Uticaj misli na okolnosti
Čovekov um se može uporediti s vrtom, koji se može inteligentno obrađivati ili prepustiti da zaraste u divljinu; ali, bilo da je negovan ili zapušten, moraće doneti plodove Ako se u njega ne posade korisna semena, u njega će pasti mnoštvo beskorisnih semena-korova i ona će nastaviti da rastu
Kao što baštovan neguje svoju parcelu, čisteći je od korova i gajeći cveće i plodove koje želi, tako i čovek može da neguje vrt svog uma, uklanjajući sve pogrešne, beskorisne i nečiste misli i usmeravajući se ka savršenstvu kroz prave, korisne i čiste misli Prateći ovaj proces, čovek pre ili kasnije otkriva da je glavni baštovan svoje duše, upravljač svog života. U njemu se otkrivaju nedostaci misli i on sa sve većom preciznošću razume kako sile misli i elementi uma utiču na oblikovanje karaktera, okolnosti i sudbine
Misao i karakter su jedno, i kako se karakter može izraziti i otkriti jedino kroz okolnosti i uslove, spoljašnje okolnosti u čovekovom životu uvek će biti u harmoniji s njegovim unutrašnjim stanjem. Ovo ne znači da su čovekove okolnosti u određenom trenutku pokazatelj celokupnog karaktera, već da su te okolnosti toliko usko povezane sa nekim ključnim elementom misli unutar njega da su, u datom trenutku, neophodne za njegov razvoj
Svaki čovek se nalazi tamo gde jeste zbog zakona svog bića; misli koje je ugradio u svoj karakter dovele su ga na to mesto, i u rasporedu njegovog života nema elemenata slučajnosti –sve je rezultat zakona koji ne greši. Ovo je podjednako tačno za one koji se osećaju „van harmonije“ sa svojim okruženjem kao i za one koji su njime zadovoljni
Kao biće koje se razvija i napreduje, čovek se nalazi tamo gde jeste da bi učio i rastao; i kada nauči duhovnu lekciju koju mu donose određene okolnosti, one prolaze i ustupaju mesto drugim okolnostima
Čoveka udara talas okolnosti sve dok veruje da je stvorenje spoljašnjih uslova, ali kada shvati da je kreativna sila i da može upravljati skrivenim semenom i tlom svog bića iz kojih izrastaju okolnosti, tada postaje pravi gospodar sebe.
Da okolnosti rastu iz misli, zna svaki čovek koji je duže vreme praktikovao samokontrolu i samopročišćenje, jer će primetiti da se promene u njegovim okolnostima dešavaju tačno u skladu s promenom njegovog mentalnog stanja.
Ovo je toliko tačno da, kada se čovek ozbiljno posveti ispravljanju nedostataka u svom karakteru i napravi brz i vidljiv napredak, prolazi kroz niz promena u okolnostima.
Duša privlači ono što u sebi tajno zadržava, ono što voli, ali i ono čega se boji Ona doseže visine svojih cenjenih težnji i pada do nivoa svojih neuzdržanih želja;
okolnosti su sredstvo kojim duša dobija ono što je njeno
Svaka misao-posledica, koja je posejana ili dozvoljena da padne u um i da tamo pusti koren, donosi sopstvene plodove, cvetajući pre ili kasnije u delu i donoseći sopstvene plodove prilika i okolnosti. Dobre misli donose dobre plodove, loše misli loše plodove.
Spoljašnji svet okolnosti oblikuje se prema unutrašnjem svetu misli, i prijatni i neprijatni spoljašnji uslovi su faktori koji doprinose krajnjem dobru pojedinca Kao žetelac sopstvene žetve, čovek uči i iz patnje i iz blaženstva.
Prateći najdublje želje, težnje i misli kojima dozvoljava da ga nadvladaju (jurcajući za lažnim svetlima nečistih maštanja ili čvrsto koračajući putem snažnih i uzvišenih napora), čovek na kraju dolazi do njihovog ostvarenja u spoljašnjim uslovima svog života
Zakoni rasta i prilagođavanja važe svuda. Čovek ne dolazi do prihvatilišta ili zatvora pod tiranijom sudbine ili okolnosti, već putem prizemnih misli i niskih želja
Isto tako, čovek čistih misli ne pada iznenada u zločin pod uticajem spoljašnje sile Zločinačka misao je dugo bila potajno negovana u srcu, a čas prilike otkriva njenu prikupljenu snagu.
Okolnosti ne stvaraju čoveka; one ga otkrivaju njemu samome Ne postoji takvo stanje u kojem bi čovek mogao pasti u porok i patnje koje ga prate, a da nema sklonosti ka poroku, niti se može uzdići do vrline i njene čiste sreće bez stalnog gajenja vrlinskih težnji; stoga je čovek, kao gospodar i tvorac misli, graditelj samog sebe, tvorac i oblikovatelj okruženja
Čak i pri rođenju duša dolazi sa sopstvenim osobinama i kroz svaki korak svog zemaljskog hodočašća privlači one kombinacije uslova koje otkrivaju njeno unutrašnje stanje, koje su odraz njene sopstvene čistote i nečistote, njene snage i slabosti.
Ljudi ne privlače ono što žele, već ono što jesu Njihove ćudi, maštanja i ambicije su ometani na svakom koraku, ali njihove najdublje misli i želje se hrane sopstvenom hranom, bilo da je ona čista ili nečista. Čoveka okiva samo on sam; misao i delovanje su tamničari Sudbine – oni zarobljavaju, kada su prizemni; oni su takođe anđeli Slobode – oni oslobađaju, kada su plemeniti.
Čovek ne dobija ono što želi i za šta se moli, već ono što pošteno zaslužuje Njegove želje i molitve su zadovoljene i uslišene samo kada su u skladu s njegovim mislima i delima
U svetlu ove istine, šta onda znači „boriti se protiv okolnosti”? To znači da se čovek neprestano buni protiv spoljašnjih posledica, dok sve vreme u srcu hrani i čuva njihov uzrok
Taj uzrok može imati oblik svesnog poroka ili nesvesne slabosti; ali, šta god da je, tvrdoglavo ometa napore svog nosioca, pozivajući ga da potraži lek
Ljudi su željni da poboljšaju svoje okolnosti, ali nisu voljni da poboljšaju sebe; stoga ostaju zarobljeni. Čovek koji se ne plaši „samorazapinjanja” nikada ne može omanuti u ostvarenju cilja za kojim mu srce čezne Ovo važi za zemaljske isto kao i za nebeske stvari Čak i čovek čiji je jedini cilj da stekne bogatstvo mora biti spreman da učini velike lične žrtve pre nego što postigne svoj cilj; koliko je onda potrebnije onome ko želi da postigne snažan i uravnotežen život?
Evo čoveka koji je očajno siromašan Izuzetno je zabrinut zbog svojih okolnosti i uslova života kod kuće, te želi da se oni poboljšaju, a istovremeno izbegava svoj posao i smatra da je opravdano pokušavati prevariti svog poslodavca zbog navodno nedovoljnih plata Takav čovek ne razume najjednostavnije osnove principa koji su temelj istinskog blagostanja, i ne samo da je potpuno nesposoban da se izdigne iz svog bednog stanja, već zapravo privlači još dublje očajanje tako što prebiva u lenjim, varljivim i nedostojnim mislima i delima
Evo bogataša koji pati od bolne i uporne bolesti kao posledice proždrljivosti. Spreman je da da velike sume novca da bi se rešio bolesti, ali nije voljan da se odrekne svojih proždrljivih želja Želi da zadovolji svoj ukus za bogatu i neprirodnu hranu i da zadrži svoje zdravlje. Takav čovek nije spreman da ima zdravlje jer još nije naučio osnovne principe zdravog života.
Evo poslodavca koji koristi nepoštene metode da izbegne plaćanje propisane plate i, u nadi za većim profitom, smanjuje plate svojih radnika. Takav čovek nije sposoban za istinsko blagostanje Kada se nađe u situaciji bankrota, i po pitanju reputacije i po pitanju bogatstva, okrivljuje okolnosti, ne shvatajući da je on jedini autor svog stanja
Ove tri situacije sam naveo samo kao ilustraciju istine da je čovek uzročnik (mada gotovo uvek nesvesno) svojih okolnosti i da, iako teži dobru, neprestano ometa njegovo ostvarenje tako što podstiče misli i želje koje nikako ne mogu biti u skladu s tim ciljem. Slični primeri mogli bi se navesti gotovo beskonačno, ali to nije potrebno Čitalac može, ukoliko tako odluči, pratiti dejstvo zakona misli u sopstvenom umu i životu, i dok se to ne uradi, samo spoljašnje činjenice ne mogu služiti kao osnov za zaključivanje.
Okolnosti su, međutim, toliko složene, misli su toliko duboko ukorenjene, a uslovi sreće se toliko razlikuju kod pojedinaca, da se čitavo stanje čovekove duše (iako može biti poznato njemu samom) ne može suditi prema spoljašnjem izgledu njegovog života
Čovek može biti pošten u određenim pravcima, a ipak trpeti oskudicu. Čovek može biti nepošten u određenim pravcima, a ipak steći bogatstvo Ali zaključak koji se obično donosi – da prvi propada zbog svoje posebne poštenosti, a da drugi napreduje zbog svoje posebne nepoštenosti – rezultat je površnog prosuđivanja koje pretpostavlja da je nepošten čovek gotovo potpuno pokvaren, a pošten čovek gotovo potpuno vrlinski
U svetlu dubljeg znanja i šireg iskustva, ovakva prosudba se pokazuje kao pogrešna. Nepošten čovek može imati neke izuzetne vrline koje drugi nema, dok pošten čovek može imati odbojna poročna ponašanja koja su odsutna kod prvog Pošten čovek žanje dobre rezultate svojih poštenih misli i dela; on takođe snosi patnje koje donose njegovi poroci. Nepošten čovek takođe ubira sopstvene patnje i sreću
Ljudskoj sujeti prija da veruje da pati zbog svojih vrlina; ali dok čovek ne iskoreni svaku bolesnu, ogorčenu i nečistu misao iz svoje duše, nije u stanju da zna i izjavi da su njegove patnje posledica njegovih dobrih, a ne loših osobina Na putu ka vrhunskoj savršenosti, mnogo pre nego što je dostigne, otkriće da u njegovom umu i životu deluje veliki zakon koji je apsolutno pravedan i koji ne može, stoga, dati dobro za zlo, niti zlo za dobro
Posedujući takvo znanje, shvatiće, osvrćući se na svoju prošlost, neznanje i slepilo, da je njegov život, i uvek je bio, pravedno uređen i da su sva njegova prošla iskustva, dobra i loša, bila pravedan rezultat njegovog razvijajućeg, ali još neostvarenog bića
Dobre misli i dela nikada ne mogu proizvesti loše rezultate; loše misli i dela nikada ne mogu proizvesti dobre rezultate To je isto kao da kažemo da iz kukuruza ne može niknuti ništa drugo osim kukuruza, niti iz koprive išta osim koprive Ljudi razumeju ovaj zakon u prirodnom svetu i rade u skladu s njim, ali ga malo ko razume u mentalnom i moralnom svetu (iako je njegovo delovanje tamo jednako jednostavno i postojano), pa zato i ne sarađuju s njim
Patnja je uvek posledica pogrešne misli u nekom pravcu. Ona je znak da je pojedinac izvan harmonije sa samim sobom, sa zakonom svog bića Jedina i vrhovna svrha patnje je da pročisti, da sagori sve što je beskorisno i nečisto Patnja prestaje za onoga ko je čist Ne bi imalo smisla spaljivati zlato nakon što je odstranjena nečistoća, i savršeno čist i prosvetljen čovek ne može patiti
Okolnosti s kojima se čovek susreće u patnji rezultat su njegove sopstvene mentalne disharmonije Okolnosti s kojima se čovek susreće u blaženstvu rezultat su njegove sopstvene mentalne harmonije Blaženstvo, a ne materijalna imovina, je mera ispravne misli; bednost, a ne nedostatak materijalnih dobara, je mera pogrešne misli. Čovek može biti proklet i bogat; može biti blagosloven i siromašan Blaženstvo i bogatstvo su povezani samo kada se bogatstvo koristi ispravno i mudro A siromašan čovek tone u bedu samo kada svoj položaj vidi kao nepravedno nametnut teret.
Siromaštvo i preterano ugađanje sebi predstavljaju dva ekstrema bede Oba su jednako neprirodna i rezultat su mentalnog poremećaja. Čovek nije pravilno usklađen dok ne postane srećno, zdravo i prosperitetno biće; a sreća, zdravlje i blagostanje rezultat su harmoničnog usklađivanja unutrašnjeg i spoljašnjeg – čoveka sa njegovim okruženjem Čovek tek počinje da bude čovek kada prestane da kuka i kritikuje druge i počne da traži skrivenu pravdu koja reguliše njegov život Kada prilagodi svoj um tom regulatornom faktoru, prestaje da optužuje druge kao uzrok svog stanja i izgrađuje se u snažnim i plemenitim mislima; prestaje da se buni protiv okolnosti i počinje da ih koristi kao pomoć za brži napredak i kao sredstvo za otkrivanje skrivenih snaga i mogućnosti unutar sebe
Zakon, a ne zbrka, dominantno je načelo u univerzumu; pravda, a ne nepravda, je duša i suština života Ispravnost, a ne korupcija, je oblikujuća i pokretačka sila u duhovnom uređenju sveta.
S obzirom na to, čovek samo treba da se uskladi sa sobom kako bi otkrio da je univerzum pravedan. Tokom procesa usklađivanja sa sobom, otkriće da, kako menja svoje misli prema stvarima i ljudima, tako će se stvari i ljudi menjati prema njemu
Dokaz ove istine nalazi se u svakom pojedincu, i stoga dozvoljava lako istraživanje kroz sistematsku introspekciju i samoanalizu Neka čovek radikalno promeni svoje misli i biće zapanjen brzim preobražajem koji će se desiti u materijalnim uslovima njegovog života Ljudi zamišljaju da misli mogu ostati tajne, ali ne mogu. One brzo kristališu u naviku, a navika se učvršćuje u okolnosti Bestijalne misli kristališu se u navike pijanstva i senzualnosti, koje se učvršćuju u okolnosti siromaštva i bolesti. Nečiste misli svih vrsta kristališu se u iscrpljujuće i zbunjujuće navike, koje se učvršćuju u odvraćajuće i nepovoljne okolnosti. Misli straha, sumnje i neodlučnosti kristališu se u slabe, nečovekolike i neodlučne navike, koje se učvršćuju u okolnosti neuspeha, siromaštva i robovske zavisnosti. Lenje misli kristališu se u slabe navike prljavštine i nepoštenja, koje se učvršćuju u okolnosti pokvarenosti i prosjaštva Misli mržnje i osude kristališu se u navike optuživanja i nasilja, koje se učvršćuju u okolnosti povreda i progonstva. Sebične misli svih vrsta kristališu se u navike samoljublja, koje se učvršćuju u mučne okolnosti
S druge strane, lepe misli svih vrsta kristališu se u navike ljubaznosti i dobrote, koje se učvršćuju u prijatne i sunčane okolnosti Čiste misli kristališu se u navike umerenosti i samokontrole, koje se učvršćuju u okolnosti mira i spokoja Misli hrabrosti, samopouzdanja i odlučnosti kristališu se u muževne navike, koje se učvršćuju u okolnosti uspeha, obilja i slobode Energijske misli kristališu se u navike čistoće i marljivosti, koje se učvršćuju u prijatne okolnosti Blage i opraštajuće misli kristališu se u navike blagosti, koje se učvršćuju u zaštitne i očuvavajuće okolnosti. Ljubazne i nesebične misli kristališu se u okolnosti istinskog i trajnog blagostanja i istinskog bogatstva
Određeni tok misli, kada se uporno gaji, bilo dobar ili loš, neizbežno će proizvesti svoje rezultate na karakter i okolnosti Čovek ne može direktno da bira svoje okolnosti, ali može da bira svoje misli i tako indirektno, ali sigurno, oblikuje svoje okolnosti
Priroda pomaže svakom čoveku u ostvarenju misli koje najviše podstiče, i pruža mu prilike koje će najbrže izvući na površinu kako dobre, tako i loše misli
Neka čovek prestane sa svojim grešnim mislima i sav će svet omekšati prema njemu i biti spreman da mu pomogne Neka odbaci slabe i bolesne misli, i prilike će se pojaviti sa svih strana da podrže njegove snažne odluke. Neka podstiče dobre misli, i nijedna teška sudbina ga neće vezati za bedu i sramotu Svet je tvoj kaleidoskop, a promenljive kombinacije boja koje ti u svakom trenutku prikazuje su precizno podešene slike tvojih neprekidno pokretnih misli
Budi ono što želiš da budeš;
Neka neuspeh nađe lažnu utehu u toj jadnoj reči „okruženje,“
Ali duh to prezire i slobodan je.
Duh vlada vremenom, osvaja prostor; On zastrašuje tog hvalisavog prevaranta, Slučaj,
I primorava tiranina Okolnost Da skine krunu i zauzme mesto sluge.
Ljudska Volja,
ta sila nevidljiva,
Potomak besmrtne Duše,
Može prokrčiti put ka svakom cilju,
Čak i kroz zidove granita
Ne budi nestrpljiv u kašnjenju,
Već čekaj kao onaj koji razume;
Kada duh ustane i zapovedi, Bogovi su spremni da poslušaju.
Uticaj misli na zdravlje i telo
Telo je sluga uma. Ono sledi procese uma, bilo da su svesno izabrani ili automatski izraženi. Na zapovest nezakonitih misli telo brzo tone u bolest i propadanje; na zapovest radosnih i lepih misli ono se oblači u mladost i lepotu
Bolest i zdravlje, kao i okolnosti, ukorenjeni su u mislima Bolesne misli će se izraziti kroz bolesno telo Poznato je da misli straha mogu ubiti čoveka isto tako brzo kao metak, a svakodnevno ubijaju hiljade ljudi jednako sigurno, iako sporije. Ljudi koji žive u strahu od bolesti upravo su oni koji je i dobijaju Anksioznost brzo demoralizuje celo telo i otvara vrata za ulazak bolesti, dok nečiste misli, čak i ako se fizički ne ispoljavaju, ubrzo narušavaju nervni sistem
Snažne, čiste i srećne misli grade telo u snazi i gracioznosti Telo je delikatan i plastičan instrument koji lako reaguje na misli koje ga oblikuju, i navike misli proizvode svoje efekte, dobre ili loše, na telo.
Ljudi će nastaviti da imaju nečistu i otrovanu krv sve dok šire nečiste misli Iz čistog srca dolazi čist život i čisto telo. Iz nečistog uma dolazi nečist život i korumpirano telo. Misao je izvor delovanja, života i manifestacije; učini izvor čistim i sve će biti čisto.
Promena ishrane neće pomoći čoveku koji ne želi da promeni svoje misli Kada čovek učini svoje misli čistim, više neće želeti nečistu hranu.
Čiste misli stvaraju čiste navike Takozvani svetac koji ne vodi računa o higijeni svog tela nije svetac. Onaj ko je ojačao i pročistio svoje misli nema potrebe da se brine o zlonamernim mislima drugih
Ako želiš da usavršiš svoje telo, čuvaj svoj um. Ako želiš da obnoviš svoje telo, ulepšaj svoj um. Misli zlobe, zavisti, razočaranja i očajanja lišavaju telo zdravlja i gracioznosti Mrzovoljno lice ne nastaje slučajno; ono je rezultat mrzovoljnih misli Bore koje narušavaju lice iscrtane su bezumljem, strašću i ponosom.
Poznajem ženu od devedeset šest godina koja ima vedro, nevino lice kao devojčica Poznajem čoveka daleko mlađeg kome je lice izobličeno i u neskladu. Prva osoba je rezultat slatke i sunčane naravi, dok je drugi rezultat strasti i nezadovoljstva.
Kao što ne možeš imati prijatan i zdrav dom ukoliko ne dozvoliš vazduhu i sunčevoj svetlosti da slobodno uđu u prostoriju, tako snažno telo i vedro, srećno ili mirno lice mogu proizaći samo iz slobodnog ulaska misli radosti, dobre volje i spokoja u um
Na licima starijih ljudi postoje bore nastale od saosećanja, druge od snažnih i čistih misli, a treće su urezane strašću Ko ne može da ih razlikuje? Kod onih koji su živeli pravedno, starost je
mirna, spokojna i nežna, poput zalazećeg Sunca Nedavno sam video filozofa na samrtničkoj postelji. Nije bio star osim po godinama. Umro je mirno i spokojno, kao što je i živeo.
Nema boljeg lekara od vedre misli za rasterivanje telesnih tegoba; nema boljeg utešitelja od dobre volje za uklanjanje senki tuge i žalosti. Živeti neprekidno u mislima zlobe, cinizma, sumnje i zavisti znači biti zatvoren u samonametnutom zatvoru Ali misliti dobro o svima, biti veseo sa svima, i strpljivo učiti da u svemu pronađeš dobro – takve nesebične misli su vrata neba; i živeti dan za danom u mislima mira prema svakom stvorenju donosi obilje mira onome ko ih neguje.
Misao i svrha
Dok misao nije povezana sa svrhom, nema inteligentnog postignuća Kod većine ljudi suština misli je prepuštena da „pluta“ na okeanu života Besciljnost je mana, i takvo se lutanje ne sme nastaviti kod onog ko želi da izbegne katastrofu i uništenje.
Oni koji nemaju centralnu svrhu u svom životu lako postaju žrtve sitnih briga, strahova, problema i sažaljenja prema sebi, što su sve znaci slabosti koji vode, podjednako sigurno kao i namerno planirani gresi (iako drugim putem), do neuspeha, nesreće i gubitka, jer slabost ne može opstati u univerzumu koji razvija snagu
Čovek treba da osmisli legitimnu svrhu u svom srcu i krene u njeno ostvarenje. Treba da ovu svrhu postavi kao centralnu tačku svojih misli Ona može imati oblik duhovnog ideala ili materijalnog cilja, u zavisnosti od njegove prirode u datom trenutku. Koja god da je, treba dosledno usmeravati misli ka cilju koji je postavio On treba ovu svrhu da učini svojom najvišom dužnošću i posveti se njenom ostvarivanju, ne dozvoljavajući mislima da lutaju ka prolaznim maštarijama, žudnjama i zamišljanjima. Ovo je kraljevski put ka samokontroli i pravoj koncentraciji misli Čak i ako ponovo i ponovo ne uspe u ostvarivanju svoje svrhe – što će se dešavati dok ne prevaziđe slabost – snaga karaktera koju time stekne biće mera njegovog istinskog uspeha i predstavljaće novu polaznu tačku za buduću moć i trijumf.
Oni koji nisu spremni da prihvate veliku svrhu, treba da usmere misli na besprekorno izvršavanje svoje dužnosti, bez obzira koliko njihov zadatak izgledao beznačajno. Samo na ovaj način misli se mogu okupiti i usmeriti, a odlučnost i energija razviti Kada se to postigne, nema cilja koji se ne može ostvariti
Najslađa duša koja prepoznaje sopstvenu slabost i veruje u ovu istinu – da se snaga može razviti samo kroz trud i vežbu – odmah će, verujući, početi da se napreže Dodajući trud trudu, strpljenje strpljenju i snagu snazi, ona nikada neće prestati da se razvija i na kraju će postati božanski snažna
Kao što fizički slab čovek može ojačati pažljivim i strpljivim treningom, tako i čovek sa slabim mislima može ih ojačati vežbanjem u ispravnom mišljenju
Odbaciti besciljnost i slabost i početi misliti s namerom znači ući u redove onih snažnih koji neuspeh prepoznaju samo kao jedan od puteva ka postignuću, onih koji koriste sve uslove u svoju korist i koji misle snažno, pokušavaju hrabro i ostvaruju majstorski
Nakon što osmisli svoju svrhu, čovek treba mentalno da zacrta prav put ka njenom ostvarivanju, ne gledajući ni desno ni levo Sumnje i strahove treba odlučno isključiti Oni su dezintegrativni elementi koji prekidaju pravac napora, čineći ga krivudavim, neučinkovitim i beskorisnim Misli
sumnje i straha nikada ne mogu postići ništa; one uvek vode ka neuspehu Svrha, energija, moć za delovanje i sve snažne misli prestaju kada sumnja i strah uđu u um.
Volja za delovanjem proističe iz znanja da možemo delovati Sumnja i strah su veliki neprijatelji znanja, i onaj ko ih podstiče, ko ih ne uklanja, ometa sebe na svakom koraku.
Onaj ko je pobedio sumnju i strah, pobedio je neuspeh Svaka njegova misao povezana je sa snagom, i sve teškoće su hrabro suočene i savladane. Njegovi ciljevi su postavljeni u pravo vreme, i cvetaju i donose plodove koji ne padaju prerano na zemlju
Misao koja je bez straha usmerena ka svrsi postaje kreativna sila Onaj ko to zna spreman je da postane nešto više i snažnije od gomile kolebljivih misli i promenljivih osećanja. Onaj ko to postiže postaje svesni i inteligentni upravljač svojih mentalnih moći
Faktor misli u postignuću
Sve što čovek postigne i sve što ne uspe da postigne direktan je rezultat njegovih sopstvenih misli U pravedno uređenom univerzumu, gde bi svaki gubitak ravnoteže značio potpuno uništenje, individualna odgovornost mora biti apsolutna. Čovekova slabost i snaga, čistoća i nečistota, njegove su i ne pripadaju nikome drugome One su stvorene od njega samog, a ne od drugog, i mogu se promeniti samo od strane njega, nikada od strane nekog drugog Njegovo stanje takođe pripada njemu, a ne drugome. Njegove patnje i njegova sreća dolaze iznutra. Kako misli, tako i jeste; kako nastavi da misli, tako i ostaje
Snažan čovek ne može pomoći slabijem ako taj slabiji nije voljan da primi pomoć. Čak i tada, slab čovek mora postati snažan sam za sebe On mora, sopstvenim naporima, razviti snagu koju ceni kod drugog Niko osim njega samog ne može promeniti njegovo stanje
Uobičajeno je bilo da ljudi misle i kažu: „Mnogi su robovi jer postoji jedan tlačitelj; mrzimo tlačitelja!“ Ali među nekolicinom se javlja tendencija da se ovo gledište preokrene i da se kaže: „Jedan je tlačitelj zato što su mnogi robovi; prezrimo robove.“
Istina je da su tlačitelj i robovi saradnici u neznanju, i dok naizgled nanose bol jedan drugome, oni u stvarnosti povređuju sami sebe. Savršeno znanje vidi dejstvo zakona u slabosti potlačenog i pogrešnoj primeni moći tlačitelja Savršena ljubav, videći patnju koju oba stanja nose, ne osuđuje nijedno; savršeno saosećanje obuhvata i tlačitelja i potlačenog Onaj ko je pobedio slabost i odbacio sebične misli ne pripada ni tlačitelju ni potlačenima. On je slobodan. Čovek može napredovati, pobediti i postići uspeh jedino podižući svoje misli Može ostati slab, ponižen i jadan samo odbijajući da podigne svoje misli.
Pre nego što čovek može postići bilo šta, čak i u svetovnim stvarima, mora uzdići svoje misli iznad robovskog prepuštanja životinjskim uživanjima Možda ne mora, da bi uspeo, u potpunosti odbaciti svu životinjsku prirodu i sebičnost, ali mora žrtvovati bar jedan njen deo. Čovek čija je prva misao bestijalno ugađanje sebi ne može ni jasno razmišljati niti metodično planirati Ne može pronaći i razviti svoje skrivene resurse i neuspeće u svakom poduhvatu. Nije počeo muževno da kontroliše svoje misli, pa stoga nije sposoban da upravlja stvarima i preuzme ozbiljne odgovornosti Nije spreman da deluje nezavisno i da stoji sam Ograničen je samo mislima koje bira.
Nema napretka ni postignuća bez žrtvovanja, a čovekov svetovni uspeh biće srazmeran meri u kojoj žrtvuje svoje zbrkane životinjske misli i usmerava svoj um na razvijanje svojih planova i jačanje odlučnosti i samopouzdanja Što više uzdiže svoje misli, to će veći biti njegov uspeh, a postignuća blagoslovenija i trajnija
Univerzum ne favorizuje pohlepne, nepoštene i poročne, iako ponekad na prvi pogled može izgledati da je tako. On pomaže poštenima, velikodušnima i vrlinskima. Svi veliki učitelji kroz vekove iznosili su ovu istinu na različite načine, a da bi čovek to dokazao i spoznao, potrebno je samo da istrajava u postajanju sve vrlijim podižući svoje misli.
Intelektualna dostignuća rezultat su misli posvećenih traganju za znanjem ili za lepim i istinitim u prirodi Takva dostignuća ponekad mogu biti povezana s sujetom i ambicijom, ali nisu njihov plod. Ona su prirodni plod dugog i napornog truda, čistih i nesebičnih misli.
Duhovna dostignuća predstavljaju ostvarenje svetih težnji Onaj ko živi stalno u uzvišenim i plemenitim mislima, ko se posvećuje svemu što je čisto i nesebično, postaje, kao što sunce dostiže svoj zenit i mesec puninu, mudar i plemenit u karakteru i uzdiže se na položaj uticaja i blagoslovenosti Svako dostignuće je kruna truda, diadem misli Uz pomoć samokontrole, odlučnosti, čistote, ispravnosti i usmerene misli čovek se uzdiže. Uz pomoć životinjskih nagona, lenjosti, nečistoće, korupcije i zbrkanih misli čovek pada
Čovek može dostići visok uspeh u svetu, čak i uzvišene visine u duhovnom carstvu, i potom opet pasti u slabost i bedu dopuštajući da ga obuzmu arogantne, sebične i korumpirane misli
Pobede ostvarene ispravnim mišljenjem mogu se održati samo budnošću. Mnogi popuštaju kada uspeh postane izvestan, i brzo se vraćaju u neuspeh
Sva dostignuća, bilo u poslovnom, intelektualnom ili duhovnom svetu, rezultat su jasno usmerenih misli. Njima upravlja isti zakon i ostvaruju se istim metodom. Jedina razlika leži u cilju koji se postiže
Onaj ko želi postići malo, mora žrtvovati malo; onaj ko želi postići mnogo, mora mnogo žrtvovati. Onaj ko želi dostići visoko, mora se mnogo žrtvovati
Vizije i ideali
Sanjarima dugujemo spas sveta Kao što vidljivi svet održava nevidljivi, tako i kroz sve svoje izazove, grehe i svakodnevne poslove, čovečanstvo se hrani prelepim vizijama svojih usamljeničkih sanjara. Čovečanstvo ne može zaboraviti svoje sanjare; ne može dozvoliti da njihovi ideali izblede i nestanu; ono živi kroz njih i prepoznaje ih kao stvarnosti koje će jednog dana videti i razumeti
Kompozitor, vajar, slikar, pesnik, prorok, mudrac – oni su graditelji budućeg sveta, arhitekti neba Svet je lep jer su oni živeli Bez njih, radno čovečanstvo bi propalo
Onaj ko neguje prelepu viziju, uzvišen ideal u svom srcu, jednog dana će ga i ostvariti. Kolumbo je gajio viziju drugog sveta i otkrio ga je Kopernik je negovao viziju mnoštva svetova i šireg univerzuma i otkrio ga je. Buda je ugledao viziju duhovnog sveta bezgrešne lepote i savršenog mira i ušao je u njega
Neguj svoje vizije; neguj svoje ideale Neguj muziku koja te dirne u srcu, lepotu koja se oblikuje u tvom umu, ljupkost koja obavija tvoje najčistije misli. Iz njih će izrasti svi prijatni uslovi, celokupno nebesko okruženje; od njih, ako im ostaneš veran, tvoj svet će na kraju biti izgrađen
Želeti znači dobiti; težiti znači ostvariti. Da li će najniže čovekove želje biti u potpunosti zadovoljene, a njegove najčistije težnje ostati gladne zbog nedostatka podrške? Takav zakon ne postoji Takvo stanje nikada se ne može ostvariti: „Traži i dobićeš ”
Sanjaj uzvišene snove, i dok sanjaš, takav ćeš postati Tvoja vizija je obećanje onoga što ćeš jednog dana postati; tvoj ideal je proročanstvo onoga što ćeš na kraju otkriti
Najveće postignuće je najpre bilo san, i neko vreme samo san. Hrast spava u žiru; ptica čeka u jajetu I u najvišoj viziji duše budi se anđeo Snovi su klice stvarnosti
Možda su tvoje okolnosti neskladne, ali one neće ostati takve ako samo zamisliš ideal i težiš ka njemu Ne možeš se kretati unutra, a ostati na mestu spolja Evo mladića opterećenog siromaštvom i radom Vezan je dugim satima u nezdravoj radionici, neškolovan i bez umetničkih veština. Ali on sanja o boljem životu. Misli o inteligenciji, o finoći, o gracioznosti i lepoti. Zamišlja i mentalno oblikuje idealan životni uslov
Šira sloboda i veći domet obuzimaju ga; nemir ga podstiče na delanje, i on koristi svako slobodno vreme i sredstva za razvijanje svojih latentnih moći i resursa Vrlo brzo njegov um se toliko promenio da ga radionica više ne može zadržati Ona postaje neskladna sa njegovim misaonim sklopom i on je napušta kao što se odbacuje stara odeća. Sa rastom mogućnosti koje odgovaraju njegovim novim sposobnostima, on potpuno izlazi iz tog okruženja
Godinama kasnije, vidimo ovog mladića kao odraslog čoveka Nalazimo ga kao gospodara određenih umnih sila koje koristi sa svetskim uticajem i gotovo neuporedivom moći. U njegovim rukama nalaze se konci ogromnih odgovornosti; on govori i životi se menjaju; ljudi i žene slušaju njegove reči i preoblikuju svoje karaktere. Poput Sunca, postaje fiksirani i svetli centar oko kojeg se vrte nebrojene sudbine
Ostvario je viziju svoje mladosti Postao je jedno sa svojim idealom
I ti ćeš ostvariti viziju (ne samo prolaznu želju) svog srca, bila ona niska ili uzvišena, ili mešavina oba, jer ćeš uvek gravitirati prema onome što u sebi najviše voliš U tvoje ruke biće položeni tačni rezultati tvojih sopstvenih misli. Dobićeš ono što zaslužiš, ni više ni manje. Kakvo god tvoje trenutno okruženje bilo, u njemu ćeš pasti, ostati ili napredovati sa svojim mislima – svojom vizijom, svojim idealom Postaćeš onoliko mali koliko je mala tvoja vladajuća želja, i onoliko velik koliko je velika tvoja dominantna težnja.
Neosetljivi, neuki i lenji, videći samo očigledne posledice stvari, a ne i same stvari, govore o sreći, o sudbini i o slučaju. Vide čoveka kako postaje bogat i kažu: „Kako je srećan!“ Posmatraju drugog kako stiče intelektualnu veštinu i uzvikuju: „Kako je povlašćen!“ I primećujući svetost karaktera i široki uticaj nekog trećeg, komentarišu: „Kako mu sreća ide na ruku!“ Ne vide iskušenja, neuspehe i borbe kroz koje su ti ljudi prošli da bi stekli svoje iskustvo. Nemaju znanja o žrtvama koje su podneli, o nepokolebljivim naporima koje su uložili, o veri koju su praktikovali da bi savladali prividno nepremostivo i ostvarili viziju svog srca Ne poznaju tamu i bol u srcu; vide samo svetlost i radost i nazivaju to „srećom“. Ne vide dugačak, naporan put, već samo prijatan cilj i nazivaju to „dobrom srećom“ Ne razumeju proces, već samo primećuju rezultat i nazivaju ga „slučajem“.
U svim ljudskim poslovima postoje napori i rezultati Snaga napora predstavlja meru postignutih rezultata Slučaj ne postoji Darovi, sposobnosti, kao i materijalna, intelektualna i duhovna dobra plod su truda. Oni su ostvarene misli, postignuti ciljevi, realizovane vizije.
Vizija koju uzdižeš u svom umu, ideal koji ustoličiš u svom srcu – time ćeš izgraditi svoj život; to ćeš postati.
Spokojstvo
Mirnoća uma jedan je od najlepših dragulja mudrosti Ona je rezultat dugog i strpljivog truda u samokontroli Njeno prisustvo je znak sazrelog iskustva i znanja o zakonima i delovanju misli koje nadmašuje uobičajeno.
Čovek postaje miran u onoj meri u kojoj razume sebe kao biće oblikovano mislima Jer takvo znanje podrazumeva razumevanje drugih kao proizvoda misli. Kako razvija ispravno razumevanje i sve jasnije sagledava unutrašnje odnose kroz zakon uzroka i posledice, prestaje da se uzbuđuje, nervira, brine i žali Ostaje postojan, stabilan, spokojan
Smiren čovek, naučivši da upravlja sobom, zna kako da se prilagodi drugima. I oni, zauzvrat, poštuju njegovu duhovnu snagu Osećaju da od njega mogu učiti i oslanjati se na njega Što je čovek mirniji, to su veći njegov uspeh, uticaj i snaga za dobro. Čak i običan trgovac će primetiti kako mu poslovna sreća raste kako razvija veću samokontrolu i spokojstvo, jer će ljudi uvek radije poslovati sa čovekom čije je držanje stabilno
Snažan i miran čovek je uvek voljen i poštovan. On je kao drvo koje pruža hlad u sušnoj zemlji ili kao stena koja štiti od oluje Ko ne voli srce ispunjeno spokojem, uravnotežen, skladan život? Bez obzira da li pada kiša ili sija Sunce, ili kakve promene dolaze onima koji poseduju ove blagoslove, oni su uvek smireni i spokojni
Ta prelepa ravnoteža karaktera koju nazivamo spokojstvom poslednja je lekcija kulture; to je cvetanje života, plod duše. Spokojstvo je dragoceno kao mudrost – poželjnije od čistog zlata. Kako beznačajno izgleda samo traganje za novcem u poređenju sa spokojnim životom Životom koji prebiva u okeanu istine, ispod talasa, van domašaja oluja, u Večnom Smiraju!
Koliko ljudi poznajemo koji kisele svoj život, koji uništavaju sve što je slatko i lepo eksplozivnim temperamentom, koji narušavaju ravnotežu svog karaktera i kvare krv! Pitanje je da li većina ljudi ne upropaštava svoje živote i kvari svoju sreću zbog nedostatka samokontrole. Koliko malo ljudi u životu srećemo koji su zaista uravnoteženi, koji imaju tu prefinjenu ravnotežu koja je karakteristična za dovršeni karakter!
Da, čovečanstvo se uzburkava nekontrolisanim strastima, razdire ga tugovanje i lomi ga strepnja i sumnja Samo mudar čovek, samo onaj čije su misli kontrolisane i pročisćene, može učiniti da vetrovi i oluje duše slušaju njegovu volju.
Duše zahvaćene olujama, gde god da ste, u bilo kojim okolnostima da živite, znajte ovo: u okeanu života ostrva blaženstva nasmejana su i Sunčana obala vašeg ideala čeka na vas. Držite ruke čvrsto na kormilu svojih misli
U srži vaše duše počiva gospodareći Majstor;
on samo spava – probudite ga!
Samokontrola je snaga.
Ispravna misao je gospodarenje
Spokojstvo je moć
Recite svom srcu: „Mir. Budi mirno!“