1
2
Dio prvi
3
4
1. Predgovor kataloga izložbe - Galerija Josip Račić , Margaretska 3, Zagreb, 29.4. 1982. Uvijek se postavljalo pitanje što kazati o slikaru na startu? Da je natprosjećan, izuzetan, iznenađujuć, da prolazi kroz ove naše slikarske prostore kao meteor? Odakle ta potreba da se započne s onim što bi trebalo biti na kraju jednog djela? Dario Orioli ne starta s iznenađenjima, skandalima, reklamnim smicalicama, glasnim upozorenjima o svojoj izuzetnosti, uvjeravanjima da je njegova formula jedina ispravna i povijesno perspektivna. Ništa od toga. Na ovom svom prvom samostalnom nastupu on je sabran i ozbiljan, strog i kritičan prema sebi i ako već treba nešto kazati o njemu, to , po njegovom dubljem uvjerenju, trebaju kazati samo njegova djela. Kako to nazvati? Skromnost? Lukavost? Sigurnost u sebe? Ili, naprosto, životni stav? Mislim da upravo tako izgleda trenutak istine jedne generacije koja se otrijeznila poslije nemirnih noći dugog traženja i lutanja. Trenutak kada slikar otkriva sebe. Trenutak kada argumenti darovitosti postaju djelo, a ne teorije, manifesti, gomile "pametnih" (i praznih!) riječi, pripadnost ovom ili onom konceptu. Oriolijev izbor je jasan, disciplinirano je ( ako ova riječ danas još nekome nešto govori ) potražio u sebi ravnotežu između svoje naglašene osjetljivosti i otvorenosti aktuelnog slikarskog trenutka, ponavljam, on je potražio ravnotežu, a ne kompromis. Čini mi se, da se ovaj slikar promišljeno odrekao mogućnosti da ispod mladosti prikrije svoje pogreške i slabosti i one organske potrebe da se spektakularno sukobi sa stvarnošću koja ga okružuje i to na samim - krajnostima. U ovom odricanju privilegija jedne mladosti otkrivam onu veličinu koju ćemo kasnije uzalud tražiti na ratištima generacija, poslije herojski izgubljenih 5
bitaka. Onu unutarnju disciplinu koju je nekoliko generacija prije njega odbacilo i žrtvovalo u ime avangarde, a djelomično i njegova generacija, ovaj je slikar prihvatio kao svoju polaznu točku. Orioli ne kreće ni od kakvih pretpostavki, on je uvijek ono što u stvari jest, a ne ono što bi mogao biti, odnosno ono što bi bio po nekoj općoj formuli ili po pripadnosti nekom pravcu en vogue. Svaku svoju misao Orioli izlaže sabrano i mirno, ali u toj njegovoj mirnoći prisutne su upornost, dosljednost, čvrstina i sigurnost u ono što slika. On je taj koji bira slikarstvo, a ne slikarstvo njega, a bira ga po nekim svojim predilekcijama, po mjeri svoje darovitosti, po svojoj istančanoj osjetljivosti, po izuzetnoj sposobnosti gradnje slikarskog prostora. Orioli uvijek gradi svoj prostor, SVOJ metafizički prostor i to s iskustvom avangarde i s punom svešću i osjetljivosti za svoje vrijeme. U ovom našem nepouzdanom i hirovitom vremenu s toliko promjenjivih vrijednosti, ovaj Oriolijev ozbiljni nastup ima u sebi više od osobnog stava, on je naprosto - znak vremena, znak da stvari kreću od darovitosti i ličnosti, a ne od naprijed prihvaćenih programa i njihovog nasilnog isticanja. Nije li to više od jednog starta? JOSIP DEPOL
6
Reprodukcije
7
„ Televizor „ / ulje na platnu , 1980.
8
„ Cvijet na ormaru „ / ulje na platnu 1980
9
„ Kazetofon „ / ulje na platnu 1980.
10
„ El grijalica „ / ulje na platnu 1981.
11
„ Mantil i bunda „ / ulje na platnu 1981.
12
„ Vrata i koš za otpatke „ ulje na platnu 1982.
13
„ Konzerva i utičnica „ / Ulje na platnu 1982.
14
„ Na podu „ / ulje na dasci 1980.
15
„ Plavi jastuk i naranča „ ulje na platnu 1980
16
„Mantil i žuta vrećica“ / ulje na platnu 1981.
17
„Ormarić sa zidnom ploćom“ / ulje na platnu 1982.
18
„Nikon“ / ulje na dasci 1981.
19
. „ Zelena flaša“ / ulje na platnu 1981.
20
„Uljne peći“ / ulje na platnu 1980
21
22
2. Predgovor kataloga izložbe Galerija Mladost- Ilica, Zagreb 30-VI-30.VII. 1983. U svom nedugom postakademskom razvoju Dario Orioli je pronašao svoj makar i neveliki likovni svijet. Bolje reči, opredjelio se za prizore iz neposredne okoline, za predmete i likove viđene u sobi ili iz vizure kreveta, odnosno za predmete iz gradskog okoliša, za situacije na rubovima prilaznih cesta i sl. U svakom slučaju , njegovu pažnju prvenstveno privači jedan objekt, obično nesimetrično postavljen, a prema njemu određuje i dubinu i prostornost kadra. Taj je objekt najčešće i sam po sebi plošan ( vrata, prozor, radijator, ekran televizora, pročelje ormara, natpisna ploća, prometni znak, poštanski sandučić ), a obavezno je frontalno okrenut tako da predstavlja svojevrsnu sliku u slici. Jednostavnosti prizora odgovara i jednostavnost upotrebljanih sredstava. U uljima prevladavaju škrti plavosivkasti tonovi s ponekim jačim akcentom naneseni odmjerenim i nepatetičnim potezima. Crteži su izvedeni dugim kontinuiranim linijama što razgovijetno zatvaraju obrise. Akvareli također teže jasnom omeđivanju planova i nevelikom kolorističkom registru. Stanovita >cool< osjetljivost kao da štiti slikara od pretjeranosti sentimentalnih izljeva i, nedajbože, idolatrije >svakidašnjeg< života, premda je očigledno da autor koketira s >poetikom< periferije i samoće, običnih a izdvojenih i gotovo napuštenih stvari. Oriolijeva stilizacija vodi do neočekivane sprege metafizičkog slikarstva i pop - arta. Ali niti su motivi uzdignuti u ozračje mita niti ih obrada prizemljuje u puku banalnost. Osim toga, nema nikakve metaforičke i simboličke preobrazbe nego predmeti predstavljaju 23
isključivo sebe sama, a jedino ih slikarev pristrani izbor stavlja u fokus promatranja i pridaje im stanovitu auru. Od popartističkog duha ostalo je zanimanje za konvencionalni znak i natpis i ljubav za efermelne pojave , međutim bez jetke ironije ili hiperboličnosti. Nema dvojbe da su Oriolijeva rješenja u malim tehnikama svježija nego li slike ostvarene na platnu. Naročito u izravnim zapisima tušem polazi mu za rukom uhvatiti karakter pokreta, zanimljivu grimasu, neobično postavljen detalj, čistu konturu itd. Dosjetljivim kadriranjem znade postići i podrugljiv odmak, ne samo od teme nego i od >visokih< umjetničkih pretenzija. Dobar primjer toga je autoportret u ( kupaonskom ) zrcalu, naslovljen: ljubim te prirodo, u kojemu rascvjetala pgrančica izviruje kroz odraženi prozor, povezujući motiv s naslovom na razini neobavezne parafraze i poigravanja. Dok se u crtežima ističe strogost geste i disciplina izvedbe, bilo da je riječ o istočkanim linijama ili o paralelnim prugama, u akvarelima i laviranim tuševima Orioli se prepušta izazovu mrlje i napasti zasićenja plohe. Ta dimenzija njegova senzibiliteta, odnjegovana na enformelističkim iskustvima, daje nam jamstvo da se neće zadovoljiti receptima i shemama i potiče nas da s većom pažnjom pratimo njegove sljedeće korake. TONKO MAROEVIĆ
24
25
26
3.
Predgovor kataloga izložbe - Studio galerije Forum 30. 10. – 19. 11. 1984.
Pred novim slikama Darija Oriolija nameće nam se nekoliko pitanja: što bi, u našim današnjim umjetničkim okolnostima, mogao značiti pojam "novog pejzaža" , odnosno koliko su najnovija realistička strujanja u slikarstvu približena (ili odmaknuta) od stavarnosti koja nas okružuje? Odmah na početku složit ćemo se s Peterom Sagerom koji, u svojoj knjizi Neue Formen des Realismus (Koln, 1073) kaže da se "svaki realizam razlikuje od stvarnosti" i ovu tvrdnju potkrepljuje brojnim primjerima. O određenom stupnju depersonalizacije i odstupanja od objektivnosti govore i ona nastojanja što su se stvarnosti najviše približila (radikalni realizam), dok se u najnovijim istraživanjima s područja transavangarde osjeća još veća sloboda pristupa, strukturiranja plastičkih elemenata i načina izvedbe djela. Novi pejzaž označen je i novim, naoko "neatraktivnim" motivima, a stanovita poetizacija običnog (pa i banalnog) njegova je česta značajka. Kako se prema ovom problemu odnosi slikar pred čijim se djelima nalazimo ? Dario Orioli živi u gradu, njegov vidokrug ograničen je civilizacijskom svakidašnjicom (neboder, ulica, cesta, pruga, prometni znak) pred kojom nestaju posljednji tragovi idiličnog, romantičnog krajolika. On bilježi nove vizualne fenomene, ali ne teži za mistifikacijom ( niti mitologizacijom ) grada; reporterska točnost posljednje je što bi ga moglo zanimati. Odatle udaljavanje od anegdote i naglašavanja sklonosti 27
prema slikanju stanja ili atmosfere, unutarnjih veza između čovjeka, predmeta i prostora. Iako je Orioli slikar zagrebačke urbane scene, njegovi interesi okrenuti su u drugom pravcu, prema suzdržanom i ironičnom komentaru životnih činjenica među kojima se nalazimo. Namjernim karikiranjem motiva motiva i pretvaranjem likova u sumarno naznačene statiste, udaljava se od doslovnosti iluzije i povlači u svijet nenametljivog kritičkog razmišljanja. Svaka fizička pojava koju promatra sadrži u sebi jedno unutarnje metafizičko ozračje, svako lice govori o vlastitome naličju. Na mjestima tipičnih gradskih rituala (dućan, kafić, tramvajska stanica) slikar bilježi cjelinu prizora ili naglašava neku karakterističnu pojedinost, često na rubu sarkastične dosjetke. Izdvojenost predmeta postiže uklanjanjem modelacije, a u gradskim prizorima (za razliku od motiva s cestama ili prigradskim krajolicima) rijetka je i perspektiva, osjećaj dubine, treća dimenzija. Kompoziciju uglavnom gradi horizontalama koje pojačavaju dojam mirovanja, opustjelosti, tjeskobe. Na sličan način o tome je (još 1930) progovorio E. Hooper svojim platnom Early Sunday Morning, tipičnim dijalektom moderne "metafizičke" orijentacije. A ne bi smjeli zaboraviti ni G. De Chirca koji je (1916/17) na svojim enterijerima i mrtvim prirodama slikao upotrebne predmete zajedno s natpisima na njima, ukazujući na mogućnost koju je tek pop-art dosljedno razradio. ulična reklama, plakat ili prometno upozorenje tipičan je fragment "urbanog folklora", a izlog prodavaonice posvećeno mjesto nove mitologije: kupovanja kao elementarnog iskaza egzistencijalne moći. Takva povezanost sa sredstvima masovnog komuniciranja govori o osjetljivom zapažanju pojava u vlastitom vremenu, što su hiperealisti (Ed Rucha,V Adami, R. Estes )na prividno "hladan način" doveli do ruba iluzionističke perfekcije, iza koje se ponovo otvara prostor fantastičnog i nemogućeg. Nešto ranije u tom duhu slikao je svoje autoportreteve Allan D'Archangelo, prestupajući izravno s područja realnosti na područje apstrakcije, što je jedan primjer neodvojivosti ovih pojmova. U godinama što su sljedile novo slikarstvo iskušavalo je nove mogućnosti, čak i onda kada se prividno vraćalo poznatim rješenjima. O tome povratku govore i Oriolijeva nastojanja, isticanje linearne konstrukcije popraćeno tonskim slikanjem ( i podslikavanjem ), nanošenje boje u slijevima i kombiniranje različitih postupaka - od akvarelski prozračnih lazura do gustih, zasićenih kromatskih površina. Tome se pridružuje pedantno dorađivanje što se izmjenjuje s brzim skiciranjem dojmova, a ponegdje i namjernom grubošću i nespretnošću (bad painting ). Stilizacija i uprošćavanje naziru se, najčešće, kroz skladove plavosivih poteza ili zelenkastosmeđih tonova, prekinute mjestimice snažnijim naglascima modrog, žutog, 28
crvenog. Pred nama je delikatan i kultiviran rukopis u kome se neposrednost i znanje nalaze na istom zadatku. Slikarski svijet daria Orilija omeđen je prostorom njegova osobnog iskustva, ali u njemu ( i pored toga ) ima bogatih rješenja i otvorenih mogućnosti. To potvrđuje većina djela s ove izložbe. ŽELJKO SABOL
29
30
Reprodukcije
31
„ Ulična dama „ ulje na platnu / 1983. 32
„ Goblen „ ulje na platnu /1983. 33
„Dućan“
ulje na platnu / 1983. 34
„Izlozi “ ulje na platnu / 1983. 35
„ Ugao „ ulje na platnu /1984. 36
„ Korčula „ ulje na lesonitu /1984. 37
„Izlog“
ulje na lesonitu / 1984. 38
„ Trg „ ulje na platnu /1983. 39
â&#x20AC;&#x17E; Na zidu â&#x20AC;&#x17E; ulje na platnu /1984. 40
41
42
43
4.
Predgovor katalogu "PALAINOVKA“ 8. prosinac- 21 prosinca 1985.
Jasnom i prepoznatljivom tematskom preokupacijom Dario Orioli nije samo osigurao svoj, u svemu karakterističan i motivski repertoar već je. štoviše, upravo tematikom iskočio iz generacijskog konteksta. dakako i sm je način prikazivanja motiva ostavio dovoljno individualnog traga pom kemu ovog slikara prepoznajemo. Mirno i stoički, dok su mnogi posegnuli za trendovskim aktualnostima on je, na način koje ne obavezuje nužnu teorijsku prisutnost u svakodnevnom i običnom tražio neobično i posebno. Prizore pak koje bira, te sam način njihovog materjaliziranja u slici otkrivaju nesvakidašnju jednostavnost koja nije bez stanovite poetike. Gotovo dječjom jednostavnošću i neposrednošću Orioli stilizira doživljaj u prizor koje nedvojbeno sažima poetiku prostora koji se zrcale sadržajem ovoga slikarstva. Zagrebačke ulice, trgovi i sve ono što na njima zatekne pretvara u prizore kojima oduzima funkcionalnost dnevnog i praktičnog prenoseći ih u funkciju vlastitoga svijeta koji je prije melankoličan i na izvjestan način blizak metafizičkom poimanju slikarstva. Očito je, slikar ne izbjegavaprepoznatljivo, dapače, gotovo insistira na uvjerljivosti predloška, dakako bez hiperrealističkih ambicija rastvarajući sam doživljaj u specifičan simbol. Slikar atmosfere Orioli je i vješt alkemičar običnog, otimajući ga banalnom, doslovnom, fotografskom, prije je dakle, kroničar što veže motive po svom kalendaru događaja. Posebnost >kadriranja< dolazi do izražaja i čini jednu od značajki njegova slikarstva. Naime, izabrati način na koji će >uhvatiti< motiv jednako je važno kao i način na koji će ga 44
konačno realizirati. Postupak stilizacije otkriva slikara koji ne žudi za tim da sam predložak prebaci isključivo u područje metafizičkog, ali je nedvojbeno da ga izbacuje iz svakodnevnog prozaičnog u simbolsko i metaforičko. I prijašnjim je ciklusima Orioli potvrđivao svoju pripadnost slikarima tzv „urbanog folklora“, mitoligije grada, simbolima po kojima grad prepoznajemo. sadašnjim radovima on potvrđuje tematsku vjernost po kojoj ga najlakšei prepoznajemo. Međutim sada je on više zagrabio iz fantastičnog, ostavljajući pop-artističko iskustvo. Prodor nostalgičnog i sjetnog rastvara sam oblik i čvrste konture zemnog u zapis koji otkriva slikara izrazito lirskog doživljaja. MILAN BEŠLIĆ
45
46
Reprodukcije
47
â&#x20AC;&#x153;Pogled prema katedraliâ&#x20AC;&#x153; I
ulje na lesonitu / 1984.
48
â&#x20AC;&#x153;Pogled prema katedraliâ&#x20AC;&#x153; II
ulje na platnu / 1985.
49
â&#x20AC;&#x153;Dama na cvjetnom trguâ&#x20AC;&#x153;
ulje na platnu / 1985.
50
â&#x20AC;&#x17E;Na trgu â&#x20AC;&#x153;
ulje na platnu / 1985. 51
„Sveti Juraj „
ulje na platnu / 1985. 52
„Kod kazališta „
ulje na platnu / 1985.
53
“.
„ Zagrebački tramvaj “
ulje na lesonitu / 1984.
54
“Dokolica“
ulje na lesonitu / 1984.
55
“Zalaz sunca na Savi“
ulje na platnu / 1985.
56
.
â&#x20AC;&#x153;Prema Novom Zagrebuâ&#x20AC;&#x153;
ulje na lesonitu / 1985.
57
58
5. Predgovor kataloga izložbe u galeriji „ Moša Pijade „ SLIKAR URBANOG FOLKLORA 13.1. – 2.2.1987. Ako je nekome mladom slikaru kritika bila sklona na samom početku djelovanja u javnosti, onda je to zagrebački slikar Dario Orioli. Diplomirao je nakademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1980. Godine u klasi Raoul Goldonija. Zatim je dvije godine bio u majstorskoj radionici Ljube Ivačića i Nikole Reisera, a samostalno izlaže od 1982. Te će godine Josip Depolo napisati da orioli slobodno bira slikarstvo, a ne slikarstvo njega, da slijepo ne utječe zavodljivu glasu trenda en vogue, nego unutarnjoj disciplini – trijeznu otkrivanju svijeta po mjeri sebi svojstvene senzibilnosti. Godinu dana poslije, kada je iz interijera zakoraknuo u eksterijer, Tonko Maroević će zapaziti da stilizacija mladog umjetnika vodi do neočekivane sprege metafizičkog slikarstva i pop-arta. Dodajem međutim da mu motivi nisu uzdignuti u ozračje mita, ali ni prizemljeni u puku banalnost. Ta će određena pozicija između konzekvencija posvemašnjega opredjeljenja postati značajkom Oriolijeva slikanja, a dodali bismo i domišljato kadriiranje – kako je rekao Maroević – koje postiže podrugljiv odmak : Ili od temata ili od visokih umjetničkih pretenzija. I Željko Sabol shvaća Daria Oriolia odgovorno. Piše mu predgovor u katalogu izložbe u Studiju galerije „Forum“, 1984. Godine a svoj tekst razvija na tezi da slikar ne teži mistifikaciji i mitologizaciji grada – točnije, zagrebačke sredine – nego se okrećesuzdržanom i ironičnom komentaru onih životnih činjenica, među kojima se nalazimo. Slično će učiniti i Milan 59
Bešlić, u predgovoru Oriolijeve prosinačke izložbe u „Palainovki“ – 1986.. Pošto konstatira da je izlagač potvrdio pripadnost urbanom folkloru – simbolima po kojima prepoznajemo grad – o još jednoj specifičnosti njegova stvaralaštva raskriljenijem posizanju u svijet fantastičnoga. Tada očitovano raspoloženje donekle rastvara prijašnji oblik čvrstih kontura, ali još je na djelu slikarski zapis izrazito lirskoga doživljaja. U povodu najnovije izložbe, koja je pred nama, valja nam uočiti i to da je autor dodirnuo i neke aspekte s one strane ugodnih čuvstvenih naboja,
na primjer, na polju seksualnosti. Radikalnije se odnosi spram sredstava izražavanja, traži teži jezik vjerodostojne evidencije, iako se i dalje prepušta lirskim preljevima. Proizlazi li ta sučeljivost u sebi i djelu iz slikareva nadahnuća, ili se pak pokazuje posljedicom dubljeg opserviranja i promišljanja, to će pokazati vrijeme. Na nama je da ustanovimo da se rano očitovana produktivna crta njegova rada nije istanjila, da je ona žudnja da bude prisutan – obilježavanja sebe u vremenu i prostoru – zadobila šire horizonte. JOSIP ŠKUNCA
60
61
6.
Predgovor katalogu izložbe - Galerije Chromos – metal – 1990.
Kao što je kontrakulturni omladinski pokret 60-ih godina davno otupio svoju oštrinu, pitanje je kako će se i kolikoodređeni neokonstruktivizmi, neodadaizmi, urbana naiva, itd. i ostali protestirajuće ambivalentni smjerovi novog artizma moći htjeti odupirati tehničkoj kulturi za uspostavljanje novog >estetskog čudoređa <. Suvremene tendencije umjetnosti, naime, baziraju se na shvaćanju da je ona određena standardima serijske proizvodnje, načelima tehnike, industrije i znanosti. Najizrazitiji primjer toga su tzv. optičke i neokonstruktivističke umjetnosti koje smatraju da umjetnost treba postati strogo racionalna i studirati neutralne objektivne forme pogodne za serijsko umnožavanje, pri čemu se kao nužno ističe ukidanje individualnog izraza. Tako nastupaju djela prema unaprijed određenom vizualnom obrascu koji je bezlični i jednolični geometrizam industrijskog tipa. Suvremena umjetnost se, time sasvim dobro prilagođava načelima tehnike iako se, doduše, dosta tjeskobno osjeća. Netaknute prirode s oranicama, pašnjacima, voćnjacima i šumama koja nas hrani i daje nam život, doista više nigdje nema. Umjesto nestale nature, sunca i kozmosa, umjetnost nam, nemoćna da ih više nigdje pronađe, prezentira benzinske pumpe, stupove za plakatiranje, saobraćajne znakove, coca-cole i konzerve. Oni su sada komponente naše denaturalizirane zbilje prema kojoj zauzimamo ambivalentni stav, čak se i mirimo s njom jer to nam je sad jedina priroda - samoj prirodi, nama ljudima i našoj umjetnosti. Pop slikarstvo se ne ravna prema dojmovima realnih predmeta, već prema njihovim shematiziranim prikazima u medijima komercijalne 62
reklame. Pod njihovim utjecajem i u skladu s dominantnim tehničkim karakterom postijećeg, umjetnost se socijalizira utapajući se u serijsku proizvodnju ( puke ) svakidašnjice. Odražavajući ionako već nerealnu sliku poslovne reklame potrošnih dobara i civilaizacijskog smeća, ono se još više udaljuje od konkretne zbilje te svojom društvenom kritikom ne može duboko prodrijeti. Tako čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da svoju savjest suoči i pomiri s tim da mu od izvorne i neposredne prirode nije ostalo ništa. Dakle u ovoj konstataciji snaga i odnosa slikar Orioli okreće se uspješno onome čime je okružen, u čijem okruženju živi i što uspjeva jasno i pomaknuto prikazati, nama, koji nemamo vremena taj detalj, tu panoramu zapaziti. Ti smjerokazi, putokazi, znakovi saobraćanja naši su znakovi društvene abeceda, jezik i gramatika pomoću kojih lutamo, tražimo pronalazimo, živimo, odlazimo, putujemo....i opet i stalno tako i... Iako je to motiv koji je malo zastupljen u našem suvremenom slikarstvu to je bez daljnjega likovni dokument i dokaz ovog vremena, tj. razvoja nas i ove naše sredine, onog što je bilo i onog što će biti i stoga ono je ipak pravo slikarstvo i to prije svega po Orioliju i autorima tako napravljenog krajolika, životne sredine te po nama, ljudima, stanovnicima, koji tom prostoru dajemo životnost našim velikim, malim te mnogim ljudskim, tipično shematiziranim generacijskim i individualnim trernucima. Da, prije svega, po autoru koji to zapaža, registrira i daje na uvid i razmišljanje, nama, kojima je to dato, koji to koristimo i koji smo to na neki određen način i stvorili. MARIN PERKOVIĆ
63
64
Reprodukcije
65
66
„Rijeka Sava„
ulje na kartonu / 1989.
67
„ Šetnja autoputem „
ulje na kartonu / 1988.
68
„Šetnja “ II
ulje na kartonu / 1990.
69
â&#x20AC;&#x17E; Na autoputu â&#x20AC;&#x17E;
ulje na kartonu / 1989.
70
„ Na Držićevoj “
ulje na kartonu / 1988.
71
„ Konji na ispaši“
ulje na kartonu / 1988.
72
„Autobusno stajalište“
ulje na kartonu / 1990.
73
.
„ Tramvajsko stajalište “
ulje na platnu / 1988.
74
â&#x20AC;&#x17E; Na autoputu â&#x20AC;&#x153;
ulje na platnu / 1988
75
„ Palača pravde „
ulje na kartonu / 1988.
76
DARIO RAFFAELE ORIOLI Rođen 12. 12. 1952. Ravenna / Italia . 1980 u Zagrebu završio Ak. likovnih umjetnosti . 1980 -1982 Bio suradnik majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera od kada se i profesionalno bavi slikarstvom. Član HZSU-a ( hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ), HDLU-a ( hrvatskog društva likovnih umjetnika ), LIKUM-a ( zadruge likovnih umjetnika ) ,HGU-a ( hrvatske glazbene unije), HDS-a (Hrvatskog društva skladatelja), Art Orchestra ( udruga mulimedijalnih ,umjetnika ) Sudjelovao na niz samostalnih i grupnih izložbi , bio sudionik više likovnih kolonija te dobitnik više plaketa,diploma i nagrada . Na početku svoga profesionalnog slikarskog rada bavio se slikanjem mrtvih priroda , da bi kasnije postepeno 77
prešao iz interijera u exterijer grada , kojim se zanima sve do današnjih dana!
Pored slikarstva bavi se i glazbom od 1973.Sudjelovao na niz koncerata i festivala sa raznim muzičarima . 1974. Realizirana snimka na kompilacijskom albumu .Ljubljana - BOOM festival / " ZENIT ". Grupa kasnije mjenja ime u “ DIVLJE JAGODE” 1980. snimio singl sa grupom ( " HITNA POMOĆ " ) 2000. snimio CD / album sa grupom " THE THIRD MILLENNIUM PLAYERS " posvećen dolasku trećeg milenija " DOBRODOŠAO , TREĆI MILENIJ !"/ " WELCOME , THIRD MILLENNIUM! " Za sudjelovanje na koncertima dobio više priznanja , zahvalnica i plaketa ! 2 mjesto na I Natjecanju bubnjara Hrvatske Od 2000. komercijalizacijom kompjutera pored slikarstva bavi se fotografijom i videom ! E-mail : drorioli@yahoo.com Web : www.drartist.webs.com
78
Kraj prvog djela
79
80