Poglavlje 6 Anđeli Prije i Poslije Nojevog Potopa

Plan spasenja je dalje objašnjen---

Anđeli su održavali komunikaciju s Adamom nakon njego- vog pada i obavijestili ga o planu spasenja i da ljudski rod nije izvan iskupljenja. (Spiritual Gifts 3:52).

Anđeli su obavijestili Adama da će, pošto je njegov prestup donio smrt i bijedu, život i besmrtnost biti iznijeti na vidjelo kroz žrtvu Isusa Hrista. (The Spirit of Prophecy 1:51).

Edenski vrt ostao je na zemlji dugo nakon što je čovjek postao izopštenik s njegovih ugodnih staza. Paloj rasi je dugo bilo dozvoljeno da gleda u dom nevinosti, a ulaz su im branili samo anđeli čuvari. (Patriarchs and Prophets, 62).

Bogosluženje kod kapije koju su štitili heruvimi---

Na vratima raja koja su čuvali heruvimi otkrivena je slava Gospodnja, i ovamo su došli prvi bogoslužitelji... Ovdje su Kain i Abel prinijeli svoje žrtve, a Bog se spustio da komunicira s njima.

Skepticizam nije mogao poreći postojanje Edena dok je sta- jao na vidiku, a ulaz mu je bio zabranjen anđelima čuvarima. Poredak stvaranja, namjena vrta, istorija njegova dva stabla tako blisko povezana sa čovjekovom sudbinom, bile su nesporne či- njenice. A postojanje i vrhovni autoritet Boga, obaveza prema Njegovom zakonu, bile su istine koje su ljudi sporo dovodili u pitanje dok je Adam bio među njima. (Patriarchs and Prophets, 83, 84).

[Kain i Abel] su bili poučeni u pogledu odredbi za spas ljud- ske rase. Od njih se zahtijevalo da sprovode sistem ponizne po- slušnosti, pokazujući svoje poštovanje prema Bogu, svoju vjeru i zavisnost o obećanom Otkupitelju, tako što su ubili prvjence stada i svečano ih predstavili krvlju, kao žrtvu paljenicu Bogu....

On [Kain] nije bio voljan da striktno slijedi plan poslušno- sti, i nabavi jagnje i ponudi ga sa plodovima zemlje. On je samo uzeo plodove sa zemlje i zanemario je Božji zahtjev. Abel je savjetovao svom bratu da ne dolazi pred Gospoda bez krvi žrtve. Kain, budući da je bio stariji, nije htio da sluša svog brata...

Abel je donio od prvjenca svoga stada i sala kako je Bog zapovjedio; i u punoj vjeri u Mesiju koji dolazi, i sa poniznim poštovanjem, predstavio je prinos. Bog je imao poštovanje prema njegovoj ponudi. Svjetlost je bljesnula s neba i proždrla Abelov prinos. Kain ne vidi nikakvu manifestaciju da je njegova prihvaćena. Ljuti se na Gospoda i na svog brata. Bog se spušta da pošalje anđela Kainu da razgovara s njim.

Anđeo ga ispituje o razlogu njegove ljutnje i obavještava ga da će ga prihvatiti i poštovatinjegovuponudu,akoradidobroislijediuputekojejeBogdao.Aliakoseponizno ne pokori Božjimuredbama, povjeruje i posluša ga, On ne može prihvatiti njegovu ponudu. Anđeo kazuje Kainu da to nije bila Božja nepravda ili pristrasnost prema Abelu; već da zbog njegovog sopstvenog grijeha i neposlušnosti izričitoj Božjoj zapovijesti, On nije mogao poštovati njegovu ponudu – i ako bi učinio dobro, Bog bi ga prihvatio. Ali čak i nakon što je tako vjerno poučen, Kain se nije pokajao. U svojoj ljubomori i mržnji on se svađa sa Abelom i kori ga. Dok Abel opravdava Božji plan, Kain se razbjesni, a njegov bijes raste i gori protiv Abela, sve dok ga u svom bijesu ne ubije. (Spiritual Gifts 3:47-49).

Adam i anđeli su uputili pretpotopne ljude---

Prednosti koje su uživali ljudi tog doba [prije Potopa] da steknu znanje o Bogu kroz Njegova djela od tada nikada nisu bile jednake. I tako daleko od doba religiozne tame, to je bilo doba velikog svjetla. Cio svijet je imao priliku da primi pouku od Adama, a oni koji su se bojali Gospoda imali su i Hrista i anđele za svoje učitelje. (Patriarchs and Prophets, 83).

Ljudi su živjeli skoro hiljadu godina u tim danima [prije Po- topa], a anđeli su ih posjećivali s poukama direktno od Hrista. (Selected Messages 1:230).

Enoh

Enoh je sa Adamovih usana saznao bolnu priču o padu i dragocjenu priču o Božjoj udostojenoj milosti u daru Njegovog Sina kao Otkupitelja svijeta. Vjerovao je i oslonio se na dato o- bećanje. Enoh je bio svet čovjek. Služio je Bogu prostodušnog srca. Shvatio je pokvarenost ljudske porodice, odvojio se od Ka- inovih potomaka i prekorio ih zbog njihove velike zloće. Nje- gova duša je bila uznemirena dok ih je svakodnevno gledao kako gaze Božji autoritet. Odabrao je da bude odvojen od njih i pro- vodio je veliki dio svog vremena u samoći, predajući se razmiš- ljanju i molitvi. Čekao je pred Bogom i molio se da savršenije spozna Njegovu volju, kako bi je mogao izvršiti. Bog je razgo- varao sa Enohompreko svojih anđela i dao mu božansku pouku. Dao mu je do znanja da neće uvijek podnositi čovjeka u njegovoj pobuni – da je Njegova namjera bila da uništi grešnu rasu tako što će dovesti poplavu na zemlju.

Gospod je Enohu potpunije otvorio plan spasenja, i Duhom proroštva proveo ga kroz generacije koje bi trebalo da žive posle potopa, i pokazao mu velike događaje povezane sa drugim do- laskom Hristovim i krajem svijeta.

Enoh je bio zabrinut u pogledu mrtvih. Činilo mu se da će pravednici i zli zajedno otići u prah i to će im biti kraj. Nije mo- gao vidjeti život pravednika iza groba. U proročkoj viziji bio je poučen u pogledu Sina Božjeg, koji je trebao umrijeti ljudskom žrtvom, i prikazan je Hristov dolazak na oblacima nebeskim, uz prisustvo anđeoske vojske, da oživi pravedne mrtve i otkupi ih iz grobova....

Enoh je vjerno ponavljao ljudima sve što mu je otkriveno Duhom proroštva. Neki su povjerovali njegovim riječima i okre- nuli se od svoje zloće da se boje i obožavaju Boga. (The Signs of the Times, February 20, 1879.)

On [Enoh] je odabrao određene periode za povlačenje i nije dopustio da ga ljudi pronađu, jer bi prekinuli njegovu svetu me- ditaciju i zajedništvo s Bogom. Nije se u svakom trenutku isklju- čivao iz društva onih koji su ga voljeli i slušali njegove mudre riječi; niti se u potpunosti odvojio od pokvarenih. Susretao se s dobrim i lošim u navedeno vrijeme i trudio se da odvrati bez- božnike od njihovog zlog puta. (Spiritual Gifts 3:56).

Enoh je nastavio da raste k nebu dok je razgovarao sa Bo- gom. Gospod je volio Enoha, jer ga je postojano slijedio, i gnušao se bezakonja, i usrdno je tražio savršenije znanje o Njegovoj volji da bi je mogao izvršiti. Žudio je da se još bliže sjedini s Bogom, koga se bojao, poštovao i obožavao. Gospod nije doz- volio Enohu da umre kao drugi ljudi, već je poslao svoje anđele da ga odvedu na nebo, a da ne vidi smrt. U prisustvu pravednih i zlih, Enoh je bio uklonjen od njih. Oni koji su ga voljeli mislili su da ga je Bog možda ostavio u nekom od njegovih mjesta za povlačenje; ali nakon što su ga marljivo tražili i nisu mogli da ga nađu, javili su da nije, jer ga je Bog uzeo. (The Signs of the Times, February 20, 1879.)

Plamteća Božja kola poslata su po ovog svetog čovjeka i on je odnesen na nebo. (The Review and Herald, April 19, 1870.)

Gospod mi je dao pogled na druge svjetove. Krila su mi data, i anđeo me je pratio iz grada na mjesto koje je bilo svijetlo i slavno. Tada sam odvedena u svijet koji je imao sedam mje- seca. Tamo sam vidjela dobrog starog Enoha, koji je bio prene- sen. U desnoj ruci imao je veličanstvenu palmu, a na svakom listu je pisalo „Pobjeda“. Oko glave mu je bio blistav bijeli vije- nac, a na vijencu lišće, a u sredini svakog lista pisalo je

„Čistota“, a oko vijenca je bilo kamenje raznih boja, koje je bli- stalo jače od zvijezda i bacalo odsjaj na slova i uvećavalo ih. Na stražnjem dijelu njegove glave bio je luk koji je ograničavao vi- jenac, a na luku je pisalo „Svetost“. Iznad vijenca bila je ljupka kruna koja je sijala jače od sunca. Pitala sam ga da li je ovo mje- sto na koje je odveden sa zemlje. Rekao je: „Nije; grad je moj dom i došao sam da posjetim ovo mjesto.“ (Early Writings, 39, 40).

Enoh predstavlja one koji će ostati na zemlji i biti preneseni na nebo a da ne vide smrt. On predstavlja ono društvo koja će živjeti u opasnostima poslednjih dana, i oduprijeti se svoj pokva- renosti, podlosti, grijehu i bezakonju, a ipak biti neokaljani svime. Možemo stajati kao Enoh. Za nas je napravljeno pokriće. Anđeli Božji koji se ističu snagom, poslani su da služe onima koji će biti naslednici spasenja. Ovi anđeli, kada vide da činimo sve od sebe da budemo pobjednici, uradiće svoj dio posla i nji- hova svjetlost će obasjati oko nas, i odvratiti uticaj zlih anđela koji su oko nas, i napraviti utvrđenje oko nas kao zid od vatre. (The Review and Herald, April 19, 1870.)

Noje---

Oni koji su živjeli u danima Noja i Abrama bili su sličniji anđelima po obliku, po divoti i snazi. Ali svaka generacija postaje sve slabija. (Spiritual Gifts 1:69).

Više od stotinu godina prije potopa Gospod je poslao anđela vjernom Noju da mu stavi do znanja da se više neće smilovati pokvarenoj rasi. Ali On nije želio da budu u neznanju o Njego- vom naumu. Poučio bi Noja i učinio ga vjernim propovjednikom koji će upozoriti svijet na njegovo nadolazeće uništenje, kako bi stanovnici zemlje mogli ostati bez izgovora...

Anđeli su poslani da sakupe iz šume i polja životinje koje je Bog stvorio. (The Spirit of Prophecy 1:69, 72).

Anđeli su išli ispred ovih životinja, a oni su ih pratili dvoje po dvoje, mužjak i ženka, i čiste zvijeri po sedam. (Spiritual Gifts 3:67).

Sada je sve bilo spremno za zatvaranje arke, što Noje nije mogao učiniti iznutra. Podrugljivomnoštvovidianđelakakosi-lazis neba,obučenusjajpoputmunje.Onzatvara ta ogromna spoljna vrata, a zatim ponovo kreće svojim putem prema nebu. (The Spirit of Prophecy 1:72).

Potop dolazi---

Bez obzira na taj svečani prikaz, oni [pretpotopni ljudi] su bili svjedoci Božje moći –neprirodne pojave da zvijeri napuš- taju šume i polja i ulaze u arku, a anđeo Božji obučen u sjaj, i strašni u veličanstvenosti, silazi sa neba i zatvara vrata; ipak su otvrdnuli svoja srca i nastavili da uživaju i da se zabavljaju nad signalnim manifestacijama božanske moći. Ali osmog dana ne- besa su skupila crninu... Kiša se spustila sa oblaka iznad njih. Ovo je nešto čemu nikada nisu bili svjedoci. Oluja se pojačavala sve dok se nije činilo da voda dolazi s neba poput moćnog slapa. Mlazevi vode bi izbijali iz zemlje neopisivom snagom, bacajući masivno kamenje stotinama stopa u vazduh, a zatim bi se zako- pali duboko u zemlju...

Silina oluje se povećala, a sa zaraćenim elementima su se pomiješali jauci ljudi koji su prezirali Božji autoritet. Drveće, zgrade, kamenje i zemlja bacani su na sve strane. Užas čovjeka i zvijeri bio je neopisiv. Čak se i sam Sotona, koji je bio primo- ran da bude među zaraćenim elementima, bojao za svoje posto- janje...

Anđeli koji se ističu snagom vodili su arku i sačuvali je od štete. Svaki trenutak tokom te strašne oluje od četrdeset dana i četrdeset noći, očuvanje kovčega bilo je čudo svemoguće sile. (The Spirit of Prophecy 1:73, 75).

Posle Potopa

Noje i njegova porodica su zabrinuto gledali kako se voda smanjuje. Želio je da ponovo izađe na zemlju. Poslao je gavrana koji je letio naprijed-natrag do i od arke. Nije dobio informaciju koju je želio i poslao je golubicu koja se, ne nalazeći odmora, ponovo vratila u arku. Nakon sedam dana golubica je ponovo poslana, a kada se u njenim ustima ugledao maslinov list, nastalo je veliko veselje ove osmočlane porodice, koja je tako dugo bila zatvorena u arci. Opet anđeo silazi i otvara vrata arke. Noje je mogao ukloniti vrh, ali nije mogao otvoriti vrata koja je Bog zatvorio. Bog se obratio Noju preko anđela koji je otvorio vrata, i naredio Nojevoj porodici da izađe iz arke i izvede sa sobom sve živo biće...

Nakon što je Noje izašao iz arke, pogledao je oko sebe na moćne i divlje zvijeri koje je izveo iz arke, a zatim na svoju po- rodicu koja je brojala osmoro, i jako se bojao da će ih zvijeri uništiti. Ali Gospod je poslao svog anđela da kaže Noju: „Neka vas se boje i neka pred vama strahuju sva stvorenja na zemlji, sva stvorenja koja lete po nebesima, sve što se miče po zemlji i sve morske ribe. U vaše je ruke sve to predato. Sve što se miče što je živo neka vam bude za hranu, kao što sam vam dao i sve zeleno bilje.“ (The Spirit of Prophecy 1:76, 78, 79).

Vavilonski graditelji---

Neki od Nojevih potomaka su ubrzo počeli da otpadaju... Neki nisu vjerovali u postojanje Boga... Drugi su vjerovali da Bog postoji. Oni koji su bili Božji neprijatelji osjećali su se sva- kodnevno ukoreni pravednim razgovorom i pobožnim životom onih koji su voljeli, slušali i uzdizali Boga. Nevjernici su se međusobno posavjetovali i dogovorili da se odvoje od vjernika. Otputovali su daleko od njih i odabrali veliku ravnicu u kojoj će živjeti. Sagradili su grad, a onda su smislili ideju da sagrade ve- liki toranj koji bi dopirao do oblaka, kako više ne bi bili raštr- kani. Sagradili bi svoju kulu na mnogo većoj visini nego što su vode prevladavale u vrijeme Potopa i bili bi kao bogovi i vladali bi ljudima...

Oni su se uzdigli protiv Boga. Ali On im nije dozvolio da završe svoj posao. Oni su bili izgradili svoju kulu na veliku vi- sinu, kada je Gospod poslao dva anđela da ih zbune u njihovom radu... Anđeli su pobrkali njihov jezik. Nakon toga nije bilo har- monije u njihovom radu. Ljuti jedni na druge i ne mogavši da objasne nesporazum i čudne riječi među njima, napustili su po- sao i razdvojili se jedni od drugih, i rasuli se po zemlji. Do tog vremena, ljudi su govorili samo jedan jezik. Munja sa neba, kao znak Božjeg gnjeva, oborila je vrh njihove kule i bacila je na zemlju. (The Spirit of Prophecy 1:92, 93).