Ibn Tejmija-Najbolja oporuka

NAJBOLJA OPORUKA [ejhul - Islam Ibn - Tejmijje

UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA Omer Sulejman el - E{kar

Sarajevo, 2001. - 1422. H.G.

Naslov originala EL-VESIJJE EL-KUBRA Naslov prijevoda NAJBOLJA OPORUKA Autor [ejhul-Islam Ibn-Tejmijje

Naslov originala ESERUL IMAN FI TAHRIR-IL-INSAN Naslov prijevoda UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA Autor dr. Omer Sulejman el-E{kar

Prevodilac Husejn Ebu-Idris

Prevodilac Muhammed Puri{evi}

[erijatski recenzent Muhamed \uliman

[erijatski recenzent hfz. Muhammed Por~a

Lektor i korektor Mensur Had`iavdi}

DTP Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

Likovno-tehni~ki urednik Ned`ad Kazi} Fatih Farhat

[tampa OKO - Sarajevo Tira`: 30 000

Lektor i korektor Sabina Deljkovi} Omer Resulovi}

KNJIGA BROJ 8 Tre}e izdanje BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar Kralj Fahd u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA DVA HRAMA KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.1 Ibn - TEJMIJJE, [ejhul - Islam Najbolja oporuka / [ejhul - Islam Ibn-Temijje; (prevodilac Husein Ebu-Idris).

Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka / Omer Sulejman el-E{kar; (prevodilac Muhamed Puri{evi}). - 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1999. - 66 str.; 20 cm. - (Porodi~na biblioteka; knj. 8) Prijevod djela: El-vesijje el-kubra. Eserul iman fi tahriril-insan ISBN 9958 - 880 - 19 - 9 1. El-E{kar, Omer Sulejman 2. El-E{kar, Omer Sulejman: Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka COBISS - ID 6529286

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ~ovjek ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (El - En am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj (El - En am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.

Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.

U hadisu se spominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije jeste ~injenje ibadeta Allahu: D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,

povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo?

U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice , koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao,oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla.

Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao - veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako|er.

Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se.

Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

DOVA Gospodara Uzvi{enog molim da ovim prevodom nagradi moje roditelje koji su upotpunili svoje dobro~instvo prema meni. Allaha molim da ih Svojom milo{}u obaspe i da im D`ennet kona~nim boravi{tem u~ini. Amin!

Prevodilac

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zahvaljujem Allahu, osim Kojeg drugog boga nema. On je svemogu}i i jedino je On hvale dostojan. Neka je Njegov blagoslov na zadnjeg od svih poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je od poslanika bio najplemenitiji i Allahu, d`elle {anuhu, najbli`i. I neka je spas i mir njegovoj porodici i njegovim drugovima.

Pa zatim: Allah, d`elle {anuhu, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i pravom vjerom, koja }e nad svim vjerama dominirati. On Uzvi{eni Svom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Knjigu s jasnom istinom, koja potvr|uje ranije objavljene knjige. Ovom je Knjigom prava Allahova vjera usavr{ena, Njegova je blagodat ljudima upotpunjena, i zajednica koja se ove Knjige prihvatila jeste najbolja zajednica koja se ikada pojavila na tlu ovog dunjaluka. Allah, d`elle {anuhu, ovu je zajednicu u~inio nosiocem Njegove pravde me|u ljudima i zbog toga }e ovaj ummet biti svjedok protiv ljudi na Sudnjem danu.

Ovaj ummet slijedi Allahovu vjeru, kojom je On poslao sve poslanike da bi ljudima dostavili [erijat. Zatim, ummet je islama izabran iznad ostalih zajednica i odlikovan je vjerozakonom i uputom kojom je On njima zadovoljan.

OSNOVE VJEROVANJA 1. Najuzvi{enija i najbolja osnova vjerovanja jeste svjedo~anstvo da nema boga mimo Allaha, d`elle {anuhu, Koji u Kur anu ka`e: I nismo nijednog poslanika prije tebe poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, pa Meni robujte. (Kur an, 21:25) Svakoj smo zajednici poslanika poslali - Allahu robujte, a taguta se klonite (klonite se svega {to se obo`ava mimo Allaha). (Kur an, 16:36) I pitaj o onome {to smo prije tebe objavili, da li smo naredili da se mimo Milostivom nekakvim bo`anstvima robuje!? (Kur an, 43:45) O poslanici, dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela ~inite, Ja dobro znam {to vi radite! Ova va{a vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{, pa se Mene bojte. (Kur an, 23:51-52) Tako|er, od osnova vjerovanja jeste i vjerovanje u Allahove knjige i Njegove poslanike.

Uzvi{eni Allah, ka`e: Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.

(Kur an, 2:136) Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti. (Kur an, 2:285) Od osnova islamskog vjerovanja jeste i vjerovanje u Sudnji dan u kome }e ljudi biti nagra|eni ili ka`njeni za svoja djela. Kao {to smo mogli vidjeti, Allah, d`elle {anuhu, obavijestio nas je o vjerovanju prija{njih mu mina, te ka`e: One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, i kr{}ani, i Sabijci - one

14

Najbolja oporuka

koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, - doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!

(Kur an, 2:62) Tako|er, u poglavljima El-En am i El-A raf i drugim mekanskim surama spomenute odredbe [erijata, poziv na robovanje samo Allahu, d`.{., i odvra}anje od {irka, nare|enje dobro~instva roditeljima i o~uvanja rodbinskih veza, ispunjenje obe}anja i pravde u govoru, zabrana zakidanja pri mjerenju, udjeljivanje sirotinji, zabrana bespravnog ubijanja, zabrana javnog i tajnog grije{enja, zabrana rasprave o vjeri bez ikakvog znanja, obaveza ispravnog ispovijedanja tevhida Allahu, d`elle {anuhu, oslanjanje samo na Allaha, d`.{., nadaju}i se Njegovoj milosti - istovremeno strahuju}i od Njegove kazne, prihvatanje Allahovog suda i ispunjavanje islamskih odredbi, i iskazivanje potpune ljubavi Allahu i Njegovom Poslaniku prije svoje porodice, imovine i ~ovjeku dragih ljudi.

2. Svjedo~iti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, tj. iskreno prihvatiti i slijediti njegov sunnet u svim segmentima `ivota. Allahje , d`elle {anuhu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Kur an i mudrost (sunnet), a vjernicima i poslanikovim `enama naredio je da se toga pridr`avaju i da taj sunnet praktikuju. Allah, d`.{., ka`e: Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i u~i te onome {to nisi znao. (Kur an, 4:113) Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je jednog izme|u njih kao poslanika poslao, da im rije~i Njegove kazuje, da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrosti nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi. (Kur an, 3:164) I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima va{im.

(Kur an, 33:34) Selefus-salih komentari{u}i ajete u kojima se spominje mudrost, sla`u se na tome da je u pitanju sunnet, jer {ta je ono {to se u domovima `ena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazivalo i praktikovalo ako to nije bio njegov sunnet. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dat mi je Kur an i ono sli~no njemu s njime (sunnet). (Prenosi EbuDavud) Hasan b. Atijje, rahimehullah, ka`e: D`ibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i podu~avao ga sunnetu kao {to ga je u~io Kur anu. Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allahova je uputa kojoj je On podu~io ljude. Zato vidimo da bez sunneta ne bi shvatili islamske obrede ma koje vrste oni bili; npr. namaz, zekat, upravljanje prema kibli, sed`da, ruku , post mjeseca ramazana, obavljanje had`a, itd. Bez sunneta ne bi znali na~in sprovo|enja islamskih kazni za odre|ene prestupe, ne bi znali ceremoniju vjen~anja i sve {to ona nosi sa sobom od odgovornosti, ne bi znali norme koje se odnose na nasljedno pravo, kupoprodaju i me|usobne trgova~ke odnose u zajednici. Bez sunneta

Najbolja oporuka

15

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi znali o postojanju posebnog namaza pri pomra~enju Sunca ili Mjeseca, ne bi znali o postojanju namaza kojim molimo Allaha, d`.{., da spusti ki{u, ne bi znali o d`enazi i teravih-namazu itd. Ukratko, bez sunneta ne bi znali na koji bi na~in robovali Allahu, d`elle {anuhu.

Allah, d`elle {anuhu, u srca je vjernika usadio iman i u~inio ih sljedbenicima Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao da Allah, d`.{., ne}e dozvoliti da se ovaj ummet slo`i na zabludi kao {to je to bio slu~aj kod prija{njih zajednica. A svakoj zajednici koja je zalutala, Allah, d`elle {anuhu, prije toga je poslao poslanika: Svakom smo ummetu poslanika poslali - Allahu robujte, a klonite se onoga {to se obo`ava mimo Allaha. (Kur an, 16:36) A nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao. (Kur an, 35:24) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je poslanik nakon koga drugog ne}e biti. Allah je Uzvi{eni ovaj ummet sa~uvao od zablude i dao je ovom ummetu ljude koji }e nositi pravo znanje Kur ana i sunneta i biti dokaz protiv neznalica i zabludjelih. Time se u~enjaci ehli-sunneta odlikuju nad u~enjacima prohtjeva i strasti, koji slijede samo ono {to odgovara njihovoj po`udi, i stalno se suprotstavljaju sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prije, tako i danas.

VA@NOST JEDINSTVA Allah, d`elle {anuhu, zapovijeda slije|enje sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a muslimane savjetuje da se svi zajedno prihvate Njegova u`eta i da se nikako ne razdvajaju.

Onaj ko se pokorava Poslaniku, pa taj se zaista pokorio Allahu. (Kur an 4:80) A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom nare|enju, pokoravali. (Kur an, 4:64) Reci: ,Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. (Kur an, 3:31) I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (Kur an, 4:65) O jedinstvu muslimana Allah, d`.{., ka`e: Svi se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne podvajajte. (Kur an, 3:103)

16

Najbolja oporuka

Uistinu! Oni koji su razdijelili vjeru svoju i postali sekte, nisi njihov ni u ~emu. (Kur an, 6:159) I ne budite kao oni koji su se razjedinili kad su im ve} jasni dokazi do{li.

(Kur an, 3:105) Nare|eno im je da samo Allahu, iskreno ispovjedaju}i vjeru, robuju. Da obavljaju namaz i daju zekat, jer je to prava vjera. (Kur an, 98:5) I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (Kur an 6:153) Uputi nas na pravi put, put onih kojima si blagodat darovao, ne onih koji izazivaju srd`bu protiv sebe, niti zalutalih. (Kur an 1:5-7) Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su jevreji ti koji su izazvali Allahovu srd`bu protiv sebe, dok su kr{}ani ti koji su zalutali.

U poglavlju El-Fatiha , koje nije objavljeno ni u Tevratu, a ni u Ind`ilu, a ni u Kur anu, nema sli~nog poglavlja ovom poglavlju, Allah, d`.{., nam nare|uje da Ga molimo da nas na pravi put uputi, na put onih koji su blagodat Njegovu zaradili, a ne na put onih koji su zalutali i Njegovu srd`bu izazvali, kao {to je to bio slu~aj s jevrejima i kr{}anima.

ZNA^ENJE PRAVOG PUTA Es-sirat-ul-mustekim , tj. pravi put, to je Allahova vjera, islam. Pravi put jeste ono {to se nalazi u Kur anu i u metodu rada Poslanika, alejhis-selam, kojeg se pridr`avaju iskreni muslimani, tj. sljedbenici sunneta i d`em ata. Prenosi se je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista su se prije vas sljedbenici Knjige podijelili na sedamdeset i dvije stranke, a zaista }e se i moj ummet podijeliti na sedamdeset i tri. Sve }e u Vatru osim jedne, to je d`ema a. (Prenosi Ahmed) U drugom predanju stoji: Sve }e one u Vatru, osim one na ~emu sam ja i moji ashabi.

(Prenosi Tirmizi)

UMJERENOST EHLI - SUNNETA Kao {to je islamski ummet jedini me|u svim zajednicama kojeg krasi umjerenost, tako je zajednica ehli-sunneta upravo ona koju krasi odli~je umjerenosti izme|u mnogih zalutalih islamskih sekti i stranki. Muslimani su umjereni kada su u pitanju poslanici, vjerovjesnici i Allahovi dobri robovi. Oni nisu pretjerali u pogledu njih kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji su

Najbolja oporuka

17

svoje poslanike i sve}enike mimo Allaha, d`elle {anuhu, za svoje bogove uzeli. A bilo im je nare|eno da samo Allahu Jedinom robuju. On je visoko iznad onog {to Mu pripisuju.

Muslimani nisu kao jevreji, koji su zbog prevelike mr`nje prema Allahovoj poslanici svoje poslanike ubijali. Oni su ubijali one koji su im nare|ivali dobro i pravdu. A uvijek kada bi im neki poslanik dolazio s onim {to se njima nije dopadalo, u la` bi ga ugonili ili bi ga na kraju ubili.

Muslimani vjeruju u Allahove poslanike, koje su pomagali u njihovoj zada}i, svoju su im ljubav poklanjali, i na putu ih istine podr`avali. I pored toga oni ih nisu obo`avali niti su ih za svoje bogove uzeli. Allah, d`elle {anuhu, ka`e: Nije za ~ovjeka da mu da Allah Knjigu i mudrost i poslanstvo, zatim da rekne ljudima: Budite robovi moji mimo Allaha , nego: Budite u~eni i pobo`ni zato {to znate Knjigu i {to je prou~avate. I ne nare|uje vam da uzimate meleke i vjerovjesnike gospodarima. Zar da vam naredi nevjerstvo nakon {to ste bili muslimani. (Kur an, 3:79-80) Muslimani nisu o Isau, alejhis-selam, rekli da je sin bo`iji ili da je sam bog, kao {to to tvrde kr{}ani. Muslimani o Merjemi ne ka`u da je bila bludnica kao {to to tvrde jevreji.

Muslimani ka`u da je Isa, a.s., poslanik, rob i stvoren rije~ju Allahovom koju je On udahnuo u Merjemu, radijallahu anha, koju nikad nijedan mu{karac nije dodirnuo. Muslimani vjeruju da je [erijat Allahov vjerozakon koji On derogira, dopunjuje i potvr|uje kako `eli.

Muslimani nisu poput jevreja, koji tvrde da Allah, d`elle {anuhu, Svoje objave ne dopunjuje niti ih pak derogira. O ovom njihovom vjerovanju Allah, d`.{., ka`e: Re}i }e glupaci od ljudi: [ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali? (Kur an, 2:142) A kada im se ka`e: Vjerujte u ono {to vam Allah objavljuje! - oni odgovaraju: Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno - i ne}e da vjeruju u ono {to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje ono {to oni imaju. (Kur an, 2:91) Muslimani ne dozvoljavaju svojim u~enjacima da islamske propise mijenjaju u skladu s njihovim prohtjevima. Pa da ljudima zapovijedaju ono {to se njima prohtije, istovremeno ih odvra}aju}i od onoga {to se njima ne dopada. Takav je slu~aj s kr{}anima o kojima Allah, d`elle {anuhu, ka`e: Uzimaju sve}enike svoje i monahe svoje bogovima mimo Allaha. (Kur an, 9:31) (Kr{}ani nisu svoje monahe i sve}enike obo`avali smatraju}i ih bogovima, ve} su se njima pokorili u onome {to su im od zabranjenog dozvolili, a od dozvoljenog zabranili. To je ibadet kr{}ana njihovim sve}enicima. – Prim. prev.)

Muslimani potvr|uju da je Allah, d`.{., Stvoritelj i da Njemu pripada naredba. Pa kao {to

18

Najbolja oporuka

niko osim Allaha ne mo`e stvarati, tako niko osim Njega Uzvi{enog ne mo`e ljudima odre|ivati i nare|ivati njihov sistem `ivota. Muslimani su se pokorili Allahovom nare|enju i potvr|uju Njegove rije~i u Kur anu: Uistinu! Allah dosu|uje {ta `eli. (Kur an, 5/1) ^ovjek koji je samo obi~no stvorenje nema nikakva prava da mijenja Allahov zakon, ma koliko va`na li~nost on bio me|u ljudima.

Muslimani se ne poistovje}uju s vjerovanjem jevreja, koji su Allahu, d`elle {anuhu, pripisali svojstva Njegovih stvorenja. Jevreji govore da je Allah, d`.{., siroma{an, a da su oni bogati. Rekli su da je Allah, d`elle {anuhu, {krtac, i reko{e da se nakon stvaranja nebesa i Zemlje On Uzvi{eni umorio, te je u subotu rije{io odmoriti se.

Nasuprot ovim, kr{}ani su ~ovjeku pripisali svojstva Stvoritelja, te o Isau, sallallahu alejhi ve sellem, reko{e da on stvara, opskrbljuje, opra{ta, nagra|uje i ka`njava.

Muslimani vjeruju u Allaha, subhanehu ve te ala, Koji nema sudruga i Kome niko ravan nije. Ni{ta nije kao On. On je Stvoritelj, Gospodar svih svjetova. Sve je Njemu pot~injeno i sva stvorenja trebaju Njega, a On nema nikakve potrebe za njima.

Svako ko je na nebesima i na Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob.

Doista ih je sra~unao i pobrojao ih brojanjem. I svaki od njih do}i }e Njemu na dan kijameta, sam. (Kur an, 19:93-95) Muslimani se pridr`avaju halala koji im je Allah, d`elle {anuhu, dozvolio, a klone se harama koji je Allah, d`.{., zabranio, i nisu kao jevreji, koji se toga nisu pridr`avali, te o kojima Allah, d`.{., ka`e: I zbog te{kog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im dozvoljena bila. (Kur an, 4:160) Prenosi se da im je Allah, d`elle {anuhu, zabranio tri stotine {ezdeset vrsta jela, a naredio im je dvije stotine ~etrdeset i osam propisa. Sve je to bio plod njihove neposlu{nosti Allahu, d`.{.. S druge strane, vidimo kr{}ane, koji su dozvolili sve ono {to im je Allah, d`elle {anuhu, zabranio. Njima je Isa (Isus), sallallahu alejhi ve sellem, rekao da im ni{ta vi{e nije dozvoljeno nakon onoga {to im se zabranilo. Zbog toga Uzvi{eni u Kur anu ka`e: Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha niti u Dan posljednji, i ne zabranjuju {ta je zabranio Allah i Poslanik Njegov, i ne ispovijedaju Vjeru istine - od onih kojima je data Knjiga - dok ne dadnu d`izju poslu{no i ponizno.

(Kur an, 9:29) O pravim vjernicima Uzvi{eni ka`e: Milost Moja obuhvata svaku stvar. Zato }u je upisati onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u ajete Na{e vjeruju, koji slijede poslanika, Vjerovjesnika, koji ne zna ~itati ni pisati, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tevratu i Ind`ilu. Nare|uje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im nevaljale, i osloba|a ih tereta

Najbolja oporuka

19

njihovog i okova koji su bili na njima. Pa koji vjeruju u njega i po{tuju ga, i poma`u ga i slijede svjetlo koje je spu{teno s njim - to su oni koji }e uspjeti.

(Kur an, 7:156-157) Na ovaj se na~in muslimani odvajaju od nevjernika. Isto tako se ehli-sunnet (iskreni sljedbenici vjerodostojnog sunneta) odvajaju od onih muslimana koji su se me|u sobom zbog prohtjeva i strasti razdvojili. Zbog toga ehli-sunnet vjeruju u sve ono {to je Allah, d`.{., objavio na na~in na koji je On objavio. Oni ne pori~u Allahova svojstva kao {to to ~ine neke zalutale sekte. Oni ne poistovje}uju svojstva Allaha, d`elle {anuhu, sa svojstvima Njegovih stvorenja, niti Njega upore|uju s ni{tavilom i ne pripisuju Mu nedostatke i manjkavost. To je vjerovanje nekih islamskih sekti. Ehli-sunnet vjeruju u ono {to je Allah, d`elle {anuhu, rekao o Sebi u Kur anu i u ono {to je rekao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Hadisu. Oni ne iskrivljuju pravo zna~enje Allahovih svojstava, niti ih pori~u, a niti ih upore|uju sa svojstvima stvorenja.

Pripadnici ehli-sunneta umjereni su kada je u pitanju vjerovanje i o~itovanje da samo Allahu, d`elle {anuhu, pripada stvaranje i sud. Pa oni nisu od onih koji pori~u Allahovu potpunu mo} i Njegovo upravljanje stvorenjima. A nisu ni od onih koji nered i smutnju siju smatraju}i da Allah, d`elle {anuhu, nije dao ~ovjeku slobodnu volju izbora pri vr{enju djela.

Ovo vjerovanje zna~i poricanje institucije nagra|ivanja, tj. ka`njavanja ljudi zbog njihovih djela. Takvi su se ljudi poistovijetili s predislamskim mnogobo{cima, koji su rekli: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili. (Kur an, 6:148) Ehli-sunnet vjeruju da je Allah, d`elle {anuhu, Svemogu}i Stvoritelj. U Njegovoj je ruci uputa ljudi i On upravlja njihovim srcima i okre}e ih kako On `eli. I ono {to On odredi to i biva, a ono {to nije odredio to i ne bude. Ni{ta Njega ne mo`e onemogu}iti. On je Stvoritelj svega i sva~ega.

Ehli-sunnet vjeruju da ~ovjek posjeduje slobodu izbora kod svojih postupaka. Allah, d`.{., ~ovjeku je dao slobodu izbora i mo} razaznavanja izme|u dobra i zla. Allah, d`elle {anuhu, nije ~ovjeka prisilio na njegova djela, jer onaj kojeg na ne{to prinude mora raditi ono {to mu nije po volji i u ~iju ispravnost ne vjeruje. Allah, d`.{., nije nasilnik Svojim robovima, te je zbog toga u ~ovjeku stvorio slobodnu volju. Allah, d`.{., u tome nema suparnika. Ni{ta nije kao On. Ni{ta ne sli~i Njegovom Bi}u i niko ne posjeduje Njegova svojstva.

Pripadnici ehli-sunneta umjereni su i kada su u pitanju Allahova imena, Njegovo obe}anje i Njegova prijetnja. Ehli-sunnet nisu poput onih (Havarid`) koji smatraju da su veliki grje{nici iz redova muslimana iza{li iz islama i da }e zauvijek biti u D`ehennemu. Ovim mi{ljenjem ti ljudi pori~u {efa at (zauzimanje) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Allaha, d`elle {anuhu, za velike grje{nike ovog ummeta.

Tako|er, pripadnici ehli-sunneta nisu od onih koji smatraju da je iman pokvarenjaka i grje{nika istovjetan s imanom Allahovih poslanika i dobrih vjernika. Ti su ljudi poznati pod

20

Najbolja oporuka

imenom murd`ije, jer smatraju da dobra djela nisu dio imana i ispravne vjere. Time oni ugone u la` Allahovo ka`njavanje nevjernika i grije{nika ovog ummeta.

Ehli-sunnet vjeruju da grje{nici ovog ummeta imaju u sebi osnove imana. Me|utim, njihov iman nije potpun i zbog toga ne zaslu`uju ulazak u D`ennet, a da prije toga, zbog svojih grijeha ne u|u u D`ehennem, u kojem ne}e vje~no ostati. Naprotiv, Allah, d`.{., iz D`ehennema izvest }e sve one u ~ijim je srcima bilo koliko trun imana, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj {efaÂ’at sa~uvao upravo za velike grje{nike za koje }e se zalagati na Sudnjem danu kod Allaha, d`.{.

Ehli-sunnet vole i po{tuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Oni nisu kao neki koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bolji od Ebu-Bekra i Omera. Tako|er, nisu od onih koji smatraju da je Alija bezgrje{ni imam, a da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti svi postali odmetnici i grje{nici osim Alije. Neki od tih ljudi smatraju da je Alija, radijallahu anhu, poslanik ili neka vrsta bo`anstva ({to predstavlja otvoreni {irk i kufr).

Ehli-sunnet nisu kao oni koji smatraju Osmana, radijallahu anhu, i Aliju, radijallahu anhu, kafirima, i koji ovu dvojicu ashaba grde na najgori mogu}i na~in. Ti ljudi smatraju kafirima i sve one koji smatraju da su Osman i Alija bili pravedni vladari islamske dr`ave.

Ehli-sunnet su u svim stvarima vjere umjereni jer oni ispravno slijede KurÂ’an i sunnet, i sve ono na ~emu su se slo`ili prvi islamski nara{taji od muhad`ira i ensarija i svih onih koji se prihvati{e njihove upute.

Najbolja oporuka

21

OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA 1 Svakom se ~ovjeku zamjera na govoru u skladu s ispravnosti, tj. neispravnosti onoga {to on govori ili smatra za ispravno. Me|utim, to nije slu~aj s govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno kada su u pitanju kasnije generacije muslimana koje se nisu, na`alost, u potpunosti dr`ale suda Allaha, d`.{., i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako|er, zanemarili su ispravno shvatanje ova dva izvora islama, i nisu obra}ali potrebnu pa`nju na va`nost razdvajanja izme|u sahih (vjerodostojnog) i daif (slabog) hadisa. Samim tim takve su ljude ophrvale strasti i pogre{na vi|enja stvarnosti odre|enih pitanja, pa je to bio dovoljan povod za razdor i razmimoila`enja me|u muslimanima. Time se otvorio jo{ jedan jaz neprijateljstva me|u sljedbenicima islama.

Sve su ovo povodi koji sa sobom neminovno povla~e neznanje i nasilje, kao {to nas je o tome Allah, d`.{., obavijestio u Kur anu: Mi smo ponudili emanet nebesima i Zemlji i planinama, pa su se sustegli da ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je ~ovjek. Uistinu, on je nasilnik, neznalica. (Kur an, 33:72) Ukoliko Allah, d`elle {anuhu, ~ovjeku podari Svoju blagodat i obdari ga znanjem i pravedno{}u, On ga je samim tim izveo iz zablude. Ka`e Uzvi{eni: Tako mi vremena, uistinu je ~ovjek u gubitku. Izuzev onih koji vjeruju i ~ine dobra djela, i preporu~uju Istinu, i preporu~uju strpljenje. (Kur an, 103:1-3) I u~inismo ih vo|ama - upu}uju po naredbi Na{oj, po{to su bili strpljivi i u dokaze Na{e uvjereni. (Kur an, 32:24)

1 Poznata je stvar da je Allah, d`elle {anuhu, odredio u islamu u~enjake koji }e sa~uvati ~isto}u i izvornost ove vjere. Ti su u~enjaci branili islam i pozivali ljude da se istog iskreno prihvate. Suprotstavljali su se svemu {to nije bilo u suglasnosti s islamom. I pored toga {to su ti u~enjaci ljubomorno ~uvali ovaj din, ne mo`e se pore}i da su samo neke njihove fetve bile zasnovane na slabim, tj. apokrifnim hadisima. To je bio povod {irenja raznih mi{ljenja koja nemaju nikakvog oslonca u Kur anu i sunnetu. Ove stvari nisu tajna onima koji propise islama dokazuju argumentima iz Kur ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prim. prev.

22

Najbolja oporuka

OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U SAHIH I DAIF HADISA Puno je hadisa koji govore o Allahovim, d`.{., svojstvima, u raznim poglavljima hadiskih knjiga u kojima ima dosta daif (slabih) i izmi{ljenih hadisa. Ina~e, te hadise mo`emo podijeliti na dvije vrste: a) onaj govor koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a da istovremeno nema nikakve osnove u vjeri, te zbog toga je zabranjeno takve izreke uop{te i spominjati a kamoli ih pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; b) onaj govor koji se prenosi od Selefus-saliha ili od islamske uleme. U ve}ini slu~ajeva taj je govor istinit i ima podloge u [erijatu. Me|utim, gre{ka je u tome {to se taj govor pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a mora se znati razlika izme|u vjerodostojnog, slabog i izmi{ljenog hadisa. Sunnet je istina i la` mu je itekako strana. Sunnet je uzvi{ena osnova islama op}enito za sve muslimane, a posebno za one koji su se sunneta ~vrsto prihvatili.

KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI U prethodnom je poglavlju bilo govora o tome da Allahova, d`elle {anuhu, vjera (islam) predstavlja umjerenost izme|u krajnosti i pretjerane trpeljivosti. Uzvi{eni Allah, d`.{., ne bi ne{to Svojim robovima propisao, a da mu se {ejtan u tome nije suprotstavio, i to sa dvije stvari: 1. pretjerana krajnost; 2. pretjerana trpeljivost.

Poznato je da je islam vjera mimo koje Allah, d`.{., drugu vjeru ne priznaje. Zbog toga se {ejtan suprotstavio svakoj stvari islama i svemu onome {to upu}uje na islam. Svojim spletkama {ejtan je mnoge muslimane u zabludu odveo. [to je i naj~udnije, odveo je u zabludu ljude iz ovog ummeta koji se odlikuju ibadetom i bogobojazno{}u. [ejtan je te ljude do te mjere zaveo tako da ih vidimo da i pored svoje bogobojaznosti izlaze iz islama kao {to izlazi odapeta strijela iz zategnutog luka.

Najbolja oporuka

23

POJAVA HAVARID@A I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH 2 Prenosi se od Alije, Ebu Se ida el-Hudrija, Sehl b. Ebu-Hanife, Sa da b. Ebu-Vekasa, Abdullaha b. Omera i Ibn-Mes uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao havarid`e o kojima je govorio: Ne}ete vrednovati svoj namaz koliko njihov, a ne}ete vrednovati ni svoj post i u~enje (Kur ana) koliko njihov post i u~enje. U~it }e Kur an, a on ne}e prelaziti njihovu klju~nu kost. Napu{tat }e islam kao strijela odapeta iz luka. Gdje god ih sretnete, ubijajte ih ili se borite protiv njih. Na Sudnjem danu onaj koji ih je ubijao kod Allaha }e imati veliku nagradu. Da ih ja sretnem, ubio bi ih kao {to je Ad3 ubijen. (Prenosi Buhari) Ova grupa ~iju je pojavu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, ve} se u vrijeme Alije, r.a., suprotstavila ovom pravednom vladaru islamske dr`ave. Povode}i se za hadisom kojeg smo spomenuli, Alija i ostali ashabi Poslanika, borili su se protiv ove zalutale grupe ljudi.

RAFIDA I BORBA MUSLIMANA PROTIV NJIH Muslimani su se zbog gore spomenutog hadisa borili i protiv rafida ({i ije). Rafida ({i ije) smatraju kafirima (nevjernicima) sve muslimane - sunnije. [to je jo{ gore, kafirima smatraju Ebu-Bekra, Omera i Osmana (neka je Allah njima zadovoljan). Oni smatraju kafirima one muslimane koji vjeruju da }e se Allah, d`.{., prikazati d`enetlijama u D`ennetu. Tako|er smatraju kafirima muslimane koji vjeruju u Allahova, d`elle {anuhu, savr{ena svojstva i Njegovo odre|enje. I sve muslimane koji se suprotstavljaju njihovim novotarijama {i ije smatraju otpadnicima od {i itskog islama.

Dalje, oni ne peru svoje noge pri uzimanju abdesta, ve} samo ka`iprstom i srednjim prstom potiru gornji dio nogu, odla`u iftar i namaz do pojave prvih zvijezda na nebu, stalno 2 Havarid` - ime posebne grupe ljudi koji otkazuju poslu{nost legitimnom imamu islamske dr`ave. Oni ujedno smatraju da su veliki grje{nici iz ovog ummeta kafiri (nevjernici), {to je suprotno vjerovanju s kojim je Allah, d`elle {anuhu, poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima.

3 Misli se na narod Huda, a.s., koga je Allah, subhanehu ve te ala, uni{tio zbog njihovog nevjerovanja.

24

Najbolja oporuka

sastavljaju namaze bez ikakvog razloga ili opravdanja, stalno na svim namazima u~e kunutdovu, smatraju haramom ono {to muslimani kolju jer su ti muslimani za njih kafiri. Ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vrije|aju i nazivaju ih pogrdnim imenima (istovremeno ih smatraju}i otpadnicima od islama). Zbog toga su se muslimani, nare|enjem Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borili protiv ove otpadni~ke grupe.4

NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA Op}e je poznata stvar da su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih halifa postojali ljudi koji su se izja{njavali kao muslimani. Bilo je me|u njima ~ak i takvih koji su se svojim ibadetom veoma isticali nad ostalim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i pored toga naredio da se neki od njih ~ak i trebaju ubijati. Ako je u tom periodu to bio slu~aj, onda je logi~no zaklju~iti da u na{em vremenu ima jo{ vi{e ljudi koji su svojim postupcima iza{li iz vjere. Ima ~ak i takvih koji se prikazuju kao sljedbenici sunneta, a upravo je sunnet potpuno ~ist od njih i to zbog slijede}ih razloga: 1. pretjerivanje u vjeri, tj. pretjerana krajnost u shvatanju njenih propisa. Ovo je stvar koju je Allah, d`elle {anuhu, zabranio u Kur anu: O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u svojoj vjeri i govorite o Allahu jedino istinu. Zaista je Mesih, Isa, sin Merjemin, poslanik Allahov i stvoren je Rije~ju Njegovom, koju je Merjemi dostavio i `ivot mu dao. (Kur an, 4:171) Reci: O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri svojoj mimo Istine, i ne 4 Rafida - nazvani su ovim imenom zbog njihovog odbijanja Ebu-Bekra i Omera, neka je Allah njima zadovoljan. Nazvani su {iijama zbog njihovih izjava da su oni {iija (stranka) Alije, neka je Allah njime zadovoljan. Osniva~ ove sekte jeste Abdullah b. Sebe , jevrej, porijeklom iz Jemena. On je ~ovjek koji je Aliji, r.a., rekao: Ti si pravi bog . Zbog ovih njegovih rije~i Alija, r.a., zapovjedio je da se sve pristalice ovog nevjernika spale. [ejhul islam Ibn-Tejmije, ka`e: Abdullah ibn-Sebe prvi je ~ovjek koji je me|u muslimane unio nepriznavanje i odbijanje (Ebu-Bekra i Omera). Bio je munafik, nevjernik koji je sijao smutnju i nered me|u muslimanima.

Poku{ao je uni{titi islam na isti na~in na koji je to u~inio i Pavle s kr{}anstvom, kada je me|u kr{}ane unio novotarije koje su bile uzrokom izvitoperivanja njihove vjere. Pavle je bio jevrej koji je licemjerno prihvatio kr{}anstvo. Tako|er je Abdullah ibn Sebe bio jevrej koji je me|u muslimane unio razdor i smutnju svojim direktnim u~e{}em u atentatu i ubojstvu halife Osmana, neka je Allah njime zadovoljan. Ovog su ~ovjeka slijedili ljudi koji su rekli (a i danas to govore i vjeruju): Alija nije mrtav. ^ovjek koga je Ibn-Muld`em ubio nije bio Alija ve} {ejtan (u obliku Alije). Alija je uzdignut ne nebo, kao {to je i Isa, alejhi selam, uzdignut na nebo.

Grom je njegov glas, a munja je njegov bi~. Kada slu{aju grmljavinu, oni ka`u: Selamun alejke, o vladaru pravovjernih. Vjeruju da }e se Alija povratiti na zemlju i ispuniti je pravdom kao {to su je nasilnici (sunnije) ispunili tiranijom. - El-lewamiu el-behije we sewatiu elesrari el-eserije - Autor: Es-Sefarini

Najbolja oporuka

25

slijedite strasti ljudi koji su zabludili ranije i zaveli mnoge, i odlutali s pravog puta. (Kur an, 5:77) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: Klonite se pretjerivanja u vjeri! Zaista je pretjerivanje u vjeri uni{tilo one koji su bili prije vas. (Prenosi Nesai); 2. nesloga i podvojenost koje Allah, d`elle {anuhu, spominje u Kur anu5; 3. hadisi koji se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji u stvari nisu njegov govor, ve} su la` i potvora na njega. Neznalice, slu{aju}i razne izreke koje se pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, povjerovat }e u njih zbog svojeg neznanja i zbog skladnosti tih izreka s njihovim po`udama i strastima koje oni slijede; 4. slijepo slije|enje strasti i po`uda. Uzvi{eni Allah, ka`e: Slijede samo pretpostavku i ono {ta `ele du{e, a ve} im je do{la uputa od Gospodara njihovog. (Kur an, 53:23) O Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvi{eni ka`e: Tako mi zvijezde kad zalazi, nije zalutao drug va{, niti zabludio. Niti govori po `elji. To je jedino objava - objavljuje se. (Kur an, 53:1-4) Allah je, d`elle {anuhu, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa~uvao svake zablude i stranputice, tj. svakog neznanja i nasilja ({irka). Zalutali je onaj koji ne poznaje istinu, dok je u stranputici onaj {to slijedi svoje `elje i prohtjeve. Uzvi{eni je obavijestio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po `elji svojoj ve} je to objava koju On, d`elle {anuhu, objavljuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ja }u ovdje spomenuti osnove zabluda onih stranki koje sebe smatraju sljedbenicima sunneta, ne znaju}i da su svojim vjerovanjem i postupcima iza{li iz okvira sunneta. Samim tim pripadnici ovih stranki postaju najve}i nasilnici, tj. otpadnici ovog ummeta.

LA@NI HADISI O ALLAHOVIM, D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA Za hadise koji govore o Allahovim, d`elle {anuhu, svojstvima, a ne postoje ni u jednoj zbirci priznatih hadiskih djela se sigurno i pouzdano zna da su ti hadisi obi~na la` i potvora, tj. kufr. Otpadnici prenose razne hadise koji u skladu sa sadr`ajem nose u sebi razne vidove i oblike kufra.

Jedan od hadisa koji ti otpadnici prenose jeste i slijede}i: Zaista se Allah spu{ta u dolini Arefata na tamnoputoj kamili. On se tada rukuje s jaha~ima i grli pje{ake.

5 I ne budite kao oni koji su se razjedinili i podvojili kad su im ve} jasni dokazi do{li. (Kur an, 3:105)

26

Najbolja oporuka

Ovaj hadis jedna je od najgorih potvora i la`i na Allaha, d`elle {anuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ^ovjek koji je ovo rekao jeste najve}i nevjernik, propalica i otpadnik.

Ovaj hadis ne prenosi niko od islamske uleme. Naprotiv, islamska se ulema slo`ila na tome da je ovaj hadis obi~na la` i potvora na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Islamski u~enjaci ka`u da ovaj hadis i njemu sli~ni hadisi jesu plod nevjerni~kog rada protiv uleme koja se bavi hadisom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Unose}i ove hadise me|u muslimane ti otpadnici govore ljudima da su to hadisi koje prenosi velika hadiska ulema.

Tako|er, od tih hadisa je i slijede}i: Poslanik je vidio svoga Gospodara na Muzdelifi kako hoda ispred had`ija odjeven u ogrta~ od sufa (vune).

Ovo su la`i i potvore onih ljudi koji ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika.

Od tih potvora je i slijede}a: Zaista Allah hoda po zemlji. A kada isti ti ljudi ugledaju neku ba{~u, ka`u: To su tragovi Njegovih stopala. Zatim obi~avaju prou~iti Allahove rije~i iz Kur ana: Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On o`ivi zemlju nakon mrtvila njezina. (Kur an, 30:50) I ovaj je hadis la` i potvora na Allaha i Njegova Poslanika. Nije Allah, d`elle {anuhu, rekao: Pogledaj u tragove Allahovih stopala. Tragovi Njegove milosti u ovom ajetu jeste rastinje koje ni~e iz zemlje.

Svaki hadis koji govori o tome da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, svojim o~ima jo{ na dunjaluku, predstavlja la` koju niko od iskrenih muslimana na ~elu s islamskom ulemom nije rekao.

DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU Ashabi Poslanika, a. s., razi{li su se oko pitanja da li je Poslanik, a. s, vidio Allaha, d`.{., u no}i Mirad`a!? Ibn-Abbas i skupina ashaba mi{ljenja su da je Poslanik, a. s., vidio svoga Gospodara u no}i u kojoj ga je Allah, d`elle {anuhu, uzdigao k Sebi (iznad sedam nebesa).

S druge pak strane, Ai{a, neka je Allah zadovoljan s njom, tvrdi da Poslanik nije vidio Allaha, d`elle {anuhu, u no}i Mirad`a. Ne prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, ni{ta u vezi s ovom temom, a niti ga je ona upitala o tome.6 Ni njezin otac Ebu-Bekr nam ne pripovijeda ni{ta o tome. [to se ti~e hadisa u kojem stoji da je Ai{a pitala Ebu-Bekra da li je Poslanik, a. s., vidio

Najbolja oporuka

27

Allaha, d`elle {anuhu, te joj on odgovorio potvrdno, a ljudima je govorio da Ga nije vidio, to je obi~na la` i potvora na Ebu-Bekra, radijallahu anhu.

Zbog toga Kadi Ebu-Ja la ka`e da su predanja od imama Ahmeda razli~ita u vezi s ovim pitanjem, i kako je najispravnije re}i: - da li je Muhammed, a. s., vidio Uzvi{enog Allaha svojim o~ima?; - da li Ga je vidio o~ima svoga srca?; - vidio ga je, ali ne o~ima srca niti o~ima vida!

POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NIJE VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI Muslimani su se slo`ili da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio Allaha, d`elle {anuhu, na Zemlji, niti je pak rekao da se On Uzvi{eni spu{ta na Zemlju.

Ono {to je vjerodostojno od hadisa Poslanika, a. s., jesu njegove rije~i: Na{ se Gospodar spu{ta na zemaljsko nebo u zadnjoj tre}ini svake no}i, pa ka`e: Ko Me moli pa da mu usli{am, ko od Mene tra`i pa da mu dam, ko se od mene oprostu nada pa da mu oprostim?

(Prenosi Buhari) Allah se spu{ta na zemaljsko nebo, pa se ponosi Svojim robovima na Arefatu me|u Svojim melekima i ka`e: Pogledajte Moje robove! Do{li su Mi pra{njavi i razbaru{eni. [ta to oni `ele? [ta to oni `ele? (Prenosi Muslim)7 Neki ka`u da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, nakon njegovog silaska sa Hira a, gdje mu je D`ibril, a. s., po prvi put dostavio objavu. To je bez ikakve sumnje gre{ka, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: I dok sam silazio (sa Hiraa) ~uo sam neki glas. Podigoh svoju glavu te vidjeh meleka koji mi je do{ao na Hiri kako sjedi na prijestolju izme|u neba i Zemlje. (Prenose Buhari i Muslim) Iz ovog se hadisa jasno vidi da je Poslanik, a. s., rekao da je vidio meleka od kojeg se prestra{io. Me|utim, neki su rije~ melek (an|eo) pro~itali kao Melik (Vladar) i time su dokazali svoju tvrdnju da je to bio Allah, d`elle {anuhu, {to je o~ita gre{ka i zabluda.

Ukratko, svi hadisi koji govore o Poslanikovom vi|enju Allaha, d`elle {anuhu, na 6 Naprotiv, u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa se od Mesruka prenosi da je Ai{a, radijallahu anha, rekla: Ja sam prva iz ovog ummeta koja je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitala o tome, pa mi je on odgovorio: Ono {to sam vidio bio je D`ibril. (Muslim 1:159) 7 [ta to oni `ele? - na~in na koji se Allah, d`elle {anuhu, obra}a melekima, ne zbog neznanja ve} zbog ponosa na Svoje robove koji su se prihvatili Njegovih propisa i nare|enja.

28

Najbolja oporuka

dunjaluku, predstavljaju obi~nu la` i potvoru na Allaha, d`elle {anuhu, i Poslanika, a. s. U ovome se slo`ila sva islamska ulema i stru~njaci hadisa. A i oni koji tvrde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, prije smrti, takva je tvrdnja prepuna la`i i potvore jer su se svi muslimani slo`ili na tome da niko od ljudi ne mo`e na dunjaluku vidjeti Allaha, d`elle {anuhu, svojim o~ima, (a ni srcem) {to isto va`i i za poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nuvas b. Sem an prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je u toku govora o Ded`alu rekao slijede}e: Znajte da niko od vas ne}e vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre. (Prenosi Muslim) (Pred Sudnji dan bit }e ljudi koji }e Ded`ala smatrati svojim bogom zbog ~uda koja }e im ovaj la`ljivac prikazivati. - Prim. prev.)

Ono {to vjernici iskrenih i ~istih srca mogu do`ivjeti kada se govori o Gospodaru, d`elle {anuhu, jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na pitanje D`ibrila o ~estitosti (ihsan) odgovorio: ^estitost je da robuje{ Allahu kao da Ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{, pa zaista On tebe vidi. (Prenosi Buhari)

STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETU Vjernici }e u D`ennetu svojim o~ima vidjeti Allaha, d`elle {anuhu. Mutevatir hadisi govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista }ete vi vidjeti svoga Gospodara kao {to vidite podnevno sunce kojeg ne zaklanjaju oblaci. I vidjet }ete Ga kao {to vidite puni mjesec kojeg ne zaklanjaju oblaci, i bit }ete svjesni onoga {to vidite. (Prenosi Buhari) ^etiri su d`enneta Firdevsa. Dva d`enneta ~ije su posude i ukrasi od zlata i ono {to je u njima. I dva d`enneta ~ije su posude i ukrasi od srebra i ono {to je u njima. A izme|u d`enetlija i gledanja u njihovog Gospodara stoji samo zastor gordosti na Njegovom licu u D`ennetu Adn. (Prenosi Buhari) Kada se d`enetlije smjeste u D`ennet, bit }e im re~eno: O stanovnici D`enneta! Imate susret s Allahom, On `eli od vas da ga ispunite! Re}i }e: A {ta je to (toliko va`no)? Zar nam lica nije osvijetlio, djela nam na mizanu te{kim u~inio, u D`ennet nas uveo i od vatre nas sa~uvao!? Tada }e On otkriti Svoj zastor i oni }e gledati u Njega. A ni{ta im ne}e ljep{e dati od gledanja u Njega. To je dodatak koji }e im se dati. (Prenosi Muslim) Ovo su sve vjerodostojni hadisi koje su sva prija{nja islamska pokoljenja prihvatila i priznala bez ikakve polemike ili raspravljanja. Ovo su hadisi na kojima se slo`ila sva ulema

Najbolja oporuka

29

ehli-sunneta. Istinitost ovih hadisa opovrgavaju samo d`ehmije8, mu tezilije9 i rafida: sekte koje pori~u Allahova, d`elle {anuhu, svojstva. Oni su najgora stvorenja kod Uzvi{enog Allaha.

ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU Ima ljudi koji smatraju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jo{ na dunjaluku vidio Allaha, d`elle {anuhu. To je zabluda koju smo prije objasnili. Me|utim, ima i takvih ljudi koji vjeruju da oni Allaha, subhanehu ve te ala, vide u nekim osobama, tj. u nekim dobrim ljudima, u nekim vladarima i tome sli~no. Takvi su ljudi u ve}oj zabludi i kufru ~ak i od kr{}ana koji smatraju da se Allah, d`elle {anuhu, prikazao ljudima u liku Isaa, (Isusa) alejhis-selam. Oni su gora stvorenja od sljedbenika Ded`ala, koji }e se pojaviti neposredno pred Sudnji dan.

Ded`al }e re}i ljudima da je on njihov gospodar, naredit }e nebu spu{tanje ki{e {to }e se i desiti, a zemlja }e svoje plodove odmah dati i blago }e se sa zemlje razotkriti. Upravo je od ovoga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoj ummet, pa ka`e: Ljudima do Sudnjeg dana ne}e biti ve}e smutnje od Ded`ala. (Prenosi Muslim) Kada neko od vas sjedne u namazu, neka tra`i uto~i{te kod Allaha od ~etiri stvari i neka ka`e: Allahu moj, ja se Tebi utje~em od d`ehenemske kazne, i utje~em Ti se od kaburske kazne, i utje~em Ti se od smutnje `ivota i smrti, i utje~em se Tebi od smutnje Ded`ala. (Prenosi Muslim) Ded`al }e za sebe tvrditi da je gospodar, stvoritelj, zbog toga }e on ljudima biti najve}a 8 D`ehmije - Zabludjela stranka ~iji je osniva~ D`ehm b. Safvan. Pori~u Allahova, d`elle {anuhu, svojstva i smatraju da je ~ovjek prinu|en na djela koja ~ini bez ikakve slobodne volje izbora. Od njihovog je vjerovanja prolaznost D`enneta i D`ehennema i smatraju da je iman puka spoznaja Allaha, d`elle {anuhu. D`ehm b. Safvan je ovo vjerovanje naslijedio od D` ada b. Dirhema, ovaj od Ebana b. Sem ana, a ovaj od Taluta, sina sestre Lubejd b.

E asama, prokletog sahira (jevrej) koji je podmetnuo sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

9 Mu tezilije - Sljedbenici Vasila b. Ata i Amra b. Ubejda. Nazvani su ovim imenom zbog njihovog napu{tanja predavanja Hasana Basrija s kojim su se sukobili u vezi s pitanjem velikih grje{nika. Njihovo se (ne)vjerovanje sastoji od pet ta~aka: 1. poricanje Allahovog odre|enja; 2. poricanje Allahovih svojstva, d`elle we ala; 3. Allahova, d`elle {anuhu, du`nost je ispuniti prijetnju onome kome je zaprijetio; 4. ~injenjem velikog grijeha ~ovjek izlazi iz imana, ali ne postaje nevjernik; 5. nare|uju dobro i odvra}aju od zla time {to druge prisilavaju da prihvate njihovo vjerovanje i pozivaju u borbu protiv legalno izabranih islamskih imama.

30

Najbolja oporuka

smutnja, ~ak je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njemu rekao: Zaista je on }orav, a va{ Gospodar nije }orav. Znajte da niko od vas ne}e vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre. (Prenosi Muslim) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim je hadisom nagovijestio muslimanima dva znaka po kojima }e poznati svoga Gospodara, jer je znao da }e od ljudi biti i zalutalih koji }e vidjeti njihovog gospodara jo{ na dunjaluku u slici ~ovjeka ili tome sli~no. Od tih zabludjelih (nevjernika) jesu i (dervi{ke) stranke poznate pod imenom el-hululije i el-itihadije.

EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE To su ljudi koji vjeruju da se Allah, d`elle {anuhu, pretopio u neka bi}a, tj. u nekim predmetima. To je vjerovanje kr{}ana koji vjeruju da je Isa, sallallahu alejhi ve sellem, bog, ili kao {to vjeruju {iije da Alija, radijallahu anhu, posjeduje bo`anska svojstva, ili kao {to neki vjeruju da su se njihovi {ejhovi pretopili u Allaha, d`elle {anuhu, ili u neke lijepe bo`anstvene slike.

Od ovih sekti ima i takvih koji vjeruju da se Allah, d`elle {anuhu, potpuno utopio u stvorenja i da je sve {to je stvorio (tj. da je sve stvoreno), dio bi}a Uzvi{enog Allaha (On je visoko iznad onoga {to mu nevjernici pripisuju). Smatraju da se Allah, d`elle {anuhu, nalazi u svemu pa i u psima, svinjama i ovodunjalu~kim prljav{tinama. Ovo vjerovanje zastupaju heretici poput Ibn-Arabija10, Ibn-Seb ina, i Ibn-Farida.

Vjerovanje svih Allahovih poslanika, vjerovjesnika, muslimana, pa ~ak i nekih sljedbenika Knjige jeste da je Allah Stvoritelj svih svjetova. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih. On je Gospodar veli~anstvenog Ar{a (prijestolja), i sva stvorenja su Njegovi robovi koji Njega trebaju a On je potpuno neovisan od njih. On je iznad nebesa, iznad Ar{a, visoko iznad svega onoga {to je Stvorio. Pa i pored toga On je sa Svojim robovima ma gdje god bili (sluhom, vidom i znanjem): On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju u {est dana, zatim se uzdigao nad Ar{om. Zna {ta ulazi u Zemlju i {ta izlazi iz nje, i {ta se spu{ta iz neba, a {ta uzlazi u njega; i On je sa vama ma gdje bili; a Allah vidi ono {to radite (Kur an, 57:4)

10 Muhjidin b. Arebi - autor poznatih djela iz oblasti tesawufa, tj. sutizma. On je rekao: Gospodar je rob, a rob je Gospodar. Zbog ove izjave islamska ulema proglasila ga je otpadnikom od islama. ( Minhad`-ul-firkati en-nad`ije - autor: Muhammed D`emil Zejnu)

Najbolja oporuka

31

KUFR EL-ITIHADIJA GORI JE OD KUFRA JEVREJA I KR[]ANA Ti nevjernici govore da svojim o~ima vide Allaha, d`elle {anuhu, da sa Njim sjede, a neki od njih ka`u da ~ak i pri~aju sa Njim (Allah, d`. {.,visoko je iznad onoga {to Mu pripisuju).

Ima ih i koji tvrde da Allaha, d`.{., vide u nekoj osobi ili li~nosti. Ovi }e se ljudi prinuditi na pokajanje, a ako odbiju da se pokaju, onda }e im se vratovi presje}i jer su kafiri - nevjernici.

Oni su gori od jevreja i kr{}ana koji su rekli: Allah je - Mesih, sin Merjemin. (Kur an, 5:72) Mesih Isa, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti je poslanik visokog ugleda kod Allaha, d`elle {anuhu, na dunjaluku i ahiretu. Oni koji su rekli da se Isa pretopio u Allaha, d`.{., pravi su nevjernici jer su Allahu druga pripisali: I govore: Uzeo je Milostivi dijete. Doista iznosite stvar stra{nu. Gotovo da se od toga nebesa rascijepe, i raspukne Zemlja, i razore brda ru{enjem, {to prizivaju Milostivom dijete! A nije Milostivom potrebno da uzima dijete. Svako ko je na nebesima i Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob. (Kur an, 19:8893) Pa {ta onda re}i za one koji vjeruju da su neke li~nosti i osobe dio Allaha, d`.{.!? To je jo{ gori kufr od kufra nekih {iija koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bo`anstvo. Te je ljude Alija pohapsio jo{ u vrijeme njegove vladavine. Dao im je rok od tri dana ne bi li se pokajali.

Nakon {to su ovi odbili da se pokaju, Alija i jedan dio ashaba slo`ili su se oko toga da se ovi nevjernici kazne spaljivanjem. Jedino je Ibn-Abbas rekao da se oni ubiju sabljom, a ne spaljivanjem.

32

Najbolja oporuka

KULT LI^NOSTI 11 Ko vjeruje da mu neki {ejh mo`e dobaviti opskrbu mimo Allaha, d`.{., ili on prinosi `rtvu u ime tog {ejha, ili ga obo`ava ~ine}i mu sed`du, njemu ili nekom drugom, ili tra`i oprosta, sevapa ili pomo} od drugih mimo Allaha, d`elle {anuhu, ili se oslanja na nekog mimo Allaha, takve stvari ga na taj na~in izvode iz vjere i on postaje kafir jer su to svojstva kojim se odlikuje samo Gospodar Allah, d`.{. To je {irk i najve}a zabluda. Od tih }e se ljudi potra`iti da se pokaju, a ako to odbiju, izvr{it }e se egzekucija nad njima.

Allah, d`.{., poslao je poslanike i njima knjige objavio sa jasnom porukom da samo Njega obo`avamo i da Mu nikog ravnim ne smatramo.

ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA, OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA Oni koji su mimo Allaha, d`.{., druge prizivali kao {to su poklonici Sunca, Mjeseca, zvijezda, Uzejra, meleka, Lata i Uza a, nisu vjerovali da su ta stvorenja, ustvari, Stvoritelj.

Nisu vjerovali da oni spu{taju ki{u ili da oni daju da ni~u plodovi. Oni su sve to obo`avali, a, tako|er, i grobove nekih poslanika, vjeruju}i i govore}i da ih obo`avaju samo da se putem njih Allahu {to vi{e pribli`e. Smatrali su ih svojim zagovara~ima kod Allaha, d`.{.

Allah, d`elle {anuhu, poslao je ljudima poslanike da im zabrane da mimo Njega nekog drugog obo`avaju i da dove samo Njemu upu}uju. Uzvi{eni ka`e: Reci: Prizivajte one koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas oni ne}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti. Oni kojima se mole sami tra`e na~ina kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribli`iti, i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba ~uvati. (Kur an, 17:56-57) Reci: Prizivajte one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ni{ta 11 Ima ljudi koji pretjeruju u svojoj ljubavi i odanosti prema drugim ljudima. Od njih su u~inili svoje bogove i svoje idole kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji vjeruju da je Isa, alejhisselam, sin Uzvi{enog Allaha, ili kao {to neke {iijske stranke smatraju Aliju, radijallahu anhu, za svog boga. Svako ko vjeruje da neki ~ovjek, ma koliko dobar on bio, posjeduje bo`anska svojstva koja posjeduje samo Allah, d`elle ve ala, jeste mu{rik, kafir. Prim. prev.

Najbolja oporuka

33

nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; nemaju oni u njima nikakva udjela, i nema On me|u njima nikakva pomaga~a. I ne}e koristiti kod Njega posredovanje, izuzev kome On dopusti. (Kur an, 34:22-23) Ovim je ajetom Allah, d`.{., obavijestio ljude da sve ono {to prizivaju mimo Njega ne posjeduje ni koliko trun vlasti jer On nema pomaga~a nikakvog i ne postoji me|u stvorenjima niko ko posjeduje mo} i snagu da bi se ljudi njime pomagali mimo Allaha, d`elle {anuhu, i niko kod Njega ne mo`e posredovati osim s Njegovom dozvolom. Uzvi{eni ka`e: I koliko ima meleka u nebesima ~ije posredovanje ne}e ni{ta koristiti, izuzev nakon {to dopusti Allah za koga ho}e i bude zadovoljan. (Kur an, 53:26) Zar uzimaju mimo Allaha posrednike? Reci: Zar iako ne vladaju ni~im, niti razumiju? Reci: Allahovo je svako posredovanje, Njegova je vlast nebesa i Zemlje, zatim se Njemu vra}ate. (Kur an, 39:43-44) I obo`avaju mimo Allaha ono {to im ne {teti niti im koristi, i govore: Ovo su posrednici na{i kod Allaha! Reci: Obavje{tavate li Allaha o kakvoj stvari na nebesima i na Zemlji koju On ne zna!? (Kur an, 10:18) Ibadet Allahu, d`.{., predstavlja osnovu vjerovanja s kojim je On poslao poslanike i objavio knjige: I pitaj onog koga smo prije tebe poslali od poslanika Na{ih, jesmo li u~inili mimo Milostivog bogove da budu obo`avani? (Kur an, 43:45) Svakoj smo zajednici poslanika poslali: Allahu robujte, a taguta se klonite!

(Kur an, 16:36) Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato samo Meni robujte. (Kur an, 21:25)

ISPRAVNO JE VJEROVANJE TEVHID MUHAMMEDA, A. S. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u tevhid i svoj je ummet istom podu~avao.

Jednom prilikom je do{ao jedan ~ovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Kako Allah `eli, a i ti. Poslanik mu na to odgovori: Zar si me s Allahom izjedna~io? Reci: Kako jedino Allah `eli. (Prenosi Ahmed) Nemojte re}i: Kako Allah `eli i Muhammed , ve} recite: Kako Allah `eli, pa zatim Muhammed. (Prenosi Ibn-Mad`e) Tako|er je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se zaklinjemo ne~im drugim osim Allahom, d`elle {anuhu, pa ka`e: Ko se zbog ne~ega zaklinje, pa neka se samo Allahom zaklinje ili neka {uti. (Prenosi Buhari)

34

Najbolja oporuka

Ko se zakune ne~im drugim, a ne Allahom, po~inio je {irk. (Prenosi Tirmizi) Ne uzdi`ite me kao {to su kr{}ani uzdigli sina Merjemina; pa ja sam samo rob, a vi recite: Allahov rob i poslanik. (Prenosi Buhari) Islamska se ulema slo`ila na tome da nije dozvoljeno ~ovjeku zaklinjati se ne~im drugim mimo Allaha, d`.{., kao npr.: Tako mi Ka be , Tako mi Kur ana , i tome sli~no.

KABURI NISU BOGOMOLJE Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se kaburi pretvaraju u bogomolje, te ka`e u momentima ispu{tanja svoje plemenite du{e: Prokletstvo je Allahovo na jevrejima i kr{}anima, grobove su svojih poslanika za bogomolje uzeli. (Prenosi Buhari) Ai{a, radijallahu anha, ka`e: Da nije bilo ove zabrane ljudi bi njegov grob (turbe) podigli.

Me|utim, on je prezirao da mu se grob mesd`idom u~ini.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ka`e: Zaista narodi koji su bili prije vas, grobove su svojih poslanika bogomoljama u~inili. Nemojte moju ku}u kao mjesto okupljanja u~initi, a i svoje ku}e nemojte u grobove pretvoriti. I donosite salavat na mene ma gdje god bili jer zaista va{i salavati sti`u do mene. (Prenosi Ebu-Davud) Islamska se ulema sla`e u tome da je zabranjeno obavljanje namaza naspram grobova i na groblju. Tako|er je zabranjena gradnja d`amija na groblju ili naspram grobova. Od sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste klanjanje d`enaza-namaza muslimanima i stajanje nad njihovim kaburima u momentima ukopavanja. Uzvi{eni Allah, o munaficima ka`e: I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, i ne stoj nad kaburom njegovim. (Kur an, 9:84) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje je ashabe podu~io {ta trebaju re}i pri ulasku u groblje ili pri prolasku pored groblja: Esselamu alejkum, stanovnici boravi{ta naroda mu minskog.

In{allah, mi }emo se sa vama susresti. Allah se smilovao prija{njima od nas i kasnijim. Molim Allaha da oprosti i nama i vama. Allahu na{, nemoj nam njihove sevape uskratiti (podari i nama sevape za djela koja ~inimo kao {to si i njih za ta djela nagradio) i nemoj nas nakon njih na ku{nju stavljati. Oprosti nama i njima. (Prenosi Muslim)

Najbolja oporuka

35

POVODI POJAVE [IRKA Jedan od glavnih povoda obo`avanja kipova od ljudi jeste njihovo veli~anje grobova dobrih ljudi i obo`avanje istih. Uzvi{eni ka`e: Pa su rekli: Ne napu{tajte nipo{to bogove svoje, i ne napu{tajte nipo{to Vedda, niti Suva a, niti Jegusa i Nesra. (Kur an, 71:23) U komentaru ovog ajeta stoji da su ovo imena dobrih i pobo`nih ljudi nakon ~ije su smrti ljudi iz njihovog plemena po~eli kru`iti oko njihovih grobova, a zatim, nakon toga, po~eli ih obo`avati. Zbog toga je ulema zabranila had`ijama potiranje {akama od groba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako|er, i ljubljenje istog. Ako je ljubljenje i~ega dozvoljeno, onda je to ljubljenje Had`erul-esveda (jer je to od sunneta), isto tako, dozvoljeno je da se Ka ba mo`e doticati.12

VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KUR ANU Kur an koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, to je onaj Kur an koji muslimani ~itaju i upisuju ga u njihove mushafe.13 Kur an jeste govor Allaha, d`elle {anuhu, i ni~iji drugi, pa makar ga ljudi ~itali i dostavljali svojim pokretima i glasovima. Govor pripada onome koji je po prvi put izgovorio sadr`aj tog govora, a ne onome koji taj govor prenosi ili dostavlja. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. (Kur an, 9:6) Ovaj se Kur an nalazi u Knjizi ~uvanoj, kako Allah, d`.{., ka`e: A ovo je Kur an veli~anstveni, na plo~i pomno ~uvanoj. (Kur an, 85:21 22) On je, zaista, Kur an plemeniti u Knjizi bri`ljivo ~uvanoj. (Kur an, 56:77 78) Kur an je Allahov, d`.{., govor zapisan slovima, sa svojim zna~enjem i redoslijedom.

Shvatanje kur anskih izraza bolje je od samog pam}enja Kur ana. Ebu-Bekr i Omer, radijallahu anhuma, govorili su: Vi{e volimo shvatiti Kur an nego li ga u~iti napamet.

Ali, ne smije se vjerovati da Ka ba mo`e od ~ovjeka otkloniti {tetu niti mu kakvu korist mo`e dobaviti. Dodirivanje Ka be treba biti iz radoznalosti i znati`elje, a nikako zbog vjerovanja da ona u sebi ima beri}eta koji ljudi dobavljaju sebi putem dodirivanja iste. (Prim. prev.)

13 Mushaf je knjiga u kojoj je sabran Kur an.

12

36

Najbolja oporuka

Ako muslimani upisuju Kur an u mushafe ne vokaliziraju}i pri tome ajete, dozvoljeno je.

Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upisivali su Kur an bez ikakve vokalizacije. To zato {to su bili Arapi koji su govorili knji`evnim jezikom Kur ana. Upravo je takve mushafe Osman, radijallahu anhu, razaslao po islamskim podru~jima u vremenu tabi ina. Nakon toga se pro{irio dijalekt (me|u Arapima) pa su kur anski ajeti vokalizirani crvenom tintom. Jedan dio u~enjaka je to odmah osudio smatraju}i to novotarijom, dok su neki u~enjaci rekli da je to dozvoljeno zbog potrebe koja se ukazala. Ispravno je da u tome nema nikakve {tete, naprotiv, korist od toga je o~igledna.

Od toga je i potvr|ivanje istinitosti rije~i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Zaista Allah govori glasom (koji se ~uje). (Prenosi Buhari) ... I pozvat }e Adema, a. s., glasom. (Prenosi Buhari) Ovo je vjerovanje selefu-saliha iz ovog ummeta a i vjerovanje svih imama koji su ispravno slijedili sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Islamski u~enjaci ka`u da je Kur an Allahov, d`.{., govor koji nije stvoren ma gdje god se ~itao i upisivao. Nije dozvoljeno re}i kada ~ovjek ~ita Kur an da je to njegovo ~itanje stvoreno, jer on ~ita objavljeni originalni Allahov govor, tj. Kur an. Ali i ne treba re}i da to ~itanje nije stvoreno jer u to ulaze postupci ~ovjeka, a zna se da su oni stvoreni. Niko od prvih generacija islama nije rekao da su glasovi ljudi kojima ~itaju Kur an oduvijek. Naprotiv, selefus-salih porekli su rije~i onih koji ka`u da ~ovjekov govor u kome ima Kur ana nije stvoren. [to se ti~e onih koji ka`u da je tinta kojom su ispisane Allahove, d`.{., rije~i oduvijek, pa to su najve}e neznalice i najve}i nepoznavaoci sunneta. Allah Uzvi{eni, ka`e: Reci: Kad bi more bilo tinta da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo donijeli sli~no njemu.

(Kur an, 18:109) Tako|er, ko pridoda ne{to sunnetu i ka`e da su izrazi ljudi oduvijek, onda je on zabludjeli novator. Isti je kao oni {to pori~u sunnet govore}i da Allah ne govori ni slovom ni glasom.

Nasuprot njima oni koji govore da je papir, ko`a i dio zida Allahov govor, isti su kao oni {to ka`u da Allah nije govorio Kur anom i nije Kur an Njegov govor. Ovo pretjerivanje u potvr|ivanju isto je kao i pretjerivanje u poricanju. Oba su ova pretjerivanja izvan okvira sunneta i d`emata.

Obaveza je re}i da ovaj Kur an na arapskom jeziku predstavlja originalan Allahov, d`elle va ala, govor. U to spadaju kur anska slova i njihovo zna~enje. Potvr|ujemo da ono {to se u mushafu nalazi, od njegove prve do njegove zadnje strane, jeste Kur an, bio on vokaliziran kao danas ili nevokaliziran kao u vrijeme ashaba. Nije dozvoljeno da se me|u muslimane pro{iri smutnja novotarijom i govornom polemikom koja u sebi nema nikakve biti a ni stvarnosti. Nije dozvoljeno ubaciti u vjeru ono {to nije od nje.

Najbolja oporuka

37

OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABA Na{a je du`nost ravnopravno po{tovati ashabe, a posebno one koji su bili bli`i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, d`elle {anuhu, je pohvalio ashabe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sve one {to ih u dobro~instvu slijedi{e. On, Uzvi{eni, obavijestio je da je njima zadovoljan, a i da su oni Njime zadovoljni. Na mnogim mjestima u Kur anu Uzvi{eni ih je spomenuo, kao na primjer: Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni me|u sobom; vidi{ ih kako ruku ~ine i licem na tle padaju `ele}i Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A i u Ind`ilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda u~vrsti, i on oja~a, i ispravi se na svojoj stabljici izazivaju}i divljenje sija~a, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ~ine Allah obe}ava oprost i nagradu veliku. (Kur an, 48:29) Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit }e ih skorom pobjedom. (Kur an, 48:18) U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: Ne psujte (grdite) moje ashabe! Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko brdo Uhud, ne bi dostigao ni polovinu {ake (onoga {to su oni udijelili).

Od Alije ibn Ebu-Taliba prenosi se da je rekao: Najbolji ljudi iz ovog ummeta nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah njima zadovoljan.

Poslanikovi ashabi slo`ili su se na vjernost Osmanu nakon smrti Omera, neka je Allah njima zadovoljan. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Hilafet po metodu poslanstva bit }e trideset godina. Zatim }e postati kraljevina. (Prenosi Ahmed) Prihvatite se moga sunneta (postupka) i sunneta pravednih halifa nakon mene. ^vrsto se njega dr`ite i o~njacima ga pregrizite. I ~uvajte se novotarija jer je svaka novotarija zabluda. (Prenosi Ebu-Davud) Zadnji od pravednih vladara islamske dr`ave bio je Alija b. Ebu-Talib. Islamski u~enjaci i muslimani - sunnije slo`ili su se oko toga da treba po slijede}em redoslijedu govoriti ko je najbolji od ashaba: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija. O ovom redoslijedu govori veliki broj hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ne}emo na ovom mjestu spominjati.

38

Najbolja oporuka

Ne ulazimo u to zbog ~ega su se ashabi razi{li u nekim stvarima jer pouzdano znamo da ima dosta potvorenih la`i kada je u pitanju neslaganje izme|u njih. Oni su svoje odluke donosili nakon dugog razmi{ljanja i razmatranja, pa ko je pogodio istinu njemu dvostruka nagrada, a ko je od njih pogrije{io bit }e mu opro{teno zbog njegovih ranijih djela. A oni nisu ~inili hr|ava djela jer je Allah, d`.{., njima odredio Njegovo dobro~instvo. Oni su najbolja generacija i nara{taj koji se ikada pojavio na ovom dunjaluku: Najbolji su ljudi, moj nara{taj kome sam ja poslat. Pa zatim oni koji do|u iza njih. (Prenosi Buhari) Tako|er, porodica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pola`e pravo na na{e po{tovanje koje smo im du`ni ukazati. Allah, tebareke ve te ala, Poslanikovoj je porodici dodijelio petinu ratnog plijena i naredio nam je da donosimo salavat i na njih kada donosimo salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U~e}i nas tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: Allahu moj, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao {to si se smilovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni, Veli~anstveni. I blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. (Prenosi Buhari) Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, jesu upravo oni kojima je milostinja zabranjena. Ovo je stav [afije i imama Ahmeda ibn Hanbela jer je Poslanik, alejhis-selam, rekao: Sadaka nije dozvoljena Muhammedu i njegovoj porodici. (Prenosi Muslim) Allah, tebareke ve te ala, ka`e: Doista Allah `eli odstraniti od vas ne~isto}u, o porodico Poslanikova, i potpuno vas o~istiti. (Kur an, 33:33) Neki su muslimani od prvih pokoljenja govorili da je ljubav prema Ebu-Bekru i Omeru znak iskrenog imana dok je mr`nja prema njima pravo licemjerstvo. U poznatim zbirkama poslanikovih hadisa stoji hadis u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abbasu kada mu se ovaj po`alio na negodovanje nekih ljudi prema njemu: Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, oni ne}e u}i u D`ennet dok vas ne zavole zbog mene. (Prenosi Tirmizi) Zaista je Allah izabrao potomke Ismailove; zatim je izabrao potomke Kenaneta izme|u potomaka Ismailovih; a od Kenaneta je izabrao Kurej{ije; a od Kurej{ija je izabrao potomke Ha{ima; a od potomaka Ha{ima je izabrao mene. (Prenosi Muslim) Kada je Osman, radijallahu anhu, ubijen, nastaje smutnja me|u muslimanima jer su se u tim trenucima odvojili oni koji su voljeli Osmana pa ~ak i pretjerivali u ljubavi prema njemu i po~eli su grditi Aliju jer su smatrali da je on krivac za Osmanovu smrt (ovaj slu~aj predstavlja historijsku podvalu sunnijama od njihovih neprijatelja {i ija). Pretjeranu ljubav prema Osmanu iskazivali su stanovnici [ama, dok su pretjeranu ljubav prema Aliji pokazivali stanovnici Iraka. Kasnije su jedni po~eli osu|ivati Aliju, dok su ovi drugi osu|ivali Osmana. Nakon toga su u svom pretjerivanju oti{li toliko daleko da su po~eli psovati Ebu-Bekra i Omera. Ti su novatori bili povod velikog isku{enja muslimanima tog doba. Ono {to je ispravno u vezi s

Najbolja oporuka

39

ovim pitanjem jeste iskazivanje iskrene ljubavi i prema Osmanu i prema Aliji. Me|utim, Ebu-Bekr i Omer su u prednosti ispred njih jer ih je Allah, d`elle {anuhu, odlikovao nad ostalim ashabima zbog njihovih zasluga koje su imali jo{ na po~etku islama. Razdor i nesloga su Kur anom zabranjeni, dok je sloga me|u muslimanima izri~ito nare|ena - mo`da je pisac mislio na rije~i Allaha, d`elle {anuhu: Svi se Allahovog u`eta ~vrsto dr`ite i nipo{to se ne razdvajajte. (Kur an, 3:103) Mu min treba dobro provjeriti sve vijesti koje govore o ovoj temi i mora se dr`ati Allahovog u`eta ~ije su osnove znanje i pravda i iskreno slije|enje, tj. prihvatanje Kur ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kad su rafida ({i ije) po~eli psovati ashabe, u~enjaci su po~eli nare|ivati kazne protiv onih koji su psovali ashabe. Nakon toga su {i ije ashabe proglasili nevjernicima o ~emu smo govorili na drugom mjestu.

MI SMO MUSLIMANI Nije dozvoljeno da se ummet razdvaja zbog onih stvari koje im Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali. Primjer su toga rije~i ~ovjeka koji ka`e: Ja sam {ekilija ili ja sam karfendija. To su nazivi o kojima Allah, d`elle {anuhu, nije nikakvog dokaza objavio. U Kur anu i sunnetu, a ni u postupcima prija{njih muslimana, nema predanja (koja dozvoljavaju muslimanu da se ponosi svojim porijeklom ili nacijom).

Kada muslimana pitaju o tome, on treba odgovoriti: Ja sam musliman koji slijedi Kur an i sunnnet.

Prenosi se da je Muavija ibn Ebi-Sufjan pitao Abdullaha ibn Abbasa: Slijedi{ li ti Aliju ili Osmana? Ne slijedim ni Aliju ni Osmana ve} slijedim postupak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , odgovori Abdullah ibn Abbas.

Prija{nje su generacije govorile da sva ta slije|enja strasti vode u Vatru, dok su neki govorili: Ne znam koja mi je Allahova blagodat ve}a, da li to {to me je uputio u islam ili to {to me je sa~uvao slijepog slije|enja ovih strasti. Allah, d`elle {anuhu, nas je u Kur anu nazvao muslimanima, mu minima i Njegovim robovima. Mi se ne smijemo odre}i imena kojim nas je Allah, d`elle {anuhu, nazvao i preuzeti nadimke koje su ljudi sami sebi nadjenuli a o kojima ne nalazimo nikakvog dokaza u Kur anu i sunnetu.

40

Najbolja oporuka

KO SU EVLIJE I KADA ^OVJEK POSTAJE EVLIJA? Ne smije niko od ljudi druge ljude dovoditi u isku{enje ovim nazivima jer su najbolji me|u njima kod Allaha, d`elle {anuhu, oni koji Ga se najvi{e boje. Allahove, d`elle {anuhu, evlije jesu svi mu mini koji Ga se boje i u Njega vjeruju: Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i Dan posljednji, i u meleke, i u Knjigu, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje. (Kur an, 2:177) Bogobojaznost je postupati po onome {to je Allah, d`elle {anuhu, naredio i napu{tanje onoga {to je On zabranio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o pravom stanju Allahovih, d`elle {anuhu, evlija. U Buharijinoj zbirci vjerodostojnih hadisa od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Uzvi{eni Allah ka`e: Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdra`e Meni ~ime Mi se Moj rob mo`e pribli`iti jesu farzovi. Moj rob Mi se pribli`uje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim ~uje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom udara i njegova noga kojom hodi.

Ako Me zamoli, udovoljit }u mu, a ako zatra`i Moju za{titu, za{titit }u ga.

Iz ovog se hadisa vidi da se pribli`avanje Allahu, d`elle {anuhu, mo`e najbolje ostvariti na dva na~ina; prvi je praktikovanjem Allahovih, d`elle {anuhu, farzova; drugi na~in se posti`e praktikovanjem nafile, tj. dobrovoljnih dobrih djela u Njegovo ime. Ova dva na~ina predstavljaju stupnjeve vjernika, onih prvih - uvijek prvih; to su oni sre}ni: Dobri }e, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim prepoznat }e{ radost sretna `ivota, dat }e im se, pa }e pi}e zape~a}eno piti, ~iji }e pe~at mo{us biti - i neka se za to natje~u oni koji ho}e da se natje~u!

(Kur an, 83:22-26) Allah, d`elle {anuhu, na mnogo mjesta u Kur anu podsjetio je na ova svojstva Njegovih evlija. Evlija je svaki onaj koji vjeruje u Allaha i boji se Njega i iskreno slijedi sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Najbolja oporuka

41

MU MINI SU POMAGA^I JEDNI DRUGIMA Allah, subhanehu ve te ala, obavezao je mu mine da jedni drugima budu pomaga~i i da se zajedno bore protiv kafira sa kojima trebaju biti u stalnom neprijateljstvu: O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici! A njihov je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allah uistinu ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se `ure da s njima prijateljstvo sklope, govore}i: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili, kajati, a oni koji vjeruju re}i }e: Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najte`om zakletvom, da su zaista s vama? Djela njihova bit }e poni{tena, i oni }e nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah }e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovom putu boriti i ne}e se ni~ijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome ho}e - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Va{i su za{titnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za za{titnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana svakako }e pobijediti. (Kur an, 5:51-56) U ovim je ajetima Allah, d`elle {anuhu, naglasio da je On za{titnik i prijatelj mu mina, a i Njegov Poslanik i vjernici su prijatelji i za{titnici tog mu mina, bez obzira kojem plemenu, naciji ili narodu pripadao: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima. (Kur an, 9:71) Uistinu, koji vjeruju i isele se i bore imecima svojim i `ivotima svojim na putu Allahovom, i koji daju uto~i{te i poma`u - takvi su za{titnici jedni drugih.

(Kur an, 8:72) Zaista, vjernici su bra}a, zato izmirite bra}u svoju, i bojte se Allaha, da bi vam se smilovao. (Kur an, 49:10) A u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji: Primjer vjernika u me|usobnoj pa`nji, milosr|u i saosje}anju jeste primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridru`e u bolu nesanicom i temperaturom. (Prenosi Buhari) Mu min prema mu minu jeste kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog u~vr{}uje.

I tada on svoje prste ispreplete. (Prenosi Muslim) Nijedan od vas ne}e biti pravi vjernik, dok ne bude `elio svome bratu ono {to sam sebi `eli. (Prenose Buhari - Muslim)

42

Najbolja oporuka

Musliman je muslimanu brat; on ga ne}e o{tetiti, niti potcijeniti, niti ga ne cjedilu ostaviti.

(Prenosi Muslim) Allah, d`elle {anuhu, okarakterizirao je mu mine kao me|usobne za{titnike i pomaga~e.

U~inio ih je bra}om koja se moraju pomagati i jedni prema drugima saosje}ati. Uzvi{eni je muslimanima naredio slogu, a zabranio im je razdvajanje: Dr`ite se Allahovog u`eta, zajedno, i ne razjedinjujte se. (Kur an, 3:103) Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti. (Kur an, 6:159) Pa kako da se pored svih ovih kur anskih i hadiskih tekstova ummet islama ponovo razdvaja i razjedinjuje. Ve}ina njih ~ak ide u krajnost kada se, brane}i svoju skupinu, neprijateljski odnosi prema drugoj skupini i to sve kao rezultat slije|enja strasti i prohtjeva bez ikakvog dokaza od Allaha, d`.{.. Uzvi{eni je proglasio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevinim od onih muslimana koji se ovako pona{aju. Ovo su postupci karakteristi~ni za novotare poput Havarid`a koji su napustili d`emat muslimana i dozvolili prolijevanje njihove krvi.

ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOV POSLANIK PREDNJA^E U SVEMU Du`nost nam je davati prednost onome ~emu su Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dali prednost, trebamo ispoljavati iskrenu ljubav prema onome {to Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vole, trebamo mrziti ono {to On i Njegov Poslanik mrze, trebamo odvra}ati od onoga {to su On i Njegov Poslanik zabranili i trebamo biti zadovoljni od onoga od ~ega su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik zadovoljni. Mi moramo stremiti ka tome da muslimani budu kao jedna ruka, to se da razumjeti iz sadr`aja ajeta i hadisa koje smo naveli); pa kako onda da neki muslimani druge muslimane progla{avaju nevjernicima ili ih smatraju onima koji su zalutali (zbog me|usobnog neslaganja o doti~nom pitanju). Mo`da je istina na strani onoga koji je nekog muslimana osudio, me|utim, ako je njegov brat musliman pogrije{io u nekoj islamskoj problematici, onda to ne mora zna~iti da je on kafir ili fasik. Naprotiv, Allah, d`.{., oprostio je zaborav i gre{ku ovom ummetu, a u Kur anu stoji dova Poslanika i vjernika: Gospodaru na{! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrije{imo! (Kur an, 2:286) A u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji da je Allah, d`elle {anuhu, rekao:

Najbolja oporuka

43

Oprostio sam vam.

Nije dozvoljeno da se muslimani razdvajaju i da svoje pravce nazivaju novatorskim imenima o kojima ne postoje nikakvi dokazi iz Kur ana i sunneta. Ovaj razdor me|u muslimanima u op}em smislu rije~i, povod je neprijateljske dominacije nad ovim ummetom.

To je zato {to su muslimani otkazali pokornost Allahu, d`elle {anuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je situacija poput rije~i Uzvi{enog: Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: Mi smo kr{}ani , ali su i oni dobar dio onoga ~ime su bili opominjani - izostavili, zato smo me|u njih neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili. (Kur an, 5:14) Onoga trenutka kada ljudi napuste neke Allahove, d`.{., propise i odredbe, me|u njima }e zavladati mr`nja i neprijateljstvo i propast }e zbog njihove razjedinjenosti. A kada se sakupe i slo`e, posti}i }e ono {to `ele jer je sloga (me|u muslimanima) milost, a njihovo je razila`enje kazna i patnja za njih.

NARE\IVANJE DOBRA I ODVRA]ANJE OD ZLA Blagostanje i sloga islamskog ummeta ostvarit }e se samo preko ove uzvi{ene institucije kao {to je to rekao Allah, subhanehu ve te ala: I neka od vas bude zajednica koja }e pozivati dobru i nare|ivati dobro, a zabranjivati nevaljalo; a ti takvi su oni koji }e uspjeti. (Kur an, 3:104) Od nare|ivanja dobra jeste poziv ka slozi i razumijevanju me|u muslimanima, a od odvra}anja od nevaljalog i zla jeste zabrana razila`enja i sva|e me|u njima. Od odvra}anja od zla jeste i sprovo|enje Allahovih, d`elle {anuhu, kazni za sve one koji su iza{li iz okvira [erijata.

44

Najbolja oporuka

KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJI VJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJE BO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE NEKO BOLJI OD POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM Ko vjeruje da je neki ~ovjek bog ili upu}uje dovu mrtvacu ili tra`i od njega opskrbu, pomo} i uputu ili mu ~ini sed`du, tra`it }e se od tog ~ovjeka da se pokaje. Pa ako se pokaje (od tog kufra i {irka), ostavit }emo ga, u suprotnom nad njim }e se izvr{iti egzekucija.

Dalje, ko vjeruje da je neko od {ejhova bolji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili vjeruje da ({ejh) ne mora biti pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tra`it }e se od njega da se pokaje, u suprotnom nad njime }e se izvr{iti egzekucija.

Tako|er, od onih koji vjeruju da su neke evlije u dru{tvu sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao {to je Hidr bio sa Musaom, sallallahu alejhi ve sellem, (te pozivaju u potpunu pokornost tim evlijama ) tra`it }e se da se pokaju, a ako to odbiju nad njima }e se izvr{iti egzekucija. To zato {to Hidr nije bio od ummeta Musaa, sallallahu alejhi ve sellem, niti je pak bilo nare|eno Musau da mu se pokorava. Naprotiv, Hidr je Musau, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ja poznajem znanje kojem me je Allah podu~io a koje ti ne zna{. A ti poznaje{ znanje kojem te je Allah podu~io, a ja ga ne znam. (Prenosi Buhari) Musa, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslanik Izrael}ana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: Svaki je poslanik poslat svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima. (Prenosi Buhari) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Poslanik ljudi i d`ina. Ko vjeruje da posjeduje bolje osobine od njega i da se on, sallallahu alejhi ve sellem, ne treba slijediti u stvarima islama, onda je dozvoljeno prolijevanje krvi tog ~ovjeka zbog njegovog kufra. Tako|er, ko muslimane proglasi nevjernicima i poziva u prolijevanje njihove krvi zbog novotarije koja se ne nalazi u Allahovoj, d`elle {anuhu, Knjizi a ni u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, takvu osobu treba sprije~iti i kazniti je onim {to }e je zaustaviti, pa bilo to putem javne egzekucije ili oru`anim sukobom. A kada se kazne napasnici iz svih stranaka i postave se bogobojazni na mjesto koje zaslu`uju, onda to predstavlja jedan od najve}ih faktora zaslu`ivanja Allahovog, d`elle {anuhu, zadovoljstva. Samim tim ostvarit }e se blagostanje me|u muslimanima.

Najbolja oporuka

45

OBLICI NARE\IVANJA DOBRA To su svi oblici islamskih propisa i nafila kao npr. obavljanje namaza na vrijeme, klanjanje d`uma-namaza i bajrama, klanjanje sunneta, klanjanje namaza za ki{u i namaza pri pomra~enju Sunca i Mjeseca, klanjanje d`enaze, teravije i ostalih nafila. Tako|er i udjeljivanje sadake, post mjeseca ramazana i obavljanje had`a. Dalje, vjerovanje u Allaha, Njegove knjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u Njegovo odre|enje, bilo dobro ili zlo. Isto tako od oblika nare|ivanja dobra jeste i robovanje Allahu, d`elle {anuhu, kao da Ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{, pa zaista On tebe vidi. Sve Allahove, d`elle {anuhu, i Poslanikove odredbe predstavljaju poziv u dobro, bez obzira da li su to radnje vidljive ili nevidljive, tj. iskrenost Allahu, d`elle {anuhu, i oslonac na Njega i iskazivanje ljubavi prema Njemu i Njegovom Poslaniku predstavlja unutra{nji do`ivljaj mu mina (nevidljivo djelo koje samo Allah zna).

Tako|er i nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne, strpljivost na Njegovom odre|enju, potpuno predavanje Njegovoj odredbi, istinoljubivost i ispunjavanje obaveza, pomaganje na dobro~instvu i bogobojaznosti, ~injenje dobra kom{iji, jetimu, potrebnom, putniku, supruzi, odr`avanje odnosa sa onim koji ih je s tobom prekinuo, davanje onome koji tebi ne daje i pra{tanje onom koji ti je nasilje u~inio (sve su to oblici nare|ivanja dobra). Uzvi{eni ka`e: Nepravda se mo`e uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah }e nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ~ine. Ne}e odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat }e oni koji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ~eka bolna patnja. A doista, ko se strpi i oprosti - uistinu, to je od odlu~uju}ih stvari.

(Kur an, 42:40-43)

ZLO KOJE JE ALLAH, D@ELLE VE ALA, ZABRANIO Najve}e zlo od kojeg su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s, odvra}ali ljude jeste {irk.

To je pripisivanje druga Allahu, d`. {., tj. upu}ivanje dove drugom mimo Njemu. Pa ima ih koji se mole Suncu i Mjesecu, meleku ili nekom poslaniku, {ejhu ili d`inu, kipu ili grobu. Ima ih koji od drugih, a ne od Allaha, d`. {., tra`e ispunjenje `elja i molbi pa ~ak im i sed`du ~ine. Sve ove, i sli~ne njima stvari, predstavljaju {irk koji je Allah, d`. {., zabranio ljudima na jezicima svih Njegovih poslanika.

Uzvi{eni je zabranio ubijanje nedu`na ~ovjeka, potkradanje imovine ljudi, bilo to nasiljem ili kamatom, kao {to su to kupoprodajni oblici koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

46

Najbolja oporuka

zabranio. Zakidanje pri mjerenju i neposlu{nost roditeljima, tako|er, spada u zabranjene stvari. Allah, d`elle {anuhu, zabranio je da se o Njemu govori bez ikakvog znanja, kao npr. opisati Allaha, d`elle {anuhu, svojstvima koja se ne pominju ni u Kur anu a ni u sunnetu kao {to neki govore da Allah, d`elle {anuhu, nije iznad Ar{a ili da Ga d`enetlije ne}e vidjeti na ahiretu, da On ne govori i ne voli, i tome sli~no {to predstavlja vidljivu la` na Njega, d`.{., i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od ovog oblika zla je i preno{enje hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da onaj koji prenosi ne zna vjerodostojnost hadisa.

Ovdje spadaju i novotarski termini koji nisu islamom propisani. Uzvi{eni ka`e: Zar oni da imaju ortake koji su im od vjere propisali ono {ta u njoj Allah ne dozvoljava? (Kur an, 42:21) Allah, d`elle {anuhu, ljudima je propisao ibadete koje im je {ejtan kasnije zamjenio novotarijama. Primjer je toga skretanje ljudi sa robovanja Allahu, d`elle {anuhu, u robovanje kipovima i idolima. Ljudima je propisan i namaz u kome ~itaju Kur an, ali ne samo u namazu; oni trebaju ~itati Kur an i izvan namaza. Prva sura koja je objavljena po~inje s naredbom ~itanja: ^itaj u ime tvoga Gospodara koji stvara , a zavr{ava se naredbom ~injenja sed`de samo Njemu Jedinom: U~ini sed`du i pribli`avaj se (Allahu). (Kur an, 96:1 i 19) Zato je najbolji zikr ~itanje Kur ana i ~injenje sed`de: I Kur an (u~i) zorom. Uistinu, u~enju Kur ana (namazu) u zoru mnogi prisustvuju. (Kur an, 17:78) Kada su se ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okupljali, potra`ili bi da neko od njih ~ita Kur an dok bi ostali slu{ali. Omer ibn el-Hattab obi~avao je govoriti Ebu-Musau: Podsjeti nas na na{eg Gospodara , tada bi Ebu-Musa ~itao, a ostali bi slu{ali.

Jednom je prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored Ebu-Musaa dok je ovaj u~io Kur an. Sutradan mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re~e: Ebu Musa!

Sino} sam pro{ao pored tebe i slu{ao sam te kako u~i{ (Kur an). Na to Ebu-Musa re~e: Da sam znao, jo{ vi{e bih uljep{ao svoje u~enje. Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: Allah vi{e voli slu{ati ~ovjeka koji svojim glasom uljep{ava u~enje Kur ana negoli {to vlasnik voli slu{ati frulu svoje robinje. (Prenosi Ahmed) A {to se nevjernika i mu{rika ti~e, njihovo je slu{anje ono {to je Allah, d`elle {anuhu, spomenuo u Kur anu: Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama. (Kur an, 8:35) Tako su mu{rici pljeskanje i zvi`danje pored Ka be pretvorili u njihov ibadet. Allah, d`.{., ukorio ih je zbog toga i njihov postupak proglasio zlom koje je On zabranio. Ko ove stvari prihvati kao na~in pribli`avanja Allahu, d`elle {anuhu, poistovjetio se sa mu{ricima

Najbolja oporuka

47

Poslanikovog doba (misli se na sufije - dervi{e). Ovo nije postupak prva tri pokoljenja nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

VA@NOST ^UVANJA NAMAZA Stup vjere bez kojeg se ona ne mo`e odr`ati jeste namaz. Muslimani moraju obavljati ovaj ibadet prije svih drugih oblika ibadeta. Omer ibn el-Hattab je svojim namjesnicima pisao: Va{ najva`niji postupak za mene jeste namaz. Pa ko ga ~uva, ~uva svoju vjeru, a ko ga ne ~uva, onda su mu sva djela neza{ti}ena (propala su mu).

Namaz je prvi oblik ibadeta koji je propisan ljudima, a broj od pet dnevnih namaza jeste upravo onaj koji je Allah, d`elle {anuhu, odredio Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u no}i mirad`a. S druge pak strane namaz je bio zadnja oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije negoli se Poslanik, a. s., rastavio sa dunjalukom: Namaz, namaz! A i oni koji su u va{em posjedu. (Prenosi Ibn-Mad`e) Namaz je prva stvar zbog koje }e ~ovjek polagati ra~un (na Sudnjem danu) i on je ibadet ~ijim napu{tanjem ~ovjek gubi vjeru. Kada se napusti namaz, onda kod ~ovjeka ne ostaje ni{ta od islama jer je namaz stup islama.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: Najva`nija stvar islama i njegov stup jeste namaz, a njegov vrhunac jeste d`ihad na Allahovom putu. (Prenosi Tirmizi) Allah, d`.{., ka`e: A njih smijeni{e zli potomci, koji namaz zapusti{e i za po`udama po|o{e; oni }e sigurno zlo pro}i. (Kur an, 19:59) Abdullah ibn Mes ud ka`e: Zapu{tanje namaza je njegovo neobavljanje na vrijeme, a ako su ga oni napustili onda su kafiri. (Tefsir Et-Taberi) Ustrajte u namazu (a posebno) u srednjem (ikindija). (Kur an, 2:238) Ustrajnost na namazu jeste njegovo obavljanje na vrijeme kao {to je to Allah, d`elle {anuhu, rekao: A te{ko klanja~ima, onima koji su prema svom namazu nemarni. (Kur an, 107:4-5) To su oni koji stalno odla`u obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

Muslimanima je nare|eno da obavljaju namaz u skladu s njihovim mogu}nostima jer je Allah, d`elle {anuhu, rekao: I bojte se Allaha {to vi{e mo`ete. (Kur an, 64:16) Na mu minu je da prije ulaska u namaz bude ~ist, da mu ~itanje Kur ana u namazu bude skru{eno i pravilno i da mu ruk u i sed`da budu ispravni. Ako nije u mogu}nosti abdestiti se, zbog bolesti ili nekog drugog razloga, onda }e uzeti tejemum, tj. zemljom }e potrati svoje lice

48

Najbolja oporuka

i ruke i klanjat }e na vrijeme ne odla`u}i vakat namaza. Tako|er, ako je uhap{enik ili je svezan, onda }e obaviti namaz u stanju u kojem se nalazi, a ako je ispred neprijatelja (~ijeg se napada boji), onda }e klanjati namaz na na~in na koji je Allah, d`elle {anuhu, objasnio: Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada se bojite da }e vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.

Kada ti bude{ me|u njima i kad odlu~i{ da zajedno s njima obavi{ namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oru`je uzmu; i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka do|u oni koji jo{ nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka dr`e oru`je svoje i neka budu oprezni... (Kur an, 4:101-102) A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odre|eno vrijeme namaz obavljaju. (Kur an, 4:103) Du`nost je muslimanima da i `enama i mu{karcima nare|uju namaz, pa, ~ak, i djeci trebaju nare|ivati namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: Nare|ujte im namaz kada budu imali sedam (godina); a ako od desete (godine) ne klanjaju (redovno), onda ih udarajte, tako|er, kad navr{e deset godina, razdvojite ih u postelji.

(Prenosi Ebu-Davud) Ako punoljetan ~ovjek namjerno napusti klanjanje makar jednog namaza, onda }e se od njega tra`iti da se pokaje, a ako to odbije, nad njim }e se izvr{iti egzekucija. Jedan dio uleme ka`e da }e se ubiti kao otpadnik od islama i ne}e mu se klanjati d`enaza i ne smije biti ukopan u muslimansko groblje. Drugi dio uleme, tako|er, smatra da ga treba ubiti jer je isti kao razbojnik koji presreta ljude (pa ih plja~ka).

Namaz je od veoma velike va`nosti jer je on stup islama. Od svih ibadeta Allah, d`elle {anuhu, je namaz najvi{e puta spomenuo u Kur anu i dosta ga je puta povezao sa drugim ibadetima, kao npr. sa zekatom i sabrom: Klanjajte namaz i udjeljujte zekat. (Kur an, 2:43) Pomozite sebi strpljenjem i namazom. (Kur an, 2:45) Reci: Moj namaz, i obredi moji, i `ivot moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema sau~esnika; to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. (Kur an, 6:162-163) Ono {to `ele - vjernici }e posti}i, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono {to ih se ne ti~e izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta ~uvaju, - osim od `ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslu`uju; - a oni koji i pored toga tra`e, oni sasvim u zlu pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji }e D`ennet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti. (Kur an, 23:1-11)

Najbolja oporuka

49

Allaha Uzvi{enog molimo da i vas i nas u~ini nasljednicima D`enneti-Firdevsa, u kome }e se vje~no boraviti. I neka je Allahov mir i spas nad vama; i zahvala pripada Allahu Uzvi{enom; i neka je blagoslov Njegov na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i njegove ashabe.

UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA VELI^INA IMANA I ~arobnjaci se baci{e na tle govore}i: Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara. Vi ste mu povjerovali - viknu faraon - prije nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti, i sigurno }ete saznati ko je od nas u mu~enju stra{niji i istrajniji. Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam Onoga Koji nas je stvorio! , odgovori{e oni pa ~ini {to ho}e{; to mo`e{ samo u `ivotu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e oprostio i vrad`bine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|uje i ka`njava trajnije. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ta-ha, ajet 70-73)

SLOBODA I ROBOVANJE Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na Poslanika poslanog kao milost svjetovima, na njegovu porodicu, ashabe i one koji su se prihvatili njegove upute i njegova sunneta do Sudnjeg dana.

Rije~ sloboda jeste slatka jeziku i milozvu~na u{ima prista{a slobode , a istovremeno tegoba i nelagodnost du{ama njenih protivnika i tuga onih koji je ne u`ivaju. Sloboda je poznata pri~a koja se ne prestaje opetovati kroz duga vremena; spjevali su je pjesnici, njenoj primjeni pozivani velikani i dobronamjernici, i bezbroj puta su zacrtani planovi za njeno implementiranje i ukidanje ropstva. Mnogi su ljudi `rtvovali svoje `ivote i bogatstvo na putu do slobode, a dan kada bi je postigli, proglasili bi praznikom. Koliko god prevrtali stranice

52

Najbolja oporuka

historije, gledaju}i razne narode, ne}emo na}i narod koji je smatrao ropstvo lijepim i da se iz njeg nije `elio otrgnuti ka slobodi.

Krug ropstva od kojeg ~ovjek bje`i jeste vrlo tijesan i ako se on uspije izvu}i iz njega, on misli da je slobodan. Me|utim, u stvarnosti to nije izlazak na slobodu! Pa`ljivo promotriv{i, primijetit }emo sputanost okovima mrskog ropstva koje narod uop}e ne osje}a, ve} slave}i spomenuti dan, pada u novo zato~enstvo. Tako pot~injenost ~ini od ~ovjeka robu koja se prodaje i kupuje. Takav ~ovjek se ni za {ta ne pita. Njegova pot~injenost ogleda se u pokornosti ljudima poput kmetova i robova, koji se prodaju i kupuju i kojima drugi vladaju.

U takvoj situaciji ~ovjek je sklon da porobljava i ponizuje, tako dr`ava kolonizira dr`avu, narod porobi narod Kroz vijekove su postojale zajednice koje su ugnjetavale i tla~ile druge. Imu}ni su podjarmljivali slabe, pobjednici pora`ene, pot~injavaju}i ih svojim interesima, eksploatiraju}i plodove njihovog rada i bogatstva njihove zemlje. U ve}ini slu~ajeva pot~injenost dosti`e samu granicu potpune propasti nacije.

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio: jedne je tla~io, mu{ku im djecu klao, a `ensku u `ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Kasas, ajet 4) Savremeni svijet se nije oslobodio sablazni koja se zove pot~injenost, iako je poku{ava zaviti u lijepo ukra{eni omot. Mo}ni narodi savremenog doba su u ime civilizacije i kulture, i pod izgovorom pru`anja pomo}i bespomo}nim, pot~inili slabije.

Nas muslimane pogodila je upravo ovakva ku{nja. Na{i neprijatelji su se okomili na nas; sru{ili su Osmanski hilafet, potom razdijelili islamsku dr`avu na dr`avice, crpe}i na{a dobra, ubijaju}i i poni`avaju}i na{e odli~nike! Ovaj je terorizam prisutan na podru~jima gdje `ive muslimani, a primjer toga jesu patnje muslimana Palestine, Afganistana, Filipina itd.

Svakako, narod pogo|en ovakvim isku{enjima `eli slobodu i spreman je za nju pru`iti nat~ovje~anski otpor, s druge strane, nejaki pojedinci skloni su predaji i pomirenju sa `ivotom pot~injenosti i poni`enja.

Uz ovo treba spomenuti nastranosti slijepog vjerovanja kojemu se i danas odaju pojedine grupe pot~injenih naroda fanati~no ga dr`e}i i `rtvuju}i se za nj. ^ovjek je u pro{losti bio izlo`en mnogim pogre{nim predod`bama usljed nepoznavanja onoga {to ga okru`uje. On bi strepio pred spu{taju}om no}i i pojavljuju}im mjesecom, koji je osvjetljava, {to bi mu se ~inilo veli~anstvenim. Nakon no}i, bio bi ushi}en pojavom sunca koje bri{e tamu i uklanja svjetlost mjeseca i zvijezda.

Tako iz dana u dan ostajao je zadivljen veli~inom ovih pojava.

Potom bi stao ispred gordih i nepomi~nih planina, osje}aju}i svoju si}u{nost pred njihovom veli~inom, a kad bi se okrenuo prema obali uzburkanog mora ~iji se valovi di`u kao brda, na{ao bi se pred ~udom.

U takvom stanju ~ovjek u svome bi}u formira strahopo{tovanje pred ovim stvorenjima, koja ga okru`uju sa svih strana i kao da mu nijemo govore: Mi od tebe tra`imo da nas

Najbolja oporuka

53

obo`ava{. Na to im se ~ovjek skru{eno pokloni pa po~ne moliti i slaviti sve {to ga okru`uje.

Razvojem svijesti ~ovjek po~inje ispitivati svoje stanje, mada postoje pojedinci koji nisu otvorili svoje du{e pred bespomo}nim bo`anstvima , kojima su neki pot~injeni?! U tom preispitivanju razumni su do odre|ene granice mogli odolijevati da ne upadnu pod uticaj okoline, zatvaraju}i o~i i priznavaju}i svoju gre{ku. Tako bi se dr`ali dok bi imali snage, me|utim, kada posustanu i kada im nestane snage, predaju se kolote~ini zajednice. ^ak bi na tom putu `rtvovali svoje imetke i `ivote! A za{to? Upravo zbog trenutnih pogre{nih shvatanja i predstava koje su im nametnute.

Allah je, d`.{., iz milosti prema ~ovjeku slao Svoje poslanike svakom narodu da bi oslobodio ~ovje~anstvo od pogre{nih obo`avanja koja zaokupljaju ljudsku svijest. Ona su se ogledala u prihvatanju odre|enih prirodnih pojava za bogove, zanemaruju}i Jedinog Allaha, d`.{. Prirodne pojave po islamskom u~enju imaju za cilj dokazivanje Allahove, d`.{., veli~ine i mo}i. One ukazuju Allahovu mo}.

Stvorenja iz prirode ukazuju na pot~injenost i podre|enje Allahu, d`.{., kao njihovom Tvorcu i ona su Mu bez rezerve pokorna.

Allah, d`.{., s odre|enim je ciljem stvorio Zemlju i nebesa, zatim im je rekao: Pojavite se milom ili silom! Pojavljujemo se drage volje - odgovorili su.

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura Fussilet, ajet 11) Ova stvorenja obo`avaju i slave Allaha, d`.{., ~ine}i Mu sed`du i zahvaljuju}i Mu na na~in koji mi ne razumijemo.

I ne postoji ni{ta {to Ga ne veli~a, hvale}i Ga, ali vi ne razumijete veli~anje njihovo. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Isra, ajet 44) Zar ne zna{ da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce i Mjesec, i zvijezde i planine, i drve}e i `ivotinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslu`uju. A koga Allah ponizi, niko ga ne mo`e po{tovanim u~initi, Allah ono {to ho}e radi. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Had`d`, ajet 18) Allah, d`.{., poslao je oca svih poslanika Ibrahima, a.s., narodu koji je obo`avao zvijezde, Mjesec i Sunce. Raspravljaju}i se s njima, Ibrahim, a.s., dokazao im je da obo`avaju ono {to nije dostojno da bude obo`avano, ono {to ne posjeduje istinske bo`anske osobine niti stvarala~ku mo}.

I mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi ~vrsto vjerovao, i kada nastupi no}, on ugleda zvijezdu i re~e: Ovo je Gospodar moj. A po{to za|e, re~e: Ne volim one koji zalaze. A kada ugleda Mjesec kako izlazi, re~e: Ovo je Gospodar moj. A po{to za|e, on re~e: Ako me Gospodar moj na pravi put ne okrene, bit }u sigurno jedan od onih koji su zalutali. A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu: Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e. A po{to za|e, on re~e: Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate.

54

Najbolja oporuka

Ja okre}em lice svoje kao pravi vjernik prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju. I narod njegov se s njim raspravljao. Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio - re~e on - ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite?

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - En am, ajet 75-80) Svaki je poslanik objasnio svome narodu su{tinu i smisao postojanja kosmosa, da ne bi imali la`ne predod`be i da ne bi tokom vremena zalutali u vjeri.

Me|u znamenjima Njegovim su no} i dan i Sunce i Mjesec, ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve} padajte licem na tle pred Allahom, Koji ih je stvorio. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Fussilet, ajet 37) Me|utim, ~ovje~anstvo se zadubilo u krivovjerstvo obo`avaju}i gluhe, slijepe i nepokretne kipove, ili mrtve koji ne mogu donijeti korist, niti nanijeti {tetu, koji ne posjeduju mo} davanja, uzimanja i pro`ivljenja. Bogove su pravili vlastitim rukama, da bi im se potom klanjali i tra`ili pomo} od njih. Tako|er su svojim rukama ukopavali umrle, pa bi od njih tra`ili pomo}, a svoja ovozemaljska djela bi ~inili u njihovo ime.

Allah, d`.{., slao je Svoje poslanike da oslobode ~ovje~anstvo od nastranosti koja pot~injava ljudski razum drve}u, kamenju i mrtvima. Na tom putu ulo`ili su veliki trud, prosvje}uju}i ~ovje~anstvo kroz diskusiju, razne primjere i pretrpjev{i mnoga isku{enja i neda}e.

On je rekao: Da li vas ~uju kada se molite ili da li vam mogu koristiti ili na{koditi? Ne - odgovori{e - ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako postupaju. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura E{ - [uara, ajet 72-74) Oni kojima se vi pored Allaha klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Had`d`, ajet 73) Me|utim, ve}ina ljudi ostala je na stranputici pomiriv{i se da budu robovi idola kipova i mrtvih, i zaklinju}i se na istrajnost u svojoj zabludi.

I govore: Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suva a, a ni Jegusa, ni Jeuku, ni Nesra ne napu{tajte. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Nuh, ajet 23) I oni ugledni izme|u njih krenu{e: Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, to je uistinu, ne{to {to se uveliko ho}e. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Sa d, ajet 6)

Najbolja oporuka

55

Za~epili su u{i, da ne bi glas istine dopro do njihovih srca.

I kad god sam ih pozvao da im oprosti{, prste su svoje u u{i stavljali i odje}om svojom se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Nuh, ajet 7) ^ovjek je uzeo za gospodara mimo Allaha, d`.{., pojedine ljude umotav{i ih u sveta~ke vijence i legende, smatraju}i da poti~u iz bo`anskih porodica i da su druga~iji po prirodi od obi~nog ~ovjeka, kao da u njihovim venama kola krv plave boje. Neki od ovih ljudi bili su poglavari koji su pot~injavali ljude svojim hirovima, dok su neki od njih bili dobri, me|utim, ljudi su ih u~inili svetim, mada oni sami to nisu `eljeli.

Primjer prve grupe jeste primjer Faraona koji je za sebe tvrdio da je bo`anstvo.

Narodu je govorio: Ja sam gospodar va{ najve}i! (Prijevod zna~enja Kur ana sure En - Naziat, ajet 24) Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Kasas, ajet 38) Primjer druge grupe jesu oni koji prevr{i{e mjeru u pogledu Isaa, a.s., pripisuju}i mu bo`anstvo rije~ima da je on Bog ili sin Bo`iji ili jedan od trojice (trinitarijenizam). Allah, d`.{., visoko je iznad onoga {to oni govore.

Allah, d`.{., slao je poslanike s ciljem da se ukine robovanje ljudi ljudima. Tako je poslao Musaa i njegovog brata Haruna Faraonu i njegovom narodu, rekav{i im: Idite Faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao. (Prijevod zna~enja Kur ana sura Ta-ha, ajet 43,44) Musa i njegov brat tra`ili suod Faraona da oslobodi Izraeli}ane robovanja.

Idite k njemu i recite: Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israelove da idu s nama i nemoj ih mu~iti! (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ta-ha, ajet 47) Tra`ili su od Faraona da se pokori Stvoritelju svjetova, da oslobodi Izraeli}ane koje je u pokornosti dr`ao i da im dozvoli izlazak iz njegove zemlje. Kur an je izlo`io jasnu predstavu o Isau, a.s., kao Bo`ijem robu i poslaniku, koga je Rije~ju Svojom stvorio i `ivot mu udahnuo.

Primjer je njegov poput primjera Adema, a.s., kojeg je On stvorio od zemlje, zatim rekao: Budi i on je bio kako je Allah htio da bude.

Dana{nji program `ivota i vjerovanja duboka je zabluda u koju je ~ovje~anstvo zapalo.

Ona se ogleda u slije|enju zakona, sistema i pravila koje su izmislili ideolozi i rukovodioci u odre|enom vremenu. U skladu s generacijom i vremenom, ovi zakoni do`ivljavaju izmjene i kao takvi se primjenjuju u dru{tvu, ali su uvijek opre~ni Bo`ijim zakonima. A Allah, d`.{., tra`i i nare|uje sprovedbu Njegovog Zakona bez kakve iznimke, oduzimanja ili dodavanja.

Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu.

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura Jusuf, ajet 40)

56

Najbolja oporuka

Allah, d`.{., nije zadovoljan da mu se neko pridru`uje u dono{enju odluka: On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Kehf, ajet 26) Allah, d`.{., ukorio je `idove i kr{}ane koji su se pokorili monasima i sve}enicima kr{e}i objavljeni Bo`iji zakon, ohalaljivali i oharamljivali su stvari svojim ograni~enim razumom.

Allah, d`.{., za njih ka`e: Oni pored Allaha bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Et - Tevba, ajet 31) Tako|er, ~udno je da ve}ina ~ovje~anstva tokom stolje}a odbacuje Bo`iji program `ivota i rada, zadovoljavaju}i se programom kojeg su ljudi sami izmislili kako bi pokoravali jedni druge. Zakoni i programi koje ljudi sa~ine me|usobno su opre~ni i svaka od razli~itih grupa smatra da je na putu istine i upute, te da njegovi zakoni ljudima nude slobodu, mir i sre}u. Sve to vodi u me|usobne sukobe koji u ve}ini slu~ajeva eskaliraju ratovima.

Jevreji govore: Kr{}ani nisu na pravome putu , a kr{}ani vele: Jevreji nisu na pravome putu , a oni ~itaju Knjigu. Tako sli~no kao oni govore i oni koji ne znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome u ~emu su se razilazili.

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Bekara, ajet 113) Allah, d`.{., za svako vrijeme objavljivao je Knjigu da bi presudio me|u ljudima u onome u ~emu su se razilazili, iznose}i na vidjelo istinu i ukidaju}i neistinu.

Svi su ljudi sa~injavali jednu zajednicu. Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u ~emu se oni ne bi slagali. A povod je neslaganja me|usobna zavist ba{ od onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni dokazi i onda bi Allah voljom Svojom uputio vjernike u onome u ~emu se nisu slagali od istine - a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Bekara, ajet 213) Allah je pozvao sljedbenike nebeskih knjiga da vjeruju Jednog Jedinog Boga, i da napuste vi{ebo{tvo i pridru`ivanje Njemu ravnim. Time }e se ljudi sakupiti oko jedne rije~i.

Reci: O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i, i vama i nama zajedni~ke, da se nikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge pored Allaha bogovima ne dr`imo. Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ali - Imran, ajet 64)

Najbolja oporuka

57

ISLAM OSLOBA\A SRCA Islam je do{ao s ciljem zabrane i osloba|anja ~ovjeka od robovanja (obo`avanja) bilo kome osim Jedinom Allahu. Ovaj princip pronijele su glasono{e islama, putuju}i poglavarima perzijskog i rimskog carstva, pa kada bi ih upitali za{to su pre{li toliku daljinu oni bi im odgovorili: Na{ Gospodar nas je poslao da izbavimo ljude iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, iz nepravde i zabludjelih vjera u islamsku pravdu i iz tjeskobe dunjaluka u prostranstva ahireta.

Islam najve}u pa`nju posve}uje osloba|anju ~ovjekovog srca od robovanja. Ka`emo srca, jer je ono temelj na kojem po~iva ~itavo tijelo i zato jer ono vodi i usmjerava. Ispravnost srca rezultira ispravno{}u ~ovjeka. U tom smislu Poslanik, s.a.v.s., ka`e: U ~ovjeku se nalazi komad mesa, koji ako je zdrav, zdrav je ~itav organizam, a ako je pokvaren, pokvaren je ~itav organizam – taj dio je srce.

Srce je mjesto uvjerenja, volje, `elje i interesovanja koja su u proporcionalnom skladu i u zavisnosti sa ispravno{}u uvjerenja. To uti~e da srce bude zdravo, ispravno ili bolesno, a to se odra`ava na ~itavo tijelo.

Ispravnost ~ovjekovog vjerovanja se o~ituje putem upoznavanja sa njegovim Gospodarem, Njegovim svojstvima, imenima, Njegovim uticajem na svijet, potom, upoznavanjem sa svojstvima meleka, Sudnjim danom i onim {to je Allah, d`.{., pripremio u njemu analogno postupcima ~ovjeka kroz izvr{avanje ili kr{enje Njegovih naredbi.

Ispravnost vjerovanja se najve}im dijelom ogleda u ispravnosti nijeta (namjere), tako da ~ovjek sve svoje aktivnosti posveti Allahu, d`.{., ne `ele}i pri tome (zadovoljstvo) meleka, niti vladara, niti drveta, niti kamena... Samo je ovaj vid vjerovanja kod Allaha, d`.{., primljen.

Zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ez-Zumer, ajet 2) Zato se samo Njemu klanjaj iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru. (Prijevod zna~enja, Kur ana, sura Gafir, ajet 65) Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ez-Zumer, ajet 3) Iskreno je vjerovanje sadr`ano u zna~enju rije~i: LA ILAHE ILLALLAH - nema bo`anstva osim Allaha - ~ijim o~itovanjem ~ovjek ostvaruje istinsko vjerovanje kod svoga Gospodara i Za{titnika. Islam svojim u~enjem osloba|a srca straha od la`nih bogova, taguta i zulum}ara.

Strah paralizuje ~ovjekovu slobodu, njegovo razmi{ljanje i `elju, i navodi ga da obo`ava nekog drugog osim Allaha, d`.{.

Allah, d`.{., ka`e Svome robu:

58

Najbolja oporuka

Ja sam Veli~anstveni, Veliki, Gospodar, Vlastodr`ac, Silni, Svemogu}i, Meni pripada vojska nebesa i Zemlje, i ne prezaj i ne boj se nikoga osim Mene.

Me|utim, taguti i zulum}ari danono}no poku{avaju u srca vjernika usaditi strah od vlastodr`aca. Primjera radi, navest }emo slu~aj Ibrahima, a.s., kada raspravlja sa svojim narodom. Oni su ga pla{ili da }e ga zlo sna}i od njihovih bogova, na{to je Ibrahim, a.s., potra`io uto~i{te kod Allaha, svoga Za{titnika.

I narod njegov se s njime raspravljao: Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu a On je mene uputio? - re~e on. Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s Njim izjedna~ujete kada se vi ne bojite toga {to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? Koja je onda skupina pre~a da se spasi, ako znate!? Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu. To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod Njegov. Mi vi{e stupnjeve dajemo onima kojima Mi ho}emo, Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-En am, ajet 80-83) Tako|er, kada je Hud, a.s., zao{trio prepirku sa svojim narodom, koji mu re~e: Mi ka`emo samo to da te je neko bo`anstvo na{e zlom pogodilo. Ja pozivam Allaha za svjedoka - re~e on - a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi druge Njemu ravnim smatrate pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i va{ega Gospodara! Nema nijednog `ivog bi}a koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Hud, ajet 54-56) Zar bi se mogao Hud usprotiviti svome narodu da je mislio kako mu njihovi bogovi zbilja mogu {tetiti ili koristiti, ili da oni donose svojim neprijateljima nesre}u? Hudovo, a.s., srce bilo je potpuno ~isto od pomisli i uvjerenja da takvi la`no prozvani bogovi mogu nanijeti bilo kakvu {tetu. S tim uvjerenjem smogao je snage da se suprotstavi svome narodu, kroz o{tro suprotstavljanje kojim ih izaziva oslanjaju}i se na Allaha, d`.{., svoga Gospodara i [ti}enika, Sveznaju}eg, Onog Koji ~uva Svoje robove u borbi protiv zlikovaca, upu}uje ih da se oslanjaju samo na Njega i da tra`e pomo} samo od Njega.

Evo {to su Musa, a.s., i brat mu Harun, a.s., rekli svome Gospodaru kada im je naredio da idu kod Faraona: Gospodaru na{ - reko{e oni - bojimo se da nas odmah na muku ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora~i. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ta-ha, ajet 45) Allah, d`.{., odgovorio im je:

Najbolja oporuka

59

Ne bojte se - re~e On - Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim. (Prijevod zna~enja Kur ana, Ta-ha, 46) [ejtan pla{i Allahove, d`.{., iskrene robove svojim zalutalim pristalicama, a Svevi{nji nas upu}uje da se ne bojimo nikoga osim Njega: To vas je samo {ejtan pla{io pristalicama svojim, ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ali-Imran, ajet 175) Pouzdanost vjernikovog srca u Allaha, d`.{., i oslanjanje samo na Njega predstavlja za svako vrijeme naj~vr{}i oslonac u borbi protiv smutnje, nasilja i neda}a `ivota.

Ibrahima, a.s., bacaju u vatru, a on govori: Dovoljan mi je Allah, divan li je on pomaga~.

Junusa, a.s., bacaju u more, nakon ~ega ga guta morski kit, a on uzvikuje: Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi. Odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spa{avamo vjernike.

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Enbija, ajet 87,88) Nuh, a.s., puno je uznemiravan od svog naroda i nakon dugog perioda koji je proveo me|u njima tra`i i dobiva pomo} od Allaha, d`.{.

I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo, i njega i ~eljad njegovu od jada velikoga spasismo, i od naroda koji je smatrao neistintim dokaze Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Enbija, ajet 76,77) Tako|er, primjer malobrojnih vjernika koji pogleda{e u veliku D`alutovu vojsku, tra`e}i pomo} od Allaha, d`.{., Onog Koji poma`e i pora`ava, nakon ~ega ih Allah i pomo`e, pa neprijateljska vojska ostade savladana: I kad je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali, povika{e: Mi danas ne mo`emo izi}i na kraj s D`alutom i vojskom njegovom. Ali oni koji su tvrdo vjerovali da }e pred Allaha izi}i, reko{e: Koliko su puta malobrojne ~ete Allahovom voljom nadja~ale mnogobrojne ~ete, a Allah je na strani izdr`ljivih.

I kada nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni zamoli{e: Gospodaru na{, nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje. I oni ih Allahovom voljom porazi{e i Davud ubi D`aluta i Allah mu dade i vlast i vjerovjesni{tvo i nau~i ga onome ~emu je On htio. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Bekara, ajet 249-251) Vjernici koji su sa Poslanikom, s.a.v.s., iza{li na Bedr pred nevjernike s ciljem da zarobe karavan, ne pomi{ljaju}i da u|u u borbu za koju su imali neznatnu opremu, stali su iznena|eni pred vojsku koja je bila trostruko brojnija od njihove. Izlaz je bio u dovi Allahu, d`.{., za spas i pomo}, i Allah ih je uistinu i pomogao poslav{i u njihove redove vojsku nevi|enih meleka.

I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatra`ili, On vam se odazvao: Poslat

60

Najbolja oporuka

}u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugim dolaziti. Allah je to u~inio da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a umirila, a pobjeda je samo od Allaha - Allah je silan i mudar. Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio. Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju. U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite i udarite ih po prsima. Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu, a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu Allah }e zaista stra{no kazniti. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Enfal, ajet 9-13) Kada se muslimanima desio Uhud, Poslanik, s.a.v.s., nare|uje ashabima, borcima na Allahovom putu, a bili su jo{ u bolu od rana koje su zadobili, da se upute za nevjernicima. Na putu izvr{enja Resulullahove naredbe susre}e ih grupa prolaznika koja ih obavje{tava o nevjerni~koj zavjeri kojom nevjernici `ele potpuno uni{tenje muslimana. Ta vijest ih nije obeshrabrila niti je potisnula njihovu `ar i volju za osvetom, ve} su pobo`ni glasovi povikali: Dovoljan nam je Allah i divan li je On Pomaga~.

One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one izme|u njih, koji su dobro ~inili i bogobojazni bili - ~eka velika nagrada. One kojima je, kad su im ljudi rekli: Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pri~uvati , to u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar. I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura Ali - Imran, ajet 172-174) Mu{rici su u Bici na Hendeku opkolili Medinu, a `idovi su prekr{ili prethodno napravljeni dogovor s njima, dok su munafici pro{irili glasine u gradu. Muslimani su bili u velikom strahu, me|utim, Poslanikovo srce i srca onih kojima je on bio najbolji primjer i uzor ostado{e u vezi s Allahom, d`.{. Poslanik, s.a.v.s., vidio je pobjedu i protiv mnogobrojne nevjerni~ke vojske ne samo u toj bici nego i u bitkama sa tada{njom Bizantjskom i Perzijskom imperijom.

O vjernici! Sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske do{le, pa smo mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli; a Allah dobro vidi {ta vi radite. Kad su vam do{le i odozgo i odozdo, kada su vam o~i razroga~ene bile, a du{a do{la do grkljana i kad ste o Allahu sva{ta pomi{ljali.

Tada su vjernici bili u isku{enje do{li i ne mogu biti gore uznemireni.

Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: Allah i Poslanik su nas samo obmanjivali kad su nam obe}avali. Kad su neki me|u njima rekli: O stanovnici

Najbolja oporuka

61

Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite , a drugi me|u njima tra`ili su dopu{tenje od Vjerovjesnika i govorili: Ku}e su na{e neza{ti}ene! - a nisu bile neza{ti}ene ve} su oni htjeli da se izvuku. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura ElAhzab, ajet 9-13) U ovoj te{koj situaciji Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi ~vrsto su vjerovali u Allahovo, d`.{., obe}anje i pobjedu.

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha spominje. A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik Njegov obe}ali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili - i to im je samo u~vrstilo vjerovanje i predanost. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Ahzab, ajet 21,22) Allah, d`.{., pohvalio je ove odabrane i ~estite vjernike, rekav{i: Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli i ima ih koji to o~ekuju - nisu ni{ta izmijenili. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Ahzab, ajet 23) Vjernici su se vratili svjedo~e}i Allahovu, d`.{., pomo} i veliku nagradu, munafici su se udaljili poni`eni i ocrnjenog lica, a kafiri su se razbje`ali puni bijesa i bola.

Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako ho}e, stavi na muke licemjere, ili da im oprosti, Allah zaista pra{ta i samilostan je. Allah je nevjernike pune srd`be odbio - nisu nimalo uspjeli - i vjernike je Allah borbe po{tedio, Allah je uistinu mo}an i silan. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura ElAhzab, ajet 24-25) A {to se ti~e `idova koji su ih podr`avali, Allah, d`.{., protjerao ih je daju}i muslimanima njihovu zamlju, ku}e i imetke.

A Sljedbenike Knjige koji su ih pomagali iz utvrda njihovih izveo je i strah u njihova srca ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao su`nje uzeli.

I dao vam je da naslijedite zemlju njihovu, i domove njihove, i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali. Allah sve mo`e. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Ahzab, ajet 26-27) Vjernici su shvatili ove lekcije tokom vijekova poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s. Vrijedni vladari i vojskovo|e ~uvali su ih posvetiv{i veliku pa`nju odgoju vojske na istinskim islamskim principima pro`etim vezom sa Allahom, d`.{., - da se boje i strahuju samo od Allaha, d`.{., i da je njihova najve}a `elja povratak Njemu. Zbog ovakvih osobina nizali su pobjede.

Mi }emo doista pomo}i poslanike Na{e i vjernike u `ivotu na ovom svijetu i na Dan kad se dignu svjedoci.

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura El - Mu min, ajet 51) Salahuddin je u mnogim borbama pitao za dobrog pravednog i dostojanstvenog vjernika.

Njegovo bi se srce umirilo kada bi na ~elu svoje vojske vidio ~ovjeka koji se Allahu, d`.{.,

62

Najbolja oporuka

obra}a i moli Ga za pomo}.

Kada je jedan muslimanski vojnik uo~i Bitke na Jermuku rekao: Koliko je Rimljana, a kako je malo muslimana! – Halid ibn el-Velid je povikao: Nije tako, nego reci: Kako je malo Rimljana, a mnogo muslimana! , podsjetiv{i ga na Allahov govor: Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe uz Allahovu pomo}. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Bekara, ajet 249) Potom primjer bizantijskog vo|e koji je prijetio muslimanima mnogobrojno{}u svoje vojske, na{to je vo|a muslimana odgovorio: Do{li smo vam s narodom koji voli smrt kao {to vi volite `ivot.

UZROCI PORAZA ISLAMSKOG UMMETA Kada je oslabila veza muslimana sa njihovim Gospodarem, mnogi muslimani okrenuli su se od Allaha, d`.{., tra`iv{i pomo} od Amerike, Ujedinjenih naroda, Evropske zajednice, Rusije... pa su se zaredali njihovi porazi. Neprijatelj im oduze zemlju, ubijaju}i ih i pokoravaju}i, a neda}e i iskori{tavanja koja muslimani danas pre`ivljavaju nisu ni{ta drugo nego rezultat opake bolesti od koje boluje islamski svijet. Primjer ove bolesti koja je napala slabunjavo tijelo jeste poput primjera oronulih ku}a koje ne odolijevaju pred naletima sna`nih oluja.

Allah, d`.{., nas upozorava da }e ka`njavati one koji se budu okrenuli od Njegove upute raznim neda}ama i kataklizmama, ne bi li ih to navelo da se pokaju i povrate.

A poslanike smo i narodima prije tebe slali, i neima{tinom i bole{}u ih ka`njavali ne bi li poslu{ni postali.

(Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-En am, ajet 42) Od mnogobrojnih isku{enja u koja smo zapali mi muslimani, narod kojem je u emanet data univerzalna Objava, jeste i to da smo ostavili oru`je u borbi protiv zalima i neprijatelja.

Zbog toga nas Allah, d`.{., i stavlja na ku{nju, bilo zalutalim muslimanima ili nevjernicima.

Uzmimo za pouku `idovski narod i njegova stradanja kada je, zbog smutnje koju su sijali zemljom, protiv njih Allah, d`.{., potakao njihove neprijatelje. Me|u njima je bilo i vjerovjesnika i dobrih ljudi.

Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjero-vjesniku rekli: Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili. - Mo`da se vi ne}ete boriti ako vam borba bude propisana! - re~e on. Za{to da se ne borimo na Allahovom putu - reko{e - mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova na{ih odvojeni... (Prijevod zna~enja Kur ana, sura El-Bekara, ajet 246) Med`usije (obo`avaoci vatre) napali su `idove pod komandom Nabukodonosora okupiraju}i ih i pale}i im nastambe, u ~ijem je naletu veliki dio ljudstva pobijen a ostatak

Najbolja oporuka

63

porobljen. Nakon ovoga su ostali pod ropstvom sedamdeset godina.

Kada se muslimani vrate pokornosti Allahu, d`.{., u `udnji za Njim, boje}i se samo Njega, okre}u}i se samo Njemu kao uzroku njihove upute, oslanjaju}i se na Njega i tra`e}i jedino od Njega pomo}, tada }e biti ispunjen uslov za Njegovu pomo} i Njegovo zadovoljstvo tim narodom s kojeg }e On di}i mr`nju i prijekor.

U ovome neka nam je pouka u afganistanskom narodu, kada su goloruki muslimani ustali protiv slijedbenika nevjerstva i nasilja zvanog komunizam, sljedbenika zablude koji su `eljeli ukloniti islam sa zemlje. Goloruki narod, sa neznatnom ratnom opremom, suprotstavio se vode}oj sili svijeta Rusiji! Allahova, d`.{., pomo} nije izostala. U prve ~etiri godine rata zaplijenili su velike koli~ine neprijateljskog naoru`anja, zarobili su njihov obu~eni kadar, sru{ili im na stotine aviona, uni{tili na hiljade tenkova i pogubili desetine hiljada Allahovih neprijatelja. Iz pouzdanih izvora zna se o jasnim nadnaravnim pojavama kojima je Allah, d`.{., pomogao Svoju vojsku, pot~injavaju}i bezbo`nike i nevjernike. Broj mud`ahidina bio je daleko manji od broja pagana, a porazili su ih u ljudstvu i u ratnoj tehnici, unato~ o~igledne premo}i Rusa.

Sve nam ovo ukazuje na Allahovu, d`.{., pomo} koju je spustio borcu na Njegovom putu. Ova je borba dokaz protiv nemarnih pojedinaca ovog vremena koja poru~uje: Pored velikih sila u svijetu postoji i Bo`ija sila koja je u mogu}nosti promijeniti tokove ratova, me|utim, ona se ogleda u njenim vojnicima (vjernicima) koji su spremni da `rtvuju svoje `ivote na Bo`ijem putu, slijede}i Njegove smjernice. To je, ustvari, jasan rezultat ~istog vjerovanja koje je usa|eno u srcu vjernika i koje je oslobo|eno od la`nih ideja, bilo da dolaze od mrtvih ili od `ivih idola.

Sloboda u islamu ogleda se u slici na{eg iskrenog vjerovanja. Sloboda zna~i pokornost du{e Allahu, d`.{., kojoj je izri~ito nalo`eno da slu{a Bo`ija nare|enja, koja su sadr`ana u islamskoj svijesti i na~inu razmi{ljanja, u kulturi govora i aktivnostima u okviru islama te u islamskom zakonu kao temelju na kojem se gradi na{ `ivot.

RAZUMIJEVANJE SLOBODE U ISLAMU Postoje mnoge slobode kojima se ljudi hvali{u danas u tzv. modernom stolje}u. Te slobode sa islamskog aspekta nisu ni{ta drugo nego ovostolje}na vjera kojoj je svijet dao ime demokratija. ^ovje~anstvo je na stanovi{tu da uspostavljanje demokratskog sistema ozna~ava vrhunac slobode do koje mo`e dose}i dana{nji ljudski rod. U tom sistemu narodi biraju predsjednika dr`ave i svoje parlamentarne predstavnike koji glasaju za ono ~emu su sami naklonjeni. Ta naklonjenost odra`ava se na aparat za izvr{avanje donesenih odluka.

64

Najbolja oporuka

Ovakav poredak se u islamu naziva robovanjem ~ovjeka ~ovjeku, tj. progla{avanjem bo`anstva jednih od drugih. ^ovjeku nije dozvoljeno da po svom naho|enju pravi zakone, posebno u osjetljivim domenima koje je Allah, d`.{., ostavio da ih On sam odre|uje i rije{ava.

Nije u nadle`nosti ljudi da ozakonjuju propise u oblastima koje su Kur anom jasno i precizno definisane. Ako tako ne{to urade, onda oni postaju bogovi zakonodavci pored Allaha, d`.{.

Allah, d`.{., ukorio je `idove i kr{}ane koji su svoje u~enjake i monahe uzeli za bogove pored Allaha, d`.{. Iz Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa zaklju~ujemo da su ih uzeli sebi za bogove tako {to su ih slijedili u njihovom u~enju kojim su zabranjivali ono {to je Bog dozvolio i dozvoljavali ono {to je Bog zabranio. [ta onda re}i za dana{nju generaciju koja svojim predstavnicima daje op}u slobodu u dono{enju zakona, onako kako to oni `ele. Svojim zakonima odobravaju kamatu, prostituciju, homoseksualnost, abortus, alkohol.... i mnogo toga {to je opre~no kur anskim uputama.

Me|utim, to je po demokratskim principima koja nisu vje~na ni nepromjenjiva.

Ovakav vid zakonodavstva predstavlja tipi~an vid robovanja - robovanja ~ovjeka ~ovjeku.

Ovo ve}ina svijeta smatra vrhuncem slobode.

Istinska sloboda ogleda se u pokornosti samo Allahu, d`.{., i u prihvatanju Njegovog programa za izvor zakonodavstva i suda ma|u narodima i pojedincima, odbacivaju}i sve druge zakone. Svojom nepokorno{}u Allahu, d`.{., ~ovje~anstvo se prepu{ta stvorenjima kojima to ne dolikuje - ljudima kao {to su i oni, ili stvorenjima slabijim od njih samih. A propast le`i u tome da ~ovjek obo`ava stvorenja poput sebe ili idole, koji ne vide i ne ~uju, ne koriste i ne {tete. Onaj Koji istinski zaslu`uje da bude obo`avan jeste Onaj ^ija su svojstva bo`anska, neograni~ena.

Reci: Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao! [ta je bolje; Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spu{ta s neba ki{u pomo}u koje Mi dajemo da ozelene ba{~e prekrasne - nemogu}e je da vi u~inite da izraste drve}e njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjedna~uju.

Onaj Koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomi~na postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego ve}ina njih u neznanju `ivi. Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da primite. Onaj Koji vam u tminama i na kopnu i na moru put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje {alje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju. Onaj Koji sve iz ni~ega stvara, Koji }e zatim to ponovo u~initi i Koji vam opskrbu s neba i

Najbolja oporuka

65

iz zemlje daje. - Zar pored Allaha da postoji drugi bog? Reci: Doka`ite ako istinu govorite. (Prijevod zna~enja Kur ana, sura En-Neml, ajet 59-64) Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova.

Dr. Omer Sulejman el-E{kar

SADR@AJ NAJBOLJA OPORUKA PREDGOVOR .......................................................................................................................................... 5 DOVA ...................................................................................................................................................... 7 OSNOVE VJEROVANJA ...................................................................................................................... 9 VA@NOST JEDINSTVA ....................................................................................................................... 11 ZNA^ENJE PRAVOG PUTA .............................................................................................................. 12 UMJERENOST EHLI - SUNNETA ...................................................................................................... 12 OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA .......................................................................................... 17 OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U SAHIH I DAIF HADISA ........................................................ 18 KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI ...................................................................................................... 18 POJAVA HAVARID@A I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH ...................................................... 19 RAFIDA I BORBA MUSLIMANA PROTIV NJIH ............................................................................... 19 NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA ................................................................................... 20 LA@NI HADISI O ALLAHOVIM, D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA .............................................. 21 DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@. [. ............... 22 POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NIJE VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI .................................................................. 23 STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETU ................... 24 ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU ..................................................................... 25 EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE ......................................................................................................... 26 KUFR EL-ITIHADIJA GORI JE OD KUFRA JEVREJA I KR[]ANA ................................................................................................... 27 KULT LI^NOSTI .................................................................................................................................. 28 ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA, OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA ....................... 28 ISPRAVNO JE VJEROVANJE TEVHID MUHAMMEDA, ALEJHIS-SELAM .................................. 29

68

Najbolja oporuka

KABURI NISU BOGOMOLJE ............................................................................................................ 30 POVODI POJAVE [IRKA .................................................................................................................. 31 VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KUR ANU ................................................................................... 31 OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABA .................................................................................................. 33 MI SMO MUSLIMANI .......................................................................................................................... 35 KO SU EVLIJE I KADA ^OVJEK POSTAJE EVLIJA? .................................................................. 36 MU MINI SU POMAGA^I JEDNI DRUGIMA .................................................................................... 37 ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOV POSLANIK PREDNJA^E U SVEMU ................................ 38 NARE\IVANJE DOBRA I ODVRA]ANJE OD ZLA ......................................................................... 39 KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJI VJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJE BO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE NEKO BOLJI OD POSLANIKA,SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ........................................................................................................................... 40 OBLICI NARE\IVANJA DOBRA ....................................................................................................... 41 ZLO KOJE JE ALLAH, D@ELLE VE ALA, ZABRANIO ................................................................... 41 VA@NOST ^UVANJA NAMAZA .......................................................................................................... 43 UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA VELI^INA IMANA ............................................................................................................................... 48 SLOBODA I ROBOVANJE ................................................................................................................. 48 ISLAM OSLOBA\A SRCA ................................................................................................................. 53 UZROCI PORAZA ISLAMSKOG UMMETA ....................................................................................... 58 RAZUMIJEVANJE SLOBODE U ISLAMU ......................................................................................... 59