Pjesme
Ne hodaj čovjeće prevelik ispod zvijezda da bi ih i drugi mogli vidjeti !
DARIO R. ORIOLI
„Malo pjesama u prozi, jedna u stihu i pet ljubavnih”
2016.
ORD Company International
„ Malo pjesama u prozi, jedna u stihu......
Ne hodaj čovječe prevelik ispod zvijezda da bi ih i drugi mogli vidjeti
STANICA Stojimo na stanici ona i ja ... Kaže ona meni;“ Ne treba meni to Meni je dobro s ovime što imam!“ U lijepo našminkanim ustima Nalazi se cigareta kojom truje Sebe, mene, prirodu i tko zna Možda buduće nezačeto djete!
SLJEPAČKE VAGE Sljepačke vage stoje napuštene I nitko za njih ne mari I tebe zovu da igraš takvu igru Gdje drugi zna da prevari ! I zato kažem ti Nauči život dječače, Nauči ljubav djevojko, Nauči poštenje gospodine!
HODAŠ ŠUTKE GRADOM Hodaš šutke gradom tražeći ljubav Hodaš šutke gradom tražeći osmjeh, A oči su ti pune tuge. Tramvaji otužno kloparaju , I ti ganjaš svoju Zvjezdu ter je ganjaš I neznaš zapravo kada si na redu (?)
INTIMNA PJESMA Ja nemogu da ne mislim na ona prostranstva, Na one livade Kojima sam toliko često lutao. Ja nemogu da ne mislim na onu prašinu, Na one duge ceste Kojima sam toliko često putovao. Ne mogu da ne mislim na one ljude Na one djevojke Koje sam toliko često susretao.....
......Ja volim izlazak sunca, mjesec i zvjezde. Ja se ne stidim što volim zelenu travu I čisto nebo. Čuj me prije no što me odbiješ... Sjeti se da smo svi mi došli odonuda negdje Iz dubine Zemlje!
LETARGIJA O čemu da pišem ja Koji sam toliko puta prevaren Koji sam toliko puta varao? Eto desilo se ostao sam sam na svom putu, Neka, vidjet ću što se dade učiniti. Samo praznina, velika praznina, Kolko ljudi toliko praznina. Prosipaš svoje dragulje uokolo Da bi vidjeo da od toga nema koristi. Neka ide sve dođavola, Neka bude što treba biti !
SAN A ti onako znojan i pospan Nakon takvog sna satjeran u ćošak , Nemaš nikog svog da mu kažeš Da to nije onaj tvoj svijet O kojem si toliko često sanjao. Ali ti imaš slobodu koju nemaju mnogi oko tebe. Jer ti si onaj koji dolazi od koga mnogo očekuju, Jer ti si onaj koji ima svježu krv Koja se servira mnogima, Jer ti si onaj na kome svijet ostaje Ma kakav god ti bio!
AUTIĆ Juri tamnoplavi mali auto cestom Ispred njega puno prostora I iza njega puno prostora !
U JESEN Sviđa mi se kada lišće šeće ulicom Još više volim kada trči , Ali najviše volim kada pleše kolo !
BOREKI U svakom odbačenom boru Nakon praznične noći Vidim jednu odbačenu dušu !
GALEBOVI Spuštaju se riječni galebovi niz Savu Od mosta do mosta I tako ponovno i ponovno I nikad kao da im nije dosta!
.... i pet ljubavnih pjesmama “
PLAVOKOSA I Sjećam se onog vremena Bilo je proljeće! Naravno sve cvate pa i ona. Raskošna sva u bjelom hoda ulicom i ne obazire se ni na koga. To je ona mislim si ja Takva mi je potrebna. Divno je proljeće i sve miriše ( kao i svakog proljeća ). Ona prolazi dobro poznatim putem Uvijek jednako plava , prgava i raskošna sva u bjelom i ne obazire se ni na koga!
PLAVOKOSA II Danas sam je ponovno ugledao Stvarno divna je Bila je u društvu sa nekim Ali nema veze. Divno je plava i uživam u njenoj ljepoti. Neka ide sve dođavola! Danas sam je ponovno ugledao Stvarno nezamjenjiva je. Ostala mi je u mislima dugo, dugo Iako to baš i ne želim. Divno je plava i uživam u njenoj ljepoti Neka ide sve dođavola!.....
.... Ona nikad nije htjela razumjeti Ona nikad nije željela shvatiti Da dok živi neki svoj nazovi život Ja sjedim negdje i mislim na nju E djevojko ne razumjem, Ali mislim na tebe!
PLAVOKOSKA III Ja sjedim ovdje sam , A ona šeće slobodna i od mene i od Boga ( Ne hebe me nimalo ). Ali kada bolje razmislim Dali uopće nekoga može voljeti Ta medicinarka koja svakodnevno gleda Krv, bolest, smrt Svojim hladnim pronicavim očima ( Neka mi oprosti ....Amen )!
SMEĐOKOSA Osjećam da je tu uz mene Kada sam sam u sobi. Kada sam sam u sobi i kada svira muzika, Osjećam da je tu uz mene negdje. Napolju sunce sja, A na TV-u prikazuju planine u snjegu. Sve to zajedno To je jedno od onih divnih trenutaka Što mi pružaju nadu. Osjećam je još uvijek i mislim što sad radi U nekoj sobi onako tanka i mršava ?
TI I JA Ti si zemlja ja sam nebo. Prvo sam ja bio zemlja , a ti nebo, Ali sve se okrenulo. Nalazimo se jedno uz drugo i imamo malo Zajedničkog, a opet toliko puno i lijepo pristajemo. Zajedničke su nam ptice i sunce, snjegovi i kiše i Stvarno ništa nam ni ne treba više!
Sve pjesme nastale su 80-tih godina 20. stoljeća izuzev U jesen, Boreka i Galebova
Nema viĹĄe !
www.drartist.webs.com
autor Dario R. Orioli Multimedijalni umjetnik Rođen 12.12.1952. u Ravenni, Italia. Od svoje najranije mladosti živi u Zagrebu gdje se i školovao te završio1980-te Akademiju likovne umjetnosti u klasi Raoul Goldonija .Nakon završetka studija pohađao je Majstorsku radionicu Ljube Ivančića i Nikole Reisera do 1982. od kada se i profesionalno bavi slikarstvom kao primarnom djelatnošću. Od 70-ih godina bavi se i muzikom. Dobitnik je više zahvalnica, plaketa i nagrada. Komercijalizacijom kompjutera u 21. Stoljeću uz slikarstvo i muziku, bavi se i fotografijom i videom!
Član je HZSU-a ( Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ),HDLUa ( Hrvatskog društva likovnih umjetnika ), LIKUM-a ( Zadruge likovnih umjetnika ) ,HGU-a ( Hrvatske glazbene unije), HDS-a (Hrvatskog društva skladatelja), Art Orchestra ( Udruga multimedijalnih umjetnika) 1974. Snimka na kompilacijskom albumu Jugoslovenskog BOOM Festivala, Ljubljana Grupe ZENIT ( grupa kasnije mjenja ime u DIVLJE JAGODE ) 1980. Snimke na singlu grupe HITNA POMOĆ 2000. Snimio i svoj samostalni prvijenac posvećen dolasku trećeg milenija; „Welcome, Third Millennium!“ koji se promovira po više internetskih radio postaja. .