično kažu da su dugo i ozbiljno razmišljali prije nego su se odlučili kandidirati za političku funkciju. Ja to nisam morala napraviti. Ovo je nešto što već dugo želim, iako sam to shvatila tek nedavno. - Kratko se osvrnula na ponositu povijest Virginije i na potrebu za snažnim vodstvom u novom mileniju. Potom je objavila svoju namjeru da izazove Jacka Hollingsa na preliminarnim izborima u lipnju. - ...i tako danas službeno stupam u borilište i molim divne ljude Commonwcaltha Virginije da me počaste svojim povjerenjem i izaberu za sljedeću senatoricu Sjedinjenih Država. Bljeskale su kamere, a televizijski izvjestitelji govorili su u svoje mikrofone nastojeći nadglasati aplauz. Kada se soba na posljetku stišala, počela je iznositi glavne smjernice svoje kampanje, a potom je nakrivila glavu očekujući pitanja. Do sada je imala scenarij. Sada je došlo vrijeme da počne brzo razmišljati. - Callie Burns, Richmond Times-Dispatch. Kakva je veza između vaše odluke da se kandidirate i vašega nestanka? Očekivala je takvo pitanje. Novinari su znali da njihove čitatelje trenutačno više zanima njezin privatni život od njezina političkog stajališta. - Odlazak iz Bijele kuće dao mije priliku bolje sagledati vlastiti život... - Pripreme su se isplatile pa nije imala problema s odgovorima.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Harry Lenkins, Roanoke Times. Niste tajili svoje nezadovoljstvo političkim životom. Zašto se sada toliko trudite vratiti u nj? - Kao prva dama nisam imala pravu moć pokrenuti promjene... Jedno pitanje za drugim. Iako je to očekivala, ipak je bila razočarana što se toliko malo njih bavilo političkim pitanjima. Odjednom je dubok glas nadglasao sve ostale. — Mat Jorik, Chicago, Standard. Ukočila se. Dvorana se stišala dok su svi pokušavali pronaći izvor tog glasa. Mat je istupio iza jednog četvrtastog stupa u stražnjem dijelu dvorane. Zataknuo je ruku u džep hlača, a iznošena smeđa kožnata avijatičarska jakna raskopčana mu je visjela preko košulje. Kao da je ispunio sobu, čak iz daljine - veliko tijelo, zapovjednički glas i gruba vanjština. Tisuću slika jurnulo joj je glavom. Prstima je čvršće stisnula rub govornice dok ih je nastojala smetnuti s uma i ostati usredotočena. Čula je kako vlastiti gotovo smiren glas kaže: - Bog, Mate. Gomila je zabrujala. Bljesnule su kamere. Njegova je nazočnost sama po sebi bila priča. Kratko je kimnuo. Poslovno. — Rekli ste da ćete kampanju usredotočiti na ekonomska pitanja. Možete li to malo obrazložiti? Nekako se uspjela nasmiješiti svojim javnim smiješkom. -Hvala što dobivam mogućnost govoriti o temi koja je od životne važnosti za građane Virginije... :■-..■ Čak i dok je zurio u nju, uspjela je iznijeti primjedbe koje je pripremila, ali je jedva završila kada joj je uputio popratno pitanje. Kada je odgovorila, drugi je novinar uskočio s pitanjem o Balkanu. Mat je nakon toga bio tih, ali je ostao na mjestu - prekriženih ruku, jednim ramenom naslonjen na stup, ne skidajući pogled s nje. Tcrry je na posljetku pristupio kako bi postavljanje pitanja priveo kraju i svima zahvalio na dolasku. Otac joj je prišao s jedne strane, Jim Millington s druge, a Terry otraga. Potražila je Mata, ali je on nestao. Otac se s njom vozio do sljedeće postaje. - Valjda se nisam trebao onako iznenaditi-zbog pojavljivanja onog momka Jorika. Vjerojatno će napisima o tebi izgraditi karijeru. Zadrhtala je od te pomisli. Njezin sljedeći govor, sat i pol poslije, bio je u sobi za sastanke jedne dvorane za bankete. Jedva je počela, kada je zapazila Mata koji je stajao otraga i gledao je. Nije više postavljao pitanja, ali nije pogrešno iščitala njegove namjere. Neće otići dok ne dogovori sastanak. Do pola deset te večeri, kada je završavala svoj posljednji govor na večeri trgovačke komore, odlučila je. Gadno se vara ako misli da će mu dopustiti da se igra mačke i miša s njom. Prekinula je rukovanje s članom trgovačke komore Falls Churcha i uputila se prema njemu prije nego je mogao nestati. Fotoreporteri koji su je još uvijek pratili grunuli su naprijed ne bi li napravili prve snimke njih dvoje zajedno. Pogledala je Mata ravno u oči. — Želim te vidjeti sutra ujutro u deset sati u mojoj kući. Nasmiješio se. - Svakako, gospodo. Te je noći jedva spavala, što si nije mogla priuštiti, budući daje sastancima bilo ispunjeno cijelo sutrašnje popodne. Čim je Ta-marah stavila Andrca na jutarnje spavanje, poslala ju je u grad s Button, s nizom zadataka koji će dijete zadržati izvan kuće dok Mat ne ode. Potom je promatrala kako se kazaljke sata primiču broju deset. Lignja je naćulio uši kada je preko dječjeg interfona čuo zvuk cviljenja. Andrc bi ujutro obično dugo spavao, ali danas se očito odlučio ranije probuditi. Njezina se dadilja neće vratiti do podneva pa je Nealy, u pratnji psa, požurila po njega. Djetešce je ležalo na leđima u krevetiću. Bilo je odjeveno u žarkoplavu pidžamu s uzorkom Winnieja Pooha, a smeđe su mu oči bile pune suza, koje su prestale teći čim ju je ugledao. Dok je zurila u njega, tako slatkog i posebnog, Nealy je na nekoliko trenutaka zaboravila svoje brige. - Stoje bilo, momčiću? Jesi li ružno sanjao? Gurnula je ruku ispod njegova toplog tijela i podigla ga na rame. Bio je prelijep dječačić kože boje čokoladnog mlijeka i znatiželjna držanja kao da još uvijek nije odlučio sviđa li mu se ovaj svijet. Dvaput je zazujao portafon s prednjeg ulaza objavljujući da joj stiže društvo i Nealy je izrekla jednu od omiljenih riječi Button Jorik: — Sanje! Namjestila je dijete u naručje i otišla u prednji dio kuće. - U redu, kompa, sada smo samo ja, ti i pas. Zazvonilo je zvono. Izbrojila je do desefi posegnula za kvakom. 23 Mat je zurio u ženu koja je stajala u dovratku i osjetio kako se sve u njemu topi. Jučer je uspio ostati sabran dok su kamere bile oko njega, ali sada ih nije bilo, a stajala je korak od njega. Nažalost, žena koja je stajala pred njim nije bila ona Nealy koju je ostavio u Iowi. Ova je Nealy bila elegantna. Plemkinja. Čistokrvna vvaspovka* od vrha plemenite glave do peta njezinih Cole Haan mokasinki. Niska bisera oko vrata vjerojatno je prešla ocean na Mayfloweru. Odjenula je jednostavnu vestu koja je samo mogla biti od kašmira i savršeno krojene sive fla-nelske hlače. Slici nisu pristajali samo kržljavi pas koji je izašao na trijem i skočio na njega i slatko djetešce smeđe kože ugni-ježđeno u njezinu naručju. Bože, kako je bilo dobro vidjeti je opet. Izgarao je od želje podignuti je i odnijeti u spavaću sobu, gdje bi s nje


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

strgnuo sve pokazatelje bogatstva i položaja, ali je pomislio da to ne bi baš dobro prošlo - ni s njom ni s agentom Tajne službe koji ih je promatrao s kraja prilaza. Srce mu je ispunilo prsa, ali se nije mogao sjetiti ničega što bi joj rekao osim volim te, što se činilo preuranjenim pa je pozdravio psa. - Hej, Lignjo. Dijete je trepnulo začuvši Matov glas i krezubo mu se nasmiješilo. Kraljica Amerike odmaknula se od vrata kako bi ga propustila. Osjetio je bol u želucu. Gledala gaje kao daje davna uspomena na nekoga koga je vidjela u četvrtoj klasi potpalublja. WASP (White Anglo-Saxon Protestant) = bijelac anglosaksonskog protestantskog podrijetla, pripadnik najutjecajnijeg sloja stanovništva u SAD-u Slijedio ju je niz hodnik koji kao da je pripadao muzeju Smithsonian do službene primaće sobe s puno namještaja od trešnjeva drva, naslonjača s visokim krilatim naslonima i starim uljima na platnu. On je odrastao u kući punoj nesparenog pokućstva, plastičnih stolova i drvenih raspela iza kojih je bilo zataknuto palmino lišće. Pokazala je prema dvosjedu tankih nogu uzdignuta naslona. Pažljivo je sjeo, napola očekujući da će se srušiti pod njegovom težinom. Promatrala gaje sa sigurnošću žene koja napokon točno zna tko je. — Ponudila bih ti nešto za piti, ali baš nam je ponestalo đumbirova piva. Sada bi pristao i na viski izravno iz boce. Primijetio je da dijete drži tako čvrsto, da se malac počeo vrpoljiti. Novi dodatak? — Andre je Tamarin, žene koja pazi Button. — Ja sam mislio da ti paziš Button! — Lecnuo se začuvši optužujući prizvuk u vlastitom glasu. Hladno gaje pogledala i nije se udostojila odgovoriti. - Oprosti. - Dlanovi su mu se počeli znojiti. Odabrala je stolac visoka naslona blizu kamina oko kojeg su se vjerojatno skupljali očevi države da bi raspravljali o tome koliko zapravo daleko trebaju ići novim ustavom. Dijete se i dalje vrpoljilo. Čekao je da ga premjesti u udobniji položaj, ali to nije učinila. Gotovo kao da je zaboravila da ga drži. Nadao se da to znači daje živčana. Nije izgledala živčano. Dvosjed je zloslutno zaškripao kada se namještao i ispružio noge. Ako uskoro nešto ne kaže, ispast će potpuna budala. - Kako su? Djevojčice? - Znaš kako su. Redovito sam ti slala izvješća. Dijete se migoljilo. Pitao se gdje je strpala Button. Dao bi sve na svijetu da ponovno vidi tu djevojčicu, promijeni jednu od onih smrdljivih pelena, doživi da ga zaslini, dobije jadan od onih samo njoj svojstvenih osmijeha. — Izvješće nije isto kao da ih sam vidim. Nedostaju mi. — Sigurna sam daje tako, ali to ne znači da možeš uskakati i iskakati iz njihovih života kada ti se prohtije. Imamo dogovor. Ovo nije krenulo kako se nadao. Dijete je cviljelo. - To razumijem, ali... - Iako je još uvijek bila mršava, nestao je onaj ispijeni izgled koji je imala kada su se prvi put sreli. Osjećao je olakšanje... i razočaranje. Jedan dio njega želio je da propada za njim. Kao da bi Nealy Case propadala zbog nekog muškarca. Mogao je učiniti samo jednu stvar, a to se protivilo svakom gramu testosterona u njegovu tijelu. Duboko je udahnuo. — I ti si meni nedostajala. Nije izgledala zadivljena. Vratio se u rov. - I ti i cure ste mi nedostajale. Još jednom je čuo cviljenje iz plave pidžamice. Dijete je neprestano pokušavalo osloboditi ručice, ali gaje prečvrsto stisnula. Mat više nije mogao izdržati pa je skočio na noge. - Daj mi tog malog prije nego ga zadaviš! -Što?... Brzo je uzeo dječačića i privio ga na rame. Dijete se odmah opustilo. Lijepo je mirisao. Kao dječak. Stisnula je oči i prstima lupkala po rukohvatu stolca. - Sto se dogodilo s nalazima DNK pretraga? Moj je odvjetnik nekoliko puta zatražio primjerak, ali ga još nije primio. Oh, čovječe... Otkrivenje. Poderao je omotnicu koju je primio iz davenportskog laboratorija ne otvorivši je. Nisam ni ja. Valjda gaje laboratorij zametnuo. — Zametnuo? - Događa se. Nakrivila je glavu i pomno ga proučavala. - Znam koliko ti je ovo važno. Možda bi pretragu trebao ponoviti. -Jesi li luda? Želiš da Button ponovno proživi onako nešto? Valjda je tebi to lako reći kada nisi bila tamo. Nisi vidjela kako su je svi morali pridržavati. Gledala gaje kao daje skrenuo pameću, stoje bilo tako blizu istini, da joj je morao okrenuti leđa i krenuti prema kaminu. - Zašto si ovdje, Mate? Djetetova se glava naslonila na njegovu vilicu. Bijesno ju je pogledao. — Dobro, ovako stoje stvari. Zaribao


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

sam, u redu? Priznajem pa zaboravimo sve i krenimo dalje. - Krenimo dalje? - Hladno kao kongregacija prezbiterijana-ca u nezagrijanoj crkvi. -Jer, stvar je u tome daje bitna budućnost. -Je li ovdje vruće ili je tako samo njemu? - Trebamo gledati naprijed, a ne iza nas. Njezino je zurenje vrvjelo aristokratskim prijezirom. Odjednom se osjećao kao da nosi crvenu satensku kuglačku košulju i halapljivo guta ljutu kobasicu. Vrijeme je da prijeđe na bitno. - Želim znati što osjećaš prema meni. - O tome si sa mnom želio razgovarati? Mat je kimnuo. Dijete je uvuklo glavu u njegov vrat i upravo bi tada dao bilo što da se može igrati s njim umjesto da se suočava s tmurnom budućnošću ako ga ledena kraljica koja živi u Ncalvnu tijelu odluči izbaciti. - Pa... vrlo cijenim što me nisi izdao u člancima koje si napisao. - Cijeniš? - I zahvalna sam što mi povjeravaš djevojčice. - Ti si zahvalna? — Ovo je bila noćna mora. Spustio se natrag na starinski naslonjač. - Izuzetno. Veliki sat u kutu otkucavao je. Nealv'kao da nije smetala tišina koja se protezala sve dulje i dulje. -Još nešto? upitao je. - Ne, vjerujem daje to sve. To ga je razljutilo. Kvragu, morala je prema njemu osjećati više od toga ili ga nikada ne bi pustila blizu svih onih vrućih, vlažnih mjesta koje je prisvojio. Isturio je vilicu i premjestio dijete na drugo rame. - Razmisli malo. Podigla je obrvu i vrhovima prstiju dodirnula bisere. - Ništa drugo ne pada mi na pamet. Uspravio se. - Pa nešto drugo meni pada na pamet. Volim te, kvragu! I ako ti se to ne sviđa, baš me briga. Dijete je zacviljclo od nezadovoljstva. Nealvne su se oči širom otvorile. - Ti me voliš? Čekao je da joj se usnice rascvjetaju u osmijeh, da joj se oči smekšaju. Umjesto toga izgledala je kao daju je pogodio metak iz muškete kod Lexingtona. Tupoglavac! Stavio je dijete ispod ruke i koraknuo naprijed. - Oprosti. To nije zvučalo kako treba. Samo sam... Je li vruće ovdje? Možda grijanje ne radi kako treba. Mogao bih pogledati. Sto mu se to događalo? Godinama je živio sa ženama. Razumio je njihove navike. Zašto se stda raspadao, upravo kada bi trebao biti najsmireniji? Tisuću osjećaja preletjelo je njezinim licem, ali da mu život ovisi o tome, nije mogao imenovati nijedan od njih. Naslonila se u stolcu, prekrižila svoje vitke noge i spojila prste tvoreći njima oblik zvonika protestantske crkve. — Kada si imao ovo zapanjujuće... i očito nedobrodošlo otkrivenje? - U nedjelju. ■ Nosnice su joj se raširile. - Ove prošle nedjelje? - Ne kao pitanje, nego kao optužba. - Da! I nije bilo nedobrodošlo. - Cviljenje djeteta postalo je glasnije pa gaje ljuljuškao. - Ovo si otkrio tek prije dva dana? - To ne znači da to nisam sve vrijeme osjećao. - Kao obrana činilo se slabim čak i njemu. Glas mu je pukao. — Volim te već dugo. - Aha... Vidim. — Ustala je i došla do njega, ne da bi mu pala u krilo kako se nadao, nego da uzme dijete natrag. Minijaturni Benedict Arnold* činio se više nego sretnim smjestiti se ponovno uz njezino rame. — Ne izgledaš baš sretno zbog toga - rekla je. Dijete je šakom zgrabilo bisere i gurnulo ih u usta. - Sretan sam! Presretan! Ponovno ono s obrvama. Benedict Arnold (1741. — 1801.) - američki general koji je izdao zemlju tijekom Američke revolucije; njegovo je ime sinonim za izdajicu Kvragu! Riječima zarađuje za život. Zašto su ga sada napustile? Protivilo se njegovu biću, ali je znao kako je stiglo vrijeme da se baci na milost i nemilost suda. - Nealy, volim te. Oprosti što mi je trebalo toliko vremena da to shvatim, ali nije zbog toga manje istinito. Ono što imamo previše je dobro da bi se odbacilo samo zbog toga što sam ja zaribao. Nije bila impresionirana. - Ti zamišljaš da pokazuješ svoje nježne osjećaje tako što ideš na CNN i pričaš svijetu o meni. Je li tako? - Blefirao sam. Nisi prihvaćala moje telefonske pozive, sjećaš se? Morao sam ti privući pokornost. - Moja pogreška. I što predlažeš učiniti u vezi svojih novo-otkrivenih osjećaja? - Predlažem da se vjenčamo. Sto si drugo mislila? -Aha. Dijete je desnima zadovoljno grizlo bisere. Mat je poželio malo grickati - njezinu donju usnicu, resicu uha... dojku. Gotovo je zastenjao. Sada svakako nije vrijeme za razmišljanje o dojkama ni o drugim privlačnim dijelovima tijela. - Pa? - Pa, što? - Hoćeš li se udati za mene? Uputila mu je leden pogled, jasno mu dajući do znanja da mu je potreban doista dobar argument. Nešto logično,


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

a ne osjećajno. - Znam da vjerojatno misliš kako se udaješ za nekoga nedostojna tebe budući da nisam, kao ti, plemenita podrijetla. Ali možda je došlo vrijeme za obnoviti genetsko nasljeđe Litchfieldovih. Dodati malo istočnoeuropske seljačke krvi u mješavinu. - A onda jurnuti na trostruku krunu? Suzio je oči. Što se ovdje zapravo događalo? Nealvjc gledala kako je nakrivio svoju veliku naočitu glavu i proučavao je kao da je uzorak pod mikroskopom. Tako ju je snažno boljelo, da je jedva uspjela zadržati smirenost. Zar je doista pomislio da će povjerovati ovoj nevoljko izrečenoj ljubavnoj izjavi i prihvatiti žaljenja vrijedan izgovor za prosidbu? Sada je shvatila svoju pogrešku kada je pokušala sasvim maknuti djevojčice iz njegova života. Iako to nije mogao izraziti riječima, trebala je znati koliko ih voli. Ali nikada nije posumnjala da će ići tako daleko u naumu da ih vrati. Nikada nije mogla zamisliti da će biti dovoljno očajan da joj preloži brak. Još uvijek mu nije palo na pamet da bi joj jednostavno mogao oduzeti djevojčice. On je njihov zakonski skrbnik i posvo-jenjc još nije bilo konačno. Samo treba reći da se predomislio. Ali njegov osjećaj časti to nikada ne bi dopustio. Koljena su joj se pretvorila u vodu. Bi li mu njegov osjećaj časti dopustio da zaprosi ženu koju ne voli samo zato da bi svoju djecu mogao dobiti natrag? U glavi joj je počelo brujati. Što ako je istina? Što ako je doista voli. Bi li ovo mogao biti još jedan primjer Matove predvidljive nespretnosti u minskom polju vlastitih dubljih emocija? Ili su njegovi osjećaji prema djevojčicama tako snažni da je spreman oženiti se nekom koju ne voli, nego mu se sviđa samo zato da bi ih zadržao u svom životu? Jedna je stvar bila sigurna. Usprkos mjesecima koje je provela grleći njegovu glupu majicu i cmizdrila uz Whitncy Hous-ton, više nije bila ona emocionalno potrebita žena koja se udala za Dennisa Casea. Tijekom protekle godine naučila je da zaslužuje više i daje ništa neće natjerati da posumnja u ljubav drugog muškarca. Ako Mat Jorik izgara za njom, mora pronaći bolji način od ovoga da i ona osjeti plamen. - Nealy, znam da sam ovo loše izveo, ali... - Loše nije ni približno dovoljno da bi se opisalo. - Pogledala je sat, ustala i krenula prema hodniku. - Žao mije, ali nemam više vremena. Mat nije imao izbora pa ju je slijedio. - Što kažeš na to da se danas vozim s tobom? Tiskovno praćenje iznutra neće škoditi. Nije joj bio potreban dodatan publicitet i oboje su to znali. Otvorila je vrata i izašla, tjerajući ga daje slijedi. Bojim se da to nije moguće. - Daj mi svoj telefonski broj. Moramo ponovno razgovarati. - Sigurna sam da ćeš, ako se potrudiš, pronaći način da dođeš do njega. Uvukla se unutra prije nego ju je mogao zaustaviti i zatvorila vrata. Potom je, privlačeći dijete bliže, pokušavala odlučiti želi li plakati ili vrištati. Mat je znao daje upropastio stvar. Proveo je toliko godina podižući zaštitnu ogradu privatnosti između sebe i sestara, da je nije moga srušiti upravo kadaje trebao. Sjedio je za upravljačem automobila ne upalivši motor i slijepo buljio kroz vjetrobran-sko staklo. Daje barem imao muda uzeti je u naručje čim ju je ugledao i reći joj sve što mu je na srcu. Umjesto toga spetljao se poput maloumnika. Sada nema ništa. Ni dogovor da se ponovno vide. Ni broj telefona. Ništa. Bio je toliko ljut na sebe kadaje izlazio, daje gotovo propustio bljesak žute boje iza garaže. Pobliže je pogledao i shvatio da gleda stražnji kraj dotrajalog Winnebaga. Nije mogao vjerovati. Upravo prije nego je otišao iz Iowe, prodao je Mabcl trgovcu i poslao ček za cure Nealvnu odvjetniku. Zašto se toliko namučila kupiti ga? Osjetio je slabu iskru nade. Nije bila nešto posebno, ali je bila sve što ima. Sjetio se imena Lucvnc škole i nazvao tražeći upute. Čim je stigao, predstavio se ravnatelju pa su ga uveli u prazan ured. Kadaje već mislio da se zidovi ruše na njega, otvorila su se vrata i tamo je stajala Lucy. Osmijeh mu je obasjao lice. Samo je na trenutak osjetio nostalgiju za šminkom uličarke i ljubičastom kosom. Izgledala je predivno - čista, sjajna i lijepa. Je li Nealy izgladila sve oštre rubove ili ih Lucy više nije ni trebala? Žarko ju je želio zagrliti, ali su ga suprotstavljeni osjećaji koje je ugledao na njezinu licu natjerali da oklijeva. Jako ju je povrijedio dopustivši joj da ode pa mu neće tako lako oprostiti. - Što želiš? Oklijevao je i odlučio da si više ne može dopustiti pogreške. - Želim natrag svoju obitelj. - Tvoju obitelj? - Nije izgubila svoju uličnu mudrost pa je sve frcalo od sumnje. - Kako to misliš? — Tebe, Button i Nealy. Uputila mu je svoj tvrdoglavi pogled. — Mi nismo tvoja obitelj. — Tko kaže? — Približio se korak, ali se ona povukla. —Još uvijek si ljuta na mene, zar ne? Slegnula je ramenima i pogledala ga ravno u oči kao što je običavala. - Zašto si ovdje? O tome je razmišljao. Koliko joj toga može reći a da ipak bude pravedan prema Ncaly? Kvragu i pravednost. - Ovdje sam jer sam otkrio kako ne mogu podnijeti da vas nemam u svom životu. Naslonila se na kut radnoga stola, držeći se nespretno i nesigurno. - Pa?


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Pa, vratio sam se. — Vrlo važno. U srce mu se urezala bol koju je toliko nastojala sakriti. -Meni jest. Prilično sam usamljen i proklinjcm sebe što mi je trebalo toliko dugo da shvatim što mije važno. Pogledala je nokat palca, prinijela ga ustima, ali ga odmah odmaknula shvativši što namjerava uraditi. - Da, valjda ti je Button puno nedostajala. Njezina je nesigurnost još uvijek bila tako blizu površine, da gaje zaboljele - Kako je mala šmrkavica ovih dana? — Prilično dobro. Sada govori puno više riječi. Lignju zove Liga. - Uputila mu je pogled pun prijekora. - Ali nikada više ne govori ta. Nikada. — Puno mi nedostaje. - Zastao je i ponovno se približio. - Ali mi još više nedostaješ ti. — Ncdostajcm ti? Kimnuoje. -Volim Button, ali ona je još tako mala. Ti znaš kako je to. Ne mogu s njom zapravo ni o čemu zanimljivom razgovarati, a ni igrati košarku. I nemoj biti tako iznenađena. Ti i ja smo se razumjeli od početka. Zastao je. -Jesi li ikada čula za srodnu dušu? Sumnjičavo je kimnula. — Mislim da smo nas dvoje srodne duše. - Doista? - A ti ne misliš? - Pa da, ali nisam mislila da ti... - Takva si budala! - Nasmiješio joj se. - Kada ćeš shvatiti da si super cura? Buljila je u njega i lice joj se zgužvalo. — Mislila sam da nas nikada više ne želiš vidjeti. Više ga nije bilo briga želi li ona daje grli ili ne. Zgrabio ju je i čvrsto privukao na svoja prsa. - Puno sam veća budala od tebe. Nedostaješ mi, Luče. Tako mi nedostaješ. Oprezno je jednu ruku stavila oko njegova struka. Protrljao joj je leđa i trepnuo. Kako je ikada mogao napustiti ove žene? — Volim te, Luče. — Trebalo je biti teško za izgovoriti, ali nije. Zapravo je išlo tako lako, daje ponovio. - Toliko te volim. Zagnjurilajc lice u njegovu košulju. Iako su joj riječi bile prigušene, bez problema ih je čuo. Volimijatebetakopuno. Stajali su tako neko vrijeme, oboje posramljeni, ali nijedno od njih spremno pustiti ono drugo. Kada su se napokon razdvojili, izgledala je ranjiva i uplašena. — Nećeš nas pokušati odvesti od nje, zar ne? - Nikada ne bih učinio takvo što! Baš ti hvala. Ramena su joj se opustila od olakšanja. - Morala sam biti sigurna. - Ne, nisi. Stvar je da mi treba pomoć, a ti si jedina koja mi je može pružiti. Odmah je odgovorila. - Sto želiš? Sada je on bio taj koji je morao odvratiti pogled. -Jutros sam vidio Ncaly, ali sam postao živčan i zaribao sve. - Po milijunti put. - Ne moraš mi predbacivati. Kako bilo, još je ljuća na mene nego stoje bila. Prije ili poslije htjet će sa mnom razgovarati, ali ne mogu izdržati čekanje. Zato mi treba pomoć. Objasnio je što želi i kada je bio gotov, lukav joj je osmijeh zaoblio usnice. Sebi je čestitao na strategiji. Dobra žena ne voli ništa više od petljanja u tuđe poslove, a ova kći u njegovu srcu nesumnjivo je bila dobra žena. Ncaly se malo smirila dok je sjedila na podu grleći Button i slušajući kako Lucy brblja o svom danu. Miris pečene piletine s češnjakom koji je dopirao iz kuhinje podsjetio ju je da nije jela od doručka. Danje bio užasan. Umjesto da se usredotoči na svoje sastanke, neprestano je mislila na Ma ta i pitala se što mu prolazi kroz glavu. Domaćica je ušla u obiteljsku sobu. - Ako vam ruke nisu čiste, operite ih. Večera će biti na stolu za pet minuta. - Hvala, Tina. Zvonilo je na vratima i Lucvje poskočila. -Ja ću! Rekla sam Cliffu daje u redu. Cliff je bio na dužnosti čuvanja, što je objasnilo zašto porta-fon nije zazujao. Lucy je odjurila u hodnik. - Pozvala sam prijatelja na večeru. Tina je rekla da mogu. Nealy ju je znatiželjno pogledala. Ovo nije prvi put da je Lucy nekoga pozvala doma, ali uvijek je Nealy obavijestila unaprijed. Ipak, bila je toliko zahvalna što stječe prijatelje, da se nije protivila. Poravnala je rub Buttoninih traperica boje lavande. - U redu, prase malo, idemo malo pokupiti igračke prije jela. - Bog, srce! Ncaly se smrznula začuvši Matov glas koji je odzvanjao iz predvorja. Button je raširila oči i ispustila plastičnu kornjaču koju je nosila. — TA! — Krećući se koliko god su je bucmaste noge mogle nositi, jurnula je prema zvuku tog poznata glasa. U hodniku je Mat drugi put toga dana grlio Lucy kada je čuo Buttonin oštar vrisak nakon kojeg je slijedio zvuk koraka malenih tenisica. Podigao je pogled kada se minijaturna kraljica ljepote dogegala iza ugla. - Taaa! Pojurio je naprijed na njezin radosni vrisak, podigao je u naručje i počeo ljubiti rumene obraščiće. Primijetio je


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

daje viša. Kosa joj je bila duža i više nije bila toliko nalik pahuliicama od maslačka. Netko je zavezao vrpcu oko jednog pramena na vrhu pa je stršao kao vodoskok. Bila je odjevena u ljubičaste tenisice, traperice boje lavande i žarkocrvenu majicu s natpisom VRUĆ KOMAD. Činjenica da ga nije zaboravila natjerala mu je suze na oči treći put toga dana. Migoljila se i lupnula ga jednom tenisicom u želudac, ali mu nije smetalo. Mirisala je na dječji šampon, sok od naranče i Ncaly. - Ta! - Button je zabacila glavu, napućila usnice i uputila mu poznat vragolast pogled. Bio je to novi trik, ali ga je odmah shvatio i poljubio pupoljasta usta točno u sredinu. - Hej, smr-dljivice. ^ - Miče! Miče! - Tako je. -Jedne ruke obavijenc oko djeteta, a druge oko Lucy, molio je da se nalazi na dvije trećine puta doma. Posljednja se trećina pojavila u stražnjem dijelu hodnika i optužba u njezinim prelijepim očima govorila mu je da nije ni blizu. - Sto radiš ovdje? - Pozvala sam ga -javila se Lucy. - Znala sam da ti neće smetati. Nealy se okrenula prema njemu. - Kada sije vidio? Lucy mu nije dala priliku odgovoriti. - Danas je došao u moju školu. Ona legendarna samokontrola nije mogla sakriti kako ga je željela rastrgati zbog toga stoje pristupio Lucy bez njezina dopuštenja, ali ga neće napasti pred curama. Njezina suzdržljivost učinila ga je još svjesnijim opasnog terena po kojem gazi. Premda je bio spreman boriti se do posljednjeg daha kako bi uvjerio Nealy daje voli, radije bi proživio ostatak života sam nego što bi povrijedio cure. - Rekao sam ravnateljici tko sam. Dopustila mi je nekoliko minuta razgovarati s Lucy. - Tako. - S njezinih su riječi kapale ledenice. - U autu imam darove za sve - brzo je rekao - ali ih je Služba željela pregledati prije nego ih unesem. - Pogledao je Nealy. Nisam znao koju boju ruža voliš pa sam ti kupio raznih boja. -Šest tuceta ruža u nijansama od tamnocrvene do bijele s obrubom boje breskve. Nadao se da će joj njima odvući pozornost dok je ulazio kroz vrata, ali je Tajna služba to pokvarila. Usnice su joj se jedva pomakle. - Kako pažljivo. Žena narančaste kose u četrdesetima provirila je glavom iza ugla. -Večera je spremna. - Znatiželjno je pogledala Mata. - Ovo je onaj prijatelj što sam ti rekla da sam ga pozvala na večeru — kazala joj je Lucy. Žena se nasmiješila. — Ovi srednjoškolci postaju sve veći i veći. Uzvratio je osmijehom. — Nadam se da nisam poremetio stvari. Zacrvenjela se. - Ne... ne, naravno da niste. Idemo, svi, prije nego što se piletina ohladi. Lucy mu je zgrabila ruku i povela ga pokraj Nealy prema kuhinji. - Čekaj dok ne kušaš Tininu piletinu. Ispeče je s hrpom češnjaka. - Obožavam češnjak. -I ja. -Jesi li ikada jela ljute meksičke feferone? - Bez ičeg? - Da, bez ičeg. Što si ti, nekakav slabić? Nealyjc slušala njihovo brbljanje dok je Mat prolazio obiteljskom sobom obgrlivši obje njezine kćeri. One su ga gledale kao da je mjesec i zvijezde stavio na nebo njima za zabavu. Shvatila je da se trese pa je duboko udahnula prije nego je krenula u kuhinju. Spuštao je Button u dječji stolac kada je ušla. Izgledao je kao da mu je posve ugodno u toj udobnoj kuhinji s ormarićima od trešnjeva drva, blistavog bakra i zbirkom žarkonarančastih bundeva na radnoj plohi. Okrugli stol nalazio se u niši koja je gledala na vrt s bočne strane kuće. Bio je postavljen keramičkim tanjurima, glomaznim zelenim kaležima i Buttoninim posebnim tanjurima s uzorkom Alise u zemlji čudesa. - Sjedni ovdje, Mate! - Lucy je pokazala na stolac odmah zdesna Nealy. - Obično s nama jedu Andre i Tamarah, ali Andrea su popodne cijepili pa je razdražljiv, a Tamarah uči za test iz matematike. - Imam hokejaški stap za Andrea vani u autu - rekao je. - I klizaljke. Nealy je buljila u njega. Kupio je šestomjesečnom djetetu opremu za hokej. - Supcr. - Lucy je sjela s druge strane Buttonina dječjeg visokog stolca na sigurnoj udaljenosti od mogućeg prolijevanja. — Budući daje Button tako neuredna, ne jedemo u blagovaonici osim kada imamo važno društvo. — Napravila je grimasu. — Kao... znaš već koga. - Ne, ne znam. Zakolutala je očima. - Djeeeda Liiitchficlda. Zove me Lu-cille. Koja pljuga. A Button zove Beatricc, iako to mrzi. Jednom se ispovraćala po njemu. Bila je to prava ludnica, zar ne, mama? Nealy je vidjela da se Matov izraz promijenio kada je čuo da je Lucy zove »mama«, ali nije mogla točno odrediti stoje vidjela. - To je svakako jedan od Buttoninih svjetlijih trenutaka - uspjela je izustiti.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Mat se naslonio u stolcu i zurio u nju. Je li primijetila koliko nalikuju na obitelj? - Kako su prošli tvoji današnji sastanci? Jesi li uspjela izvući što sitniša iz onih lovaških korporacija? - Malo. - Nije mogla neobvezno razgovarati s njim pa se okrenula prema Button. -Jesu li ti dobri krumpiri? Dijete je izvuklo hranom zamrljanu šaku iz usta i pokazala prema sestri. -Woos. Lucy je hihotala. - Tako me sada zove. Woos. Počela je prije nekoliko tjedana. -Ma! Nealy se nasmiješila. - To si sasvim lijepo svladala, zar ne, mrvice? -Ta! Mat je pogledao u Ncaly umjesto u dijete. -1 to je pogodila. Nealy mu neće dopustiti da joj ovo radi. Ne može se uvući u njihove živote jer je napokon odlučio da mu nedostaju cure. Možda se pomirila s tim da mu dopusti vidjeti ih, ali to ne znači da mora prihvatiti ostatke, mlake osjećaje koje joj dobacuje i pravi se da su nešto više od toga. Složila je ubrus, stavila ga pokraj tanjura i ustala. - Ne osjećam se dobro. Ako me možete ispričati... Tina, hoćeš li donijeti Button gore kada završi s jelom? — Svakako. Ustao je. — Nealy... — Dovidenja, Mate. Sigurna sam da t'c te Lucv zabavljati. — Okrenula im je leda i napustila kuhinju. 24 Nealy se zatvorila u spavaću sobu s knjigom sažetaka i prijenosnim računalom, prestavši raditi tek dovoljno dugo da pročita Button priču za laku noć i ušuška. Dok se vraćala u svoju sobu, čula je kako Mat razgovara s Lucy u prizemlju. Tih zvuk njegova glasa tjerao ju je da se poželi napregnuti ne bi li čula. Umjesto toga požurila je u svoju sobu, stavila Chopina i pojačala zvuk. Lucy je ušla sat poslije. Oči su joj svjetlucale od uzbuđenja, ali je zacijelo slutila da Nealy neće uživati slušati o tome koliko je sretna što ponovno vidi Mata pa ju je žestoko zagrlila za laku noć i nestala. Sad, kad je Mat otišao, Ncaly se osjećala još tužnijom. Pres-vukla se u svoju omiljenu flanelsku pidžamu nježne plave boje. Imala je uzorke pahuljastih plavih oblaka i mirisala na omekši-vač za rublje. Pokušala se vratiti poslu, ali ometao ju je napadaj gladi. Bilo je gotovo jedanaest i jedva je što pojela cio dan. Odložila je prijenosno računalo i bosonoga otišla u prizemlje. Tina je upalila svjetlo iznad štednjaka prije nego je otišla, a Tamarah i Andre povukli su se na spavanje. Nealy je otišla u smočnicu i sagnula se kako bi izvukla kutiju žitarica s police. Dok se uspravljala, neka joj je ruka začepila usta. Razrogačila je oči. Srce joj je luđački tuklo. Mišićava se podlaktica omotala oko njezina struka i privukla je uz vrlo tvrda, vrlo poznata prsa. — Samo se pretvaraj da sam neprijatelj države - šapnuo je - i smatraj se otetom. Shvatila je da se Mat ne šali tek kada je osjetila daje vuče prema stražnjim vratima. Nije ni zastenjao kada ga je njezina bosa peta zahvatila po potkoljenici. Zašto nije obula cipele prije nego je sišla? Nekako je uspio otvoriti stražnja vrata. Osjetila je njegov topao dah uz obraz. - S tobom mogu razgovarati samo ako te odvedeni iz ove kuće pa zato odlazimo. Ako želiš, možeš pokušati vrištati, ali ako uspiješ, tvoji će prijatelji iz Tajne službe dotrčati i neće postaviti nijedno pitanje prije nego zapucaju. Sada, koliko me ozbiljno želiš mrtva? Nije imao pojma! Pokušala gaje ugristi za dlan, ali nije mogla zarinuti zube. -Takoje, zlato. Bori se koliko hoćeš. Samo, molim te, nemoj . biti previše bučna dok to radiš jer oni tvoji kompići ne znaju za šalu. Jedno joj je stopalo načinilo brazdu u otpalom lišću dok ju je napola nosio, a napola vukao preko terase i kroz travu, ne popuštajući stisak ruke na njezinim ustima. Bio je jak kao bik, a ona je bila izvan sebe od frustriranosti. Vjerojatno bi uspjela proizvesti kakav zvuk, ali se nije usudila pokušati. Iako je željela da umre okrutnom i krvavom smrću, namjeravala je sama obaviti taj posao. Čak se bojala ponovno ga udariti, zbog straha da bi jedan od njezinih udaraca bosom nogom mogao nanijeti dovoljno štete da ga natjera jauknuti. Oh, ovo je nemoguće! Kakav je jadan pokvaren muškarac daje može toliko razljutiti. Okretala se od njega, bez glasa se boreći stoje jače mogla. Tada je pred sobom ugledala poznati žuti oblik. Mabcl. Vodi je u Mabcl! To je dobro. To je predivno! Neće moći ući jer je zaključala kamp-auto i ostavila ključ... Otključao je vrata. Lucy! Ono malo posredničko čudovište! Točno je znala gdje Ncaly drži ključ i dala mu gaje. Gurnuo ju je u ustajalu unutrašnjost, odvukao je prema stražnjem dijelu, otvorio vrata kupaonice i ugurao je unutra. Otvorila je usta kako bi se izvikala na njega. -Ja ću... — Poslije. — Zatvorio joj je vrata pred nosom.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

Bacila se na kvaku, ali je nešto zaglavio uz vrata pa ih nije mogla otvoriti. Trenutak poslije čula je štektanje motora i onda su krenuli. Gotovo se nasmijala. Nije bio ni blizu toliko pametan koliko je mislio. Zar je mislio da se može jednostavno izvesti kroz elektronički izlaz? Očito nije znao da ga samo čuvar može otvoriti jednim od onih posebnih daljinskih... Opustila se uz vrata tuša. Naravno da ima daljinski upravljač. Tincjdžerska izdajica bila je u njegovom kutu, a Lucyje željela obitelj više od ičega. Za nju je dječja igra maznuti daljinski iz limuzine i dati mu ga. Mat će to učiniti, shvatila je. Otet će bivšu prvu damu Sjedinjenih Država, a ona nije mogla učiniti ništa. Lupala je po zidovima dok je VVinnebago klizio naprijed jer se to očekivalo od nje, iako je znala daje beznadno. Uz videonad-zor na ulazu postojao je mikrofon, ali nikada neće uhvatiti njezino zbog glasna brujanja Mabelina motora. Ipak je i dalje lupala, tek tako da Mat zna da ne ide mirno. Kamp-automobil se nakratko zaustavio i mogla je zamisliti Mata kako nadzornoj kameri nedužno maše. Znala je točno što im je Lucy rekla. Mama posuđuje Matu Winncbago na nekoliko dana. Jače je zalupala, a onda odustala kada su se provezli pokraj ulaza. Spustila se na zahodsku školjku. Noge su joj bile hladne, rubovi nogavica pidžame vlažni. Zašto se nije mogla zaljubiti u obična čovjeka? Nekog s vrhunskog sveučilišta koji se ženama udvarao večerama na mjesečini umjesto otmicom na mjesečini. Nekog s vrhunskog sveučilišta koji bije volio zbog nje same, a ne zbog svega povezanoga s njom. Usredotočila se na svoju ljutnju, tako da bude spremna za Mata kada ovaj otvori vrata. Middlcburg je ruralno područje s pokojom slavnom farmom konja i velikim imanjima. Mat neće imati problema pronaći nenaseljeno mjesto za njihov obračun pa se nije iznenadila kada je skrenuo s ceste na makadamski put. Cesta je postupno postajala sve gora. Zgrabila je rub umivaonika dok se Mabel trzala prije nego je zadrhtala i stala. Namjestila je usnice u ozbiljnu crtu, ispravila ramena i čekala da se vrata otvore. Nije čekala dugo. Skočila je na noge. - Ako misliš... Zgrabio ju je za ramena, čvrsto poljubio u usta, a potom je izvukao iz kupaonice. - Prije nego išta kažeš, žao mi je zbog mnogih stvari, ali zbog ovoga mi nije žao. Kako očekuješ da mogu razgovarati s tobom kada možeš pucnuti prstima i narediti svom čuvaru palače da me izbaci. - Mogao si... Bacio ju je na naslonjač i kleknuo pred nju. —Više bih volio romantičnije okruženje, ali počeli smo u Mabcl pa ćemo valjda ovdje sve raščistiti. - Podigao joj je hladna stopala i ugnijezdio ih u rukama. - Ima stvari koje ti želim reći i htio bih da me saslušaš. U redu? Shvatila je da izgleda više uzrujan nego slavodobitan. Počela je osjećati toplinu njegovih ruku. — Nemam nekog izbora, zar ne? - Ne, nemaš. - Palcima joj je masirao unutarnju stranu tabana. - Volim te, Ncaly Case. Volim te iz dubine duše. Duboko je udahnuo. — Ne samo iz srca, razumiješ? Volim te iz duše. Nožni su joj se palci skupili u njegovu dlanu. - Imam užasan osjećaj da ti meni ne uzvraćaš ljubav, ali to ne mijenja ono što osjećam prema tebi niti tu ljubav čini manje stvarnom. Makar me zauvijek izbacila iz svog života, želim da znaš da ćeš uvijek biti najbolji dio mene. Glas mu se pretvorio u šapat pun osjećaja, da joj se činilo kao da ga može dotaknuti. - Ti si zrak koji udišem, hrana koju jedem, voda koju pijem. Ti si moj zaklon i sklonište, moja snaga i nadahnuće, moja ambicija, moj entuzijazam. Ti si moje mjesto odmora. Osjećala se bez uporišta dokju je obasipao poezijom. Osmjehnuo se. - Sam pogled na tebe suncem obasjava svaki trenutak mog života. Prije nego što sam te upoznao, nisam bio živ. Mislio sam da znam što želim, ali nisam imao pojma. Uletjela si u moj život i zauvijek ga promijenila. Volim te, divim ti se, žudim za tobom, obožavam te... Njegove su je riječi obavijale — soneti ljubavi, rapsodija odanosti. Ovaj otresiti muškarac koji se toliko trudio odvojiti od ženstvenog bio je san svake žene. - Zbog tebe svijet gledam na novi način. Prva si stvar koje moje srce ujutro pozdravlja kada se probudim. Posljednja koju vidim u mislima prije nego zaspim. Pustio joj je stopala i objema rukama uzeo njezinu. — Ponekad sanjarim o ovome, samo da ti držim ruku. To je sve. Samo je držim. I javi mi se slika nas dvoje kako prolazimo kroz život tako. S rukom u ruci. Ponekad čak zamišljam da se užasno svađamo, s rukom u ruci. Ili jednostavno zajedno sjedimo na naslonjaču. Ili... - Sada je izronio tračak odrješitosti dok je naglašavao riječi. - Znam daje sve ovo sladunjavo, ali me nije briga... oni stolci za ljuljanje o kojima ljudi govore. - Suzio je oči, tek tako kako bi joj dao do znanja da nije potpuni mlakonja. - To vidim. Vidim veliki prednji trijem i dva stolca za ljuljanje jedan pored drugoga i tebe i sebe stare i izborane. - Glas mu je postao mekši. - Djeca otišla, odrasla, mi sami, a ja želim poljubiti svaku boru na tvom licu i samo sjediti i ljuljati se s tobom. Vrtjelo joj se u glavi. Srce joj je pjevalo. Kružio joj je palcem po dlanu.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— Ne mogu ni reći koliko volim voditi ljubav s tobom. Znaš li da proizvodiš najnevjerojatnijc zvukove? I držiš me kao da sam sve što imaš pa se zbog toga osjećam kao nekakav Bog. Ovlaš joj je dodirnuo obraz i duboko se zagledao u njezine oči. —Volim biti u tebi, dodirivati ti lice i držati oči otvorene tako da znam da si to doista ti. Zadrhtala je. — Kad završimo, postanem grozničav razmišljajući o danu kada ću moći ostati u tebi. Kada ću ukrasti sapun i zatvoriti vodu, tako da ostanem tamo... u tebi... dio tebe. Koža joj je gorjela. Palcem joj je protrljao donju usnicu i zavodio je promuklim glasom. - Zamišljam da tako hodaš uokolo, razgovaraš s ljudima, obavljaš svakodnevne poslove, a ti i ja smo jedini koji znamo da sam u tebi. Buknula je. - I napokon razumijem svu nevjerojatnu ljepotu dvoje ljudi koji su jedno jer tako želim da bude, nas dvoje, kao jedno. Oči su mu počele blistati od suza. Njezine su se izlile preko donjih kapaka i tekle joj niz obraze. Glas mu je postao žešći i siroviji. - Nikad nećeš naći muškarca koji te voli kao ja, koji će te bolje štititi, čak i od sebe same, i koji će biti pokraj tebe dok postaješ najbolja osoba koja možeš postati. Jer znam da ti to činiš od mene, najboljeg muškarca koji mogu biti. Jecaj joj je potresao prsa. - I fućka mi se za crveno-bijelo-plavu zvjezdanu prtljagu koju nosiš. Zapravo, volim sve to jer te je učinilo onom koja jesi: najboljom ženom što sam ikada upoznao i jedinom ženom koju ću ikada voljeti. Na posljetku je stao i jednostavno zurio u nju. Kao da su iz njega istckle sve riječi, ostavljajući sirove osjećaje na njihovu mjestu. Dotaknula mu je lice vrhovima prstiju, prateći vlažne tragove niz tvrde naočite jagodice i upijala točnost svega stoje izrekao. Da. O ovome je sanjala, ali nikada nije vjerovala da će sve to imati. Kada je uspjela progovoriti, mogla se sjetiti samo jedne stvari. - Možeš li, molim te, sve to ponoviti. Umorno se naglas nasmijao, povukao je u zagrljaj i vodio ljubav s njom upravo onako kako je zamišljao. EPILOG Nealy Matu nikada nije izgledala ljepša nego tog siječanjskog dana dok je stajala pred zgradom Capitola Sjedinjenih Država s odsjajem sunca u kosi. Vjetar je zahvatio jedan kraj crvene, bijele i plave marame koja je bila prebačena preko suv-ratka vunenog kaputa te je zalepršao iza nje, pružajući kamerama još jedan izvrstan snimak. Cijela njihova obitelj bila je na okupu. Button je imala jednu sestricu sa svake strane. S devet godina bila je onako svojeglava kao stoje bila kao dojenče te je samo obitelji iza zatvorenih vrata dopuštala da je zovu Button. Za ostatak svijeta ona je bila Tracy, njezin kompromis s imenom Bcatrice. Duga plava kosa šibala je na povjetarcu dok je budnim okom pazila na Holly, znajući da četverogodišnjakinja zna biti nepredvidljiva na javnim okupljanjima. S druge joj je strane stajala šestogodišnja Charlotte. Iako se trenutačno ponašala dostojanstveno, Mat je znao da to neće potrajati. Obje su djevojčice imale njegovu tamnu kosu i majčine plave oči. Lucy, velika sestra koje su sve tri djevojčice dizale u nebesa, stajala je tik iza njih s Bertis i Charliejem, većinom Matovih sestara i svojim napuhanim starim jarcem od djeda koji je zavukao ruku u njezinu. S dvadeset dvije godine Matova je najstarija kći imala svježu diplomu socijalne radnice i žeđ da mijenja svijet. Iako se rugala kada bi to spomenuo, sumnjao je daje samo pitanje vremena kada će slijediti majku u političkom životu. Nealyn je pogled susreo njegov i gotovo je mogao čuti njezine misli. Jošjedna pustolovina, ljubavi. Jesi li spreman? Jedva je čekao. Već su proživjeli toliko pustolovina zajedno. Pomislio je na proteklih osam godina - radost, smijeh, težak rad, dugi sati, gorljive rasprave i još gorljivije vođenje ljubavi. Toliko sreće. Bilo je i teških trenutaka. Najgore je bilo kada su izgubili voljenu dadilju Tamarah nakon smrtonosne upale pluća, ali je čak i to na kraju dovelo do radosti. Prsa su mu se ispunila ponosom dok je gledao svog jedinog sina, osmogodišnjeg Andrea. Većina obitelji stvorena je spajanjem spermija i jajne stanice, ali njegova je sklepana manje uobičajenim putem, krvlju kojaje bila crvena, plava i crna. Da obitelji imaju rodovnikc, njegova bi se jedino mogla klasificirati kao američki mješanac. Postao je svjestan kako je vrijeme da odigra svoju ulogu pa je ponosno podigao prastaru obiteljsku Bibliju Jorikovih. Ncalvna je ruka bila postojana kada ju je položila na nj. Postojana na kormilu državnog broda. Prigoda je bila svečana, ali nije mogao skinuti osmijeh s lica dok je govorila. -Ja, Cornelia Litchfield Casejorik... Poslije svih ovih godina, još uvijek nije sasvim vjerovao daje uzela njegovo prezime. — ...svečanoprisežem... Zadržao je dah. — ...da ću vjerno izvršavati... Dovraga, i te kako hoće.


Generated by Foxit PDF Creator © Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

— .. .dužnost predsjednice Sjedinjenih Država... Predsjednica Sjedinjenih Država. Njegova supruga napokon uzima posao za koji je rođena. Zemlja je sretna stoje ima. Uz inteligenciju, posjedovala je viziju, iskustvo, integritet i zapanjujući nedostatak cga. Isto je toliko bilo važno stoje tijekom boravka u Kongresu pokazala rijetku sposobnost združivanja ljudi, čak i dugogodišnjih političkih neprijatelja. Nekako je uspijevala izvući najbolje iz svakoga, možda zbog toga što nitko nije imao hrabrosti razočarati je. Usto je stekla sveobuhvatnu smirenost koju je dobila na-učivši živjeti javnim životom, a ipak ostati vjerna sebi. — ...i koliko je u mojoj moći... Dugo je razmišljao o svom novom položaju prvog supruga i namjeravao je obaviti posao da se sve praši. On je muškarac koji će postaviti presedan svima što će slijediti pa je razumio prioritete. Zajedno s Nealvnom dobrobiti dolazila je dobrobit njegove petero djece. U nizu kolumni koje je napisao od izbora, američkoj javnosti jasno je dao na znanje da su on i nova predsjednica roditelji djece koja su katkad anđeli, katkad vragovi, a najčešće ono između. Predsjednica je odgovorna američkom narodu, ali njezina djeca nisu i ako netko s tim ima problema, jednostavno može glasovati za nekog drugog na sljedećim izborima i prihvatiti posljedice. - ...sačuvati, štititi i braniti ustav Sjedinjenih Država. Pomisao daje njegova supruga hraniteljica najdragocjenijeg dokumenta izazivala je strahopoštovanje. I ako, makar na trenutak, zaboravi kolika je to odgovornost, on će biti tu pokraj nje daje podsjeti. Vrijeme je da vrhunski novinar ima svoje mjesto iznutra u povijesti, a građanin Mathias Jorik odlučio je da nema plemenitije uloge za prvog supruga od narodnog psa čuvara. Nekoliko je sljedećih sati proletjelo, dok napokon nije došlo vrijeme za inauguracijsku povorku. On i Ncaly odlučili su trasu propješačiti i krenuli su s rukom u ruci i djecom iza sebe. Nedugo potom, međutim, Andrc i Holly su se sporječkali pa su ih morali razdvojiti. Holly je bila premala za dugo pješačenje i željela je daje nose. Tada je to poželjela i Charlotte pa je Holly dodao Lucy. Andre je bez sumnje začarao gomilu, ali Mat se pitao jesu li ga on i Ncaly učinili previše svjesnim njegova mjesta u povijesti kao prvog afroameričkog djeteta predsjednika Sjedinjenih Država. Razumjeli su zabavljene poglede dok je njihov osmogodišnji sin još jednom podigao svoju malu smeđu šaku prema svjetini. Lucyne su se ruke umorile pa je Mat stavio Holly u limuzinu koja ih je slijedila s Jasonom Williamsom i Toni DeLucca na počasnoj stražarskoj dužnosti. Nakon toga je i Charlotte poželjela unutra. Andre je izdržao gotovo do kraja prije nego je odlučio da će podignuta šaka izgledati još impozantnija kroz otvoren prozor predsjedničke limuzine. Za nekoliko minuta njegovc su sestre zauzele prozor nasuprot njemu tako da i one mogu pokazivati svoju solidarnost s afroameričkom zajednicom. Napokon su ostali samo njih četvoro, onako kako su bili prije osam godina. Ncalvjc hodala sasvim malo naprijed, zabavljajući se kao nikada u životu dok je mahala svjetini. Lucy mu je bila sjedne strane, a Button s druge. Zagrlio je jednu i drugu i nasmiješio se u sebi, sjetivši se kako se očajnički borio protiv obitelji. Sada je bio najizloženiji obiteljski čovjek slobodnoga svijeta. Njegova prelijepa najstarija kći čvrsto gaje zagrlila. — Bilo je to dugo, čudno putovanje, zar ne, tata? - Ne bih ništa promijenio nizašto na svijetu. — Ni ja. — Button je na trenutak naslonila glavu na njegova prsa pa je izmolio kratku molitvu zahvalnosti što se njegova najgora noćna mora, imati obitelj, ostvarila. Pustio je kćeri tako da može zauzeti svoje mjesto pokraj supruge. Oči nove vrhovne zapovjednice svjetlucale su kada gaje pogledala. - Kada pomislim da sam jednom riskirala sve da bih pobjegla iz Bijele kuće. - To je druga najpametnija odluka koju si ikada donijela. Poslije one da se udaš za mene. Nasmiješila se. -Jesam li ti rekla da te volim? — Možeš se kladiti da jesi. — I tada je, usred Avenije Penn-svlvanijc, dok ih je cijeli svijet gledao, dugo zadržavši usnice na njezinima, poljubio predsjednicu Sjedinjenih Država. SVRŠETAK


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.