PARTNER 53

Aktuelno

SADRŽAJ 4 INTERVJU: NACIONALNI KOORDINATOR SAVJETA ZA ČLANSTVO CRNE GORE U NATO NEBOJŠA KALUĐEROVIĆ NEUTRALNOST NA BALKANU JE LUKSUZ 7 VIJESTI 8 KOMENTAR: NATO ZA NADU, A NE ZA STRAH Ilija Despotović 10 PREDSTAVLJAMO VOJNE JEDINICE I USTANOVE: ČETA VOJNE POLICIJE KAO PORODICA 12 NA NOVI ZADATAK KROZ SLOŽENU OBUKU kapetan B.Đurđić 14 OPASNOST OD KRIJUMČARA ORUŽJA ZA MASOVNO UNIŠTENJE Major R.Ćurčić 16 ŠESTI KONTINGENT SE VRATIO, SEDMI NA ZADATKU 18 VOJNA TEHNIKA: RUSKI PIŠTOLJ “TOKAREV TT-33” T.Goranović 20 DNEVNIK ISAF: KAD SE SPOJE HIPOKRAT I PUŠKA 22 MUNICIJA-RAZVOJ UBOJITOSTI M. Jokanović 24 DNEVNIK ATALANTA: DIPLOMA ZA PRELAZAK EKVATORA 26 VIJESTI 27 ZAPIS O MILU VOJVODIĆU S. Martinović 28 VOJNI ORKESTAR: UDARALJKE – ZA RITMIČKE ZVUKOVE M.Belević 29 FELJTON: TUĐEMILSKA BITKA I. Despotović

IMPRESSUM Partner - Magazin o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 53 - April 2013. godine IZDAVAČ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAČA: prof. dr Milica Pejanović-Đurišić UREĐIVAČKI ODBOR: dr Ivan Mašulović, pukovnik Zoran Lazarević, Ilija Despotović REDAKCIJA: major Saša Jovanović, Irena Radoman, Gligor R. Bojić, major Velimir Obradović TEHNIČKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrović i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: PR služba MO TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.gov.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševića 29

Crna Gora dosljedna u zabrani mina

C

rna Gora ulaže velike napore za potpunu primjenu međunarodnog dogovora o zabrani ili ograničenju upotrebe mina, mina iznenađenja i drugih sličnih eksplozivnih sredstava. Riječ je o implementaciji Izmijenjenog Protokola II i odgovarajuće Konvencije UN za tu oblast. Ministarstvo odbrane je, u saradnji sa drugim resorima, pripremilo inicijalni izvještaj o realizovanju obaveza iz tih dokumenata, što međunarodnoj zajednici treba da omogući da sagleda aktivnosti i napore u Crnoj Gori na tom planu.

Izmijenjeni Protokol II ratifikovala je Skupština Crne Gore u novembru 2011. godine, a dokument je dostupan građanima, na zvaničnom sajtu Službenog lista Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore, donesen 2003. godine, takođe, predviđa stroge zatvorske kazne, u nekim slučajevima, čak, i do 30 godina, za krivična djela koja se odnose na proizvodnju, trgovinu i korišćenje minskih sredstava.

Zakon o Vojsci Crne Gore propisuje da se Vojska, kao profesionalna odbrambena snaga, naoružanjem i vojnom opremom snabdijeva u skladu sa zakonom i ratifikovanim međunarodnim konvencijama.

Donesena su i određena podzakonska akta u tom smislu, a zdravstvena zaštita u slučaju povređivanja od minsko-eksplozivnih sredstava, kao posljedica ratnih dejstava, definisana je propisima iz oblasti zdravstva i socijalnog staranja.

Vojska Crne Gore je sadržaje iz Protokola prenijela u planove i programe obuke vojnog ljudstva i primjenjuje propise, mjere i procedure iz područja koje obuhvata izmjenjeni Protokol II. U naoružanju VCG se nalaze samo mine koje nijesu zabranjene i ni na koji način ne mogu ugroziti civile, i to protivpješadijska mina MRUD i tenkovske mine TMRP 6 (bez antene).

Ministarstvo odbrane je sve tenkovske mine koje nijesu u skladu sa standardima proglasilo viškovima i prodalo ih firmama koje se bave prometom naoružanja.

Firme su upoznate sa ograničenjima da se ova sredstva ne mogu izvoziti, već da se može samo izvršiti njihova prerada u eksploziv koji bi se koristio u privredne svrhe. Za sada se još određena količina prodatih mina nalazi u skladištima VCG, što je regulisano ugovorima i dozvolama između MO i kupaca. potpukovnik mr Vladimir Radmilović

Partner april 2013.

3

Intervju

Intervju Nacionalnog koordinatora Savjeta za članstvo Crne Gore u NATO Nebojše Kaluđerovića

Neutralnost na Balkanu je luksuz Ulazak u Alijansu potvrda stabilnosti i najbolji garant bezbjednosti države.

N

aša zemlja je prepoznata kao regionalni lider u evropskim i evroatlantskim procesima. Na koji način je planirano dalje jačanje aktivnosti u procesima dostizanja postavljenog cilja – punopravnog članstva u NATO? Ocjena svih važnih međunarodnih adresa jeste da nakon priključenja Hrvatske Evropskoj uniji, naša država preuzima kormilo integracionih procesa na Zapadnom Balkanu.

Saveznici posebno cijene našu unutrašnju stabilnost, reformske procese i rezultate koje postižemo, našu posvećenost regionalnoj stabilnosti, kao i konstruktivne i proaktivne dobrosusjedske odnose. Nastaviće-

4

Partner april 2013.

Vlada Crne Gore je ove godine formirala Savjet za članstvo u NATO, čiji je predsjednik premijer Milo Đukanović.

Za nacionalnog koordinatora Savjeta imenovan je bivši ministar vanjskih poslova i evropskih integracija i ambasador Nebojša Kaluđerović. On za ,,Partner“ govori o zadacima novoformiranog Savjeta i izgledima da se Crna Gora priključi NATO. mo sa ovakvom politikom i daljim aktivnostima, prvenstveno u reformi sektora odbrane i bezbjednosti, jačanja interoperabilnosti, vladavine prava i šireg razumijevanja ovog procesa u svim segmentima crnogorskog društva.

U tom kontekstu, iskoristićemo komplementarnost procesa evropskih i evroatlantskih integracija koje počivaju na zajedničkim vrijednostima. Kada je riječ o članstvu u NATO, iako ne postoje precizno definisani kriterijumi u oblasti vladavine prava koje država aspirant treba da zadovolji, ipak je jasno da je napredak Crne Gore u ovom pogledu jednako važan i za članstvo u NATO. Jednostavnije rečeno, države članice

NATO, koje su gotovo sve i članice EU, će cijeniti našu spremnost da budemo dio NATO i na osnovu napretka u procesu evropskih integracija.

Imajući u vidu političke i istorijske okolnosti i trenutnu situaciju na Zapadnom Balkanu, u kojoj mjeri je članstvo u NATO strateški važno za Crnu Goru?

Istorijska dešavanja, koja, nažalost, nijesu bila dovoljan nauk generacijama naših predaka, sada se moraju sagledavati kao lekcija za budućnost.

Danas, ako realno posmatramo svijet u kojem živimo, znamo da smo svakodnevno izloženi, kako globalnim, tako i regionalnim prijetnjama.

Dodatno, uvijek moramo biti svjesni

Intervju činjenice da je naša država situirana na Balkanu. Olako se, takođe, zaboravljaju tragična dešavanja čiji smo bili svjedoci i u nedavnoj prošlosti.

Crna Gora jeste uspjela da sačuva svoju internu stabilnost i jeste jedina država bivše Jugoslavije na čijoj teritoriji nije bilo ratnih razaranja, ali isto tako je država koja zbog toga nije mogla da se razvija u skladu sa svojim nespornim kapacitetima.

i pokazuje da se cijeni njihov kvalitet i da je naš napredak zasnovan na individualnim rezultatima. Crna Gora je pored toga i do sada, kroz svoje učešće u međunarodnim misijama i podršku stavovima zajedničke vanjske i bezbjednosne politike pružala, iako skroman, ipak aktivan doprinos naporima međunarodne zajednice za obezbjeđenje mira i sigurnosti u svijetu. Dobrosusjedska politika

Kuriozitet je, takođe, da ukoliko pogledamo strukturu crnogorskog Parlamenta, možemo uočiti da se podrška koju imaju partije koje se zalažu za članstvo, ne poklapa sa rezultatima istraživanja javnog mnjenja poslednjih godina i zapravo je, vjerujem, mnogo veća. Uticala je moguće i činjenica da su se Crnoj Gori u poslednjih šest mjeseci vodile dvije predizborne kampanje u

Nepotrebno je možda podsjećati da je NATO još od svog osnivanja organizacija koja je garant stabilnosti, demokratskih vrijednosti i zaštite od svih oblika prijetnji u Evropi. Nakon pada Berlinskog zida gotovo sve države koje su željele i postale dio EU prethodno su ušle u NATO. To svakako nije bio uslov, ali ne bilježimo niti jedan izuzetak. Članstvo u NATO je potvrda da je država stabilna, sigurna, demokratski i ekonomski prosperitetna. Konačno, skoro svi naši susjedi, ako već nijesu dio NATO, proklamovali su članstvo u Alijansi kao strateški vanjskopolitički cilj. Zbog svega rečenog, teško je zamisliti modernu i demokratsku Crnu Goru izvan NATO, jednako kao što je teško zamisliti je i izvan EU.

i regionalni pristup pri rješavanju određenih problema predstavljaju svojevrstan test za naše učešće u organizacijama čiji član želimo da postanemo.

čijem fokusu su bila druga pitanja.

Koji su prioriteti unutrašnje i spoljne politike Vlade u svijetlu dalje integracije Crne Gore u evropske i evroatlantske strukture?

Integracione procese, kao sto sam već rekao, treba prvenstveno posmatrati kroz prizmu težnje da postanete dio kluba najuređenijih i najrazvijenih država. Oni podrazumijevaju svojevrsnu emancipaciju i sveobuhvatne reforme društva, koje su prije svega važne zbog naših građana i podizanja opšteg kvaliteta njihovog života. Procesi približavanja NATO i EU jesu jedinstvena šansa za crnogorsko društvo i državu.

Doskorašnji napori u reformama u okviru evroatlantskih integracija su, kroz tri procesa MAP-a ocijenjeni visokim ocjenama, što posebno raduje

Kako komentarišete posljednja istraživanja o padu podrške za članstvo Crne Gore u NATO? Ni po ovom pitanju ne razlikujemo se bitno od drugih država koje su u poslednje dvije decenije postale članice Saveza. Naime, ta podrška je na nivou koji je bio prisutan i kod drugih u ovoj fazi integracija. Svakako, to ne može i ne smije biti naš izgovor i zaista je potrebno uložiti dodatne napore i otvoriti širu javnu debatu, neopterećenu predrasudama koje su konstanta onih koji su protivnici članstva Crne Gore u NATO, u cilju jačanja razumijevanja važnosti našeg budućeg članstva. Otvoreno, argumentovano, mirno, demokratski, jer je u pitanju proces od značaja za državu, ali i za region u kome živimo.

U cilju promjene sadašnjeg stanja važno je da se sve strukture društva, koje razumiju važnost članstva Crne Gore u NATO, uključe u aktivniji dijalog, kako bi, prije svega, demistifikovale predrasude protivnika članstva, odnosno, doprinijele objektivnoj informisanosti građana Crne Gore i jasno objasnile sve prednosti koje članstvo u NATO donosi našoj državi. A one su višestruke. Naš cilj je da, dakle, otvorimo svojevrsni javni dijalog i izađemo u susret želji crnogorske javnosti da o integracijama bude u potpunosti informisana, da je podstaknemo na širu uključenost u ovaj proces.

Koliko je važno građanima na pravi način predstaviti bezbjednosne aspekte učlanjenja Crne Gore u NATO? NATO je politička i vojna organizacija. Članstvo u najmoćnijoj postojećoj vojnoj organizaciji je od posebnog značaja za državu kao što

Partner april 2013.

5

Intervju je Crna Gora, zbog realne ograničenosti naših odbrambenih sposobnosti. Princip kolektivne odbrane, koji je sadržan u članu 5 Vašingtonskog sporazuma, je najbolji garant naše sigurnosti. Naravno treba istaći i princip tzv. “pametne odbrane” koji je uspostavljen novim strateškim dokumentima Saveza, a koji omogućava zajedničko korišćenje efektiva, što je posebno važno za države, kao što je naša, koje imaju limitirane kapacitete.

Sve ovo ima i svoj finansijski aspekat, jer je individualno razvijanje sistema odbrane mnogo skuplje od korištenja kolektivnih odbrambenih resursa.

NATO je dodatno, organizacija koja sve odluke donosi kosensusom.

To upravo potvrđuje značaj punog poštovanja principa suvereniteta, što je za Crnu Goru, kao uostalom i sve države članice Alijanse, u vojnoodbrambenom i političkom smislu izuzetno značajno. Često protivnici članstva u NATO postavljaju pitanje od koga treba da se branimo? Pitao bi ih da li su zaista mogli pretpostaviti početkom devedesetih godina prošloga vijeka da će se država u kojoj smo živjeli raspasti u vihoru rata. Odbijam da prihvatim da zaista neko vjeruje da, imajući u vidu svoju geopolitičku poziciju i dešavanja u regionu, Crna Gora može dozvoliti sebi luksuz neutralnosti jedne Švajcarske ili Austrije, čak i ako zanemarimo istorijski kontekst njihove neutralnosti. Neutralnost, o kojoj danas pojedinci pričaju, nema svoj utemeljeni stav ni u jednom aspektu modernog bezbjednosnog konteksta. To u našem slučaju posebno, očigledno ima namjeru zamagljivanja suštine i u podkontekstu može da vodi sasvim drugim koncepcijama.

U kojoj mjeri će članstvo u NATO uticati na privrednu i ekonomsku situaciju u Crnoj Gori?

Kao odgovor na to pitanje najbolje je pogledati podatke o tome kako je članstvo u NATO uticalo na situa-

6

Partner april 2013.

ciju u drugim državama nakon što su postale članice. Za dalji razvoj Crne Gore neophodno je prisustvo stranog kapitala i investicija. Ozbiljni investitori ulažu novac tamo gdje mogu računati na pravnu sigurnost i zaštitu svojih ulaganja. Ne postoji bolja potvrda sigurnosti države od činjenice da je u društvu najrazvijenijih. Kao što smo i sami iskusili, nema ekonomskog i privrednog razvoja bez bezbjednosti. Ne samo interne nego i regionalne. Ako je npr. turizam privredna grana na koju se naša država jako oslanja, ne vjerujem da postoji neko ko zaista gaji iluziju da će strani turisti iz razvijenih zapadnih zemalja dolaziti u državu koju ne doživljavaju kao bezbjednu. To se podjednako odnosi i na druge oblasti gdje Crna Gora ima puno da ponudi, od energetike, infrastrukture, poljoprivrede itd. Zato neozbiljno zvuče tvrdnje, iz šireg dijapazona pogrešnih, ali namjernih percepcija protivnika NATO, da bi naše članstvo moglo na bilo koji način učiniti štetu društvenom i ekonomsko razvoju naše države.

Vlada je nedavno formirala Savjet za članstvo u NATO. Koji su glavni zadaci tog Savjeta?

Doskorašnji Savjet za Partnerstvo za mir je skoro preimenovan u Savjet za članstvo u NATO kako bi jasno reflektovao završnu fazu u procesu priključenja Alijansi. Savjet, na čijem je čelu predsjednik Vlade je, kao i do sada, odgovoran za kreiranje, koordinaciju i sprovođenje svih aktivnosti u ovom procesu. U ovom poslednjem, naglašeno aktivnu ulogu imaju nadležni državni organi, prvenstveno MVPEI i MO, te nacionalni koordinator i Interesorna komisija.

Znači li to da ulazak Crne Gore u NATO u značajnoj mjeri zavisi od nas samih?

Refrome moraju biti izraz sveukupne želje određenog društva da se mijenja iz korijena i svakodnevno unapređuje i ne mogu biti samo

proizvod rada Vlade ukoliko građani nemaju ukorijenjenu svijest da su reforme prije svega važne zbog njih samih. Integracioni procesi nijesu svrha sami po sebi već činjenica da ih možemo iskoristiti za sveobuhvatnu modernizaciju društva. Crna Gora se ne vezuje za određene rokove, već treba posvećeno da radi na unapređenju kvaliteta života građana.

Tačno je da članstvo Crne Gore u dobroj mjeri zavisi od nas samih i naše sposobnosti da kroz reforme svakodnevno unapređujemo i svojim djelovanjem dokazujemo spremnost da budemo dio Saveza. Za nas je najvažnije da ispunimo zadatke i spremno dočekamo poziv za članstvo koji može uslijediti tokom sledećeg redovnog samita ove organizacije naredne godine. Sa druge strane, očekujemo da saveznici potvrde politiku otvorenih vrata i u skladu s tim da se i pitanje proširenja nađe na dnevnom redu.

Učlanjenjem Crne Gore u Sjeveroatlantski savez benefite će imati i Crna Gora i region Zapadnog Balkana, ali i NATO. Vaš komentar O pojedinim pozitivnim aspektima za Crnu Goru sam već govorio u prethodnim odgovorima, ali želim na kraju da naglasim da individualni napredak svake od država Zapadnog Balkana predstavlja zapravo dio kolektivnog napora da živimo u Evropi XXI vijeka. Benefiti koje članstvo u NATO donosi svakako se ogledaju u širenju zone bezbjednosti na Zapadnom Balkanu i stabilizirajućem i razvojnom efektu koje članstvo donosi i nama i regionu. Nemoguće je danas zamisliti državu koja u globalizovanom svijetu živi izvan integracionih procesa kojima teže države u njenom neposrednom okruženju. Kao što i Evropa ne može biti cjelovita, slobodna i živjeti u miru ukoliko njen demokratski i prosperitetan dio ne bude i Zapadni Balkan.

Gligor R. Bojić

Vijesti

Minhen: Poruke podrške Crnoj Gori Ministar odbrane prof. dr Milica Pejanović-Đurišić učestvovala je na 49.

Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, koja je ove godine okupila preko 300 državnika.

Predsjednik Vlade Milo Đukanović i ministar odbrane sastali su se sa potpredsjednikom Vlade i ministrom odbrane Izraela Ehudom Barakom koji je kazao da je Izrael spreman da sarađuje i podijeli sve ono što može da unaprijedi odnose dvije zemlje u oblasti bezbjednosti, ekonomije i kulture.

Ministar Pejanović-Đurišić sastala se sa zamjenikom pomoćnika Sekretara za odbranu SAD Evelin Farkaš, zatim, sa

parlamentarnim državnim sekretarom Mi- Pejanović Đurišić pohvalio dostignuća nistarstva odbrane Njemačke Kristijanom Crne Gore u procesu evroatlantskih Šmitom i ministrom odbrane Kraljevine Norveške Anom Grete. Njeni sagovornici su izrazili spremnost svojih zemalja za podršku Crnoj Gori u procesu evroatlantskih integracija.

Pejanović Đurišić je sa hrvatskim kolegom Antom Kotromanovićem razgovarala o uspješnoj saradnji Crne Gore i Hrvatske, naročito o zajedničkom učešću crnogorskog i hrvatskog kontingenta koji u sklopu ISAF misije obezbjeđuju bazu “Marmal” u Mazar-e Šarifu.

I ministar odbrane Kraljevine Belgije Pieter De Krem je tokom susreta sa

integracija. Poruke podrške Crnoj Gori na evroatlantskom putu u razgovoru sa ministrom Pejanović-Đurišić prenijele su joj i kolege iz Holandije, Danske i Kanade.

Pohvale za napredak Crne Gore i u NATO Ministar odbrane prof. dr Milica Pejanović-Đurišić učestvovala je na sastanku Sjeveroatlantskog savjeta NATO u ISAF formatu kojim je predsjedavao Generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmunsen. Tema sastanka bila je sagledavanje trenutne bezbjednosne situacije u Avganistanu i ocjena postignutog napretka u procesu prenosa nadležnosti sa mađunarodnih snaga na avganistanske

snage bezbjednosti.

Ministar je kazala da će Crna Gora i u narednom periodu biti posvećena učešću u misiji i istakla značaj iskustava koje pripadnici Vojske Crne Gore stiču učešćem i obavljanjem zadataka u međunarodnom okruženju. Ministar je najavila da će Crna Gora uzeti učešće i nakon tranzicionog perioda 2014. godine, u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima.

Skup o NATO pametnoj odbrani odbrane, što izaziva nemogućnost država da iz svog budžeta za sektor odbrane i bezbjednosti izdvajaju sredstva, dovoljna da se odgovori na sve veće bezbjednosne Ministar Pejanović-Đurišić istakla je da se rizike i izazove čije rješenje iziskuje brze u uslovima krize smanjuju budžeti za sistem i složene reakcije i snage koje bi bile an-

U Crnoj Gori je održan seminar na temu ,,NATO pametna odbrana“ u organizaciji Ministarstva odbrane i Evropskog centra za bezbjednosne studije „George C. Marchall“.

gažovane duži vremenski period. Ministar je ukazala da je koncept posebno važan za male zemlje, kao što je Crna Gora, jer je jasno da bi samostalno razvijanje svih potrebnih kapaciteta zahtijevalo ogromna ulaganja.

Otvoren rekonstruisani dio skladišta „Brezovik“ Ministar odbrane prof.dr Milica Pejanović-Đurišić i ambasador SR Njemačke u Crnoj Gori Pius Fišer otvorili su rekonstruisane objekte skladišta municije „Brezovik“. Za rekonstrukciju dva objekata, u kojima će se u skladu sa međunarodnim bezbjednosnim standardima skladištiti 800 tona vojnog naoružanja i municije, Nje-

mačka je donirala 200 hiljada eura.

Ministar je istakla je da je prioritet Vlade Crne Gore da osigura bezbjedno okruženje za građane. Rekonstruisani objekti doprinijeće upravo tome. Pejanović-Đurišić kazala je da je uspješno završena rekonstrukcija skladišta Brezovik dokaz kvalitetne saradnje između crnogorske i njemačke vlade.

Bratislava: Dobra saradnja Crne Gore i Slovačke Ministar odbrane Crne Gore prof.dr Milica Pejanović- Đurišić učestvovala je na GLOBSEC 2013, vodećem forumu o spoljnoj politici i bezbjednosti u Centralnoj Evropi, koji je održan u Bratislavi, u drugoj polovini aprila.

Ministar se sastala sa ministrom odbrane Slovačke Martinom Glvačom, a potom i sa svojim kolegom iz Češke Vlastimilom Picekom. Dva ministra su potpisali Sporazum o saradnji ministarstva odbrane dvije zemlje.

Partner april 2013.

7

Komentar

NATO za nadu, a ne za strah P

rotivnici NATO članstva Crne Gore, i, uopšte, NATO-a kao međunarodne vojno-političke zajednice, svakako, imaju pravo da iznose argumente u prilog svom stavu. Ruku na srce, postoje neka istorijska iskustva i određeni aspekti iz prošlosti i prakse NATO-a na koja se mogu osloniti rezerve prema toj organizaciji. Problem je, međutim, u tome što su zastupnici takvih pogleda postavili paravan između prošlosti NATO-a i onoga što on hoće da bude, što već promoviše kao sopstvenu tranziciju-u pravcu političko-bezbjednosne alijanse zemalja koje dijele iste političke i civilizacijske vrijednosti. Oni vide samo NATO kakav je bio. Druga, možda važnija, primbjedba koja bi se mogla uputiti „antinatovcima“ je to što u njihovom zalaganju protiv NATO-a ima zastrašivanja.

Time se bave pojedinci u ime države, recimo, u Rusiji, a i kod nas je, u posljednje vrijeme, bilo tvrdnji kojima se

pokušava da se stanovništvo, građani, bukvalno, uplaše NATO-a, čak da se NATO omrzne i da se na tako formiranoj emotivnoj konotaciji izgradi neprijateljski stav prema Alijansi. Skrenućemo ovdje pažnju na dva primjera. Jedan je iz Rusije, a taj kontekst je stalno aktuelan za proces evroatlantskih integracija Crne Gore. Zvaničnici te zemlje su ranije više puta poručivali da Moskva poštuje samostalnost Crne Gore, što, svakako, podrazumijeva i njenu spoljnu politiku.

Stav Rusije izražen je kao prihvatanje opredjeljenja Crne Gore da pristupi Evropskoj uniji, a što se tiče članstva u NATO-u da dvije zemlje o tome imaju različite poglede, ali da ni to neće smetati njihovoj međunarodnoj saradnji.

I, naravno, to je realistična politika i do sada nije bilo drugačijih poruka u tom pogledu. Ipak, nedavno je jedan istaknuti ruski general, Leonid Ivašov, sa funkcije predsjednika Moskovske akademije za

geopolitičke probleme ( u intervjuu Radio-televiziji Srbije), pomenuo i eventualno članstvo te zemlje u evroatlantskoj alijansi. General je bio sasvim jasan-ulazak Srbije u EU ne bi pokvario njene odnose sa Rusijom, ali bi stupanje u NATO značilo „neprijateljski korak“.

Objektivno, bila je to poruka i za neke druge zemlje u regionu, najvjerovatnije i za Crnu Goru.

Razumije se, general Ivašov formalno nije državni reprezent Rusije, pa izrečena ocjena može biti i njegovo lično viđenje, i kao takvo, ne bi trebalo da pobuđuje neku naročitu pažnju. No, teško je, s obzirom na unutrašnji politički kontekst u Rusiji, pretpostaviti da bi neko iznosio svoje lično mišljenje o jednom takvom pitanju. Prije će biti da general prenosi zvaničan stav Moskve. On je, takođe, u pomenutom intervjuu govorio upravo o strategiji Rusije da profiliše veću samostalnost svoje spoljne politike, što se, kako je naveo, manifestuje na primjeru odnosa prema građanskom ratu u Siriji, ali i u okretanju Moskve ka jačanju „evroazijskog saveza“.

Naravno, Rusija, osobito kao velika zemlja, ni od koga ne traži, i ne treba da traži, podršku za sopstvenu spoljnu politiku. Ali, demokratski kapacitet Rusije, a ona je, valjda, zainteresovana za takvu percepciju te države od strane ostatka

8

Partner april 2013.

Komentar svijeta, sasvim je razumljivo, treba da znači i njenu znatno veću „toleranciju“ za druge zemlje, da i one definišu svoje političke strategije koje njima odgovaraju. Poruke, tipa da bi ulazak neke zemlje u NATO bio „neprijateljski korak“ nipošto ne doprinose izgradnji takvog imidža Rusije.

Negativno je simptomatična i druga retorika pomenutog ruskog generala.

On je, u navedenom intervjuu pominjao „pravoslavno-slovensku dimenziju“ ruske spoljno-političke strategije, a za NATO je kazao da je „đavolski agresivan pakt“. Ovakve tvrdnje i ne bi zasluživale neku pažnju da nijesu izrečene u našem neposrednom susjedstvu i, što je važnije, da se ne dodiruju sa nekim mišljenjima i ovdje kod nas. U antiNATO kampanji u Crnoj Gori, nerijetko se čuju mišljenja da bi njeno članstvo u Alijansi značilo neprijateljski akt prema Rusiji! Toliko apsurdna tvrdnja da ne treba nikakav komentar.

Takođe, kako može biti prihvatljiv bilo koji savez na religijskoj pripadnosti. Teško je zamisliti takav anahronizam u ovo doba, recimo, u vidu nekog „germanskog“, „romanskog“, „islamskog“ saveza.

U NATO-u su i Germani, i Romani, i Sloveni, i anglosaksonci i Grci, i Turci, i katolici, protestanti, i muslimani. Naravno, i pravoslavci. I da li može takav savez biti „đavolski agresivan“, osobito sa današnjim brojem članica i bez ideološkopolitičkog motiva iz vremena bipolarnog svijeta i hladnog rata?

silovanja i AIDS! Evo da ne pominjemo druge zemlje, zar bi jedna Turska, koja u našoj predstavi važi kao konzervativno društvo, ušla u NATO, još prije pola vijeka, da je takav kako ga predstavljaju general Ivašov, i neke domaće NVO aktivistkinje. Da je tako, neka bude dopušteno malo zajedljivosti, stare članice NATO-a bile bi potpuno zaražene sidom.

Poneko na NATO gleda kao na neku osamostaljenu vojnu silu, gotovo, kao na „legiju stranaca“, koja ima svoje „zakone“ i pravila ponašanja koja ona sama propisuje. Prije svega, NATO vojska, kao takva, ne postoji. Ona postoji samo uslovno, i samo u određenim situacijama, kada je organizacija angažovana na izvršavanju konkretnih zadataka iz svoje nadležnosti. A iza „NATO vojske“ stoje sve zemlje, članice Saveza. A svaka od njih, ipak, posebno odgovara za svoje vojne pripadnike ili jedinice u NATO operacijama. I zar, s obzirom na takve okolnosti, „NATO vojska“ može biti „banda“ koja siluje, ili tome slično, kako se ponekad pokušava predstaviti Sjevernoatlantski savez? Nijesu valjda „NATO vojnici“ nekakvi bezobzirni legionari.

Svakako, otvaranje prema svijetu, bilo koje zemlje, donosi određene izazo-

ve, pa i one vrste koji se tiču „javnog morala“. Članstvo u NATO-u nije u tom pogledu ništa „opasnije“ nego bilo koje drugo. Uostalom, globalizacija je danas nezaustavljiv proces, i najdinamičniji, najrasprostranjeniji svjetski trend i, samim tim, i bez NATO članstva, donosi mnoštvo izazova, pa i onih koji se tiču pojedinca i porodice. NATO je samo dio globalnog „ujedinjavanja“ i dinamičnosti svijeta. Štaviše, ta organizacija, sa moćnom institucionalnom strukturom, uz objedinjenu političku, ekonomsku i vojnu moć zemalja-članica, sa svojim tehničkim, stručnim, pa i naučnim potencijalima, može pomoći da se svijet lakše nosi sa upravo sa izazovima sopstvene globalizacije, pa i sa sidom, ili drugim bolestima, sa trgovinom narkoticima ili trgovinom ljudima.

NATO nije takav da se njime plaše ljudi. NATO je, i treba ga još više učiniti, nadom za razne probleme koji moderni svijet pogađaju. Zemlje koje stupaju u tu organizaciju treba da imaju ambiciju da se gradi takav NATO. Članstvo u NATOu ne podrazumijeva samo pristajanje na već profilisanu njegovu ulogu i pravila ponašanja.

Ilija Despotović

A kao „đavolski“ NATO je označen i na nekim tribinama u Crnoj Gori.

Navodno, NATO, pored ostalog, prate

Partner april 2013. 9

Tema

Predstavljamo vojne jedinice i ustanove

Četa vojne policije kao porodica I

zuzetna je čast i ponos nositi crnu beretku i biti pripadnik Čete vojne policije, ističe komandir I voda potporučnik Ivan Vujošević. Za njega, boravak u četi kojom komanduje kapetan Aleksandar Popović, je privilegija koje se ne bi rado odrekao. Četa broji oko 60 pripadnika koji su raspoređeni u dva voda, od kojih je jedan zadužen za saobraćaj, dok drugi obavlja vojno-policijske poslove.

Težišne aktivnosti Čete odnose se na obezbjeđenje stranih vojnih delegacija, obezbjeđenje određenih vojnih

10

Partner april 2013.

objekata i lica, zatim, protivterorističku zaštitu u Vojsci, kao i ostale aktivnosti koje su predviđene njihovim formacijskim dužnostima. ,,Aktivnosti ima mnogo, ali uz predan odnos i požrtvovanost svih članova kolektiva, jednostavno prevazilazimo prepreke. Konstantno je u našoj zemlji prisutan prilično velik broj stranih vojnih delegacija, te to zahtijeva i velike kapacitete kada je brojnost naše jedinice u pitanju, ali uspijevamo da izađemo na kraj sa tim poteš-

koćama”, nastavlja Vujošević.

Ono što karakteriše kolektiv stacioniran u kasarni u podgoričkom naselju Masline jesu izuzetni međuljudski odnosi. O tome govori i desetar Rosa Lalić, koja je u službi u Vojsci Crne Gore nešto duže od godinu. ,,Četa vojne policije je poseban kolektiv u Vojsci.

Sve pripadnike doživljavam kao članove porodice, a osjećam da i oni mene doživljavaju na isti način.

Po crnogorskim stereotipima ovo nije posao za

Tema

žensku osobu, međutim, po radu svih pripadnica nježnijeg pola i uloženom trudu i zalaganju, to se ne da primijetiti“, kaže Rosa. ,,Obezbjeđivanje tako važnih međunarodnih delegacija izuzetno je odgovoran posao, koji sa sobom donosi i ogromno iskustvo, i srećna sam što imam priliku da se njime bavim.

Raduje me što je odnos “Aktivnosti ima mnogo, ali uz predan Pripadnici Čete vojne nadređenih prema nama, policije nerijetko učestvuju koji smo relativno novi u odnos i požrtvovanost svih članova u pružanju pomoći ugrožeslužbi, krajnje profesiokolektiva, jednostavno prevazilazimo nom stanovništvu na terinalan i imaju strpljenja da toriji Crne Gore. U ljetnjim prepreke.” sve segmente obuke koji mjesecima, česti su požari se teško usvajaju, ponove VCG i odnosom kolektiva u našim šumovitim krajevima, a mnogo puta, kako bi stepen naše i Komande Čete vojne ogromne količina padavina, postale osposobljenosti bio visok. Na taj policije. ,,Četa vojne su karakteristične za našu zemlju način možemo se ravnopravno policije je mala četa, posljednjih par godina. U svim tim uključiti u realizaciju svih obaveza pa smo svi, sticasituacijama, kada se narod nalazio u i zadataka koje podrazumijeva jem okolnosti, situaciji potrebe za pomoć, pripadnaš poziv“, dodaje desetar upućeni jedni na nici Čete vojne policije, pokazali Lalić. druge. Kada je su kako treba obavljati dužnost Desetar Bogdan Šćekić vojnika. Rame uz rame sa kolegama odnos takav takođe je zadovoljan angaonda nijedan iz ostalih jedinica VCG, stizali su do žmanom u svih ugroženih građana i kupili simzadatak ne patije cjelokupne javnosti. Ta druga predstavlja misija VCG oduševljava i mlade poteškoću. A pripadnike Čete vojne policije koji takav odnos sa posebnim pijetetom i emocijom je dobar i govore o tim situacijama. Saglasni za svakog su Lalić i Šćekić da je to momenat pojedinca u kolektivu, jer kada zaboravljaju na sve poteškoće na koje nailaze tokom obavljanja je lako postiposla, te da dobijaju poseban elan i zati i dobre motiv. Ono što očekuju od službe pojedinačne rezultate, ako to su dalja usavršavanja, opšta i specijalistička, da bi, kako kažu, je ukupna punim kapacitetima mogli da služe slika dobra“, Vojsci Crne Gore i državi Crnoj napominje Gori. desetar Šćekić.

Nemanja Đukanović

Partner april 2013.

11

Povod

Kako su tekle pripreme Sedmog kontingenta za ISAF

Na novi zadatak kroz složenu obuku S

edmi kontingent pripadnika Vojske Crne Gore u ISAF misiji u Avganistanu smješten je u novoj bazi, u odnosu na dosadašnje kontingente, u bazi „Marmal“, ispod istoimene planine, u blizini grada Mazar–e-Šarif.

Naši vojnici i oficiri će zadatke obavljati zajedno sa Njemcima i Hrvatima.

Dosadašnjih šest kontingenata VCG bili su u provinciji Baglan, a sedmi je smješten u provinciji Baklh, na sjeveru zemlje, uz granicu sa Uzbekistanom.

Glavni grad provincije, odakle je počela pobuna protiv talibanskog režima, je Mazar-e-Sharif. Naš sastav će sa hrvatskim kolegama biti dio snaga za zaštitu baze „Marmal“ – jedne od najvećih i najvažnijih baza koju misija ima, sa preko 6.000 pripadnika, a koja se nalazi na obodu grada. Kamp „Marmal“ je daleko veći od kampa „Panonija“ koji su Crnogorci do sada obezbjeđivali. U bazi postoji i strateški važan aerodrom, koji po planu, nakon povlačenja ISAF misije, treba da postane međunarodni putnički aerodrom.

Novi zadatak našeg pješadijskog sastava je kompleksniji, a time je i odgovornost za uspješno obavljanje zadatka veća. U samoj bazi se nalazi regionalna komanda „Sjever“ u kojoj će naši štabni oficiri i podoficiri, kao i do sada, obavljati odgovorne zadatke.

Grupa za zaštitu kampa „Marmal“ je združena taktička jedinica, ranga samostalnog bataljona, imponzantnog brojnog stanja, sastavljena iz više cjelina, od avganistanske čete za spoljašnje

12

Partner april 2013.

obezbjeđenje baze, preko specijalizovanih namjenskih sastava iz Njemačke,

Belgije i Mongolije, pa do bespilotnih letjelica i sigurnosnih sredstava za nadzor.

Obuka Sedmog kontingenta, za novi zadatak, počela je u novembru 2012. godine. Nakon osnovne obuke, prve i druge selekcije ljudstva u okviru nacionalne faze obučavanja, sredinom januara ove godine započeta je zajednička obuka sa glavninom snaga na vojnom poligonu „Gašinci“ u Slavoniji, u Hrvatskoj. Instruktori su obuku izvodili u skladu sa NATO priručnikom TEPSO (Training and Education for Peace Support Operations). Nakon dvije nedjelje izuzetno napornih aktivnosti, od ranog jutra do kasne večeri, u uslo-

vima koji su približni onima u Avganistanu - blato, kiša i snijeg - naš sastav je ocijenjen visokom ocjenom za obučenost.

To, međutim nije bio kraj uvježbavanja. Početkom februara naš sastav je u okviru matične jedinice uključen u međunarodnu višednevnu vježbu na kojoj su sve jedinice 21. HRVCON koji se upućuju u Avganistan, podvrgnute ocjenjivanju po NATO CREVAL standardu.Visoki standardi i nimalo jednostavni zadaci koji su stavljeni pred naš sastav predstavljali su zaista veliku i komplikovanu prepreku.

Višednevno ocjenjivanje podrazumijevalo je provjeru kompletnosti dokumentacije potrebne za misiju, osposobljenost komandnog sastava i ostalih pripadnika u obučenosti u rukovanju ličnim naoružanjem, NATO radio procedurama i sredstvima veze, poznavanju mjera protiv IED (improvizovanih eksplozivnih naprava), poznavanju GPS uređaja i UTM topografskih karata, osnovnih taktičkih izvještaja, stepen logističke podrške i opremljenost.

Kompletna aktivnost u toku praktične provjere taktičke osposobljenosti, počev od izdavanja naređenja, pa do slanja i najmanjeg izvještaja sa terena bila je na engleskom jeziku, što je predstavljalo poseban izazov. Samo ocjenjivanje propratili su lokalni mediji.

Praktičnoj provjeri i ocjenjivanju našeg

Povod sastava u poznavanju taktika, tehnika i procedura prisustvovao je i načelnik GŠ VCG viceadmiral Dragan Samardžić, koji se sastao i sa našim kontingentom i iskazao potpuno zadovoljstvo nivoom realizovanih priprema za zadatak.

Tri su pune godine otkad je Crna Gora ušla u stroj država koje, na granici moderne civilizacije, učestvuju u mirovnoj misiji čiji je osnovni zadatak da se narodu Avganistana omogući život dostojan ljudi, bez straha da će biti vješani na stadionima, kamenovani na trgovima ili strijeljani pred

stambenim zgradama ispred svojih porodica, samo ako bilo kakvim gestom pokažu da ne poštuju vjerske ideologe. Ogromnom energijom i trudom svih sastava koji su dosad učestvovali u misiji ISAF,Vojska Crne Gore je stekla reputaciju da je sposobna da stoji rame uz rame sa vojskama mnogo razvijenijih država. Šest kontingenata VCG u misiji ISAF je sa mađarskim partnerima pomagalo Vladi Avganistana da se održi red i mir u provinciji Baglan i da se ta provincija podigne „na svoje noge“. Trud se isplatio. U okviru restrukturiranja misije i procesa kojim oružane snage Avganistana postepeno od misije ISAF preuzimaju odgovornost za stabilnost na većem dijelu državne teritorije, provincijsko-rekonstrukcijski tim u Pol-eKomriju priveo je kraju svoj mandat Sedmi kontingnet nastavlja misiju u Mazar-e-Šarifu. Štabni oficir u komandi jedinice kapetan Branko Đurđić

Partner april 2013.

13

Povod

U Bečićima organizovana istraživačka radionica o HBRN odbrani

Opasnost od krijumčara oružja za masovno uništenje N

apredna istraživačka radiproliferacije oružja za masovno razvoj i dopuna propisa i pravilnika onica (Advanced Research uništenje (OMU) i povećanjima spo- partnera vezanih za zabranu proliWorkshop), na temu „Razvijanje sobnosti HBRN odbrane u kontekferacije OMU i za HBRN odbranu, sposobnosti hemijske, biološke, radi- stu granične bezbjednosti, u bliskoj naučno i tehnološko istraživanje u ološke i nuklearne (HBRN) odbrane saradnji sa drugim partnerskim drža- cilju poboljšanja sposobnosti HBRN i granične bezbjednosti na odbrane, kao što su upoKrajnji rezultat napredne istraživačke zapadnom Balkanu” (CBRN treba osjetljivih detektora, Defence and Border Security detekcija zaostalih biološradionice bio je izvještaj sa Capability Building in the kih i hemijskih agenasa, zaključcima i preporukama kako Western Balkans) organizovaupozoravanje i izvještaNATO može povećati sposobnosti i na je krajem marta u Bečićivanje, detekcija „prljavih ma. Radionica je realizovana uvesti u upotrebu najbolje praktične bombi“ pomoću uređaja pod pokroviteljstvom NATO zasnovanih na X zracima, postupke za poboljšanje HBRN programa „Nauka za mir i neutronima i alfa-česticaodbrane i granične bezbjednosti u bezbjednost“ (NATO Science ma, radiološko izviđanje saradnji sa partnerskim državama i oblasti i gama spektrofor Peace and Security Programme). metrija, osjetljivi procesi međunarodnim organizacijama. dekontaminacije životne Pored Crne Gore, kao vama i organizacijama, a sa posebnim sredine, metodi za degradaciju države domaćina, organizaciju osvrtom na zapadni Balkan.

HBRN agenasa, medicinske proradionice pomogle su Albanija i tivmjere poput masovnih tretmana i Sjedinjene Američke Države (SAD).

Pitanja od posebnog značaja, vakcinacija.

Predsjedavajući radionice bili su pukoja su detaljno razmatrana u toku kovnik dr Dražen Božović, načelnik Verifikacionog centra Ministarstva odbrane Crne Gore, Adriatik Mema iz Albanije i američki pukovnik Ron Fajzer.

U radu je učestvovalo pedeset stručnjaka, uključujući domaćine radionice, predavače, moderatore i vođe sindikata iz agencija za graničnu bezbjednost, institucija HBRN odbrane, zatim iz NATO i ostalih partnerskih država, kao i iz naučnih instituta, međunarodnih organizacija i agencija.

Radionica je obuhvatila širok spektar naučnih i tehnoloških istraživanja o mogućim rješenjima za zabranu

14

Partner april 2013.

radionice, bila su povećanje interoperabilnosti, integracije i kompatibilnosti opreme, koncepata i procedura, zatim civilno-vojna saradnja, sa posebnim osvrtom na graničnu bezbjednost, kapaciteti vezani za savjetodavne (CBRN Reach Back) i sabirne (Fusion) centre HBRN odbrane, nedostaci HBRN odbrane, operacije sistematskog lociranja, obezbjeđenja, otkrivanja, eliminisanja i raspolaganja OMU, sredstava za primjenu i materijala, kao i operacije sprečavanja potencijalne sposobnosti za razvoj OMU (Render Safe Operations).

Takođe, razmatrana su pitanja:

Predavači su tokom četiri sesije obradili 16 tema karakterističnih za oblast proliferacije OMU. Teme u okviru prve sesije bile su vezane za istraživanje prijetnji i izazova u okviru granične bezbjednosti, a slijedila je sesija koja se odnosila na istraživanje inicijativa u smislu granične bezbjednosti i uloge NATO u podršci postojećim naporima. U okviru treće sesije, bilo je riječi o temama vezanim za povećanje operativne sposobnosti NATO da odvrati, detektuje, poremeti i spriječi proliferaciju OMU preko granica korišćenjem novih tehnologija. Posljednja sesija odnosila se na obuku jedinica HBRN

Povod odbrane, kao moguće ključne sposobnosti za podizanje nivoa granične bezbjednosti.

Značajan doprinos ostvarivanju ciljeva radionice dao je i rad u okviru sindikata. Usredsređujući se na graničnu bezbjednost, učesnici radionice su pokušali da identifikuju nedostatke i ponudili su potencijalna rješenja u tri oblasti koje su ključne za uspjeh u daljem razvoju kapaciteta NATO i partnerskih država u borbi protiv proliferacije OMU. Krajnji rezultat napredne istraživačke radionice bio je izvještaj sa

zaključcima i preporukama kako NATO može povećati sposobnosti i uvesti u upotrebu najbolje praktične postupke za poboljšanje HBRN odbrane i granične bezbjednosti u saradnji sa partnerskim državama i međunarodnim organizacijama.

Oružje za masovno uništavanje (OMU) predstavlja jedno od najvažnijih sredstava za ostvarivanje ciljeva terorističkih organizacija, uz prethodno ovladavanje kompleksnom

tehnologijom njegove proizvodnje.

U praksi postoji značajan napredak u vezi sa praćenjem legalnog toka materija koje se uvoze ili izvoze iz država, što je zasluga međunarodnih organizacija i država potpisnica.

Naravno, terorističke organizacije neće koristiti legalne tokove, već će njihov način pribavljanja biti krijumčarenje, uz otuđivanje ili podmićivanje zaposlenih u institucijama u kojima mogu pronaći njima interesantne materije. Obaveštajnim i operativnim putem postoji mogućnost prikupljanja podataka i informacija

o pokušajima ilegalnog pribavljanja materija, koje bi se kasnije koristile za izradu OMU. Većinu do sada otkrivenih incidenata u vezi sa krijumčarenjem nuklearnog materijala počinili su amateri na nuklearnim lokacijama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Neki od krijumčara nijesu razlikovali medicinski od vojnog materijala, niti koji su izotopi za jednu svrhu, a koji za drugu, pa su neki od njih sebe

i druge izložili štetnim dozama radijacije.

Kada se govori o krijumčarenju materijala za izradu hemijskog i biološkog oružja, postoji ozbiljna mogućnost da terorističke organizacije i grupe dobiju hemijske i biološke agense od vlada pojedinih država koje blagonaklono gledaju na njihove ciljeve ili ih direktno pomažu i finansiraju, jer dosta država ima razvijen program za proizvodnju hemijskog i biološkog oružja.

Rezolucijom 1540 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, koja je jed-

noglasno usvojena, sve države su pozvane da preduzmu određene akcije i ostvare saradnju u cilju sprečavanja trgovine OMU. Crna Gora je pored potpisivanja navedene rezolucije i ostalih konvencija i dokumenata, dala i dodatni doprinos zabrani proliferacije OMU, prihvatanjem organizacije i realizacijom radionice posvećene ovoj značajnoj temi. major mr Rade Ćurčić

Partner april 2013.

15

Povod

Šesti kontingent se vratio, sedmi na zadatku Pripadnici VCG od sada u bazi „Marmal“, sa zadatkom njenog spoljašnjeg obezbjeđenja. Ministar odbrane zadovoljna misijom šest kontingenata.

T

okom marta, na Aerodromu u Golubovcima, priređene su uobičajene ceremonije dočeka, odnosno, ispraćaja pripadnika Vojske Crne Gore u ISAF misiju u Avganistanu. Šesti kontingent se vratio, a sedmi je ispraćen. Novo je to što će sada cio sastav jedinice naše Vojske biti u bazi „Marmal” u Mazar-e -Šarifu, gdje su, u misiji, ranije bili samo štabni oficiri iz VCG. Takođe, zadatak novog kontingenta je unekoliko drugačiji. Svi dosadašnji kontingenti VCG su misiju u Avganistanu obavljali unutrašnjim obezbjeđivanjem baze

u kojoj su boravili, dok će sedmi kontingent imati zadatak spoljašnjeg obezbjeđenja vojne baze „Marmal”.

Samim tim, zadatak je sa nešto većim bezbjednosnim rizikom. Crnogorci su do sada zadatke misije obavljali u bazi „Panonija”, zajedno sa pripadnicima mađarskih oružanih snaga. Od sada će u misiji služiti u okviru kontingenta oružanih snaga Njemačke i Hrvatske. Pripadnici hrvatske vojske su i do sada bili u toj bazi i nijesu

16

Partner april 2013.

imali veće bezbjednosne izazove.

Baza „Panonija” je, odlaskom Crnogoraca, zatvorena i predata na upravljanje Avganistanskoj nacionalnoj armiji, u sklopu realizacije plana o postepenom prenošenju bezbjednosnih zadataka u

Avganistanu sa koalicionih snaga na oružane snage te zemlje.

Vojna baza „Marmal” je najveća baza njemačkih oružanih snaga van Njemačke. Nalazi se pored civilnog aerodroma u blizini grada Mazar –e-Šarif, ispod planine Marmal. Baza je formirana prije osam godina i u njoj je stalno locirano između šest i osam hiljada pripadnika koalicionih snaga. U „Marmalu” je, takođe, i Komanda Oružanih snaga Njemačke u

Avganistanu, kao Regionalna komanda za Sjever.

Sa aspekta bezbjednosti, zona odgovornosti Regionalne komande Sjever je zona sa manjim brojem incidenata u odnosu na prosjek u Avganistanu. Prisustvo pobunjenika u oblasti Mazar-e-Šarif nije izraženo u većoj mjeri, prije svega, zbog brojnosti koalicionih snaga i dostignutog nivoa sposobnosti avganistanskih snaga bezbjednosti.

Komandant VII kontingenta potpukovnik Živko Rakočević pozdravio

Povod je, na ispraćaju, sve prisutne i iskazao zahvalnost na podršci prilikom priprema za ovaj složen zadatak.

Potpukovnik Rakočević je iskazao nadu da će i ovaj kontingent, kao i svi prethodni, na dostojanstven način predstavljati Crnu Goru, u tom multinacionalnom okruženju.

Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić poželio im je sreću na tom časnom i teškom zadatku, uz želju da se svi bezbjedno i zdravo vrate kući.

„Pred vama je vrlo složen i novi zadatak i od vas se očekuje ispunjavanje svih obaveza koje sa sobom nosi učešće u takvim mirovnim operacijama. Očekujem da ćete se brzo prilagoditi novim okolnostima i uslovima života. Međusobna tolerancija, razumijevanje, uvažavanje različitosti i poštovanje običaja i navika drugih, je vaša svakodnevna obaveza.

Siguran sam da ćete svoj zadatak ispuniti profesionalno, odgovorno i savjesno na ponos svoje zemlje i svoga naroda“, naglasio je viceadmi-

ral Samardžić.

Načelnik Generalštaba VCG iskoristio je priliku da zahvali i svim pripadnicima prethodnih kontingenata, kao i porodicama onih koji će biti upućeni u ISAF misiju, ističući da će Vojska Crne Gore i Ministarstvo odbrane uvijek biti uz njih, pružajući im svu moguću podršku.

A komandant VI kontingenta pot-

pukovnik Hajrudin Đerekarac izrazio je, na dočeku, zadovoljstvo povodom činjenice da su se svi pripadnici zdravi i bezbjedni vratili kući. „Prije tačno 188 dana obećao sam da će svaki pojedinac, svojim sposobnostima, hrabrošću i visokim profesionalizmom odgovoriti zadatku i u svakoj situaciji b iti najbolji reprezent Vojske Crne Gore, a poštovanjem kulture, tradicije i običaja svih u multinacionalnom okruženju biti najbolji ambasadori Crne Gore i crnogorske kulture i to smo u potpunosti

ostvarili,“ istakao je potpukovnik Đerekarac.

Ministar odbrane prof. dr Milica Pejanović-Đurišić izrazila je posebno zadovoljstvo zbog realizacije svega što je definisano pred polazak VI kontingenta u misiju ISAF. „Vaše angažovanje tokom proteklih šest mjeseci, tokom izuzetno zahtjevnog zatvaranja Baze „Panonia“, način na koji ste se suočili sa tim novim izazovima, čini nas sve izuzetno ponosnim. Nema nikakve dileme da uspjeh u realizovanju zadataka u ovoj misiji,

baš kao i svih vaših prethodnika, doprinose većem ugledu u međunarodnoj zajednici kako Vojske, tako i države Crne Gore, koja postaje sve stabilniji partner u sistemu kolektivne bezbjednosti. Sada, nakon već šeste uspješne misije, sa sigurnošću možemo reći, da će iskustva koja ste stekli u ovoj veoma zahtjevnoj i kompleksnoj međunarodnoj operaciji biti dragocjena tokom procesa izgradnje kapaciteta i povećanja interoperabilnosti naše vojske“, zaključila je prof.dr Pejanović-Đurišić.

Partner april 2013.

17

Vojna tehnika

Ruski pištolj “tokarev TT-33”

R

uski polu-automatski pištolj “tokarev TT-33” proizveden je početkom 1930-tih godina od strane Fjodora Tokareva. Zamisao je bila da ovaj pištolj postane službeni pištolj

sovjetske vojske, zamjenjujući do tada korišteni, a tehnološki prevaziđeni revolver Nagant M1895, koji je bio u upotrebi još od vremena Carske Rusije.

18

Partner april 2013.

Tokarev T-33 je bio po svojim karakteristikama unaprijeđena verzija modela T-30, koji je razvijen po konceptu i dizajnu poznatog američkog „puškara“ Džona Brauninga. Početkom 1930. godine Sovjetski Savez je počeo sa testiranjem potencijalnih varijanti koji bi mogli zamijeniti zastarjeli Nagant M1895.

Razlozi za to su bili višestruki, ali svakako da je promjeni najviše doprinijela činjenica da je Nagant M1895 bio revolver koji je svoju „slavu“ stekao u periodu Carske Rusije, što svakako je bilo za Sovjete podsjećanje na vremena koja su htjeli da zaborave. Nakon niza testova Revolucionarni vojni savjet (vrhovni vojni organ nivoa Ministarstva odbrane) je odabrao model TT-30

kao idealnu osnovu za razvoj pištolja koji bi postao novo službeno oružje. TT-30 je bio pištolj jednostruke akcije (udarač ima samo jednu funkciju, a to je opaljenje do kojeg dolazi pritiskom na okidač) koji je po svom unutrašnjem i spoljašnjem dizajnu ličio na Brauning FN M1903 automatski pištolj.

Tokarev je dizajnirao nekolicinu drugog naoružanja za Crvenu Armiju, uključujući različite tipove pištolja i automatskih pušaka. Nekih 1000 primjeraka TT-30 su poručena radi daljih testiranja nakon kojih je ovaj pištolj bio prihvaćen kao standardno

Vojna tehnika oružje Crvene Armije. Prozvodnja je započela u Tuli 1931. godine (otud i skraćenica TT-Tula Tokarev). Međutim, iako je pištolj mnogo obećavao, inžinjeri su nastavili sa daljim unaprijeđenjima ovog oružja pa ne čudi što je već 1933. godine predstavljena poboljšana verzija TT-33.

Posmatrajući spoljašnji izgled, T-33 je izgledao gotovo indentično kao Brauning M1911, naravno u laičkom smislu. Pištolj nije bio previše gabaritan, pa je odlično ležao u šaci čovjeka prosječne građe.

Okidač je postavljen u okviru učvršćenog prstena čineći sa rukohvatom jednu cjelinu.

Nišani(prednji i zadnji) su postavljeni na gornjoj površini navlake. Cijev je bila dugačka oko 22.5cm i bila je ožlijebljena sa četri žlijeba rotacije u desno. Oružje je koristilo municiju kalibra 7.62x25mm M30 Tokarev i u okvir je moglo stati 8 metaka. Sam kalibar M30 je dijelio određene karakteristike sa 7.63x25mm Mauzer kalibrom, pa se može reći da su bili kompatibilni u smislu upotrebe. Udarač se nalazio na zadnjoj strani navlake i zanimljivo je da je postojala teško primjetna sigurnosna kočnica koja se aktivirala povlačenjem udarača tek nekoliko milimetara u zadnji položaj. Kao i mnogo drugih oružja koje je Crvena Armija koristila u II svjetskom ratu i T-33 je imao svojih nedostaka, međutim bio je svakako bitan element konkretno kod borbi u urbanom prostoru, jer je upravo taj tip borbi obilježio Sovjetski Front.

Ipak, bitno je istaći najbitnije nedostatke koje je ovaj pištolj imao.

Naime pištolj ne posjeduje automatsku kočnicu koja bi trebala da se aktivira po vađenju okvira, pa to

dalje uzrokuje da može doći do opaljenja ukoliko je metak ostao u cijevi.

Ovaj nedostatak je otklonjen kod verzija koji su se pojavili kao licencirane kopije širom svijeta, između ostalog i u JNA, konkretno model M57. Druga mana ovog pištolja je jako velika probojna moć, odnosno velika brzina zrna, dok je zaustavna moć zrna jako loša. To je imalo za posljedicu da je metu bilo jako teško neutralisati, obzirom da je metak nije ostavljao ozbiljnija oštećenja u

u drugim zemljama svijeta, prije svega članicama Varšavskog pakta i drugim pro-sovjetski orijetisanim zemljama. Međutim Sovjetski Savez je nastavio sa dostavom ovog oruzja do 1952. godine kada se polako povlači iz proizvodnje. U Kini je tokarev proizvođen u ogromnim količinama pod oznakama T 51 i T54. Poljska je proizvodila modele sa oznakom M48, dok je Jugoslavija proizvodila modele M57, M65 i M70A. Sjeverna Koreja je proi-

tkivu. Još jedan nedostatak koji se pojavio zbog velike brzine zrna (a slabe zaustavne moći) je rikošetiranje, pa je zabilježeno da metak ovog pištolja može da rikošetira i do 18 puta, predstavljajući opasnost za sve u krugu dometa. Zbog priličnog trzaja do kojeg dolazi tokom opaljenja pištolj i nije bio najprecizniji, svakako mnogo manje precizan od pištolja koje je koristila Njemačka u II svjetskom ratu.

zvodila modele sa oznakom M68.

Mađarska se dokazala kao najveći strani proizvođač i čak su išli korak dalje sa dizajnom razvijajući modele sa kalibrom 9mm. Sve u svemu procijenjuje se da je od 1933. godine proizvedeno oko 1,7 miliona jedinica ovog pištolja što u modelu TT-33 što u drugim stranim kopijama i to pokazuje popularnost ovog modela.

Takođe, tokarev je obilježio i II svjetski rat, korejski rat, kineski građanski rat, kao i rat u Vijetnamu.

Nakon 1945. godine model TT-33 je nastavio da živi kroz proizvodnju

poručnik Todor Goranović

Partner april 2013.

19

Dnevnik ISAF

Pisma iz misija

Kad se spoje Hipokrat i puška Ljekar, član medicinskog tima u Avganistanu, ppor. dr Nebojša Šćekić priča zašto se i kako zaposlio u Vojsci Crne Gore, kako je, umjesto bijelog mantila obukao borbeni prsluk, a klompe zamijenio vojničkim čizmama.

“U

dobro, a ništa manje i životno iskučasu kada stupam među je topla dobrodošlica naših vojnika, članove ljekarske profestvo koje bi proizišlo iz tog posla. pripadnika V kontingenta, koji su sije svečano obećavam…” Nakon Ubrzo u mojoj glavi nije bilo dileme, nas sa nestrpljenjem čekali. Drugo dugogodišnjeg rada i truda dođe i taj postavljen je novi cilj, novi stepenik i podneblje, druga klima, drugi ljudi dugo čekani trenutak – polaganje Hi- krenuo sam u izvršenje sebi postavi šest mjeseci su pred nama. Klub pokratove zakletve. Za svakog ljeka- ljenog zadatka – Avganistan.

“Lovćen”, koji se nalazi u sklopu ra taj dan ima posebnu vrijednost, ali smještaja za pripadnike crnogorskog Nakon oglasa o slobodnom radsa sobom donosi i obavezu da kada kontingenta, potrudio se da osjetimo nom mjestu i mog prijema u službu pacijent uđe u ordinaciju ljekar održi VCG počinje moja priča. Umjesto toplinu doma u dalekoj zemlji. obećanje “da ću svoj život staviti u bijelog mantila obukao sam borbeni Dolazak u medicinski centar od službu humanosti…” U stručNa ljekaru je da svoj posao odradi samog početka je iziskivao nom smislu, završetak studija intenzivan rad, jer je primopredstavlja tek prvi stepenik stručno i profesionalno, bez obzira predaja dužnosti trajala svega u dugogodišnjem usavršavanju na boju kože, vjeru, naciju ili vojni tri dana. Neophodno je bilo ljekara. Prvi korak ka sticanju upoznati objekat, raspored “radnog” iskustva je šalter čin, ispoštuje etičke principe i po- i funkcionalnost medicinske Zavoda za zapošljavanje. Čeopreme i sredstava. Nakon kaže humanost na djelu. kajući u redu imate dovoljno toga slijedio je ne manje bitan vremena da kao ljekar shvatite prsluk, umjesto klompi obuo vojdio koji se sastojao od upoznavanja gdje ste, da shvatite svoje mjesto u ničke čizme, a slušalicama oko vrata ljudstva u kolektivu. Tri nacije, četiri društvu i shvatite svoju poziciju na društvo je pravio remnik automatske jezika, jedan zadatak. Par vježbi na društvenoj ljestvici države u kojoj puške. Preskočiću dio o tome kako samom startu imale su cilj da mađarste rođeni i u kojoj ste planirali da su se u mojoj glavi složili Hipokrat ski, crnogorski i njemački medicinski provedete ostatak života. Želje su i puška. Bitno je bilo da je zadatak tim funkcionišu kao jedan tim u jedno, a mogućnosti drugo, stvarnost bio učešće u misiji mira i pomoć raznim mogućim situacijama, a sitne počinje drugačije da izgleda od one lokalnom stanovništvu Avganistana. nedostatke u komunikaciji na enkoju smo očekivali i zamišljali u toku Ubrzo je odrađena šestomjesečna gleskom jeziku nadomjestio je jezik studija. obuka za upućivanje u ISAF misiju struke. Nakon kratkog vremena rad Nakon razgovora s jednim poznai ja, kao komandir tročlanog mediu medicinskom centru potpuno je nikom o mogućnosti mog zaposlecinskog tima, bio sam spreman za organizovan i zasnovan na međusobnja u Vojsci Crne Gore, redovi na nom povjerenju i poštovanju. izvršenje zadatka. Sljedeći korak bio šalterima Zavoda za zapošljavanje je aerodrom u Golubovcima i let za Dvoje ljudi, pacijent i ljekar, srisu me natjerali da o tome ozbiljnije Avganistan. jeću se prvi put u životu. Ljekar iz razmislim. Stvar je u tome što se nije radilo o bilo kakvom poslu, radilo se o poslu za odabrane, za smjele, za odlučne. Radno iskustvo bilo bi jako

20

Partner april 2013.

Nakon iskrcavanja u Bazi “Panonia”, zaglušujuću buku helikoptera i ukus pijeska u ustima zamijenila

Crne Gore, pacijent iz Avganistana, Indije, Nepala, Filipina, Mađarske, Njemačke...Već nakon prvih riječi,

Dnevnik ISAF od pacijenta se očekuje da govori o stvarima koje se jednim dijelom doživljavaju kao privatne ili intimne.

Na ljekaru je da svoj posao odradi stručno i profesionalno, bez obzira na boju kože, vjeru, naciju ili vojni čin, ispoštuje etičke principe i pokaže humanost na djelu. Nakon nekoliko formalnih ili neformalnih susreta sa pacijentima stiču se nova prijateljstva i poznanstva, a povjerenje i međusobno uvažavanje se podižu na još veći nivo...

Pretpostavljam da su teški uslovi

života ti koji su lokalno stanovništvo učinili jačim, otpornijim, izdržljivijim.

Njihove rane zarastaju brže, analgetici brže i bolje djeluju, antibiotici su vrlo efikasni. U toku hladnih dana mi, Evropljani, imamo duplo više garderobe na sebi. Na lokalnoj pijaci u okviru baze trgovci govore razne jezike u zavisnosti od uniforme mušterije. Od drveta prave ukrasne korpe,

kutije za nakit, kamile, slonove, od kamena ćase, tanjire, ukrasna jaja, od čaura avion. Za novac možete kupiti skoro sve, samo je potreban koji dan da kako kažu pođu u nabavku do Kabula.

U restoranu hrana je zadovoljavajućeg ukusa i mirisa, raznovrsna da, koliko je to moguće, ugodi svakom pojedincu.Voda za piće je flaširana, a tehnička voda ispunjava higijenske standarde. U blizini baze nalazi se fabrika za proizvodnju cementa, čiji dimnjaci zasipaju dolinu industrij-

skom prašinom. Na sreću, pravac strujanja vjetra omogućava nam da, s vremena na vrijeme, udahnemo čist vazduh.

Monotoniju i dvadesetčetvoročasovnu pripravnost često poremeti kolektivno okupljanje čitavog kontingenta da se proslave praznici i rođendani. Trudimo se da što bolje

ugostimo kolege iz ostalih zemalja i uvijek dobijemo zahvalnost na gostoprimstvu uz pohvale da smo najpozitivnija grupa u bazi.

Ne ukazuje se svaki dan prilika da se u dalekoj zemlji stiče radno iskustvo i to u ovako specifičnim uslovima. Posao zahtijeva na momente izuzetan napor i rad pod punom ratnom opremom. Ali pripadnost timu i obavljanje ovakve vrste zadatka dovoljna su satisfakcija za maksimalnu posvećenost poslu i pružanje maksimuma svojih mogućnosti.

Sada, sa ovog mjesta, moram priznati da sam napravio pravi izbor odabirom struke i izborom vrste posla.

Danas je prvi dan četvrtog mjeseca našeg boravka u dalekoj zemlji.

U odnosu na prvi dan danas je prijatnije podneblje, prijatnija klima, prijatniju ljudi... ppor. dr Nebojša Šćekić

Partner april 2013.

21

Iz istorije naoružanja

Municija razvoj ubojitosti P

očetkom 20. vijeka bezdimni barut i zrna sa košuljicom postali su standardne komponente municije za puške. Olovna zrna zadržala su se samo kod revolverske municije, dok su crni barut koristili samo zastarjeli modeli oružja. Sva municija tog vremena bila je manje-više ista po konceptu, čak i po kalibru i izgledu.

Municija za puške bila je snažna i konstruisana tako da bi se sačuvala

Fabrika pješadijske municije iz 1928. g. preciznost i efikasnost na daljinama većim i od 1.000 metara, a municija za pištolje je uglavnom imala manju brzinu zrna dovoljne zaustavne snage.

Značajnije poboljšanje javlja se pojavom zrna sa oštrim vrhom za municiju za puške. Francuzi su tu bili pioniri, uvodeći 1898. godine prvo zrno sa oštrim vrhom i konusnim zadnjim dijelom. Ovo zrno je bilo izrađeno od mesinga, čistoće 90/100 i dugo je držano kao vojna tajna. Široko prihvatanje zrna sa oštrim vrhom ostvareno je 1905. godine kada su Njemci lansirali svoje zrno ,,Spitzer” za metak 7,92 mm model Mauser. Zanimljivo je da je oblik ovog proizvoda

22

Partner april 2013.

bio rezultat opsežnih ispitivanja i fotografisanja zrna u letu, što je po prvi put omogućilo da se vidi kako vazduh opstrujava samo zrno. Ubrzo nakon toga i druge zemlje slijede primjer Nijemaca – SAD 1906. godine i Velika Britanija 1911. godine, dok većina drugih zemalja nastavlja da koristi municiju sa zaobljenim zrnom, vjerujući da ona imaju veću preciznost od onih sa oštrim.

U toku Prvog svjetskog rata povećala se upotreba mitraljeza na velikim udaljenostima, što je dovelo do saznanja da se veći dio njihovih pogodaka rasipao, pošto zrna nijesu pogađala ciljeve kad je udaljenost bila veća od 2000 metara. Razlog za to je bio kad bi brzina na većoj udaljenosti pala ispod nadzvučne, dominantan faktor bi postajao uticaj vazdušnog strujanja na osnovu (zadnji dio zrna), što je negativno uticalo na preciznost i smanjivalo maksimalan domet. Da bi se ovome doskočilo stvoreno je zrno sa zadnjim dijelom u obliku konusa ili aerodinamično zrno (tip SS), tako da je vazduh koji je opstrujavao oko njega izazivao manju turbulenciju, povećavajući maksimalan domet. Na primjer, u slučaju američkog zrna 30-06 Springfild (Evropska specifikacija 7,62x63 mm) ova inovacija je povećala maksimalan domet sa 3.200 na 4.570 m.Većina zemalja koje su usvojile aerodinamično zrno ustanovile su da je ovakav oblik izazivao turbulenciju gasa u samoj cijevi i doprinosio bržem habanju oružja.

U svakom slučaju, tako dosta visoka

cijenaa eću za veću iznost se smatrala preciznost prihvatljivom jer je kod mitraljeza česta zamjena cijevi bila već prihvaćena neminovnost. Za puške je to bilo neprihvatljivo, pa se upotreba aerodinamičnih zrna obično ograničavala samo na mitraljeze. Ovdje se nije radilo samo o običnoj balistici. Sve više vremena se posvećivalo problemima obučavanja kadra koji bi znao pravilno i precizno koristiti municiju, kako u mirnodopskim uslovima, tako i u uslovima kada je bilo neophodno obučiti kadar kojeg je brzo trebalo pripremiti za rat.

Tokom tridesetih godina grupa njemačkih oficira se bavila upotrebom puške u ratnim uslovima i došla do zaključka da se, ako se uzmu u obzir taktički zahtjevi, municija za puške može prepoloviti, što se tiče i veličine i snage. U 95 odsto situacija se pokazalo da je sasvim dovoljno da puška bude precizna i smrtonosna na udaljenosti oko 460 m. Počeli su tragati za municijom čije bi zrno bilo iste veličine i ubojitosti, ali manje čaure i manje mase barutnog punjenja.

Kompanija Polte iz Magdeburga tada proizvodi municiju sa zrnom prečnika 7 mm. Međutim, zbog velikih troškova uvođenja novih mašina u vrijeme rata prelazi se na modifikovan dizajn metka 7,92 mm koji su Njemci na postojećim mašinama već proizveli 1905. godine. Za novu municiju je izrađena i nova jurišna puška Stg44 (Sturmgewehr 44) i ovo se smatra početkom upotrebe kraće čaure.

Sljedeći korak bio je smanjivanje

Iz istorije naoružanja

Različite zemlje imaju različite specifikacije za istu vrstu municije. Tako na primjer, karabin zrno M1 koje je na upotrebi u američkoj vojsci ima 0,84 g baruta, težinu 7,0 g i početnu brzinu od 579 m/sec. Ista municija proizvedena u Velikoj Britaniji za potrebe britanske vojske oznake, Mk1 ima 0,97 g baruta, 7,2 g zrno i početnu brzinu od 600 m/sec. Bitno je da se obje vrste municije mogu koristiti na istom oružju i da vojnik ne primjećuje razliku.

Pažnju ćemo usmjeriti na dvije vrste municje koje se koriste u najširem obimu i to: puščana 5,56x45 mm NATO (službena oznaka 5,56 NATO) i pištoljska 9x19 mm Parabellum (službena oznaka 9 mm NATO).

9mm NATO

5.56mm NATO

Prošli standardni metak NATO alijanse kao puščana municija je bio 7,62 x 51 mm NATO, izveden iz puščanog metka 308 Winchester i često je bio kritikovan zbog jakog trzaja pri automatskom režimu rada i uslijed toga, velikom rasipanju zrna.

U seriji borbenih testiranja u ranim 1960-tim s puškama M-16 (kalibar 5,56 x 45 mm) i M-14 i AK-47 (kalibar 7,62 x 39 mm) Vojska je došla do rezultata da mala veličina i težina puške M-16 dozvoljava puno brže manevrisanje u odnosu na druge dvije. Finalni zaključak je bio da osmočlani tim vojnika naoružan s puškama M-16 ima istu vatrenu moć

7.62mm NATO

kalibra. Smanjivanje kalibra dovelo je do smanjivanja trzaja i odskakanja oružja prilikom pucanja, tako da se vjerovalo da će vojnici moći da ostvare bolju kontrolu automatskog režima rada (rafalne paljbe), a time i veću preciznost. Praktičan rezultat svega toga bio je proizvodnja i prihvatanje u Americi, a kasnije i u drugim zemljama municije 5,56 x 45 mm. Radilo se o metku čije je zrno nosilo oznaku M193, težine oko 3,50 g i početne brzine oko 995 m/s.

Opsežna ispitivanja koja je NATO sproveo 1977 - 80. godine rezultirala su prihvatanjem metka 5,56 mm kao nove standardne municije. Na osnovu američkog iskustva u Vijetnamu, Sovjeti su se u ovaj trend uključili početkom sedamdesetih izradom metka 5,45x39 mm i odgovarajućom preradom oružja. Inženjer Sabeljnikov je bio tvorac ovog kalibra sa zrnom oznake M74 koje je unutar čelične košuljice imalo dvodjelno jezgro od čelika i olova, čiji je vrh bio prazan. Karakteristično za sovjetsko zrno bilo je to da je pri prolasku kroz tkivo imalo zakrivljenu putanju baš zbog tog praznog prostora izazivalo zastrašujuće velike rane, u mnogo većoj mjeri nego kod metka 5,56 mm.

kao i tim od jedanaest ljudi naoružanih s puškama M-14 ili AK-47.

Tokom 1977. godine NATO članice su postigle dogovor da izaberu drugi, metak manjeg kalibra koji bi zamijenio do tada standardni 7,62 NATO. Na tenderu je pobijedio metak 5,56 x 45 mm. U tom trenutku standardizacija je bila mnogo važnija nego izbor idealnog metka i zrna, tako da je 20. novembra 1983. godine za ovaj metak belgijsko zrno SS109 izabrano kao standardno. Pod STANAG 4172 rezolucijom metak 5,56 x 45 prihvaćen je kao standardni metak NATO snaga kao i mnogih država koje nijesu članice NATO alijanse. U idealnim uslovima probija 38 do 51 cm u meko tkivo i pri udarnoj brzini metka od 760 m/s može se fragmentirati, što može izazvati dodatne unutrašnje

povrede u organizmu. Dužina metka iznosi 57,30 mm, dužina čaure 44,45 mm, prečnik dna čaure je 9,50 mm, težina zrna 3,95 grama i početna brzina 930 m/sec. Pored standardne municije sa oštrim zrnom M855 u proizvodnji se nalazi i školska, manevarska, municija sa obilježavajućim zrnom, a od 2010. godine i municija sa poboljšanim karakteristikama - tip M855A1.

Metak kalibra 9x19 mm Parabellum je dizajniran od strane Georg Luger-a i uveden u upotrebu 1902.godine od strane njemačkog proizvođača oružja DWM za njihov Luger poluautomatski pištolj, zbog čega se ovaj kalibar često naziva i 9 mm Luger. Osnova za proizvodnju ovog metka koja je počela 1902. godine bio je takođe Lugerov 7,65 x 21 mm. Knjiga Municija svijeta je 2006. godine objavila da je 9x19 mm Parabellum svjetski najpopularniji i najviše korišćeni kalibar za vojno oružje. Nalazi se u upotrebi skoro svih vojski i policija svijeta kao službena municija za poluautomatske pištolje. Ime Parabellum je izvedeno iz latinske poslovice: ,,Si vis pacem, para bellum” (,,Ako tražite mir, pripremite se za rat”). STANAG rezolucijom 4090 ovaj metak je prihvaćen kao standardni metak NATO snaga sa službenom oznakom 9 mm NATO. Metak 9x19 mm ima prečnik zrna 9 mm a dužina čaure iznosi 19 mm.

Balističke osobine 9 mm Parabellum su: masa metka od 12,05 do 12,35 grama, masa zrna od 8,00 grama, dužina zrna od 15,44 mm, masa čahure od 3,70 do 4,00 grama, masa baruta od 0,36 grama i početna brzina zrna od 330 do 340 m/s. U proizvodnji se nalazi municija sa klasičnim zrnom, sa olovnim i municija sa šupljim vrhom (hollow point).

I jedna i druga vrsta NATO municije se nalaze na upotrebi u jedinicama Vojske Crne Gore. stariji vodnik I klase Miodrag Jokanović

Partner april 2013.

23

Dnevnik ATALANTA

Pisma iz misija

Diploma za prelazak ekvatora P

rošli smo Rog Afrike i nastavljamo patrolu u pravcu juga.

Sezona je monsuna, a oni donose nestabilno i loše vrijeme. Konstantan, izuzetno jak, južni vjetar stvara velike talase i otežava plovidbu. Sa naporom se probijamo kroz teško more.

Plovidba u pojedinim momentima postaje ekstremna, čak i za moćne brodove kao što je “San Giusto”.

Nekoliko dana su paralisane sve značajnije aktivnosti. Zbog sigurnosti na brodu se održava samo ono što je neophodno za bezbjednu plovidbu. Još jedan dokaz da na moru, ipak, caruje priroda, a ne čovjek. To dobro zna svaki pomorac i prema moru se uvijek odnosi sa zasluženim poštovanjem.

Nakon patrole na otvorenom moru, prilazimo kopnu. Pred nama je ogromna istočna obala Somalije, duž koje su razbacana mnogobrojna manja i veća naselja. Stanovništvo tih

24

Partner april 2013.

naselja uglavnom sačinjavaju ribari sa svojim porodicama, ljudi koji žive od mora, jer ono što im nudi njihova velika, ali suva i neplodna zemlja nije dovoljno ni za preživljavanje.

Somalija je danas sinonim za težak život, bijedu i glad. Zemlja u kojoj se, nažalost, i u 21. vijeku, umire od gladi. Organizacija Ujedinjenih nacija kroz svoj Svjetski program za hranu ulaže velike napore da se za stanovništvo Somalije obezbijedi i dopremi dovoljna količina hrane. Međutim, organizovati dostavu hrane u zemlji gdje nema centralne vlasti i uređenog državnog sistema nije jednostavan posao. Na prostorima gdje vlada bezvlašće i rasulo, humanitarne operacije ovog tipa postaju veliki bezbijednosni izazov. Jedan od zadataka naše misije je zaštita i podrška brodovima koji su zaduženi za transport hrane u okviru UN programa

za hranu. Na taj način omogućavamo da životne namirnice bezbjedno stignu do somalijskih luka, do onih kojima je ova pomoć najpotrebnija.

Na prvi pogled ništa sumljivo, na obali se odvija normalan, uobičajen život. Ali, dobro skriveno i maskirano, tamo se nalazi i nešto, za našu protivpiratsku operaciju bitno, takozvani piratski kampovi. Ti kampovi su utočišta pirata, mjesta gdje se organizuju i odakle se izvode piratske akcije. Zbog loših vremenskih uslova na moru, u toku perioda monsuna izvođenje piratskih napada je otežano i rijetko. Sa druge strane, taj period je piratima dobra prilika za odmor i pripremu njihovih akcija kada nakon monsuna nastupi period stabilnog vremena.

Naš zadatak je izviđanje ovih kampova i aktivnosti u njima. Cilj je da uvijek budemo korak ispred pirata i na taj način spriječimo njihove

Dnevnik ATALANTA napade na pomorski saobraćaj. U tu svrhu, prema specijalnoj taktici, koriste se helikopteri koji baziraju na brodovima pomorskih snaga ATALANTE i mornarički patrolni i izviđački avioni sa kopnenih aerodroma. Od preciznosti i tačnosti izviđanja zavisiće naša procjena situacije, na osnovu koje ćemo usmjeravati naše dalje aktivnosti, a samim tim i uspješnost naše misije.

U toku operacije izviđanja dolazimo blizu pozicije gdje su usidrena tri oteta broda. Situacija je izuzetno složena, svaka naša akcija u pravcu oslobađanja tih brodova može dovesti u opasnost njihove posade, koje pirate drže u zarobljeništvu kao taoce i živi štit.

Za vrijeme jednog od izviđačkih letova našeg helikoptera, pirati su dejstvovali sa jednog od otetih brodova. Helikopter je pogođen, a desilo se i ono najgore, ranjen je jedan od članova posade helikoptera, pilot.

Za nas na brodu uzbuna i vanredno stanje. Užurbano se radi na hitnom prihvatu helikoptera i ranjenog pilota. Priprema se medicinska ekipa za zbrinjavanje pilota i ekipa za borbenu otpornost broda, u slučaju da se slijetanje oštećenog helikoptera završi havarijom. Napeta situacija, niko sa sigurnošću ne može da procijeni trenutno stanje ranjenog pilota, nekad minute i sekunde dijele život od smrti, bitno je vrijeme. Helikopter se, napokon, pojavljuje na horizontu.

Brod zauzima odgovarajući položaj za prihvat helikoptera koji ubrzo slijeće. Uvježbana medicinska ekipa zbrinjava pilota i on je van životne opasnosti. Incident se završio bez većih posljedica, ali opominje da je naša misija veliki izazov i da zahtijeva stalni oprez i vrhunsku obučenost i stručnost u toku izvršavanja zadataka. Cijena eventualne greške u ovakvim situacijama može biti ona najveća, a to je gubitak ljudskog života.

mo u Africi. Mnogobrojna vulkanska ostrva u potpunosti su obrasla bujnom tropskom vegetacijom. Nakada utočiste pirata i britanska kolonija, Na moru imamo priliku sresti i vi- danas Sejšeli predstavljaju jednu od djeti različite vrste morskih životinja. najpoznatijih turističkih destinacija, poznatu po prelijepim tropskim plaPojava delfina uvijek izaziva veliko žama i gostoprimljivom i ljubaznom oduševljenje i radost kod posade stanovništvu. Obilje različitih vrsta broda. Zaista je zadovoljstvo gledati njihovo graciozno kretanje i skokove. riba i ostalih morskih životinja privlači veliki broj istraživača i zaljubljeU toku jednog od tih susreta našli nika u prirodu i ronjenje. Bogatstvo smo se usred velikog lova delfina na jato sitne ribe. Nevjerovatan prizor. Od ogromnog jata riba koje su delfini vješto satjerali pri površini vode, čovjek dobija osjećaj kao da more oko njega vri. Istovremeno se, privučen ovim događajem, pojavljuje veliki broj morskih ptica. Delfini i ptice počinju zajednički lov na ribu. Svjedoci smo još jednog čuda prirode, vječne borbe za opstanak.

Složena operacija izviđanja uspješno je završena. Obala Somalije ostaje za nama, ponovo smo na otvorenom moru, kurs nas vodi još dalje na jug.

Instrumenti za navigaciju pokazuju vrijednost geografske širine 00 stepeni 00.0 minuta, nalazimo se na ekvatoru. Za svakog pomorca značajan trenutak i ono što se pamti čitavog života, prvi prelazak ekvatora. Prema pomorskoj tradiciji prelazak ekvatora se obilježava zvučnim signalima brodske sirene i prigodnom svečanošću. Jedan od članova posade se prerušava u antičkog boga mora Posejdona, koji prskanjem morskom vodom sa linije ekvatora označava prelazak sa jedne na drugu Zemljinu hemisferu. Ovom prilikom komandant broda svakom članu posade koji prvi put prelazi ekvator uručuje diplomu, kao dokaz i lijepu uspomenu na ovaj događaj.

Nakon naporne patrole dolazimo na Sejšelska ostrva, mjesto gdje ćemo nekoliko dana odmoriti i popuniti brodske zalihe hrane i goriva. Sejšelska ostrva, ili kako ih još popularno nazivaju tropskim rajem, biser Indijskog okeana, totalna su suprotnost u odnosu na pustinju i golet koju smo imali priliku da vidi-

ribom i moćna flota ribarskih brodova čine Sejšele jednim od vodećih svjetskih izvoznika kvalitetne morske ribe. Slobodno vrijeme u luci posada broda koristi za odmor, rekreaciju i obilazak ostrva.

Par dana odmora donosi nam korisno osvježenje. “San Giusto” pokreće svoje snažne propelere i isplovljavamo u patrolu. Sada se krećemo u suprotnom smjeru u odnosu na dolazak na Sejšele. Po isplovljenju na brodu se odmah uspostavlja poseban režim života i rada. Sve je precizno isplanirano i organizovano do najsitnijih detalja. Kao uigran tim, posada broda rutinski izvršava sve postavljene zadatke i obaveze.

Jedna za drugom ređaju se dnevne i noćne smjene, milje prevaljenog puta, plovimo prema našoj narednoj destinaciji, dalekom Muskatu, velikoj luci i glavnom gradu Omana. poručnik korvete Danko Mandić

Partner april 2013.

25

Vijesti

Otvorena streljana u kasarni ,,Pero Ćetković” u Baru N

ačelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić otvorio je zajedno sa predsjednikom Opštine Bar Žarkom Pavićevićem i direktorom Streljačkog kluba ‘’Mornar’’ Željkom Todorovićem, streljanu u okviru kasarne ‘’Pero Ćetković’’ u Baru. Sredstva i prostor za izgradnju najmodernijeg objekta te namjene u regionu, obezbijedili su Ministarstvo odbrane,Vojska Crne Gore, Opština Bar i Streljački klub ‘’Mornar’’.

Viceadmiral Samardžić zahvalio je svima koji su učestvovali u izgradnji objekta na uloženom trudu i entuzijazmu koji su pokazali, zaključujući da je ovo najbolji model kako, zajednič-

kim naporom, više institucija u Crnoj Gori može postići značajan cilj.

,,Vojska Crne Gore nastoji da na najbolji mogući način razvije sport u sastavu Vojske i ostaćemo posvećeni da i dalje pomažemo Crnogorski olimpijski komitet, strukovne saveze i klubove, kroz pripreme sportista u našim objektima, kroz pomoć u organizaciji raznih manifestacija’’, zaključio je viceadmiral Samardžić, uz napomenu, da je Vojska Crne Gore nedavno formirala streljački i planinarski klub, a da je u fazi formiranja i jedriličarski klub.

Streljana posjeduje sedam mjesta za 50 metara, 10 mjesta za 25 metara i 28 funkcionalnih mjesta za 10 metara, a uslovi u hali zadovoljavaju olimpijske standarde.

Skup o bezbjednosti uskoro u Budvi A

tlantski savez Crne Gore biće ove godine organizator trećeg skupa, pod nazivom 2BS (To Be Secure), koji se bavi pitanjima međunarodne i bezbjednosti u Jugoistočnoj Evropi. Skup će biti održan od 6. do 8. juna u hotelu “Splendid” u Bečićima, a u fokusu će biti tema „Budućnost NATO partnerstava“.

Učesnici supa će diskutovati o saradnji i partnerstvu između civilnih i vojnih obavještajnih službi, sporazuma između Srbije i Kosova na region,

zatim, o odnosima Rusije i SAD, uticaju Turske na Balkanu, okončanju NATO misije u Avganistanu, kao i o građanskom ratu u Siriji.

Očekuje se dolazak blizu 300 učesnika iz oko četrdeset zemalja svijeta.

Na Forumu će učestvovati šefovi civilnih i vojnih obavještajnih službi, ministri odbrana i spoljnih poslova zemalja regiona, kao i veliki broj zvaničnika i eksperata iz Evropske unije i SAD-a.

Jedan od osnovnih ciljeva skupa u Bečićima je pozicioniranje Crne Gore

na međunarodnoj sceni i izgradnja njene prepoznatljivosti širom transatlantskog prostora. U debati će, kako je najavljeno, učestvovati i predstavnici civilnog društva.

Prošlogodišnji Forum pod nazivom „Bezbjednosni izazovi – Čikago samit: Šta Zapadni Balkan može ponuditi?“, dvije nedjelje nakon NATO samita u Čikagu, omogućio je političkim i ekspertskim elitama izgradnju platforme za otvorenu diskusiju u vezi sa najznačajnijim bezbjednosnim dilemama koje su istaknute na Samitu.

Crnogorsko-grčki koncert za praznik Grčke V

ojska Crne Gore bila je, u martu, domaćin orkestru Ratne mornarice Grčke, povodom nacionalnog praznika te zemlje. Grčka kao Dan državnosti slavi 25. mart, datum iz 1821. godine, kada su Grci digli ustanak protiv Osmanskog carstva.

Grčki mornari-muzičari, zajedno sa orkestrom VCG, svirali su na gradskim trgovima u Podgorici i Kotoru.

Priredili su koncert i u Crnogorskom narodnom pozorištu, koji je bio veoma posjećen. Među publikom su

26

Partner april 2013.

bile i diplomatske zvanice. Orkestri su u Kotoru svirali na Gradskom trgu, kao i Centru za kulturu. Grčki vojni orkestar ima tradiciju dugu 140 godina, a naša publika je imala priliku da sluša grčku nacionalnu muziku, dok je orkestar VCG izveo narodne pjesme u modernom aranžmanu.

Istim povodom, na spomenik Vasosu Mavrouniotisu, grčkom nacionalnom junaku iz oslobodilačke borbe protiv Osmanskog carsta, podignutom u Podgorici, položeni su vijenci. U ime

Amabasade Grčke u Podgorici, vijenac je položila otpravnik poslova Natalija Panurgija, a u ime Ministarstva odbrane načelnik Štaba Generalštaba Vojske Crne Gore pukovnik Zoran Lazarević.

Mavrouniotis je porijeklom iz Crne Gore. Zvao se Vaso Brajović, a za Grke je bio Vaso Crnogorac. Njegov spomenik u Podgorici predstavlja trajno obilježje istorijskih i prijateljskih veza i odnosa dvije zemlje i dva naroda.

Filip Dobrović

In Memoriam

Zapis o Milu Vojvodiću

Sin crnogorskog iseljenika američki general U

američkoj vojsci blistavu karijeru ostvario je i sin crnogorskog doseljenika iz Građana kod Cetinja, Mele (Mil) Vojvodić.

Rođen je 1929. godine u Steubenvilu, u državi Ohajo. Nakon vojnog školovanja, a nošen željom da postane pilot,Vojvodić je pristupio američkim vazduhoplovnim snagama, prvo u državi Džordžija, a zatim je angažovan

korejskom ratu od početka do kraja.

Mil Vojvodić je prvi pilot koji je u vijetnamskom ratu upravljao avionom A-12. Interesantno je da je prilikom tajne operacije iznad Sjevernog Vijetnama letio na visini od 24.500 m brzinom 3.1 Maha. Povremeno je premještan sa ratnih zadataka na poslove u raznim vazduhoplovnim bazama u SAD, a preuzimao đen je u čin general-majora. Karijeru je završio kao pomoćnik načelnika Štaba za radnu snagu i kadrove u sjedištu američkog vazduhplovstva, sa sjedištem u Vašingtonu.

Pilot Vojvodić je odlikovan najvišim vojnim i ratnim odlikovanjima, između ostalih, Krstom za istaknutu službu, Medaljom za službu, Ordenom Legije za zasluge sa hrastovim listovima, Letačkim krstom sa hrastovim listovima, Medaljom za zasluge i zajedničku službu, Ordenom vazduhoplovstva i Vojnom medaljom za priznanje.

u Južnoj Koreji, Japanu i Vijetnamu.

U okviru borbenih operacija letio je iznad cijele jugoistočne Azije, a zalazio je, i do 350 milja, u vazdušni prostor Kine. Tokom korejskog rata letio je u 125, a u Indokini u 135 borbenih misija. Njegov letački staž, efektivno, iznosi, ni više ni manje, nego punih 6000 časova letjenja. Bio je i učesnik tajnih misija američke Centralno-obavještajne agencije.

Doživljavao je opasne incidentne situacije prilikom nekih letova, ali sve je savladao. Učestvovao je u

je i dužnosti u američkom vojnom školstvu. Maja 1980. godine unaprije-

General Vojvodić je umro 3. novembra 2003. godine. Kada je čuo za njegovu smrt, njegov kolega i ratni drug Viljam Skarder je rekao: “Bio sam tužan, ali znam da je otišao ka suncu i oblacima, ka kojima se oduvjek uzdizao.” Iza sebe je ostavio ženu Kerol, sina Marka i kćerku Debru. Bio je skroman nije volio da ga zovu američkim herojem, ali uistinu on je to zaista bio. Sahranjen je na Nacionalnom groblju u Fort Sem Haustonu, San Antonio u Teksasu. mr Srđa Martinović

Partner april 2013.

27

Vojna muzika

Muzički instrumenti

Udaraljke – za ritmičke zvukove M

agazin “Partner” je u ranijim brojevima predstavio familiju limenih duvačkih instrumenata. U ovom broju ćemo se baviti udaraljkama, koje stavljamo između familija limenih i drvenih duvačkih instrumenata. Udaraljke su opšti naziv za

veliku grupu idiofonih i mambranofonih (rjeđe i kordofonih) muzičkih instrumenata, na kojima se titranje materije, koja proizvodi ton postiže udaranjem. Udaraljke su vjerovatno najstariji muzički instrument uopšte.

Nalaze se od pradavnih vremena do danas u brojnim oblicima i vrstama u narodnoj i umjetničkoj muzici svih naroda. Kao izrazito ritmički instrument primjenjuje se prvenstveno za izvođenje ritmičke podloge plesu, odnosno pokretu u određenom ritmu (marširanje). Zbog toga se u širem smislu udaraljkama mogu smatrati svi predmeti na kojima se mogu proizvesti ritmički zvukovi (stanovnici Australije prate ples

28

Partner april 2013.

udarajući bumerangom o bumerang).

Neke udaraljke (bubnjevi, zvona) upotrebljavaju se kao sredstva za signalizaciju i dojavljivanje.

U pogledu visine tona, udaraljke se dijele na dvije grupe. Prvu čine udaraljke sa tonovima neodređene prvenstveno za visine i one služe prven grupi pripaisticanje ritma. Toj grup daju sve vrste bubnjeva, činele klasičnoj (potiču iz Azije, u kla Grčkoj smatrali su ih izvrsnim sredstvom protiv demona, pa su u demon njih udarali u pogrebnim po ssvečannostima.

OdaO tle ssu se proširile po Evropi, ali se u XV vijeka gube iz muzičke prakse te se ponovo javljaju tek tokom turskih najezdi u XVII v.), triangl (pojavljuje se u sastavima janičarske muzike u kasnom srednjem vijeku), tamtam (pradomovina Java), kastanjete (vjerovatno nastale na azijskom tlu, a nalaze se u različitim oblicima i vrstama prikazane na brojnim antičkim spomenicima. Danas su španski narodni instrument, ali se susreću i kod Napulja), tamburin i različite druge naprave namijenjene markiranju ritma. U drugu grupu spadaju instrumenti na kojima se može izvesti jedan ili više tonova određene visine.

Neki od njih pripadaju udaraljkama samo uslovno i to po načinu kako se

na njima proizvodi ton. To su klavir, pijanino, celesta, vibrafon i cimbal (persijsko-asirskog porijekla). Iz svoje pradomovine stigao je početkom XII vijeka, najprije u Španiju i zapadnu Evropu, a nešto kasnije preko Turske u Mađarsku, gdje je ušao u ciganske instrumentalne sastave. Kao narodni instrument raširen je i po Rumuniji. Na prelazu iz XVII u XVIII v. pojavljuje se i u Kini. Od udaraljki iz ove grupe u standardnom simfonijskom orkestru najčešće se upotrebljavaju timpani. Instrumenti tipa timpan poznavali su još antički narodi Egipćani i Grci, u Evropu su ih donijeli Arapi oko IX vijeka. Bili su znatno manji od današnjih, ali već tada su se upotrebljavali u paru i to kao signalni vojnički instrument. Za vrijeme krstaških ratova timpani su kao ratnički viteški instrument-često upotrebljavali zajedno sa trubama.

Evropski feudalci, prije svega njemački, drže u XVI vijeku redovno u svojoj pratnji pored trubača i timpaniste, ali i ksilofon, vibrafon, celesta, zvončići, zvona i dr.

Udaraljke se mnogo primjenjuju u plesnim orkestrima i ritmičkim sekcijama džez sastava. U vojnim orkestrima, u zavisnosti od veličine, koristi se veliki broj udaraljki.

Standardne udaraljke za protokolarni-ceremonijalni vojni orkestar su: veliki bubanj, mali bubanj ili doboš, činele, a u pojedinim orkestrima i lira. potporučnik Milo Belević dirigent orkestra Vojske Crne Gore

Feljton

Prva pobjeda na Lješkopolju, prvi poraz na Vrtijeljci N

a tada, u bitkama na Martinićima i akon podsjećanja na Tuvanredne novčane namete. Oni su Krusima, Crnogorci, takoreći, prvi đemilsku bitku, u prošlom to odbili i tako je došlo do sukoba. broju Partnera, u sljedećim izdanjima put, jedinstveno se suprotstavljaCrnogorskom vojskom je komandoju Osmnalijama. Crnogorce su u našeg magazina daćemo prikaze vao vladika Rufim. Opkolio je, tokom osnovnih istorijskih činjenica o crno- ratovima predvodile njihove vladike noći, Turke sa tri strane, a u tursku gorskim bojevima protiv Otomanske i svjetovni vladari. Neki od njih, kao pozadinu je poslao izvidnicu. Napad Petar Prvi Petrović, bili su i ranjeni imperije, kao glavnog protivnika, ali i je izvršen u ranu zoru, uz gromou ratu sa Turcima.Vladika Petar Prvi nekih kasnijih oslobodilačkih bitaka. glasne pokliče. Na bojištu je, prema i knjaz-kralj Nikola su vodili najviše Crnogorci su najviše ratovali sa istorijskim podacima, ostalo 3.500 ratova. Petar Drugi Petrović Njegoš, Turaka, a Ali beg Mimibegović bio je Osmanlijama, ali imali su borbene međutim, kako navode istoričari, nije ranjen. Nakon boja na Lješkopolju, sukobe i sa Francuzima, a u novije bio baš ponešen za ratovanjem, a vrijeme sa Austrijancima, Italijanima uslijedilo je više crnogorsko-osmanbio je uspješniji na duhovnom polju. i Njemcima. Sa Turcima je bilo više lijskih sukoba, a jedan od većih bio Njegovi vojni poduhvati, navode većih bitaka, a bilo je i manjih ustaje 1645. godine, pošto su Crnogorci naka, pobuna, sa različitim odbili da plate poreze.

Prvu značajniju pobjedu nad Turcima ishodom. Na određeni Na njih je upućena jača način, indirektno, Crnogorci Crnogorci su izvojevali 1603. godine, kada turska vojska, ali su je su bili upleteni, i u sukobe Crnogorci savladali, su se, na Lješkopolju, oduprli napadu drugih, čak, daleko od teria tada su im pomogli skadarskog sandžak-bega torije Crne Gore, recimo, u Grbljani iz Primorja. mletačko-turske ratove, na Ali bega Memibegovića. primjer, Morejski i Kandijski.

Napadi na Crnogoristoričari, završavali su se uglavnom ce su najčešće preduzimani iz SkaSamo jednom, 1692. godine, neuspjesima. dra, a jedan od većih bio je pohod Crnogorci su na svojoj teritoriji Sulejman paše 1685. godine. CrnoPrvi jači otpor Crnogoraca imali ratnog saveznika. Jedini slučaj gorska plemena su prije toga pristala kada im je neko došao u pomoć bilo osmanskoj vlasti osjetio se krajem na lojalnost Mletačkoj Republici, što 16. i početkom 17. vijeka, mada je to je upućivanje, na Cetinje, odreda je bilo uslovljeno uspješnim mleviše bila odbrana neke vrste autoMlečana iz Kotora, prilikom napada tačkim osvajanjem Herceg Novog nomije koju su tada uživali, zajedno Sulejman-paše, skadarskog, ali je i ta 1684. godine. Sulejman paša je riješio intervencija neslavno završena. Turski sa određenim privilegijama. Tek u da kazni Crnogorce zbog prihvatanapad nije zaustavljen. Mlečani su bili drugoj polovini 17. vijeka, antiturski nja zastave Mletačke. Krenuo je na prinuđeni da se povuku. Oni su tada, otpor počinje da poprima karakter Cetinje i bio je dočekan na brdu krijući od Crnogoraca, podmentnuli pokreta za nacionalno oslobođenje i Vrtijeljka, u maju 1685. godine. Uz eksploziv u Cetinjskom manastiru i nezavisnost države. odobrenje Mletačke, Crnogorcima razorili ga. Crnogorci su to primili Prvu značajniju pobjedu nad Tursu došli u pomoć Bokelji i odredi sa kao veoma nečasan gest. I više nije cima Crnogorci su izvojevali 1603. područja Nikšića, na čelu sa Bajom bilo zajedničkih ratnih dejstava sa godine, kada su se, na Lješkopolju, Pivljaninom. Crnogorci su, međutim, Mlečanima. oduprli napadu skadarskog sandžak- bili poraženi u tom boju, a Sulejman paša je ušao u Cetinje. Tokom borbi Sve do 1796. godine, bojevi protiv bega Ali bega Memibegovića. Od Turaka su, manje-više, bili plemenski, Crnogoraca je traženo da plate neke oko Cetinja, vladika Rufim je umro,

Partner april 2013.

29

Feljton a budući vladika Danilo, osnivač dinastije Petrović, tada je imao 15 godina i bio je svjedok bitke na Vrtijeljci. U bici je poginuo i sam harambaša Bajo Pivljanin i svih njegovih 60 hajduka. Bajova glava je, prema istorijskim zabilješkama, odnesena u Stambol, što je bio povod velikom slavlju na Porti.

valo je oko 300 Crnogoraca, prema nekim istorijskim navodima, među njima je bilo i Nikšićana, Moračana i pripadnika drugih crnogorskih plemena. Turci su, na određeni period, istjerani iz Herceg Novog, a skadarski paša je, za odmazdu, ponovo udario na Crnu Goru. Bio je poražen. Protiv Sulejman paše

skog rata (1699. godine) dočekala je potpuno slobodna od turske vlasti, a u ostalim crnogorskim oblastima ta vlast je bila simbolična, navode istoričari. I početkom 18. vijeka, Turci su više puta pokušavali da Crnogorce natjeraju da plaćaju poreze, mada bezuspješno. Upravo tih godina, kada je ustoličen vladika

Uz odobrenje Mletačke, Crnogorcima su došli u pomoć Bokelji i odredi sa područja Nikšića, na čelu sa Bajom Pivljaninom.

Crnogorci su, međutim, bili poraženi u tom boju, a Sulejman paša je ušao u Cetinje. Tokom borbi oko Cetinja, vladika Rufim je umro, a budući vladika Danilo, osnivač dinastije Petrović, tada je imao 15 godina i bio je svjedok bitke na Vrtijeljci. U bici je poginuo i sam harambaša Bajo Pivljanin i svih njegovih 60 hajduka. Bajova glava je, prema istorijskim zabilješkama, odnesena u Stambol, što je bio povod velikom slavlju na Porti.

Novak Radonić: Bajo Pivljanin

Bitka na Vrtijeljci je prvi veći poraz crnogorske vojske. Poslije nje, Crnogorci su prvi put prisilno mobilisani u tursku vojsku.

ustanak su digli i Kuči. Paša je i tamo doživio poraz, a ratna sreća nije bila na turskoj strani ni na području Grahova i Nikšića.

Za poraz na Vrtijeljci, Crnogorci su se osvetili samo dvije godine kasnije, u osvajanju Herceg Novog, 1687. godine, kada su pomogli Mlečanima. U tom osvajanju učestvo-

Tada počinje da se širi antiturski pokret, jer u sukobe sa Turcima počinju da se uključuju i plemana između Tare, Pive i Morače. Podlovćenska Crna Gora kraj Morej-

30

Partner april 2013.

Danilo, u jasnijoj formi se začela ideja o nezavisnosti crnogorske države. U isto vrijeme, došlo je do uspostavljanja crnogorsko-ruskih veza, što će biti povod za nove napade turske vojske na Crnu Goru. A o tome - u novom broju „Partnera“.

Ilija Despotović