Mesud Šadinlija:
Počasni nazivi - kolektivna ratna priznanja u Armiji Republike Bosne i Hercegovine
Rat, ratnici, bitke. Ordeni, medalje, slava. Ovo sazvučje pojmova teško se i rijetko moglo čuti u svojoj punoći tokom prvog poslijeratnog desetljeća u Bosni i Hercegovini. Razlozi tome ne leže u nekakvim osobenim karakteristikama početka i trajanja rata 19921995. godine. On je, kao i svi ratovi, imao svoje napadače i svoje branioce, svoje heroje i njihove ordene, medalje i kratke slave. Razlozi disonantnosti unutar ove grupe pojmova potiču iz načina na koji je rat završen, iz dejtonske pat pozicije i njenih posljedica po ukupan državni i društveni razvoj Bosne i Hercegovine. Međunarodnim posredništvom isforsirana društvena stvarnost nije trebala heroje, već pragmatike. Ipak, o odlikovanim pojedincima se u javnosti moglo i još se uvijek ponešto može čuti, a pojavila se i jedna monografija u kojoj su navedena odlikovanja i ratna priznanja Republike Bosne i Hercegovine i nabrojani njihovi nosioci iz redova Armije RBiH1. O kolektivnim ratnim priznanjima, njihovim vrstama, nastanku i dobitnicima, do sada se nije pisalo. Ovaj rad predstavlja jedan pokušaj da se ta praznina popuni. Potreba da se ratni doprinos, najprije pojedinaca a zatim i kolektiva uključenih u odbranu zemlje, prizna i valorizira pojavila se unutar Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine u ranoj fazi rata i na početnom stupnju organizacije istih. Ta činjenica, u svjetlu mnogobrojnih neriješenih organizacijskih problema, u složenim uslovima odlučujuće borbe za sam fizički opstanak, i problema vezanih za materijalnu podršku vođenju rata, te u svjetlu nemjerljivog početnog elana pripadnika oružanih snaga, možda djeluje začuđujuće i potiče na otvaranje određenih pitanja. No, kako je ljudski faktor i njegov potencijal zadugo bio gotovo jedini faktor sa kojim se unutar Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine moglo ozbiljno računati, to u ovoj ranoj potrebi da se ojača volja i potakne borbeni moral ljudstva, i kroz određena ratna priznanja, nalazimo,
1
Hasib Mušinbegović...(et al.), «MONOGRAFIJA Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992.-1995.», ZKVFBiH (etc.), Zenica, 2000.
1
ako ne potpun i dovoljan odgovor na moguća pitanja, onda bar jasan motiv rukovodeće i komandne strukture. Nakon određenih pojava stihijnosti, lutanja i nejasnoća vezanih za nivo nadležnosti dodjeljivanja i za same kriterije2, kao najviše ratno priznanje za pripadnike Armije RBiH prihvaćena je značka Zlatni ljiljan. Njegov ekvivalent za pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH bila je Zlatna policijska značka. U početku je, od strane ŠVK OSRBiH3, bilo primjetnog oklijevanja da se praksa dodjeljivanja individualnih ratnih priznanja jednostavno preslika na vrednovanje ratnog doprinosa kolektiva. Osim standardne forme pohvala jedinicama za borbene rezultate, neka viša forma konkretnog i zvaničnog ratnog priznanja nije prakticirana. Na svojevrsnu prelaznu formu i prvi pokušaj da se artikulira način dodjele kolektivnog ratnog priznanja nailazimo u avgustu 1992. godine, kada je načelnik ŠVK OSRBiH Sefer Halilović sa 17 Zlatnih ljiljana nagradio pripadnike specijalne jedinice «Osa» i istom naredbom donio odluku da ubuduće ta jedinica nosi naziv «Osa – Zlatni ljiljani»4. Od ove prelazne forme do normiranja Zlatnog ljiljana kao najvećeg individualnog i kolektivnog ratnog priznanja koje se dodjeljuje pripadnicima OSRBiH i građanima RBiH od strane Načelnika ŠVK OSRBiH5, prošlo je nešto više od mjesec dana. Prvog dana oktobra, na sam dan donošenja pomenutog pravilnika , Zlatni ljiljan je prvi put dodjeljen kao najveće kolektivno ratno priznanje. Čast da prva ponese ovo priznanje nije imala neka od armijskih jedinica, niti neka od jedinica iz sastava oružanih snaga. Prvi kolektiv kojem je priznanje dodijeljeno bila je Profesionalna vatrogasna brigada Grada Sarajeva6. Prva jedinica iz sastava Armije RBiH koja je kao kolektiv dobila najveće ratno priznanje bila je ujedno i posljednja kojoj je pripala ta čast. Gardijska brigada «Delta» dobila je Zlatni ljiljan 6. oktobra 1992. godine za uspješnu odbranu Hrasnog brda u borbenim dejstvima vođenim tog istog dana7. Nakon ovog, Zlatni ljiljan kao kolektivno ratno priznanje više nikada nije dodijeljen. Odgovor na pitanje zašto je ovakav način i forma odavanja priznanja i stimulacije jedinica 2
Jedan od najvećih nedostataka prethodno navedene monografije jeste upravo činjenica da se autori nisu osvrnuli na taj aspekt historije ovog ratnog priznanja. Oni ga niti ne naznačavaju i samo ratno priznanje u svoj rad uvode sa «Pravilnikom o priznanjima i stimulativnim mjerama u OSRBiH», objavljenim 31.12.1994. godine (MONOGRAFIJA... str. 27), ne objašnjavajući otkud su i kako na narednim stranicama navedeni podaci za dobitnike priznanja sa datumima dodjele prije navedenog datuma. 3 Štab vrhovne komande Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine. 4 Arhiv Armije RBiH (u daljem tekstu AARBiH), fond GŠA, 02/340-960, 23.08.1992. 5 Pravilnik o dodjeli ratnog priznanja «Zlatni ljiljan», član 2., AARBiH, fond GŠA, 02/340-1872, 01.10.1992. 6 AARBiH, fond GŠA, 02/340-1855, 01.10.1992. 7 AARBiH, fond GŠA, 02/1091-17, 06.10.1992.
2
i kolektiva tako brzo i naglo prekinut, u dostupnim dokumentima nismo uspjeli naći. Jasno je da niti sam početak, niti kratki nastavak ove prakse nije najsretnije pogođen. Ne umanjujući ni malo istinsko herojstvo i veliki doprinos sarajevskih vatrogasaca u spašavanju materijalnih dobara i života građana tokom opsade Sarajeva, lahko je zaključiti da je bilo mnogo uputnije na samom početku priznanje dodijeliti nekoj od jedinica iz sastava Armije RBiH. U drugom slučaju priznanje je dodijeljeno ad-hoc, istog dana kada su vođene borbe na ime kojih je dodijeljeno, bez distance potrebne da se sagleda stvarna vrijednost borbenog rezultata kao takvog i u odnosu na rezultate drugih jedinica. Arhivska građa nam ne daje odgovor da li je praksa o kojoj govorimo prekinuta nakon ovakve ili slične analize unutar ŠVK OSRBiH, odlukom načelnika, ili se to desilo kao posljedica odluke ili sugestije same Vrhovne komande. U svakom slučaju, to se od decembra mjeseca 1992. godine ni formalno nije moglo dalje činiti. Tada je, na osnovu ovlaštenja koje je dobio od Predsjedništva RBiH8, ministar odbrane RBiH donio novi Pravilnik o stimulativnim mjerama po kojem je Zlatni ljiljan definiran kao isključivo individualno ratno priznanje9. Nakon ovoga u arhivskoj građi ne nailazimo na pokušaje da se prekinuta praksa dodjele Zlatnog ljiljana kao ratnog priznanja jedinicama Oružanih snaga nadomjesti nekom drugom vrstom priznanja, sve do pred samu prvu godišnjicu postojanja Armije RBiH. U povodu obilježavanja ove godišnjice, načelnik ŠVK OSRBiH 9. aprila 1993. godine šalje zahtjev sebi potčinjenim komandama armijskih korpusa da do 11. aprila dostave prijedlog adekvatnog naziva za isticanje najboljih jedinica u Armiji RBiH. Traženo je da prijedlozi odražavaju istorijsku tradiciju naroda Bosne i Hercegovine i ciljeve na kojima se zasniva oružana borba. Kao ilustrativni ponuđeni su prijedlozi: patriotska, viteška, junačka i slično. Sa prijedlogom naziva, tražen je i obrazloženi prijedlog jedinice koja će ga ponijeti10. Ova očita improvizacija imaće sretan ishod. Jer, i ako komande korpusa Armije RBiH i jedinice iz njihovog sastava nisu imale predstavu šta je u stvari taj naziv koji treba da predlože: odlikovanje, priznanje ili nešto treće, niti ko dodjeljuje to što predlažu da se dodijeli, niti hoće li im biti dodijeljeno to što predlažu da im se dodijeli ili, po istoj osnovi
8
Odluka o prenošenju određenih poslova rukovođenja i komandovanja Armijom na ministra odbrane Republike Bosne i Hercegovine, Službeni list Armije RBiH 1/92. 9 Pravilnik o stimulativnim mjerama u Oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine, čl. 4, Službeni list Armije RBiH 1/92. 10 AARBiH, fond GŠA, 02/483-1, 09.04.1993.
3
i sa istim obrazloženjem, nešto drugo11, ipak se tragom ove inicijative došlo do riješenja za način i formu dodjele ratnih priznanja jedinicama Armije koje će se ustaliti i vremenom dobiti svoj smisao, specifičnu težinu i popularnost u vojsci i narodu. Ovo priznanje nije imalo svoj materijalni vid, nikakvu plaketu, medalju, lentu ili slično tome. Sastojalo se isključivo od dodavanja počasnog naziva uz formacijski naziv jedinice, tako da počasni naziv postaje obavezni dio naziva jedinice i koristi se u mobilizacijskim i personalnim dokumentima, na pečatima i zastavama, i uopće u svim prilikama u kojima se koristi i ističe naziv jedinice. Tako je dodijeljena počast, a time i njome vrednovane ratne zasluge jedinice, bila isticana pri svakom njenom pomenu i time je namjeravani poticajni momenat mogao djelovati u maksimalnom mogućem kapacitetu. Dodjeljivano je odlukom Predsjedništva RBiH, isključivo na prijedlog komandanta Generalštaba ARBiH. Priznanje je ustanovljeno u dva hijerarhijski postavljena stepena, kao počasni nazivi Slavna i Viteška. Počasni naziv jedinice Viteška bio je viši stepen priznanja. Jedinica koja je jednom proglašena Slavnom mogla je svojim kasnijim borbenim i ukupnim ratnim rezultatima zaslužiti da joj se dodijeli počasni naziv Viteška. U kratkim obrazloženjima odluka Predsjedništva RBiH kojima se dodijeljuju počasni nazivi jedinicama ARBiH za oba stepena priznanja navodi se da se dodjeljuje zbog ukupnog doprinosa koje su dale očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine, izuzetnih borbenih uspjeha koje u kontinuitetu postižu i hrabrosti, odlučnosti i požrtvovanosti njihovih pripadnika pokazanih u izvršavanju svih borbenih i drugih zadataka, te ispoljene brige i zaštite građana i materijalno-tehničkih sredstava12. Nije dakle pravljena razlika u vrsti i karakteru djela za koja se priznanja dodjeljuju, već je pravljena razlika među stepenima priznanja u doprinosu unutar iste vrste djela. To se da vidjeti i iz sačuvanih prijedloga za dodjelu počasnog naziva koje je ŠVK, kasnije Generalštab ARBiH, upućivao prema Predsjedništvu i koji po pravilu sadrže dosta detaljan ratni put jedinice sa posebno navedenim i istaknutim borbenim i drugim uspjesima jedinice, po istom obrascu za oba naziva. Inače, nije postojao poseban pravilnik 11
Primjera radi, Komanda 4.korpusa predložila je 11.04. da se mostarskoj 41. motorizovanoj brigadi dodijeli počasni naziv «patriotska» (AARBiH, fond 4.korpus, 09-2873/93, 11.04.1993.). Tri dana kasnije ovoj brigadi dodijeljen je počasni naziv Slavna, a predloženi počasni naziv nije nikada nikome dodijeljen. Komanda 1.korpusa je dan kasnije, 12.04.1993. godine formulisala identičan prijedlog počasnog naziva «patriotska» za svoju 2. motorizovanu brigadu iz Sarajeva i 1. višegradsku brigadu iz sastava Istočno-bosanske operativne grupe (AARBiH, fond 1.korpus, 09/50-101, 12.04.1993.). Dva dana kasnije sarajevska brigada postaće Viteška, a višegradska Slavna. 12 AARBiH, fond GŠA, naredba i predsjedničke odluke o davanju počasnih naziva od 13/204-7, 15.04.1993 do PR broj 02-011-286, 04.04.1996
4
sa kriterijima za dodjelu ovih kolektivnih priznanja. Pravilnik o stimulativnim mjerama u OSRBiH, koji smo ranije naveli, nije obuhvatao ovu vrstu priznanja i nije to ni mogao, jer su ona bila u nadležnosti Predsjedništva RBiH. Predsjedništvo se u preambuli svojih odluka ne poziva na neki svoj interni pravilnik, niti na neki drugi poseban akt, već u svim slučajevima odluke temelji na članu 9. stav 1. tačka 11. Uredbe sa zakonskom snagom o Oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine, koji samom Predsjedništvu daje u kompetenciju i sve druge poslove rukovođenja i komandovanja Armijom u skladu sa Ustavom Republike i zakonom13, dakle i one koji nisu izričito definisani normativnim aktima, a jesu sadržani u funkciji rukovođenja i komandovanja. Kroz, kako smo naprijed primjetili, ponešto ubrzanu proceduru predlaganja i razmatranja prijedloga, povodom prve godišnjice formiranja Armije RBiH, odlukom Predsjedništva od 14. aprila 1993. godine, počasni naziv Viteška dobile su: 2. motorizovana brigada – Sarajevo (1. korpus) i 107. motorizovana brigada HVO – Gradačac (2. korpus). Počasni naziv Slavna ponijele su: 1. višegradska brigada – Višegrad (1. korpus), 2. motorizovana brigada – Tuzla (2. korpus), 202. brdska brigada – Tešanj (2. korpus), 303. brdska brigada – Zenica (3. korpus), 17. krajiška brigada – Travnik (3. korpus), 41. motorizovana brigada – Mostar (4. korpus) i 502. brdska brigada – Bihać (5. korpus). Ovu odluku Predsjedništva RBiH o dodjeli počasnih naziva načelnik ŠVK pretočio je u svoju naredbu o dodjeli počasnih naziva14, što ni u jednom od kasnijih slučajeva dodjele nije praktikovano, već je odluka Predsjedništva automatski provođena. Do kraja 1993. godine počasne nazive Viteška dobile su: 206. brdska brigada – Zvornik (2. korpus), 505. brdska brigada – Bužim (5. korpus), 201. brdska brigada – Maglaj (2. korpus), 202. Slavna «Garava» brigada – Maglaj (2. korpus). Slavne su postale: 1. motorizovana brigada – Sarajevo (1.korpus), 1. brdska brigada «Hajrudin Mešić» Teočak (2.korpus), 1.brdska brigada – Olovo (2. korpus), 317. brdska brigada – Gornji Vakuf (3. korpus), 203. motorizovana brigada – Doboj (2. korpus), 204. brdska brigada – Teslić (2. korpus), 207. brdska brigada «Pousorska-Ljuta» - Tešanj (2. korpus), 110. brdska brigada HVO (bivša 110. brigada HVO) – Usora (2. korpus).15 Tokom 1994. godine počasne nazive Viteška dobile su: 4. motorizovana brigada – Hrasnica (1.korpus)16, 207. Slavna brdska «Pousorska-Ljuta» brigada – Tešanj (3.
13
Službeni list Amije RBiH 1/92 AARBiH, fond GŠA, 13/204-7, 15.04.1993. 15 Ibid, PR broj 02-136—786,787,788, 14.12.1993. 16 Ibid, PR broj 02-111-521/94, 26.07.1994. 14
5
korpus), 303. Slavna brdska brigada – Zenica (3. korpus)17, 210. oslobodilačka brigada «Nesib Malkić» - Živinice (2. korpus)18, 1. Slavna motorizovana brigada – Sarajevo (1. korpus)19. U ovoj godini Slavne su postale: 7. muslimanska brdska brigada – Zenica (3. korpus), 370. brdska brigada – Donji Vakuf (3. korpus)20, 314. brdska brigada – Zenica (3. korpus)21. Do okončanja ratih dejstava u Bosni i Hercegovini u toku 1995. godine počasni naziv Viteška dodijeljen je: 17. Slavnoj brdskoj brigadi – Travnik (7. korpus)22, 7. Slavnoj muslimanskoj brdskoj brigadi – Zenica (3. korpus)23, 217. brdskoj brigadi – Gradačac (2. korpus)24, 215. motorizovanoj brigadi – Brčko (2. korpus)25, 502. Slavnoj brdskoj brigadi – Bihać (5. korpus)26. Čast da bude posljednja u nizu brigada Armije RBiH kojoj će počasni naziv Viteška biti dodijeljen u ratnom periodu zaslužila je 182. lahka brigada – Fočanska (1. korpus)27. U ovom periodu počasni naziv Slavna dobile su: 307. brdska brigada – Bugojno (7. korpus), 305. brdska brigada – Jajce (7. korpus), 27. brdska brigada (2. korpus)28, 501. brdska brigada – Bihać (5. korpus)29, 503. brdska brigada – Bihać (5. korpus)30. Nakon okončanja ratnih dejstava u zemlji, jednom broju jedinica dodijeljen je počasni naziv, kao naknado vrednovanje njihovog ukupnog doprinosa oružanoj borbi ili kao vrednovanje doprinosa u posljednjoj fazi rata. Tako je Viteškom proglašena 441. Slavna brdska brigada – Mostar (4. korpus)31, Slavne su postale: 712. brdska brigada – Travnik (7. korpus), 328. brdska brigada – Zavidovići (3. korpus)32, 708. lahka brigada – Novi Travnik (7. korpus)33, 145. lahka brigada (1. korpus), 4. muslimanska lahka brigada (4. korpus), 250. oslobodilačka brigada – Tuzla (2. korpus), 254. brdska brigada – Čelić (2. korpus)34. Krajem 1997. godine, na ime ratnih zasluga 115. i 152.brdske brigade iz 17
Ibid, PR broj 02-111-791/94, 24.11.1994. Ibid, PR broj 02-136-818/94, 08.12.1994. 19 Ibid, PR broj 02-136-855/94, 08.12.1994. 20 Ibid, PR broj 02-111-310/94, 14.04.1994. 21 Ibid, PR broj 02-111-791/94, 24.11.1994. 22 Ibid, PR broj 02-111-47/95, 18.01.1995. 23 Ibid, PR broj 02-011-225/95, 11.05.1995. 24 Ibid, PR broj 02-111-277/95, 12.05.1995. 25 Ibid, PR broj 02-011-252/95, 15.05.1995. 26 Ibid, PR broj 02-011-411/95, 29.06.1995. 27 Ibid, PR broj 02-011-542/95, 21.08.1995. 28 Ibid, PR broj 02-111-47/95, 18.01.1995. 29 Ibid, PR broj 02-136-99/95, 20.02.1995. 30 Ibid, PR broj 02-011-411/95, 29.06.1995. 31 Ibid, PR broj 02-011-282/95, 04.04.1996. 32 Ibid, PR broj 02-011-753 i 778/95, 24.11.1995. 33 Ibid, PR broj 02-011-789/95, 01.12.1995. 34 Ibid, PR broj 02-011-283 do 286/95, 04.04.1996. 18
6
sarajevske općine Stari Grad, počasni naziv Slavna dodijeljen je njihovom mirnodopskom pravnom slijedniku, Komandi za razvoj 196. brdske brigade. U svemu, kolektivno ratno priznanje počasni naziv Viteška dobilo je 18 brigada Armije RBiH. Od ovog broja 10 brigada je neposredno dobilo ovo priznanje, a njih osam je u prvom stepenu dobilo počasni naziv Slavna. U kasnijoj fazi rata njih sedam dobile su viši stepen priznanja i proglašene Viteškim, dok je jedna više priznanje dobila nakon okončanja rata. Počasni naziv Slavna ponijela je 31 brigada Armije RBiH. Njih osam je u kasnijoj fazi steklo počasni naziv Viteška, tako da su u konačnici počasni naziv Slavna zadržale 23 brigade. Od ovog broja u toku ratnih dejstava priznanje je steklo 15, a nakon njihovog okončanja još osam brigada. Mi ovom prilikom nismo imali namjeru ulaziti u analizu i poređenje ratnog puta i uspjeha svih jedinica dobitnika ovog priznanja, ali smo sigurni da bi takav rad, makar se ograničio na nabrajanje bitaka koje su ove brigade vodile, bio prilično dobra i iscrpna, i ako ne cjelovita, hronologija rata i odbrane Bosne i Hercegovine od agresije 1992-1995. godine. Ovakav izbor relativno malog broja dobitnika u odnosu na apsolutni broj jedinica Armije RBiH, uz činjenicu da priznanje nije donosilo nikakve privilegije, osim privilegije časti, ostavilo je ovo priznanje izvan, nakon rata tako čestih, polemika i relativiziranja ratnih događanja i u tom periodu uspostavljenih vrijednosti, u toj mjeri da je, bivajući stalno izvan tog negativnog fokusa, već poprimilo vidnu patinu zaborava. Taman toliko da posluži kao izazov historičaru. Na kraju, da ovaj rad ne bi ostao nepotpun u navođenju ratnih priznanja koje su dobile jedinice Armije RBiH, napomenimo da je i Armija kao cjelina 22. marta 1996. godine odlikovana od strane Predsjedništva RBiH Ordenom slobode35.
35
Odluka Predsjedništva broj 02-136-221/96. Navedeno prema Hasib Mušinbegović, MONOGRAFIJA Zlatni ljiljani ...
7