Zaključano na Latinskom

Kada je kršćanstvo uspostavljeno zakonom, iskvareni latinski je postao zajednički jezik svih zapadnih dijelova Europe. Crkvena služba, dakle, i prijevod Biblije koji se čitao u crkvama, oba su na ovom pokvarenom latinskom, to jest, na zajedničkom jeziku zemlje. Nakon invazije barbarskih naroda koji su srušili Rimsko Carstvo, latinski je postupno prestao biti jezikom bilo kojeg dijela Europe. Ali štovanje naroda prirodno čuva ustaljene oblike i obrede religije dugo nakon što su okolnosti koje su ih uvele i učinile razumnima prošle. Dakle, iako velika većina naroda više nigdje ne razumije latinski, cijela crkvena služba i dalje se slavi na ovom jeziku. Tako su u Europi uspostavljena dva različita jezika, na isti način kao u starom Egiptu: jezik svećenika i jezik naroda; sveti jezik i profani jezik, naučeni jezik i nenaučeni jezik. Ali bilo je potrebnodasvećenicirazumijuneštoodovogsvetogiučenogjezikanakojemsutrebali služiti; i stoga je studij latinskog jezika od početka činio bitan dio sveučilišnog obrazovanja.

Nije bilo isto za grčki ili hebrejski jezik. Nepogrešivi dekreti Crkve objavili su da je latinski prijevod Biblije, koji se obično naziva latinska Vulgata, također bio diktiran božanskim nadahnućem... Rani reformatori pronašli su grčki tekst Novog zavjeta, pa čak i hebrejski tekst Stariji, naklonjeniji njihovim stavovima od vulgatnog prijevoda, koji je, kako bi se moglo pretpostaviti, postupno bio prilagođen da podupire doktrine Katoličke crkve. Stoga su krenuli u razotkrivanje brojnih pogrešaka u ovom prijevodu, koje se rimokatoličko svećenstvo tako našlo pod nužnošću obrane ili objašnjenja.

Knjiga

Odjeljak: O Javnim Radovima i Ustanovama Potrebnim za Olakšavanje Određenih Gospodarskih Grana.

DIO III. Rashodi za Javne Radove i Javne Ustanove. Istraživanje Prirode i Uzroka Bogatstva Naroda, Adam Smith, 1776.