Poglavlje 1 Anđeli i Vi-Kratak Pregled

Veza vidljivog sa nevidljivim svijetom, služba anđela Božjih i djelovanje zlih duhova, jasno su otkriveni u Svetom pismu i neraskidivo protkani s ljudskom istorijom...

Prije stvaranja čovjeka, anđeli su postojali; jer kada su postavljeni temelji zemlje, „zvijezde jutarnje u veselju zajedno su pjevale, i svi sinovi Božji klicali od radosti.“ Jov 38:7Anđelisupoprirodisuperiornijiodljudi,jerpsalmistakažedaječovjekstvoren„malo manjim od onih što su bogu slični“. Psalam 8:5.

Broj i moć anđela

U Svetom pismu smo obaviješteni o broju, moći i slavi ne- beskih bića, o njihovoj povezanosti s Božjom vladavinom, kao i o njihovom odnosu prema djelu otkupljenja. „Gospod je pripre- mio svoj prijesto na nebesima; i Njegovo kraljevstvo vlada nad svima.“

I, kaže prorok, „čuo sam glas mnogih anđela oko prije- stola.“ U odaji za prisustvo Kralja kraljeva čekaju – „anđeli, koji se ističu snagom“, „služitelji Njegovi, koji čine što je Njemu u- godno“, „slušajući glas Njegove riječi“. Psalam 103:19-21; Otkrivenje 5:11.

Deset hiljada puta deset hiljada i hiljade hiljada, bili su ne- beski glasnici koje je vidio prorok Danilo. Apostol Pavle ih je proglasio „nebrojenim društvom“. Danilo 7:10; Jevrejima 12:22. Kao Božji glasnici, oni nastupaju poput „izgleda munje“, (Ezekijel 1:14), sa blještavom slavom i brzim letom. Anđeo koji se pojavio na Spasiteljevom grobu, „lice mu je bilo kao munja, a odjeća bijela kao snijeg,“ izazvao je da čuvari zadrhte od straha od njega, i oni „obamriješe.“ Matej 28:3, 4.

Kada je Sinakirib, oholi Asirac, prekorio i hulio Boga i za- prijetio Izraelu uništenjem, „te noći je izašao anđeo Gospodnji i pobio u logoru asirskom sto sedamdeset i pet hiljada.“ Iz Sina- kiribove vojske bili su pobijeni „svi hrabri junaci, zapovjednici i knezovi“. „Tako da se kralj posramljen vratio u svoju zemlju.“

2. Kraljevima 19:35; 2. Dnevnika 32:21.

Anđeli pomažu Božjoj djeci ---

Anđeli se šalju u misije milosrđa djeci Božjoj. Abramu, sa obećanjima blagoslova; do vrata Sodoma, da spase pravednog Lota od njegove vatrene propasti; Iliji, jer se spremao dapogine od umora igladiupustinji; Eliši, skočijimai vatrenimkonjima koji suokruživali gradić u kojem su ga njegovi neprijatelji zatvorili; Danilu, dok je tražio božansku mudrost na dvoru neznabožačkog kralja, ili ostavljen da postane plijen lavova; Petru, osuđenom na smrt u Irodovoj tamnici; zatvorenicima u Filipi; Pavlu i njegovim drugovima u noći oluje na moru; da otvore Kornelijev um da primi jevanđelje; da pošalju Petra sa porukom spasenja neznabožačkom strancu – tako su sveti anđeli, u svim vremenima, služili Božjem narodu.

Tako je Božji narod, izložen varljivoj sili i stalnoj zlobi kneza tame, i u sukobu sa svimsilamazla, osiguranneprekidnimčuvanjemnebeskihanđela.Naravnotakvagarancija ne daje se bez potrebe. Ako je Bog dao svojoj djeci obećanje milosti i zaš- tite, to je zato što postoje moćne sile zla sa kojima se treba suo- čiti – agencije brojne, odlučne i neumorne, o čijoj zlonamjerno- sti i moći niko ne može biti bezbjedno u neznanju ili neobazriv.

Sotona i zli anđeli

Zli duhovi, u početku stvoreni bezgrešni, bili su jednaki po prirodi, moći i slavi sa svetim bićima koja su sada Božji glasnici. Ali pali u grijehu, oni su udruženi radi obeščašćenja Boga i u- ništenja ljudi. Ujedinjeni sa Sotonom u njegovoj pobuni i s njim izbačeni s neba, oni su, kroz sva naredna vremena, sarađivali s njim u njegovom ratu protiv božanskog autoriteta. U Svetom pismu nam je rečeno o njihovoj konfederaciji i vladi, o njihovim različitim redovima, o njihovoj inteligenciji i suptilnosti, i o nji- hovim zlonamjernim naumima protiv mira i sreće ljudi...

Niko nije u većoj opasnosti od uticaja zlih duhova od onih koji, bez obzira na direktno i obilno svjedočanstvo Svetog pisma, poriču postojanje i djelovanje đavola i njegovih anđela. Sve dok nismo upoznati sa njihovim lukavstvima, oni imaju go- tovo nezamislivu prednost; mnogi obraćaju pažnju na njihove predloge dok pretpostavljaju da slijede diktate svoje vlastite mudrosti. Zbog toga, kako se približavamo kraju vremena, kada Sotona treba da radi sa najvećom silom da obmane i uništi, on posvuda širi uvjerenje da ni ne postoji. Njegova politika je da prikriva sebe i svoj način rada...

Zbog toga što se maskirao vrhunskom vještinom, jedno pi- tanje se toliko često postavlja: „Da li takvo biće zaista postoji?“ Dokaz njegovog uspjeha je to što su teorije koje lažiraju najja- snije svjedočanstvo Svetog pisma tako opšteprihvaćene u reli- gijskom svijetu. I upravo zato što Sotona može najlakše kontro- lisati umove onih koji nisu svjesni njegovog uticaja, Riječ Božja nam daje toliko primjera njegovog zloćudnog djela, otkrivajući pred nama njegove tajne sile i tako nas čuvajući od njegovih na- pada.

Hristovi sledbenici su sigurni ---

Moć i zloba Sotone i njegove vojske mogli bi nas opravdano uznemiriti kad ne bismo mogli pronaći utočište i oslobođenje u superiornoj moći našeg Otkupitelja. Mi pažljivo osiguravamonašekućešarkamaibravamakakobismozaštitilisvojuimovinuisvoježivote od zlih ljudi; ali rijetko razmišljamo o zlim anđe- lima koji nam neprestano traže pristup, i protiv čijih napada ne- mamo, u sopstvenoj snazi, nikakav metod odbrane. Ako im je dopušteno, mogu omesti naše umove, poremetiti i mučiti naša tijela, uništiti našu imovinu i naše živote. Njihova jedina radost je u bijedi i uništenju.

Strašno je stanje onih koji se odupiru božanskim zahtjevima i popuštaju Sotoninim iskušenjima, sve dok ih Bog ne prepusti kontroli zlih duhova. Ali oni koji slijede Hrista uvijek su sigurni pod Njegovom brigom. Anđeli koji se ističu snagom poslani su s neba da ih zaštite. Zli anđeli se ne mogu probiti kroz stražu koju je Bog postavio oko svog naroda. (The Great Controversy, 511-513, 516, 517.)

Protivniku duša nije dozvoljeno da čita ljudske misli; ali on je oštrouman posmatrač i bilježi riječi; on vodi računa o postup- cima i vješto prilagođava svoja iskušenja slučajevimaonihkojisestavljajuunjegovuvlast.Akobismosetrudilidapotisnemogrešne misli i osjećanja, ne dajući im nikakav izraz riječima ili djelima, Sotona bi bio poražen; jer ne bi mogao da pripremi svoja varljiva iskušenja da dočeka takav slučaj. Ali koliko često deklarisani hrišćani, svojim nedostatkom samokontrole, otva- raju vrata protivniku duša! (The Review and Herald, March 22, 1887)