Sutjeska i Durmitor

Sutjeska i Durmitor

Tekst i Photo: Irena Čorko Meštrović

Prizori sa Sutjeske nad kojima smo uzdisali skrolajući po Facebooku nikako nisu izlazli iz glave. Sutjeska trail, s datumom posred ljeta, stalno se nekako opirao usklađivanju u druge planove. “Hoćemo li ove godine na Sutjeska trail?” molila sam ekipicu vec pomalo očajničkim glasom. “Ma, korona, ovo ono, daleko nam je to za potegut samo zbog traila… e, a jesi čula da je otkazan?” Ah… opet ćemo to odložiti za neku neizvjesnu budućost, tugovala sam u sebi. Ali onda je kroz dva dana stigla poruka nade… “Možda nema formalne trke, ali priča se da će biti neformalna.

I da, daleko nam je do Sutjeske ako ćemo samo na trku, ALI (!)... ako to spojimo s nekoliko dana Durmitora pa onda na povratku skoknemo na taj trail… to bi moglo ići.“ I stvarno je, od tog trenutka, sve išlo kao podmazano! Osim nas, mi smo malo štekali, jer su naše ambicije bile mrvicu iznad naših mogućnosti. Odlučili smo prema Durmitoru krenuti već u petak nakon nakon posla i prenoćiti u Sarajevu. Osim što je humanije prema vozaču ovakav put presjeći na pola, stići ćemo na Durmitor dovoljno rano da iskoristimo dio subote. A i sarajevski burek za doručak pokazuje se kao jako dobra ideja. Stigavši na Durmitor, prva obavezna stanica je rakija kod Voje, osebujnog ugostitelja, koji nas časti psovkama, ruganjima zajedničkim poznanicima i dodatnom čašicom.

Opuštenost kod Voje, kupovina namirnica za idućih nekoliko dana i oduševljenje planinskom kućicom koju smo iznajmili pojeli su nam nekoliko sati i stali su na put našem prvotnom planu, da se popenjemo na Prutaš. Prvi dan, a mi smo odmah smo krenuli s modifikacijama našeg plana. Odlučujemo se za jedan krug s našim cestovnim biciklima do Ribljeg i Vražjeg jezera, s kratkim razgledavanjem Stećaka srednjevjekovnog groblja. Idući dan vraćamo se svom planu, proći stazu legendarnog Durmitor...

Nastavak priče pročitajte na linku...