portfolio

portfolio

Matea Pinjušić

Info

Matea Pinjušić, mag. ing. arch. +385 91 1708753

pinjusic.matea@gmail.com

Školovanje

09./2012. - 07./2016. XV. gimnazija

07./2016. - 02./2023. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

02./2022. - 07./2022. Politecnico di Milano

Radno iskustvo

10./2017. - 3./2019. Demonstrature AfZg

10./2019. - 07./2020 Dva arhitekta

11./2019. - 06./2020. Skac

09./2021. - 10./2021. Dva arhitekta

08./2022. - 09./2022. Scuderia Zagreb

Strani jezici

engleski C1 talijanski B2

Projekti

2021. Umjetnost u javnom prostoru - ‘Trešnjevka se budi!’ 2022. Spekulacije o materijalu, Rektorova nagrada 2022. Quando la natura incontra l’architettura, Teatro Arsenale

2022. Climate Collectivism: KM3, Pratt institute

Korištenje programa

Autocad, Photoshop, Indesign, Sketchup, Rhino, Grasshopper, Archicad, Twinmotion

Projekt

Arhitektonika maslinika

mentor: Leo Modrčin

lokacija: otok Pag, Lun ak. god.: 2022./23.

Na golom otoku Pagu, krajolika kao Mjesec, godinama se razvija posebna vegetacija, samonikli maslinik. To područje, Lun, kao oaza u pustinji daje dašak života otoku. Odnos prema tisućljetnoj maslini je kao odnos prema životu i prostoru. One rastu po tajnom planu bure i soli, a na tom prostoru je konstantno prisutna borba elementarnih sila i prirode. Značenje ovaca na ovom prostoru je veliko, jer sve dok su one slobodno puštene, pojesti će suhe travke i tako spriječiti moguće nastajanje požara u masliniku. Uz to, djelovale su i na posebno oblikovanje suhozida, na dodatak zadnjeg sloja koji se naziva ozub koji onemogućava ovcama preskakanje iz jednog dijela u drugi. Suhozidi koji osim što su nastali krčenjem kamenog tla, služe kontroli kretanja. Drugi naziv za stabla maslina je lunjski stupi, u čemu se već može povući paralela s arhitekturom. Osim vidljivog svijeta krošnji, u kamenoj stijeni, tajnovitosti i mraku postoji čitava mreža isprepletenog korijenja koje može biti i do tri puta veće od vidljivog dijela masline. Zbog erozivnog tla, kiša samo prođe kroz njega i voda se teško zadržava u toj zoni. To je prvi i osnovni problem maslinika. Vrt se može doimati kao grad maslina, u doslovnom značenju zbog problema u vlasništvu ovog područja. Svaka maslina je poput katastarske čestice, sama za sebe na površini koja vrlo vjerojatno pripada drugom vlasniku ili je u vlasništvu Republike Hrvatske. Spojem ta dva problema rađa se ideja projekta, odnosno pitanje na koji način se može sustavno riješiti navodnjavanje cijelog maslinika, s neke treće lokacije izvan maslinika. Istraživanjem i obradom podataka s DHMZ-a, provedena je računica prosječne količine oborina od 2014. godine na području Luna. S obzirom na to da masline trebaju veću količinu vode od travnja do rujna, tada im je najpotrebnije navodnjavanje. Kišnica bi se skupljala cijelu godinu i koristila po potrebi i skladu s periodom godine. Proučavanjem broja maslina, padalina, zalijevanja i površine napravljen je izračun koliko velika cisterna je potrebna, odnosno kolika bi trebala biti površina krova da bi se skupilo dovoljno vode. Izbjegavanjem velikog kopanja zbog kamenog tla, umjesto stvaranja 1 velike podzemne cisterne, spaja se funkcija cisterne i nosive konstrukcije krova. 56 cisterni oblikovano je poput lijevka, spojene međusobno i na podzemnu glavnu. Zajedno funkcioniraju kao spojene posude, tako da im je vodostaj uvijek jednak. Kružnim spajanjem cisterni označava se prostor, a samo njihovim postavom stvorena je nevidljiva granica. Takvim formacijama dobivene su različite površine u odnosnu na različit broj cisterni. One se međusobno mogu spajati na 2 načina: preko jedne cisterne ili preko dvije. Spajanjem formacija jednom cisternom dobiveni prostori se odbijaju, svaki funkcionira za sebe. Spajanjem formacija putem 2 cisterne prostori se počinju više povezivati i djelovati kao cjelina. Spojem formacija različitih površina i broja cisterni dobivena je struktura prostora, porozna poput spužve, a izgledom slična paškoj čipki. Prema geometriji cisterni, podijeljena je geometrija ljevkastog krova. Voronoi dijagram je podjela ravnine na područja prema zadanom skupa objekata. U najjednostavnijem slučaju, objekti su točke u ravnini koje se nazivaju sjemenke. Za svako sjeme dobiva se odgovarajuća regija, nazvana Voronoi stanica, koja se sastoji od svih točaka ravnine bliže tom sjemenu nego bilo kojoj drugoj. Primjenom Voronoi dijagrama na cisterne, dobivena je podjela krova. Krov sa stupovima, koji poput nadstrešnice obuhvaća prostor i postaje stalna arhitektura. Ono što se događa unutar volumena podložno je promjenama kroz vrijeme. Glavna konstrukcija predstavlja okvir koji ostaje, bez obzira postoji li potreba za prostorom ispod. U trenutnoj organizaciji prostora koja se može podijeliti na edukaciju, proizvodnju i turizam korištenje kroz godinu je periodično postavljeno. Svaka od skupina može funkcionirati zasebno ili istovremeno. Ovdje postavljena arhitektura ne smije zasjeniti masline, samo doprinijeti njihovoj veličanstvenosti i biti u jednakom odnosu prema 3 glavna aktera: maslini, čovjeku i ovci. Ona je poimana kao sadržaj koji upotpunjuje i održava maslinik na životu, a prostorni odnos služeni i služeći je odnos masline i arhitekture. Na prvu pomisao industrijska kuća, kuća vode je zapravo hipostilna dvorana silosa. Kada je količina vode ograničena i tlo je erozivno, najbolji sistem navodnjavanja je drip sistem, odnosno kap po kap. Iz masivne spužve pune vode izlazi tanki splet cjevčica, poput paukove mreže pričvršćene o kamen. Oko svake masline postavljen je prsten koji na sebi ima nekoliko kružnih otvora kroz koje kaplje voda. Bila slučajnost ili ne, obilježje kružnog slaganja cisterni i kružnih otvora na prstenu drip sustava ponaša se kao fraktal, korištenjem istog principa velikog i malog mjerila.

Prefab palace

mentorica: Vjera Bakić

lokacija: Petrinja ak. god.: 2020./21.

Iako nam u ovom zadatku naglasak nije bio na lokaciji, kontekstu i području, promišljala sam ga u vidu građenju nakon neke vrste katastrofe, na kojem god području to bilo. Montažnom i prefabriciranom izgradnjom treba omogućiti brzo i efikasno stvaranje arhitekture. Ponavljanje i što veći broj istih elemenata, jednostavna i jasna montaža, elementi prilagođeni transportu i lakom manipuliranju na gradilištu pridonose kvaliteti rješenja. U ovom slučaju, dvorana služi kao produljenje kontejnerskog naselja, meni zamišljena kao otvoreni ‘dnevni boravak’, dostupan svim korisnicima, bavili se oni sportom ili ne. Stanovnici naselja navikli su se imati vrtove, povrtnjake ili sobno cvijeće, a u novonastalom privremenom naselju to nemaju. Biljke imaju poseban učinak na ljudsku psihu, pogotovo u kriznim situacijama. Dodavanjem biljnog svijeta kao sloja stvara se novi, zatvoreni svijet dvorane, izoliran od depresivne okoline. Dvorana postaje otvoreni i zatvoreni prostor: otvoreni jer se zbog količine biljaka i laganih elemenata od kojih je sastavljena dobiva dojam vanjskog prostora, a zatvoreni jer je izdvojen iz konteksta, zatvara se sam u sebe, u svoj zeleni ogrtač i stvara novu mikroklimu. Dodatna funkcija dvorane je prenošenje znanja o novim načinima sustava vertikalnog uzgoja. Osim ispitivanja modularnosti konstrukcije, na ovaj način se propituje modularnost biljnih sustava i korištenje projektiranog i kontroliranog zelenila. Biljke služe i kao promjenjiva, a stalna intervencija kroz koju ljudi spoznaju prolaženje vremena. Pojavnost dvorane se mijenja ovisno o dobu godine i dnevno noćnom ritmu. Različitim kombinacijama položaja, materijala, klime i vrsta bilja, stvoreno je nekoliko vrsta prostornih sekvenci. Može se podijeliti na tri glavna dijela, na tri usporedne hale različitih raspona. Građena karakterističnim čeličnim elementima staklenika malih zapreminskih težina, filigranski oblikovane glavne konstrukcije sa zategama stvaraju prozračnost i lakoću. Ovješena greda raspona 40 m, konstruktivnim principom je podijeljena na 4 ovješena, a zatege u dva smjena pridonose treperavosti prostora. Zakrivljeni polikarbonatni elementi krova i moduli ovojnice lako se montiraju i demontiraju i vrlo su ekonomični. Njihova translucentnost daje difuzno osvjetljenje prostoru dvorane i stvara mrežaste sjene fragilne konstrukcija zatega. Kreiranjem tampon zone između grijanog i negrijanog prostora i pravilnim režimom otvaranja u određena doba može se postići vrlo dobra prirodna ventilacija dvorane Prirodnim zakonitostima, zrak izvana ući će kroz otvore, pročistiti se kroz zonu s biljkama i od topline igrača u dvorani uzdići se prema otvorenim dijelovima krova. Zelenilo koje se nalazi u tom međuprostoru pridonosi kvaliteti i temperaturi zraka koji ulazi u prostor dvorane. Stvaranjem ovakve čelične konstrukcije s jednostavnim elementima otvara se mogućnost ‘recikliranja’, ali ne u smislu materijala nego elemenata koji mogu na novo tvoriti prostorna rješenja. Ulazni hall, kao prošireni vjetrobran služi za ulaz korisnika dvorane, ali i kao proširenje vanjskog prostora. Dugačkom rampom gledatelji se penju na kat, prolazeći kroz zelenilo. Sporim kretanjem imaju mogućnost dodirnuti i ubrati biljku, a jednako tako vidjeti prostor dvorane kroz transparentnu stijenu. Međupodest, dodatno odvojen s 4 stube u funkciji je cafe bara koji se može koristiti neovisno o događanjima u dvorani. Sjedenjem u cafe baru vidljivi su sportaši i osjeti se miris zelenila koji ga okružuje. Prostori svlačionica oblikovani su kao jednako važni, s prirodnim svjetlom i zrakom. Korištenjem translucentnih polikarbonatnih ploča u boji, svjetlost tim prostorima daje poseban karakter presijavanja. Otvaranjem prostora atrija između svlačionica i praonica, stvara se zelena mikrozona koja skuži da svježi zrak prodre u prostore ispod tribina. Sadnjom ljekovitog i mirisnog bilja poput ružmarina, bosiljka ili metvice prostor dobiva dodatnu dimenziju svježine i čistoće. Tribine se nalaze s 3 strane dvorane, a povezane su galerijom. Pod galerije je od metalnih rešetkastih ploča, a one pridonose prozračnosti prostora. Ispod istočne tribine, prema prostoru privremenog naselja, stvara se dodatan prostor uzgoja i tržnice. Na vertikalnim stalažama za stanovnike naselja posebno se uzgaja voće, povrće i cvijeće, koje uz to što daje karakter prostoru, pruža hranu stanovnicima. Klizne stijene omogućavaju formiranje tržnice i potpuno otvaranje prostora prema trijemu. Smještajem pomoćnih sadržaja dvorane na dvije nasuprotne strane ispod tribina, paralelno s njima stvorena je vizualna i ventilacijska os koja povezuje krajeve dvorane, ulazni prostor s rampom i prostor uzgoja i tržnice. Da bi se dodatno pokazao zajednički karakter trijema, ulaznog halla i tržnice koristi se ista podna obloga, kulir, materijal koji naglašava prostor koji je na pola vanjski, a na pola unutarnji, zaštićen, a negrijan.

situacija M 1:1000 S

10 25 50

Obiteljska kuća

mentorice: Ivana Ergić, Zorana Protić lokacija: Samobor ak. god.: 2017./18.

Osnovna kompozicija i ideja kuće proizašla je iz izduljenog oblika i položaja parcele koja se nalazi u neposrednoj blizini šume. Glavna ideja bila je postići tri potpuno različita pogleda i doživljaja u odnosu na šumu kroz katnost kuće, od tuda i naziv same kuće. Utisnuti kuću i dobiti zanimljive vizure iz spavaćih soba, potpunu otvorenost u radnom prostoru u prizemlju te kadrirani pogledi kao ‘slike’ šume u prostoru. Spavanje promatram kao nešto privatno i izolirano; imamo potrebu za sigurnosti, ali i potrebu za vanjskim prostorom. Utiskivanjem se stvara takav intiman, odvojen, nedostupan i neuočljiv prostor za spavanje koji je u zanimljivom odnosu s tlom. Parapet prozora je u ravnini zemlje te se na taj način stvara direktan kontakt s travnjakom i vanjskim prostorom, sjedimo / radimo u ravnini s travnjakom. Iako je kuća djelomično ukopana, taj prostor ne ostavlja dojam podruma i mračnih prostora nego naprotiv, nešto potpuno suprotno i poželjno. Cilj je bio rad kao funkciju, odvojiti od funkcije spavanja, pružiti potpunu otvorenost, veliku količinu svjetla i nesmetan pogled na prirodu. Ta etaža u potpunosti odvaja spavanje kao privatne prostorije od boravišnih prostorija kao zajedničkih.Boravišne prostorije su u razini s krošnjama, pružaju 3. vrstu pogleda na prirodu, otvori su kadrirani prema funkcijama u prostoru. Sa strane ulice volumen se čita kao zatvorena kutija s malo otvora, a iznutra je zapravo dovoljno svjetlo zbog otvora na krovu i otvora prema strani šume. Na ovoj etaži je bitna pojava ovojnice kao dubokog zida koji kroz različite funkcije prima različite debljine, visine i načine otvaranja prema prostoru. Dok se krećemo kućom, stvaraju se različite atmosfere, pogledi i doživljaji. Tema stubišta i komunikacija je također bitna u shvaćanju ove kuće. U kući postoje 2 unutarnja i 2 vanjska stubišta. Unutarnja stubišta su u potpunosti oprečna. Oprečne su njihove funkcije, smjerovi, nagibi, širine i pojavnosti u prostoru. Prvo, dugačko, usko stubište direktno povezuje spavaći dio u suterenu s boravišnim prostorijama na katu. Jaka vizualna veza otvorom iznad stubišta naglašava udaljenost te dvije grupe prostorija. Ono predstavlja čistu komunikaciju. U njemu postoji ‘tajni prolaz’, odnosno manja vrata koja ga povezuju s prizemljem, kako bi se iz ulazne etaže moglo doći do spavaćeg dijela. Taj prolaz je nenametljiv i ne poziva da se prođe kroz njega, koriste ga samo ukućani. Drugo stubište povezuje prizemlje(ulazna etaža) s boravišnim prostorijama na katu. Ono je široko, većeg nagiba i suprotnog smjera. Nije čista komunikacija, nego na sebe veže nekoliko različitih funkcija. Ujedno je poveznica, boravišni prostor i utilitarna jezgra. Dvoje velike, nenatkrivene stepenice povezuju kuću s vanjskim prostorom. Kuća se sastoji od dva tipa nosive konstrukcije, masivne i lagane. U suterenu to je armirani beton, a u prizemlju i na katu lamelirani drveni stupovi/grede - skeletna konstrukcija.Krov je ravan, sa završnim slojem hidroizolacije, te otvorima na tri mjesta zbog boljeg osvjetljenja prvog kata. Svaka etaža ima drugačiju ovojnicu koja prati funkciju i zamišljen prostorni koncept te etaže. Suteren kao nešto ukopano ima tešku ovojnicu - beton da bi se postigao bolji efekt težine, masivnosti i sigurnosti jer se na toj etaži nalaze spavaće sobe. Prizemlje je u potpunosti otvoreno i prozračno sa svojom staklenom ovojnicom. Funkcija rada koja se ovdje nalazi uvjetuje puno svjetlosti. Drvene letvice na katu vizualno povezuju kuću i šumu; njihova gustoća, te mali broj otvora prema ulici čini kat kutijom na stupovima iznad staklene etaže.

A r h i t e k t o n s k i f a k u l t e t | a k a d e m s k a g o d i n a 2 0 2 0 / 2 1 | R a d i o n i c a a r h i t e k t o n s k o g p r o j e k t i r a n j a 1 | D e k o n s t r u k c i j a b l o k a 1 8 | m e

Matrica gustoće

mentor: Leo Modrčin lokacija: Zagreb ak. god.: 2020./21.

Donji grad, čuvan i štićen staklenim zvonom, puknuo je u potresu. Puknulo je i zvono koje ga čuva te je vrijeme za promišljene intervencije. Donjogradski blokovi su različiti: veliki/mali, pravilni/nepravilni, stariji/mlađi, istaknuti/skriveni, dostupni/nedostupni. Njihova unutrašnjost je u većini slučajeva popunjena i pretrpana, nepravilno podijeljena, odvojena zidovima. Ulaženjem u mnoge unutrašnjosti donjogradskih blokova, očigledno je konstantno ponavljanje ovog elementa u različitim scenarijima i materijalima. Analiziranjem tlocrta grada, može se ustanoviti da oni nisu ucrtani u unutrašnjosti bloka, poput kuća i zgrada, a jednako su stvarni i prisutni. Tako se dobiva dojam da je unutrašnjost bloka šupljina koju je moguće istražiti u svim smjerovima, proći uzduž i poprijeko bilo kojim putem. U stvarnosti, zidovi/ ograde/ pregrade su ono što se najviše ističe iz pješačke perspektive. Dok stanarima stvaraju sigurnost, zaštitu; prolaznicima zabranjuju i usmjeravaju kretanje, sprječavaju pogled i potiču znatiželju: ‘Što je s druge strane zida?’. Sveprisutna želja za odvajanjem i stvaranjem granica dovodi do (ne)potrebnog usitnjavanja unutrašnjosti bloka. Različitom materijalnošću, kompozicijom, dodavanjem novih slojeva mogu se kategorizirati kao: masivni ili lagani, napravljeni od betona, opeke, čelika ili drveta. Neki zidovi služe za prijenos poruka stanara, drugi kao umjetničko platno. Neki su napravljeni za stalno, neki privremeno, ali su postali stalni... Za unutrašnjost se ne može reći da je grad u gradu, nego selo u gradu. Ruralni karakter, neočekivan i iznenadan u središtu grada, privlači pažnju i potiče na razmišljanje. Analizom tlocrta blokova, pozicije u prostoru i odnosa prema ulicama, neki od njih imaju tendenciju puknuti. To puknuće stvara nove scenarije i urbane situacije u gradu. Preveliki da bi kontrolirali sami sebe, moraju puknuti. U gradu postoji velik broj prometnica koje su pješaku oduzele prednost i prostor, mnogobrojna parkirališna mjesta oduzela su drvorede i biciklističke staze. Ta novonastala puknuća služe isključivo pješaku i biciklistu. Iako se ovaj koncept može primijeniti na nekoliko blokova, blok 18 postaje ‘case study’. Blok omeđuju Ilica, Medulićeva, prilaz Gjure Deželića i Kačićeva, a Dalmatinska ulica ima težnju probiti blok u smjeru prema Kačićevoj. Ta os istok-zapad postaje dominantna smjernica kretanja dok na sjeveru iz Ilice, postojanje mnoštva manjih prolaza sugerira stvaranje sekundarnih osi koje prodiru u blok. Količina tih pasaža stvara dominaciju smjera koja je jednakovrijedna naglašenijoj osi istok-zapad. Svojevrsni cardo i decumanus, gdje dekonstruirani cardo spaja Ilicu s Deželićevom u 6 segmenata. Tako nastaje mreža, polje određeno postojećim silnicama kretanja reinterpretiranim na pročišćeni način. Mreža na parteru nije samo za stanovnike bloka nego služi javnosti, prolaznicima. Pasaži postaju tematski prolazi koji privlače određenu skupinu korisnika, gdje se jednako vrednuje otvoreni i zatvoreni prostor. Tematske cjeline su različite, ali međusobno povezane, od sporta preko plesa do glazbe... Promatranjem kuća, jedini znak naseljenosti je svjetlost koju proizvodi. Ali to i dalje ne pokazuje u dovoljnoj mjeri njenu živost, cijela je statična, mirna i nepokretna. Zanimljivo je vidjeti kuću koja ima dizalo na fasadi, ostakljeno. Samo gledanjem, a ne i ulaskom, vidljivo je kretanje korisnika i arhitektura postaje živi organizam. Ako je kuća organizam, ljudsko kretanje je poput krvi koja ju drži na životu. Iako arhitekture nema bez kretanja, ono je uvijek skriveno u njenoj unutrašnjosti. Kao što je puknuo blok, tako se raščlanjuje arhitektonski fenomena stana i njegovom dekonstrukcijom otkriva se kretanje stanara. Nije bitan pojedinac i njegov identitet nego sam pojam kretanja. Zgrade zidovi, zidovi koji su odvajali unutrašnjost blok i blokirali kretanje, sada stvaraju put, uvode ravnotežu i kontrolu. I prolaznika i stanara. Njihova kretanja su inverzna; za prolaznika je taj prostor oduzet volumenu zgrade, a za stanara je on stvoren staklenim mostom koji se dodaje volumenu. Prolaznik se kreće iz praznog u puno, stanar iz punog u prazno. Trenutnom situacijom, ljudi su prisiljeni u istoj prostoriji spavati i raditi, kuhati i raditi, jesti i spavati. Sve prostorije u stanu postale su multifunkcionalne. Čovjek gubi dnevni ritam, više ne postoji granica i određeno vrijeme u danu za odmor, rad, prehranu ili socijalizaciju. Sve se stapa i preklapa. U takvim scenarijima čovjek ne izvršava niti jednu od osnovnih funkcija dovoljno koncentrirano. Pokušava svaku od radnji povezati, jesti dok radi, raditi dok kuha... Funkcionalnim razdvajanjem svake prostorije u novu lamelu, stvaraju se prostorije kojima se zna točna namjena: prolazak kroz stan je kretanje iz zone u zonu, arhitektonska promenada reinterpretirane donjogradske enfilade. Ovakvim projektiranjem, svaka prostorija dobiva dvostrano prirodno osunčanje i prozračivanje. Glavni prolaz kroz blok, decumanus, omeđen je funkcijom rada, dok se u svakoj zgradi dalje nižu sve privatnije funkcije od rada do spavanja. Mnogo je ljudi danas isključilo pojam hobija iz života. Žive da bi radili, rade da bi živjeli. U tom vrtlogu potrebno je stati na trenutke, baviti se nečim drugačijim i stvoriti nove interese. Uvođenjem dodatne prostorije bez određene funkcije, na razmeđu privatnog i javnog dijela stana, korisniku se daje na izbor kako će iskoristiti prostor, za dodatnu garderobu, atelje, teretanu...Svakoj prostoriji stana pridružena je loggia, kao produžetak funkcije, prostor jednakovrijedan kao i unutarnji. Loggie se razlikuju po veličini, u ovisnosti o funkciji i ukupnoj veličini stana. Slaganje stana po etaži je potpuno fleksibilno i postoji beskonačan broj varijanti organizacije etaže. Fiksne točke su stubišni prostori kojih ima deset te se na svako veže dva stana po etaži. Ono što se mijenja su loggie (veličina i pozicija), stakleni hodnici i pregradni zidovi. Stan je zamišljen tako da se sav namještaj nalazi uz nosive zidove kao njihovo zadebljanje, sklopiv i neprimjeran, sa središnjom slobodnom zonom.Sve lamele obložene su različitom opekom, kao reminiscencija na brojne zidove nf opeke koji su pregrađivali blokove i bili inspiracija za projekt.

in the earthquake. The bell that guards him also broke different: large / small, regular / irregular, older / younger, most cases filled and overcrowded, irregularly divided, blocks, it is obvious that this element is constantly repeated in city, it can be established that they are not plotted inside This gives the impression that the inside of the block is across any path. In reality, walls/fences/partitions are what security, protection for the tenants; they forbid passers-by curiosity: ”What is on the other side of the wall?‘. The necessary fragmentation of the interior of the block. With categorized as: massive or light, made of concrete, brick, tenants, others as an art canvas. Some were made interior cannot be said to be a city within a city, but a the center of the city, attracts attention and encourages space, and the relationship to the streets, some of them tend in the city. Too big to control themselves, they have to away pedestrian advantage and space, numerous parking These emerging cracks serve only pedestrians and cyclists. becomes a case study. The block is bordered by Ilica, Dalmatinska Street tends to break through the block in the direction of movement while in the north of Ilica, the of secondary axes penetrating the block. The amount of to the more pronounced east-west axis. A kind of cardo Dešeliş in 6 segments. This is how the network is created, in a purified way. The network on the ground floor is not passers-by. Passages become thematic passages that attract a valued. Thematic units are different but interconnected, sign of population is the light it produces. But that still and motionless. It is interesting to see a house that has an entering, is the movement of the user is visible and the organism, human movement is like the blood that keeps it alive. hidden in its interior. As the block cracked, so the architectural reveals the movement of the tenants. It is not the individual building walls, the walls that separated the interior of the balance and control. Both passers-by and tenants. Their from the volume of the building, and for the tenant, it is moves from empty to full, a tenant from full to empty. In work, eat and sleep in the same room. All the rooms in rhythm, there are no limits and a certain time of day to rest, scenarios, man does not perform any of the basic functions eat while working, work while cooking… By functionally know the exact purpose: passing through the apartment is reinterpreted lower city enfilade. Each room receives through the block, the decumanus, is bounded by the function continue in each building. Many people today have excluded

In that vortex, it is necessary to stop at times, engage in additional room without a specific function, at the intersection choice of how to use the space, for additional wardrobe, extension of function Loggias vary in size, depending on the apartment per floor is completely flexible and there is an points are the stairwells of which there are ten and two loggias (size and position), glass hallways, and partition along the load-bearing walls as their thickening, collapsible different bricks, as a reminiscence of the numerous nf brick project.

project: the density matrix: zagreb's downtown

10m

južna fasada

poprečni presjek

shema stanova

karakteristični tlocrt uzdužni presjek

Kritične zone, KM3

mentor: Idis Turato

koautori: Nina Barać, Krešimir Borošak, Noel Bucul, Bruna Krstičević, Karlo Lauc, Antonio Patljak, Matija Pogorilić, Toni Vekarić, Petra Vlahek, Tin Vukušić

lokacija: Zbirka Richter (Zagreb), Pratt Institute (New York) ak. god.: 2021./22.

‘Km3 promatra, istražuje i definira zonu koja obuhvaća teritorij tla, voda, podzemlja i zraka, jasno definirani prostorni isječak jednog kubičnog kilometra. Km3 razvija se i živi na zelenoj infrastrukturi zemlje, koristeći slojeve antropocena, tla, podzemlja, atmosfere, voda, prirodnih vrsta, ne-ljudi, mašina i umjetnih sustava kao aktere samoodržive prostorno-vremenske kompozicije. Km3 je projekt nove prirode usmjeren na implementaciju otpornog, održivog i pravednijeg društva za svih. Km3 istražuje i argumentirano predlaže 10 specifičnih mjesta. Km3 se proteže od morske pučine s otocima, preko primorja, planina, nizina, šuma, do potoka, rijeka, jezera, močvara, rudnika i tunela, zračnih baza, prema napuštenim selima i nepoznatim gradovima. Svaki Km3 reprezentira jednu specifičnu, jasno promišljenu prostorno-vremensku kompoziciju kao jasan, svima razumljiv i disciplini arhitekture dohvatljiv prostorni piksel koji složen u globalnu sliku vizualizira mogući oblik planetarne, postantropocene arhitekture. Km3 resetira modernistički način razmišljanja koji kreće od univerzalnog, generičnog, skalabilnog, svugdje primjenjivog rješenja, te vještine arhitektonskog dizajna seli u prostor specifičnog, jasno fokusiranog, lokaliziranog projekta koji se potencijalno širi, spaja i nadovezuje u veću, globalnu umreženu sliku svijeta. Km3 možemo shvatiti kao uvjetno moderan projekt koji pojam cjeline vidi kao kompoziciju umreženih aktera u kontinuiranoj promjeni. Akteri projekta su samoodrživi prostorni, ekološki, energetski, ekonomski i politički entiteti spremni na odnose, vlastite mutacije, trajno kapacitirani da utječu na kontekst u kojem djeluju, istovremeno ažurirajući onaj iz kojega dolaze.’ - dr. sc. Idis Turato

Spekulacije o materijalu

mentori: Zorana Protić, Hrvoje Spudić koautori: Helena Bajsić, Nina Barać, Dora Bogut, Krešimir Borošak, Noel Bucul, Matija Cepanec, Karlo Lauc, Nina Milina, Mirta Moravec, Petra Ojvan, Sara Pelc, Mirna Pezerović, Matija Pogorilić, Marin Ponjević, Tin Vukušić lokacija: Arhitektonski fakultet (Zagreb) ak. god.: 2021./22.

‘Tema spekulacije o materijalu je dio istraživanja alternativnih pristupa građenju. Kolegij se bavi temom materijalizacije u suvremenim arhitektonskim praksama kroz istraživanje prostornih potencijala materijala. Cilj je otvoriti i razviti drukčiji pogled na normirano građenje. Ovo istraživanje nema tendenciju iznalaženja novih modela građenja, već ispitati mogućnosti svega postojećeg, osnažujući konceptualna promišljanja na polju tvarnosti i tehnologija. Na pragu novog tehnološkog razdoblja čini se važno ponovo usmjeriti pažnju na fizički svijet koji nas okružuje. Rezultati semestralnog rada činit će dio arhiva alternativnih pristupa građenju, sveobuhvatnog istraživanja koje se provodi unutar tehničke komponente na Diplomskom studiju.’ - Zorana Protić

Domino apparente

mentori: Pierluigi Salvadeo, Marina Spreafico koautori: Aikaterini Vareli, Christina Kosti, Iro - Sergina Tsipeli, Ismini Kafantari, Joan Nicolas Villamarin Zarate lokacija: Teatro Arsenale (Milano) ak. god.: 2021./22.

U konceptu i modelu predstavljamo odnos prirode i grada kao stalnu promjenu koja pokušava pronaći ravnotežu. Mi kao ljudi pokušavamo napraviti okvir, rešetku, ukrotiti prirodu, ali priroda je uvijek jača. Ali na ovaj način se igra po našim pravilima. Model podsjeća na stalnu promjenu, da nema gotovog stanja i svaki novi korak vodi slijedećem. Beskonačna igra razvoja, odnos čovjeka i modela. Može se napraviti paralela sa Sizifovim poslom: cijelo vrijeme napredovati, a ne vidjeti krajnje stanje, čak ni biti siguran je li ono što je učinjeno bilo potrebno i ključno. Okviri su kvadratni, s ili bez tkanine. Mogu se provući kroz bazu na određene načine, koreografski osmišljene. Baza predstavlja pravilo i mrežu krutih oblika gradova. Tanak tekstil omogućuje da se vide sjene ljudi koje se igraju sa svjetlom. Ključne riječi za opisivanje ovog projekta su klizanje, rotacija, pomicanje, zamjena.

Preklapanje

mentorica: Tanja Vujasinović projekt: Trešnjevka se budi lokacija: Trešnjevka (Zagreb) ak. god.: 2020./21.

Kontrastni karakter Trešnjevke očit je svakom prolazniku. Od kontrasta gustoće izgradnje nasuprot neuređenih zelenih površina do različitih karaktera gradnje. Preklapanje dva tipa kontrastnih prostora rezultira intervencijom u prostor: prenošenje gabarita urbanog prolaza na neuređeni zeleni koridor. Rad dovodi u pitanje (ne)vrijednosti oba prostora, a njihovim preklopom i doslovnim suprotstavljanjem tematiziraju se krajnosti: usko-izgrađeno i široko-neuređeno. Uski koridor dobiva (ne)postojeću adresu temeljenu na njegovoj stvarnoj lokaciji.

Arhitektonika maslinika, maketa

cnc rezanje: Hrvoje Spudić ak. god.: 2022./23. materijali: xps ploče, gips, voda, mat bijeli sprej, reflektirajuća folija

Maketa izrađena za diplomsku radionicu kombinacija je strojnog i ručnog modeliranja. Na cnc stroj izrezana su 2 kalupa u xps-u. Prvi kalup služi kao posuda u koju se ulijeva gips, dok drugi, poklopac, stvara krovnu topografiju i zatvara model. Nakon sušenja gipsa u kalupima, xps se uklanja mehanički i ostaje samo organična struktura. Struktura se postavlja na postolje na kojem je zalijepljena reflektirajuća folija koja omogućava veću vidljivost ljuskaste konstrukcije.

Canary black, maketa filmskog seta

Art director: Patrick Herzberg koautori: Dorja Horvatić, Antonio Patljak, Matej Završki materijali: kapafix, papir, plastične cijevi

Maketa filmskog seta izrađena je u 3 odvojive cjeline i prikazuje kombinaciju postojećeg stanja i filmskog seta za film Canary black snimanog u Zagrebu.

Spekulacije o materijalu, tkanje

mentori: Zorana Protić, Hrvoje Spudić ak. god.: 2021./22. materijali: juta, žica, karton

Poticaj za istraživanje tkanja bila je zamisao i preispitivanje stvaranja arhitekture od niti. Arhitektura od jedinog materijala, koncipirana određenim načinima tkanja i pletenja prema cjelini. Što je uopće nit? Koja su osnovna pravila, terminologija i materijali koji se koriste da bi se iz niti dobilo tkanje? Unaprjeđivanje tehnologija tkanja i proizvodnje niti možda kriju novi smjer gradnje. 3D print je neka vrsta modernog tkanja, stvaranja konstruktivnih dijelova temeljenih na broju ovijanja niti i njihovog sklapanja bez klasičnih vezivnih materijala. Tkanjem se materijal iskorištava do maksimuma, bez klasičnog građevinskog otpada. A još je zanimljiviji smjer korištenja vlakna koje je razgradivo ili prirodno. Moguće je da upravo u kombinaciji prirodnog i novih tehnoloških mogućnosti postoji cijelo novo područje. Model je napravljen ispreplitanjem niti jute i savitljive žice, ručno tkan. Dobivena tkanina može mijenjati i zadržavati nametnute oblike.