Poglavlje 8 Anđeli u Vrijeme Izlaska

Mojsijevo rođenje---

Kako je vrijeme odmicalo, [Josif] veliki čovjek kome je E- gipat toliko dugovao ... otišao je u grob. I „ustao je novi kralj nad Egiptom, koji nije poznavao Josifa.“ ... „I reče svome na- rodu: Evo, narod sinova Izraelovih je veći i moćniji od nas.“ ....

Izdate su naredbe da se unište jevrejska muška djeca pri njihovom rođenju. Sotona je bio pokretač u ovoj stvari. Znao je da će među Izraelcima biti podignut izbavitelj; i vodeći kralja da uništi njihovu djecu, nadao se da će poraziti božansku namjeru...

Dok je ovaj dekret bio na snazi, Amramu i Johavedi se rodio sin. Majka je uspjela sakriti dijete [Mojsija] tri mjeseca. Zatim, otkrivši da ga više ne može sigurno čuvati, pripremila je malu korpu od papirusove trske, čineći je vodonepropusnom pomoću katrana i smole; i položivši bebu u nju, stavila je je među trske na ivici rijeke. Nije se usudila ostati da ga čuva, da ne bi oduzeti život djeteta i njen vlastiti; ali njegova sestra, Mirjam, zadržala se blizu, zabrinuto gledajući šta će biti s njenim mlađim bratom. A bilo je i drugih posmatrača. Majčine usrdne molitve pre- dale su njeno dijete na brigu Bogu; a anđeli su, nevidljivi, leb- djeli iznad njegovog skromnog počivališta. Anđeli su tamo upu- tili faraonovu kćer. Njenu radoznalost pobudila je mala korpa, i dok je gledala prelijepo dijete u njoj, na prvi pogled je pročitala priču. Suze bebe probudile su njeno saosjećanje i. odlučila je da ga treba spasiti; usvojila bi ga kao svog. (Patriarchs and Prophets, 241-243).

Anđeli su poučavali starješine Izraela da je vrijeme njiho- vog izbavljenja blizu i da je Mojsije čovjek koga će Bog uposliti da izvrši ovo djelo. Anđeli su takođe poučili Mojsija da ga je Jehova izabrao da raskine ropstvo svog naroda. On je, pretpostavljajući da će njihovu slobodu dobiti silom oružja, oče- kivao da će povesti jevrejsku vojsku protiv egipatskih vojski. (Patriarchs and Prophets, 245).

Mojsije je ostao na dvoru do svoje četrdesete godine. Jed- nog dana dok je bio napolju, vidjevši kako Egipćanin udara jed- nog Izraelca, on je iskočio naprijed, ubio Egipćanina i odmah zakopao tijelo u pijesak... [Mojsije] se izvukao i pobjegao prema Arabiji. Nakon nekog vremena, Mojsije se oženio jednom od kćeri Jitrovih; i ovdje, u službi svog tasta, kao čuvar stada, ostao je četrdeset godina. (Patriarchs and Prophets, 246, 247).

Mojsije u Madijanu---

Da su njegove [Mojsijeve] oči mogle da se otvore, on bi vi- dio Božije glasnike, čiste, svete anđele, kako se sa ljubavlju sa- vijaju nad njim, bacajući svoju svjetlost oko njega. (The Signs of the Times, February 19, 1880.)

Dok je obavljao svoj krug dužnosti, [Mojsije] je ugledao grm, grane, lišće i deblo, sve kako gori, ali nije sagorelo. Prišao je da vidi čudesan prizor, kada mu se iz plamena obratio glas. Bio je to Božji glas. On je bio taj koji se, kao anđeo saveza, otkrio očevima u prošlim vjekovima. Mojsijevo tijelo je zadr- htalo, bio je obuzet užasom kad ga je Gospod pozvao po imenu. Drhtavim usnama je odgovorio: „Evo me.“ Bio je upozoren da svom Stvoritelju ne prilazi s pretjeranom familijarnošću: „Izuj cipele s nogu svojih; jer mjesto na kojem stojiš je sveta zemlja.“

„I Mojsije sakri lice svoje; jer se bojao pogledati u Boga.“ (The Signs of the Times, February 26, 1880.)

Sa svojom ženom i djecom Mojsije je krenuo na put [u Egi- pat]. Na putu iz Madijana, Mojsije je primio zapanjujuće i strašno upozorenje o Gospodnjem nezadovoljstvu. Anđeo mu se ukazao naprijetećinačin, kao daće gaodmahuništiti. Nije dato nikakvo objašnjenje; ali Mojsije se sjetio da je zanemario jedan od Božjih zahtjeva; popustivši na nagovor svoje žene, zanema- rio je da izvrši obred obrezivanja njihovog najmlađeg sina. Nije ispunio uslov prema kojem je njegovo dijete moglo imati pravo na blagoslove Božjeg saveza s Izraelom Sefora je, u strahu daće njen muž biti ubijen, sama izvršila obred, a anđeo je tada doz- volio Mojsiju da nastavi njegovo putovanje. U svojoj misiji fa- raonu, Mojsije je trebao biti stavljen u položaj velike opasnosti; njegov život se mogao sačuvati samo uz zaštitu svetih anđela. Ali dok živi u zanemarivanju poznate dužnosti, ne bi bio sigu- ran; jer ga nisu mogli zaštititi Božji anđeli. (Patriarchs and Prophets, 255, 256).

Aron, poučen od anđela, pođe u susret svom bratu, od kojeg je tako dugo bio odvojen; i sreli su se usred pustinjske samoće, blizu Horeva. Zajedno su putovali u Egipat; i kada su stigli u zemlju Gošen, krenuli su da okupljaju starješine Izraela. (Patri- archs and Prophets, 257).

Pošasti Egipta---

Mojsije iAronsu bili Božjipredstavnici ispred smjelog, prkosnogkraljainepokajanih sveštenika, okorelih u pobuni, koji su se udružili sa zlim anđelima. Faraon i egipatski velikani nisu bili neznalice u pogledu mudre Božje vladavine. Jarka svje- tlost je sijala kroz vjekove, ukazujući na Boga, na Njegovu pra- vednu vladu i na zahtjeve Njegovog zakona. Josif i sinovi Izra- elovi u Egiptu objavili su znanje o Bogu. Čak i nakon što je na- rod Izraela doveden u ropstvo Egipćanima, nisu svi smatrani ro- bovima. Mnogi su postavljeni na važne položaje, a oni su bili svjedoci Božji. (The Youth’s Instructor, April 8, 1897.)

Sotona... je dobro znao da je Mojsije izabran od Boga da slomi jaram ropstva nad sinovima Izraelovim. Posavjetovao se sa svojim anđelima kako da izvrši djelo koje bi trebalo da odgo- vori na dvostruku svrhu: 1. Da uništi uticaj djela koje je Bog izvršio preko Njegovog sluge Mojsija, radeći preko njegovih a- genata, i na taj način krivotvoreći pravo Božje djelo; 2. Da izvrši uticaj svojim radom preko magova koji će dosezati kroz sve vjekove i uništiti u umovima mnogih istinsku vjeru u moćna čuda i djela koja treba da izvrši Hrist kada dođe na ovaj svijet. (Testi- monies for the Church 1:291).

Mojsije i Aron uđoše u gospodske dvorane egipatskog kra- lja. Tamo, pred monarhom najmoćnijeg kraljevstva koje je tada postojalo, stajala su dva predstavnika porobljene rase, da ponove naredbu od Boga za oslobađanje Izraela. Kralj je zahtijevao čudo, kao dokaz njihovog božanskog naloga... Aron je sada uzeo štap i bacio ga pred faraona. Postao je zmija. Monarh je poslao po svoje „mudrace i čarobnjake“, koji su „svako bacili svoj štap, i postali su zmije; ali Aronov štap je progutao njihove šta- pove.“...

Mađioničari zapravo nisu učinili da njihovi štapovi postanu zmije; ali magijom, uz pomoć velikog prevaranta, uspjeli su pro- izvesti ovu pojavu. Bilo je izvan moći Sotone da promijeni šta- pove u žive zmije. Princ zla, iako posjeduje svu mudrost i moć palog anđela, nema moć da stvara ili daje život; ovo je preroga- tiv samo Boga. Ali sve što je bilo u Sotoninoj moći da uradi, on je učinio; proizveo je falsifikat. Za ljudski vid štapovi su promi- jenjeni u zmije... Nije bilo ničega u njihovom izgledu što bi ih razlikovalo od zmije koju je stvorio Mojsije. Iako je Gospod u- činio da stvarna zmija proguta lažne, ipak je faraon i to smatrao, ne kao djelo Božje moći, već kao rezultat neke vrste magije superiornije od magije njegovih slugu.

Faraon je želio da opravda svoju tvrdoglavost u odupiranju božanskom nalogu, i stoga je tražio neki izgovor da zanemari čuda koja je Bog učinio preko Mojsija. Sotona mu je dao upravo ono što je želio. Radom koji je izvršio preko magova, Egipća- nima je dao do znanja da su Mojsije i Aron bili samo mađioničari i čarobnjaci i da poruka koju su oni donijeline možezahtijevatipoštovanjekaodadolaziodsuperiornogbića.TakojeSotonina krivotvorina postigla svoju svrhu, da ohrabri Egip- ćane u njihovoj pobuni i učini da faraon otvrdne svoje srce protiv ubjeđenja. Sotona se takođe nadao da će poljuljati vjeru Mojsija i Arona u božansko porijeklo njihove misije. (Patriarchs and Prophets, 263, 264).

Kada su se čuda činila pred kraljem, Sotona je bio na terenu kako bi se suprotstavio njihovomuticajuispriječiofaraonadapriznaBožjuvrhovnuvlast iposlušanjegov mandat. Sotona je dao sve od sebe da krivotvori Božje djelo i odupre se Njegovoj volji. Jedini rezultat bio je pripremiti put za veće ispoljavanje božanske moći i slave i učiniti očiglednijim, kako Izraelcima tako i cijelom Egiptu, postojanje i suverenitet pravog i živog Boga. (Patriarchs and Prophets, 334).

Oluja [sedma pošast] došla je sutrašnjeg dana kao što je i bilo predviđeno – grmljavina i grad, i vatra pomiješana s njima, uništavajući svaku travku, lomeći drveće i udarajući ljude i zvi- jeri. Do sada nijedan život Egipćana nije bio oduzet, ali sada su smrt i pustoš uslijedili na tragu anđela razarača. Samo zemlja Gošen je bila pošteđena. (The Signs of the Times, March 18, 1880.)

Gospod je preko Mojsija dao uputstva sinovima Izraelovim u vezi njihovog odlaska iz Egipta, a posebno za njihovo očuva- nje od suda koji dolazi. Svaka porodica, sama ili u vezi sa dru- gima, trebalo je da zakolje jagnje ili jare „bez mane“ i da sa stru- kom isopa poškropi krvlju „dva bočna stuba i gornji dovratak“ kuće, da ne bi anđeo uništenja, koji dolazi u ponoć, ušao u taj stan...

Gospodje objavio:„Proćićuove noćikrozzemljuegipat-sku ipobićusveprvorođene u zemlji. I krv će vam biti za znak na kućama gdje ste; i kad vidim krv, proći ću iznad tebe, i pošast neće biti na tebi da te uništi.“ (Patriarchs and Prophets, 274.)

Izraelovi sinovi su slijedili upute koje im je Bog dao; i dok je anđeo smrti prolazio od kuće do kuće među Egipćanima, svi su bili spremni za svoje putovanje. (The Spirit of Prophecy 1:204).

Oko ponoći svako egipatsko domaćinstvo probudilo se iz sna krikom bola. Plašili su se da će svi umrijeti. Sjećali su se kada se od Jevreja čuo krik tuge i žalosti zbog neljudskog ukaza okrutnog kralja da pobije svu njihovu mušku djecu čim se rode. Egipćani nisu mogli da vide anđela osvete, koji je ulazio u svaku kuću i zadao smrtni udarac, ali su znali da je Bog Jevreja taj koji ih nanosi na istu nevolju koju su pretrpjeli Izraelci. (The Youth’s Instructor, May 1, 1873.)

Hrist, nevidljivi vođa Izraela

U Egiptu je raširen izvještaj da su se sinovi Izraela ... tiskali prema Crvenom moru... Faraon je sakupio svoje snage ... [i] uz prisustvo velikana njegovog kraljevstva, predvodio je napa- dačku vojsku.

Jevreji su se ulogorili pored mora. Odjednom su u daljini ugledali blještavi oklop i kola u pokretu koja su označavala pret- hodnicu velike vojske. Užas je ispunio srca Izraelaca. Neki su vapili Gospodu, ali je mnogo veći dio požurio Mojsiju sa svojim žalbama... Njegov miran i uvjerljiv odgovor narodu je bio: „Ne bojte se, stanite i gledajte spasenje Gospodnje.“ ...

Čudesni stub od oblaka bio je praćen kao Božji signal da idu naprijed; ali sada su se međusobno pitali ne bi li to moglo nago- vijestiti neku veliku nesreću; jer ih nije odveo na pogrešnu stranu planine, na neprohodan put? Tako se anđeo Božji ukazao njihovim zabludjelim umovima kao predznak nesreće.

Ali sada, dok im se egipatska vojska približavala, očekujući da će od njih učiniti lak plijen, oblačni stup se veličanstveno uzdigao u nebesa, prešao preko Izraelaca i spustio se između njih i egipatske vojske. Zid tame postavljen je između progonjenih i njihovih progonitelja. Egipćani više nisu mogli da razaznaju lo- gor Jevreja i bili su primorani da se zaustave. Ali kako se noćna tama produbljivala, zid od oblaka je postao veliko svjetlo za Jevreje, preplavljujući cijeli logor sjajem dana.

Tada se nada vratila u srca Izraela. I Mojsije podiže glas svoj ka Gospodu. „I reče Gospod Mojsiju: Reci sinovima Izrae- lovim da idu naprijed. Ali ti podigni svoj štap i ispruži ruku svoju nad morem i razdvoji ga; i sinovi Izraelovi će ići po suhom usred mora.“...

Egipćani su ihprogoniliiušlizanjimadosred mora,čaki svi faraonovikonji,njegova kola i njegovi konjanici. I dogodi se da je u jutarnjoj straži Gospod pogledao na vojsku Egipćana kroz stub od ognja i od oblaka, i uznemirio vojsku Egipćana.“ (Patriarchs and Prophets, 283-287).

Božji anđeli prošli su kroz njihovu vojsku i uklonili točkove njihovih kola. (The Spirit of Prophecy 1:209).

Egipćane je obuzela zbunjenost i užasnutost..., pokušali su da se vrate svojim stopama i pobjegnu na obalu koju su napustili. Ali Mojsije je ispružio svoj štap, a nagomilane vode, sikćući, urlajući i željne svog plijena, jurnule su zajedno i progutale egi- patsku vojsku u njihovim crnim dubinama. (Patriarchs and Prophets, 287).

Vođa [Izraelaca] je bio moćan vojskovođa. Njegovi anđeli, koji vrše Njegovu naredbu, hodali su s obje strane ogromnih izraelskih vojski, i zlo nije moglo pasti na njih. Izrael je bio bez- bjedan... Zatim je uslijedila sveta pjesma trijumfa, koju je pred- vodila Mirjam. (The Review and Herald, June 1, 1897.)

Isus je bio anđeo obavijen stubom od oblaka danju i ognje- nim stubom noću. (The Review and Herald, June 17, 1890.)