Portfolio P.Hranuelli 2016

PETAR HRANUELLI SKULPTURE

VENERE

ANĐELI

KATEDRALE

BIKOVI

FIGURE

www.petarhranuelli.com 2016.

Petar Hranuelli - skulpture

Revni klesar i nevjerne Venere Kako prići figurinama Petra Hranuellija, kako što potpunije doživjeti te ženske aktove, konvencionalno nazvane Venerama?

Osim na uobičajeno kretanje oko objekta,kretanje koje stvara oblike u vizuelnom iskustvu,pozvani smo također da ih okrećemo na dlanu. Da pored promatrača budemo i mjeritelji obujma i njegovatelji površina. Osijetljivim jagodicama prstiju i toplim dlanom obgrljujemo tijela koja uzvraćaju svojom prilagodljivošću i podatnošću.

Uzajamno se epiderme tkiva i kamena uvjetuju svojstvenom im taktilnošću. Tako su ti stari oblici-stari po iskonskom prisustvu u čovjekovu stvaralaštvu-uvijek novi ako ih neprestano obogaćuju novi pogledi i dodiri.

Doista,koliko aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost oblikovanja,Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište, odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Oblik je svakako podčinjen materijalu ( tek ponegdje uočavamo suzdržano naneseni pigment ) do stupnja da govorimo o prirodnosti oblika-oblutka; kao da ih je oformila abrazivnost prirodnih sila. Nešto izražajnija prisutnost djelovanja ruke nalazi se na jednoliko i oporo ornamentiranim površinama.

Stilizacijom statue poprimaju karakter simbola,kao da zadobivaju ponešto od božanskih prerogativa. Njihove tipske značajke neizbježno ih povezuju s prethistorijskim Venerama, s magijskim figurama plodnosti “ Sva je u jednoj loptastoj okruglini “- reći će pisac za Willendorfsku Veneru koja je svojom veličinom ( 11cm) i kompaktnošću drevna sestra malih Hranuellijevih Venera; tek su ove potonje usvojile i nesputani plesni pokret juvenilne napetosti.

Galerija Arho,

Nikola Albaneže Zagreb, 1.12.2005.

Umorna , 2013., lički kamen, 34 x 23 x 26 cm, izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano 2014. Likovni salon“V.Becić“,Slavonski Brod

Sestrice , 2009., mramor + granit, visina 35 cm , privatno vlasništvo, Ston

The dilligent sculptur and the devoted Venus

How should we approach the figures of Petar Hranuelli, how to perceive this female acts in their indivuallity, conventionally called Venuses?

Except the possibility to circle them by motion, a movement that results in a visual experience, we are also invited to turn them around on our palms and take their measure, nourishing a surface at the same time, besides being a plain observer. With sensitive fingertips and warm palms we hug bodies that respond by adapting, moreover by suppleness. Skin tissue and stone necessitate in their interaction a special tactile experience. In this manner archaic forms of human creativity remain unique only by offering them a new view or touch.And indeed, as many nudes - as many different positions. Without a scheme or rigid accuracy, only by a sensual flexibility of these humble plastics that render certain truce within a conflict between elementary material and meaningful formation, Petar builds scultures of incomparable measures and proportions. Symetry is excluded, but regardless the rather free configuration of the mass or a sporadic strong torsion, this torsos do not challenge nature. Their ong, clear as the morning light - are both perky and pregnant, they simply render by attracting and succeed in their own intimicy by a strong, fructuous rhythm. We on the other hand can only accompany, try to read art in the integration of their bodies in space concurred by stature, figure and dynamic turn.The form however remains liable to the material (only spasmotic we may notice a withhold, inflicted pigment) all to the point when we can speak of the naturallity of the pebbleshingl; as if beeing formed by abrasive natural forces. The more intensive existence of an influence of the arm can be find only on the even and roughly ornamented surfaces.

By stylizing, the statues gain a symbolic charachter, as if they are given somewhat of a divine prerogative. Their specific marks of type connect them inevitably with prehistoric Venuses, with this magic figures of fertility. „ She is compleatealy put into a ball-like speher“ – said a writer about the Willendorf Venus, in her size (11cm) and compactness a rather iconic sister of the Hranuelli Venuses.

Only the later ones however managed to adopt the uninhibited dance of the juvenile expansion.

Nikola Albaneze Gallery Arho, Zagreb 1st Dec 2005

Venera IV, 2004.,kamen, 8x12x10cm , privatno vlasništvo, Zagreb

Tajnica, 2015.,liÄ?ki kamen-boksit, 23x9x8cm

Dugonoga. 2015.,liÄ?ki kamen. 30x17x11cm

Venera VI, 2010., mramor, 49 Ă— 24 Ă— 20 cm, izlagana 2011. Galerija Bruketa 2, Rijeka

O djelima Petra Hranuellija

Poput oblutka s morskog žala Hranuellijeva statueta anđela polegla se u dlanove. Bliješti bjelinom i žari senzualnošću iz svjetlosti i topline ukradenog Sunca u kamenu. U preplitanju dlanova i krila duh se gane i sjećanja navru na one koji su postali inženjeri neba. Peče. Punašna, obla figura žene bujnih grudi i raskošnih bokova u zaustavljenom gibanju brižno nagnuta, podatna… Svojom obezglavljenom i bezručnom tjelesnošću sažima suštinu pučkog vjerovanja u anđele.

Dovoljna je misao da su tu, da postoje. Od njih ne zahtijevamo djelovanje. Oni su potsjetnici, putokazi i sadržatelji sjećanja.

Samim tim su čuvari naše ljudskosti. U Hranuellijevom anđelu to je moja raskošna teta velikih plavih očiju i miris toplog ispečenog slavonskog kruha iz njezinog dlana.

Tako malena djela u matematičkim dimenzijama, a tako snažna u svojoj poruci Hrauellijevi Anđeli su potresni.

Kad se duh oporavi, tada oko ulovi jednostavnost i ljepotu forme; neizmjerno poštovanje prema materijalu kojem se prilazi. Ono emanira osjećaj vrlo opreznog prilaženju kamenu u kojem se daje prostor za njegovo postojanje od jedne intervencije dlijeta do one druge i tako ga se pušta progovoriti u svoj snazi i moći mase. Apsolutnost mase, njezina zbijenost, netaknutost tek probijena u intervenciji oduzimanja i puštanja prostora u nju, nosi praiskonski osjećaj poštovanja prema snazi i sili prirode do granica strahopoštovanja kad se osjećaji prelijevaju u mistiku, ritual, svetost.

Već ciklusom „Venera“ Hranuelli, poput bijesnim udarcem čekića, komunicira nam nutarnju snagu sveg postojećeg koja se tek pomalja u vanjskoj opni predmetnog svijeta.

Kulminira u „Katedrali“ iz 2008. u granitu. Oduzeto je sve suvišno i ostavljen je brod i jedro. Svetost je doplovila u onu koju mi danas poznajemo uobličenu u kršćanski nauk Uređena je i razumljiva. Divlji udarci čekićem i dlijetom skriveni ispod glatke bijele površine anđela u katedrali su pretočeni u uređenu rebrastu teksturu njezinog tijela-broda i njezinih krila-zvonika. Nutrina broda zadržava svojstvo anđeoske površine, te tako katedrala postaje ekvivalent mise koja se ovija oko čina euharistije.

U crtežu Petar locira raspored budućih masa. Kratke, oštre strukturne crte nastale gotovo udarcem olovke po papiru režući ga, grade sjenu tamo gdje dlijetom se otkida kamen i ljudska ruka pušta prodiranje prostora. Grafičkom modelacijom u velikom kontrastu svjetla i sjene jer tamo gdje je svjetlo na papiru, gdje papir postoji sam sa sobom, a u skulpturi to je nedirnuti kamen, nameće se lik putene žene nadahnute pretpovijesnom Venerom. Zanimljivo je pratiti kroz crteže gradaciju intenziteta poteza-udarca olovke u pritisku na površinu papira i u njihovoj gustoći. Negdje su toliko tamni i snažni da probijaju obrisnu crtu.

Bilo snažnim urezima grafita u papir, bilo frenetičnim, uzastopnim, jakim udarcima u kamen u vremenskom protjecanju, Petar Hranuelli kroz simbol forme, progovara o STVARANJU I POSTOJANJU, te silnoj ljudskoj želji za njegovim razumijevanjem od pretpovijesti do danas.

Snježana Kauzlarić U Slavonskom Brodu, 18. lipnja 2012.

Namiguša , 2013., lički kamen, 21 x 60 x 23 cm, izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano 2014. Likovni salon“V.Becić“,Slavonski Brod, fundus Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda

MatematiÄ?arka, 2015.,liÄ?ki kamen-boksit, 24x7x8cm

About the Art of Petar Hranuelli Aa a pebble on the shore lies the Hranuelli Angel Statue in a palm. Struck by brightness, burning with the sensuality of light and warmth stolen from the sun in the stone. Interlaced palms and wings touch the spirit suddenly, in remembrance of those who became engineers of the sky. It burns. A buxom, round female figure, full - breasted and of bacchanal hips within a stopped motion, meticulously lop-sided, supple .... With her beheaded, armless substaniallity she contracts the quintessence of popular belives in the exsistence of angels.Their sheer presence satisfies, we do not expect them to act. They are reminders, signposts, keepers of memories – moreover guardians of our humanity. The „Hranuelli Angel“ comes within my gorgeous aunt, with her big blue eyes accompanied with the scent of freshly baked, warm bread in her hands. Hranuelli angels do agitate, however so minuscule works in mathematical dimensions, but nevertheless strong in their message.

When the spirit gets reconvalescent, then the eye seizes the simplicity in the form – a grand respect for the approached material. The stone is approached carefully, by giving it a freedom of space and articulation throughout its strength and power of volume, between the many interventions of the chisle. Absolute mass, compactness, integrity - burst through by a giving and taking of space - carries within a primordial respect towards the prevalence and the might of nature to its utmost borders, when feelings turn into mystic, a ritual, light.

With his „Venus Cycle“ Hranuelli communicates the inner strenght of exsistence, like a furios chistle stroke, only brushing against the outer membrane of the material word. This context culminates in the granite „Cathedrals“, 2008. Only the boat and its sail is left, all unnecessary removed, hollyness brought into order, becoming understandable. Wild hammer and chistle strokes put beneath the white, smooth surface of an angel in the cathedral are poured into a orderly texture of a body within a ship and a belfry within wings. Its inner being keeps its angel-like surface – the cathedral moreover states the euharistic sense of the holy mass.Into his drawings however Petar places future mass. Short, sharp structural lines - the pencil cuts the paper and produces a shadow where tools hit the stone and the human hand allows an outright breach through free space. On a graphic modulation by intense contrast of light and shadow the image of a voluptuous Venus-like female imposes – light on paper is light within itself, as is the sculpture in the untouched stone. This drawings show an interessting gradation of the intensity of a pen-stroke, pressing on paper-surface in its density, being occasionally so dark and strong, breaking the outline.

Whether by graphit piercing paper or frenetic, successive, strong strokes on stone within time, Petar Hranuelli debates about the making and about excistence through figuration as well as about the ultimate human wish „to understand“ from „The Beginning of Time“.

Snježana Kauzlarić, Slavonski Brod - 18th June, 2012

Anđeo Gabrijel , 2013., mramor, 11,8 x 18 x 8 cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Dama u fotelji, lički kamen, 16x16x9cm, privatno vlasništvo, Švicarska

Stidljiva, 2012. mramor, 84 x 50 x 30 cm, izlagano 2–11.11.2013.GALERIJA BULJAT, Zagreb, Privatno vlasništvo, Zagreb

Venera VII, 2012., mramor, 21 × 21 × 16 cm, Privatno vlasništvo, Zagreb

Venere!

Da li nam sam naziv skulpture govori o prirodi radova koje ćemo vidjeti? Da li nam time umjetnik određuje viđeno ili nam samo daje određene asocijacije?

Zašto Venera, zašto ne ljubavnica ili naprosto žena?

Sama skulptura nastaje oblikovanjem volumena. Volumen skulpture doživljavamo ne samo vizualno već i taktilno. Njegovim oblikovanjem umjetnik oblikuje i prostor. Glavni i jedini materijal sa kojim Petar Hranuelli stvara svoje skulpture je kamen, materijal koji ga neraskidivo veže sa porijeklom. Kao kipar i umjetnik formirao se na otoku Braču, mjestu bogate kamenoklesarske tradicije i time za njega odnos prema kamenu ima posebno značenje i čini osobnu prapovijest kao smisao postojanja.

Tematski se okreće vječnom motivu žene/Venere. Podrijetlo je teme u tradiciji, ali način njegove realizacije čini izraz suvremenog. Njegove na prvi pogled statične kompozicije pažljivim promatranjem i uživljavanjem otkrivaju struju života i energiju koje traju i ponavljaju se. Same figure svojim izrazom tijela pokazuju svoja raspoloženja, jer govor tijela je ovdje primaran.

Glave kao neodvojivi vid jedne ljudske, iako u ovom slučaju stilizirane forme, ovdje ne postoje, umjetniku nisu primarne. Skulpture su u potpunosti apersonalne, no samim time nisu nam daleke. Svojom mekoćom boje kao da nas „zovu“ da im se približimo, dotaknemo i saznamo što nam nude.

Zaokuplja nas i sama površina kamena sa kojom se umjetnik poigrava i istovremeno iskorištava njegova strukturalna svojstva kako bi negirao tvrdoću. Ne postoje pravila, samo umjetnik i djetlo. Odnos kipara prema kamenu zapravo je posebno poglavlje, on mu nije samo odabrani materijal nego ponajprije sinonim za spoznaju kiparstva. Njegove skulpture su istkane kako od tvarnih tako i od materijalno neopipljivih elemenata praznina i sjena, koje im daju naročitu izražajnost, dinamiku i metaforičnost. Umjetnik nije išao u megalomaniju, on ostaje u svom mjerilu, u kojem se u krajnjoj liniji i osjeća najugodnije.

Ono što je svojstveno Hranuellijevim radovima je čistoća i jasnost. On ne teži filozofijama i metafizičkom doživljaju svojih skulptura. On traži i teži onom primarnom i možda najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti.

Ponekad je upravo to najteže postići. U tome se nalazi puna ljepota njegovih radova. Petar Hranuelli kao mladi umjetnik svoja nam razmišljanja uspijeva prenijeti na topao i profinjen način čime dokazuje da je uspio dočarati samu svoju prirodu.

Nikolina Mahović GALERIJA PRICA, Samobor, 2008.

Venera XIV , 2013., mramor, visina 23 cm, privatno vlasništvo

Venera X , 2005., patinirani kamen, 18 x 13 x 8 cm , reproducirano i izlagano – Galerija Arho, 2005, privatno vlasniťtvo, Zagreb

The Venus

What is the meaning of a title when art sculptures are concerned - do they tell us something about their nature?

Does the artist imposes his own perception or is this only playing with a certain assocciation? Therefore, why „Venus“, instead of „Mistress“ or simply „Woman“?

The sculpture itself is the result of formating volume. The volume of a sculpture we perceive not only visually but also in a tactile manner. The artist actually formates space. Petar Hranuelli creates in stone only, a material connected to his origin - an attachement unpossible to break. As a sculptur and artist his personality unfolded on the island of Brac, a place of rich stone-masonry tradition, moreover the reason for the intimate relationship towards stone as the sense of existence in relation to a privat history.

Thematically he turnes to the female figure, the Venus as such. Its origin can be found in tradition whereas its realisation is rather contemporal. His at first sight static compositions ,by carefull observance, reveal a stream of life and energy that continues and repeats itself. The figures as such disclose moods by body expression, since in this example body talk plays a leading role. The heads, as an disposable part of a stylizes human form, do not exsist in the usual sense, since they are of no importance to the artist. The figures are compleately „unpersonalised“ but nevertheless close. Their softness of colour invites approachement, the need to touch in order to denude their offer.

The sheer stony surface, played by the artist by using its structural features in order to negotiate hardness, represents a challenge. There are no rules, only the artist and his chistle. The relationship between the artist and the stone belongs to a separate chapter, not only the „chosen one“ but principally a synonym for the cognition of sculptore-art. His scupltures are made from as well as material as unmaterial elements of emptyness and shadows, that give them a special expressiveness, a certain dynamic and metaphorical meaning. This artist never fares so to speak towards exaggeration, moreover keeps to his measures, ensuring an comfortable feeling.

They are as a rule clean and clear artefacts – freed from philosophizing and mataphysical experience of the sculpture. The artist seeks and strives towards the prime and most acceptible cause of experiencing simplicity – a most difficult peak to reach – nevertheless representing the cause for the utmost beauty of this works of art.

Peter Hranuelli, a still young artist, succeeds in revealing his own thoughts in a rather warm and profine manner, as prove of his own nature of personality.

Nikolina Mahović Prica Gallery, Samobor - 2008.

Fudbalerka, 2014.,mramor, 18x14x11cm, privatno vlasništvo, Bjelovar

Ponos , 2014., mramor, visina 37 cm, izlagano svibanj 2014., Galerija ETK, Zagreb, privatno vlasništvo, Zagreb

Anđeo čeka ..., 2013., mramor, v 21cm, izlagano svibanj 2014., Galerija ETK, Zagreb, privatno vlasništvo, Zagreb

Anđeo na biku , 2013., bizek, 21x22x20cm, izlagano 2.-11.11.2013.GALERIJA BULJAT, Zagreb , privatno vlasništo, Zagreb

Venera anima mundi Neprikosnovena upućenost prema iskonu oblika i značenja pogađa nas snažnom otvorenošću kroz radove kamenih Venera kipara Petra Hranuellija (1975). Dojam je pogođen ne samo formom i strukturom već i patinom kamena koja time neposredno upućuje na želju da se istraže poveznice između aktualnosti i nasljeđa kojeg ove statue duhovno baštine iz riznice dalekog primordijalnog svijeta. One ne samo da predstavljaju nesvakidašnju senzibilnost jedne rudimentarne i pred klasične forme koja nije slučajna, već ujedno pretpostavljaju podrijetlo svih drugih antropomorfnih predstava koje su kasnije nastale upravo temeljem takvih

primjera odnosno njima sličnih prapovijesnih uzora. U tom pogledu ove Venere pretpostavka su ne tek senzibiliteta već i hrabrosti povratka izvornome, samosvojnom i neukalupljenom modelu kiparskog izraza sada prikazanog u suvremenoj izvedbi načinjenoj modernim umjetničkim alatima.

Ponajprije nas ovdje zatiče ona tako rijetka uvjerljiva izražajnost kada se radi o mitopoetičkom naglasku u modernom umjetničkom djelu koje time biva transponirano kroz vrijeme i prostor. Drevni simbol kao uzor i nadahnuće sada se pokazuje kao snažan autorski motiv što čini bližim uhu tajanstveno šaputanje jedne gotovo predmitske paradigme, istodobno donoseći i estetsko osvježenje ali i intrigantnu asocijativnost usmjerenu ka shvaćanju konteksta autore i dijela. Sasvim nedvojbeno Venere Petra Hranuellija odbljesak su jednog pradavnog fenomena koji kasnije kroz razne vidove svog izražavanja bitno određuje razvoj duhovnosti i umjetnost u kojem one, Božice, postaju veličanstvenom svjetskom dušom odnosno maternicom svijeta prisutnom još od pravijeka pa do kasnije neoplatnoske duhovnosti i drugih misterijskih primjera. Taj kontekst upućenosti prema misteriji, tajni ili onom skrivenom ili ezoterijskom ali oduvijek aktualnom čini Petra Hranuellija prisutnim i vrijednim u značajnom generacijskom okruženju zainteresiranom u tom području (Josip Zanki), ali također i u široj panorami hrvatskih umjetnika upućenih istim ili sličnim interesima (Željko Kipke, Vladimir Dodig Trokut). No za razliku od spomenutih, medij i način kojim barata Petar Hranuelli izrazom je izvorne i gotovo rodne fascinacije kako podnebljem kamena tako i uzorima gotovo primarnim i različitim od često popularnih ezoterijskih slikovnica zato jer njegova umjetnička praksa svoje ishodište i uzor vidi u artefaktima nastalim daleko prije nego što je, moguće, iskopan prvi grob.

Venere se ovdje svojom ljepotom, dražima i čilošću zbivaju usred kamena slaveći život kao onu univerzalnu odrednicu gdje umjetničke asocijacije odišući prozračnošću jednog nevinijeg doba. Kao da nas sada dotiče vrijeme u kojem još nije bio sazidan globalni labirint od kamenja, neba i ljudskih duša, pa se zato tada po prirodi stvari obradom kamena mogao udahnuti život svim stvarima. Naravno, i samom kamenu za kojeg se vjerovalo da raste iz utrobe zemlje. Zemlje koja je podjednako rodna i plodna kao Božica, odnsono Velika Majka koju Maria Gimbutas u svojim arheološkim raspravama prepoznaje kao dušu što svemu i svakome udahnjuje život. Tako nas na svoj način i ove skulpture kamenih Venera odvode u no područje doživljaja u kojem se svijet prepoznaje kao ono što postoji prije bilo kakvog grijeha okolnosti, a jedini orijentir u svemu tome jeste famozna majka snova, anima mundi (svjetska duša) koja oduvijek provocira neiskazivu izvornost otajstva srca. Moguće prkosno, možda i izvan poželjnog toka suvremenih umjetničkih nastojanja, kipar nam poručuje da ne postoji neka kažnjiva misao kada je u pitanju izvornost, pa ove Venere kao da kliču: Non serviam! (Ne želim služiti!).

Snage izraza kod izloženih skulptura ni danas se ne odriče ničega. Tu se ne sluti nikakav bijeg, ne želi se biti drugdje. Dapače, one potenciraju sve veze i odnose koji se stječu rođenjem i uvode nas u vječnu zagonetku našeg vlastitog položaja u svijetu. U tome i jest vrijednost predstavljenog nesputanog srca života kojim nas umjetnik podsjeća na mladost svijeta, na radost koju izmiče tome da ono zauvijek bude ugušeno smrtnim krikom, zazivajući produženje značenja koje je odmaklo od toga da se zasniva na neodređenošću figure.

Karakter izraza tu odbacuje svaku konfuziju težeći jednostavnosti i prikazujući ženu u nijansama onog mentalnog pejzaža koji je dalek od nespokojstva i neurozama modernih psihologiziranih prizora. Ujedno, naglašeni dojam slavljenja začudno stoji okrunjen misterijem rođenja ali analogijom zemlje i neba, utjelovljen u ovim kamenim gospodaricama života i zavjetnim simbolima naravnih vjerovanja kao svojevrsne predodžbe psihičke obnove svih ljudskih energija.

Venere Petra Hranuellija pružaju se pogledu koji dotiče onu nezaobilaznu dijakroničnu narav potke svjedočenja o naslućivanju pretpostavljenog zadatka neumrlosti duhovne inspiracije što u sebi simbolički objedinjuje misterij život i svijeta samim motivom božice kao njegove možebitne prve autentične izvornosti.

Dakle, kao onog što je uvijek i zauvijek izvorno.

Marijan Grakalić MUZEJ GRADA SKRADINA, Skradin, 2011.

" Ikarija ", 2012., brački kamen, 23x27x21cm, izlagano na skupnoj izložbi 2012. DODIR ANĐELA, Villa Meneghello, foto: Ivo Pervan / privatno vlasništvo Zagreb

Venera anima mundi a sancrosanct privity towards primival forms and meanings strikes us with a vehement strenght while observing Petar Hranuelli´s (1975) Venuses of stone . The sensation is not only reached by the form or structure but also by the stone patina that indirectly aims towards the wish to research furher into the connections between the current and heredity within these statues. inherited from the treasury of the far primordial world.

They not only represent a seldom sensibility of a rudimentary and pre-classical form that certainly isn´t incidental, but is the actual origin of all the other antromorphic presentations that came into exsistance much later, moreover based on such examples of similar prehistoric models. In this sense these Venuses are an hypothesis not only of sensibility but of a return towards the authentic, distinct and original model of sculpturing, presented as a contemporary act made by modern artistic tools.First of all – here we are overtook by that

seldomly convincing expression when we speak about the mythic and poetical accent in the modern artistic work that as such is transponded through time and space. The archaic symbol as role model and inspiration shows as as strong motiv of an author that secretly whispers a pre-mythic paradigm and at the same time evolves an esthetic recreation, however an intriguing association directed towards the understanding of the author and the work in their context.

Indisputebly Petar Hranuelli´s Venuses reflect an ancient phenomenon that later on, through different kinds of expression, distinctly influence the development of spiritiuality and art as such - where the Godesses becomes a wordly spirit moreover the uterus of the world, present from ancient times, viá neo-platonic spirituality towards other mythical examples.The context of privity in the sense of the mystical, secretive or hidden, that is esoterical but always current makes Petar Hranuelli an active and valubale member of a generation-millieu with interests in this field (Josip Zanki), but also in the broader panorama of Croatian artists with similar preocupations (Zeljko Kipke, Vladimir Dodig Trokut). But unlikely those mentioned, the media which handles Petar Hranuelli is primarilly the expression and fascination of and with origin, both in the sense of the stone as well the role model.

This make his art differ from the ususal popular esoteric picture-books, his artistic practice finds its source and model in artefacts made far before even the 1st grave was digged out.

This Venuses with all their provocative beauty and alacrity exist within the stone, celebrating life an the universal guideline where artistic association respires the transparency of more innocent times. As if we are influenced by a time when the global labyrinth of stone, skys and human spirit was not jet build, when by working stone one could still breathe life into almost everything. Naturally also into stone that at the time was believed of that it literally grows out of the earth. The Earth fruitful and fertile as a Godess that is Great Mother, Maria Gimbutas in her archeological discours recognises as the spirit that actually inspires life to each and everything. In this sense and way, the stone Venuses mentioned, take us to a place of sensation where the world is recognized as a place before sin, with one single landmark, the fantastic mother of dreams, anima mundi (wordly spirit), as always provoking the eneffable authenticity of the sacrament of the heart.

The sculpturor sends the message, maybe somewhat defiantly or uncompliant with the contemporary artistic stereotypes, that there is no punishable thought regarding originality, so this Venuses may also shout out loud: : Non serviam! (I do not want to serve!). The strenght of expression of this particular sculptures does not abnagate anything. There is no sense of elopement, one doesn´t want to be elsewhere. On the contrary, they potentiate all possible connections and relations gained by birth and lead us towards the never-ending riddle of our own position in the universe. There lies the value of uninhibited life, the artist reminds us of - the youth of the world, the happiness that tries to avoid the scream of death - calling for a prolongation of meaning that avoids characterization by undefinable figures. The character of expression declines any kind of confusion in order to reach simplicity in the presentation of the female according to the nuances of a mental landscape, far away from the agitation and neurosis of modern psychologized scenes.

However at the same time the sense of celebrating prodigiously stands crowned by the mystery of birth, but otherwise by the analogy of earth and sky, embodies within this stone- mistresses and symbols of sacrament of pagan beliefs, a certain notion of psychological renovation of all human energies. Petar Hranuelli´s Venuses by sight reach that unavoidable diachronic nature of the weft of attestation about the symbolic motif of the Goddess as the symbol for the mystery of life and its first authentic eventual origin. That is the one that always and forever remains underived.

Marijan Grakalić SKRADIN TOWN Museum - Skradin, 2011.

Anđeo na ljuljački - Podsusedski , 2012. konop + poliester, 150 x 92 x 105 cm – privatno vlasništvo Podsused

Anđeo na klupi , 2012. mramor + poliester, 135 x 92 x 105 cm, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac, privatno vlasništvo, Rasoje

Anđeo na ljuljački , 2012. konop + poliester, 150 x 92 x 105 cm – privatno vlasništvo Hvar - Palmižana

Odmaram, 2014., mramor, dužina 22 cm, privatno vlasništvo, Pula

ŽIVOT VENERE Petar Hranuelli godinama u svojim skulpturama razrađuje temu Venera koje su s vremenom postale i njegov zaštitini znak. Klešući ih u mramoru, ili svom omiljenom materijalu bračkom kamenu, razrađivao ih je u najrazličitijim varijacijama, uvijek naglašavajući njihove zaobljene, senzualne oblike. Više ili manje apstrahirajući formu, Hranuelli je u ciklusom Venera dao hommage svojoj nepresušnoj inspiraciji - Willendorfkoj Veneri, ali i nekim umjetnicima poput Constantina Brancusija čije je djelo čvrsta točka uporišta svih njegovih skulptura bilo da se radi o Venerama, Anđelima, Katedralama...

Kao i čuvena prethistorijska Venera tako i ona koju kleše Hranuelli ima u sebi nešto iskonsko što ju čini privlačnom. Savršena na neki način u svom svojem nesavršenstvu, Hranuellijeva Venera je u jednom trenutku počela živjeti nekim svojim životom - od statične, zatvorene mase, postupno se oslobođala i iskoračila svojim volumenom i pokretom u prostor. A kad se činilo da je temu Venera do kraja iscrpio, Hranuelli je zaokrenuo smjer pristupivši joj s dozom humora, poigravajući se s njom i ironizirajući svaku mogućnost da sebe i ono što radi predstavi na pretenciozan način. Venera u Hranuellijevoj novoj interpretaciji postaje lik u vlastitom univerzumu. Ona se vozi na romobilu i motoru te postaje dio priče koja se tek treba ispričati.

Romina Peritz Galerija Buljat, Zagreb, 2013.

THE LIFE OF A VENUS

Petar Hranuell`s Venus sculpture, over the years past , grew into something more than a plain signature of the author himself. Placing her into marble or in his favourit Brac stone, he translated this figure in many different themes and variations but always stressing its round, sensual figuration. By abstracting the recognisable form of his Venus cycle, the author actually renders homage to his own neverending inspiration – the Willendorf Venus – but also to some renown artists as Constantin Brâncuşi – here an important stronghold – regardless whether we speak of the Venus, the Angel or the Cathedral as a structural Hranuelli motif.

Just as the famous prehistoric Venus , also the Hranuelli Venus, shows something iconic and attractive at the same time. Perfect in its imperfection, the Hranuelli Venus started at some point in time living its own existance – from a rather static, closed mass she certainly freed herself by consciously stepping with both her volume and movement into open spaces. And when it already seemed that the Venus theme was compleatly exhausted, the sculptor changed his direction by approaching his Venus with a dose of humour, permanently playing and expelling every possibility to present himself or his work as pretentious. The Hranuelli Venus in its new interpretation becomes a figure living its own universe. Now she drives a so called Trottinett or even a motocycle, telling in this sense a story that hasn´t been told jet.

Romina Peritz Buljat Gallery – Zagreb, 2013

Kupila mali motorin... , 2013., mramor + granit, 18 x 15,4 x 13 cm, izlagano 2.-11.11.2013.GALERIJA BULJAT, Zagreb, izlagano svibanj 2014., Galerija ETK, Zagreb, privatno vlasništvo

Venera na romobilu, 2012., bizek + granit, 27 x 22 x 15 cm, izlagano, 2.-11. 11, 2013. Galerija Buljat, Zagreb, privatno vlasništvo Karlovac

Sloboda leta, 2013., mramor, 35 x 10 x 11 cm, izlagano 19.-21.12.2014. Galerija „Trenutak 39“, Zagreb, privatno vlasništvo

Buca , 2013. bizek, 25.5 x 16 x 19.8 cm, privatno vlasništvo, Njemačka

Samo pet minuta, 2015., sivac – brački kamen, 11x9x5cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Odmor, 2009., mramor, 10 x 28 x 10 cm, privatno vlasništvo, Zagreb

"Anđeo čuvar I ", 2006. mramor, 30x29x22cm, izlagano 2008. Galerija Prica, Samobor, privatno vlasništvo, Hvar

Venera, 2009., mramor, 20 x 9 x 18 cm, privatno vlasništvo, Varaždin

Male forme koje obrađuje Petar Hranuelli sinonim su za finoću, duhovitost, svježinu i dopadljivost. On je još jedan izdanak bračke klesarske škole koji uistinu znalački pristupa raznim vrstima kamena. Često poseže za stilizacijama ženskog akta, a osobito zanimljivo kombinira mramor i granit.

Davorin Vujičić „Skulptura u kamenu od 1991 – 2011.“, Gliptoteka, Zagreb, 2011.

Petar Hranuelli´s Miniatures are a synonym for exquisitness, humour, animation and appeal. The artist already proved beeing one of those examples of the Brac Island Stonemasonry School who shows genuine mastership in approaching stone of many different varieties. Often he applies stylizing when female acts are concerned – his combinations of marble and granit are marked by special uniquness.

Davorin Vujičić „The Sculpture in Stone, 1991 – 2011.“, Gliptoteka Gallery – Zagreb, 2011.

Venera , 2007., kamen, 35 x 22 x 21 cm, fundus galerije Prica, Samobor

Posjed Meneghello,

Palmi탑ana

Venera XV, 2014., bizek, visina 18 cm, Privatno vlasništvo, Zagreb

Čuća , 2012., mramor, 19×16×6 cm, Privatno vlasništvo, Banjole

Žena Leptir, 2014., lički kamen, 9,3x6,5x12,3cm, privatno vlasništvo, Koprivnica

Skulpture raširenog dlana Anđeli, meleki, leptirice, namiguše, krilate majke, žene, ljepotice, ljubavnice i nevjernice, putene magijske figurice plodnosti i obilja iz pradavne prošlosti, oblikovane u kamenu plemenite strukture, kipara Petra Hranuellija zaokupljaju na više razina i načina. Hranuelli, prije svega, kao kipar zaokupljen je ljepotom oblika, putenošću i podatnošću materijala i materije. S druge strane uživa u negiranju tvrdoće kamena, spoznaji i duhovnosti nevelikih ženskih figurica koje ispunjavaju rašireni dlan i pozivaju nas na dijalog s kamenom, kao što nas i sam Hranuelli poziva da zajedno s njim putujemo njegovim kiparskim iskustvom. Poziva nas da osjetimo težinu i dodir obrađenog hladnog kamena, držimo ga u raširenim dlanovima, dodirujemo sjajne i napete zatvorene površine koje osjetljivim jagodicama prstiju pružaju zadovoljstvo i uživanje pri dodirima kamene površine, uranjanje u dubinu intuitivnog i emocionalnog svijeta spoznaje.

Prije svega, studije su to nagih ženskih tijela, male kamene plastike u kojima Petar Hranuelli u kamenu oblikuje figuru, zaustavlja pokret i iskorak u prostor. Stilizirani ženski akt kao vječna kiparska tema i inspiracija Hranuelliju je istovremeno izazov i izgovor. Izazov oblikovanja jasnih, zatvorenih kiparskih oblika u kojima se smjenjuju fina stilizacija apstrahirajućih formi svedenih na razinu arhetipa, prastari antropomorfni simboli i suvremena duhovitost namjeno zaustavljenog netipičnog i nespretnog pokreta u trenutku u kojem igra oblicima i volumenima zaigranog umjetnika čine sretnim i zabavljaju ga. Zaobljene i senzualne, pune i debele, oble i putene, bujnih bokova i velikih grudi, prignute i propete, zaustavljene u koraku, pokretu ili plesu, sa krilima umjesto glave i lica, vesele i vedre, pune snage i života, Hranuellijeve su

namiguše njegovi mali anđeli s dlana koji poput riječnih oblutaka nose svoje zapise pisane u kamenu, ispunjene poštovanjem umjetnika prema materijalu. Proces klesanja, brušenja i poliranja svojih malih bokatih golih teta Petar Hranuelli pretvorio je u igru umjetnika koja je istovremeno i ritual, pradavni sveti čin u kojem iz kamena oslobađa mistična mala bića koja su u njemu bila zarobljena sve do susreta s rukom kipara. U tom trenutku Hranuelli se igra stvoritelja, no istovremeno ostaje bogobojazno biće puno strahopoštovanja prema energiji zemlje zatočenoj u srcu kamena.

Istovremeno, Hranuellijeve male kiparske forme izgovor su za krajnje osobne, intimne razgovore između umjetnika i materijala, jer kamen Petru Hranuelliju nije samo slučajno odabrana materija u kojoj ostvaruje vlastitu ideju. Hranuelli oblikuje u bračkom kamenu, najfinijem crnom granitu i bijelom bračkom mramoru, u plemenitom mramoru iz Carrare traži nježno sive niti vodilje i žile u kojima pronalazi otkucaje bila, kojeg isto tako pronalazi u slučajno nađenom kamenju sa velebitskih gora i ličkih gudura, gustom velebitskom vapnencu smeđesive boje prošaranom bjeličastim i crvenkastim žilicama ili ličkom kamenu sivcu, ali i u litotamnijskom vapnencu litavcu iz kamenoloma Bizek sa obližnje Medvednice. Kiparski majstor Petar Hranuelli u kamenu traži dušu, osluškuje duh i dušu kamena te vodi nijeme i duge razgovore u kojima kamen progovara praiskonskim jezikom Majke Zemlje, najstarijim jezikom stvaranja i oblikovanja, jezikom kojim su u pradavna vremena govorili stari bogovi i demijurzi. Hranuelli je nadasve uspješno oslobodio oblik zarobljen i utopljen u kamen, pri čemu parafraziranje Aristotela nije bogohulno pretjerivanje, zato što je Hranuelli doista, uzastopnim udarcima u površinu kamena, čas snažnim i jakim, a potom opreznim, mekim i laganim, oslobodio svoje male krilate bucke odstranivši suvišnu vanjsku kamenu oblogu.

Klesanjem kamena, odlamanjem i oduzimanjem ostvario je volumen i prostor koji su u svom prožimanju i sažimanju na površinu izvukli davno zarobljene oblike, što samom procesu stvaranja daje vid obrednog plesa s kamenom, igru oslobađanja oblika, pokreta i priča zatočenih u samo srce kamena. Figurice Petra Hranuellija mogu se osjetiti, odvagati, odmjeriti i pročitati dodirom ruke, a svakim pomakom motrišta mijenjaju nebrojeno mnogo kompozicija i pokreta. Ovisno o kutu gledanja figurice osvajaju nevelik prostor oko sebe i igraju vilinsku igru zavođenja.

Kiparska duša Petra Hranuellija je stara. Drevna i puna mudrosti i poštovanja prema materijalu i materiji. Umijeću i znanju. Obliku i ideji preuzetoj iz nasljeđa predaka što su na samom početku stvaranja antropomorfnih oblika zaustavljali vrijeme i pokret. Strpljivošću prvih srednjeeuropskih hominida i paleolitskih umjetnika Hranuelli u šamanskom ritualu lomljenja, brušenja i poliranja kamene površine oslobađa figurice svjetlosti pune snage i života što prkose novim tehnologijama i brzim rješenjima. U nesvjesnom mehanizmu preživljavanja Hranuelli poseže za kamenom, živom materijom koja progovara, sluša i poput Duha svetog govori svim jezicima svijeta, najstarijim jezikom Majke Zemlje, titrajima i zračenjima atoma i subatoma što umjetnika čine prvim do demijurga, izvlače na površinu i spašavaju ga od utapanja u osrednjosti, dosjetkama, umjetnosti trenutka i destrukcije, čineći ga tako umjetnikom svijetle strane stvaranja dobre (i vječne) umjetnosti.

Petar Hranuelli još uvijek traga za kamenom mudrosti, oslobađa tragove života zarobljene u kamenu, njegov duh i dušu, individualnost i besmrtnost, naglašava važnost misterija stvaranja, oblikovanja i nastajanja, vezu između zemlje i neba, materije i duha, što u sinergiji stvaranja kamenu udišu misterij života.

Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 03.05.2014.

Anđeo, 2014., lički kamen, 10.8x6,4x2,9cm, privatno vlasništvo, Karlovac

VENERA, 2006., kamen-bizek, privatno vlasništvo, okolica Zagreba

Misliš da čekam... 2015.,lički kamen-boksit,v.9,8cm, Izlagano na međunarodnoj izložbi Minijature, Zaprešić, 2015.

Anđeo ljubavi , 2015.,lički kamen-boksit, 17x17x9cm, reproducirano : UMJETNOST LIKE (monografija). autora: Vesne Bunčić i Stanka Špoljarića, str. 272, 273., izlala:Udruga Ličana "Vila Velebita", Zagreb, 2015, privatno vlasništvo

Venera II, 2009, brački kamen, 31×22×18cm, izlagano 2009. Hotel Villa Vilina, Lopud, privatno vlasništvo, London

Crni Anđeo, 2012., lički kamen, 54 x 28 x 20 cm, izlagano na skupnoj izložbi 2012. Dodir Anđela, Villa Meneghello, privatno vlasništvo, Palmižana

Balerina, 2005, kamen, v.17cm, privatno vlasništvo

Venera, 2005, kamen, v.14 cm, privatno vlasništvo

Venera, 2005, kamen, 9 x 6 x 21 cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Poljubi me, 2015., boksit-liÄ?ki kamen, 29x10x9cm

Do jaja, 2015., boksit-liÄ?ki kamen, 19,5x19x8cm

Susret, 2015.,Terakota, vis-16,5cm + 18,5cm

Predigra, 2015., boksit-lički kamen, 6,5x22x7,4cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Igra, 2015., boksit-lički kamen, 10,5x13x8cm

Užitak, 2015.,lički kamen-boksit, 22x23x16cm, privatno vlasništvo Bjelovar

Venera, Park Kolakovac, Gospić, 2006. reproducirano : UMJETNOST LIKE (monografija). autora: Vesne Bunčić i Stanka Špoljarića, str. 272, 273., izlala:Udruga Ličana "Vila Velebita", Zagreb, 2015

MatematiÄ?arka, 2015., aluminij 1/3, 24x8x7cm+postament

Velebitska Venera, 2012., brački kamen, dužina 75 cm, privatno vlasništvo, Karlovac, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac

Svevremenska vitalnost Duhovita nota u ostvarenjima Petra Hranuellija prisutna je od početaka njegova umjetničkog rada. Kako se ne nasmiješiti Veneri na motorinu ili Anđelu na klupi koji, ponekad, može zasjesti na ljuljačku pa ispod neke krošnje i osvijetljen mjesečinom razveseljavati namjernike?

A Petrovi su anđeli zapravo prerušene Venere. S dodatkom malenih krila. Za njihova korpulentna tijela to su tek krilca, ali kao da bi – lako nam je zamisliti - i bez njih sva ta ženska bića (premda tobože inkognito prisutna kao Anđeo X) – tako zaobljena, punašna i meka - mogla poletjeti. Uostalom, zar ona nisu već i doletjela u mašti koja je u Petrovim rukama iznašla svoje zahvalno oruđe za utjelovljenje snova?

Taj dojam fizičke lakoće postaje metafora duševne lakoće, opuštenog pristupa životu u kojemu se sve što se prikazuje donosi u svome optimalnom stanju, na vrhuncu životne moći i jedrine, kako nam je predočen Bik u pokretu čiji uvjerljivi napon snage nije sapet nikakvim grčem niti naprezanjem. U sasvim spokojnom i hedonističkom ključu valja pristupiti i Bull Rideru. Kao iskazu vitalnog obilja zbog čega Hranuellija doživljavam kao osobitog tvorca isklesanih panegirika i ditiramba čime slavi veličajnost prirode, radosno slavlje postojanja.

Pa i kada epiderma njegovih bića – primjerice u Velebitske Venere – nije napeta, nego izbrazdana poput presjeka geoloških slojeva, i tada je to tek ornament, nipošto bilo kakvo

tragički intonirano očitovanje čovjekove egzistencije. Dakako, umije se Hranuelli poigrati i izrazitije reduciranim, odnosno apstraktnijim formama kao u primjerima Figure I ili Anđela u poletu. Premda su i to radovi nadasve intrigantnoga koncepta i dojmljive izvedbe, naglašenije modernistička po svome karakteru, autorova duboka vokacija uvijek ga iznova odvuče – na sreću i zadovoljstvo zahvalnih promatrača i uživatelja erotskoga plasticiteta - u smjeru arkadijske pjesme i beskonačne plodonosnosti.

Nikola Albaneže 30.4.- 14.5.2014. Galerija Zilik, Karlovac

Anđeo u poletu, 2012., mramor , visina 20 cm, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac, privatno vlasništvo

Venera, 2015., kamen , 47x17x15cm

Venera, 2016., mramor, visina 37 cm

Contemporary Vitality The rather humorous note in Petar Hranuelli´s creations is present from the very beginning of his artistic expression. How not to giggle at the sight of the Venus on a Motorcycle or the Angel siting on a Bench, who sometimes changes position to a swing benath a tree, struck by moonlight, regaling the observer? Peter`s Angels however are actually disguised Venuses.

Additionally clothed by wings - in comparison to their rather corpulent bodies rather „winglets“- but still enabling those female creatures (when speaking of the incognito Angel X) - so round, soft and bouncing - to fly, even without them. It certainly strikes imaginable. After all, haven`t they already found their way into imagination, finding within Peter`s hands a tool for the embodiment of dreams.

That sensation of physical weightlessness becomes a metaphor of social lightlessness, moreover the easiness in approaching life, rendering only in perfect state, at the peak of life-strength and vigor as the Bull in Motion, since his convincing power isn´t strapped nor by convulsion or straining. In a rather peaceful and hedonistic manner however The Bull Rider should be approached. As a statement of vitality, that makes me think about Hranuelli as a special maker of sculptured panegyrics and dithyrambs that honor the splendor of nature, the very happiness in existence.

And even when the epidermis of his creatures – the Velebit Venus par excellence – isn`t stretched but dinted as the cross-section of geological layers, thus only as an ornament and never as a tragic intonation of human existence. Certainly, Hranuelli knows how to play with even more reduced, that is abstract forms as in Figures I or The Angel boosting. Although these are works of extraordinary intriguing concepts and impressive performance, accentuated modernistic in its character, the author`s deep vocational sense draws him perpetually towards arkadic rhythm of neverending productivity - for the joy of thankful observers and admirers of erotic plastics.

Nikola Albaneže, 30th April – 14th May, 2014 – Zilik Gallery, Karlovac

Bull Rider , 2013., lički kamen, 32 x 36 x 42 cm, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac, izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano 2014. Likovni salon“V.Becić“,Slavonski Brod, privatno vlasništvo

Bračanka , 2015., brački kamen-sivac, visina 19,3 cm, privatno vlasništvo. Zagreb

PETAR HRANUELLI, GALERIJA REMEK-DJELA, SKULPTURE, 2010 – 2013.

Venera na motorinu, crtež, 29,7 x 42 cm, privatno vlasništvo

Venera na motorinu , 2013., mramor, 21 x 29 x 14 cm, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac, privatno vlasništvo

Dama u fotelji, 2015., crte탑-papir, A4 format

Anđeo na klupi, crtež, 29,7 x 42 cm, privatno vlasništvo

Velebitska Venera, crtež, 29,7 x 42 cm, privatno vlasništvo

Srame탑ljiva, 2014. Mramor, 50x15x12cm

Venera sa punđom, 2014, mramor, visina 23,5cm, privatno vlasništvo

Venera je pala, 2014.,lički kamen, 11x15x9cm, privatno vlasništvo

Bik i Venera, 2015., liÄ?ki kamen, 20x17x10 cm

Čekam ga ...

2015.,lički kamen-boksit (minijatura) 6,8x4,8x3,8cm, privatno valsništvo, Zagreb

Mare 2015.,lički kamen-boksit 13x6x4cm privatno vlasništvo, Zagreb

Plovit se mora, 2015., boksit + sivac, 8x16x5cm, privatno vlasništvo

Petar Hranuelli, Rasoja, veljaÄ?a 2016.

Venera , 2016. LiÄ?ki kamen, visina 86 cm

PETAR 12. 7. – 26. 7. 2008.

HRANUELLI

12. 7. – 26. 7. 2008.

7. 2008

12. 7. – 26. 7. 2008.

12. 7. – 26.

HOTEL PASTURA ČAST NAM JE POZVATI VAS NA OTVORENJE IZLOŽBE SKULPTURA OD KAMENA „VENERE“ PETAR HRANUELLI U SUBOTU 12.07.2008.

U 21:00 SATI HOTEL PASTURA HR-21410 Postira CROATIA

www.hotelpastura.hr Tel.: ++385(0)21 740 000, 632 100 ,

www.hotelpastura.hr www.hotelpastura.hr www.hotelpastura.hr Fax: ++385(0)21 632 109, 717 197 , email: pastura@st.htnet.hr

Par, 2014. mramor, visina 9cm, privatno vlasništvo

Venera u zanosu, 2014. Mramor, 13x14x6cm, privatno vlasništvo, Čile

Razigrana Venera, 2014.,kamen, 22x17x20cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Venera u žumanjku, 2014. drvo, 19 x 9 x 9 cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Venera ili jaje...?, 2015., granit, vidina 20.5 cm, privatno vlasništvo

Rođenje Venere, 2015., crtež-papir, A4 fotmant

Rođenje Venere, 2015., drvo, 15x9x9cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Anđeo XV, 2014. mramor, visina 19 cm, privatno vlasništvo, Madrid

Kameni anđeli Petra Hranuellija U vremenima kada anđele šaljemo nevidljivim strunama globalne mreže u nadi da će ih naši prijatelji i poznanici proslijediti drugima, ne zato što vjerujemo u anđele, nego zato što je lijepo misliti na anđele u ovom našem ludom svijetu, mali kameni anđeli Petra Hranuellija podsjećaju nas na neraskidivu povezanost i postojanost vjerovanja i umjetnosti. Anđeologija je posebna tema o kojoj se pripovijeda, piše i raspravlja. Neki je drže znanstvenom disciplinom filozofije i teologije koja pripada domeni duhovnog svijeta i izučava postojanje anđela u različitim religijama i vjerovanjima. Ona nagovještava i zadire u onostranost duhovnog svijeta u kojem tek rijetki pojedinci između mitova i stvarnosti nastoje i uspijevaju spoznati mogućnost njihovog postojanja. U postojanje anđela vjerujemo ili ne vjerujemo.

Anđele molimo za prisutnost i pomoć, upućujemo im molitve i zazive, smatramo ih nevidljivim pomagačima i zaštitnicima, vjesnicima i poslanicima, duhovnim bićima bez tijela čija je snaga satkana od slobodne volje. Anđeli, arhanđeli, serafini i kerubini, anđeli čuvari, pali anđeli ili izgubljeni anđeli ne pripadaju prostoru i vremenu u kojem živimo. Anđeli ili meleki po nekima su nebeski glasnici i poslanici stvoreni od svjetla ili puka spoznaja čiste duhovnosti. Svi vidimo anđele samo na sebi svojstven način. Oni su odraz našeg unutrašnjeg bića i unutrašnjih stanja, našeg duha i naših snova. Neki ljudi vjeruju kako anđeli čuvaju anđele, upravo onoliko koliko oni u njih vjeruju. Petar Hranuelli svoje anđele oblikuje u kamenu, kleše ih i polira, oslobađa ih i pušta na slobodu iz tvrde jezgre kamena. On svoje izgubljene anđele pronalazi zatočene u kamenu.

Hranuellijevi anđeli su puteni i zaobljeni, naglašenih ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju ravnotežu, traže i vrlo često pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni matematički omjer broja Pi koji je upisan u svakome od nas. Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost, nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar. Takvi su zato jer ih on tako osjeća, vidi i priziva u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući ih iz kamena ne pokušava shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto to čini svojim kiparskim

alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu dimenziju fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske duše, vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena u kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen.

Svjesno ili nesvjesno Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i polira čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i zaobljenoj jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem živimo. Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine Hranuelli uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.

Ako pažljivo promatramo male kamena anđele Petra Hranuellija otvaraju nam se različita polja gledanja, a ako nam kipar na trenutak dopusti, možemo gledati njegovim očima. Samo jedan jedini pogled na male krilate figurice zaustavljene u kretanju, propete, nagnute i razapete između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti naše vidno polje i naše srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa okamenjenim malim bićima koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih uglavnom nismo svjesni. Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima i dlanom hladnu i uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti, uspijevamo razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost.

Hranuellijeve anđeoske figurice su bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih ulomaka što ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu linearnog vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija, uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke breče.

Petar Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i strukturama svojih kamenih anđela traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa savršeni matematički omjer Pi. Pitanje proporcija, tek povremenih namjernih ili nenamjernih odstupanja u dužini i širini anđeoskih krila, zaobljenim bokovima, mekim pregibima i iznenadnim krivuljama, u svakom pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži savršenom omjeru i ravnoteži. Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom živom biću i svim znanim organskim strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli svojom jasnoćom klesanog kamena prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike što su lomljenjem, klesanjem, brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive stijene. Petar Hranuelli oslobađa svoje male kamene anđele tragajući za savršenom anđeoskom dušom zatočenom u kamenu i pritom oslobađa sliku prvog pokreta.

Tako pronalazi način u kojem je prepuštanje temeljna bit složenog čina stvaranja, što je u Hranuellijevom slučaju iskreno i skladno kiparstvo u kamenu.

Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 07.02.2015.

Anđeo širokih krila, 2014., mramor, 26,5x13,5x16,5cm, izlagano na Recentnoj izložbi članova Hdlu.a, Zagreb, 2015.

Usnuli anđeo, 2015. mramor, 18x11x7cm, privatno vlasništvo

Angels of Stone by Petar Hranuelli In times when Angels are send via invisible wires of global network, in hope our friends and aquaintances will foward them - not because we believe in them but rather for the sake of still believing in angels in a crazy world - the little stone angels of Petar Hranuelli remind us of an unbreakable connection, of the persistence of believing and of art as such. Angelology though is a separate topic, generally talked and discussed about. By some held for a scientific philosophical and theological discipline, that actually belongs to the domene of the spiritual world and studies the exsistence of angels in different religions and believes. It bodes and enters into the other side of life, where only few manage to recognise the possibilities of exsistence between myths and reality. We either belive in angels or not. We pray for their presence and help, we call for them, consider them invisible helpers and protectors, news bringers or epistles, spiritual bodyless creature, their strenght woven by the freedom of will.

Angels, archangels, seraphines and cherubins, angels of protection, fallen or lost angels do not belong to the space or time in which we live. Angels or meleki are according to some heavenly emissaries and legats made out of light and considered being the recognition of pure 16 spirituality. We all recognize angels in a separte way. They are reflections of our inner being and well-being, of our spirit and our dreams. Some believe that only angels are guarded by angels, as much as they believe in each other. Petar Hranuelli however creates his angels out of stone, chistles and polishes them, frees them from the hard core of stone, since it is there, where he finds his incarcerated angels.

The Hranuelli angels are sensible and round, femininity stressed, cathing balance in their clumsiness, searching and even finding the secret of the golden cut, the perfect mathematical

equlibrium of the Pi constant, that marks us all. Stopped between two separate movements they state difference, disturbance and energy - all a personal characteristic of the sculptor.

They are a result of the artist`s feeling, recollecting them in his senses, thoughts, emotions and work. By freeing them from a rock he never seeks to understand causes or consequences - by the simple use of tools he unfolds to them a new dimension of physical exsistence. Petar Hranuelli seeks within stone for incarcinated angelic souls, gives them life and by intuition follows the idea of creation from past times, when stone was initially created from nothing.

Aware or unaware, Petar Hranuelli frees the primal spirit, forms life, draws, chistls and polishes extraordinary forms and surfaces, that in their bend, soft, round simplicity become stone angels, called to descend to our world. The unity of creation is based on the simplicity of thought and creation that Hranuelli found in stone, that is in freeing reality without posing any kind of questions. Petar Hranuelli is only by seeing able to recognise the withheld angel within the core of a rock. Touching the freckless surface he manages to decipher ancient messages written in stone matter.

By observing the small Hranuelli angels studiously, different fields of perception are offered to us, and only by the author`s approvement we are allowed to share his own viewpoint. Only a single glance at the small figures adorned by wings - stopped in motion, stretched, bended, crucified between two clear thoughts - can open and fulfill our visuality and heart completely.

Only then, we are able to feel a certain closeness towards this little, stony things that live a life of some completely other dimensions, we are not able to imagine. Moreover by closer observance of this playful creatures of stone, touching the cold and burnished surface with our fingers and palms, we become aware of their level of consciousness, we manage to talk about, realize and understand their stony reality. The Hranuelli angels are white, red, grey and black just as the stone fragments that can be found in nature and Lemuria ravens from oblivion at the other side of linear time. At the same time the artist´s interaction with the angels differs, it 17 is even more exciting and new by every glance. It changes from one moment to the other, from one stone fragment to the other, where Hranuelli in the end finds his angels. Either in White or Brac stone of earthly blankness that Brac island masons gather as precious fruits of nature, Petar Hranuelli figures out his white ones, whereas the red ones in the carnian bauxite of the Velebit mountain. The dark ones on the other hand are freed from black marble stone chunks and dark-grey Breca from the Lika region.

Petar Hrauelli searches in the stony, angelic, round, organic surfaces and structures for perfection – moreover finds and frees the ideal mathematical Pi constant. The question of proportion – sporadic, deliberate or iliberate deviations in the length or width of angelic wings or hips by soft creases and sudden curves, in every singel angelic movement - unconsciously stiving for the perfect proportion and balance. However at the same time, just as the perfect mathematical Pi equilibrium exists in every human body, living thing and known organic structures in nature, the Hranuelli angels with a clearness of chistled stone invoke memories about imbibed forms from the past, freed from a loose rock by breaking, sculping, edging or polishing. Petar Hranuelli though frees his little, rocky angels in order to find the absolute angelic soul captured in stone, instantaneously releasing the image of the first movement. This is how he finds a way in which abandoment is actually the main essence of the perfect act of creation – in Hranuelli´s case an honest and harmonic stone sculpturing.

Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 7th of February 2015

Lički Anđeo, 2014., lički kamen, 36x19x15cm. privatno vlasništvo

Čuvarica, 2014., lički kamen, 10,2x6,3x7,8cm, , privatno vlasništo, Zagreb

Anđeo u poletu II, 2013. bizek, 22x16x23cm, privatno vlasništvo

Anđeo, 2014. mramor , 18,5x8,5x11,5 cm, privatno vlasništvo, Vis

Čuvar šuma, 2015., drvo, 26x17x19cm, privatno vlasništvo, Podsused

"Transformacija Venere u Anđela". 2016, mramor, 25,5x21,8x12,5cm, vlasništvo-autor

Motiv sa plaže, 2015., lički kamen-boksit, dužina 22,5 cm

5.međunarodni kiparski simpozij. Schloss Albeck, Sirnitz, Austrija, 1.6.7.6.2015

Sudjelovanjem na 5. međunarodnom kiparskom simpoziju na temu ” Ljubav ”, koji se održao u dvorcu Albeck ( Austrija ) od 1. 6. do 7. 6. 2015., bila mi je želja prezentirati djelo koje je tipično za moju umjetničku poetiku, a kojim bi se uklopio u komunikaciju s drugim autorskim djelima u parku skulptura i s tom prirodom koja im je savršeni muzejski ambijent.

Moja skulptura „Venera“ izrađena od drveta i visoka 217 centimetara prikazuje ženski akt koji simbolizira žensku snagu, iskonsku ljepotu i mudrost koja je istodobna prisutna u dvije naizgled suprotne krajnosti – krajnja nježnost i dobrota te krajnja izdržljivost i snaga. Stav akta je istovremeno u položaju sramežljivog skrivanja ženskih atributa kao i u rađanju iskoraka, pokreta.

S jedne strane čini se da akt prikazuje senzualne velike grudi, a opet možda nadlakticama ženska figura zakriljuje u naručju svoje dijete. Želio sam prikazati ženski princip koji je istovremeno arhaičan, arhetipski jednostavan, a opet dinamičan, zagonetan, efemeran, fluidan i neuhvatljiv.

*** Participating at the 5th international sculpture symposium on the theme "Love", which was held in the castle Albeck (Austria) from June 1-6, 2015, it was my wish to present a sculpture typical to my artistic poetics, a work that would communicate well with the other works of art within the sculpture park, and also with the nature itself that is perfect museum environment.

My sculpture "Venus", sculptured in wood and 217 centimeters high, represents a female nude symbolizing female power, primordial beauty and wisdom that are simultaneously present in two seemingly opposite extremes - extreme tenderness and kindness alongside with the extreme endurance and strength.

The female nude is also in the position of hiding shyly female attributes, while at the same time in a position of starting a movement. In one part it appears to show sensual large breasts, and yet perhaps it is the female nude that with its upper arms protects and holds a child in her arms. I wanted to show the feminine principle that is both archaic, archetype, simple and yet dynamic, mysterious, ephemeral, fluid and elusive at the same time.

5.međunarodni kiparski simpozij. Schloss Albeck, Sirnitz, Austrija, 1.6.7.6.2015 > UMJETNICI > Ayse Sultan Babayigit, Türkei / Petar Hranuelli, Kroatien / Andres Klimbacher, Kärnten/ Josef Koppandi, Siebenbürgen / Jure Markota, Slowenien / Aldo Pallaro, Italien / Lidia Rosinska, Polen / Johann Wieltsch, Kärnten / Gianluigi Zeni, Italien

Kubizam za Petra Hranuellia nema značenje avangardnog niti revolucionarnog, tu se ostaje realističan i odlučan.

Mjerodavna je istinitost prije nego mogućnost - nema interpretacija niti kalkulacija - tu nema nesporazuma. Ove skulpture naime žive svoju analitičnu raznolikost - lik Venere doživljena kao egzistencialno mjerilo realne spoznaje svega stvarnog.

Cubism for Petar Hranuelli whether has the meaning of avant-garde nor revolution, it remains natural and resolving. Decisive in its truthfulness rather than being possible - there are no interpretations nor calcucations no misunderstandings. These sculptures namely live their analitycal diversification - the image of the Venus experienced as the exsistential standard of a realistic cognition of all substantiality.

Kubismsmus bedeutet bei Petar Hranuelli weder Avantgarde noch Revolution, man ist natuerlich und ausschlaggebend. Man setzt massgebend eher auf Wahrhaftigkeit als Wahrscheinlichkeit - keine Interpretation noch Kalkulation - hier gibt es keine Misverstaendnisse. Diese Skulpturen leben ihrer analytische Vielfalt - die Gestalt der Venus empfunden als existentielles Maßstab einer realistischen Wahrnehmung aller Wirklichkeit.

Zagreb, 12.6.2015.

Annemarie Vučetić

5.međunarodni kiparski simpozij. Schloss Albeck, Sirnitz, Austrija, 1.6.7.6.2015

Venera ljubavi, 2016., boksit-liÄ?ki kamen, 24x13x9cm

Čehinja, 2015., boksit-lički kamen, 10x20x11cm

Gimnastičarka, 2015., boksit-lički kamen, 15x10x12cm

Skok , 2015.,liÄ?ki kamen-boksit, Privatno vlasniĹĄtvo, Zagreb

Iza međa nedohvatnih naslada Rajskih li slasti ponuđenih pogledu: Venera zaronjena u med, okupana, pročišćena medom.

Povlastica vida, kojemu je tako ekskluzivno omogućeno da upija i da se sladi ponuđenim prizorom, izaziva i draži i naša ostala čula - okusa, mirisa, opipa…

Međutim, suzdržimo se. Ovaj put ne stižemo do takvoga ispunjenja. Nagrada vjernima ostaje na slikovitoj razini poput vizije kojoj valja težiti. Do toga medenog, cvjetnoga soka što ispunio je ostakljeni vrt pretvorivši ga u hram slatkoće, nećemo doseći pa niti otajni nektarij, omotan zlatnožutim svjetlom, dlanovima upoznati.

Prelamanje odraza umnaža figurinu, tu negdje je privid, samo ga ne razlikujemo od zbilje. Ili nemamo što razlikovati; privid jest zbilja. I obratno. Neka neobična poklapanja. Promatrajući Veneru u medu – dakle, u materiji koja svojim simboličkim značenjem označava, pored ostalog, i spoznaju samu - uviđamo, točnije spoznajemo privid. Korak dalje i dublje u refleksiju nameće pomisao kako je ipak možda samo riječ o prividu spoznaje.

Bilo to kako god vam drago, ostavimo načas himeru gnoze i vratimo odvraćeni pogled na predmet. Luminizam u ovim djelima pokazuje se poput znanoga kinetičkoga efekta kojemu je žrtvovan kamen, ubran kao Zemljin plod, te dodir materijala koji poprima trajne oblike.

Međutim, budući da svjetlosni učinak ovdje ipak nije sam sebi svrhom, pred nama je, na neki način, višak obavijesti, preobilje koje možemo shvatiti kao poigravanje značenjima i oblikovnim postupcima. U središtu, doslovnom i idejnom, nalazimo ženska tijela osobitih mjera i proporcija, tijela vesela i puna snage, vedra poput jutarnjeg svjetla, životna i bremenita. I to je dosta. Kud ćeš više? Poput pčela-medarica oblijećemo ih u potrazi za mednikom. Izvan središta pak, a tamo je, dakako, sve ostalo, širi se njegovo očitovanje, emanacija duha kondenzirana u dodatnom činu koji – poništavajući klasični doživljaj skulpture – potvrđuje njenu aktualnost.

Nikola Albaneže, Zagreb, 2007.

Venera u medu, 2007., mramor + med + staklo, 9 x 8 x 10 cm, privatno vlasništvo

Venera u medu, 2007., mramor + med + staklo, 13,5 x 10 x 14 cm, privatno vlasništvo

Beyond the boundaries of unseizable regalement Paradise Lost preoccupies the sight : the Venus plunged into honey – bathed and cleansed by liquid gold. A privilge to the eye, an exclusive sight of absorption and enjoyment as a gift, challenging our remaining senses – the taste, the smell, touch ...

However – hold in. This time we won´t reach such fulfillment. The faithfull ones will be rewarded on the artistic level with a vision to strive for. Still, the honeylike, florid juice that filled the glas-garden turning it into a temple of sweetness, we´ll never reach as well as never reveal as a secret, gold-lit nectar by the palms.The breaking of reflection multiplies the figure – only a delusion – we are not able to differ from reality. Possibly there even isn´t anything to differantiate – delusion makes reality – and vice versa. Uncommon overlaps. Observing the Honey – Venus within a substance that symbolically and among many other meanings stands for cognition - we suddenly understand – withal realise illusion. A further step imposes the thought that maybe we are rather speaking of the delusion of cognition.

As ever it may be – let´s leave for a moment the Himera gnoze likewise Enlightment beside and concentrate on the object. Luminiscence reflects through this works as the well-known kinetic effect to whome we sacrifice the stone, taken as an earthly gift, moreover on the contact with material that imbibes permanent forms. However, since here the luminiscent effect is not the main aim, we are confronted with spare information, an abundance of meanings, a game of shaping methods. In the centre – literal or figurative - female bodies of distinct proportions, merry, full of strength, luminiscently fresh, lively and pregnant. More shouldn´t be asked for. As the honey-bee we continue to search. Beyond the centre still remains its declaration, spritual emancipation condensed in an additional act – by abolishing the classic perception of a sculpture, it certifies its topicality.

Nikola Albaneže - Zagreb, 2007.

Venera u medu, 2007., mramor + med + staklo, 18,5 x 10 x 14 cm, privatno vlasništvo

Venera u medu, 2007., mramor + med + staklo, 15 x 8 x 10 cm, privatno vlasništvo

Izgradit ćemo katedralu toliko veliku

Da će oni koji je budu vidjeli dovršenu Misliti da smo bili mahniti.

Kanonik katedrale u Sevilli (1402.)

Sakralne građevine, crkve i katedrale, naše su kulturno blago i važna obilježja našeg podneblja.

Zamišljene su kao prostorni model svijeta – koji kanonski prenosi viziju kozmosa u omeđenom prostoru crkve. One su mjesta u kojima se stoljećima kovao naš duhovni identitet. Moćne su kamene čuvarice naših životnih tradicija i običaja. Život je našega čovjeka u njima započeo i u njima završavao. Snažnim uspravnim tornjevima, koje samo krovovi drže da ne polete u nebo, one oplemenjuju brojne vedute naših krajeva. Sama su mjesta često procvala tek kada je iz tla bilo podignuto crkveno zdanje.

Forme crkvene građevine mijenjale su se sa pojavom novih stilova u našoj kulturi, ali nikada se nije puno odstupalo od stroge zadanosti njenog volumena – tek shvaćanje moderne sakralne arhitekture više podliježe individualnom pristupu.

Petar (grč. Petros - stijena) slobodno pristupa tome shvaćanju. Čvrsto i tektonično kleše, oblikuje kamen, dok iz njega ne iznjedri čistu formu – katedralu. Razlaže je u plohe, sastavlja je od više dijelova, površine atribuira raznovrsnim uzorcima, mahnito se poigrava mogućim oblicima skulpture.

Ne podliježe ponavljanju, on kroti tvrdi granit, oblikuje od organskog prema geometričnom, vidijama titravo urezuje i grebe po površini kamena, stvarajući ritmične teksture ili pak patinaste plohe. Ne figurira radikalno, već sa malo elemenata dočarava simbolički značaj kojega forma katedrale predstavlja. Satove je sa zvonika premjestio na papir, propitkujući koncept vremena kao neizbježne pojave, koja ruši sve pred sobom, čak i monumentalne kamene katedrale.

Možda jednom Bog uzvrati Petru, pa na njemu – kako je i obećano, sagradi svoju crkvu…

Mirko Škoc

KATEDRALA, 2007., granit, 12x26x8cm, izlagano 2010. Galerija Zvonimir, Zagreb, privatno vlasništvo

" KATEDRALA ", 2000, aluminij, 21 x 5 x 24,5 cm, izlagana u galeriji Zvonimir, 2010., privatno vlasništvo, Zagreb

"KATEDRALA", 2007, granit, 24x63x12cm, izlagano 2010. Galerija Zvonimir, Zagreb, privatno vlasništvo

“Let us build so great a church that any who did see the finished result should think us mad.”

A canon of the Santa Maria Cathedral of Seville, 1402

Sacral buildings – churches, cathedrals - are treasures of culture and as such important symbols of a geographical environment. Initially thought as a spacial model of the world, that canonlike conveys the vision of space into the confined area of a church. These are places where for centuries spiritual identity was forged. Powerful are the wardresses of tradition and custom. The life of men in this parts of the world began within them and eventually also finds its end. With upright, mighty towers - only holded down by roofs from bursting into heavens - they certainly cultivate many vedute of this particular region. Areas flourished only after a sacral building was erected on its grounds.

Their forms alternated accordingly to the arrival of new styles within culture, but never swearved of the strict definition of measure and volume – only in accordance with the appearance of new approaches of modern sacral architecture, individuality gained access. Peter (greek: Petros, rock) approaches such ideas spontaniously. He chistles in a secure and tectonic manner, formates stone until he brings forth pure form – a cathedral. He separates into sheets, builds from many differnt parts, the surface abundant with patterns, madly playing with sculptures „to be“. He never succumbs to repetition, he tamers stern granit, forms from organic to geometry, vibrantly scratches, moreover cuts into stony surfaces, creates rhytmical textures or patinated sides. He never figures radically but only with a few elements visualizes the symbolic meaning of the cathedral as a form. He transfered churchclocks from campaniles to paper scrutinising the concept of time as an unavoidable advent, that destroys generally, monumental stone cathedrals included.

Maybe God himself will some day render to Peter – honour him, as promissed, by a church of his own.

Mirko Škoc

"Gotika", 2010. Granit, 19 x 33 x 10 cm, privatno vlasništvo, Zagreb

"Crni val II", 2010., Granit, 55 x 35 x 12 cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Komadić Like, 2014., liÄ?ki kamen, 30x34x18cm,(iz Rasoje), izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano listopad 2014.- Galerija SKUC, Pula

Velebit I, 2007., granit, 15×58×8 cm

Velebit II, 2007. Granit, 15x48x8cm

Galerija Ivan Rendić, skulptura I.Rendić - P.Hranuellija, u postavu galerije I.Rendić - Supetar

Likota, 2014.,lički kamen (iz Mazina), 24 x 24 x 12 cm, izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano 2014. Likovni salon“V.Becić“,Slavonski Brod

Miljenko Stančić, 2012. , terakota, v.20cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Miljenko Stančić, 2012. mramor, 28 x 32 x 25 cm, privatno vlasništvo, Zaklada “Otok Brač"

Miroslav KrleĹža , 2015., liÄ?ki kamen, 17x9x8cm

Ivan Rendić , 2012. mramor, v. 45 cm , Miroslav Krleža, 2012, mramor, v. 22 cm, Dušan Džamonja, 2012, mramor, v. 29 cm, privatno vlasništvo, Zaklada “Otok Brač"

"Branko Ćopić u kaputu", 2015., lički kamen-boksit, Privatno vlasništvo, Split

Dušan Džamonja29.cmrivatno vlasništvo,

Zaklad

Putnik, 2014..mramor, 16,8x6x11cm, izlagano listopad 2014.- Galerija SKUC, Pula , privatno vlasništvo, Zagreb

Pijanac, 2014.,liÄ?ki kamen (iz Mazina), 33x27x12cm, izlagano listopad 2014.- Galerija SKUC, Pula

Povratnik, 2014.,liÄ?ki kamen, 26x8x14cm, izlagano listopad 2014.- Galerija SKUC, Pula, privatno vlasniĹĄtvo

Figura , 2014., granit, v. 35,5 cm, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac, izlagano 2014 na skupnoj izložbi „SUVREMENA SKULPTURA“, galerija Remek-djela, Zagreb, izlagano listopad 2014.- Galerija SKUC, Pula , privatno vlasništvo, Bjelovar

SUVREMENA SKULPTURA ( Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Milena Lah, Marina Stoponja, Petar Dolić, Ivan Fijolić, Petar Hranuelli, Joško Eterović, Duje Jurić), 17.6.-1.7.2014. GALERIJA REMEK-DJEL, Zagreb

a “Otok Br č" Majka i dijete , 2014., granit, v. 25,5 cm, izlagano svibanj 2014.-Galerija ETK, Zagreb, izlagano listopad 2014.- Galerija SKUC, Pula, privatno vlasništvo, Bjelovar

Bikići, 2014.

" Bik X " , 2013., granit,

9 x 13,5 x 7 cm, privatno vlasništvo

" Bik u pokretu " , 2013., lički kamen, 29 x 48 x 27 cm, izlagano 2014., Galerija Zilik, Karlovac, privatno vlasništvo, Karlovac

Bik XXI, 2014, bizek, 16x20x14cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Red bull, 2014. , lički kamen, 17 x 25 x 12 cm, izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano 2014., Likovni salon “V. Becić“, Slavonski Brod, privatno vlasništvo

2014.

Bik , 2015 , lički kamen + patina al , 13x20x10cm, privatno vlasništvo

Bik XV, 2014., mramor, 8,2 x 4,5 x 10,4 cm, privatno vlasništvo, Slavonski Brod

Bik , 2013., lički kamen (iz Rasoje), 22 x 38 x 18 cm

Red Bull, 2015., lički kamen-boksit, 12x17x9cm, privatno vlasništvo, Split

Red Bull lovers, 2016.,boksit-liÄ?ki kamen 16x24x14cm

Albeck, 2015.,patinirano drvo, 15,5x8,5x27,5cm, privatno vlasništvo , Zagreb

Bik, 2015., lički kamen, 7x11x5cm, privatno vlasništvo

White Bull, 2014. Mramor, 17x24x11cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Crvendać, 2014., lički kamen ( boksit ), 16x18x11cm, privatno vlasništo, Koprivnica

Ptica, 2015., lički kamen – boksit, 19x42x13cm, privatno vlasništvo, Palmižana

Ptičice, 2015., boksit-lički kamen, 4,5×5,5×4cm+5,5×9,5×5,5cm+4×5,5×3,4cm, privatno vlasništvo

Crvendaći ( kompozicija 3 ptičice), 2015., Boksit - lički kamen, cca visine 8 cm, privatno vlasništo, Slovenija

Ptičica, 2015., mramor, 10x19x7 cm, privatno vlasništvo

Istarska koza, 2015., mramor, 16x26x11cm, privatno vlasništvo

Ptica, 2015., boksit-lički kamen, 11x13x8cm, privatno vlasništvo

Ptica, 2015., boksit-lički kamen, 8x12x8cm, privatno vlasništvo

Bolje ptica u ruci nego golub na grani, 2015., boksit-liÄ?ki kamen+mramor-cararra, 9x21x11cm, privatno vlasniĹĄtvo

Zub , 2014., mramor, 27x15x11cm, privatno vlasništvo, Zagreb

Cvjetni Cvjetni, 2015, pozlaćena aluminijska folija, kompozicija – izložba u Centar Cvjetni, Zagreb 14.4.-14.5. 2015.

Cvjetić, 2015., boksit-lički kamen, 14x7x7cm, privatno vlasništvo, Zagreb

PETAR HRANUELLI ZLATNA KIŠA - STOTINE SUNACA 23.06.-31.10.2015.

Paunova Terasa, Palmižana

U okviru palmižanskog likovnog ljeta 2015. koje ove godine ujedinjuje likovno istraživanje čarolije pojma “San ljetne noći”, zagrebački kipar bračkog porijekla, Petar Hranuelli, osmislio je svoju “Zlatnu kišu” kao instalaciju stotine čudesnih cvijetova/sunaca izra đenih od aluminijske folije zlatne boje. Cvijetovi su povezani u veliku mrežu koja na borovima izgleda kao neka raskošna livada prenesena iz neke druge galaksije.Ostavivši dlijeto i tvrdi materijal, mramor, kamen, staklo – kipar se prepustio slobodi oblikovanja novog podatnog materijala - lomi, zavrće, gnječi, frče, ovija i raspleće aluminijsku foliju, koja poprima karateristike povodljive gline. Utori i izbo čne mijenjaju joj boju na dnevnom svijetlu i pokojoj zraci sunca koja se probila kroz duboku sjenu borova, pa se viseća mreža apstraknih cvijetova/sunaca prelijeva u svim nijansama rastopljene bronce.

Otvoreni prostor arboretuma - u vrijeme lipnja prepun raskošno rascvijetalih, bezbrojno razlikujućih mnoštva oblika, formi i boji cvijetova egzotičnog raslinja samo podcrtava i nameće našem oku taj novi oblik biljnog svijeta - artificijelni vrt artificijelnih dominatnih cvjetova, koji nalikuju uvriježonoj viziji sunca u dječjim crtežima kruga iz kojeg zrače zrake svjetlosti.

Umjetnikova livada u isto je vrijeme i ravnopravno potpuno uklopljena u prirodni krajolik i potpuno se i gotovo drastično od njega odvaja.Promatrač je svakako zbunjen na koji na čin prihvatiti umjetnikovu viziju – kao čovjekov doprinos ljepoti prirode ili kao predkaz artificijalnosti koja preostaje nakon uništenja prirode, kao jedini oblik kojeg ćemo imati. (Lat. artificialis) umjetni čki; neprirodan, izvještačen.

Sam naziv ” Zlatna kiša” takodjer ostavlja dvoumu. Kiša je blagi ljetni dažd ali i opasan prolom oblaka ljetne nevere koja može skršiti i potopiti prirodne resurse. A pridjev “zlatan” prisje ća nas na sjajne prelijepe odsjaje sunca ali i na neprekidno priželjkivanje “zlata” potroša čkog društva, koje u svojoj uzlaznoj liniji predstavlja stalnu opasnost kompletnog zemaljskog uništenja.

Ta imaginarna livada iz koje cvjetovi velikog formata , veći od onih koje poznajemo na zemlji , ne rastu uvis, već se ljuljaju beztežinski u zraku, ipak nas uznemiruju. Kao da nose poruku “kako bi jednog dana na nekoj umjetno stvorenoj svemirskoj naseobini to moglo biti jedino u čemu je deponirano ljudsko sjećanje biljnom svijetu planeta Zemlje - u kalupima biljnih oblika” kako je napisala jedna kritičarka opisujući lebdeće, padajuće, biljne zelene vrtove jednog drugog kipara. /op.Petra Dolića/

Petar Hranuelli otišao je u traženja značenja artificijelnog vrta još dalje. Početak eksperimenta je bio “zlatni vrt” u staklenom ambijentu modernog prostora u kupovnom centru zagrebačkog Cvjetnog trga /Cvjetovi na Cvjetnom/, artificijalna kompozicija u artificijalnom prostoru. Raskošnije, razmetljivije, drastičnije opleo je, svoju misao razvio, u jednom od velikih prirodnih svetišta biljaka – botaničkom vrtu na Palmižani. Potpuno artificijalno u potpunoj prirodi.U tom stalnom rimovanju kruga i vertikala, nalik na stotinu oblika sunaca raznih kozmičkih svjetova, u šupljinama i puninama, u krivuljama i ravninama, stalno mijenjajući oblik a time i odsjaj boje, neočekivane sastoje i prekide, poput neiscrpnih preobrazba prirode, u tim oslobođenim varijacijama palmižanske instalacije upoznajemo nove likovne izražaje kipara spremnog na hrabre eksperimente . Kako god prihvatili paukove mreže agresivnih ili otrovno lijepih velikih cvjetova Petra Hranuellia u njegovom snu ljetne noći, one su se rasprostrle arboretumom i ljuljat će se na maestralu ili tramontani ovog ljeta na hvarskom škoju.

(”Rastvorio sam se/ I potekao/Potocima/Rijekama/Morima./Sad sam tu/Bez sebe/Gorak/ Kako svom izvoru/Da se vratim? “M. Dizdar )

foto: Andrej Šaprić

SummerArtPalmižanaMeneghello 2015.

PETAR HRANUELLI - GOLDEN RAIN - HUNDREDS OF SUNS 23.06.-31.10.2015. Peacock Terrace, Palmižana The sculptor Peter Hranuelli has created a hovering garden: an installation which will decorate the Palmižana Arboretum for the entire summer. Exhibited from June 23rd in the open air Peacock Terrace at the Meneghello gallery.

This year, within Palmižana’s art summer 2015 concept, we explore the magical concept of Petar “Hranuelli’s “Midsummer Night's Dream.” Hranuelli, a sculptor from Brač, came up with his "golden rain" as an installation of hundreds of miraculous flowers/suns made of gold plated aluminum foil. The flowers are connected in a large network which, hung on pines, looks like a magnificent meadow transposed from another galaxy.

Putting chisel and hard materials on hold, marble, stone, glass, the sculptor allowed himself the freedom of creating a new material by breaking, torquing, crushing, wrapping and unraveling the aluminum foil, which takes on features of the pliant clay. These grooves and ridges change their color according to light of day and the occasional bursts of sunshine which emanates through the deep shade of pine trees, causing the net of abstract flowers/suns to shimmer in all shades of molten bronze.

During June, the Arboretum is filled with exultant multitude of innumerable shapes, forms and colors of flowers and exotic plants and imposes itself on this new form of flora. Hranuelli’s artificial garden of predominant rare medium flowers resemble a vision found in children's drawings of the sun: circles out which radiate rays of light.

The artist's meadow is at the same time equally integrated into the natural landscape and completely and drastically almost detached from it.

The observer is doubtlessly confused about how to accept the artist's vision as a human contribution to the beauty of nature or as a prediction of artificiality that will remain following the destruction of nature, as the only form that we shall have. (Lat. Artificialis) art; unnatural, artificial.

The name itself —“Golden rain" — also leaves the observer with uncertainty. The rain resembles a gentle summer rain but also a dangerous torrential summer downpour that can break and sink natural resources. And the adjective "golden" reminds us of the majestic reflections of the sun but also of the continuous reach "for gold" within our consumer society, which in its upward trend poses a constant threat to Earth’s complete destruction.

This imaginary meadow full of large format flowers, larger than the ones we know to exist on our planet, do not grow upwards, but are swinging weightless in the air, leave us almost disturbed. In the words of a critic who described the floating, falling, green herbal gardens of another sculptor, Petar Dolic, this “Golden Rain” conveys the following message: “one day, on some artificially created space settlement this could be the only human memory of flora on the Earth - in these molds of plant shapes.”

In sum, Hranuelli leaves us nostalgic and yearning for a time on our planet which has perhaps passed, but also justifies our hope that nature will prevail.

Petar Hranuelli went into the beyond when searching for the meaning in this artificial garden. The beginning of the experiment was the "golden garden" atmosphere in the modern glass surrounded space in the shopping center of Zagreb's Flower Square/Flowers on the Flower Square, the artificial composition in the artificial space. More luxurious, more blatant, this drastically entangled concept, he developed his thought developed in one of the great natural sanctuaries of plants: the Palmižana botanical garden. Fully artificial in complete nature.

In this constant rhyming of circuits and verticals, like a hundred suns of various shapes in cosmic worlds, in the cavities and fullness, the curves and planes, constantly changing shape and therefore the color cast, composed and unexpected interruptions, like an infinite transformation of nature. In these liberated variations of the installation at Palmižana we meet a new artistic expressions of the sculptor who is ready for bold experiments.

However we accept Hranuelli’s dream of summer nights through this spider web of aggressive or poisonous beautiful large flowers, they are scattered in the arboretum and will swing on the breeze this summer on the the island of Hvar.

(”Rastvorio sam se/ I potekao/Potocima/Rijekama/Morima./Sad sam tu/Bez sebe/Gorak/ Kako svom izvoru/Da se vratim? “M. Dizdar )

VeÄ?ernji list, kultura, 27.6.2015.

Kaktus I, 2015., boksit-liÄ?ki kamen + boja, 55x35x26cm

Kaktus II, 2015., liÄ?ki kamen-boksit+akril, 50x26x22cm

UMJETNICI KOJI SU SUDJELOVALI NA 2. LIKOVNOJ KOLONIJI VELEBIT, Lovinac, 27.7.-1.8.2015 : NIKOLINA IVEZIĆ PETAR ČUJO ALANA KAJFEŽ NIKOLA VUDRAG ZVJEZDANA JEMBRIH JURE KOKEZA IVA HABUS MARINA STOPONJA JOSIPA ČAMBER Voditelj multimedije KRUNO JOŠT Voditelj Likovne kolonije Velebit PETAR HRANUELLI GOSTI SA OSJEČKE LIKOVNE AKADEMIJE izv.prof.art. VLADIMIR FRELIH ass ANA PETROVIĆ IVANA JOZIĆ ANDREA KNEZOVIĆ

ORGANIZATOR GALERIJA REMEK-DJELA & OPĆINA LOVINAC

Umjetnici i gosti 2. Likovne kolonije Velebit

PETAR HRANUELLI

rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 41 samostalnih i 80 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

SAMOSTALNO IZLAGAO U : Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

SKUPNO IZLAGAO U : Antalya ( Turska ), Bale, Banjole, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely ( Mađarska), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

JAVNI RADOVI : Gospić - Park ( Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009 )., Sirnitz- Schloß Albeck, Austrija (Park skulptura, Venera 2015.)

LIKOVNE KOLONIJE : Antalya ( Turska ), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austrija), Zaprešić, Zagreb.

NAGRADE - POHVALE : Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya ( Turska 2010.)

PETAR HRANUELLI born in Supetar, island of Brač, Croatia (27th Dec 1975), Petar Hranuelli remains on his island of birth (Postire, Brač, Croatia) until 1994. Since that year the author organises and takes part at 41 individual exhibitions and 80 collective ones, regional as well as international. For his artistic work he was already awarded several awards and gained many acknowledgements. Renown art-critics wrote about his artistic work and opus as Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić, and others. His compleate works can be find in public institutions and spaces, as well as in private collections (Croatia, Slovenia, Germany, the Nedtherlands, Italy, Austria, Serbia, Turkey, Great Britain, Spain, the U.S., Chili, and many more). Petar Hranuelli is an active member of the Croatian Association of Artists (HDLU, Zagreb - http://www.hdlu.hr/eng/) since 2006. He lives and works in Zagreb and Rasoja, Croatia.

Individual exhibitions : Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

Collective exhibitions : Antalya (Turkey), Bale, Banjole, Brežice (Slovenia), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely (Hungary), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

Public works : Gospić - Park ( Venera, 2008./ Venus, 2008), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009./ public remembrance monument, 2009), Sirnitz- Schloß Albeck - Austia (Sculpture parks ,Venus, 2015.)

Artist colonies : Antalya (Turkey), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab - island of Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austria), Zaprešić, Zagreb.

Awards - acknowledgements : Mali Lošinj- island of Mali Lošinj (1992), Pučišća – island of Brač (1994), Zagreb (2007), Antalya (Turkey, 2010)

41. ZILIK , LIKOVNA RADIONICA SA DJECOM,

KARLOVAC,

20.1.2014.

41. ZILIK , LIKOVNA RADIONICA SA DJECOM,

SAMOSTALNE IZLOŽBE Individual Exhibitions 1994. Postira- O.Š. V.Nazor 1995. Zagreb- ART CENTAR 1998. Zagreb- Gradska knjižnica Voltino Zagreb- Caffe bar B7 1999. Zagreb- Restoran Galerije SANK Zagreb- GALERIJA IDEALNI GRAD 2000. Postira- GALERIJA BRAČ 2001. Zagreb- ART- BAR CLUB 2003. Zaprešić- GALERIJA RAZVID (Bunić, Dolić, Hranuelli) Zagreb- Knjižnica Vladimir Nazor 2004. Zagreb- GALERIJA HUMANUS Zagreb- GALERIJA ARHO Dubrovnik- Caffe bar GALERIJA 2005. Zagreb- GALERIJA DOMA SV.JOSIP Zagreb- GALERIJA ARHO – skulpture 2006. Zagreb- bistro ESTRADA 2007. Zagreb – VOLKSBANK – skulpture Zagreb- GALERIJA CEKAO Split – Prokurative – 1001 DELICIJA Zagreb – Hotel Dubrovnik – VENERE U MEDU 2008. Zagreb – GALERIJA CITROEN

KARLOVAC,

20.1.2014.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

Supetar – GALERIJA–KLUB IZVOR – skulpture Postira - Hotel PASTURA – skulpture Samobor - GALERIJA PRICA - skulpture On-line izložba – Galerija Remek-djela Zagreb – GALERIJA IDEALNI GRAD Lopud – Hotel VILLA VILINA – skulpture Palmižana – galerija Škorpion – skulpture i crteži Zagreb – galerija Zvonimir – skulpture i crteži Oroslavje – dvorac Milana Prpića - EasyART - skulpture Skradin – MUZEJ GRADA SKRADINA – skulpture i crteži Rijeka – GALERIJA Bruketa 2 – skulpture i crteži Palmižana – Posjed Meneghello - skulpture i platna Zagreb – Centar Cvjetni, skulpture u prostoru Zagreb – „ Život Venere“, GALERIJA BULJAT Karlovac – „ Skulpture“ GALERIJA ZILIK Zagreb - Galerija ETK (Ericsson) , M. Stoponja & P. Hranuelli Lovinac – „Prilike iz Like“, Dom kulture, P. Dolić & P. Hranuelli Pula - „Dva Petra“, Galerija SKUC, P.Dolić & P.Hranuelli Zagreb – Centar Cvjetni, skulpture u prostoru „Cvjetni Cvjetni“ Palmižana – Posjed Meneghello – skulpture „Zlatna kiša“

Ivo Josipović i Petar Hranuelli, GLIPTOTEKA, 2011.

Romina Peritz i Petar Hranuelli, Galerija BULJAT, 2013

SKUPNE IZLOŽBE Collective exhibitions 1993. Postira – O.Š. V.NAZOR 1997. Zagreb – ERICSSON 2002. Sv.Martin pod Okićem – JESEN 01 Zagreb – KLOVIĆEVI DVORI – 3.hrvatski trijenale crteža 2003. Sv.Martin pod Okićem – JESEN 02 Zagreb- GALERIJA KRISTOFOR STANKOVIĆ 2004. Karlovac- GALERIJA VJEKOSLAV KARAS – 3.hrvatski trijenale akvarela Slavonski Brod- GALERIJA UMJETNINA- 3.hrvatski trijenale akvarela Zagreb – GALERIJA ZVONIMIR- 3.hrvatski trijenale akvarela 2005. Zagreb- Narodni Savez Njemaca Split- Maestral Zagreb- GALERIJA KRISTOFOR STANKOVIĆ Dubrovnik- GALERIJA DUBROVAČKA KUĆA –kravate Zagreb- GALERIJA MALA – kravate Vinkovci- MUZEJ GRADA – kravate Gospić – MUZEJ LIKE GOSPIĆ – XL. Licko anale Zagreb- XV. GIMNAZIJA – gledam aids Rijeka – GALERIJA CAMERA OBSCURA – živjeti s aids-om 2006. Zadar – GALERIJA GRADSKA LOŽA – kravate Slavonski Brod – LIKOVNI SALON BECIĆ – gledam aids Zagreb – GALERIJA HDLU – Recentna izložba članova HDLU-a Sisak – Dom kulture Kristalna kocka –gledam aids Velika Gorica- GALERIJA KORDIĆ- gledam aids Zagreb- GALERIJA MATICE HRVATSKE- homofobija Zagreb- Europski dom- Narodni Savez Njemaca Hrvatske Osijek – GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI – gledam aids 2007. Zagreb – GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zaprešić – VRŠILNICA – 10. izložba MINIJATURA Zaprešić – GALERIJA RAZVID – zaprešićki biennale akvarela Samobor – SAMOBORSKI MUZEJ – akvareli na skeli Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 10. Godišnja izložba ULSZ – a 2008. Zagreb – GALERIJA VLADIMIR FILAKOVAC – USKRS 2008.

Zaprešić – VRŠILNICA – 11. izložba MINIJATURA Gospić – MUZEJ LIKE GOSPIĆ – likovna kolonija VELEBIT 2008 Brežice ( Slovenija) – POSAVSKI MUZEJ BREŽICE– Zaprešićki biennale akvarela 2007 Trogir- MUZEJ GRADA TROGIRA – Zaprešićki biennale akvarela 2007 Bale - GALERIJA „ULIKA“ - CASTRUM VALLIS 44.

Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Kaštel Lukšić –MUZEJ GRADA KAŠTELA, - Zaprešićki biennale akvarela 2007 Rovinj – Grisia 2008.

Szombathely ( Mađarska) – KULTURNI I OMLADINSKI CENTAR - Zaprešićki biennale akvarela 2007 Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 11. Godišnja izložba ULSZ – a 2009. Zagreb - Galerija PRAVI PUT – Drugo lice Ilice Dugopolje – „Vitalnost humanosti“ Visoka poslovna škola MINERVA Zaprešić – VRŠILNICA – 12. izložba MINIJATURA

Ston – Galerija Ston – XIV. međunarodna likovna kolonija STON Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 12. Godišnja izložba ULSZ – a Samobor – SAMOBORSKI MUZEJ - akvareli na skeli Zaprešić – MUZEJ MATIJA SKURIJENI - akvareli na skeli 2010. Zaprešić – VRŠILNICA – 13. izložba MINIJATURA Antalya ( Turska ) – ARHEOLOŠKI MUZEJ – međunarodna Ston – Galerija Ston – XV. međunarodna likovna kolonija STON Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 13. Godišnja izložba ULSZ – a 2011. Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 14. Godišnja izložba ULSZ – a Zaprešić - 14.izložba MINIJATURA, VRŠILNICA Zagreb - Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna "Izidor Kršnjavi" – pomoc djeci Japana Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zagreb - GLIPTOTEKA , "Skulptura u kamenu od 1991-2011."

Omišalj - 12. saziv likovne kolonije "Fulfinum", Galerija "Vjećnica" Hvar - Čudesni krajolik, Villa Meneghello 2012. Zaprešić- 15.izložba MINIJATURA, VRŠILNICA Požega – PožArt 3.

Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Hvar – Dodir anđela, Villa Meneghello Zaprešić – Akvarel na skeli, Muzej Matija Skurjeni 2013. Zaprešić - 16. međunarodna izložba MINIJATURA, VRŠILNICA Rijeka - "Pogled unazad", galerija BRUKETA 2 Zagreb - Recentna izložba članova HDLU-a, Galerija HDLU Osijek - "Nova aktualizacija", galerija VERNISSAGE Antalya (Turska) - Međunarodna , ARHEOLOŠKI MUZEJ 2014. Zagreb - SUVREMENA SKULPTURA ( Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Milena Lah, Marina Stoponja, Petar Dolić, Ivan Fijolić, Petar Hranuelli, Joško Eterović, Duje Jurić), GALERIJA REMEK-D JELA Slavonski Brod – SKULPTURE ( Petar Dolić, Marina Stoponja, Vedran Staničić, Petar Hranuelli) Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Likovni salon „Vladimir Becić“ Zagreb – SLOBODA PTICE – Galerija „trenutak 39“ Banjole - Božićna izložba, Zavičajna galerija Crnobori 2015. Zaprešić – VRŠILNICA – 18. izložba MINIJATURA Zagreb - Galerija HDLU , Recentna izložba članova HDLU-a Lovinac – Dom kulture , 2.Likovna kolonija Velebit Zagreb - Centar Cvjetni, SUVREMENA UMJETNOST ( B. Demur, P. Dolić, M. Dujmović Kondres, N. Ivezić, S. Junaković, P. Hranuelli, A. Kajfež, T. Kljaković Braić, E. Feller, M. Lah, J. Knifer, M. Stoponja , J. Stošić, N. Vudrag, J. Vukelić, J. Zanki.)

Galerija Bruketa 2, skulpture i crteži, 2011., Rijeka

JAVNI RADOVI NAGRADE I POHVALE

Public works, awards and ackoledgements 1992. Mali Lošinj 1994. Pučisća 2003. Zaprešić 2005. Zagreb 2007. Zagreb 2008.

2009.

2010.

2013.

2014.

2015.

2015.

2015.

– KLESARSKO STVARALAŠTVO – POHVALA Klesarske škole - fundus galerije RAZVID - fundus DOMA SV.JOSIP – OTKUPNA NAGRADA „Venere u medu“ Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grad Zagreb Gospić – Venera - Park Kolakovac Samobor - fundus galerije Prica Lovinac – Spomen obilježje – Sekulići Ston -Galerija Matice hrvatske u Stonu Zagreb - fundus galerije ZVONIMIR Antalya ( Turska ) - NAGRADA ZA SUDJELOVANJE NA IV MEĐUNARODNOM SIMPOZIJU UMJETNIKA (zlatna plaketa) Supetar - fundus galerije Ivan Rendić Lovinac - Općina Lovinac Karlovac – fundus DOMA za djecu ZILIK Slavonski Brod – fundus Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda Sirnitz (Austija) – Schloß Albeck, Park skulptura “Venera “ Sirnitz (Austija) – Schloß Albeck , Muzej anđela Sv. Rok - Hostel Sv.Rok (slika)

Nikola Albaneže,

Petar Hranuelli i Josipa Čamber,

Galerija ARHO,

2005

Galerija ZVONIMIR, Objekti – KATEDRALE, 10.- 23. 03. 2010., Zagreb

BIBLIOGRAFIJA Bibliography Španja Mario : Prva samostalna izložba, predgovor VII. 1994. Postira Uglješić Nikolina : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Zagreb, V. 1998.

Nejašmić Sandra : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Brač VII. 2000.

Bunić Luka : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Zagreb XII. 2001.

Nikola Albaneže : “I vještina i izraz” 3. hrvatsko trijenale crteža, katalog, Klovićevi dvori, Zagreb VI. - VII. 2002.

Odak Anđelko : Predgovor iz kataloga, Zaprešić III. 2003.

A.R. : Dolić, Bunić, Hranuelli, Večernji list 22. III. 2003. Špoljarić Stanko : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Zagreb II. 2004.

M.So. : Izložba slikara Petra Hranuellija, Večernji list 26. II. 2004.

J.L. : Putni pejzaži u Tkalčićevoj, Jutarnji list 27. II. 2004.

M.So. : Putni pejzaži kipara Petra Hranuellija , Večernji list , 28.II.2004.

Hauswitscha Anton: Rublika život, Vjesnik 9. studenog 2004.

Vlašić I. : Dubrovački ekran, Dubrovački vjesnik 13. studenog 2004.

Giljača Marko : Hranuellijevi voluminozni aktovi, Dubrovački vjesnik , 29. XII. 2004.

Giljača Marko : Kad likovni snovi postaju stvarnost, Slobodna Dalmacija. 8.I. 2005.

I.P.S. : Izložba u domu sv. Josip; Večernji list 11. II. 2005.

MONOGRAFIJA “PAUNOVAC” , 25 godina likovne kolonije Paunovac u Zagrebu , Lipanj, 2005.

Rade Ivanka : Edukativna izložba o AIDS-u , ZGB NEWS 30. XI. 2005.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga,“Revni klesar i nevjerne venere” izložba skulptura, Zagreb, XII. 2005.

P.Peko : Petar Hranuelli u galeriji Arho, Slobodna dalmacija , 1.XII.2005.

N. E. : Živjeti sa AIDS-om , Novi list 3. XII. 2005.

P. Peko : Venere Petra Hranuellija u Zagrebu, Slobodna dalmcija , 7.XII.2005.

L. P. : Venere u kamenu, Globus 9. XII. 2005.

Sever Zdravko: Kiparska kolonija u Novskoj, ( Zagrebački Bračanin Petar Hranuelli od Bračkog kamena radi anđela ), Vjesnik, 11. listopada 2006.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga, „ Uzdrhtale tišine“ galerija Cekao , Zagreb, 20.III.2007.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga, (Venere u medu), hotel Dubrovnik), „Iza međa nedohvativih naslada“ , Zagreb, 30. XI. 2007.

Mladen Kukina : Velebit nadahnuo UMJETNIKE, Novi list, 15.VI.2008.

DRM. : Petar Hranuelli izlaže u Postirima, Večernji list, 16.VII. 2008.

Mahović Nikolina : Predgovor iz kataloga „Venere“ , galerija Prica, Samobor, 9.X.2008.

K.S. : „Malene, kamene žene“ , Glasnik Samobora i Sv.Nedelje, 12.X.2008.

Rašeljka Bilić-Boras: Predgovor iz kataloga „PETAR HRANUELLI –BILJEŠKA O SLICI“ , galerija Idealni grad, Zagreb , 13.11.2008.

Ljubica Ivćev-Balen: „ Ljepota jednostavnosti „ Vjesnik, 29. i 30. 11.2008.

M.G. : Hranuellijeve Venere u Villi Vilini , Dubrovački list , 18.VI.2009.

Dario : Venere pod vedrim nebom , Dubrovački vjesnik , 20. VI.2009.

D.L. : Venere i Bikini u Villi Vilini, Dubrovački list, 20.VI.2009.

Marko Giljača : Venere na Lopudu, Dubrovački list, 24.6.2009. ( str.66 br.550. ) Mirko Škoc : Predgovor iz kataloga „KATEDRALE“ GALERIJA Zvonimir, Zagreb, 10.3.2010. Žarko Bašić : Mramorne katedrale Petra Hranuellija, Večernji list, 11. III. 2010.

Romina Peritz : Gotička crkva kao futuristička arhitektura, Vjesnik , 27. III. 2010.

Marina Stoponja : Muzej u stanu, Jet-set , kolovoz - rujan 2010 ( broj 110.)

Marijan Grakalić : Predgovor iz kataloga, Venera anima mundi ( uz skulpture Petra Hranuellija ) , Muzej grada Skradina, 1. 7. 2011.

Davorin Vujičić : Skulptura u kamenu u Hrvatskoj 1991.-2011., predgovor iz kataloga, Gliptoteka, srpanj-rujan 2011.

Jelena Mandić-Mušćet: Izmenađujuća vitalna skulptorska scena, Vjesnik, 21. 07. 2011.

S.H. : Skulpture i crteži Petra Hranuellija, Novi list, 7.10.2011.

Miroslav Pelikan : Venere i anđeli Petra Hranuellija , intervju, Hrvatski fokus, 11. 10. 2011.

Miroslav Pelikan : Kamen i ja se razumijemo, Hrvatsko Slovo, 4. 11. 2011.

PORTFOLIO, Objektiv br 47., str.42./43.; 12. 02. 2012.

ENCIKLOPEDIJA Who is Who u Hrvatskoj; lipanj, 2012.

Snježana Kauzlarić : O djelima Petra Hranuellija, Slavonski Brod, 19.06.2012.

Igor Brešan : Dodir anđela i ostalih krilatih stvorenja, Slobodna Dalmacija, 30.09.2012.

CAPITOL Festival : 4 stranice, Petar Hranuelli, katalog, studeni 2012.

Iva Korbler : Bijeg među anđele, Kontura, broj 118/119 prosinac 2012. str.104/105.

WHATTA FASHION : interview by Đurđica :"U gostima : Petar Hranuelli", prosinac 2012.

Ive Šimat Banov : Hrvatsko kiparstvo od 1950 do danas, Naklada Ljevak, 7- 2013.

Dobro jutro Hrvatska : "Upoznajemo vas s kiparom", novinar: Zrinka Krešo, snimatelj: Mile Tapavički, montaža: Alen Okanović, HTV 1, 3.9.2013.

Dobro jutro Hrvatska: Petar Hranuelli, novinar: Nevena Redeli, snimatelj i montaža: Goran Fižul, HTV 1, 22.10.2013.

Romina Peritz: Predgovor iz kataloga, „Život Venere“, Galerija Buljat, Zagreb, 2.11.2013.

Miroslav Pelikan: „Kamen je divan i dobro sluša“, Hrvatsko Slovo, br.971, 29. 11. 2013.

Zg Županijska panorama HTV4, novinar: Marina Gavranović, HTV 4, 24. 12. 2013.

VLM. : Karlovački Zilik, Večernji list, 21. 1. 2014.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga,“Svevremenska vitalnost” izložba skulptura, Karlovac, 30.4 .2014.

Martina Lesić : „Skulptura“ Petra Hranuellija u Galeriji „Zilik“, Trend-portal, 1.5.2014.

Draženka Jalšić Ernečić : „Skulpture raširenog dlana“, Koprivnica, 3.5.2014.

Marko Čuljat: „Naša dušu ličkog kamena“, Ličke novine, 3.8.2014.

Romana Tekić: Predgovor iz kataloga, „Skulpture“, Slavonski Brod, 7.10.2014 Kristina Tamara Franić: Predgovor iz kataloga, „Dva Petra“, Pula, 19.10.2014.

Z.Angeleski: „Elegancija i vedrina dvojice rafiniranih kipara“, Glas Istre, 29.10.2014.

Draženka Jalšić Ernečić : „Kameni anđeli petra Hranuellija“, Koprivnica, 07.02.2015.

Denis Derk: Zlatna kiša Petra Hranuellija cijelo ljeto na Palmižani, Večenji list, 27.6.2015.

Vesna Bunčić, Stanko Špoljarić: UMJETNOST LIKE (monografija) str.272,273., Udruga Ličana "Vila Velebita", Zagreb, 2015 Denis Derk :Jedanaest umjetnika u Domu kulture u Lovincu, Večerni list, 27.7.2015.

MUZEJ GRADA SKRADINA , Skulpture i crteži - " Venere", 1.7. - 15. 7. 2011., SKRADIN

Galerija ZILIK, samostalna izložba – „Skulpture“ - 30.4.2014. – 14.5.2014.

Galerija ZILIK, otvorenje izložbe – „Skulpture“ - 30.4.2014.

Venera na ljuljaÄ?ki, 2013., akril-karton, 47x36cm (po ovoj slici ĹĄtampana je grafika)

Klara & Petar Hranuelli, 2014.

PETAR HRANUELLI kontakt : +395 95 8623 324 ili +385 98 9209 448 e-mail : likovni.umjetnik@gmail.com web : www.petarhranuelli.com