Jadranka. Poetry in words and images by Poetry

[Type here]

DEDICATION Posvećeno mojim dragim roditeljima, mojim kčerima i unucima, te svim mojim prijateljima/icama. Da napišem par riječi o mojim dragim roditeljima kojima sam i darovala većinu svojih pjesama. Otac je rođen u malom mjestu podno Velebita, u Podgorju,Starigradu kod Senja, krševitom kraju. Jedno je od šesnaestoro djece, koji je kako je to nekada bilo krenuo sa dvanaest godina krenuo u Zagreb, za boljim sutra. Majka rođena u Podravini ravnoj i bogatoj, jedna od šestoro djece iz poznatog sela Hlebine, od kuda potiču mnogi slikari naivci. Oba moja roditelja su imali samo mene i nastojali su mi usaditi sve vrijednosti koje su i oni posjedovali, a to je ljubav prema ljudima, lijepoj riječi i fotografiji, muzici i pjesmi, zato pjesme i fotografije stvaram, nastojeći da to ostane zabilježeno za moju djecu i unuke i za Vas prijatelje.

Jadranka Ada Rogić

[Type here]

Table of Contents

Foreword .................................................................................................... 7 Preface ....................................................................................................... 8 Introduction ............................................................................................... 9 Moji roditelji ............................................................................................... 10 Sve boje proljeća........................................................................................ 12 Maksimirska jutra ....................................................................................... 13 On ............................................................................................................. 15 Nedostaješ ................................................................................................ 17 Jutra .......................................................................................................... 18 Duga ......................................................................................................... 20 Za Sandru ................................................................................................. 22 Pokloniti ću Vam jednu priču ..................................................................... 24 Ja i Ti ......................................................................................................... 25 I have a dream .......................................................................................... 26 Jučer, danas, sutra .................................................................................... 27 Maksimir .................................................................................................... 28 Mislim na tebe ........................................................................................... 30 Osmijeh ..................................................................................................... 31 Letim...............................................................................................................31 Sjeta ........................................................................................................... 32 Svjetla moga grada .................................................................................... 33 Na odru ..................................................................................................... 35

[Type here]

Vapaj..............................................................................................................35 Romantičarka ............................................................................................ 36 Daleko ....................................................................................................... 37 Let...................................................................................................................37 Sjećanje .................................................................................................... 38 Vali ............................................................................................................ 40 Ja ne želim da te noćas dijelim ................................................................... 41 Cvijeće............................................................................................................41 Tragovi u pijesku ........................................................................................ 42 Pruži mi ruku ............................................................................................ 43 Što volim mjesec Maj ................................................................................. 43 Vi, Ti, Mi .................................................................................................... 43 Mislim na tebe ........................................................................................... 44 Kapi ........................................................................................................... 45 U sjeni ........................................................................................................ 45 Oči ............................................................................................................. 46 Onako u jutro ............................................................................................. 46 Ruke .......................................................................................................... 47 Ljubav ........................................................................................................ 48 Jutros ........................................................................................................ 49 Vračam se .................................................................................................. 49 Čekam te .................................................................................................... 50 Pomozi mi ................................................................................................. 51 Usamljenik .................................................................................................. 52

[Type here]

Suze .......................................................................................................... 53 U bolnici ..................................................................................................... 55 Kao da se čuje šum vjetra ........................................................................... 55 Što kaže lice tvoje ...................................................................................... 56 Udarac ....................................................................................................... 57 Proljeće ..................................................................................................... 58 Ti bi stel (na kajkavskom) .......................................................................... 59 Događaj ...................................................................................................... 61 Balada o konju............................................................................................ 62 Kuča stara ................................................................................................. 64 Mjesec ....................................................................................................... 65 Labud ........................................................................................................ 66 Vapaj duše moje ........................................................................................ 67 Danas me vali nose ................................................................................... 69 Dan žena ................................................................................................... 72 Fališ mi ...................................................................................................... 73 Da, to sam ja .............................................................................................. 75 Početak ..................................................................................................... 77 Volim te ...................................................................................................... 78 Prijateljica .................................................................................................. 78 Dan se rađa ............................................................................................... 80 Senj ............................................................................................................ 81 Manduševac .............................................................................................. 83 Stigao si .................................................................................................... 85

[Type here]

Kada te unište ........................................................................................... 86 Put ............................................................................................................. 89 Otac ........................................................................................................... 90 Lišće ........................................................................................................... 91 Razmišljam ................................................................................................ 92 Dama ......................................................................................................... 93 Jednog jutra ............................................................................................... 94 Bezimena .................................................................................................. 95 Do you know? ............................................................................................ 96 Da li znaš? ................................................................................................ 97 Nedjelja ..................................................................................................... 98

[Type here]

Foreword Jadranka Ada Rogić was born in Zagreb, where she lives in a parental home with her young daughter in the most beautiful part of town, next to the Maksimir Park which is a place of inspiration for her poems and photos, many of which can be found in this collection. The Maksimir Park, originally built on the outskirts of Zagreb at the end of the 18th century, is a place where, despite its small area of 316 hectares, the shelter has found many plant and animal species. Today it represents the first-class antique living part of the city space to be retained and preserved a prestigious place among European historical sites with a contemporary approach to protection and use. Her poems have appeared on countless poetry evenings while the photos on the following pages were exhibited on to several photo exhibitions where they were shown together with other enthusiasts’ photographs and were praised as best of all presented. This is Her first book-length collection of poems and photographs and we hope one of many to come. The title of this book of poems, Jadranka.Poetry in words and images, not only defines the content of the contemporary and internet generated poems of Jadranka Ada Rogić, but it is also explanatory of poetry in general. The composition of a poem is the manifestation of feelings via thoughts via words onto paper, in other words, it is the conveyance of ordinary words into other, more poetic words, whilst the reader is confronted with the task to reestablish the origin of metaphoric references. Poetry written and published on the internet is dynamic, immediate and powerful. And so is the work of Jadranka Ada Rogić. Mainly focusing on nature and love poems, she endeavours to be honest with a hue of sadness – clear about the dilemma of the tension between reality and dream, within a spiritual and predestined awareness of fleetingness. Words on the internet and words published in a book share one connecting principle: the writer must touch the reader with these words – the eyes become the prism of the poem, fingers of feeling. But, as is the case with all dreams, the poet reaches the conclusion: Although Jadranka’s work portrays the conflict between her inner self and a grey colourless world on the one hand, it also confronts the kaleidoscope of differences which are carried by human beings on the other hand, placing her within a globalized world of complexities. The book consists of 94 pages, each of which is a poem, though the book might better be considered a single long poem, since all the poems share a theme and include many links from poem to poem and running across several poems. The photos that alternate with the verses in this book are an independent story and prevalent not only of the photographer's amateur but also of her verses, depicting the emotions of a examplary woman and we can see the birth of a new writer of poetry and photographer who opens our hearts and souls.

[Type here]

Preface Rođena u Zagrebu davne 1956.gdine u Zagrebu, bila najsretnije dijete, sada žena koja bilježi fotoaparatom sve što ju okružuje, te piše pjesme i prisjeća se nekih davno prošlih i sadašnjih dana. KAKO NEŠTO REĆI O SEBI? Teško je to reći i napisati, pa ću to prepustiti Vama, nakon što pročitate moje pjesme i pogledate moje fotografije. ZAŠTO SAM POČELA PISATI? Jednog dana uzela sam olovku i pokušala Vam predočiti riječima sva moja maštanja, nadanja i želje. Da li sam uspijela u tome, nadam se da jesam i da će se svatko od Vas pronaći bar u jednom stihu. Uvijek sam oko sebe primjećivala stvari i ljude na jedan drugi način nego su drugi to činili, pa otuda moja ljubav prema fotografiji i lijepim riječima. Svojim fotoaparatom bilježim ljepotu oko nas koju možda ne primjećujete, a pjesmama izražavam sreću, tugu i bol za nestankom meni dragih ljudi. Volim ono što radim, tu unosim svu svoju pozitivnu energiju, sreću što živim, vidim i osjećam.Uživajte u čitanju i gledanju moje prve zbirke poezije i fotografija.

[Type here]

Introduction

POEZIJA

DA LI ZNATE ŠTO JE POEZIJA? POEZIJA VAM JE PRVI POLJUBAC, ZALJUBLJEN POGLED, DODIR RUKE, DRHTAJ TIJELA DAH NA LICU, PRVA LJUBAV U ZIVOTU. ROĐENJE DJETETA, NJEGOV PLAĆ, OSMJEH, POVJETARAC, CVRKUT PTICA, ŽUBOR RIJEKE, KAPI KIŠE,SVE JE TO POEZIJA, PIŠEM JE I VOLIM JE. ( Jadranka Ada Rogić ) https://www.facebook.com/jadranka.rogic

[Type here]

MOJI RODITELJI.. TIH, MIRAN, DOŠAO JE DAVNO JEDAN DJEČAK IZ TOG KRŠA PRIJE STOTINU LJETA U ZAGREB RAVNO, NASTUPIO ODVAŽNO, ZAVRŠIO PRAVO, I JOŠ MNOGO TOGA, ZAVOLIO U TOM GRADU ISPOD SLJEMENA, JEDNU DJEVOJKU MLADU, ŠTO SAM JU MAJKOM ZVALA, KAKO JE BILA DOBRA,PJESMICE MI JE PISATI ZNALA, I SA MNOM SE IGRALA. SJEDILI BI TAKO OTAC I ONA MLADA. POD JABUKOM U VRTU, U SJENCI HLADA. IGRALA SAM SE OKO NJIH KAO DIJETE, I SLUŠALA NJIHOVE PRIČE, BEZ SJETE. PRIČATI SU TAKO ZNALI, KAKO JE BILO KADA,SU ONI BILI MALI, KADA SU SE UPOZNALI. OTAC JE PRIČAO KADA JE ON BIO DIJETE, KUDA JE SVE IŠAO,ŠTO JE SVE OBIŠAO, MAJKA GA POZORNO SLUŠA I KAŽE:" E, MOJ VIŽO, MOJA DUŠA, KAKO LIJEPO PRIČAŠ, DA TE I JADRANKA POZORNO SLUŠA". POGLEDAM NJIH DVOJE KAKO SE ZALJUBLJENO GLEDAJU, KAKO JEDAN KRAJ DRUGOG SJEDE TAKO NASMJEŠENI , SRETNI I NIKAKVIH SE NEDAĆA NE BOJE. IZ OČIJU NJIHOVIH SJAJ MOJE SRCE GRIJE, DOK OTAC TAMBURICU SVIRA, A MAJKA PJEVA, MENE GLEDA I LIJEPO MI SE SMIJE. I SADA IH JOŠ TAKVE VIDIM, NE GUBE SE IZ DUŠE MOJE. DIVNI SU MOJI RODITELJI BILI, RANO SU ME NAPUSTILI, NAŽALOST NEĆE NIKADA SAZNATI KOLIKO SU MI NEDOSTAJALI.(stihovi Jadranka Rogić)

[Type here]

SVE BOJE PROLJEĆA SVE BOJE PROLJEĆA I SVI MIRISI VLADAJU SADA, MOJIM UMOM I MOJOM DUŠOM I ZATO TI HVALA, NA SVIM TVOJIM RIJEČIMA, NA SVIM TVOJIM MISLIMA, NA SVIM BEZBRIŽNIM DANIMA MOGA DJETINJSTVA, USADIO SI MI LJUBAV PREMA LIJEPOM, POKAZAO MI KAKO ČOVJEK MOŽE BITI, SRETAN BEZ OBZIRA NA BOJU KOŽE, BEZ OBZIRA KOJEM SE BOGU MOLI, KAKO MOŽE BITI SRETAN, A DA NEMA MNOGO SRETAN DUHOM,SRCEM, ISPUNIO SI MI SRCE LJUBAVI, PREMA LJUDIMA, PRIRODI, CVIJEĆU, MORU I NEBESKOM PLAVETNILU, ZBOG SVEGA TOGA HVALA TI, SPAVAJ MIRNO I SNIVAJ VJEČITI SAN, ETO USKORO ĆE DAN, A JA JOŠ STIHOVE PIŠEM I UPIJAM MIRISE OVOG PROLJETNOG JUTRA, SADA OVOG TRENA, ALI NEMA OSMIJEHA I DRAGOG LIKA TU, KRAJ MENE NEMA TKO DA ZBORI, KOJA PTICA SADA PJEVA, DA LI SE JAVLJA SJENICA ILI MALENI KOS, DA DRAGI OČE, USKORO ĆE JUTRO I JA MORAM DALJE U ŽIVOT POĆ ZNAM DA ĆEŠ MI OPET U SNOVE DOĆ, ZATO TI SADA ŽELIM DA SNIVAŠ VJEČNI SAN I POZDRAVLJAM TE SA DOBRO JUTRO I LAKU NOĆ.

(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

MAKSIMIRSKA JUTRA ŠTO SU LJEPA TA MAKSIMIRSKA JUTRA MIR, TIŠINA, ZELENILO, VODA I TI I TVOJE MISLI. OSLUŠKUJEŠ POLAKO KAKO SE RAĐA DAN, NETKO TONE U SAN, A NETKO IZLAZI VAN. OSLUŠKUJEM I TAMO U DALJINI ČUJEM LAVEŽ NEKOG PSA, POKRAJ MENE KONJANIK PROKASKA ZAČUJE SE KREKET ŽABA NA JEZERU TOM, OGLASI SE I CRKVENI ZVON, ČUJEM CVRKTUT SVAKOJAKIH PTICA, GLE PROTRČALA I JEDNA MALA MICA, I PUŽ POLAKO KREĆE PUTEM KIŠNIM TIM, IDEM I JA POLAKO ZA NJIM, SAMA U SVOJIM MISLIMA, SAMA U PRAZNOJ DUŠI TOJ, I PITAM SE KAKAV TO ČUJEM SADA ZOV, A ONO NA GRANI MALI SLAVUJ ZAPJEVA, ZAČAS POČNE DA GRMI I SJEVA. I SVE OPET UTIHNU, NE ČUJE SE NI PTICE POJ, NITI KONJANIKOV KAS, NITI ZVUK ZVONA, SA CRKVENOG TORNJA, SAMO SE ZAĆUJE JECAJ DUŠE MOJE, KOJA U TOJ PRIRODU TRAŽI SPAS, ČUJE SE TIHI OTKUCAJ SRCA MOGA, I TIHI JECAJ I MOJ TIHI GLAS, ETO ME STIGLA SAM, TU SAM POKRAJ VAS....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

ON NE ZNAM KAKO SE ZOVE ONA, TA MALA CRKVA U KOJEM SE ČUJU ZVONA, ZVONA BUĐENJA IZ NEKOG ZIMSKOG SNA, NA VRATIMA NJENIM STOJI ON,A KRAJ NJEGA JA. ON SJAJI SNAGOM SVOM, ONA SE STISLA TU PORED NJEGA, UPIJAJUĆI NJEGOVU TOPLINU,SJAJ, POTPUNO JE BUDNA I RAZMIŠLJA, DA LI ĆE NJEGOVOM PUTU DOĆI KRAJ. DA LI ĆE KRAJ NEKOG SJESTI, KOSE MU MRSITI I PLESTI. ON SJAJI, A ONA NJEMU REČE: "OJ, MJESEČE, NEMOJ DA TI SUZA POTEČE, ŽELIM DA ME GRIJEŠ , ŽELIM DA NE IDEŠ VIŠE KOD NJE". ONA STOJI TU KAO OVA CRKVENA ZVONA, GLEDA TE, ZOVE TE, A TI SE POLAKO OKREĆEŠ OD NJE, ODLAZIŠ DALJE U PLANINU, PA NESTAJEŠ U NIZINU, ZNAM, DA VEČERAS ČEŠ LEĆI KRAJ NJE, U NJENU BLIZINU. POZDRAVLJA TE ONA, NE ČUJU SE VIŠE ZVONA, A TVOJ PUT VIŠE NIJE SVIJETAO NI ŽUT, NEGO TAMAN, KRUT, U SJENI NEKOG MJESECA, NEPOZNATOG MENI....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

NEDOSTAJEŠ LJUBAV SE RAĐA, OTVARAJU SE VRATA, OD SRCA MOG DO SRCA TVOGA, RUKE PRUŽAMO, U ZAGRLJAJ HRLIMO JEDNO DRUGOM, USNE SE SPOJE, OSJEĆAJI NAHRLILI, SUZE SE SPUSTILE SAME OD SEBE, DA TO SMO MI, JA I TI, NAPOKON SI DOŠAO TU U MOJ GRAD, JOŠ VIJEK TAKO VESEO, SRETAN I MLAD, DA PROBUDIŠ DJEVOJČICU, PA ŽENU U MENI, ZA KOJU SU MISLILI NEKI LJUDI ZLI, DA SU UBILI SRCE I DUŠU NJENU. OSMIJEH JOJ SE VRATIO NA LICE, NEMA SUZA NA LICU VIŠE TOM, SADA SAMO JE SREĆA U SRCU, DUŠI I NA LICU MOM, ZAPJEVALA ONA, A I TI ONU POZNATU PJESMU NAŠU STARU, NEDOSTAJEŠ MI, NEDOSTAJEŠ MI. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

JUTRA VOLIM TA JUTRA KADA ČUJEŠ PTICU KAKO PJEVA PJESMU SVOJU U DALJINI LAVEŽ PASA ISPOD GLASA, DA NE PROBUDE TU ŽENU SNENU, KOJA SANJA I U SNU ZABORAVLJA, NA SVE LIJEPO ŠTO SI DAO, JER SVE TO SRUŠIO, JER SI SVOJIM POSTUPCIMA, SVE U NJOJ UGUŠIO, ALI NISI JOJ PONOS SRUŠIO. IZAŠLA JE IZ SVEGA TOGA JAČA, VIŠE NEMA SUZA I PLAČA. OPET SE VESELI ŽENA TA, PJESMI PTICE OVE, ŠTO SJENICA SE ZOVE, OPET ČUJE U DALJINI LAVEŽ PASA, ČUJE ZVUK MAŠINE TE, SPREMA SE ŽENA TA NA PUT, U MNOGO LJEPŠE SNE, JER TI JOJ NISI PRUŽIO NIŠTA, A POKUŠAO SI JOJ ODUZETI SVE.. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

DUGA KADA TE JUTROM SVLADA TUGA, TI POGLEDAJ ISPRED SEBE, I VIDJET ĆEŠ PUT TI OSVJETLJAVA DUGA, U TISUĆU BOJA PRESIJAVA SE ONA POGLEDAJ KAKO JE VEDRA I SRETNA I KAŽE TI: „UZMI I TI JEDNU OD BOJA, I NEKA DALJE ONA BUDE TVOJA“. POSEGNEŠ ZA BOJOM SVOJOM TI, I POGLEDAJ ŠTO SE ZBI. BOJA OBASJA TVOJE LICE I PROBUDI TI USPAVANE OSJEĆAJE, UZBURKA SRCE I DUŠU TVOJU, PROBUDI U TEBI OSJEĆAJE MALENE DJEVOJČICE. OSMJEH TI IZMAMI NA LICE SVJETLOST TA, I TI KRENEŠ DALJE PUTEM OBASJANA, SRETNA SA IZABRANOM BOJOM TOM, KRENEŠ DALJE U ŽIVOT, BEZ BOLA, SJETE I TUGE U SRCU SVOM. HVALA TI ZELENA BOJA MOJA, KOJA MI LIJEČIŠ SVE BOLI MOJE, KOJA ZAUSTAVLJAŠ SUZE MOJE, JER STVARNO TI IMAŠ OČI PREKRASNE ZELENE BOJE....(stihovi. Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

ZA SANDRU DANAS JE DAN KADA NITKO BI TREBAO BITI SAM ZATO JA ODLUČIH DA KRENEM VAN. UZMEM OPREMU SVU I SKORO ZABORAVIH NJU. JEDNU DIVNU KNJIGU, POD NAZIVOM TIM "SANDROČKA ZLOSTAVLJENA" NAPISALA JE DIVNA ŽENA TA I MOJA DRAGA PRIJATELJICA NEKA SE ZNA. KRENUH SA KNJIGOM, SA SVOJOM BRIGOM I SA MALIM BIĆEM KOJI MI UVESELJAVA OVO JUTRO, SA PSIĆEM TIM I NARAVNO BEZ FOTIĆA NIGDJE JER NIKAD NE ZNAŠ ŠTO MOŽEŠ ZABILJEŽITI SA NJIM, FOTIĆEM TIM. I TAKO KRENUH JUTROS JA I ZABILJEŽIH PREKRASNA MJESTA TA, DOĐEM DO JEDNE KLUPE, SJEDNEM MALO ČITAM, PA MALO KLIKNEM I ZAČAS ČUH NETKO POVIKNE: "HALLO, OPROSTITE MALO, NA SMETNJI TOJ, ALI JA VAS POZNAM". POGLEDAH I KAŽEM, ALI JA VAS NE ZNADEM. KAKO NE SJETITE MENE SE, SJEDILI SMO U ISTOJ KLUPI. MISLIM I PREBIREM PO MISLIMA TIM, ALI NIKAKAKO DA SE SJETIM. A ON MENI :"GOSPOĐA ROGIĆ, DA VAS FOTKAM FOTIĆEM TIM. I DALJE PRIČAM SA NJIM, SJETITI SE NE MOGU, NO ON KONAČNO KAŽE:"ZAJEDNO SMO U OSNOVNU ŠKOLU IŠLI" I ZATO SMO VAM PRIŠLI. ALI VIDJEH DA I ON KNJIGU NOSI "SANDROČKA ZLOSTAVLJENA" I ČITA JU ISTO. INTERESANTNO DA I MUŠKARCE ZANIMA TAKVA KNJIGA I POČESMO PRIČU O KNJIZI TOJ, PRIJATELJIMA IZ ŠKOLSKIH DANA, O SVOJIM RANAMA. ISPRIČASMO SE MI, NA KRAJU RAZMJENISMO I BROJ I SVAKI SVOJIM PUTEM KRENE, PRATEĆI SVOJE SJENE. (za moju

prijateljicu Sandru Petrž)

[Type here]

POKLONITI ĆU VAM JEDNU PRIČU POKLONITI ĆU VAM JEDNU PRIČU, O JEDNOM DIVNOM BIĆU, KOJI SE ZOVE PRIJATELJ, MENI ZNAN, A VAMA JOŠ UVIJEK STRAN. TO BIĆE JE MALO, A TOLIKO MI JE SNAGE DALO, ZA LJEPŠI SAN, ZA VEDRIJI DAN. I SADA KADA SE SJETIM TOG MALOG BIĆA, OSMIJEH MI NE SILAZI SA LICA MOG, A OSJEĆAM DA NE SILAZI NI SA LICA TVOG. TO MALO BIĆE KOJE ME BUDI KADA SVIĆE, KOJI ME VJERNO ČEKA SVAKU VEČER KADA DOĐEM IZDALEKA. TO BIĆE MENI ZNAN, A VAMA I DALJE TAKO STRAN. I JUTROS MI IZMAMIO OSMIJEH TAJ, I MOJA PRVA MISAO JE ON ZNAJ. POSTOJI TO MALENO BIĆE KOJE VIČE I VIČE, ZA DRUGIM BIĆEM TIM. DA LI ĆEŠ GA TI PREPOZNATI I KRENUTI DALJE U ŽIVOT SA NJIM... (stihovi. Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

JA I TI TAKO JEDNOG DANA, NE ZNAM NI SAMA, NAPISAH JEDAN STIH, I ODLUČIH DA POŠALJEM TI TIH PAR RIJEČI, „DA SE ČUJEMO?“- PITANJE SLIJEDI. „ZAŠTO NE?“ - ODGOVOR SLIJEDI. I MOJA ZNATIŽELJA POBJEDI. KADA RAZMIŠLJAM O TOME SADA. MOGU REĆI DA SE U MENI POBUDILA NADA. MOŽDA SI BAŠ TI TAJ KOJI JE ZASLUŽIO MOJE SRCE I MISLI ZNAJ. I REKOH SEBI, AKO NE POKUŠAŠ NI SAZNATI NEĆEŠ. RAZMJENISMO PAR RIJEČI, O TUZI I SREĆI, I OSJETISMO DA BI JOŠ VIŠE MOGLI REĆI, DA BI PRIJATELJSTVO MOGLI STEĆI. MOŽDA SMO I PRONAŠLI I PUT KA NAŠOJ SREĆI. I NA KRAJU DA NE DUŽIM I NE KRUŽIM, NAŠOJ SREĆI NIJE BILO KRAJA, KADA SMO SHVATILI DA NAM SE DUŠA I SRCE SPAJA. I NASTAVILI SMO DALJE ŠTO DRUGO REĆI, MISLIM DA SMO TI I JA ZAVRIJEDILI DA UŽIVAMO U LJUBAVI I SREĆI...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

I HAVE A DREAM.... IMAM SAN KOJI ŽELIM SANJATI SA TOBOM I NIKIM VIŠE, ŽELIM SE BUDITI U TOM SNU, ČUTI TE KAKO DIŠEŠ. KAKO ČITAŠ MOJE PJESME KADA IH NAPIŠEM. ŽELIM DA TAJ SAN TRAJE, DA LJUBAV KOJU OSJEĆAM NIKADA NE PRESTAJE. DA BUDEMO ZAJEDNO JOŠ JAČI, DA NAM PJEVAJU LJUBAVNE PJESME NEKI NOVI SVIRAČI. DA UŽIVAMO DAN PO DAN, DA NAM SAN SE PRETVORI U ŽIVOT, NAMA DO SADA NEZNAN. MOLIM TE PRUŽI MI RUKU I ODVEDI ME U SIGURNU LUKU. GDJE NEMA STRAHA, NITI SUZA VIŠE, GDJE SVE NA NAS MIRIŠE. GDJE MOJA DUŠA U TVOJOJ DUŠI SPAVA, GDJE POSTOJI LJUBAV PRAVA. GDJE SMO MI MI I GDJE ĆE NAM SE OSTVARITI NAŠI SNI. GDJE TI MOGU REĆI "VOLIM TE" , DA SE RADUJEM MOJOJ I TVOJOJ SREĆI, DA MOGU KRAJ TEBE USNUTI, SA TVOJIM IMENOM SE BUDITI, GDJE ZNAM DA JE TAJ SAN STVARAN I KADA SE PROBUDIM I KADA SVANE DAN. BUDI TU I POMOZI MI DA S TOBOM SANJAM, DA SE NE BOJIM, DA SUZE VIŠE NE MOČE MOJE LICE, DA ODZVANJA MOJ OSMJEH SRETNE ŽENE, U OČIMA DA NE BLIJEDI SJAJ, DA ME OSJEĆAŠ, DA TE OSJEĆAM NA JAVI KAO I U TOM MOM SNU. DA ZABORAVIM NA SVE RUŽNO ŠTO SE DESILO I DA MOGU TEBI REĆI VOLIM TE, DA IZA TOGA NE TREBAJU VIŠE RIJEČI. VOLI ME I VOLIM TE...... (stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

JUČER, DANAS, SUTRA STOJIM TU NA RASKRŠĆU, PITAM SE KUDA DA KRENEM, JUČER NE MOGU VIŠE, DANAS KADA OVO PIŠEM, ILI SUTRA KADA ME NEĆE BITI VIŠE. ODLUČIH SE, JUČER JE PROŠLO, OSTAVILO U DUŠI I SRCU TRAG RAZOČARENJA I NEUSPJEHA NAŠIH, DANAS NE RAZMIŠLJAM O TOME, SUTRA SE SMIJEŠI SRCU MOME. I KRENEM U TO SUTRA, U NEKA NOVA JUTRA, POLAŽEM MNOGO NADE U TO DANAS I SUTRA, KREĆEM U NEKE NOVE SNOVE, PUTUJEM NEKIM NOVIM RIJEKAMA, TAMO NEGDJE NEKOM DALEKO. NEMA VIŠE JUČER JER TO BOLI, JER SU TE IZDALI ONI. DANAS NE ZNAM DA LI SAM TO JA ILI NETKO DRUGI IZ MOG SNA. SUTRA JE NAJBOLJI DAN, JER SVE ĆE TO IZAĆI VAN, JER ĆU PRONAĆI PUT ZA NEKA SRETNIJA JUTRA... DA VOLIM TU RIJEČ SUTRA.....(stihovi Jadranka Rogić).

[Type here]

MAKSIMIR... GDJE NAĐEM SVOJOJ DUŠI MIR, TU SU PATKE MALE, JEDNA UZ DRUGU STALE, VRABAC SE ČUJE I MALA SJENICA TU JE. VRANA CRNA GRAKĆE, OMETA MOJ MIR, IPAK IDEM DALJE KROZ MOJ MAKSIMIR. KRENEM DALJE I VIDIM NEČIJU SJENU, TKO TO MENE PRATI, ILI MOŽDA ŽELI K MENI DA SE VRATI. TO JE SAMO JEDAN MALENI TIĆ, IDEM DALJE U MAKSIMIR. STADOH,VIDJEH GUŠTERA CRNO ŽUT, I ON MI JE DOŠAO NA PUT, KRENEM DALJE MAKSIMIROM TIM, SUNCE IZLAZI I SMIJEŠI MI SE, KAO DA MI GOVORI VESELI SE, VESELI SE.....(stihovi Jadranka Rogić)

[Type here]

MISLIM NA TEBE PUTUJEM PROSTRANSTVIMA DALEKIM, U MISLIMA SA VAMA I SA NJIM. OTIŠAO SI NA DALEK PUT DAVNO, OD TADA ČESTO MISLIM NA TEBE, ŽELIM DA PRONAĐEM PUT OD NAS DO TEBE. VIDIM POGLED TVOJ, KAKO PRATI MOJ, NISI BIO SVJESTAN KAMO IDEŠ, ALI JA SAM ZNALA, TVOJA DJEVOJČICA MALA. OTIŠAO SI U NEKA DRUGA PROSTRANSTVA, OSTALA SAM SAMA, I SA MNOM JE OSTALA MOJA MAMA. MISLILI SMO NA TEBE SVAKI SAT, PA SVAKI DAN, DOLAZIO SI NAM U SAN, A ONDA SMO POČELE ŽIVJETI BEZ TEBE, DAN PO DAN. U MISLIMA MOJIM JOŠ UVIJEK ŽIVIŠ TI, OČE MOJ JEDINI....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

OSMIJEH KAŽU DA JE SMIJEH LIJEK, PA ZATO SE I ČESTO SMIJEM, I MNOGA SRCA SVOJIM OSMIJEHOM GRIJEM. TEŠKO MI SE DANAS SMIJATI. DANAS UMIREM TU JA TIHA, MALA, UPLAKANA I TAKO SAMA. POGLEDAH SE U OGLEDALO, ONO NE LAŽE, UVIJEK VAM ISTINU KAŽE. VIDIM OPET OSMIJEH NA MOM LICU, DA LI SAM SRETNA? ILI SAMO GLUMIM SRETNU DJEVOJČICU. OSMIJEH I DALJE OSTAJE NA MOM LICU, JA POSLUŠAH PTICU I POĐOH ZA NJOM, U NEKI DRUGI KRAJ, NA NEKI DALEK PUT, ZNAM DA JE DOŠLO VRIJEME KADA JE MOM LUTANJU KRAJ..... (stihovi Rogić Ada Jadranka) LETIM LETIM IZ JEDNOG DOMA U DRUGI, LETIM DUGO SADA SAMA I SA VAMA, LETIM NA KRILIMA VJETRA, PONEKAD SLETIM, DA UZMEM MALO DAHA, A ONDA LETIM DALJE BEZ STRAHA. LETIM NA KRILIMA VJETRA, DALI BURE, JUGA, ILI NEKOG VJETRA, MOGA STAROG DRUGA. PRETVARAM SE U NEKE DRUGE FIGURE ZBOG BURE. PONEKAD SLETIM I TADA SE SJETIM, GDJE SAM SVE BILA, LETJELA I SNILA....(stihovi Jadranka Ada Rogić)

[Type here]

SJETA... UHVATI ME TAKO PONEKAD SJETA, ZAŠTO NE ZNAM NI SAMA, TADA NE ŽELIM DA RAZGOVARAM NI SA VAMA, NI SA NAMA. GLEDAM, SJEDIM I RAZMIŠLJAM , O NEKIM DANIMA PROŠLIM, O LJUBAVIMA STARIM, PRIČAMA DOVRŠENIM, PJESMAMA NE NAPISANIM, GODINAMA ZABORAVLJENIM, NITI VIŠE IKAD PONOVLJENIM. OČI MI SE TADA ZAMUTE, POGLED MOJ LUTA NEGDJE U DALJINU, DIVLJINU, GDJE NEMA LJUDI, GDJE SE NE IZMJENJUJE DAN I NOĆ. GDJE SU ČULA ZAMRLA, GDJE LUTAM U PROSTRANSTVIMA NEPOZNATIM, GDJE NEMA VIŠE TEBE, ALI POSTOJIM SAMO JA I MOJA DUŠA UMORNA. SJETA ME TAKO PONEKAD UHVATI, PA SE SJETIM KADA SAM BILA DIJETE, KADA SAM SNIVALA PREDIVAN SAN, KADA MI JE SVAKI DAN BIO RADOSTAN. KADA SAM BILA TATINO DIJETE,MAMINA MAZA, KADA SAM RASLA BEZ STRAHA, ŽIVJELA U BEZBRIŽNOM, LJEPŠEM SVIJETU, KADA NISAM IMALA SJETU, NEGO SAMO OSMIJEH NA LICU SVOM, KADA SAM IMALA SRETAN I BEZBRIŽAN DOM ...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

SVJETLA MOGA GRADA NOĆ POLAKO PADA, BUDE SE SVIJETLA MOGA GRADA. HODAM TAKO ULICAMA TIM, SMIŠLJAJUĆI PJESME I PRIČE, DOK NAD MOJ GRAD PADA NOĆ, NA TRGU SE LJUDI ŠEĆU, ZASTAJKUJU, GLEDAJU, RAZGOVARAJU, NADAJUĆI SE BOLJEM SUTRA, SA VJEROVANJEM U NEKA BOLJA JUTRA. STANEM I POGLEDAM, NA KOJU STRANU DA KRENEM I ODLUČIH. DOĐEM DO MANDUŠEVCA I SJETIM SE JEDNE LIJEPE PRIČE, POGLEDAH I VIDJEH JEDNO SRETNO DIJETE TRČI I VIČE. PREMA ILICI TUTNJE MNOGOBROJNI PLAVI TRAMVAJI, KATEDRALA SVIJETLI U OVOJ NOĆI KAO DA GOVORI: "ETO I DO MENE MOŽEŠ DOĆI" IPAK KRENEM PREMA RADIĆEVOJ ULICI, SA SVOJIM MISLIMA, SA SVOJIM NEISPUNJENIM SNOVIMA. ZNAM DA U TOJ ULICI MOGU SNOVE SVOJE SNITI, ZNAJ DA ĆU TI TU NAJBLIŽE BITI. GDJE ME SJEĆA SVE NA TEBE I NA NAŠE DANE, KADA SMO ŠETALI ULICOM TOM. KRENEM, KADA IZNENADA ZAČUJEM GLAS, TO DOZIVA SE MOJE IME. POGLEDAM U TOJ MASI LJUDI I VIDJEH TO JE MENI PRIJATELJ TAKO DRAG. POZDRAVIM GA I KRENUSMO MI SADA SA SVOJIM FOTOAPARATIMA, U ULICE MOGA GORNJEG GRADA. (stihovi Rogić Ada Jadranka).

[Type here]

NA ODRU LEŽIŠ TU NA ODRU, HLADNA, NEPOKRETNA, OSMIJEH TRAŽIM TVOJ, ALI GA NEMA, UMRLO JE SVE NA TEBI I U TEBI, NESTALO, A POLAKO UMIRE I U MENI. ŠTO ĆU SADA? PITAM SE JA, DA LI ĆU MOĆI ŽIVJETI BEZ TEBE BEZ TVOG OSMIJEHA? NESTAJEŠ, VODE TE NEKI DRUGI LJUDI, U NEKI NEPOZNAT SVIJET. NAPUŠTAŠ ME, A JA SAMO GLEDAM I TRAŽIM OSMIJEH TVOJ, ČITAM TVOJ POSLJEDNJI STIH, BUDE SE U MENI SJEĆANJA NA TVOJE OČI, NA NJIHOV POGLED BLAG. MOLIM BOGA DA SE OPET NAĐEMO, TAMO NEGDJE U MRAKU, NEKOM MIRNIJEM SVIJETU. MOLIM TE, ČEKAJ ME, JER JA ĆU TI DOĆI, DA ZAJEDNO PROVODIMO DANE I NOĆI.(stihovi Rogić Ada Jadranka)

VAPAJ....KAKO BI BILO DA NEMA STIHOVA.. DA LI ČUJEŠ VAPAJ SRCA MOGA, KAKO KUCA BRŽE OD TVOGA, U TOM TRKU TRAŽI NAS, TRAŽI SPAS, ALI NAS NEMA VIŠE, VIŠE MOJA DUŠA SA TVOJOM NE DIŠE. RUKE NISU VIŠE ISPREPLETENE, TIJELA NE POSTOJE, UMRLI SU, NEMA IH VIŠE, OSJEĆAJI SE IZGUBILI NEKADA DAVNO, DA NISMO NI OSJETILI NITI ZNALI. NEMA NIČEG VIŠE OSIM VAPAJA TVOG, I PLAČA MOG. (stihovi Jadranka Rogić Ada Jadranka)

[Type here]

"ROMANTIČARKA" TO SAM JA, TAKO TIHA NEPRIMJETNA, U SNOVIMA SVA, SANJAM OTVORENIH OČIJU, ZAMIŠLJAM SE U NOĆIMA ZIMSKIM DUGIM, KADA SNIJEG POLAKO PADA, NAD ULICE MOGA GRADA. U DALJINI ČUJE SE KORAKA BAT, U ILICI OTKUCAVA STARI SAT, KADA SVI SNIVAJU I U NEKIM DRUGIM ZAGRLJAJIMA BIVAJU. KADA SE ČUJE ZVIŽDUK VLAKA U DALJINI, HUK SOVE TU NEGDJE U BLIZINI. ČUJE SE KORAK LAK ZALUTALOG ČOVJEKA NEKOG, TAMO TAKO DALEKOG. ČUJU SE I OTKUCAJI SRCA TVOGA, TU KRAJ SRCA MOGA, SNIVAM KRAJ TEBE LIJEPI SAN, IŠČEKUJUĆI NOVI DAN, KADA ĆU K TEBI POĆ, TAMO DUBOKO U NOĆ, KADA ĆEŠ ME SVOJOM ZVATI, POLJUBAC MI DATI, I ZAŽELJETI MI LAKU NOĆ . ...(stihovi Jadranka Rogić Ada) .

[Type here]

DALEKO TAMO DALEKO, MOZDA TE CEKA NETKO, MOZDA CE TI PJESMU ISPJEVATI, ILI POLJUBAC TI DATI, MOZDA NEKI LIJEPI SAN ISPRICATI, A MOZDA CE TI SAMO RECI, KOLIKO SE RADUJE TVOJOJ SRECI. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

LET KAKO BI VOLJELA DA IMAM KRILA, DA MOGU LETJETI, DA MOGU PUTOVATI, U NEKA NOVA JUTRA, U SUTONE NAD JEZERIMA, PLANINAMA I MORIMA. DA MOGU LETJETI U NEKU ZEMLJU, TAMO DALEKO, DALEKO OD LJUDI, STVARNOSTI, OD SVEGA ŠTO ME OKRUŽUJE. DA MOGU ŽIVJETI ONAKO KAKO ŽELIM, DA MOGU VOLJETI, DA NE OSJETIM BOLI VIŠE, GDJE SE SAMO PJEVA I GDJE MOGU SAMO PJESME DA PIŠEM. EH, DA MOGU LETJETI......I JOŠ DA MOGU ŽIVOT ŽIVJETI. (stihovi Rogić Ada Jadranka)

[Type here]

SJEĆANJE SJEĆAM SE JEDNOG SUNCANOG JUTRA, SJEĆAM SE TVOJIH USANA NA MOM VRATU, TVOJIH RUKU NA MOM TIJELU, SJEĆAM SE JEDNOG POLJUPCA NA KRAJU, SJEĆAM SE DRHTAJA TVOGA TIJELA, SUZE U TVOM OKU, SJEĆAM SE HUK MAŠINE U DALJINI, POGLEDA, USANA TVOJIH, ALI ZNAJ DA SE NE SJEĆAM VIŠE TEBE, NESTALO JE SVE, SVE JE IZBRISANO, KAO RIJEĆI NA PAPIRU STO SU NAPISANE, PA IZBRISANE, ZABORAVLJENE, JEDNOM RIJEĆJU I SVOJOM LAZI, UNISTIO SI SVE I SVA SJEĆANJA, NADANJA, SNOVE, NEMA VISE NIGDJE NIČEGA, NEMA VISE NI TEBE, NI MENE. NESTALI, IZBRISANI, KAO DA NIKAD NISMO NI POSTOJALI, DAVNO U PROSLOSTI NESTALI I ZABORAVLJENI.. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

VALI DANAS ME VALI NOSE U KAPIMA UZBURKALE VODE, DANAS PUTUJEM DALEKO U NEKE DRUGE ZEMLJE, DANAS ME SRCE TVOJE ZOVE, DA USTANEM IZ DUBINE TE. DA TI PRIĐEM BLIŽE, DA OSJETIM TVOJ DAH, TAKO HLADAN NA LICU MOM, ŽELIŠ DA ME ZAGRIJEŠ, DA MI NE BUDE VIŠE HLADNO. DA SE SMIJEM, RADUJEM, DA VIŠE NE ODLAZIM, DA SAM TU KRAJ TEBE, DA UVIJEK HUČIM, BUČIM, DA TE GRLIM SVOJIM RUKAMA, GLEDAM SVOJIM SNENIM OČIMA, DA BUDEMO TAKO DUGO ZAGRLJENI, DA OSJETIŠ KAPI SREĆE TE, ŠTO SMO SI TAKO BLIZU, DA SHVATIM DA SMO MI SAMO JEDNI IZGUBLJENI LJUBAVNICI U NIZU ....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

JA NE ŽELIM DA TE NOĆAS DIJELIM JA NE ZELIM NOĆAS DIJELITI SA NIKIM TVOJE SNOVE, ŽELIM DA BUDU SAMO MOJI, NE ŽELIM DJELITI POLJUPCE NI ZAGRLJAJE TVOJE, ONI SU SAMO MOJI. ZNAJ DA NE ŽELIM DA TE DJELIM, JER SI SAMO MOJ TU SADA, OVAJ TREN, A SUTRA ĆEŠ BITI NEČIJI ILI NJEN. JA NE ŽELIM NIŠTA DA DIJELIM, JER JA SAM TA JEDNA JEDINA, U TVOM ŽIVOTU POSTOJANA, JER JA SAM TA U TVOJIM OČIMA U MISLIMA TVOJIM, U BESANIM NOĆIMA DA JA NE ZELIM DA BUDEM DRUGA I NE ZELIM DA TE IKADA VISE DJELIM, U SVOJIM NOĆIMA.. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

CVIJEĆE OH KAKO VOLIM CVIJEĆE, U NJIMA VIDIM OSMIJEH TVOJ, VOLIM KADA MI CVIJET PRUŽAŠ, KADA PALIŠ SVIJEĆE, KADA STOL POSTAVLJAŠ ZA RUČAK KADA PJESME PIŠEŠ, VOLIM TEBE, KADA KRAJ MENE DIŠEŠ.... ...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

TRAGOVI U PIJESKU..... IDEM,KREĆEM SE, ZA MOM OSTAJU TRAGOVI U PIJESKU, BROJIM, RAZMIŠLJAM,ČUJEM, OSVRĆEM SE, TO JOŠ NETKO IZA MENE IDE, OSTAVLJA TRAGOVE DA SE VIDE. SLUŠAM ŠUM RIJEKE, CVRKUT PTICA, NE VIDIM TI LICA I NE ČUJEM TI GLAS. IDEM DALJE, STANEM,OSTAVIM TRAG,T U PJESMI, KRAJ TE RIJEKE NEKE, MOŽDA ĆE NETKO NAĆI TRAGOVE TE, MOŽDA ĆE SE PITATI ŠTO NOSI ČOVJEK TAJ, JER TRAG MU NIJE BAŠ VIDLJIV. NETKO JE PROŠAO, OTIŠAO, JER NITKO NIJE DOŠAO DA UNIŠTI TRAG MOJ I UTISNE TRAG SVOJ, U TOM PIJESKU NA ISTOM MJESTU DA ZAČUJE PJESMU, CVRKUT PTICA TIH I DA NAPIŠE JOŠ KOJI STIH... (stihovi Jadranka Rogić Ada, 03.05.2017.)

[Type here]

PRUŽI MI RUKU PRUŽI MI RUKU I POVEDI ME TAMO DALEKO U POLJA MAKOVA TAMO GDJE SAMO SREĆA I LJUBAV VLADA. GDJE SE ČUJE CVRKUT PTICA,DIJEČJI SMIJEH, GDJE SE ČUJE PJEVAČA GRLENI GLAS, ZVUK GITARE, GDJE UDARAJU BUBNJEVI I BAS. PRUŽI MI RUKU I POVEDI ME U NEBESKE VISINE GDJE SUNCE SJA, DA NAS GRIJE I DA SE SA NAMA SMIJE, PRUŽI MI RUKU I POVEDI ME TAMO GDJE SI TI, I TAMO GDJE SADA ŽELIM BITI I JA. PRUŽI MI RUKU I POVEDI ME U LUKU, DA ZAPLOVIMO PLAVETNILOM TIM, DA SE IZGUBIMO U BESKRAJU DA OSJEĆAMO, DA NESTAJEMO U DUBINI, DA UZLETIMO U VISINE, PRUŽI MI RUKU I POVEDI ME, SADA U MIRNU LUKU GDJE SAMO LJUBAV CARUJE....(stihovi Jadranka Rogić Ada). ŠTO VOLIM MJESEC MAJ TADA SVE BLISTA, SVE MIRIŠE, MOJE SRCE DIŠE, MOJE MISLI PUTUJU, U DALJINI ČUJE SE LAVEŽ PASA,CVRKUT PTICA, VIDIM ZALJUBLJENA, SRETNA LICA, DA VOLIM MJESEC MAJ, U NJEMU SAM ROĐENA ZNAJ, OPIJENA MAJSKIM MIRISIMA TIM, ŠUMOM KOJA BLISTA, CVIJEĆEM ŠTO SE SJAJI, BOJAMA SVOJIM ME PODARI. VOLIM MJESEC MAJ, JER U NJEMU SE PRIJATELJSTVA STVARAJU,LJUBAVI NOVE RAĐAJU, BAŠ JE LIJEP MJESEC MAJ U KOJEM SE RODI TO DJETEŠCE MALO, ŠTO JE SVOJE RODITELJE OBRADOVALO, I NJIHOVU LJUBAV OJAČALO. PREDIVAN JE MJESEC MAJ KADA NETKO NEKOG PRONAĐE, KADA SUNCE IZAĐE,KADA JE SVE SLAĐE. VOLIM MJESEC MAJ, JER I TEBE TADA SRETOH ZNAJ…(stihovi Jadranka Rogić Ada)

VI,TI,MI SRELI SMO SE NA STRANICAMA NEKIM. SIVIM,TUŽNIM I DALEKIM, NAPISALI SMO PAR RIJEČI, KRENULI SA VI, A ONDA TI, A SADA SMO TO MI, SRETNI, A U ZAGRLJAJIMA I ZALJUBLJENI...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

KAPI TO SU SAMO SITNE KAPI KIŠE, KOJI NA MOM LICU TRAGOVE BOLA BRIŠE. KAPLJICE TE MALE I MENE SU RAZIGRALE. SLJEVAJU SE NIZ MOJE OČI, LICE I TIJELO MOJE, KAO I TVOJE RUKE KOJE MOJE LICE GRLE, KAO TVOJE USNE KOJE MOJIMA HRLE. KAPI MORA, KADA JE ZORA, ISPIRUĆI NOĆNE MORE, PRESIJAVAJUĆI SE U SVE MOGUĆE BOJE. VOLIM TE KAPLJICE MALE, ŠTO SU OKO MENE PADATI STALE, PRIČAJUĆI SVAKOJAKE PRIČE, PJEVAJUĆI VESELE PJESME MALE, TE KAPI MALE KOJE SU NA MOJ DLAN PALE.... ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

U SJENI LICE TI SE NE VIDI, OSJEĆAJI NE POSTOJE, SVE JE IZGUBLJENO U TOJ MRAČNOJ SJENI. JEDNOM VOLJENI, ZAGRLJENI, A SADA NE POSTOJIMO VIŠE. STOJIMO TAKO U SJENI NEVIĐENI, NE PREPOZNAJEMO SE VIŠE, MOJA DUŠA SA TVOJOM NE DIŠE. POSTALI SMO DVIJE DUŠE, DVA SRCA, I NIŠTA VIŠE. U TOJ SJENI OSTALI SMO VEĆ DAVNO ZABORAVLJENI. (Stihovi Jadranka Rogić Ada

[Type here]

OČI TI SI MOJ DAH, MOJ STIH, MOJA PJESMA, U OČIMA TVOJIM JA SE GUBIM, TONEM, URANJAM, U OČIMA TIM KOJE SVAKE NOĆI SANJAM. U NJIMA NESTAJEM, U NJIMA SE RAĐAM, U NJIMA POSTOJIM, U NJIMA SU SVI MOJI STRAHOVI NAŠI, SVE NADE SU NAŠE, NAŠA SRCA IZGARAJU, O NJIMA SE PJESME STVARAJU. U NJIMA SE VRAĆA SJAJ, KOJI JE NEKADA DAVNO NESTAO, U NJIMA KAO DA JE ŽIVOT PRESTAO, U NJIMA SU POSTOJALA SVIJETA DVA. SADA VIDIM DA SE U NJIMA BUDIMO I POSTOJIMO SAMA TI I JA, ZALJUBLJENA SRCA DVA. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada) ONAKO U JUTRO KADA SE UZ TEBE BUDIM, KADA ZA TVOJIM POLJUPCIMA I DODIRIMA ŽUDIM, ONAKO U JUTRO KADA SHVATIM, DA SI IPAK TU, DA POSTOJIŠ, DA OSJEĆAM PRVI JUTARNJI TVOJ DAH, KADA OSJEĆAM DA NE POSTOJI STRAH OD DANAS, SUTRA, DA JUČER NE POSTOJI VIŠE. ONAKO U JUTRO KADA SHVATIM, DA TO NIJE VIŠE SAN, NEGO JAVA, DA TVOJE TIJELO KRAJ MOJEGA SNIVA I SPAVA. ONAKO U JUTRO KADA SE PRVA KAVA ISPIJA, KADA SE PRIČAJU NEKE DRUGE PRIČE, KADA SA OSMJEHOM USTAJEMO, KADA SE DUŠAMA OSJEĆAMO. ONAKO U JUTRO SHVATISMO DA SE I VOLIMO, ONAKO U JUTRO MI I POSTOJIMO. ONAKO......(stihovi Jadranka Rogić)

[Type here]

RUKE ŠTO NAM SVE MOGU REĆI, PRIČATI O TUZI, MOŽDA SREĆI, RUKE MEKE, NJEŽNE KAO LATICE RUŽA, KOJE TI PREMA MOM LICU PRUŽAŠ. ŽULJEVITE I TEŠKE NEŠTO BI REKLE, ALI NE MOGU, UMOR IH SAVLADAO, ŽIVOT IH NAPUSTIO. RUKE TAMO DALEKO OD SRCA MOG, BLIZU SRCA TVOG. RUKAMA SE DODIRUJEMO, POGLEDIMA SE MILUJEMO, A USNAMA DOZIVAMO. ŠTO SE U TIM RUKAMA IMA? NEKAD TOPLINA, A NEKAD ZIMA. NIKADA TOČNO NE ZNAŠ ŠTO TI TE RUKE DAJU, ALI TE RUKE TEBE I MENE POZNAJU....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

LJUBAV ŠTO JE TO? O NJOJ PRIČAMO, ZBOG NJE SE RADUJEMO, LJUBAV JE KADA VOLIŠ, KADA SE SMIJEŠ I PLAČEŠ ZA VOLJENOM OSOBOM. LJUBAV JE KADA NAM SE USNE SPOJE, I KADA NE ŽELE DA SE ODVOJE. LJUBAV JE KADA TVOJ POGLED LUTA MOJIM TIJELOM, KADA TVOJE RUKE HRLE PREMA MENI. LJUBAV JE KADA JOŠ UVIJEK UMORNI I SNENI, ŽELIMO JEDNO DRUGO, DA NIKADA NE BUDEMO VIŠE RAZDVOJENI. LJUBAV JE SPOJ NAŠIH MISLI, RIJEČI IZGOVORENIH ILI ZABORAVLJENIH. DA LJUBAV JE SVE TO I JOŠ MNOGO VIŠE, KADA MOJE SRCE ZA TOBOM UZDIŠE, KADA TE MOJE RUKE TRAŽE, GRLE, DA LJUBAV SMO JA I TI I NAŠI NEOSTVARENI SNI....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

JUTROS.... JUTROS RANO NETKO ME BUDI, TO MALENA PTICA SVOJ GLAS JE ISPUSTILA, NA VANJSKU SVJETILJKU SLETJELA, A ONDA JE STALA, SVOJU PJESMU OTPJEVALA, MALO ME POGLEDALA, KAO DA MI JE REKLA "HVALA", ŠTO SI ME TAKO RANO POSLUŠALA....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

VRAĆAM SE VRAĆAM SE NA PUTEVE DJETINJSTVA, NA DUGAČKE NEKE PRUGE I CESTE, KOJE NAS VODE, A DA NE ZNAM KADA NI KUDA ĆEMO STIĆI. VRAĆAM, SE U SIGURNA MJESTA, SIGURNU LUKU, GDJE MI TI PRUŽAŠ RUKU, VRAĆAM SE U SVOJ DOM, GDJE JE SRCE DUŠA MOJA, GDJE ME ČEKA LICE TVOJE I RUKA TVOJA. VRAĆAM SE, ALI NE ZNAM KADA, JOŠ LUTAM I TRAŽIM PUTEVIMA TIM, U MENI SE BUDI NADA ZA PROSTRANSTVIMA NOVIM. VRAĆAM SE K TEBI JEDNOG DANA, NE ZNAM NI SAMA ODAKLE DOLAZIM, ALI ZAM DA PUT PREMA TVOM SRCU PRONALAZIM. ČEKAJ ME I VJERUJ MI, VRAĆAM SE RUKAMA TVOJIM, GDJE DANI I GODINE NE POSTOJE, GDJE SE SAMO POLJUPCE BROJIM. ZNAM DA ZNAŠ U SRCU SVOM DA SAM TU I DA SE VRAĆAM U NAŠ DOM..... (stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

ČEKAM TE ČEKAM TE NA UGLU NAŠE ULICE DANIMA, GLEDAM, MOŽDA TE PREPOZNAM U PROLAZNICIMA, MOŽDA ZAČUJEM TVOJ GLAS KAKO ME DOZIVA, TAMO DALEKO IZ TMINE ČEKAM DA MI IZGOVORIŠ IME. OSLUŠKUJEM DA ČUJEM TVOJ DAH, MOŽDA SI TU NEGDJE, STOJIŠ SAM KRAJ BOLESNIČKE POSTELJE NEKE, NE VIDIM TE, MOJE OČI SU ZATVORENE. IZGUBILA SAM VID, NJUH, SAMO MI JE SLUH OSTAO, ZATO SLUŠAM I ČEKAM. ČEKAM DA DOĐEŠ PONOVNO U NAŠU ULICU, GDJE SVE MIRUJE, GDJE SMO ŽIVJELI NEKAD MI, ZNAŠ LI DA TE ČEKAM JOŠ UVIJEK, MADA ZNAM DA SI SA NJOM. ČEKAM TE DOK TE NEKE DRUGE USNE LJUBE, TUĐE RUKE GRLE, KOJE K MENI VIŠE NE HRLE. ČEKAM TE TU U SVOM MALOM SNU....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

POMOZI MI DUGO U NOĆ SJEDIM OVDJE SAMA, NE RAZGOVARAM SA VAMA, SAMO PJESME PIŠEM, PA IH OPET BRIŠEM. LAKŠE JE PAPIRU REĆI O SVOJOJ TUZI, SAMO NEŠTO O SREĆI. SREĆE U MOM ŽIVOTU TAKO JE MALO, DA BI U DVIJE REČENICE STALO, ILI MOŽDA VIŠE, ALI SE ZABORAVLJA, JER TUGA SREĆU IZBRIŠE. ŠTO O TUZI REĆI? IMA JE MNOGO, ALI NE ŽELIM O NJOJ RAZMIŠLJATI, ŽELIM OD NJE POBJEĆI. ŽELIM ŽIVJETI, SMIJATI SE, ŽELIM VOLJETI I BITI VOLJENA. ŽELIM IĆI PUTEM DRUGIM, PUTEM KA SREĆI, ZATO MOLIM TE: "POMOZI MI", DA NE ZATVARAM OČI, DA NE TUGUJEM VIŠE, DA I DALJE BUDEM ŽIVA I SRETNA, I DA DRUGAČIJE PJESME PIŠEM. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

USAMLJENIK... GLEDAM.OSJEĆAM. TU TUGU U OČIMA TOGA ČOVJEKA, KOJI GLEDA NEGDJE U DALJINU, OČEKUJUĆI PRESUDU, PRATEĆI SVOJU SUDBINU. HODA. MISLI. KOJIM PUTEM DA KRENEM, DA ZAOBIĐE PROŠLOST, RUŽNE SNOVE I DOGAĐAJE STARE, SVE JADE KOJI SU GA SNAŠLI I PRONAŠLI. SIJEDA.SMIJEŠI SE. PTICI U LETU, ŠARENOM CVIJETU, NEKOM ČOVJEKU , TUĐEM DJETETU, MJESECU KOJI SVIJETLI NA NJEGOV DOM. ZBORI. PJEVA. GOVORI. O DANIMA KOJI SU PROŠLI, PUNIH BOLI I O LIJEPIM DANIMA, KOJI SU DOŠLI. USTAJE. TRČI. BJEŽI. PREMA NEKOJ DRUGOJ PRIČI, PREMA SUTRA I KAŽE SRCU: "KRIKNI, POVIČI" ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

SUZE TA BISERNA PLAVA OKA DVA I DANAS PLAČU, PUŠTAJU SUZE RADOSNICE, NIZ TVOJE MALO LICE, JER SHVATILA SU OKA DVA DA IH VOLIŠ TI, A ONDA ZAVOLJEH IH I JA. SUZE MI MOČE OČI, LICE, MENE TVOJE MALE DJEVOJČICE, ZA ČIM PLAČU OČI TE? ZA DANIMA PROŠLIM, ZA LJUBAVIMA DOŠLIM, ILI PLAČU JER SE ŽIVOTU RADUJU, JER SE NADAJU, ILI DANAS UMIRU, NESTAJU. SUZE SE SLIJEVAJU NIZ OBRAZE SNENE, CRVENE OD SNA, OD JUTARNJIH POLJUBACA, OD NOĆNOG BDIJENJA, OD NAPAĆENE DUŠE MOJE. SUZE SE SLIJEVAJU, KAO DA I ONE NEŠTO ŽELE, ZAHTIJEVAJU, KAO DA MOLE DA SE OSLOBODI DUŠA NAPAĆENA TA, KAO DA ŽELE DA ONE BUDU TI, A NE JA. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

U BOLNICI.... SVUDA OKO MENE BIJELO, IME MI NA KARTONU PIŠE, I JOŠ MNOGO TOGA VIŠE, ALI NAŽALOST NIŠTA LIJEPOGA, ČEMU BI SE VESELITI MOGLA JA. GLEDAM OKO SEBE NEPOZNATA LICA, NA NJIMA SE NIŠTA NE VIDI, OSIM NADE U BOLJE SUTRA, U BOLJA NEKA JUTRA. NADAM SE I JA DA ĆE BITI BOLJE, MOŽDA ZA SAT DVA ILI VIŠE. GLAVA MI PUCA,MISLI SE ROJE, IDE LJUDI KAŽU IPAK NA BOLJE. SUTRA ĆU KUĆI STIĆI, POGLED ĆU DIĆI,MOŽDA ĆE MI NETKO PRIĆI. ZAŽELJETI MI LIJEP DAN, I NE OSTAVITI ME SAMU, DA GLEDAM U OVU TAMU. (stihovi Jadranka Rogić)

KADA SE ČUJE ŠUM VJETRA, KAPI KIŠE, KADA ČUJEŠ KAKO DIJETE KRAJ TEBE DIŠE, TADA SI I TI SPOKOJNA I MISLIŠ, DA SI NA NEKOM DRUGOM SVIJETU, PLANETU, GDJE NEMA STRAHA OD BOLESTI, LJUDSKE ZLOBE, GDJE ŽIVI SAMO LJUBAV I LJEPOTA DUŠE, GDJE TVOJE TIJELO KRAJ MOJEGA DIŠE... (stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

ŠTO KAŽE LICE TVOJE? PO NJEMU SE GODINE BROJE, MISLI U TVOJOJ GLAVI ROJE, NA NJEMU VIDIŠ SVAKAVE BOJE, OSMJEHE MNOGE, NA NJEMU SE VIDE ODRAZI TVOJI I MOJI, TO LICE NESTAŠNE DJEVOJČICE, KOLIKO GODINA IMA, DA LI U NJENOM SRCU VLADA LJETO ILI ZIMA, ŠTO MOZETE VIDJETI NA LICU TOM, DA LI JE SRETNA, GDJE LI JE NJEN DOM, TO LICE U SRCU DJEVOJČICE, U ŽIVOTU ŽENE, TO LICE VOLI VAS, A LJUBI MENE. ( stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

UDARAC UDARCI BOLE KADA TI DAJE NETKO, KOGA VOLIŠ, ŽELIŠ SRCEM I DUŠOM, UDARAO SI OSTAJALO JE PLAVO, ALI NISI ZNAO DA SAM JAČA I OD ŽELJEZA I OD KAMENA, DA SAM JAČA I OD BURE ŠTO PUŠE. DA MOGU SAMA PROTIV TEBE I SVIJETA. KADA ŠAKE NISU BILE DOVOLJNE, RIJEČI SI NA MENI KRŠIO I ONDA SAM IZDRŽALA, DUŠU MI NISI UNIŠTIO NITI SKRŠIO, OPET SAM USTALA GORDA, JAKA I UDARILA TE TAMO, GDJE JE NEKAD UDARALA TVOJA ŠAKA, UDARIH TE U LICE, SRCE, DUŠU, I VIDJEH TVOJE USNE KAKO PUŠU. OČI TI SUZU SPUSTILE, RUKE TI SE OSUŠILE, UDARCI VIŠE NE BIJAŠE MI JAKI, ODOH SADA, UDARIH TE, IZBACIH TE IZ SVOG SRCA, PA SMO SADA JEDNAKI. ( stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

PROLJEĆE LUTAM ULICAMA ZNANIM , TRAŽEĆI BILO KAKAV TRAG , LICA TVOG, LICA MOG, NAĐOH GA U PJESMI PTICE SJENICE U SUNČEVOM TRAGU, U POVJETARCU BLAGU , KRENEM DALJE KROZ TAJ SAN, OSLUŠKUJUĆI KADA ĆE SVANUTI DAN, A ONDA OSJETIM NA MOM LICU SUZE TRAG KUDA SI NESTAO ČOVJEČE MOME SRCU TAKO DRAG, ALI IPAK SVE SE MJENJA OSTVARUJU SE MOJA HTJENJA, ČUJE SE PONOVNO MALE PTICE ZOV, TI DOLAZIŠ SRETAN U ŽIVOT MOJ, ČUJEM TVOJ RADOSNI SMIJEH, TVOJ POVIK , VIDIM TVOJ LIK, TI ME ZOVEŠ, DUŠO, DUŠE MOJE, TO VIŠE NIJE SAN, NEGO JE TO OSVANUO NAŠ NAJLJEPŠI, PRVI PROLJETNI DAN. ( stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

TI BI STEL Denes me kaplje nemirnog zvirkanja nosiju. Nekam dalke v neke zemlje tuđinske, A srce tvoje takaj me zove, Da izajdem s tih globina. Da prijdem ti bliže, dah da ti osetim A dah tvoj zebe mi obraze moje, Ti bi me štel zgrijati, Da ne zebem više kak promrzli tić. Štel bi da navek bum vesela,radost da me prati. Štel bi da nigdar od tebe ne prejdem. Da sam tu da sam s tobom za navek. Znam da bi štel da od sreće skačem,vičem Grlim te rokama svojim. Oči te moje isćeju, lik sam ti pozabila već. štela bi da osetiš te kaplje sreće, Da bumo kak negdar zagrljeni, Al, zviranjek življenja pripoveda Da tebe već ni.....Za navek te ni, Sem kaj spomen na tebe još uvek vu mom srcu živi... (stihovi na kajkavskom dijalektu Jadranka Rogić Ada, posveceni mom ocu koga vise ni)

[Type here]

DOGAĐAJ KAKO JE ČUDAN TAJ ŽIVOT, KAKO PRIČA PRIČE, DANAS SAM TU, RAZGOVARAM SA VAMA, A ONDA NESTAJEM I OKO MENE ZAVLADA TAMA . ALI IPAK JOŠ NIJE DOŠAO TAJ ČAS, TAKO LEŽEĆI IZ TAME PROBUDIO ME GLAS, TO BJEŠE GALEBA KRIK, ČUJEM TAJ POVIK, USTAJ TREBAŠ NAM JOŠ, TREBA NAM TVOJ DRAGI NASMIJANI LIK. I, NA GLE BEZ OBZIRA ŠTO JE TAMA OKO MENE, JA KRENEM ZA KRIKOM TIM,, PRENEM SE I POGLEDAM OKO MENE KRŠ I LOM, ALI JE TO MOJ I MOJIH PREDAKA NAJDRAŽI DOM...(15.03.2017.stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

BALADA O KONJU Jutrom kada se budim i čudom se čudim, Gle, tamo pijetao za kukuriče, čuje se laje i pas na sav glas, U krošnji drveta cvrkut ptica, njihov je poj predivan glazbenih nota spoj. Tamo se čuje mačka mijauče, vrana grakče, motor huči, Umoran radnik kreće svojoj kući. I, tako slušajući zvukove te Stižem i do malene štalice , a u njoj nešto hrže i kao da se trže, I u jednom kasu čujem ja po ljutom topotu tomu, Stiže sve bliže i bliže prijatelj najdraži moj i kaže mi: "kasniš , gdje taj tvoj dom". A ja dođoh bliže, nešto kopkam ja, gleda on u moju torbu i prilazi sve bliže i bliže, očima me gleda i kao da mu se neka, ali ipak radoznalost ga vuče, što sam ja to donjela od kuće i tada dadoh mu jednu mrkvu malu da utaži mu glad. Veselim on mahnu repom zarže kao da mi kaže: "mogu ti reći iako sam ja mlad, sve mi se više sviđaš sad. Šepurit se on stao, pokazuje svojoj kitnjasti repom, svoju prekrasna glavu i svoju kosu plavu. Zar ne vidiš kako sam ljep i mlad i ajde već jednom počni me slikati sad. I tako završi naša balada , ja ga poslikah sada.(napisala Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

Opet ne možeš ništa raditi, uljenila si se.

Ah, kaj bum dobila i pusu....

[Type here]

KUĆA STARA KUĆU STARU POKRILE SITNE KAPI KIŠE I KAO DA TE MAME, DA PRIČAJU DA SU I ONE OVDJE SAME , KAO I TI TAMO DALEKO, IZGUBLJENE U KROŠNJAMA KOJE VJETAR NOSI, U KAPIMA KIŠE U TVOJOJ KOSI, KOJU ON RAZNOSI PO CIJELOME GAJU I TOM PREKRASNOM TVOM KRAJU, A KADA DOĐE VEČER I SVIJETLA SE UPALE TE KAPLJICE MALE POSTAJU SJAJNE KAO BISERNA PLAVA OKA DVA U KOJIMA SE VIDIŠ TI I JA. I DA SAMO ZNAŠ TE KAPLJICE KREĆU I DALJE U SVIJET I DALJE NOSE SNOVE, PREMA RIJECI PUNOJ LICA MOKRIH PREMA RIJECI PUNE LJUBAVI TVOJE I MOJE DA NAS BAR ONE SPOJE I ZAROBE U SRCU MOM KADA TO NE MOGU U SRCU TVOM. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

MJESEC TAKO DIVNO U NOĆI SJA, NA TEBE MISLIM JA. GDJE SI SAD? ŠTO RADIŠ? DA LI SI KRENUO U GRAD ? GLEDAM MJESEC TAJ ŠTO NA MOJ PROZOR BACA SJAJ . KAO DA SMIJEŠI , KAO DA ME TJEŠI. NE BUDI TUŽNA U NOĆI TOJ, KRENUT ĆEŠ SA MNOM I POĆI U DALEKO KRAJ TAJ, GDJE TE ČEKA POZNATA RUKA NEKA. PUSTIH DA ME VODI ON I NJEGOVOJ SJAJ U TVOJ KRAJ. VIDJEH TE ZAMIŠLJEN SI KAO I JA, NALAZIŠ SE IZMEĐU JAVE I SNA. OBASJA TE MJESEC ŽUT I VIDJEH PO PRVI PUT NA TVOM LICU TUGE TRAG, TVOM LICU MOM SRCU TAKO DRAG. TAMAN ZAUSTIH DA TE PITAM: "ŠTO TE MUČI DUŠO". KADA ZAČUH DA JE U TVOJU SOBU NETKO UŠO. POGLEDAH TAD I VIDJEH MLADU ŽENU RAZBARUŠENU I SNENU, KAKO TI PRILAZI , KAKO TI RUKE PRUŽA, KAKO ONA SADA GRLI MOGA MUŽ. POKUŠAH DA KRIKNEM , DA VIKNEM, ALI IZ MOJIH USTA NE IZAĐE GLAS, OKRENUH SE MJESECU I U BIJEGU POTRAŽIM SPAS. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

LABUD RANO JUTROS NEŠTO ZAŠUŠTI, ZAPLJUŠTI, , A JA BRZO SKOČIH DA PRIPREMIM FOTIĆ TAJ, KADA TAMO IZA ŽALOSNE VRBE NA MOJU STRANU NEŠTO GRAKTAT STANU POGLEDAH I TIK DO MENE ZASTANE TAJ PREKRASAN LIK, TE ISPRUŽIO SVOJ DUGAČAK BIJELI VRAT I SA MNOM PRIČATI STAO TAD. ON MALO PRIČA, PA MALO VIČE, PA MALO PO VODI HODA, PA MALO LETI, PA OPET SLETI. AJDE, FOTKAJ ME SAD, MADA TI NISAM VIŠE TAKO MLAD, A I TI NISI MLADA, MADA SI MENI LJEPA JOŠ I SADA. I TAKO ON PJEVA PJESMICU OVU, JA ŠKLJOCAM FOTIĆEM I STVARAM FOTKU I PJESMU NOVU. STVARNO JE PREKRASAN I DIVAN LABUD TAJ I DRAGO MI JE DA JE DOŠAO U MOJ KRAJ. VEĆ PRIJATELJI SMO POSTALI MI, JA I TI, NEKAD NEPOZNATI, A SADA ZNANI POSTALI SMO UIGRANI TIM I JA KRENUH DALJE ZA NJIM U NEPOZNAT KRAJ I NEĆE MOJIM FOTOGRAFIJAMA BITI KRAJ....(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

DA LI VAPAJ DUŠE MOJE, ILI TAKTOVI SRCA TVOGA, DA LI U LJUBAVI DVOJE, RIJEČI UOPĆE TREBAJU DA POSTOJE. TOLIKO TI TOGA U OVOM TRENU ŽELIM REĆI, ALI UVIJEK SE NEŠTO ISPRIJEČI, NEGDJE U NEKOJ BILJEŽNICI SU NAPISANE, ILI MOŽDA VEĆ I ZABORAVLJENE...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

DANAS ME VALI NOSE DANAS ME VALI NOSE U KAPIMA UZBURKALE VODE, DANAS PUTUJEM DALEKO U NEKE DRUGE ZEMLJE. DANAS ME SRCE TVOJE ZOVE DA USTANEM IZ DUBINE TE DA TI PRIĐEM BLIŽE, DA OSJETIM DAH TVOJ TAKO HLADAN NA LICU MOM, ŽELIŠ DA ME ZAGRIJEŠ, DA MI NE BUDE VISE HLADNO DA SE SMIJEM I RADUJEM DA VISE NE ODLAZIM, DA SAM TU POKRAJ TEBE, DA UVIJEK HUČIM, BUČIM, GRLIM TE SVOJIM RUKAMA, GLEDAM SVOJIM OČIMA SNENIM, DA BUDEMO TAKO DUGO ZAGRLJENI DA OSJETIŠ KAPI TE SREĆE ŠTO SMO TAKO BLIZU, DA SHVATIŠ DA SMO I MI SAMO JEDNI IZGUBLJENI LJUBAVNICI U NIZU.(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

DAN ŽENA TO JE DAN KADA SE DARUJE CVIJEĆE, KADA SE SVIMA IZMAMI OSMJEH OD SREĆE. DAN KADA JE SVAKOJ ŽENI ROĐENDAN. I MENI JE NETKO TAMO DALEKO POŽELIO DA MI BUDE DANAS SRETAN DAN, IZMAMIO OSMJEH I SUZU NA MOJE LICE, LICE ODRASLE ŽENE, SA SRCEM RAZIGRANE DJEVOJČICE. UMJESTO RUŽE POKLONIO MI PJESMU. POKLONIO MI SVOJE SRCE I DUŠU SVOJU. IZNENADIO ME JUTROS I PRIMIO RUKU MOJU. ZAŽELIO MI MNOGO LJUBAVI I SREĆE, I ŠTO DRUGO DA SE REČE. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada).

[Type here]

FALIŠ MI FALIŠ MI KADA SE RAĐA DAN I KADA SE SPUŠTA NOĆ, KADA SUNCE NA POČINAK MORA POĆ. FALIŠ MI U SVAKOM TRENU SVE VIŠE, KADA MORE SVOJE PJESME PIŠE. O, KAKO MI FALIŠ SAMO DA ZNAŠ, KADA MI BURA MILUJE LICE, KADA MI KAPI MORA DODIRUJU TIJELO. FALIŠ MI KADA GALEB NADLIJEĆE NAD UZBURKANIM OSJEĆAJIMA, MENE TVOJE MALENE DJEVOJČICE. FALIŠ MI KADA SE RIBARI VRAĆAJU U LUKU FALIŠ MI KADA NOĆU TRAŽIM TVOJU RUKU. NEKAD NEZNANI, A SADA ZNANI, PRIJATELJ NJEŽAN I BLAG, A SADA MOME SRCU TAKO DRAG. FALIŠ MI....FALIŠ MI....

(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

DA TO SAM JA VESELA, RAZIGRANA, A TAKO SAMA SAMOĆA MI JE SVE, VEČ DUGO ME PRATI NA PUTU TOM I NE MOGU BEZ NJE. PUTUJEM PROSTRANSTVIMA TIM, MISLI MI NAVIRU, PITANJE NEKO KOJE NA ODGOVOR ČEKA. RAZGOVARAM SA VAMA NA POČETKU I NA KRAJU DANA, ALI IPAK I DALJE SAMA. ŠTO TO ČOVJEKA DOVEDE DA MU JE LJEPŠE BITI SAM, DOČEKA TAKO IDUĆI DAN. BJEŽIM U SNOVE, JER TAMO IPAK POSTOJE NEKE SJENE NOVE. MOŽDA ČE JEDNA I MOJA BITI KOJE SREĆA ZAVOLJETI, MOJU DUŠU RAZUMJETI. U DUŠI MI MIR A U SRCU NEMIR. DA TO SAM JA RAZGOVARAM SA VAMA, SLUŠAM VAS GODINAMA, ALI I DALJE SAMA....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

Tu sam zar me ne vidite, Ä?uvam gazdaricu....

[Type here]

POČETAK OTVORILA SAM TI SRCE SVOJE. DUŠU TI DALA, A DA NIJE NI ZNALA. TIHO SI UŠAO U ŽIVOT MOJ, NIŠTA NISI TRAŽIO MOLIO. SAMO SI STRPLJIVO ČEKAO SVOJ TRENUTAK, KAKO BI SVE ZAPOČEO. I ČUDO SE DESILO, LJUBAV NAS JE POSJETILA, UZELA SI MALO, POČELA SAMO DA SE VOLIMO DO POSLJEDNJEG DAHA. BILI SMO ZBINJENI, ALI SRETNI, DUŠE SU NAM JEDNO, A SRCA DVA KADA SHVATISMO DA SE VOLIMO DO BESKRAJA. ODLUČIMO TADA MADA JOŠ POSTOJI TRAČAK SUMNJE, ALI VELIKA NADA U NAŠE BOLJE SUTRA, U NAŠA ZAJEDNIČKA JUTRA. KADA ĆE MOJA GLAVA BITI NA RAMENU TVOM, A TVOJA RUKA NA LICU MOM. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

VOLIM TE TO SU DVIJE RIJEČI KOJE JOŠ NE MOGU IZREĆI. RIJEČI KOJE TEBI PUNO ZNAČE, ALI SHVATI DA JOŠ POSTOJI U MENI NEŠTO JAČE ŠTO NE DOZVOLJAVA MENI KAO ŽENI DA TI TO KAŽEM. ZNAM DA ĆU TI I TO JEDNOG DANA REĆI I TVOJOJ NEĆE BITI KRAJA, TE ĆE NAS DVIJE RIJEČI DOVESTI DO KRAJA BESKRAJA. VOLIM TE RIJEČI I ČEKAM DAN KADA ČU TO MOĆI REĆI, KADA ČU JA BITI TI, A TI JA, KADA ĆEMO BITI JEDNA DUŠA I SRCA DVA. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

PRIJATELJICA ŠTO TA RIJEČ ZNAČI, KOJE OSJEĆAJE SKRIVA, DA LI JE SAN ILI JE ŽIVA, PRIJATELJICA JE UVIJEK TU I NA JAVI I U SNU. KADA SE SMIJEŠ, I KADA PLAČEŠ, KADA SE DURIŠ I KADA NE SHVAĆAŠ. PRIJATELJICA JE UVIJEK TU, ONA TE VOLI I KADA TE BOLI, I KADA SI NESRETNA TI, KADA NE VIDE TO SVI, SAMO ONA ZNA KAKVA SAM U BITI JA. E, PRIJATELJICE MOJA KOLIKE PRIČE IZ ŽIVOTA SI ISPRIČASMO MI, GDJE SMO SVE BILE, KAKVE SMO MISLI OD DRUGIH KRILE, ŽIVOT NAS MAZIO NIJE, VIŠE NAS JE GAZIO, NITKO NAS NIJE ŠTEDIO NITI PAZIO. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

DAN SE RAĐA DAN SE RAĐA, MOREM PLOVI LAĐA. RIBARI SE VRAĆAJU, STIŽU U LUKU JEDAN DRUGOM PRUŽAJU RUKU. U DALJINI ČUJE SE CVRKUT PRVIH JUTARNJIH PJEVAČA, PRVIH PTICA. ČUJE SE I GALEBA KRIK, POMALO BLIJEDI TVOJ LIK. I TAKO I DALJE SJEDIM SAMA, RAZMIŠLJAM O NAMA, O JEDNOM JUTRU, JEDNOG DANA, DA ĆEŠ POSTATI STVARAN, A NE IZMIŠLJEN LIK. DAN SE RAĐA NEGDJE SE U DALJINI VIDI I TVOJA LAĐA, NAPUŠTA SIGURNU LUKU. I S NEKOM DRUGOM KREČE PRUŽAJUĆI JOJ RUKU. DAN SE RAĐA, OSMIJEH NA LICU MOM, U DALJINI VIDIM PTICU, ČUJEM PRIRODU KAKO DIŠE, JA SJEDIM TU I PJESME PIŠEM JER TU JE MOJA LUKA, MOJ SIGURAN DOM, NE TREBA MI TVOJA RUKA, NI LAŽAN OSMIJEH NA LICU TVOM. DAN SE RAĐA, NE VIDI SE VIŠE TVOJA LAĐA. SAMO SJENA I SLIKA VEĆ DAVNO ZABORAVLJENA. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

SENJ GRAD MOGA DJETINJSTVA, MOJEG SNA. GRAD BURE I KRŠA, GRAD SNOVA I LJUBAVI I PROŠLOSTI. TU U TOM KAMENU ŽIVIŠ TI I MOJI SNI. DA SE VRATIM I DA PRIČU SKRATIM. TU PROĐOH RIVOM TOM I SANJAM DUŠOM SVOM. TU JE BARKA TVOJA ILI SAMO VARKA MOJA. TU SU GALEBOVI SVI, TU SU MOJI OSMIJESI. VIDIM I SIDRO JE TU, KOJE SMO DAVNO OSTAVILI MI. O, SENJU MOJ GRADE, U TEBI MI OSTALE DJEVOJAČKE NADE. NA PUT DUG SAM MORALA POČ, ALI OPET ČU TEBI DOČ. PROĆI TVOJIM PUTEVIMA OBRASLI RASLINJEM, TVOJI SU KRŠEM, DOĆI NA NEHAJ KULU, KROZ NJU PROĆI. POVIJESTI SE SJETITI TVOJE, I TAKO SENJU GRADE DOK BURA PUŠE, PROLAZE BALADE I ZA MENE SE JEDNA SREĆA NAĐE, A TO SI TI VOLJENI MOJ SENJU GRADE. I DALJE SNIVAMO MI, JA I MOJ GRAD. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

MANDUŠEVAC

ČEKAH TAKO JEDNOG SUNČANOG DANA KOGA? NE ZNAM NI SAMA. NE VIDIM TI LIK, NE ČUH TI GLAS, SAMO OSJEĆAM TVOJU DUŠU U ZADNJI ČAS. SJEDNEM GDJE MANDE ZAGRABI VODU I ČEKAM I RAZMIŠLJAM. DA LI ĆU TI PREPOZNATI GLAS. A ONDA POJAVIŠ SE TI, ODMAH ZAGRLISMO SE MI I KRENUSMO PUTOVIMA SAMO NAMA ZNANIM, DRUGIM LJUDIMA STRANIM. PRIMIŠ ME ZA RUKU, POLJUBAC MI DAŠ, I POMISLIH CIJELI SVIJET JE NAŠ. SMIJALI SE, LJUBILI SE KAO SRETNA DJECA DO KRAJA DANA. A TADA DOĐE NEKA OSOBA STRANA RASTAVI NAS I KRENUSMO U TU GLUHU NOĆ SVATKO NA SVOJU STRANU, ALI RADUJUĆI SE NOVOM DANU, JER TADA OPET ĆEMO MI ZAJEDNO BITI I SMIJATI SE I NEČEMO SE OD LJUDI KRITI. KAMO ĆEMO KRENUTI DRUGI DAN, DA LI NA BUNDEK, JARUN , SLJEME ILI SAMO POLETJETI VAN NA KRILIMA SREĆE DALEKO U JESEN ILI ZIMU ILI PROLJEĆE...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

STIGAO SI JEDNOG DANA, BIJAŠE JOŠ LJETO, SUNČAN LIJEP DAN. MIRISAO SI NA SMILJE I LAVANDU, A JA NA KOKOSOVO MLIJEKO, TAKO SI BAR REKAO. POLJUBAC MI DAO, JEDAN, DVA NE ZNAM IM BROJ. LJUBIO MI RUKE I LICE, OČI KAO NEKE DJEVOJČICE. NAZVAO ME MOJA MALA CURICA, I JA SAM SE STVARNO TAKO OSJEĆALA, KAO DA NAM JE OPET DVADESET PET, KAO DA SMO ZAGRLILI SVIJET. KAMO NA KOJU STRANU DA KRENEMO SAD PITAO SI TAD, IAKO VIŠE NISI MLAD. SRCA IMAŠ DVA TO ZNAM JA. JEDNO KUCA ZA MENE, A JEDNO ZA NAS DVOJE, LJUBE MOJE. KRENUSMO TAKO NAS DVA, TI I JA RUKA U RUCI, NE VIDIMO I NE ČUJEMO NIŠTA OKO SEBE, OSIM OTKUCAJA SRCA NAŠIH. OH, KAKO BIJASMO SRETNI, POLETNI I ŠTO SE DESILO S NAMA SAD. LJUBAV SE RAĐA, OTVARAJU SE VRATA OD SRCA TVOG DO SRCA MOG. RUKE PRUŽAMO, U ZAGRLJAJ PADAMO JEDNO DRUGOM, USNE SE SPOJE OSJEĆAJI NAHRNULI, SUZE SE SPUSTILE. TO SMO MI, JA I TI, I DA NAPOKON SI STIGAO TI, DA PROBUDIŠ DJEVOJČICU PA ŽENU U MENI, KOJU SU MISLILI DA SU UBILI NEKI LJUDI ZLI. OSMIJEH SE VRATIO NA LICE MOJE, NA LICE TVOJE, PJEVUŠIMO JA I TI ONU POZNATU PJESMU „FALIŠ MI, FALIŠ MI“. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

KADA TE UNIŠTE KADA TE UNIŠTE USNE TI VRIŠTE TRAŽI TIJELO SPAS VIČE, KAO RANJENA ZVIJER RIČE. A TI ME STEŽEŠ NE PUŠTAŠ DA KAŽEM I JEDAN GLAS, I DA U BIJEGU NAĐEM SPAS. KADA TE UNIŠTE, TADA SE GLASNO SMIJEŠ, NOĆIMA BDIJEŠ, SAN TI NE DOLAZI NA OČI, NE ZNAŠ DA LI ĆE KRAJ TOJ MUCI USKORO DĆI. KADA TE UNIŠTE TVOJE MISLI LETE U NEKE SNOVE DALEKE KADA SI BIO DIJETE, , PUN SNOVA I SJETE. KADA TE UNIŠTE, UDARAJUĆI RUKAMA, IZGOVARAJUČI OGAVNE RIJEČI USTIMA TIM. ALI JEDNOG DANA TI PODIGNEŠ GLAS I SRUŠIŠ NJEGOVU SLAVU. TO KOJI SI ME GAZIO, TUKAO UMJESTO DA SI ME LJUBIO I MAZIO. DOŠAO JE MUKAMA MOJIM KRAJ I JA PODIGOH RUKU I GLAS ZNAJ. ...

(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

PUT NA PUT MORAM POĆ I KADA JE DAN I KADA JE NOĆ, PUT JE DUG I NAPORAN, NOGE SE VUKU, NA TOM PUTU MOŽDA PRONAĐEM TEBE I TVOJU TOPLU RUKU. PUTEVA JE MNOGO,KOJIM SADA POĆI U NOĆI KAKO SADA DA NJIME DO TVOG POVRIJEĐENOG SRCA DOĆI. POVRIJEDILI SU TE MNOGI NA PUTU TOM, LAGALI LI TI, ISTINU SKRIVALI, A TI SI PRAŠTALA, A ONI JOŠ GORI BIVALI ZATO JEDNOG DANA ODLUČIH NA PUT KREĆEM SAMA. I KADA JE ODLUKA PALA, OSJETIH SE SRETNA KAO KADA SAM BILA MALA. PUT JE SADA ČIST, MOŽDA JOŠ NAIĐEM NA KOJI LAŽAN LIST, ALI ME VIŠE TO NE DIRA, MOJE SRCE SADA IMA MIRA, SHVATILO JE ONO DA JE SVIJET PUN LAŽLJIVACA, PA IH PUSTIM DA I DALJE LAŽU, PUSTIM IH I ČEKAM KADA ĆE DA ISTINU KAŽU, JEDNOG DANA, ALI TAJ DAN OBIČNO NE DOĐE, A KADA TO NE UČINE,OKRENEM SE OD NJIH, PREKRIŽIM IH, KAO DA NIKADA POSTOJALI NISU I VIŠE ME TO NE BRINE. NA TOM PUTU IMA I DRUGIH LJUDI, KOJI SE ISTINOM SLUŽE, KOJI JE POŠTUJU, A TI IM SAMO ISKREN PRIJATELJ BUDI, I BUDI SRETNA, JER JOŠ IMA ISKRENIH LJUDI. KRENULA SAM NA DUG PUT, TAMO LAŽ, A OVDJE LIST ŽUT, STO MI STAO NA PUT. ZATO PUTUJEM VEĆ DUGO JA , NE NAZIREM KRAJA TOM PUTU, ALI SE NADAM DA NEGDJE POSTOJI KRAJ NEGDJE ĆU I JA STATI, I ISKRENOM PRIJATELJU SVOJU RUKU DATI, MADA JOŠ UVIJEK MOJE SRCE NE MOŽE DA SHVATI, DA LJUDI VOLE TOLIKO LAGATI. AKO MISLITE DA ME ZAVARAVATE, VARATE SAMI SEBE, JER JA OD VAS ODLAZIM PUTEM DRUGIM, U DALJINU, DA VAŠ POGLED POTPUNO IZGUBIM...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

OTAC.... IDEM, TEŠKO MI JE KADA POSJEĆUJEM TVOJ TIHI DOM, NIKADA ZNAM VIŠE NEĆEŠ BITI TU U VRTU SVOM, PUNOG CVIJEĆA, DJEČJEG SMIJEHA, CVRKUTA PTICA, LAVEŽA PASA. OTIŠAO SI JEDNOG DANA TIHO KAKO SI I ŽIVIO, ZATVORIO SI OČI I NEMA TE VIŠE, NI U MOM DANU NI NOĆI, ZNAM DA MI VIŠE NE MOŽEŠ DOĆI. SAMO SJEĆANJA NIKADA NA TEBE NE BLIJEDE, SJETIM TE SE SVAKOG ČASA, SVAKOG DANA, GODINE SVAKE, KADA SAM BILA DIJETE, KADA SI MI TI PRIČAO PRIČE O JEDNOM DJEČAKU, O JEDNOM TEŠKOM ŽIVOTU, ALI BEZ SJETE, TE TVOJE PRIČE BILE SU LIJEPE I VOLJELA SAM IH SLUŠATI KADA SAM BILA DIJETE.... (stihovi posveceni mom ocu Jadranka Rogić).

[Type here]

LIŠĆE ŠUŠTI KAO DA STIHOVE STVARA, KAO DA PO PAPIRU ŠARA, U TISUĆU BOJA, KAO DA JE SVAKA BOJA MOJA. TAMO VIDIM LIST ŽUT STAO MI NA PUT, KAO DA NEKOG ČEKA, POGLEDA ME BLIZU, A NE IZ DALEKA. GLE, NA OVOM LISTU JE I MALA SJENA, KAPLJICA MALA,TKO ZNA OD KUDA JE PALA. VIDI SE MNOGO LIŠĆA PADA NA PUTEVE MOJIH NADA, KAO DA ZABORAV TRAŽE, NE ŽELE DA IM ITKO VIŠE LAŽE. SVAKI LIST KOJI NA MOJ DLAN PADA, JE JEDNA MISAO I JEDNA NEISPUNJENA NADA...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

RAZMIŠLJAM SVE JE TIHO OKO MENE TAMA, RAZMISLJAM O SEBI, O VAMA , O NAMA, MISLI MI LETE I PUNO TOGA SE SJETE, KADA SAM BILA DIJETE. LUTALA SAM SA OCEM VELEBITOM TIM, STAZAMA ŠUŠKAVIM U DANIMA LJETNIM, A SADA LEŽIM TU U BOLNICI SAMA NA VRHU GRADA, OCA NEMA VIŠE, A NI MENI SE BAŠ DOBRO NE PIŠE. ALI IPAK U MENI SE RAĐA NADA, DA NETKO MISLI NA MENE, TU IZ SJENE. SAN MI NE DOLAZI NA OĆI, RAZMIŠLJAM PUNO U OVOJ NOĆI NA VAS, NA NAS. BROJIM SATE DA DAN DOĐE, DA SVE OVO PROĐE, DA BOLI NESTANE, DA ME NE SLOME SJENE BEZIMENE. ...(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

DAMA I TAKO KROZ TU KIŠNU JESEN PROLAZIM SAMA, JER JA SAM SAMO JEDNA OD DAMA MNOGO LJUDI PROĐE NA MOJ DANI MNOGO DOĐE DA MI ČESTITA ROĐENDAN. I TAKO NA TOJ KLUPI SJEDIM SAMA RAZMIŠLJAM O VAMA, OSMJEHUJEM SE SAMA, JER JA SAM SAMO JEDNA STARA DAMA. DAMA JE SVE I TI NE MOŽEŠ BEZ NJE, NEKAD SI VOLIO NJENE OČI I OSMIJEH MLAD, A SAD SE PITAŠ GDJE JE TO OTIŠLO SAD. MOŽDA SI GA DAVNO IZGUBIO I U NJOJ DUŠU UBIO, MOŽDA NE ZNAŠ TO NI SAD, ALI ZNAJ DA JOŠ UVIJEK SAM DAMA MADA NA TOJ KLUPI SJEDIM SAMA. ZATO TI ŠALJEM ZADNJI OSMIJEH TAJ, JE POKUŠAJ TI NIJE USPIO ZNAJ, JER JA SAM JOŠ UVIJEK DAMA, MADA U SRCU I DUŠI VEĆ JAKO DUGO SAMA..

(stihovi Jadranka Rogić Ada) .

[Type here]

JEDNOG DANA JEDNOG DANA SAMO SI OTIŠAO, NI POZDRAVIO SE NISI, KAO DA SI ZNAO, DA JE TAKO BOLJE, ZA NAS OBOJE. SKLOPIO SI SVOJE OČI, SAM U TIŠINI JESENSKE NOĆI, PREVARIO SI ME, JER REKAO SI DA ĆEŠ SUTRA VEĆ DOĆI. ČEKALA SAM DANIMA, DA SE POJAVIŠ NA VRATIMA DOMA SVOG, ALI TEBE VIŠE NEMA, REKLI SU MI DA SI OTIŠAO, TAMO GDJE JE I BOG. SADA MI JE JASNO DA OD TAMO POVRATKA NEMA, DA JESEN POLAKO ODLAZI I ZIMA SE SPREMA. I TAKO PROĐE OD ODLASKA TVOG TRIDESET I TRI LJETA, ALI NA DANAŠNJI DAN UVIJEK ME OBUZME NEKA SJETA. (stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

BEZIMENA HODAM. DOLINAMA TIM, BRJEGOVIMA SVIM. PJEVAM. U SNU I NA JAVI,PJESMA MI DUŠU OTVARA, SUZU U OČIMA STVARA. PIŠEM. DANJU I NOĆU, PIŠEM U SVAKOM TRENU I KADA HOĆU. ČITAM. RIJEČI NEKE, NEČIJE, DAVNO IZREKLE. MISLIM. O DANIMA NEKIM DALEKIM, I ONIMA ŠTO ĆE TAKO BRZO PROĆI. MAŠTAM. SVAŠTA, DA ĆE ME NETKO ZVAT, DA ĆE MI RUKU PRUŽITI I LJUBAV MI DAT, SMIJEM SE. NEISPRIČANIM VICEVIMA, PRIČAMA NEKOG ČOVJEKA, NEKE ŽENE, NEKAD MLADE, MENI NEZNANE I STRANE. TRČIM. ZA NEKIM, MENI DALEKIM, MOŽDA I STIGNEM TAMO TKO ĆE DA GA ZNA. SUMNJAM. U SVE, JER LAGALI SU MNOGI, PA ČAK I TI PRIJATELJU MOJ, SADA ME TRAŽIŠ, ALI MENE NEMA VIŠE, MOJA DUŠA VEĆ TE DAVNO IZBRISALA , NE POSTOJIŠ VIŠE. BRIŠEM. NEKI DAN, NEKU MISAO, SJETU NEKU, IDEM SADA VAN U SVIJET U NEKU BOLJU STVARNOST, U REALNOST.. ZAVRŠAVAM. ZADNJI STIH POSVEĆEN NAMA, VAMA, JER SUTRA NEMA NAS VIŠE, NAŠE TIJELO VIŠE NE DIŠE. UMIREM. U DUŠI, SRCE SE JOŠ BORI, MOŽDA ĆE DOĆI I NEKI SNOVI NOVI. ŽIVIM. DA TREBA DA SE NADAM I RADUJEM, NE TREBA DA MI DUŠA NI SRCE VIŠE GLADUJE. TREBA DA LJUBIM I LJUBAV STVARAM, A NE SAMO DA SAMUJEM I PO PAPIRU ŠARAM. KRAJ JE OVE BEZIMENE PJESME SAD, NISAM VIŠE MLADA, A NI TI NISI MLAD, NAJBOLJE DA SE SADA UZMEMO ZA RUKE , I KRENEMO U ŠETNJU KROZ NAŠ PREKRASAN GRAD. (stihovi Jadranka Ada Rogić)

[Type here]

DO YOU KNOW? DO YOU KNOW MY SILENT SORROW ALL MELLOW DREAMS THAT I HAVE BORROWED UNTIL YESTERDAY, WE WERE JOYFUL, NOW THE DOWN HAS CHANGED IT ALL, MY HOPES AND MY ALL. WHY DID IT HAVE TO BE LIKE THIS? DIDN'T MY EYES TELL YOU EVERYTHING THEY KNEW HAVEN'T YOU UNDERSTAND WHAT IT MEANS THE SPARK WHILE I WAS WHATCHING YOU. DO YOU KNOW THAT I'VE NOTICED YOU BEFORE, EVEN THEN I WISHED FOR US TO BE TOGETHER BUT NO YOU DON'T UNDERSTAND NOR YOU WANT TO. I WONDER WHY ARE YOU LIKE THAT WHY WON'T YOU SAY SOMETHING. SPEAK, PLEASE DON'T STAY SILENT. YOUR SILENCE HURTS MORE THAN WORDS. DON'T YOU WONNA BE NEAR ME, SEE ME, BUT I FOUND SOME STRENGTH AND APPROACHED YOU, I TRYED TO GET CLOSER, AND YOU WERE JUST COLD, TOWARDS ALL OF MY ATEMPTS . ON YOUR LIPS I SAW ONLY A SMIRK, WHILE YOUR EYES SAID NOTHING AT ALL, THEY WERE EMPTY, DIMMED FROM LIGUOR, I AFFERED YOU MY BODY, MY SOUL, ALL OF MY LOVE THAT CAN BE FOUND IN A SMALL CREATURE AS ME. NOW YOU ARE GONE, MY LOVE IS FADING. SLOWLY I'M TRAYING TO MAKE PEACE WITH IT AND I'M TRYING TO FOLLOW A SAYING THAT SOME LOVERS HAVE LONG TOLD. FORGET BECAUSE I'M FORGETING.(stihovi Jadranka Ada Rogić, prijevod na engleski Anella Šlogar).

[Type here]

DA LI ZNAŠ? DA LI ZNAŠ DA TIHO PATIM I ONDA KADA SE U SNOVE VRATIM, JUŠER SMO BILI SRETNI, A SADA JE JUTRO PROMIJENILO SVE MOJE NADE, SVE MOJE SNE. ZAR TI MOJE OČI NISU REKLE SVE, ZAR NISI SHVATIO ŠTO ZNAČI SJAJ U MOJIM OČIMA KADA TE GLEDAM. DA LI ZNAŠ DA SAM TE VEĆ DAVNO PRIMJETILA, VEĆ TADA SAM ŽELJELA DA BUDEMO ZAJEDNO, ALI NE TI NE RAZUMIJEŠ ILI TO NE ŽELIŠ. PITAM SE ZAŠTO SI TAKAV, ZAŠTO NIŠTA NEĆEŠ REĆI, GOVORI MOLIM TE, NE ŠUTI, TVOJA ME ŠUTNJA POGAĐA OD BILO KAKVIH RIJEČI. DA LI MI NE ŽELIŠ PRIĆI, VIDJETI ME, ALI JA SAM SMOGLA TOLIKO SNAGE I PRIŠLA TI, NASTOJALA SE ZBLIŽITI, MEĐUTIM TI SI OSTAJAO NA SVE MOJE POKUŠAJE HLADAN, NA TVOJIM SAM USNAMA VIDJELA SAMO SMIJEŠAK, TVOJE MI OČI NISU GOVORILE NIŠTA, BILE SU PROZIRNE, MUTNE OD ISPIJENOG PIĆA. PONUDILA SAN TI SVOHE TIJELO, SVOJU DUŠU, SVU LJUBAV KOJA MOŽE BITI U JEDNOM SITNOM BIĆU KAO ŠTO SAM JA. ALI TEBE NEMA VIŠE, MOJA LJUBAV PRESTAJE, POMALO NASTOJIM DA SE POMIRIM S TIM I NASTOJIM SLIJEDITI IZREKU KOJU SU NEKI LJUBAVNICI VEĆ DAVNO REKLI: ZABORAVI JER ZABORAVLJAM...

(stihovi Jadranka Ada Rogić)

[Type here]

NEDJELJA KAKO JE LIJEPA NEDJELJA U DOMU MOM, ČUJE SE TIHA PJESMA, SMIJEH I CIKA, IZ KUHINJE SE ŠIRI OPOJAN MIRIS FINIH KOLAČA, ŠTO IH BAKA SPREMA. NEDJELJOM NAS JE PUNO U DOMU MOM, DJECA SU TU, UNUČADI LUPAJU O TIPKE KLAVIRA, VABEĆI BAKU DA IM NEŠTO ODSVIRA. BAKA IH GLEDA I SAMO SE SMIJE, NJENO SRCE JOJ JE ISPUNJENO, JER KĆERI SU JOJ TU, DOVELE I UNUČAD SVU. VOLIM TE NEDJELJE NAŠE KADA JE SVE PUNO SMIJEHA I GRAJE, I PAS SE PRIDRUŽUJE , REPOM MAŠE I VESELO LAJE, SVE ODIŠE VESELJEM, SMIJEHOM, PJESMOM. SRCA SU NAM PUNA, A DUŠA KAO DA VIČE, BITI ĆE OPET TAKO I U NEDJELJU DRUGU, KADA ĆE NAM BAKA ISPRIČATI. NEKU NEDJELJNU PRIČU DRUGU. KAKO VOLIM TE NEDJELJE NAŠE....(stihovi Jadranka Rogić Ada)

[Type here]

(JADRANKA. POETRY IN WORDS AND IMAGES) Copyright © 2017 by (Jadranka Ada Rogić) All rights reserved. No part of this book may be reproduced or transmitted in any form or by any means without written permission from the author.