BROSURA VODA

Univerzitet "Dţemal Bijedić" Mostar Nastavniĉki fakultet

Branimir Mikić Đulsa Bajramović Osman Ahmetović

VODA

Mostar, 2004. godina

2 Izdavaĉ: Nastavniĉki fakultet Univerziteta "Dţemal Bijedić" Mostar Autori: Dr. sci. Branimir Mikić, redovni profesor Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli Dr. sci. Đulsa Bajramović, docent Nastavniĉki fakultet Univerziteta "Dţemal Bijedić" Mostar Mr. Osman Ahmetović Osnovna škola "Centar" Tuzla Recenzenti: Dr. Faruk Ĉišić, red. prof. Univerziteta u Tuzli Dr. Samir Maĉković, Specijalista sportske medicine Kompjuterski slog i naslovna strana: Mulabećirović Mirza Štampa: "PRINTAS" d.o.o. Srebrenik Za štampariju: Salim Selimović Tiraţ: 500 primjeraka -------------------------------------------------CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 613.31/.38(075.8) MIKIĆ, Branimir Voda / Branimir Mikić, Đulsa Bajramović, Osman Ahmetović. - Mostar : Univerzitet “Džemal Bijedić“, Nastavnički fakultet, 2005. – 92 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija: str. 92 ISBN: 9958-9268-4-9 1. Bajramović, Đulsa 2. Ahmetović, Osman COBISS.BH-ID 14074630 -------------------------------------------------Na osnovu mišljenja Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj 04-15-5514/04 od dana 21.12.2004. godine, knjiga "VODA" autora Dr. sci. Branimir Mikić, red prof., Dr. sci. Đulsa Bajramović, docent i Mr. Osman Ahmetović, ocjenjuje se kao proizvod iz člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na čiji se predmet ne plaća porez na promet proizvoda.

3 Juče sam bio pametan, zato sam ţelio da mijenjam svijet. Danas sam mudar.

Zato mijenjam sebe.

Sri Chinway 1. UVOD Uravnoteţena i zdrava prehrana neizbjeţna je tema u raspravama o zdravom ţivotu. Voda i minerali, esencijalne hranjive tvari, koje je potrebno svakodnevno unositi u organizam, zauzimaju posebno vaţno mjesto.

Na primjer, optimalna koncentracija natrija i kalija u izvanstaniĉnoj i staniĉnoj tekućini osiguravaju normalno funkcionisanje ţivĉanih podraţaja i rada mišića. Kalcija, koji ima vitalnu zadaću u graĊi kostiju, grušanju krvi, mišićnoj kontrakciji i aktivaciji mnogih enzima, ĉesto nema dovoljno u prehrani.

TakoĊe moramo paziti na dovoljne koliĉine magnezija nuţnog u mnogim staniĉnim enzimskim reakcijama, posebno onim vezanim za metabolizam ugljikohidrata. Spoj jona magnezija i sulfata utiĉe na povećanje volumena vode u crijevima i time potiĉe peristaltiku.

Naše tijelo posjeduje relativno malu zalihu vode, koja je nuţna za normalno funkcionisanje svih organa. Stoga je njen revitalizirajući uĉinak vrlo vaţan u odrţavanju cjelokupne zdravstvene ravnoteţe organizma. Ţivot se ne moţe zamisliti bez vode u kojoj su se, uostalom i pojavili njegovi prvobitni oblici. Sem toga, voda je osnovni sastavni dio svake ţive materije. Ona saĉinjava 70% od ukupne ĉovjekove tjelesne teţine; u ekstremnim sluĉajevima, kod meduza, taj procenat iznosi 97%, a 50% kod nekih bakterija nastalih sporulacijom. Voda ulazi u sastav naših ćelija, tkiva, krvi, limfe. Ona je neophodna za normalno odvijanje fizioloških procesa rastvaranja organskih i neorganskih materija, elektroliĉku disocijaciju u njoj rastvorenih elektrolita, obezbjeĊenje koloidno-osmotiĉke ravnoteţe i sl. Voda uzima uĉešće u reakcijama hidrolize, obrazovanje sekreta, hormona i procesa termoregulacije.

Dnevna potreba odraslog ĉovjeka za vodom iznosi oko 40 mililitara na 1 kilogram tjelesne teţine. Voda saĉinjava 58-67% teţine odraslog ĉovjeka. Najviše je ima u mozgu (do 84% teţine mozga), jetri (82%), srcu i plućima (do 79%), koţi (do 70%), masnom tkivu (30-40%), itd.

Voda se takoĊe, u velikoj koliĉini, nalazi i u mišićima. Oko 2/3 ove

4 koliĉine nalazi se u ćelijama tijela (meĊućelijska teĉnost); ostala trećina obrazuje teĉni prostor izvan ćelija (vanćelijska teĉnost). Voda je u tijelu od osnovne vaţnosti kao rastvaraĉ, za sve reakcije što se u organizmu dešavaju, i nezamjenljiva je za normalan rad ćelija. Zato tijelo i zadrţava svoju koliĉinu vode sa velikom štedljivošću. Sva voda koja je u tijelu podlijeţe vrlo brzo metabolizmu.

Voda pomaţe u preradi hrane, otapanju i prijenosu nutrijenata, sastavni je dio krvi, stanica i meĊustaniĉnih prostora te odrţava volumen, pritisak i kiselost.

Smanjem unos moţe dovesti do: sniţenja krvnog pritiska, loše cirkulacije, ukoĉenosti zglobova, suhih oĉiju i koţe, smanjene aktivnosti mozga, opstipacije, smanjene funkcije bubrega i sklonosti nastanku bubreţnih kamenaca.

Vanjski pokazatelj nedostatka vode je ŢEĐ.

MeĊutim, ţed je kasni odgovor organizma i pojavljuje se kada je dehidraciia već nastupila. S godinama se smanjuje sadrţaj vode u organizmu, a smanjuje se i osjećaj ţedi.



Intercelularna tečnost je tečnost u prostoru izmeĎu organa ili osnovnih ćelija veţivnog tkiva. To tkivo sačinjava manje-više labava mreţa odvojenih ćelija povezanih meĎusobno vlaknima različitih materija. * Znojenje

5

PITI PRIJE ŽEĐI ... od bilo koje aktivnosti, ĉak i najmanje, povisuje se temperatura tijela, ĉime se povećava gubitak vode. Porast tjelesne temperature je izravno proporcionalan stupnju dehidracije organizma.

K

Kod sportaša pravilna i redovita hidracija ima presudnu ulogu.

Vodeno-disperzioni sistemi organizma i njihove klasifikacije Voda predstavlja osnovu teĉnih disperzionih sistema organizma: krv, limfa, mokraća, pljuvaĉka, ţeludaĉni sok, intracelularna teĉnost i dr.

Disperzionim sistemima se nazivaju sistemi koji se sastoje iz sitno raspršenih ĉestica jedne materije (ili njih nekoliko) raspodijeljenih više ili manje ravnomjerno u masi druge materije. Raspršena materija naziva se disperznom fazom, a materija u kojoj se vrši raspršivanje ĉestica disperzne faze, naziva se disperziona sredina. U većini teĉnih disperzionih sistema organizma voda je disperziona sredina. U ćelijskim membranama, koje su sastavljene od proteina i lipida, voda moţe imati ulogu disperzione faze. Po stepenu disperziteta (tj. razmjeri ĉestica disperzne faze) razlikujemo prave rastvore, koloidne rastvore, suspenzije i emulzije. Pravi rastvori su homogene smješe jer su im rastvorene materije usitnjene do molekula i jona. Kod koloidnih rastvora ĉestice disperzione faze predstavljaju agregate sastavljene iz mnoštva sitnih molekula ili jona ili gigantskih polimernih molekula (npr. molekul glikogena i proteina). Takve ĉestice imaju sloţenu strukturu, jasno izraţenu graniĉnu površinu, na kojoj se odvijaju adsorbcioni procesi.

Osnovu koloidne ĉestice ĉini jedro na ĉijoj su površini absorbovani joni koji mu predaju elektriĉni naboj. Jedro zajedno sa absorbovanim jonima stvara koloidnu granulu koja ima elektriĉni naboj takvog znaka kao i absorbovani joni.

Ako su ĉestice disperzne faze ĉvrste materije nazivaju se suspenzijama, a ako su teĉne nazivaju se emulzijama. U ţivom organizmu najrasprostranjenije su vodene emulzije masti. U biološkim teĉnostima razliĉiti oblici disperznih sistema obrazuju sloţene kombnacije. Na primjer krv predstavlja koloidni rastvor proteina, u kome se nalaze krvne ćelije i masne kapljice, pravi rastvor mineralnih soli, glukoze, aminokiselina, mlijeĉne kiseline i drugih materija.

6

Difuzija Difuzija je kretanje ĉestica disperzne faze i disperzione sredine, dovodeći ka spontanom izjednaĉavanju njegovih koncentracija u cijelom disperznom sistemu, poslije ĉega se uspostavlja stanje ravnoteţe. Uzrokom difuzije smatra se toplotno kretanje ĉestica rastvorene materije i rastvaraĉa. Ukoliko se one nalaze u haotiĉnom kretanju, opšti pravac difuzije zavisi od stepena koncentracije rastvorene materije i rastvaraĉa u raznim dijelovima rastvora i ona se kreće iz oblasti njegove više u oblast niţe koncentracije. Brzina difuzije je vaţan faktor od kojeg zavise brzine hemijskih reakcija u organizmu, a djelimiĉno i brzine uzajamnog djelovanja materija sa biološkim katalizatorima, enzimima. Brzina difuzije naglo raste pri mišićnom radu. Za normalnu ţivotnu aktivnost neophodna je ne samo odreĊena brzina difuzije u teĉnim sredinama, nego i odreĊena brzina prenošenja materija kroz ćelijske membrane.

Osmoza i osmotski pritisak Posebni vid difuzije je difuzija rastvaraĉa kroz polupropustljivu membranu, koja nije propustljiva ili je malo propustljiva za mnoge rastvorene materije. Rastvaraĉ je sposoban da prolazi kroz takvu membranu, samo ako razmjere njegovih molekula odgovaraju veliĉini njegovih pora ili ako je rastvorljiv u njenim materijama. Svojstvo polupropustljive membrane imaju spoljašnji slojevi ćelijske protoplazme. Rastvaraĉ se kreće kroz membranu u dva pravca, ali njegova brzina kretanja ka rastvoru veće koncentracije rastvorene materije znatno je veća nego u suprotnom smijeru. Takva jednosmjerna difuzija naziva se osmoza. Kao svaka difuzija osmoza moţe dovesti do izjednaĉavanja koncentracija u rastvorima odvojenih polupropustljivom membranom. Sila osmoze je osmotski pritisak. Njegova veliĉina zavisi od koliĉine ĉestica rastvorene materije u jedinici zapremine rastvora i od njihove brzine kretanja.

Rastvori istih molarnih koncentracija imaju isti broj ĉestica u jednakim zapreminama i isti osmotski pritisak, a oznaĉavaju se izotoniĉnim.

Rastvori sa manjim osmotskim pritiscima nazivaju se hipotoniĉnim, a sa višim hipertoniĉnim. Ako ţivu ćeliju okruţuje izotoniĉni rastvor, to izmeĊu njih vlada osmotska ravnoteţa i ćelija ne trpi promjene. Kada je neophodno unošenje lijekova u organizam intravenski ili potkoţno, njihovi rastvori moraju biti izotoniĉni sa ćelijskim sadrţajem.

7 Osmotski pritisak ţivih ćelija zavisi od hemijskih procesa koji se odvijaju u njima. Pretvaranje rastvorljivih materija u nerastvorene tj. nastajanjem polimernih molekula iz monomera sniţava se osmotski pritisak. Obrnuti procesi ga povećavaju. Tako na primjer pri nastajanju visokih koncentracija mlijeĉne kiseline u mišićima naglo raste osmotski pritisak.

Acido - bazna reakcija rastvora Svojstva i biološka uloga vodeno-disperzionih sistema organizma jako zavisi od koncentracije vodonikovih i hidroksilnih jona u njima.

Koncentracija slobodnih vodonikovih jona odreĊuje aktivnu kiselost, a koncentracija slobodnih hidroksilnih jona-aktivnu baziĉnost rastvora.Odnos ovih koncentracija odreĊuje acidobaznu reakciju u rastvoru. Rastvori kod kojih su koncentracije vodonikovih i hidroksilnih jona jednake, nazivaju se neutralne. Ako je koncentracija vodonikovih jona viša nego hidroksilnih, u rastvoru je kisela reakcija.

Ako je koncentracija vodonikovih jona manja nego hidroksilnih u rastvoru je bazna reakcija. Ĉista voda je neutralne reakcije. Voda moţe da disocira i daje H+ i OH– jone. Koncentracija vodonikovih jona je veoma mala, svega 10–17 gjona/l.

Kako broj sa negativnim eksponentom nije praktiĉan za izraĉunavanje to se za obiljeţavanje acido-bazne reakcije rastvora primjenjuje vodonikov pokazatelj pH, koji predstavlja negativan logaritam koncentracije vodonikovih jona. pH = – log[H+] Taĉno mjerenje pH bioloških teĉnosti ima veliki praktiĉni znaĉaj pošto većina biohemijskih procesa moţe da se odvija samo pri strogo odreĊenoj reakciji sredine. Pojava u takvoj sredini većih koliĉina vodonikovih ili hidroksilnih jona moţe ne samo da ubrza ili uspori odvijanje procesa, nego i da promijeni njegov smijer. Poseban znaĉaj ima odreĊivanje pH krvi u sportista pri sportskim naporima kao i za vrijeme oporavka.

Puferi U procesu metabolizma materija stalno se stvaraju proizvodi kiselog ili baznog karaktera, koji bi svakako jako promijenili acido-baznu reakciju tj. pH unutrašnje sredine organizma. MeĊutim, promjene pH organizma ako do njih i doĊe su neznatne. Ovo se objašnjava prisustvom prirodnih

8 sistema materija u organizmu koji imaju puferna svojstva, a koja se manifestuju vezivanjem viška vodonikovih ili hidroksilnih jona u slabo disocirane molekule. Puferna dejstva manifestuju se kako u razblaţenim tako i u koncentrovanim pufernim rastvorima.

Tipiĉne puferne sisteme predstavljaju smješe rastvora slabih kiselina sa rastvorima njihovih soli sa jakim bazama ili smješe rastvora slabih baza sa rastvorima njihovih soli sa jakim kiselinama.

Puferni sistemu u ţivom organizmu: bikarbonati - H2CO3+HaHCO4 fosfatni - NaH2PO4+Na2HPO4 proteinski - protein + so proteina.

Efekat pufernog dejstva moţe se uoĉiti na primjeru bikarbonatnog pufernog sistema. Disocijacija ugljene kiseline je neznatna, a njene natrijumove soli potpuna, pa se sastav ovog sistema i njegovo dejstvo moţe predstaviti ovako: H2CO3+HCO3– + Na+. Ako se tom puferskom sistemu doda višak jake kiseline, npr. ĉesto stvarana u metaboliĉkim procesima mlijeĉna kiselina, skoro potpuno disocirana na jone H+ i jone laktata, to će u reakciju sa viškom vodonikovih jona stupati anjoni HCO3– : CH3CHOHCOO– + H+ + HCO3– + Na+  H2CO3 + CH3CHOHCOO– + Na+ Nastaju slabo disocirani molekuli H2CO3, u kojima je višak vodonikovih jona vezan. U rastvoru su ostali anjoni laktata i katjoni Na+ koji ne utiĉu na acido-baznu reakciju.

Dejstvo puferskih sistema nije neograniĉeno. Pri dodatku velikih koliĉina kiseline ili baze iscrpljuju se njihove rezerve, a acido-bazna reakcija sredine se mijenja. Kvantitativno izraţavanje puferske sposobnosti naziva se puferni kapacitet, moţe se mjeriti koliĉinom kiseline ili baze koju jedan pufer moţe da neutrališe. Dobre puferne kapacitete moraju imati oni sportisti kod kojih tokom treninga dolazi do pojava visokih koncentracija laktata u krvi (srednjeprugaši).

Promet vode i najvaţnijih elektrolita u toku tjelesnog napora U toku tjelesnog naprezanja organizam proizvodi veliku koliĉinu energije. Medutim, samo mali dio te energije (30-40%) iskorišten je kao radna energija, dok veći dio (60- 70%) odlazi u tzv. toplotnu energiju. Sam organizam se oslobaĊa viška te toplotne energije na

9 nekoliko naĉina, od kojih je znojenje nesumljivo najvaţnije. Putem znojenja dolazi do gubitka velike koliĉine vode i odreĊene koliĉine natrijum-hlorida ali i do promjena u koncentraciji odreĊenih elektrolita, kako u vanćelijskoj tako i u ćelijskoj teĉnosti. To se u prvom redu odnosi na kalijum (K), magnezijum (Mg), kalcijum (Ca), bikarbonate i fosfate.

Zbog ogromnog znaĉaja gubitka teĉnosti (dehidracije) i odreĊenih elektrolita (K, Mg, Na i Cl), kao i promjene u volumenu i koncentraciji ćelijske i vanćelijske teĉnosti, potrebno je malo se zadrţati na ovom problemu i objesniti neka fiziološka zbivanja koja se javljaju u toku fiziĉkog opterećenja, a odnose se na vodu i navedene elektrolite.

Od ukupne teĉnosti u organizmu mase oko 70 kilograma, 25 litara je smješteno unutar ćelija a 15 litara izvan njih, odnosno vanćelijska teĉnost ĉini otprilike 1/3 ukupne teĉnosti, a ćelijska teĉnost 2/3.

Vanćelijska teĉnost sadrţi velike koliĉine jona Na, Cl i bikarbonata, hranljive materije kao i ekskrecijske produkte ćelija. Ona se još naziva i unutrašnjom okolinom ćelija i sastojci su joj veoma taĉno regulisani. Ćelije su, dakle, trajno uronjene u ovu teĉnost koja sadrţi podesne elektrolite i hranljive materije koje su im potrebne. Ćelijska teĉnost je u svim ćelijama višemanje ista; sadrţi uvijek gotovo velike koliĉine K, Mg i fosfata. Pored toga tu su još i hranljive materije koje će biti izluĉene kroz ćelijsku membranu. Bitna razlika izmeĊu ćelijske i vanćelijske teĉnosti nije u hranljivim materijama ili ekskrecijskim produktima, već u sastavu elektrolita.

10

KONCENTRACIJA OSMOTSKIH AKTIVNIH MINERALA U VANĆELIJSKOJ I ĆELIJSKOJ TEČNOSTI Vanćelijska teĉnost ( m Osmoli/L H2O)

Na K Ca Mg Cl HCO3

137 4,7 2,4 1,4 112,7 28,3

Ćelijska teĉnost (m Osmoli/L H2O)

10 141 0 31 4 10

Odrţavanje navedenih koncentracija elektrolita u ćelijskoj i vanćelijskoj teĉnosti je omogućeno odreĊenim fiziološkim mehanizmima i u stanju mirovanja oni su konstantni.

U sluĉajevima kada sportista za vrijeme treninga ili utakmice ne izgubi više od 3,5 do 4% od svoje tjelesne teţine govorimo o tzv. fiziološkoj dehidrataciji. Fiziološkoj, jer se sve navedene promjene u volumenu i koncentraciji ćeliske i vanćelijske teĉnosti pravilnim protokolom oporavka vrlo brzo normalizuju i ne ostavlju nikakve štetne posljedice na organizam i formu sportiste.

U toku znojenja voda napušta prostor vanćelijske teĉnosti, no istovremeno nešto ćelijske vode prelazi osmozom u vanćelijski prostor.

Konaĉni efekat je dehidratacija, odnosno smanjenje ukupne koliĉine teĉnosti u organizmu. Sastav znoja je kod sportista najĉešće hipotoniĉan (sadrţi manju koncentraciju NaCl nego što je u vanćelijskoj teĉnosti), tako da smanjenje volumena vanćelijske teĉnosti ne prati i proporcionalno smanjenje koncentracije NaCl, već nastaje povremeno povećanje koncentracije istog. Zbog toga će (osnovni zakoni osmoze) odreĊena koliĉina vode iz ćelija preći u vanćelijski prostor (oko 10%).

Poštovanjem gubitka od 3,5 do 4% od ukupne tjelesne mase, u toku fiziĉkog naprezanja, neće doći do bitnijih promjena unutar ćelija.

Normalno, javiće se smanjenje vanćelijske teĉnosti, blago smanjenje koncentracije NaCl i bikarbonata koje će proporcionalno koliĉini izluĉenog znoja produbljivati. Koncentracija najvaţnijih elektrolita unutar ćelija se neće bitnije mijenjati i ćelija je u stanju da normalno obavlja svoje fiziološke radnje. MeĊutim, pribliţavanjem navedenog praga gubitka od 4% od tjelesne mase, usljed bitnijeg smanjenja NaCl

11 poĉeće sve veća koliĉina K da izlazi iz ćelije u vanćelijsku teĉnost, a to će pratiti i izlazak veće koliĉine vode iz ćelija.

Na ovom mjestu treba reći da za razliku od NaCl, najmanja promjena koncentracije kalijuma u vanćelijskoj teĉnosti se negativno odraţava na odreĊene funkcije organizma.

Primjer: Sa gubitkom 1,9% tjelesne mase u toku treninga, mjerena izdrţljivost je nakon toga pala za 28%, VO2 max. se smanjio za 10%, a glikogen u mišićima se smanjio za 60%. lz naprijed izloţenog, jasno je da ako se u toku procesa nadoknaĊivanja teĉnosti, sportisti preporuĉi da uzima izotoniĉni rastvor NaCl (fiziološki rastvor) ill pak rastvor koji ima manju koncentraciju NaCl (hipotiĉan) nego što je u vanćelijskoj teĉnosti, on će na taj naĉin donekle nadoknaditi smanjenu vanćelijsku teĉnost, meĊutim, neće doći do ulaska vode u ćeliju jer novoprimljenu vodu za vanćelijsku teĉnost veţe NaCl koji je sa njom unijet.

U sluĉaju teţeg stupnja dehidratacije (patološka dehidratacija) kada sportista izgubi preko 4% od svoje tjelesne teţine odreĊeni fiziološki mehanizmi koji su zaduţeni za odrţavanje konstantne koncentracije K unutar ćelije slabe, tako da dolazi do izrazitijeg izlaska K, Mg, fosfata iz ćelije u okolnu teĉnost, a sljedstveno tome i do izlaska vode iz ćelija, što ima za posljedicu izrazitije smanjenje volumena ćelijske teĉnosti ( oko 50%).

S obzirom da se sve bitnije biohemijske reakcije (za njihovo nesmetano odvijanje je neophodna H2O, K, Mg, fosfati...) odvijaju unutar ćelije, jasno je da prelaţenje navedenog praga u gubitku tjelesne teţine povlaĉi za sobom i drastiĉno smanjenje funkcionalnih mogućnosti ćelije, a samim tim i cijelog organizma. Sportisti treba mnogo više vremena da se oporavi i za izvjesno vrijeme se udaljava od svog najboljeg rezultata.

Primjer: Sa gubitkom 4,3% tjelesne mase u toku treninga mjerena izdrţljivost je nakon toga pala za 48% VO2 max. je pao za 22% a glikogen u mišićima se smanjio za 70%.

Tako izazvana promjena koncentracije K (povećana) u vanćelijskoj teĉnosti ima za posljedicu depresivno djelovanje kalijuma na provodenje impulsa duţ membrana u ţivcima i mišićima. To će imati

12 ozbiljnije posljedice naroĉito na rad srĉanog rnišića u smislu njegovog slabljenja. Pošto je kalijum u ćeliji neophodan kao aktivator odreĊenih enzima koji uĉestvuju pored ostalog i u procesu glikogenolize (dobivanje energije iz glikogena), njegovo smanjenje unutar ćelije će pratiti i poremećaj u navedenim biohemijskim reakcijama. Na ovom mjestu treba naglasiti ĉinjenicu da jako pijanstvo dovodi do vrlo sliĉnih promjena u organizmu, naroĉito u smislu hipokalijemije i vrhunskog sportistu moţe nekoliko nedjelja da udalji od njegovog najboljeg rezultata.

Neosporno je da svaki od minerala prisutnih bilo u ćeliji ili van nje vaţan za organizam, tj. za normalno odvijanje odreĊenih biohemijskih reakcija ili pak odrţavanje normalne homeostaze neke teĉnosti unutar tijela. Ali je takoĊe neosporno da kada bi se pravila neka rang lista vaţnosti elektrolita, kalijum bi se sigurno našao na prvom mjestu.

Najbolji i najprirodniji naĉin njegovog nadoknadivanja je popijena ĉaša (250 ml) gustog prirodnog soka, u prvom redu pomorandţe i paradajza, zatim jabuke, breskve, kajsije, trešnje, višnje, groţda... U ovoj ĉaši ima dovoljno Mg i fosfata a i šećera za djelimiĉnu popunu ispraţnjenih glikogenih depoa.

Znaĉi, nakon prestanka fiziĉkog opterećenja poĉinje proces nadoknaĊivanja izgubljene teĉnosti - rehidratacija. Ona ustvari poĉinje mnogo ranije, još prije poĉetka treninga ili utakmice. Naime bilo bi poţeljno da ako sportista oĉekuje dugotrajno opterećenje koje će biti praćeno obilnim znojenjem, oko 30-40 min prije poĉetka opterećenja unese u organizam oko ½ l vode. Na taj naĉin će sigurno smanjiti stepen oĉekivane dehidratacije, a unijeta teĉnost neće negativno uticati na njegov sportski rezultat. U toku samog opterećenja sportista moţe, a ako je opterećenje duţe (biciklizam, maraton) on je primoran, da u više navrata uzima vodu u manjim koliĉinama (nekoliko gutljaja).

Jedino i samo jedino sredstvo za nadoknadivanje teĉnosti u procesu rehidratacije je ĉista, hladna voda zato što se najbrţe resorbuje iz digestivnog trakta i ravnomijerno se rasporeĊuje, kako u vanćelijskoj, tako i u ćelijskoj sredini i tako najbrţe normalizuje volumene vanćelijske i ćelijske teĉnosti.

Primjer: Kada se popije 400 ml hladne vode (temperatura vode iz vodovoda), za 15 minuta se 75% te koliĉine resorbuje u organizam.

Ako se popije 400 ml vode koja ima samo 5% šećera - za 15 minuta se samo 5% resorbuje u organizam.

13 Hladna, jer izaziva blage kontrakcije ţeludaĉnog zida, pa tako brţe dospijeva u tanko crijevo, odakle se resorbuje u organizam.

Znaĉi, po završetku treninga sportista poĉinje da postepeno nadoknaduje izgubljenu teĉnost (vodu) sa oko 250 ml vode na svakih 10-15 minuta sve do subjektivnog osjećaja prestanka ţedi. Potpuna rehidratacija će se ovim naĉinom završiti za oko 1-1,5 sat kada poĉinje remineralizacija i revitaminizacija.

Kao što je spomenuto, ĉaša gusto - prirodnog soka (250 ml) će potpuno zadovoljiti potrebe organizma za kalijumom. Tu ima dovoljno i Mg fosfatnih jedinjenja i vitamina. Jedino će se kalcijum nadoknaditi preko mijeka ili mlijeĉnih proizvoda.

Na trţištu postoje odreĊeni farmakološki, dijetetski proizvodi, namijenjeni za brţi oporavak sportista. Od mineralnih napitaka kod nas se moţe kupiti Maratonik Everest (Krka) koji sadrţi kombinaciju vitamina i minerala. U svijetu postoje dva dobra proizvoda: Mineral plus 6 (Vander) koji je ĉist mineralni napitak (K, Na, Mg, Ca, Fe, P) i Multikraft fit aktiv (Haleko) koji pored minerala sadrţi vitamin C i E. Najbolje ih je koristiti u fazi oporavka kad se završi proces rehidratacije.

Iz naprijed izloţenog, jasno je da sportista treba da se pridrţava odreĊenih pravila: - da ne smije dozvoliti sebi da u toku fiziĉkog opterećenja izgubi više od 4% svoje tjelesne teţine, - da je jedino sredstvo u procesu rehidratacije voda, koju u malim koliĉinama moţe uzimati i u toku napora ili za vrijeme poluvremena.

- da putem voća, voćnih sokova ili dijetetski proizvoda nadoknadi minerale i vitamine.

- da so (NaCl) ne treba posebno nadoknadivati. Naime, koliĉina NaCl koja se u organizam unese normalno zasoljenom hranom je 4-5 puta veća od dnevnih potreba organizma za njom.

- da se Ca treba nadoknaditi mlijekom ill mlijeĉnim proizvodima.

- da se treba pridraţavati navedenog redoslijeda po prestanku fiziĉkog naprezanja: rehidratacija (1-1,5 sati) 2. Remineralizacija i revitaminizacija, nakon kojih dolazi obrok koji bi trebalo da bude najmanje 2-2,5 sati po završetku treninga ili utakmice.

Na ovaj naĉin sportista će zadovoljiti osnovne fiziološke potrebe za navedenim materijama i svoj organizam najbrţe oporaviti, bar što se tiĉe vode, minerala i vitamina, nakon ĉega dolazi nadoknaĊivanje ugljenih hidrata, masti i bjelanĉevina.

14

Ţivot sreće je teţnja.

Duša sreće je ostvarenje.

Cilj sreće je savršenstvo Sri Chinway

Gdje god da poĎeš, idi sa nadahnućem i teţnjom. Šta god da radiš, radi to sa ljubavlju i interesovanjem.

Sri Chinway

15 edna od karakteristika savremenog društva je i vrtoglav porast potrošnje slatke vode. U antiĉko doba trošilo se 20 litara vode dnevno po osobi, u 18. stoljeću 40 litara, a danas prosjeĉan ĉovjek koristi i do 200 litara na dan. Oĉito je da se zalihe pitke vode na Zemlji smanjuju vrtoglavom brzinom. Uz to, izvori pitke vode sve su ĉešće zagaĊeni bakteriološki i industrijskim otpadom pa se voda za piće mora filtrirati i hlorisati i valja joj poboljšavati ukus.

Sve veće zagaĊenje okoliša i sve naseljeniji gradovi zakomplicirali su ĉak i obiĉno pijenje vode, no zato je savremeni svijet otkrio prednosti zdravih izvorskih i mineralnih voda.

U svijetu se nudi 838 mineralnih voda: prednjaĉe Njemaĉka sa 224 i Francuska sa 162 vrste, a i u nas je izbor sve veći.

J

Voda je ţivot Iako je nazvana Plavim planetom zbog koliĉine vode koju sadrţi i koja joj daje plavu boju, Zemlja sadrţi samo 0.26 posto lako dostupne slatke vode. Prema podacima UN-a, dvije trećine ĉovjeĉanstva muĉi nedostatak pitke vode, a UNESCO procjenjuje kako više od 5 miliona ljudi godišnje umire od bolesti uzrokovanih nedostatkom vode, njezinom oneĉišćenošću ili lošom kvalitetom. Najviše je umrlih meĊu djecom. Nestašica pitke vode posljedica je nagloga demografskog rasta.

IzmeĊu 200 i 500 velikih svjetskih rijeka danas je oneĉišćeno.

Istraţivaĉi meĊunarodnog instituta za upravljanje vodama predviĊaju u 21. stoljeću nestašicu vode u 17 zemalja središnje Azije i juţne Afrike, Indiji i Kini. Sukobi meĊu narodima i drţavama zbog vode mogli bi stoga biti kljuĉna odrednica ovog stoljeća.

Bosna i Hercegovina je vodom bogata zemlja Ukupna potrošnja vode za piće u Bosni i Hercegovini je u stalnom porastu. Svaki graĊanin Bosne i Hercegovine popije u prosjeku 25 litara mineralne i izvorske vode na godinu. Samo u prošloj godini ukupna potrošnja mineralne vode premašila je 90 miliona litara.

Potrošnja izvorske vode zasad se biljeţi u manjim koliĉinama. Oĉekuje se, meĊutim, da će u budućnosti ona premašiti potrošnju mineralne

16 vode. U iduće dvije godine oĉekuje se 100-postotni porast potrošnje izvorske vode.

U našem tijelu voda je :    

Rastvaraĉ RashlaĊivaĉ Podmazivaĉ Prevoznik

Voda je sastavni dio svakog tkiva Ona je nuţna za :     

Regulaciju tjelesne toplote Prenošenje hranljivih materija Uklanjanje otrova i otpada Odrţava volumen i vizkozitet krvi Omogućava rad svake ćelije

Voda u tijelu čini :     

70 % Tijela 85 % Krvi 80 % Mozga 70 % Mišića 10 % Zuba

Manjak vode u organizmu stvara preduslove za :  Konstipaciju (Zatvor)  Upalu ţući  Stvaranje kamenca u bubregu Na ţalost samo 25% ljudi pije onoliko vode koliko je potrebno organizmu.

17 Svakodnevno treba piti barem 2- 3 litre vode, pri tjelesnim naporima ili na vrućini još više!

Ne zaboravite da svaki dan izgubimo većinu onoga što smo popili :  Putem znoja (300 - 400 ml = 2 ĉase vode)  Putem mokraće (1500 do 1800 ml = 7 ĉasa)  Putem stolice (200 ml = 1 ĉaša)  Disanjem (400 ml = 2 ĉaše) Ĉak i kada mirujemo, izgubimo dnevno oko 2,5 litre vode. Gubitak od samo 3% teĉnosti rezultira umorom, a 10% gubitka vode moţe ugroziti ljudski ţivot.

Tajna uspjeha jeste u postojanju namjere.

Dizraeli

Kad i koliko treba piti

 U MALIM GUTLJAJIMA  ČESTO  NIKAD LEDENA PIĆA

18

N

ajbolje vrijeme za vodu je jutro, a idealno je piti natašte. U toku dana dobro je piti pola sata prije obroka i barem dva sata poslije jela. Ako ste od onih koji nikad ne osjećaju ţeĊ, oprez! Voda je organizmu nuţna pa je, ako je potrebno, i na silu uvedite u svoje navike. Za poĉetak pomoći će boca vode koju ćete drţati na radnom stolu. Bude li vam na oku i na dohvat ruke, probajte.

Gutljaj po gutljaj, bar do dvije litre na dan.

Koliko je to u ĉašama? Prema nekim raĉunicama broj svojih kilograma podijelite brojem osam. Rezultat je broj ĉaša (od 2 dl) koje morate popiti svaki dan. Dakle ako imate 70 kilograma, u danu trebate iskapiti gotovo devet ĉaša. U zdravlje!

Stoga vodu treba piti u velikim koliĉinama, što više !

Polovicu potrebne tekućine osiguraće vam hrana ako se pravilno hranite, preostalu polo - vicu unijećete pićem. Tek maleni dio (otprilike 1 ĉašu) proizvest će organizam sam. Dnevne potrebe za tekuĉinom jako ovisi o dobi, povšini tijela i koliĉini i kvaliteti kalorija unijetih hranom. Znaĉajan uticaj ima i koliĉina tjelesne aktivnosti, bavljenje sportom i vrsta sporta te osobito klimatski uslovi u kojima ţivimo (temperatura, vlaţnost, klimatizacija, isušivanje zraka). Ţelimo li ostati zdravi i vitalni te pomoći tijelu kod izluĉivanja otrovnih tvari, regulaciju teţine i podspješavanja probave, voda mora postati naš saveznik.

Potrebno je piti mnogo vode bavite li se sportom znojite li se pojaĉano te ako ne jedete dovoljno voća i povrća.

Gotovo je nemoguće piti previše vode. Zdravim bubrezima voda je potrebna da ne bi radili "u prazno" i ne postoji opasnost da ih preopteretimo ako unosimo više vode. TakoĊe nema potrebe da se brinemo da će velika koliĉina vode isprati hranjive materije iz

19 organizma. Materije koje su topive u vodi apsorbuju se u probavnom sistemu ma koliko vode pili, a vlaknasta hrana se vezuje s vodom na putu iz tijela.

Kako se podiţe sobna temperatura, povećava se i gubitak teĉnosti, jer isparava veća koliĉina vode koja se nalazi u ćelijama. Dehidracija prouzrokuje vrtoglavicu, umor, glavobolju, slabost i gubitak koncentracije.

Koja voda je najbolja? valitet vode koju pijemo direktno utiĉe na naše zdravlje, jer stvara teren u kojem se "kupaju" naše ćelije, tvrdi bioelektronika, jedna od najmlaĊih nauĉnih disciplina koja se ubrzano razvija.

Koliko je voda dragocjena, jasnije je kad se zna da više od milijardu ljudi na svijetu nema redovno na raspolaganju pitku vodu, a 2,4 milijarde pije nedovoljno dezinfikovanu vodu. Mi, koji je imamo dovoljno, sve ĉešće raspravljamo o njenoj sigurnosti i kvalitetu.

Zabrinjava nas da li u nju dospjevaju pesticidi kojima se obilno tretira zemljište, hormoni ili metali iz cijevi za transport vode. Što zbog zabrinutosti, a što zbog pritiska medija, sve ĉešće kupujemo flaširanu vodu. Ali tokiko je vrsta voda, izvorskih, mineralnih, gaziranih ili nega-ziranih, da je teško znati koja je najbolja za naše zdravlje.

K

Prirodna izvorska i mineralna rirodna izvorska voda crpi se iz najvećih dubina zemlje i kod flaširanja mora proći brojne bakteriološke i druge analize. Sve dok ne bude potpuno zdrava i kvalitetna za ĉovjeka.

Svaka pak mineralna voda, da bi dobila odrednicu pitkosti mora poticati iz poznatog prirodnog izvora.

P

20 Vaţni su uvjeti kvaliteta i stabilan hemijski sastav minerala. Kad zadovolji sve to, mineralna voda se još samo filtrira i karbonizira. Ako niste znali svaka mineralna voda na zapadnoevropskom trţištu prošla je dvogodišnje ispitivanje.

Minerali za zdravlje ve ovisi o tome kojim je mineralima zasićena pojedina vrsta.

Uobiĉajan je naĉin mjerenja minerala i elemenata u tragovima zagrijavanja vode na 180 stepeni. Minerali i elementi preostali nakon takvog postupka imau vaţan uticaj na ĉovjekovo zdravlje.

S

Kako odabrati? pšte pošasti bolesti iz raznih namirnica nije pošteĊena ni voda.

Zato struĉnjaci sve ĉešće upozoravaju da je za piće najsigurnija mineralna ili izvorska voda u bocama. Lome se koplja i oko toga je li voda iz slavine uopšte pitka ili je prije konzumiranja valja proĉistiti, makar kućnim sistemima filtriranja. Razvijena društva, a prije sve SAD, već u detalje imaju razraĊene podsjetnike za svoje potrošaĉe. Na samom vrhu liste su upute zašto ne kupovati vodu u bocama i precizna uputstva o mogućim lošim sastojcima vode iz slavine. Njihovi struĉnjaci kaţu da je jedina doista zdrava prirodna izvorska voda ili ona iz arteskih. A, po njihovom mišljenju, valja izbjegavati i previše filtriranja, hlorisanje, pa i pranje nekvalitetnom vodom jer to moţe prouzrokovati ĉitav niz bolesti (za sigurno tuširanje preporuĉuju filter koji će hemijski proĉistiti vodu). Hlorisanje vode, na primjer, povrezuje se s pojavom nekih srĉanih bolesti i raka, a ameriĉki nauĉnici tvrde da hlorisana voda uništava dobre bakterije u tijelu te time slabi moće trajno uništiti imunitet.

O

Napitak mladosti ivu vodu nazivaju i vodom stogodišnjaka. Kao što joj ime govori, ta

Ţvoda ima energetski naboj. Taĉnije, auru koja se moţe slikati i

dokazati Kirilianovom fotografijom. O ĉemu je rijeĉ? Ţiva voda posebno je ljekovita. Sadrţi velik broj slobodnih elektrona i minerala pa

21 je zbog niţe površinske napetosti stanice našeg tijela puno lakše prihvataju od vode iz slavine. Istraţivanja ţive vode još su u povojima, ali naslućuje se da će ona imati veliku uloguu napicima budućnosti. Ţelite li sami napraviti ţivu vodu treba vam osam kapljica okeanske (morske) vode i 0,25 dl destilovane vode. Pomoješajte to i dobili ste vodu stogodišnjaka. Drugi naĉin izrade ukljuĉuje takozvane energetske kalupe, koje postavljamo u blizini vode ili kalupe u koje vodu nalijevamo (mogu se nabaviti u Sloveniji). Ţivu vodu moţete proizvesti i upotrebom proizvoda poput onih Patrika Flanagna i dr. Cousensa (Cristal Energy i Bionika Njemaĉka). Valja stalno imati na umu da su ovo postupci za energetiziranje vode, ne za njeno ĉišćenje. Dakle, ţivu vodu uvijek radite od provjereno ĉiste vode. Tako preraĊena voda moţe se koristiti deset dana.

Napitak za ljepotu

Ţ

elite li biti lijepi i vitalni, mineralna voda mora biti neizostavan dio vašeg ţivota. Na primjer, prirodna izvorska voda Vitinka poznata je po vrlo dobro izbalansiranom nivou natrija zahvaljujući kojoj ćete odrţati vitkosti i odbraniti se od celulita. Ta je izbalansiranost vaţna jer višak natrija moţe izazvati hipertenziju, probleme s bubrezima i visok krvni pritisak.. Mineralna voda, poput Jamnice, ne sadrţi gotovo nikakve kalorije što je ĉini vrlo popularnim napitkom za pobornike zdravog ţivota, a izvrsna je i za redukcijske dijete pa omiljena i meĊu manekenkama.

Mineralna voda kao lijek nogima od nas, na ţalost, godine donesu i tegobe s probavom ili zatvorom, zaĉepljenjem. No, i u takvim situacijama pomaţe mineralna. Donat Mg i Tuzlanski kiseljak uĉinkoviti su kod zatvora, neutralizacije ţgaravice te nadoknaĊivanja manjka magnezija u tijelu izazvanog stresom i fiziĉkim naporom. Magnezij se, dakle, opravdano naziva i mineralom ţivota te najboljim prijateljem dijabetiĉara.

Mineralna voda Jamnica pak poznata je i priznata u prevenciji karijesa zbog optimalne koliĉine (1 mg/l) prirodnog fluora. Ona je i nezamjenjiv lijek ako vam je oslabio imunitet, muĉi vas lošija izmjena tvari ili slabokrvnost, imate li tegobe sa ţelucem, jetrom, ţuĉi, upalom zglobova ili se pojaĉano znojite

M

22

Voda iz slavine Stroge provjere našoj zemlji se još uvijek moţe piti voda iz slavine bez rizika po zdravlje. Ono što nam smeta u vodi iz slavine ĉešće njen ukus, nego njen kvalitet. Standardi koje treba da zadovolji pitka voda vrlo su strogi i razlika u kvalitetu izmeĊu vode iz slavine i vode iz flaše je mala. Uprkos našoj zabrinutosti za kvalitet vode koju pijemo, struĉnjaci tvrde da je zagaĊenje koje bi smo eventualno mogli da unesemo vodom iz vodovoda neuporedivo manje u poreĊenju sa štetnim uticajima iz okoline kojima smo svakodnevno izloţeni, poput nepravilne ishrane, stresa, pušenja ili zagaĊenja vazduha. Zavodi za kontrolu vode redovno obavljaju analize u saradnji sa sluţbama za javno zdravstvo. Kada govorimo o ukusu vode, najĉešće nam se ne sviĊa hlor, koji se dodaje za dezinfekciju ili fluor, koji se dodaje za zaštitu od karijesa.

U

UTVRDITE KVALITET VODE Boja: Boja vode odraz je njenog kvaliteta. Na bijeloj podlozi voda ne bi smjela da ima ţućkastu boju (ako je potrebno, uporedite je s destilovanom).

Kamenac: Kod uobiĉajne, tvrde vode iz vodovoda, boja i ukus prelaze iz namirnica u vodu. Hrana koja se kuha u njoj se duţe priprema, i ĉaja: Koliĉinu kamenca u vodi najlakše ćete provjeriti ako tom prilikom nastaje mnogo više pare i mirisa.

Test pomoću skuhate crni (indijski, ruski) ĉaj. Ostavite ga da se ohladi i primjetićete "masni" film na površini ĉaja, odnosno ivici šolje.

Hlor: Ukus i miris vode u našim krajevima najĉešće zavisi od hlora, koji moţe da pokvari aromu napitaka i kuhane hrane. Iako je štetan za ljudski organizam, hlor je zbog isplativosti za sada jedino sredstvo koje se koristi za uništavanje bakterija u vodi.

Sve ĉešće moţemo da ĉujemo da otpadne vode prijete da zagade naše rijeke i jezera. Da bi se ovaj problem riješio, naša zemlja mora da uloţi velika sredstva za nabavku proĉišćivaĉa vode da bi smo saĉuvali naše vodeno bogatstvo.

Dok 1,2 milijarde ljudi na planeti muku muĉe sa nestašicom pitke vode, mi još uvijek slobodno moţemo da pijemo vodu iz slavine.

Nauĉnici se nadaju da će se zahvaljujući većoj ekološkoj svijesti, boljem ekološkom obrazovanju i primjeni nauke uskoro poboljšati

23 ekološka situacija. Osim toga, kaţu, ĉini se da priroda ima snaţne odbrambene mehanizme, koji te poĉinju da se istraţuju.

Slatka voda Ovo je najkritiĉniji ekosistem. Vještaĉka Ċubriva, industrijske otpadne vode i kanalizacija zatrovale su rijele i jezera i skoro uništile biljni i ţivotinjski svijet.

Obale i mora Ulov ribe je sve slabiji, posebno u sjeveroistoĉnoj Aziji. Dvije trećine ulovljene ribe zavisi od obalnih moĉvarnih podruĉja, morskih trava ili koralnih grebena, koji ubrzano nestaju. Zbog toksiĉnih i hranljivih otpadnih voda bujaju alge, a ribarske flote su 40 posto brojnije nego što okeani i mora mogu da podnesu.

Kako štedjeti vodu Svi mi treba da se trudimo da saĉuvamo najdragocjeniju teĉnost na planeti. Štednja ne znaĉi da treba da se odreknemo svakodnevnog tuširanja, već da izbjegnemo uzaludno i skupo rasipanje vode. Zvuĉi nevjerovatno, ali za samo jedno tuširanje potroši se 62,5 litre bode, a za kupanje u kadi oko 250 litara ove dragocjene teĉnosti. A u nekim dijelovima svijeta ljudi umiru od ţeĊi.

24 Najbolje vrijeme za vodu je ujutru piti natašte.

U toku dana dobro je piti pola sata prije obroka vrlo malo u toku obroka i barem dva sata poslije jela.

Pijte vodu i kad osjetite glad. A time još nešto : Signal ţeĊi ĉesto se prevodi u signal gladi pa lakše posegnete za više hrane nego što je potrebno i brţe se debljate. Stoga slijedeći put kad osjetite glad, popijte ĉašu vode. Ne ĉekajte da oţednite, jer do tog ĉasa ste već izgubili najmanje pola litre vode iz tijela. Ako ste od onih koji nikada ne osjećaju ţeĊ, oprez! Voda je organizmu nuţna pa je, ako je potrebno i na silu uvedite u svoje navike.

Tijekom jednog sata vjeţbanja znojenjem moţete izgubiti litru i pol vode. Stoga pijte vodu i prije i tijekom i poslije tjelovjeţbe.

3 litre dnevno ? Zdrava navika Ne ĉekajte da vas ţeĊ zapeĉe u grlu da biste prinjeli ĉašu usnama. Pijte što više moţete. ZeĊ mje zvono za uzbunu, alarmna lampica koja se pali u trenutku kad ste doslovce "na rezervi", odnosno kad su zalihe vode u organizmu doista na izmaku i kad je izluĉivanje vode iz organizma premašilo unesenu koliĉinu tekućine. Ukratko, signal je to da je potrebno pod hitno nadoknaditi izgubljenu vodu. Centar za osjećaj ţeĊi nalaze se u mozgu (u zoni zvanoj hipotalamus gdje se takoĊer nalaze centri za reguliranje tjelesne temperature i za osjećaj gladi) i on se odašilje impulse koji se manifestiraju, prije svega, suhoćom ţdrijela. Ovaj mehanizam, izvanredno efikasan kod mladih osoba dobroga zdravlja, slabi tijekom godina. Eto zašto je u odreĊenoj dobi potrebno svijesno odluĉiti piti vodu, i ako moţda ne osjećamo ţeĊ. Ne treba se oslanjati samo na osjeĉaj ţeĊi, jer ako ne opskrbimo tijelo dovoljnom koliĉinom vode, postoji opasnost od dehidracije.

Nauĉno je utvrĊeno da nema dokaza da blaga dehidracija moţe znatno doprinjeti narušavanju zdravlja. U vanrednim situacijama voda se mora uzimati radi spreĉavanja dehidracije.

25

Uzroci dehidracije

V

oda je osnovni medij u kojem se odvijaju sve funkcije u organizmu. Dobra hidracija tijela je neophodna za odvijanje fiziĉkih i energetskih reakcija tijela. Vodu trošimo i gubimo u toku svakog iole znaĉajnijeg tjelesnog napora.

Znojenjem

vodu pojačano trošimo

znojenjem na suncu - izluĉuje se medustaniĉna tekućina znojenjem zbog tjelesne aktivnosti - izluĉuje se staniĉna tekućima Dobra briga o hidraciji poboljšava naše mogućnosti : sprjeĉava brzo zamaranje sprjeĉava hipertermiju (prekomjerno zagrijavanje tijela) prevenira grĉeve omogućuje lakši oporavak (sinteza glikogena) povećava izdrţljivost Bolest Ako uporno povraćate, imate proljevili povišenu temper -aturu, dolazi do dehidracije koja moţe ugroziti i ţivot ako brzo ne nadoknadite izgubljenu tekućinu a s njom i soli i minerale.

Ubrzani a oslabljeni puls, ubrzano disanje hladne ruke i nog, plaviĉaste usnice i zbrka u

26 glavi, ukazuju na ozbiljnu dehidraciju. U tom je sluĉaju neophodno smještanje u bolnicu, gdje ćete dobiti infuziju. Svakodnevno ne trebamo brinuti o gubitku elektrolita odnosno soli u krvi, jer ih dobivamo iz hrane. Ako jednostavno ne moţete jesti, ljeĉnik će propisati oralnu rehidracijsku otopinu koju ćete piti. U njoj su elektroliti - u prvom redu natrij koji na sebe "navlaĉi" tekućinu pa takva otopina uĉinkovitija od obiĉne vode.

Tjelesna vjeţba Ovisno o naporu koji ulaţete tokom vjeţbanja u sat vremena moţete znojenjem izgubiti i do litar i po vode, pa je stoga neophodno piti vodu i prije, tokom i nakon tjelesnog vjeţbanja. Dehidrate li tokom vjeţbanja, smanjiće se koliĉina vaše krvi, koju će mišići pumpati dalje od površine tijela i koţe, a time će se smanjiti sposobnost organizma da reguliše tjelesnu temperaturu. Takvo stanje moţe izazvati grĉeve, vrtoglavicu, umor.

U tom sluĉaju potrebna Vam je samo obiĉna voda kako bi ste nadoknadili manjak. Nastojte piti ĉašu vode svakih 30- 40 minuta vjeţbanja. Dobri svi napici namjenjeni sportašima u kojima su brzo razgradljivi ugljikohidrati. Oni daju energiju tijelu, a sadrţe i manje koliĉine elektroliti koji pak omogućuju bolji protok krvi.

Vruće podnevlje S toplijim danima poveĉava se i potreba tijela za vodom. Stoga ljeti uvijek imajte uz sebe zalihe vode pijte je ĉesto u manjim gutljajima.

Napici koji dehidiraju Alkohol i kofeinski napici (kola, ĉaj, kafa) su diuretici što znaĉi da vam izvlaĉe više vode iz tijela nego što su je unijeli kad ste popili. Ne ţelite li ih se odreći vodite raĉuna da uvijek popijete više vode nego što ste unijeli ovih napitaka. Na svaku šoljicu kafe, ĉaja, kole treba popiti dodatnu ĉašu vode, a isto vrijedi i za alkohol. Ipak ne pretjerujte!

Suha okolina ili boravište Centralno grijanje i klima ureĊaji isušuju zrak kod kuće, stavite vodu u zdjelu uz radijator, biljke, vaze sa svijeĉem i akvariji mogu donekle ovlaţiti zrak u prostorijama u kojim boravite.

27 Trudnoća Većina ljeĉnika se slaţe da u trudnoći treba piti više teĉnosti. Trudnica ima povećanu koliĉinu krvi jer njeno tijelo opskrbljuje plod hranljivih sastojcima i eliminiše njegove otpadne stvari.

Kad izgubimo previše tekuĉine poĉinjemo DEHIDRIRATI Siptomi dehidracije :           

Letargija / loša koncentracija Glavobolje Smanjeno mokrenje Tamno ţuti urin Konstipacija Suha usta Zadah iz usta Vrtoglavice Bjelakast talog na jeziku BlijeĊa koţa Povišena tjelesna temperatura

24 – SATNI PLAN Pomoći za dobru rehidraciju Bez obzira koji je uzrok dehidracije – previše alkohola ili jednostavno to što ste zaboravili popiti vode – evo kako moţete uvrstiti vodu u svoju prehranu i tako izbjeći siptome dehidracije ...

Doruĉak: umjesto kafe ili ĉaja, popijte ĉašu mlake vode u koju ste dodali nekoliko kapi svjeţeg limunovog soka. Jedite uobiĉajeni doruĉak, ali dodajte i komad soĉnog voća (grejp, dinja, lubenica 90% voda).

Put do posla: putujete li do posla pretrpanim i vrućim autobusom ili vlakom, poĉet ćete gubiti tekućinu Stoga nosite sa sobom boĉicu vode i gucnite kad god moţete.

Sredina jutra: Vrijeme je za slijedeću ĉašu vode, ako to nije dovoljno, pojedite jednu jabuku ili krušku (85% su voda).

28 Ruĉak: Popijte ĉašu vode oko pola sata prije ruĉka. Popijete li je neposredno prije ruĉka toliko će vam napuniti ţeludac da nećete moći dobro jesti. Za ruĉak pojedite obavezno dobru juhu od povrća, u kojoj je i puno vode i puno hranljivih sastojaka.

Poslijepodne: Poslije ruĉka popijte slijedeću ĉašu vode koja će sprijeĉiti pad tjelesne energije. Kasnije popijte biljni ĉaj umjesto uobiĉajene šalice kave. Ako ste gladni grickajte sirovo povrće i popijte jogurt. Mrkva je za dobar izbor.

Poslije posla: Pridruţite se kolegama na piću, ne pijte alkohol nego se drţite mineralne vode ili voćnog soka.

Veĉera: Salata su prepune vode pa redovno jedite za veĉeru. Neka u njoj bude puno zelene salate i rajĉica. Za desert uzmite voćnu salatu od svjeţeg voĉa i pijte mineralnu vodu ili voćni sok.

Prije poĉinka: I u snu gubite vodu pa prije lijeganja u krevet popijte zadnju ĉašu vode prije poĉinka. Probajte toplu limunadu smirujući biljni ĉaj. Piti trebate oko sat vremena prije lijeganja, jer bi ste se inaĉe mogli više puta noću šetati do nuţnika. Neka u spavaćoj sobi ne bude previše toplo da se ne znojite tijekom sna i tako izgubite svu vodu koju ste skupili prethodnog dana.

29

“Zalijevajte“ svoje tijelo da ne uvene…

VODA

VODA: Kalorija: nijedna Sigurno je prvi i najbolji odgovor na ţeĊ, odnosno najjednostavniji najneposredniji naĉin da je ugasite.

Gazirana ili prirodna voda? Ovisi o ukusu. No, oprezno s gaziranom vodom. U prevelikim koliĉinama moţe prouzroĉiti nadutost. Ako već patite od nadutosti, svakako odaberite prirodnu izvorsku vodu. Izbjeći ćete tako nepotrebne neugodnosti poput grćeva i bolova u trbuhu.

KAFA

KAFA: Kalorija: nijedna U malim koliĉinama, bilo da je hladna ili vruća, kafa moţe pomoći nadvladati ljetnu bezvolju i apatiju.

Jedna šolja kave u prosjeku sadrţi 90-100 mg kofeina. Dnevna preporuĉena doza kofeina je do 300 mg, odnosno do tri šaljice kafe. Osim toga, kafa nema kalorija, osim onih iz šećera koji ste joj dodali: 4 kalorije po gramu. Ako kofein na vas prejako djeluje moţete odabrati kavu bez kofeina. ĈAJEVI

ĈAJEVI: Kalorija: nijedna I ĉaj poput kafe, sadrţi stimulirajuću tvar, tein, no u nešto manjoj kolićini 60 mg . TakoĊer postoje i ĉajevi bez teina, za osobe koje su na njega osjetljive.

Osim toga postoje granulati biljnih i voćnih ĉajeva koji osim što su ugodnog okusa i izvrsno gase zeĊ, imaju i niz prednost. Menta primjerice, na organizam, djeluje dezinficirajuće, anis je dobar protiv aerofagije, vrbin i narandţin cvijet djeluju umirujuće.

30 MLIJEKO Prava je namirnica zahvaljujući svojim proteinima, odgovarajućem omjeru kalcija i fosfora (idealno za zdravlje kostiju) šeĉerima, i mastima, (udio kojih ovisi o stupnju obranosti mlijeka). Hladno mlijeko izvrsno gasi zeĊ. Oprez je potreban samo kod osoba koje su sklone ţeluĉanim tegobama, pa mlijeko moţe prouzroćiti probleme s probavom.

Kalorije: (2 ĉase – 2 dl) punomasno mlijeko (3,2 % m.m.) – 124 kcal dijelimiĉno obrano (2,85 % m.m.) – 100 kcal obrano mlijeko (0,9 % m.m.) – 74 kcal Razliĉiti napici imaju i razliĉite karakteristike koje ih ĉine više ili manje dobrima za zdravlje.

IZOTONIĈNI NAPICI Ne samo da gase ţeĊ, nego je doista rijeĉ o pripravcima bogatim mineralnim solima, a ponekad i vitaminima. S toga pijte samo tijekom ili nakon povećanog tjelesnog napora kad se pojaĉano znojite. Namjenjeni su u prvom redu nadoknaĊivanju soli izgubljene putem znoja i nipošto ne bi smjeli zamjeniti vodu, koja uvijek mora biti na prvom mjestu.

Kalorije : (2 ĉaše – 2 dl) oko 50 kcal GAZIRANI SOKOVI Narandţade, limunade, kole, defintivno su najomiljenija, ali bez sumnje i najmanje preporuĉljiva pića. Sadrţe mnogo šeĉera, zbog ĉega samo nakratko gase ţeĊ, koja je uskoro još veća. Ako već ne moţete bez njih, odaberite barem light varijantu s manje šećera ili s apartamom.

Kalorije: (ĉaša – 2dl) Limunada – 90 kcal Kola – 80 kcal

31 PIVO U sluĉaju piva zapovijed glasi “umjereno” ako piva pijete u manjim koliĉinama, neće vam škoditi. Potiĉe apetit i olakšava probavu. Pivo je piće s najmanjim udjelom alkohola, a u većini trgovina moţete naći i bezalkoholno.

Kalorije: (ĉaša 2 dl) Svijetlo pivo – 68 Tamno pivo – 92 VOĈNI SOKOVI Bolji su, naravno oni prirodni, od iscijeĊenog voća, sadrţe više vitamina i manje šećera od gotovih, iz boce ili tetrapaka. Pijte ih svijeţe pripremljene: mnogi vitamini, poput vitamina C, gube djelotvornost u kontaktu sa sunĉevom svijetlošću i kisikom.

Kalorije: (tetrapak ili boĉica od 125 ml) Od 59 do 84 kcal, ovisno o vrsti voća; ako sok nije zaslaĊen, onda od 18 do 45 kcal, ovisno o vrsti voća.

Obratite pažnju na signale koje vam tijelo šalje e osigurati svom tijelu dovoljnu koliĉinu vode moţe biti vrlo riskantno. Simptomi nedostatka vode pokazat će se odmah. Urin je vaţan pokazatelj zdravlja. Urin će pokazati pijete li dovoljno tekućine ili, naprotiv, organizam stalno drţite “na rezervi” kada je voda u pitanju. Ako je boja urina svijetloţuta, sve je u redu. Ako je urin nešto tamniji ili ĉak gotovo narandţast, defintivno ne pijete dovoljno vode (ili se previše znojite). Bubrezi filtriraju sve biološke tekućine i putem urina izluĉuje otpadne tvari iz organizma (katabilite). Ako ne pijete dovoljno (ili se previše znojite), bubrezi rade intezivnije, otpadne stvari se slabije otapaju u urinu koji je tamnije boje.

N

32

Čemu služi znoj? noj pomaţe odrţavanju tjelesne temperature na optimalnoj razini. Ako je jako vruće ili se bavite sportom pa ste se zagrijali, vaše tijelo pokušava rashladiti i to tako što se znoji, odnosno izluĉuje tekućinu kako bi njenim isparavanjem ohladilo površinu koţe i time snizilo temperaturu organizma. Zato, ako ste se tijekom dana dosta znojili, popijte koju ĉašu vode više.

Z

Nikad suhog grla ijte, malo, znojite se puno, vruĉina je. Opskrbite organizam s dovoljno vode i izbjegnite štetu. Postoji ĉitav ”mehanizam za uzbunu“. Dok je bez hrane moguće preţivjeti i nekoliko tjedana pa ĉak i mjeseci, nedostatak vode već nakon nekoliko dana moţe dovesti do ozbiljnih posljedica. Ono što struĉnjaci nazivaju “hidromineralnim balansom” moţe ako je ravnoteţa poremećena, prouzroĉiće krizu i nepravilno funkcioniranje ţivĉanih stanica i mišićnog tkiva. MeĊu prva i najvaţnija spada tkivo srĉanog mišića i stanice ţivĉanog sistema.

Nedostatak tekućine će pokazat se u slijedećim oblicima: sanjivost, nizak krvni tlak, umor, bol u mišiĉima, A potom ako se stanje pogorša, siptomi postaju ozbiljniji: mentalna zbunjenost, vrtoglavice, vrućica, ubrzano bilo i disanje, tahikardija.

P

Kongestija – zanemarena opasnost ruće vam je – hladno piće, popijeno naiskap, primamljiva je napast koja vam uistinu moţe ozbiljno naškoditi.

“Piti nije samo ugodno već i zdravo". Neka vam boĉica vode uvijek bude pri ruci. Vruće je, zbilja jako vruće znojite se i pijete, u ţurbi i na brzinu, vrlo hladan sok. Tako najĉešće zapoĉinje neugodna epizoda pod imenom kongestija, to je reakcija organizma koji, u dodiru s ledenom tekućinom, odgovara navalom krvi na “šok i uvredu”. Nakon obroka krv preteţno kola prema ţelucu i ne natapa dobro ostale periferne organe. Ako ţeludac, šireći se zbog hrane i pojaĉanog dotoka krvi, dotakne i pritisne deseti moţdani ţivac, tzv. ţivac lutalac, moţe doći do kongestije. Zapravo da bi ublaţio razliku temperaturu, prouzroĉenu ledenim napitkom, izmeĊu ţeluca i ostatka trbušne šupljine, organizam usmjerava prekomjernu

V

33 koliĉinu krvi u podruĉje abdomena, što dovodi do nagle nadutosti.

Reakcija na to moţe biti silovito probadanje u trbušnjoj šupljini, bolovi u ţelucu, vrtoglavica povraćanje, snaţna glavobolja, a ponekad ĉak nesvjestica ili potpuni gubitak svijesti. Ako su simptomi osobito snaţni i bolni, svakako se preporuĉuje odlazak lijeĉniku. No, ĉak kada su manifestacije kongestije vrlo blage, dobro je neko vrijeme ostati u leţećem poloţaju, odmoriti se, piti mlaka pića sobne temperature. Ostanite u krevetu, na toplom i izbjegavajte unos krute hrane barem jedan dan.

Pretilost retilost koja danas pogaĊa sve slojeve našeg društva, samo jedan od siptoma pogrešne prehrane od kojeg patimo. Hrana je istovremeno uzrok, posljedica i odraz našeg zdravlja i ţivotnog stila. Debljina – pretilost je sloţena interakcija genetskih psiholoških, socioekonomskoih i kulturalnih faktora te ona nije samo estetski problem. Najĉešći uzrok pretilosti jest prekomjeran unos hrane u odnosu na tijelesnu aktivnost, dok je u manjem postotku uzrok poremeĉaj rada štitnjaĉe, hipofize ili kore nadbubreţne ţlijezde. Za svoju tjelesnu teţinu morali bi smo više brinuti zbog zdravlja nego zbog estetike, pa prije nego što poĉnete sprovoditi program regulacije tjelesne teţine morate sa sigurnošću znati jeste li predebeli zato izraĉunajte svoj indeks tjelesne mase i saznajte imate li viška. tjelesna težina u kg BMI  Primjer : visina 2

P

BMI 

65 kg 65   25,3 2 2,56 160

Potražite svoj slučaj: Od 18 – 24,8 = Normalna težina Od 25 – 29,9 = Višak tjelesne težine Od 30 – 34,9 = Umjerena pretilost Više od 35 = Teška pretilost

Ako je vaš BMI veći od 28 kg/m2, opasnost razvoja kliniĉkih komp -likacija, debljine je osjetno povećana. Ţelite smanjiti svoju tjelesnu teţinu javite se svom ljeĉniku, jer gubitak od 10% tjelesne teţine donjet će vam:

Smanjenje rizika od prerane smrti za 20 % Sniţenje krvnog tlaka za više od 10 mjernih jedinica Sniţenje razina povišene glukoze za 50 % Sniţenje povišenih triglicerida (masti) za 30% Sniţenje povišenog kolesterola za 30 %.

34

Odlučite se na promjenu već danas ? jetite se razloga zbog kojih ste se odluĉili na regulaciju tjelesne teţine – mršavljenje, ciljeva koje ste postavili sebi i pomislite na zadovoljstvo koje ćete osjetiti onoga dana kada ih ispunite.

S

I ne zaboravite – na vama je da se dokažete jer je sudbina ovog puta u vašim rukama.

Ako imaš hrabrosti uspjećeš.

Ako imaš radosti napredovaćeš.

Ako imaš mira, postaćeš.

Sri Chinway

35

Intenzivno vjeţbanje, ali i druge razliĉite fiziĉke aktivnosti na visokim temperaturama tokom leta predstavlja veliko opterećenje za kardiovaskularni sistem. Vjeţbanje pod takvim uslovima moţe da bude štetno i opasno za organizam, pa vas podsjećamo da je potrebna izvjesna doza opreznosti i usklaĊivanja aktivnosti na visokim temperaturama.

Toplota dovodi do širenja perifernih krvnih sudova, povećanog znojenja, pada krvnog pritiska, a sve to je na kraju praćeno povećanom frekvencijom rada srca. Ovaj fiziološki odgovor organizma na dejstvo povećane toplote izaziva reakciju same odbrane organizma koji se brani suţavanjem krvnih sudova da bi se nadoknadio minutni volumen, a frekvencija rada srca se i dalje povećava zbog pada krvnog pritiska. Što su temperatura i vlaţnost vazduha veći, i frekvencija rada srca je veća.

Povećan fiziĉki napor, kao što je vjeţbanje, dodatno opterećuje kardiovaskularni sistem zbog povećane potrošnje kiseonika i povećane prokrvljenosti mišića.

Tokom vjeţbanja u toploj sredini, pored povećanog protoka krvi kroz aktivne mišiće, povećava se protok krvi i kroz koţu da bi se odstranila nagomilana toplota u organizmu. Kod dobro utreniranih osoba posebno je povećan protok krvi kroz koţu, pa znojenje poĉinje prije nego kod neutreniranih osoba.

Vjeţbanje u zatvorenom prostoru, fitnes salama i teretanama sa lošim mikroklimatskim uslovima, kao i neki postupci samih vjeţbaĉa mogu da imaju veoma štetan uticaj na organizam, ali i da dovedu do nekih neţeljenih promjena stanja.

36

UPOMOĆ!

Osnovne stvari koje morate uraditi ako se naĊete u situaciji da nekome pruţite prvu pomoć su:  premještanje osobe u hladnu prostoriju,  postavljanje u leţeći poloţaj i oslobaĊanje od odjeće,  brzo rashlaĊivanje polivanjem vodom i stavljanjem hladnih obloga na trup i glavu,  ako je osoba pri svijesti treba joj dati hladne napitke.

Prvu pomoć treba pruţiti što ranije, prije nego što se razviju svi znaci toplotnog udara.

Kako visoka temperatura djeluje na naše tijelo?

1. TOPLOTNA HIPERTERMIJA je pregrijavanje ogranizma i nastaje ako doĊe do poremećaja u termoregulaciji, odnsono, ako ne postoji mogućnost oslobaĊanja organizma od suvišne toplote. Toplota se ne oslobaĊa jer je onemogućeno isparavanje, pa samo dolazi do dehidracije organizma usljed pojaĉanog znojenja, a u isto vrijeme i pregrijavanja organizma sa svim štetnim posljedicama. Ako je temperatura tijela viša za 1°C od fiziološke – uobiĉajne, to već ukazuje na ugroţenost termoregulacije. U fitnes salama u kojima nisu obezbjeĊeni mikroklimatski uslovi za vjeţbanje, viša temperatura vazduha i povećana vlaţnost vazduha od isparavanja (znojenja, tuševa) oteţavaju oslobaĊanje organizma od toplote tokom vjeţbanja.

MeĊutim, ne reaguje ni svaki organizam isto na sve klimatske, i sve mikroklimatske uslove. Adaptacija organizma zavisi od opšteg zdravstvenog stanja i od godina starosti. To znaĉi da moţda neće svakome smetati vjeţbanje u pregrijanoj sali, ali zato neadaptiranom i neutreniranom organizmu koji se u takvim uslovima izlaţe većem fiziĉkom naprezanju prijeti opasnost od kolapsa i toplotnog udara. Ĉesto i same ţene, bez obzira na to da li su mikroklimatski uslovi u sali odgovarajući ili ne, dovode svoj organizam u stanje moguće hipertermije oblaĉenjem specijalnim "vrućih pantalona" ispod sportske opreme kako bi pojaĉale znojenje i skidanje masnih naslaga.

Oblaĉenjem ovakvih pantalona koje se prave i u varijantama kombinezona i doseţu do grudi, a obuhvataju i ruke, velika površina koţe je "zarobljena", pa je time i sprijeĉeno oslobaĊanje toplote preko nje.

37 2. DEHIDRACIJA ili gubitak teĉnosti iz organizma nastaje usljed smanjenog unosa teĉnosti tokom vjeţbanja ili pojaĉanog znojenja. Pri fiziĉkom radu i vjeţbanju, a posebno u uslovima povišene temperature gubitak teĉnosti iz organizma, a time i potreba za brzom i efikasnom nadoknadom, povećava se 5 – 6 puta. Posebno su veliki gubici vode kada je velika vlaţnost vazduha. Tada je isparavanje znoja nemoguće, iako se ĉini kao da znoj curi niz tijelo. Kako tijelo rashlaĊuje samo onaj znoj koji ispari, u uslovima povećane vlaţnosti termoregulacioni efekat znojenja je minimalan i organizam brzo dehidrira. Javlja se osjećaj iscrpljenosti, malaksalost, suhoća usta i usne duplje, muĉnina i povraćanje, a mogu se javiti i grĉevi u mišićima. Svi ovi simptomi mogu da se jave i bez osjećaja ţeĊi! Dehidracija uzrokuje poremećaj rada sistema adaptacije ţlijezda, a iscrpljenost funkcije nadbubreţnih ţlijezda sniţava spremnost i snagu mišića. TakoĊe, opada i aerobni kapacitet, a sa njim i radna sposobnost.

3. TOPLOTNI GRĈEVI nastaju usljed poremećaja u radu centralnog nervnog sistema, a posljedica su smanjenja kolĉine natrijum – hlorida u organizmu. Pri visokim temperaturama i većim mišićnim naprezanjima, dolazi do obilnog znojenja ĉija je posljedica gubitak natijum – hlorida.

Bolovi i grĉevi koji se javljaju u mišićima ekstremiteta razliĉitog su intenziteta, a izraţeniji su u mišićima koji se više angaţuju. Simptomi prestaju unosom NaCl u vidu napitaka ili tableta. Treba napomenuti da prekomjerno uzimanje NaCl moţe i da naškodi organizmu.

4. TOPLOTNI UDAR je akutna pregrijanost tijela, slom sistema termoregulacije sa mogućim oštećenjem tkiva (mišići, mozak) i letalnim ishodom. I bez direktnog izlaganja suncu, ako vjeţbamo u sredini koja je veoma topla i vlaţna, a sa minimalnim kretanjem vazduga, dolazi do pregrijavanja, stanje karakteristiĉne kumulacije toplote u organizmu, do tzv. toplotnog udara. Pored štetnog djelovanja ĉinilaca spoljne sredine, odnosno sredine u kojoj vjeţbamo, toplotnom udaru su skloniji vjeţbaĉi koji imaju smanjenu sposobnost znojenja (uroĊeno smanjen broj znojnih ţlijezda), kao i gojazne osobe. I neki lijekovi pogoduju razvoju toplotnog udara: diuretici, sedativi i analgetici. Suviše stegnuta obuća, tijesna, uz tijelo pripijena sportska oprema takoĊe potpomaţe nastanku toplotnog udara.

Simptomi i znaci: U poĉetku se javljaju malaksalost, glavobolja, vrtoglavica, muka i ošamućenost. Koša postoja suha i topla. Tjelesna temperatura se postepeno povećava i moţe da bude i preko 40°C. Krvni pritisak je u poĉetku nešto povišen, a zatim se smanjuje. Rad srca je ubrzan.

Disanje je površno i ubrzano. Dolazi do nesvjestice.

38

Savjeti za vježbanje tokom ljeta

Da bi vaše vjeţbanje tokom ljetnih vrućina bilo bezbjedno i da bi ste izbjegli sve neţeljene promjene i stanja uradite sljedeće:

ODABERITE MJESTO I VRIJEME VJEŢBANJA

1

Izbjegavajte zagušljive sale za vjeţbanje bez optimalnog protoka hladnog vazduha i provjetrenosti. Ako sala u kojoj vjeţbate ima klima – ureĊaj, onda bi trebalo da nakon završenog vjeţbanja provedete 5 – 10 minuta u nekoj prostoriji gdje je temperatura za oko 5 stepeni niţa nego spoljašnja. Ovo vrijeme predstavlja minimum adaptacije koje je potrebno organizmu, jer u protivnom, nagli izlazak iz rashlaĊene prostorije napolje moţe da izazove nagli pad krvnog pritiska i kolaps.

Vjeţbanje napolju, trĉanje, voţnja bicikla, plivanje, šetnja, odbojka i drugi oblici sportsko – rekreativnih aktivnosti preporuĉuju se u ranim prijepodnevnim satima ili u predveĉerje kada su temperature vazduha niţe, a zraĉenje sunca minimalno.

Svim rekreativcima, a posebno poĉetnicima potrebno je postupno prilagoĊavanje na visoke temperature uz postepeno povećanje napora tokom dvije nedjelje. Tokom te dvije nedjelje i znojne ţlijezde se prilagoĊavaju na gubitak soli znojenjem (posljedica luĉenja aldosterona).

PROMJENITE NAĈIN VJEŢBANJA

2

Zbog znaĉajnog opterećenja kardiovaskularnog sistema pod dejstvom vaših temeperatura potrebno je da smanjite intenzitet vjeţbanja ukoliko osjetite da imate manje snage za vjeţbanje, da se brţe zamarate i da imate osjećaj nedostatka vazduha tokom vjeţbanja.

Intenzitet vjeţbanja ćete smanjiti promjenom naĉina vjeţbanja i pravljenjem duţih pauza u toku vjeţbanja. Aerobne aktivnosti visokog

39 intenziteta, kao što je aerobik tokom ljeta moţete zamijeniti laganim dţogingom napolju ili brzim hodom na pokretnoj traci i time i dalje odrţavati svoju kondiciju. Intenzitet svake aerobne aktivnosti dozirajte mjerenjem pulsa. Ako je puls u toku oporavka preko 120/min pet minuta nakon vjeţbanja, ili 110/min deset minuta nakon vjeţbanja, program vjeţbanja treba usporiti. Ubrzano disanje deset minuta nakon vjeţbanja govori u prilog pretjeranom naprezanju (normalna frekvencija disanja u mirovanju je 12 – 16 respiracija u minuti).

Ukoliko kombinujete razne rekreativne aktivnosti i sportove u istom danu, potrebno je da TAK, TAK, TAK date organizmu dovoljno odmora i pauze, da bi se mišići Maksimalno dozvoljeni puls u toku odmorili i da bi ste vjeţbanja: nadoknadili izgubljenu GODINE teĉnost. Najĉešće se PULS STAROSTI tokom ljetovanja Do 30 175 bavimo raznim 30-34 170 sportovaima i igrama 35-39 165 na pijesku, pa se zatim 45-49 155 rashlaĊujemo u moru.

50-54 150 Budite jako oprezni, jer 55-59 145 svaki nagli ulazak u 60-64 140 vodu moţe dovesti do Iznad 65 135 vazovagalne reakcije tj. srĉanog zastoja i trenutne smrti. Zato postepeno ulazite u vodu i postepeno se rashlaĊujte.

3

UNOSITE DOVOLJNO TEĈNOSTI

Pojaĉano znojenje i zahtjeva i veći unos vode i drugih napitaka kako bi se izgubljena teĉnost nadoknadila. I veoma veliki gubici vode prilikom znojenja ne moraju da utiĉu na fiziĉku aktivnost ako je rehidracija pravilna i blagovremena. Ako je došlo do dehidracije, nadoknada teĉnosti takoĊe mora biti pravilna, ali i postupna. Nagla i prekomjerna rehidracija moţe da izazove "trovanje vodom" kada dolazi do bubrenja ćelija. Kako su ćelije mozga najosjetljivije, moţe nastupiti koma ili smrt. Previše vode unijete prebrzo moţe da smanji koncentraciju elektrolita i da poremeti već osjetljivu ravnoteţu kalijuma i natrijuma.

40 Vodu treba unositi tokom cijelog dana i to bez obzira na to da li vjeţbate ili ne. Vodu treba piti prije, tokom i poslije zavšenog treninga.

U toku treninga uzimajte vodu u malim gutljajima. MeĊutim, ako vjeţbate, nije dovoljan unos obiĉne vode. Preporuĉuje se da napici sadrţe glukozu i elektrolite. Dodavanje natrijuma pomaţe da se dragocjene teĉnosti zadrţavaju, jer unijeta teĉnost bez elektrolita brzo prolazi kroz bubrege i gubi se. Dodatak natrijuma u napicima je neophodan i zato što stimuliše centar za ţeĊ, pa ćete zato imati potrebu da unosite teĉnost.

Ne zaboravite da je kafa snaţan diuretik ĉiji unos prije treninga moţe dehidrirati organizam. Zato, izbjegavajte kofein prije vjeţbanja!

Uzroci hidracije eliki gubici teĉnosti, koji nastaju pri jakom znojenju (ili takoĊe pri snaţnom prolivu) ne mogu da se nadoknade samo na prirodni, navedeni naĉin. Ako ne uslijedi priliv vode u pravi ĉas, dolazi do sušenja tijela zbog opšte nestašice vode. To se ispoljava na štetu krvotoka, sve do potpunog sloma. Ĉak i mali gubitci teĉnosti u krvnom serumu utiĉu, zbog velike viskoznosti zgusnute krvi, da je gotovo vidljiv oteţan rad srca, a samim tim i spreĉavanje funkcije krvotoka u velikoj mjeri, smanjivanjem njegovog obima. Zdravstvene smetnje, koje nastaju usljed velikih gubitaka teĉnosti, još su pojaĉane poremećajem sadrţine mineralne soli, što je sa tim povezano.

Razumljivo da za vrijeme teţeg fiziĉkog rada ili u zemljama sa tropskom klimom pojaĉano znojenje moţe osetno da poveća gubitak vode u organizmu. Ustvari, pri gubljenu vode usljed znojenja troši se veliki broj kalorija, a osnovni cilj pojaĉanog znojenja jeste odrţavanje nepromijenjene unutrašnje temperature tijela. U izuzetnim uslovima, pri velikom naprezanju i jakoj ţezi, organizam moţe da gubi i do 15 litara vode dnevno, što je gotovo desetorostruko više od koliĉine koja se prosjeĉno unosi u tijelo putem raznih napitaka. Prema tome, oĉigledno je da unošenje teĉnosti u organizam treba prilagoditi uslovima ţivota svakog pojedinca i zato treba unijeti veću koliĉinu ukoliko se njen gubitak povećava, jer postoji opasnost od raznih vidova dehidracije.

Pošto je kod svakog pojedinca koliĉina teĉnosti u ćelijama i krvi uglavnom konstantna, svaka promjena ide na štetu intercelularne teĉnosti. Dehidracija organizma ispoljiće se, izmeĊu ostalog, i mlitavošću i suhoćom koţe izazvanih gubitkom intercelularne teĉnosti koja napaja potkoţno tkivo.

V

41

Tekućina i hidracija Tokom vijeţbanja neophodno je nadoknadivanje tekućine izgubljene znojem, jer ĉak i mala dehidracija od 2% od tijelesne teţine moţe znaĉajno uticati na sportistu.

Treba mijeriti tijelesnu teţinu prije i poslije vijeţbanja da bi se procijenila potreba za tekućinom tokom treninga. Pri mijerenju sportista bi trebao na sebi imati što manje odjeće, jer će odjeća natopljena znojem prouzroĉiti pogrešnu procijenu gubitka tekućine.

Gubitak svakih 0,5 kg teţine kao poslijedica vjeţbanja znaĉi gubitak oko 500 ml tekućine, te zahtijeva konzumaciju iste koliĉine u svrhu oĉuvanja hidracije. Prema tome, unos tekućine za vrijeme vijeţbanja trebao bi pratiti tempo gubitka tekućine kroz znojenje. Treba nastojati dovoljnu koliĉinu tekućine tokom vijeţbanja da bi se ograniĉio gubitak tijelesne teţine na ne više od 1% (oko 0,5 kg za osobu od oko 55 kg i 1 kg za osobu od 90 kg).

Prije treninga: Uvijek zapoĉinjati trening pri punoj hidraciji pijući ĉesto i po malo u periodu pred trening ili natjecanje. Vrsta konzumirane tekućine ovisit će o osobnim preferencijama, a moţe ukljuĉiti vodu, bezalkoholna pića ili sportske napitke.

Tokom treninga: Poĉeti piti tekućinu odmah po poĉetku treninga ili takmiĉenja. Kako ţed nije pouzdan pokazatelj potrebe za tekućinom ne treba ĉekati osjećaj ţeĊi da bi se poĉelo uzimanje tekućine.

Uzimati manje koliĉine tekućine u pravilnim razmacima tokom ĉitavog trajanja treninga. i to u dovoljnoj koliĉini da bi se zadovoljile potrebe za tekućinom.

Za treninge koji traju duţe od 45 min, napitak sa ugljikohidratima moţe biti od koristi pri odrţavanju nivoa energije, te kao i nadoknada za izgubljenu tekućinu.

Nakon treninga: Odmah zapoĉeti rehidraciju, te nastojati konzumirati dovoljnu koliĉinu tekućine da bi se nadoknadio gubitak tijelesne teţine nastao tokom treninga. Ovo je od posebne vaţnosti ukoliko će se u istom danu još trenirati. Primjerice, uvijek obaviti potpunu rehidraciju nakon jutarnjeg treninga da bi se pripremilo za poslijepodnevni trening, a isto tako i izmeĊu natjecanja koja se odrţava istog dana. Za vrijeme velikih vrućina i vlage znojenje će biti znatno veće pa bi unos tekućine morao biti adekvatan povećanim zahtijevima za tekućinu u takvim

42 uslovima. Kod vjeţbanja na vrućini upotreba napitaka koji sadrţe manju koliĉinu natrija, potaći će absorpciju tekućine i pripomoći zadrţavanje tekućine u tijelu.

Ciljani napitci za nadoknadu tekućine, tzv. izotonici efikasno će nadoknaditi tekućinu i soli izgubljene znojenjem, te za razliku od vode brţe obaviti rehidraciju bez problema za organizam. Posebno su u praksi pokazali maksimalnu uĉinkovitost ugijikohidratno - elektrolitiĉki napitci (Preform High Energy).

Zamijenski se moţe u piće koje se koristi u toku treninga i u hranu koja se uzima nakon tijelesne aktivnosti dodati malo kuhinjske soli kako bi se poduprla i pospiješila rehidracija.

Pri treningu na vrućini trebalo bi upotrebljavati razrijeĊene koncentracije elektrolitskih i energetskih napitaka da bi se maksimizirala absorpcija tekućine.

Prevelika koncentracija napitaka usporit će absorpciju tekućine u tijelo.

Stoga bi sadrţaj ugijikohidrata u napitku u sluĉaju treninga na vrućini, trebao biti ispod 80 g po litri.

Izotonični napitci maju dvostruku ulogu. Prvo da ugase ţeĊ a drugo, da oĉuvaju balans tjelesne teţine bez poteškoća za oranizam. Kako se za vrijeme napora organizam dosta znoji (tako se izbjegava velika zagrijanost tijela), gube se i vitamini znojenjem kao i minerali. Stoga je potrebno što hitrije izgubljeno nadoknaditi. Izotoniĉni napitci uglavnom sadrţe: natrij, kalij, kalcij, magnezij, fosfor te vitamine B1, B2, C, niacini BS vitamin.

Izotoniĉan napitak konzumira se obavezno u toku samog napora.

Preporuĉena dnevna doza ovisi o vrsti i intenzitetu napora.

I

Energetski napitci

K

onzumiraju se u svrhu brzog oporavka ili preventivno, da bi popunili glikozidne depoe koji se prazne treningom ili povećanim naporom.

Energetski napici nude fiziološke odabrane ugljikohidrate (kao što su groţdani i voćni šećer), kao i vitamine i mineralne soli, koji su potrebni za njihovo pretvaranje u energiju.

U pogledu energije koja je potrebna za intezivan napor, energetski napitak efikasno je uzimati 2 sata prije napora u koliĉini od pola litre napitka, kao i u toku samog napora.

43 Gotovo je uvijek rijeĉ o 95% ugljikohidratnom napitku obogaćeno vitaminima E, B1, B2, B6, B12, C, biotinom folnom kiselinom, niacinom, pantotenskom kiselinom, te mineralima kao što su - natrij, ţeljezo magnezij.

Preporuĉene dnevne doze ovise o vrsti napora.

Tabela 2.

44 Tabela 3

45

Optimalna hidracija portske napitke dijelimo prema sadrţaju dodanih tvari (osmolarnosti):  HIPOTONIĈNI - sadrţe vrlo malu koliĉinu jona elektrolita (osmolarnost im je niţa od krvne plazme) - kratko se zadrţavaju u tijelu, nisu pogodni za rehidraciju (kafa, ĉaj, mineralne vode), odmah se izluĉuju mokraćom  IZOTONIĈNI - sadrţaj jona elektrolita (osmolarnost) im je jednaka krvnoj plazmi - optimalno su rješenje za hidraciju  HIPERTONIĈNI - sadrţe elektrolite u koliĉini većoj od one u krvnoj plazmi - izazivaju izvlaĉenje vode iz organizma (zašećereni ili svjeţe cijeĊeni sokovi voća i povrća, razni "osvjeţavajući" napici, juhe itd.)

S

Vrlo je vaţno u toku treninga ili natjecanja piti izotoniĉne napitke koji sadrţe i male koliĉine ugljikohidrata (donose energiju, štede mišićni glikogen).

Kod sportaša hidraciju treba zapoĉeti 45-30 minuta prije aktivnosti, dalje piti svakih 10-15 minuta te nastaviti nakon aktivnosti.

NAPOMENIMO  pića koja sadrţe kofein ne smiju se piti tokom napora (razni energetski napici, cole, ĉajevi, kafa i sl.) - kofein pojaĉava ţeĊ  sama voda nije dovoljna za rehidraciju - ne zadrţava se dovoljno u organizmu, ali uzima dio elektrolita i odnosi ih van

HYDRA FUEL

IZOTONIĈNI NAPITAK

 optimalno rješenje za sport i aktivnost !!

Sadrţi:  7 % ugljikohidrata - od toga:  5% glukoznih polimera - polako otpuštaju energiju  2% fruktoze - regeneracija jetrenog glikogena  sadrţi vaţne minerale kalij i natrij za bolji metabolizam ugljikohidrata i bolju apsorpciju vode  vitamin C antioksidans.

46 Ne remeti krvni pritisak, ne izaziva opterećenje inzulinom, ne uzrokuje oscilacije šećera u krvi, ne uzrokuje gastrointestinalne neugodnosti kada se konzumira u velikim koliĉinama, ne uzrokuje grĉeve radi previše fosfata ili spor unos radi nepoštivanja izotonije.

UPUTA: 1 litra na sat VAŢNO: ne uzrokuje ţed kao većina konkurentnih napitaka

4

OBUCITE ODGOVARAJUĆU OPREMU

Neodgovarajuća sportska oprema moţe znaĉajno da oteţa vjeţbanje i sprijeĉi oslobaĊanje toplote, odnosno rashlaĊivanje organizma. Uska i tijesna sportska oprema, pojasevi i steznici, pantalone za znojenje i oprema od sintetiĉkog materijala nije preporuĉljiva.

Pantalone za znojenje ili kese kojima se oblaţu samo pojedini dijelovi tijela povećavaju protok krvi za ĉetiri puta (protok krvi je tokom vjeţbanja već pojaĉana 13 puta) i time se stvara dodatno opterećenje kardiovaskularnog sistema. Zato, obucite komotnu opremu da bi vazduh mogao slobodno da cirkuliše.

Ukoliko vjeţbate napolju, izaberite opremu svijetlih boja koja će apsorbovati manje sunĉevih zraka i obavezno zaštitite glavu kaĉketom.

47

Ne liječite žeđ lijekovima ad se ĉovjek tokom evolucije razvio od vrste koja je nastala u vodi, od svojih razvojnih predaka naslijedio je i ovisnost o osobinama vode koje jamĉe ţivot. Hronična stanična dehidracija Uloga vode u tijelima ţivih vrsta, ubija na bolan način i meĊu kojima i ĉovjeka, nije se preuranjeno. Njezini prvi promijenila još od nastanka ţivota simptomi dosad su se nazivali u slanoj vodi i njegove kasnije "bolesti nepoznatog uzroka". prilagodbe na slatku vodu.

Vremenom je razvojni cilj postao ţivot na kopnu, ali ne iskljuĉivo u neposrednoj blizini vode. Bio je to iznimno stresan iskorak izvan granica poznatog. Zato se postupno razvio sistem za oĉuvanje vode u tijelu koji je omogućio daljnji razvoj vrsta. Ovaj proces privremene prilagodbe prolaznoj dehidraciji takoĊer se polako poĉeo nasljeĊivati, kao jedan od mehanizama ljudskog tijela, a danas predstavlja temelj za sve operativne sisteme u tijelu savremenog ĉovjeka.

Ranijim vrstama koje su ţivjele u vodi izlazak izvan poznatih granica bio bi veliki stres, jer bi im se tijela isušila. Ovaj "stres " bi pokrenuo dominantnu fiziološku reakciju za uspostavu ravnoteţe vode. Kod današnjih ljudi "pod stresom" dolazi do potpuno istog prelaska koji potakne fiziološke procese za uspostavu ravnoteţe vode. Taj proces prije svega ukljuĉuje vrlo štedljivo raspolaganje tjelesnim vodenim zalihama, jer organizam "pretpostavlja" da će opskrba vodom u sljedećih nekoliko dana biti ograniĉena. Upravljanje postojećim zalihama vode u tijelu preuzima taj sloţeni sistem.

Taj sloţeni proces štednje vode na više nivoa i njezine raspodjele nastavija se sve dok tijelo ne primi jasan znak da je opskrba vodom ponovno zadovoljavajuća. Sve funkcije u tijelu nadzire i usmjerava upravo dotok vode. Stoga iskljuĉivo "gospodarenje vodom" osigurava da će odgovarajuće koliĉine vode i hranjivih tvari prvo dospjeti do vitalnijih organa koji se moraju oduprijeti i izaći na kraj sa svakim eventualnim novim "stresom".

Ovaj mehanizam upravljanja vodom vremenom se potvrdio kao mogućnost za preţivljavanje u okruţenju prirodnih neprijatelja i grabeţljivaca.

Radi se o operativnom sistemu koji osigurava preţivljavanje u situacijama borbe ili bijega. Ujedno, to je mehanizam koji se oĉuvao do danas i još uvijek djeluje u natjecateljskim uvjetima suvremenog ţivota.

K

48 Kako djelovanje tjelesnih mehanizama za štednju i raspodjelu vode postaje sve aktivnije, zapoĉinje i odašiljanje signala koji ukazuju na podruĉje u tijelu kojem nedostaje vode.

Sliĉan proces javlja se u hladnjaku automobila iz kojeg poĉne izlaziti para ako hlaĊenje nije dovoljno jako za voţnju uzbrdo.

U razvijenim društvima vlada jednostavno, ali posve pogrešno mišljenje da ĉaj, kava, alkohol i drugi "umjetni" napici mogu nadomjestiti ĉistu prirodnu vodu kada je tijelo "pod stresom" i osjeća njezin nedostatak. Istina je da ta pića sadrţe vodu, ali osim vode sadrţe i dehidracijske tvari.

Zbog toga iz tijela izluĉe vodu u kojoj su otopljeni i još nešto dodatne vode iz tjelesnih zaliha! Suvremeni naĉin ţivota ĉini ljude ovisnima o raznoraznim umjetnim napicima. Djeca više ne stjeĉu naviku piti vodu, nego ih se navikava na gazirana pića i sokove, sto predstavlja samoograniĉavanje opskrbe vodom. U pravilu, pijenjem takvih napitaka nije moguće zadovoljiti potrebe tijela za vodom.

Istovremeno, razvija se navika na okus tih pića koja automatski umanjuje potrebu da se pije voda kada su ti napici nedostupni.

Zdravstveni radnici trenutno nisu svjesni brojnih kemijskih uloga vode u ljudskom tijelu. Dehidracija postupno dovodi do gubitka nekih funkcija.

Razliĉite sloţene signale koje odašilju tjelesni mehanizmi za štednju vode tokom dugotrajne i teške dehidracije medicina tumaĉi kao znakove bolesnih stanja nepoznatog uzroka. To je temeljna pogreška koja je kliničku medicinu odvela u krivom smjeru , a liječnicima onemogućava da pacijentima preporuče jednostavne preventivne mjere i ponude jednostavno fiziološko liječenje nekih od teških bolesti.

49 Kada se ti signali pojave , tijelu bi trebalo osigurati vodu kako bi je sistemi za ĉuvanje mogli adekvatno raspodijeliti Od samih poĉetaka istraţivanja u ljudskom tijelu pretpostavljalo se da voda koja se nalazi u tijelu sluţi iskljuĉivo kao otapalo, za popunjavanje praznog prostora, i kao sredstvo za prijenos tvari u tijelu - to su ista ona gledišta kakva su nastala na temelju kemijskih eksperimenata u epruvetama. Otapalu se nisu pripisivala nikakva druga funkcionalna svojstva. Osnovno razumijevanje u današnjoj "znanstvenoj" medicini - koje je naslijedeno iz obrazovnog programa utvrdenog u praskozorje sustavnog uĉenja - takoder gleda na otopljene tvari kao na regulatore, a vodu smatra samo otapalom i sredstvom za prijenos tvari tijelom. Ljudsko tijelo se još i danas smatra velikom "epruvetom" punom ĉvrstih tvari razliĉite prirode, a voda u tijelu smatra se kemijski nevaţnim "punilom".

U znanosti se smatra da su otopljene tvari (tvari koje su otopljene i koje tijelom nosi krv ili plazma) to što regulira sve aktivnosti tij ela.

To ukljuĉuje i unos vode (otapala) u tijelo, za kojeg se pretpostavlja da je dobro reguliran. Pretpostavljalo se, budući da je voda svakome dostupna i nije ju potrebno plaćati da tijelo nema razloga oskudijevati u neĉemu što je dostupno!

Na temelju ove preliminarne pretpostavke o ulozi vode, postalo je normalno da se "suha usta" smatraju znakom i osjetom tjelesne potrebe za vodom, za koju se dalje pretpostavlja da je dobro regulirana ukoliko osjećaj "suhih usta" nije prisutan, vjerojatno zato što je voda svugdje prisutna u obilnim koliĉinama i besplatna. Ovo je apsurdno pogrešno gledište u ntedicini koje je stvorilo veliku zbrku i u potptmosti je odgovormo za izostanak uspjeha u pronalaţenju trajnih preventivnih rješenja za pojavu bolesti u tijelu, unatoč tako brojnim i skupim istraţivanjima.

Prema Batmanghelidj (2004) - Svaka tjelesna funkcija nadzire se i regulira prema dotoku vode. "Raspodjela vode" je jedini naĉin da se osigura da će ne samo odgovarajuća koliĉina vode, nego i elemenata koje ona prenosi (hormona, hemijskih glasnika i hranjivih tvari)

50 najprije stići do organa od veće ţivotne vaţnosti. S druge strane, svaki organ koji proizvodi neku tvar da bi ju uĉinio dostupnom ostatku tijela nadzire samo svoj vlastiti ritam i nivo stvaranja i otpuštanja u "tekuću vodu", prema stalno promjenjivim kvotama koje odreĊuje mozak. Kada sama voda dospije do "suših" podruĉja, ona takoĊer provodi i druge krajnje vaţne i nuţne hemijske regulacije.

Uzmemo li navedeno u obzir, unos vode i njena raspodjela u skladu s prioritetima dobivaju vrhunski znaĉaj. Regulativni sistemi neurotransmitera (histamina i njemu podreĊenih tvari) postaju pojaĉano aktivni tijekom regulacije potreba tijela za vodom. Njihovo djelovanje ne bi se smjelo stalno onemogućavati uzimanjem lijekova.

Trebalo bi razumjeti njihovu svrhu i ispuniti ju uzimanjem većih koliĉina vode.

Batmanghelidj nadalje kaže: Nova paradigma dopušta ukljuĉivanje "četvrte dirnenzije vremena" u znanstvena istraţivanja. Ona će olakšati razumijevanje štetnih posljedica uznapredovale i progresivne dehidracije tijekom bilo kojeg vremenskog razdoblja. Ona će omogućiti predviĊanje fizioloških zbivanja koja će dovesti do bolesnih stanja u kasnijim godinama, ukljuĉujući i ono što trenutno izgleda kao genetski poremećaj: Nova paradigma će izmijeniti postojeći pristup u medicinskoj praksi koji bi se mogao opisati kao "lijeĉenje simptoma ' i pucanje naslijepo" u znanstveno preciznu medicinsku vještinu; omogućit će preventivna predviĊanja. Postavit će temelje izvrsnom zdravlju i smanjiti troškove lijeĉenja pojedincima i svakom ' društvu koje ju usvoji i proširi.

Budući da se razni simptomi, signali i komplikacije koje izaziva nedostatak vode u razliĉitim dijelovima tijela danas nazivaju bolestima, ljudi će moţda pomisliti da nije moguće ponuditi vodu kao prirodno rješenje. Voda lijeĉi tolike bolesti? Nemoguće!

Takvim razmišljanjem oni zatvaraju svoje umove za novu mogućnost prevencije a moţda i lijeĉenja velikog broja raznih "bolesti" koje stvara dehidracija. Njima ne pada na pamet mogućnost da je jedini lijek za stanja koja se javljaju kada tijelo poĉinje dehidrirati voda i ništa drugo.

51

Filtracija vode kroz stanične membrane a slici 1 ukazaćemo na neke od mogućih faktora koji doprinose razvoju sindroma hroniĉnog umora tokom sve jaĉe hroniĉne dehidracije. Aj se sindrom moţe pojaviti zbog redovnog uzimanja kofeinskih i alkohonih napitaka umjesto vode. Receptor vazopresina je prirodno oblikovan da odrţi plovne kanale u ţivĉanom sistemu punima do "ruba". Dakako, pri dehidraciji ţivĉanog sistema energija i volja za obavljanje novog posla drastiĉno se smanjuju.

N

Slika 1. Šematski model živčane stanice, njene dvoslojne membrane, i receptora za vazopresin koji se pretvara u strukturu nalik glavi tuša i omogućava filtriranoj vodi iz seruma da uđe u stanice koje imaju receptor. Vazopresin također uzrokuje stezanje krvnih žila, što uzrokuje pritisak na krv kako bi se voda brže filtrirala – obrnuta osmoza.

Prilikom teške dehidracije, stvorene uzimanjem alkohola i kofeina iz navike, kada vodu treba hitno upumpati u "plovne kanale" u ţivcima, cirkulacija oko ţivaca mora biti pojaĉana. Proces će ukljuĉivati oslobaĊanje histamina iz stanica omotaĉa koji obavija, ţivac. To će, u odreĊenom trenutku, dovesti do "upale'' koja će na

52 kraju oštetiti omotaĉe ţivaca u blizini - većom brzinom nego što je tu štetu moguće popraviti. Vanjske manifestacije takvih 'lokalnih" procesa nazivaju se raznim ţivĉanim poremećajima, ukljuĉujući i multiplu sklerozu (MS). Naĉin njihoveg sprjeĉavanja i lijeĉenja sada postaje jasan.

U normalnim okolnostima, voda je ta koja trenutno, privremeno i uĉestalo oblikuje prijanjajuće slojeve cigle ugljikohidrata. U dehidriranoj membrani; to svojstvo vode je izgubljeno. Dok vezuje ĉvrstu strukturu membrane, voda istovremeno ulazi u stanicu kroz otvore na membrani.

Slika 2. napravljena je kako bi prikazala strukturu dvoslojne membrane tijekom pune zasićenosti vodom i otencijalne potpune dehidracije. Ova je koncepcija predstavljena na medunarodnom skupu istraţivaĉa raka. Batmanghelidj (2004). Ove iste znanstvene tvrdnje objavljene su i o njima su raspravljali drugi istraţivaĉi. Kako ta pojava utjeĉe na nas u svakodnevnom ţivotu? Odgovor je jednostavan.

Zamislite da sjedite za stolom i donosi vam se hrana. Ako ne popijete vodu prije nego što pojedete hranu, proces probave uzet će svoj danak od tjelesnih stanica. Hrani u ţelucu mora se dodati voda kako bi se bjelanĉevine razbile i razdvojile na njihove sastavne dijelove aminokiseline. U crijevima će biti potrebno još vode za razgradnju hranjivih tvari i njihovo slanje do jetre.

U jetri će specijalizirane stanice dalje preraditi tvari koje su prošle razgradnju u crijevima, a potom će ponovno opskrbljenu krv prilagoĎenog sastava proslijediti desnoj strani srca. U jetri se koristi još vode za obradu sastojaka hrane. Krv s desne strane srca, koja je dobila i neke "masne" komponente iz limfnog sustava koji se prazni u desnu stranu srca; sada će biti upumpana u pluća radi obogaćivanja kisikom i izmjene plinova otopljenih u krvi. U plućima opskrbljivanje krvi zrakom još više dehidrira krv procesom isparavanja vode - zimi je to vidljivo kao "smrzavanje daha".

Sada ova jako koncentrirana krv iz pluća prelazi u lijevu stranu srca i pumpa se u arterijski krvotok. Prve stanice koje će se suoĉiti s ovom osmotski jako koncentriranom krvlju stanice su koje okruţuju veće krvne ţile i kapilare srca i mozga. Na mjestima savijanja arterija, osmotski oštećene stanice suoĉit će se i s pritiskom dolazeće krvi. Te stanice se moraju zaštititi, ili će pretrpjeti nepovratna oštećenja. Ne smije se zaboraviti da je cjelovitost njihove membrane proporcionalno ovisna o "vodi" koja im je dostupna, a ne o onoj koja se osmotski izvlaĉi.

53 Pogled na sliku 14 i 15. olakšat će razumijevanje tog procesa "prilagoĊavanja dehidraciji pomoću holesterola".

slika 2. U dobro hidratiziranoj membrani, voda je ljepljivi materijal koji takoĎer prodire izmeĎu "cigli" ugljikohidrata. Slojevi membrane su razdvojeni i prostor izmeĎu njih koristi se kao "plovni kanal" za djelovanje enzima. U dehidriranoj membrani, holesterol se proizvodi da bi spojio "cigle" i spriječio daljnji gubitak vode iz stanica. "Kanal" je takoĎer zatvoren preklapanjem produžetaka "cigli" – lijevio do slike.

Dolazi trenutak kada mozak poĉinje prepoznavati nastavak teškog nedostatka vode u tijelu, i tada će usred jela natjerati ĉovjeka da pije.

Tada je kasno, jer su stanice unutarnjeg sloja krvnih ţila već pretrpjele štetu. MeĊutim, kad se ta dehidracija javi stvaranjem bolova u probavnom sustavu, mi krajnje glupo dajemo ljudima antacide (sredstva protiv ţeluĉane kiseline). Ne vodu, nego antacide! Ne vodu, nego sredstva za blokadu histamina! Na nesreću, to je problem sa svim terapijama koje se temelje na "paradigmi razgradnje". Sve terapije usmjerene su na "oslobaĎanje od simptoma ". One nisu prikladne za uklanjanje osnovnog uzroka problema. To je razlog zašto "bolesti" ne bivaju izliječene. One se samo "tretiraju" tijekom ţivota bolesnika.

Osnovni uzrok degenerativnih bolesti nije poznat, jer se koristi pogrešna paradigma. Poĉnemo li uvaţavati ĉinjenicu da je u procesu probave hrane voda najnuţniji sastojak, velik dio bitke bit će dobiven. Pruţimo li

54 neophodnu koliĉinu vode tijelu prije jela, cijela bitka protiv odlaganja holesterola u krvnim ţilama bit će dobivena.

Slika 3. Čvrsta hrana bit će probavljena u želucu i crijevima, prijeći će u jetru radi daljnje hemijske obrade i krvlju će, kroz srce i pluća, doći do ostalih dijelova tijela. Ako se prije jela ne popije dovo ljno vode, krv u optoku bit će jako koncentrirana. Ona će osmotski djelovati na stanice na svom putu.

Nakon što je unos vode već duţe vrijeme reguliran, tako da stanice postanu potpuno zasićene vodom, odbrambeni mehanizam holesterola protiv slobodnog prolaska vode kroz zidove stanica bit će sve manje potreban; njegovo će se stvaranje smanjivati. Dokazano je da hormonski regulirani enzimi koji sagorijevaju masti u tijelu postaju aktivni nakon jednog sata hoda. Ostaju aktivni 12 sati. TakoĊer se ĉini da se sa smanjenjem razine holesterola u krvi i šetnjom radi poticanja "sagorjevaĉa masti" već odloţeni holesterol poĉinje razbijati i prolaz krvi kroz prethodno zaĉepljene arterije ponovno postaje moguć. Šetnja dvaput dnevno - svakih 12 sati - odrţat će aktivnost hormonski reguliranih enzima koji sagorijevaju masti (lipaze osjetljive na hormone) tijekom dana i noći, i pomoći će ĉišćenju suvišnih masnih naslaga u arterijama.

55

Regulacija vode u različitoj životnoj dobi

U

osnovi postoje tri stupnja regulacije vode u tijelu u raznim fazama ţivota. Prvi je stupanj ţivota zametak u majĉinoj maternici. Drugi je faza rasta dok se ne dosegne puna visina i zrelost (otprilike izmedu 18. i 25. godine ţivota). Treći je stupanj razdoblje ţivota od pune zrelosti do smrti neke osobe.

Tijekom faze unutar materniĉnog rasta stanica, vodu koja je potrebna za rast djeteta mora pruţati majka. MeĊu tim, ĉini se da sistem šalje signal za unos vode stvara tkivo zametka, ali se njegovo djelovanje registrira u majci. Izgle da da je prvi znak potrebe zametka za vodom jutarnja muĉnina u ra nim fazama trudnoće. Jutarnja muučnina majke je znak ţeĎi i zametka i majke.

Sad je postalo jasno da zbog postupnog zanemarivanja osjećaja ţeĎi naša tijela postaju hroniĉno i sve teţe dehidrirana, od rane do zrele dobi. Sa starenjem se sadrţaj vode u stanicama smanjuje sve dok se odnos koliĉina vode u stanici i izvan nje ne promijeni od l.l do gotovo 0.8 (slika 5). To je vrlo drastiĉna promjena. Budući da "voda" koju pijemo omogućava rad stanica i popunjava njihov obim, smanjivanje dnevnog unosa vode utjeĉe na djelotvornost aktivnosti stanica. Posljedica toga je da hroniĉna dehidracija izaziva simptome koji su jednaki bolesti, ako se ne prepoznaju razni hitni signali dehidracije kao što se do sada nisu prepoznavali. Kao što vidite, ti vapaji tijela za hitnim unosom vode smatraju se ne normalnim i rješavaju se upotrebom lijekova.

Ljudsko tijelo moţe dehidrirati ĉak i u uvjetima kad mu je do stupna obilna koliĉina vode. Čini se da ljudi gube osjećaj ţeĎ i kritičku prosudbu potrebe za vodom.. Kako ne prepoznaju svoje potrebe za vodom, s godinama postupno postaju sve više hronično dehidrirani (slike 4 i 5.).

Dodatnu pomutnju stvara ideja da kad smo ţedni, vodu moţemo zamijeniti ĉajem, kavom ili alkoholnim pićima. Kao što znamo ovo je uobiĉajena zabluda.

Voda ima i druga važna svojstva

Z

nanstvena istraţivanja pokazuju da voda ima brojna druga svojstva osim što je otapalo i sredstvo za prijenos tvari.

56 Ĉinjenica da se nije obratila pozornost na druge osobine vode u regulaciji razliĉe tih tjelesnih funkcija dovela je do ţalosnih nesporazuma koji ĉine infrastrukturu naše, takozvane znanstveno utemeljene savremene medicine.

Voda ima jasno utvrĊenu i nezamjenjivu hidrolitičku ulogu u svim aspektima tjelesnog metabolizma - hemijskim reakcijama ovisnim o vodi (hidroliza). Sliĉno hemijskoj snazi vode koja moţe uĉiniti da sjeme proklija i izraste u biljku ili stablo: snaga vode koja se koristi u hemiji ţivota.

U staniĉnoj membrani: osmotski protok vode kroz membranu u stanju je stvoriti "hidroelektriĉnu" energiju (napon) koja se pretvara i pohranjuje u energetskim zalihama u obliku ATP-a i CP-a, dva vitalna staniĉna baterijska sistema. ATP i CP su hemijski izvori energije u tijelu. Energija koju je stvorila voda koristi se u izgradnji ATP-a i GTP-a. Te ĉestice se koriste kao "novac" u osnovnim razmjenama, posebno u neurotransmisiji.

Voda takoĊer formira odreĊenu strukturu, uzorak i oblik koji se, kako se ĉini, koriste kao ljepivi materijal za povezivanje pri izgradnji stanice. Poput ljepila, ona spaja ĉvrste strukture staniĉne membrane. Pri višoj tjelesnoj temperaturi ova struktura razvija ĉvrstoću i ljepljivost "leda".

Tvari nastale u stanicama mozga prenose se "plovnim kanalima" do njihovih odredišta na ţivĉanim završecima radi upotrebe prilikom prenošenja poruka. Izgleda da tamo pobuĊuju male vodene putove ili mikroskopske struje po cijeloj duţini ţivca koji "prenesu" zapakirani materijal po "utvrĊenim pravcima", tzv. mikrotubulama.

Bjelančevine i enzimi tijela bolje djeluju u otopinama niţe viskoznosti; to vrijedi za sve receptore (taĉke prijema) u staniĉnim membranama. U otopinama većeg viskoziteta (kod dehidriranih stanja), bjelanĉevine i enzimi postaju manje djelotvorni (moguće je da to vrijedi i za prepoznavanje tjelesne ţeĊi). Iz toga slijedi da sama voda regulira sve tjelesne funkcije, ukljuĉujući i aktivnost svih otopljenih tvari koje prenosi. Nova znanstvena istina (promijenjena paradigma) - "Voda, otapalo u tijelu, regulira sve funkcije uključuiući i aktivnost tvari koje ona otapa i prenosi"- trebala bi postati osnova svih budućih prilaza znanstvenim istraţivanjima.

57

Vježbanje u vodi

V

oda daje magiju svakoj vjeţbi. Magija se ogleda u potpori koja omogućava tijelu da pluta, otporu koji voda pruţa pokretu i predivnoj svjeţini vode.

Voda djeluje na tijelo tako da ga gura naviše kada je ono djelimiĉno ili potpuno uronjeno u nju. Ona nas podupire u toku trenaţnog programa i omogućava uam da trĉimo, hodamo, skaĉemo, isteţemo se i okrećemo bez trzanja i drmusanja koji bi mogli izazvati povredu, ako ovo radimo na suhom. Voda djeluje preventivuo na povrede, istegnuća i ponovljene povrede uobiĉajene za ostale programe vjeţbanja.

U isto vrijeme kada podupire tijelo, voda se i opire pokretu. Svaki pokret bilo koje brzine ili smjera je usporen u vodi usljed ovog otpora.

Pošto je voda gušća od vazduha mišići ulaţu veći napor krećući se kroz vodu u odnosu na napor koji ulaţu krećući se kroz vazduh. U stvari, ona je prirodna sprava sa teţinom i momentalno je prilagodljiva svaĉijim mogućnostima i potrebama: što jaĉe udaramo, guramo i povlaĉimo u vodi, više otpora dobijamo od nje.Na zemlji bi ovako naporan rad veoma brzo podigao tjelesnu temperaturu, ali voda rasipa toplotu brţe nego vazduh, tako da tijelo osvjeţava i umiruje baš kao i masaţa.

Neke od najmagiĉnijih osobina vode su njena raznovrsnost i univerzalna primjenjivost. Svi - poĉetnici i profesionalci, stari i mladi, mogu jednako uţivati u blagodetima vjeţbanja u vodi. Trening u vodi moţe se primjeniti bilo gdje na trenaţnom kontinuumu i na osobe razliĉitog nivoa utreniranosti. Najvaţnije od svega što ĉak ne moramo ni znati plivati. Iako je jasno da je visok nivo sportskih sposobnosti vaţan za sportiste, većina ljudi ne uviĊa da je odreĊeni nivo sportskih sposobnosti potreban i za izvoĊenje aktivnosti svakodnevnog ţivota.

Vjeţbanje u vodi se pokazalo više nego efikasno za smanjenje tjelesne teţine, smanjenje holesterola i uopšte poboljšanje tjelesnih funkcija, kao što su npr. bolji san, bolji rad digestivnog sistema i sl.

Pretreniranost je oznaĉena kao problem broj jedan za sve one koji se bave vjeţbanjem danas. Većina ljudi ne zna ni kako da prepozna simptome pretreniranosti. Oni mogu ukljuĉivati stalno povreĊivanje, slabost i nemogućnost postizanja realnih ciljeva vjeţbanja. Koristeći vodu na razuman naĉin svi simptomi pretreniranosti mogu se izbjeći.

Vjeţbe u vodi mogu se raditi svakodnevno bez opasnosti od povreda mišića i zglobova. Ovo vjeţbanje u vodi ĉini idealnim za sve one koji su u prošlosti bili ţrtve pretreniranosti.

58

Terapeutski značaj vode okreti tijela u vodi su se pokazale kao najefikasniji naĉin oporavka i osvjeţenja duha i tijela. Sam boravak u vodi umanjuje osjećaj boli što omogućava bolju pokretljivosti, a samim tim i brţe i bolje rezultate.

U vodi se moţemo kretati, istezati, hodati, ĉak i trĉati, tj. raditi sve ono što se na tlu ĉinilo nemogućim. Nemoguće postaje moguće, a osjećaj nemoći prerasta u nadu. Pokret u vodi osloboĊen doţivljaja boli, kao terapijski medij u funkcionalnom smislu predstavlja sposobnost pojedinca da izvede odreĊeni pokret, da ga zadrţi i koristi u cilju izraţavanja u okviru nekog drugog kompleksnijeg pokreta, a u analitiĉkom smislu on ima simboliĉko znaĉenje jer je osloboĊen napetosti negativnog iskustva (doţivljaja boli) i dovodi do promjene doţivljaja sebe i sopstvenih mogućnosti.

Voda ima terapeutski znaĉaj, a kombinacija ovih svojstava ĉini kineziterapiju u vodi sveobuhvatnijom i korisnijom od kineziterapije na tlu. Sljedeća svojstva vode idealna su za postizanje terapijskih ciljeva u sigurnom i uĉinkovitom okruţenju:

P



Osjećaj blagostanja. Ĉim uĊemo u vodu nastupa potpuna promjena raspoloţenja. Stres isĉezava, ljutnja, razoĉaranost i tuga nestaju zajedno s njim. Onog momenta kada uronimo u vodu ulazimo u posebno podruĉje novih senzacija i percepcija.

Ove blagodeti vode mogu se i te kako koristiti za eliminisanje negativnih emocija.



Potpora koja omogućava tijelu da pluta. To je zapravo pritisak usmjeren naviše koji voda vrši na tijelo koje je djelimiĉno ili potpuno uronjeno u nju. Potpora se opire sili gravitacije omogućavajući tijelu da se kreće slobodnije i lakše nego na tlu.



Smanjene sile sabijanja što doprinosi efektu plutanja. Što je dublja voda sile sabijanja ili nošenja teţine koje djeluju na sve zglobove i na diskove kiĉme se smanjuju.



Jednak hidrostatski pritisak na sve uronjene dijelove tijela koji se povećava sa dubinom vode. Ovo je naroĉito znaĉajno kod oteklina oko zglobova i poremećaja cirkulacije zato što se teĉnost iz okoline zglobova usljed djelovanja hidrostatskog pritiska usmjerava prema srcu.

59 

Raznovrsnost i univerzalnost. Jedna od najmagiĉnijih osobina vode jeste njena raznovrsnost i univerzalnost. Njene karakteristike omogućavaju vjeţbanje dostupno svima i starim i mladim, i poĉetnicima i profesionalcima. Nije potrebno ĉak ni znati plivati. Voda je predivan prijatelj koji nam pomaţe u rehabilitaciji.



Hidrokineziterapija je ona je zabavna i relaksirajuća. Ukoliko se provodi u grupi ona je i motivirajuća i doprinosi unapreĊenju mentalnog zdravlja i socijalizacije.

Komponente hidrokineziterapijskog programa i treninga u vodi Navedena svojstva vode omogućavaju nam da kreiramo adekvatan i sadrţajan kineziterapijski program kojim će se svakodnevno odrţavati i unapreĊivati funkcionalno stanje osoba sa osteoartrozom i koji kao takav mora uticati na sljedeće komponente: -

ĉvrsti uspravan stav tijela; osjećaj sigurnosti; fleksibilnost; snagu; obim pokreta; aerobnu i anaerobnu sposobnost; opšti balans i koordinaciju; uravnoteţeno jaĉanje mišića agonista i antagonista.

 Ĉvrst uspravan stav tijela. Većina ljudi jaĉa samo mišiće prednje strane tijela, tj. one koji se mogu vidjeti u ogledalu: bicepse, pektoralise, kvadricepse. Ipak, za potrebe svakodnevnog ţivota mnogo je vaţnije jaĉati mišiće zadnje strane tijela tj. one koji se opiru sili gravitacije i omogućavaju nam uspravan stav. Trening u vodi upravo je tako dizajniran da jaĉa antigravitacione mišiće i time pospješuje pravilno drţanje tijela.  Osjećaj sigurnosti. Najveća atrakcija vode kao terapijske sredine je upravo sigurnost. Ona tijelu daje potporu, ali u isto vrijeme i otpor pokretu. Hidrostatiĉki pritisak jednako djeluje na sve uronjene dijelove tijela. Slabost, smanjen obim pokreta, smanjena opšta izdrţljivost kod osoba sa osteoartrozom bezbjedno se mogu prevazići u ovakvoj sredini.

60  Fleksibilnost. Iako je istezanje na tlu prijatna i umirujuća aktivnost za većinu ljudi, za neke je bolna i neprijatna. Istezanje u vodi je prijatno svima i sama prijatnost osigurava da će se ono obavljati ĉešće, duţe i redovnije što znaĉi da će se ubrzati i napredak. Ĉim se zagrije i adaptira na temperaturu vode, tijelo poĉinje da se relaksira. Zahvaljujući potpori vode suportivna uloga mišića je minimizirana i mišići se mnogo lakše relaksiraju, a samom time i isteţu. Ovakva opuštenost pospješuje smireno, ritmiĉno disanje koje takoĊe pomaţe istezanju.  Snaga. Pošto je voda medij gušći od vazduha, mišići ulaţu veći napor krećući se kroz vodu nego kroz vazduh. Svaki pokret, bilo koje brzine usporen je u vodi usljed ovog otpora. Voda je, dakle, prirodna sprava sa teţinom i momentalno je prilagodljiva svaĉijim sposobnostima. Što jaĉe udaramo, guramo i povlaĉimo u vodi, više otpora dobijamo od nje.  Obim pokreta. Vjeţbe kojima se postiţe povećan obim pokreta u svim zglobovima vaţna su komponenta rehabilitacije kod osoba sa osteoartrozom. Onaj dio tijela kod kojeg je smanjen obim pokreta moţe biti potpuno rehabilitiran, gotovo bezbolno, zahvaljujući osobinama vode kakve su potpora koju ona daje tijelu i odsustvo gravitacione sile.  Aerobne sposobnosti. Sat trĉanja, brzog hodanja ili voţnje bicikla na tlu potresa skeletni sistem i opterećuje mišiće, zglobove i vezivno tkivo. U vodi, meĊutim, zahvaljujući njenoj potpori, aerobni trening se postiţe bez većeg napora i bez dodatnih trzaja i drmusanja. Na tlu aerobni trening veoma brzo podiţe tjelesnu temperaturu, ali voda rasipa toplotu brţe nego vazduh, tako da se na kraju treninga osoba osjeća osvjeţeno i relaksirano.  Opšti balans i koordinacija. U toku hidrokineziterapije prinuĊeni smo koristiti mišiće trbuha, leĊa, ruku i nogu da bi smo tijelo odrţali u ravnoteţnom i uspravnom poloţaju. Ovo poboljšanje ravnoteţe odrazit će se i na aktivnosti svakodnevnog ţivota. Vjeţbajući pokretanje jedne ruke uz istovremeno pokretanje suprotne noge uz savladavanje otpora vode, uĉvršćuje se obrazac naizmjeniĉnih pokreta, te pokreti postaju bolje koordinirani kako u vodi, tako i na tlu.

61  Uravnoteţeno jaĉanje mišića agonista i antagonista.

Zahvaljujući reciproĉnoj kontrakciji i relaksaciji mišića agonista i antagonista, pokreti ĉovjeĉijeg tijela su odmjereni i ujednaĉeni.

Ovi parovi mišića meĊusobno su srazmjerno snaţni i ukoliko se ova srazmjernost naruši treniranjem samo jednog mišića iz mišićnog para, stvara se mogućnost za povreĊivanje. Zato je veoma vaţno podjednako vjeţbati i agoniste i antagoniste.

Svaka vjeţba u vodi omogućava podjednako vjeţbanje oba mišića iz para, poslije svakog guranja naprijed protiv otpora vode, mora nastupiti vraćanje nazad u poĉetnu poziciju. Jedino o ĉemu se mora voditi raĉuna prilikom vjeţbanja jeste da se svaki pokret izvodi sa istom jaĉinom.

Plivanje ima magičnu moć spravno drţanje, lijepo oblikovana ramena, ĉvrsto, napeto i elastiĉno tijelo. Nema sumnje: plivanje osigurava prekrasnu, ţenstvenu figuru. Štoviše, ravnomjerno oblikuje cijelo tijelo, omogućavajući simetriĉan i proporcionalan razvoj obiju strana tijela, što nije sluĉaj u svim sportovima. Istovremeno, djelovanjem vode tijelo se i oblikuje.

U

Za mišiće Uronjeno do grla u vodu, vaše tijelo teţi 10 puta manje nego na tlu, no istovremeno doţivljava otpor 12 puta veći od otpora zraka.

Rezultat: zahvaljujući nedostatku teţine, svaki pokret je okretniji, no zahtijeva više energije i truda. To znaĉi da svi mišići u tijelu: 

kreću se s više slobode i bez opasnosti od distorzije, istegnuća ili puknuća



rade više, zahvaljujući otporu vode



kontinuirano su zaposleni te ravnomjemo i simetriĉno opterećeni



djeluju tako da kontinuirano ostaju malo istegnuti, baš kao tijekom stretchinga, što ih s vremenom ĉini elastiĉnijima.

62 Za srce Plivanje je sport zasnovan na pokretima koji nisu jako intenzivni, ali su kontinuirani:  Zbog toga se jaĉa mišićno tkivo srca (miokard). Krv bolje i brţe kola ţilama, a krvni tlak postaje stabilniji.

Osim toga, poput svih aktivnosti u vodi:  Štedi srce, koje u vodi kuca nešto sporije. Stoga se plivanje osobito preporuĉuje ljudima koji imaju problema s neujednaĉenim srĉanim ritmom (tahikardija, aritmija).

Za cirkulaciju Horizontalni poloţaj tijela dok plivamo i odsutnost gravitacije olakšavaju homogeniju distribuciju krvi od srca prema periferiji, ali i lakši povratak krvi prema srcu. Istovremeno, voda svojim pritiskom lagano masira tijelo, što potiĉe cirkulaciju. Rezultati su sljedeći:  Venozna krv, puna CO2 i otpadnih tvari, lakše se i brţe vraća prema srcu, bez zadrţavanja, što sprjeĉava oticanje nogu i proširenje krvnih ţila.  Otpadne tvari iz tkiva i meĊustaniĉnih prostora bolje se upijaju u limfni sistem i eliminišu prirodnim putem, mehanizmom koji ima sliĉan efekt kao limfna drenaţa.  Plivanje u moru naroĉito je dobro protiv celulita, jer slanoća privlaĉi tekuĉinu zadrţanu u organizmu. Osim toga, ulazak u hladno more uzrokuje širenje i skupljanje krvnih ţila, što je svojevrsna "vaskularna gimnastika" koja pospješuje cirkulaciju i uklanja oteĉenost udova, te vidljive kapilare s površine koţe.

Za pluća Plivajući moţete usavršiti tehniku disanja, iskoristiti više kisika i poboljšati funkcionalnost svojih pluća:  Zamasi rukama tokom plivanja ĉine grudni koš elastiĉnijim, što poboljšava njegov kapacitet.  Kratki trenuci u kojima se zadrţava dah izmjenjuju se s onima u kojima duboko udišemo ili izdišemo, što trenira pluća i povećava im kapacitet.

63 Za kosti Plivanje tri puta tjedno po 40 minuta smanjuje rizik od osteoporoze, bolesti gubitka koštane mase zbog koje raste opasnost od lomljenja kosti. Stoga je bitno znati da plivanje:  Stimulira kosti da proizvode veću koliĉinu koštanih stranica i pregrada (što povećava ĉvrstoću kostiju).  Odrţava povišenu razinu kalcija u krvi, zahvaljujući mišićnoj aktivnosti koja indirektno stimulira oslobadanje kalcija iz hrane.

Za stas Plivanje je fantastiĉan naĉin skidanja masnih naslaga bag tamo gdje najviše treba: "cijedi" bedra i bokove, oblikuje tijelo na pravim toĉkama, mišićima daje vretenast oblik. Za osobe s velikim viškom kilograma plivanje je jedini sport koji bez brige mogu prakticirati jer ne opterećuje pretjerano kiĉmu i zglobove, već oštećene prekomjernom teţinom. No još je bolje to što nakon plivanja još otprilike sat vremena sagorijevate kalorije, ĉak i kad se odmarate!

Za intelekt Posljednja istraţivanja su pokazala da je plivanje izvrsno sredstvo protiv stresa. Stimulira izluĉivanje endorfina, tvari koja nastaje u mozgu, djeluje umirujuće i poboljšava raspoloţenje. Voda lagano masira duţ desetog moţdanog ţivca i proteţe se od mozga kroz prsa i trbuh.

64

Morska voda je plemenita mješavina minerala i hemijskih elemenata.

Natrijum, kalcijum, kalijum, magnezijum, fosfor, gvoţĊe - minerali koji se nalaze i u ljudskoj krvi, a koji su nuţni za funkcionisanje svake naše ćelije, koncentrisani su u morskoj vodi. Stoga ona osvjeţava, jaĉa mišiće, stimuliše rad srca i cirkulaciju, tonifikuje koţu i ĉini je glatkom, opušta i najbolji je lijek protiv stresa. Aerosol (so raspršena u vazduhu), koji stvari morski povjetarac, djeluje podsticajno na nervne završetke u koţi i pomaţe u suzbijanju otoka (edema), a korisno djeluje i na gornje disajne puteve.  Ublaţavanje bolesti disajnih puteva Slana voda pomaţe kod nadraţenosti sluznice nosa ili šmrcanja usljed alergijskih reakcija i prehlada, ili kod ublaţavanja bolesti disajnih puteva.

Malo ĉiste morske vode uhvatite u spojene dlanove i pribliţite nosu, naginjući glavu na jednu stranu.

Duboko udahnite i uvucite vodu u jednu nozdrvu, a zatim isto ponovite s drugom. So iz vode peĉe, ali dezinfikuje nosnu šupljinu.

65  Sekret Ţenama koje boluju od upala ili imaju pojaĉan vaginalni sekret preporuĉuje se ispiranje morskom vodom. Najbolje je kupati se daleko od javne plaţe, gdje je more najĉišće.  Proširene vene UĊite u vodu do pola bedara i hodajte po pslićaku pola sata, najmanje dva puta dnevno. Masaţa do koje dolazi usljed kretanja i djelovanja vode zateţe i jaĉa vene.  Artroza i reuma Napunite kadu vodom u koju ste stavili dva kilograma morske soli ili manju koliĉinu soli iz Mrtvog mora. Nakon boravka u kadi (optimalno vrijeme je 20 minuta), lezite na krevet i odrijemajte. Topla slana voda odliĉna je terapija za bolne zglobove.  Rehabilitacija Zbog veće specifiĉne teţine, morska voda omogućava lakše kretanje, pa su pokreti nakon preloma kostiju ili kod bolesti mišića i zglobova bezbolniji i lakši, a pozitivni efekti rehabilitacije veći.  Celulit Zbog sadrţaja soli u koncentraciji od 35 g po litri, morska voda olakšava na osmozu vodenih nakupina pod koţom i ubrzava oslobaĊanje od teĉnosti i celulita.  Akne i dermatoze Kombinacija morske vode i mirisnog, slanog vazduha antibakterijski je melem koji pomaţe u zarastanju rana, te ĉisti koţu od akni i pomaţe kod razliĉitih dermatoza i psorijaza.  Njega koţe Morska voda veliki je prijatelj ljepote, jer uĉvršćuje koţu, obnavlja je i ĉini glatkom.  Stres Kupanje opušta i pomaţe nam da izbacimo iz sebe sve "otrove" savremenog ţivota.

66

Voda krije tajnu apanski istraţivaĉ Masaru Emota tvrdi da je voda u stanju da dešifruje napisan tekst, kao da ga ĉita! Gospodin Mararu Emoto ima 59 godina i dvije univerzitetske diplome. Nakon rada za nekoliko japanskih istraţivaĉkih centara u oblasti alternativne medicine, osnovao je sopstveni institut gdje se sa svojim kolegama, japanskim i ameriĉkim istraţivaĉima, bavi eksperimentima sa vodom. Svojim veoma hrabrim tezama uzburkao je nauĉnu javnost širom svijeta.

J

Emotivna stanja vode

P

laneta Zemlja se zove "vodena planeta" jer jee oko 70 % njene površine prekriveno vodom. I ljudsko tijelo je saĉinjeno od vode.

Voda je ţivi element potpuno sposoban da "reaguje" na ambijente i na ţiva stvorenja ukljuĉujući i ljudska bića, tvrdi ovaj japanski istraţivaĉ.

Prouĉavanje vode treba da teĉe paralelno sa istraţivanjima ljudskog organizma.

Jednog dana doktor Masaru je proĉitao da postoje dva ista kristala snjeţne pahuljice! Hiljadama godina snijeg pada na zemlju i milijarde i milijarde kristalnih pahuljica nastaju, a da se nikad nisu formirale dvije identiĉne. Taj koncept je bio odluĉujući da gospodin Emoto poĉne da se bavi prouĉavanjima kristala vode.

U svim religijama voda se spominje kao simbol proĉišćenja. Stari Egipćani i sveštenici ljekari postizali su velike uspjehe u terapiji vodom. I grci su mnoge bolesti lijeĉili vodom, za što postoje i pisani zapisi. Ne treba zaboraviti ni Hipokrita koji je lijeĉenju svojih pacijenata takoĊe koristio vodu: hladne kupke, paru kljuĉale vode, blatna pakovanja… Danas se voda koristi za hidromasaţu, za terapiju pomoću aromatskih biljaka razne kupke… Da voda ima odreĊene moći, znalo se odavno, ali doktor Masaru Emoto je prvi koji je dokazao da voda mijenja strukuturu u zavisnosti od prostora u kojem se nalazi.

Posebnost doktora Masarua je što je naĉinio veoma mnogo fotografija kristalizovane vode u razliĉitim "emotivno fiziĉkim stanjima". On je tako dokumentovao da voda prilikom prelaska u kristalizovano stanje poprima razliĉite forme u zavisnosti od mnogobrojnih faktora koji utiĉu na nju u datom momentu.

Kristali vode su zapravo njena razliĉita "lica". Ako ih posmatramo, ukljuĉujemo se u suštinu vode. I sam doktor Emoto priznaje da su dobijeni rezultati nevjerovatni.

67

KOJU MUZIKU VOLI VODA Voda je reagovala i kad je bila izloţena muzici. Kad je "slušala" muziku Vivaldija, Mocarta, Šuberta, Betovena, formirani kristali bili su ĉudesno lijepih oblika i boja.

MeĊutim, kad je puštena heavy metal muzika i muzika puna agresije i ozlojeĊenosti, pojavili su se pojedini i izobliĉeni kristali.

Kad im je puštena pjesma "Yesterday" Od Beatlesa, kristali su se ponovo lijepo formirali.

Voda koja je slušala Betovenove "Pastorale"

Voda koja je slušala "Kawachi"- japansko narodno kolo staro više od 800 godina

Voda koja je slušala heavy metal muziku

Dokaz su kristali rijedni istraţivaĉ je fotografisao kristale vode da bi shvatio pravu prirodu vode. Kristal je ĉvrsta supstanca sa atomima i molekulima poredanim u savršenom redu. Doktor Emoto je ţelio da utvrdi da li postoji razlika izmeĊu namagnetisane vode, vode iz gradskih vodovoda i zagaĊenih voda i tako je poĉeo da eksperimentiše. Pokazalo se da je to jedan priliĉno komplikovan posao. Pronaći pravu temperaturu zamrzavanja bio je neopisivo komplikovan poduhvat, kao i postići pravo uvećanje i osvjetljenje za mikroskopsko posmatranje… Bili su potrebni mjeseci i mjeseci da bi se riješili elementarni problemi.

MeĊutim, kad je nastala prva fotografija kristala vode, doktor Masaru je ostao zapanjen oblikom koji je blistao u svoj svojoj ljepoti. Ovi rezultati su uticali na to da nastavi sa prouĉavanjima vode. Napravio je oko deset hiljada fotografija uzoraka kristala vode, koje govore o tome kakvo je uzajamno djelovanje vode, ĉovjeka i ambijenta. On istiĉe da je otkrio i nauĉno dokazao da je voda poput namagnetisane trake koja

V

68 registruje ljudske emocije i raspoloţenja, da reaguje na rijeĉi, muziku i osjećanja. Dakle, voda je u stanju da ĉuje naše rijeĉi ili našu muziku i, u skladu s emocijama koje doţivljava, promjeni svoju strukturu. U prilog ovoj tvrdnji ide njegov eksperiment: uzeo je boĉicu destilovane vode ispred koje su prolazili ljudi izgovarajući pozitivne i lijepe rijeĉi kao što su: mama, tata, ljubav, hvala, mir… Zatim je tu vodu zaledio i fotografisao. Pojavili su se predivni, harmoniĉni, geometrijski pravilno formirani kristali puni svjetla. Izgledali su kao da su srećni od pozitivne energije koje su sadrţale rijeĉi koje su prethodno ĉuli.

Potom je istu vodu izloţio negativnim i ruţnim rijeĉima kao što su: mrţnja, rat, smrt, krv, demon… Kristali koji su se zatim pojavili bili su potpuno drugaĉiji: ruţni, tamni, disharmoniĉni, izuvijani, zgrĉeni i nekako nedovršeni. Izgledali su kao da su se iskidali i zgnjeĉili od negativne energije.

Nakon hvala

Voda kojoj su čitane poruke "Ubiću te"

Budalo

VODA SE MOLI U japanu su napravljeni eksperimenti koji su doveli do nevjerovatnih rezultata. U oktobru 1997. nauĉnici su otišli na jedno veoma zagaĊeno jezero, uzeli uzorak, zamrnuli ga i napravili fotografije. Tog dana voda je bila priliĉno zagaĊena i nemirna.

Odmah su uzeli uzorak, zamrzli ga i napravili fotografije. Potom je preĉasni Kato Hoki poĉeo da se moli ispred uzorka koji je stajao u jednoj posudi. Poslije sat vremena voda je djelovala mnogo ĉistije.

Nakon molitve, nauĉnici su uzeli i taj uzorak i nakon zamrzavanja zakljuĉili da su kristali postali prelijepi i geometrijski simetriĉni.

69

Zahvalite se vodi! vaj neobiĉni istraţivaĉ smatra da svaka naša pojedinaĉna zahvalnost vodi koju pijemo iz vodovoda moţe pomoći opštem unapreĊenju kvaliteta vode na planeti Zemlji. On smatra da bi svako od nas bar na Dan vode trebao da uputi nekoliko lijepih rijeĉi vodi koju pije. TakoĊe tvrdi, da voda emituje informaciju i da ona moţe da stigne i do najudaljenijih dijelova planete. Od kada sam ĉula za ovog zanimljivog ĉovjeka upraţnjavam zahvaljivanje i molitve vodi koju pijemo moja porodica i ja. Voda iz vodovoda, inaĉe tvrda i teška, koju smo nerado pili, postala je mnogo mekša i mi je pijmo sa više radosti i povjerenja – naravno, osjećamo se mnogo svjeţije i bolje.

O

ŠTA MUZIKA VOLI DA ĈITA Voda ne samo da sluša nego i "ĉita", tvrdi doktor Emoto. Da bi ovo i dokazao, na spoljnu stranu posude u kojoj je bila voda, zalijepio je tekst pun pozitivnih i lijepih rijeĉi. Dobijeni kristali su bili predivni.

Kada je zalijepio tekst pun vulgarnih i pogrdnih rijeĉi, pojavili su se disharmoniĉni, konfuzni i ruţni kristali. Poslije ovih interesantnih otkrića i dokaza gospodin Masaru Emoto izdao je nekoliko knjiga o vodi koje su pune zanimljivih fotografija koje sluţe kao dokaz da su njegove tvrdnje taĉne. Uostalom, fotografije govore više od rijeĉi.

70

Svaki dan bez osmijeha je izgubljen dan

Terapija u sopstvenom kupatilu Još nije potpuno razjašnjen mehanizam terapeutskog djelovanja vode, ali ona pouzdano otklanja stres, jaĉa organizam, ĉisti koţu, poboljšava cirkulaciju, sprijeĉava i lijeĉi mnoge bolesti. Trljanje sunĊerom, prskanje, kupke, tuširanja, pakunzi, parenja, ispiranja i mnoge druge tehnike zajedno ĉine hidroterapiju, koja u cijelom svijetu postaje sve popularnija.

Uţitak za tijelo i dušu Toplota opušta cijelo tijelo, ĉime se postiţe dejstvo na psihu. Topla kupka stvara prijatan osjećaj, našem tijelu poznat od najranijeg djetinjstva, još iz vremena kad smo boravili u majĉinom stomaku.

Takvo tjelesno opuštanje u suprotnosti je s bilo kakvom negativnom emocijom, ljutnjom ili strahom, tako da se, uz tjelesni ugoĊaj, u toploj kupki postiţe i psihiĉko rasterećenje.

Blagotvorna masaţa Masaţa vodom podstiĉe tjelesne odbrambene mehanizme, dubinski grije sva tkiva i poboljšava njihovo snabdjevanje hranljivim materijama

71 i kiseonikom, a sve to omogućava prikupljanje snage nakon napornog dana ili brzi oporavak nakon bolesti. Masaţne kupke najĉešće se preporuĉuju kod oboljenja kiĉme i zglobova, osobama koje puno sjede i rade u neudobnom poloţaju, onima koji nemaju vremena za druge vrste dnevnog opuštanja, sportistima nakon treninga ili kod bolova u mišićima.

Vjeţbe za krvotok Vrlo korisna navika je zapoĉeti dan osvjeţavajućim tuširanjem toplom i hladnom vodom naizmjeniĉno, jer je to izvrsna vjeţba za krvne sudove i cirkulaciju. Topli mlaz opustiće tijelo, proširiti pore koţe i krvne sudove, dok će ih hladan tuš nakon toga zategnuti. To će omogućiti tijelu da nauĉi brţe da se prilagodi naglim promjenama temperature, što je korisno za zdravlje, ali i ljepotu. Koţa će biti dobro prokrvljena, elastiĉna i manje podloţna isušivanju i preranom stvaranju bora.

Njega koţe Topla kupka omogućava bolje ĉišćenje i njegu koţe. Uklanjanjem roţnatih ćelija s površine i otvaranjem pora omogućava se temeljno ĉišćenje koţe, a dobro prokrvljena koţa otvorenih pora bolje će upijati hranljive i korisne materije otopljene u vodi. Pjene za kupanje trebalo bi da budu pH neutralne, da ne bi narušile prirodnu kiselost koţe, te s minimalnim sadrţajem konzervansa. Na trţištu postoje brojni preparati za kupanje i tuširanje obogaćeni vitaminima A i E, zaštitnicima koţe, te uljnim, mlijeĉnim ili biljnim dodacima koji ne isušuju i ne nadraţuju koţu, već je smiruju i vraćaju joj vlagu.

KAKO DJELUJE TEMPERATURA

 Ispod 26°C Hladne kupke zateţu koţu i mišiće; naizmjeniĉne toplo – hladne kupke (škotski tuš), ĉesto se koriste za masaţu šaka i stopala.  Od 26 do 31°C Ovo su mlake kupke za veće napore u vodi, kao što su plivanje ili gimnastika.  Iznad 35°C Tople kupke opuštaju mišiće, ublaţavaju bol, psihiĉki opuštaju i ubrzavaju rad kardiovaskularnog sistema. Oprez: osobe s proširenim venama trebalo bi da izbjegavaju kupke toplije od 35°C. U kućnoj varijanti hidroterapije, voda u kadni ne bi smjela da bude toplija od 3738°C, a kupanje ne bi trebalo da traje duţe od 30 minuta.

72

Termalna voda – pravo iz utrobe zemlje našoj zemlji, ljeĉilišta i odmarališta s termalnom ili mineralnom vodom podignuta su na izvorima ĉija temperatura dostiţe od 32 do 96°C. Iz termalnih bazena diţe se para kao iz kotlova, a u njima je voda mutna i neprozirna, ponekad neobiĉno tamna ili crvena, ali veoma ljekovita. Termalne vode stiţu na površinu kao topla, drevna supa, skuhana u zemljinoj utrobi, bogata gasovima i mineralima u najaktivnijem, jonskom obliku.

Ponekad su poznati od davnina, na mjestima gdje topla voda sama izvire na površinu, a ponekad otkriveni sluĉajno, pri graĊevinskim zahvatima.

S obzirom na temperaturu, termalne vode najĉešće se koriste za terapiju kod reumatskih bolesti i prilikom postoperativnog oporavka, ali s obzirom na sastav, svaka od njih je prikladna i za lijeĉenje nekih drugih bolesti.

U

Minerali koji nam pomaţu u borbi protiv tegoba su: Jod i brom – otklanjanje problema sa organima za varenje.

Magnezijum – pomaţe kod gastroenteroloških i neuroloških tegoba.

Natrijum i kalcijum – za rehabilitaciju kod reumatskih tegoba.

Sumpor – pomaţe kod psorijaza i ostalih hroniĉnih koţnih bolesti, reumatskih bolesti, hroniĉnih ginekoloških tegoba, jaĉa imunitet, dezinfikuje koţu i proĉišćava pluća.

Naftalin i parafin – pomaţu kod koţnih i reumatskih bolesti.

73

Mlaz za potpuno opuštanje ada ili tuš kabina, potpuno je svejedno.

Masaţni sistemi omogu ćavaju uţitak u vodi.

Masaţna kada popularno nazvana dţakuzi ili bazen s topovima za podvodnu masaţu, simbol je udobnosti i opuštanja u dobro opremljenom domu.

Masaţne kade opremljene su vazdušnim i vodenim masaţnim sistemima, ĉiji se intenzitet moţe regulisati. Osim ergonomskog oblika i rasporeda mlazova, udobnost, izmeĊu ostalog, upotpunjuju programi za odrţavanje ţeljene temperature vode, prilagodljiva svjetla i ureĊaji za dezinfekciju vode.

Tuš kabina, aromaterapija, škotski tuš, svjetlo, ogledala i radio s daljinskim upravljanjem dodatna su oprema masaţnih tuš-kabina.

Obavezna oprema su, naravno, ruĉni tuš, tuševi za glavu i noge, regulatori temperature vode te mikromlazovi za masaţu cijelog tijela.

K

Koža ne smije da bude žedna

Ć

elijama koţe najviše prijeti isušivanje jer su izloţene spoljnim uticajima – vjetru, suhom vazduhu, hladnoći ili suncu i vrućini.

Dehidracija tijela prvo se primjećuje na koţi.

Svakoj ćeliji našeg tijela potrebna je voda, a ako je vode premalo, dolazi do dehidracije. Koţa se od dehidracije štiti stvaranjem hidropidnog sloja. Taj zaštitni sloj ĉine masnoća, voda, bjelanĉevine i soli, a luĉe ih lojne i znojne ţlijezde. Ovaj sloj odrţava mekoću, vlaţnost, elastiĉnost i napetost koţe.

Dermatolozi podsjećaju da se koţa vlaţi i iznutra, pto znaĉi da za sjajnu i zdravu koţu treba piti dovoljno vode. U zadrţavanju vlage koţi će pomoći primjenjena njega.

74

Tipovi kože uha koţa luĉi manje loja, pa je slabije zaštićena od isušivanja.

Pošto se njen hidrolipidni sloj sporo obnavlja, ĉesto dolazi do zatezanja ili perutanja. Suha koţa se brzo bora i stari, pogotovo u najosjetljivijim podruĉjima (oko usnana i oĉiju). Zato treba redovno koristiti hidratantne kreme koje hrane i vlaţe koţu. Kreme su, u stvari, emulzije vode u ulju. U njima je voda u sitnim kapljicama povezana s uljem. Kada se nanesu u tankom sloju, omogućavaju da vlaga lako i duţe vrijeme prodire u koţu. Posebne kozmetiĉke linije namjenjene su njezi suhe koţe.

S

Masnoj koţi je neophodna njega, iako njene lojne ţlijezde luĉe dovoljno masnoće. Takva koţa sklona je aknama, koje nastaju kada masnoće na površini koţe zaĉepe poru, koja reaguje upalom. Masnoj koţi potrebno je redovno ĉišćenje, ali i vlaga i hranljivi sastojci.

Hidratantni proizvodi u obliku raspršivaĉa, gela i emulzija, masnoj koţi vraćaju vlagu, ali pri tom je ne maste.

Mješovita koţa na obrazima je najĉešće suha, a takozvana T-zona (ĉelo, nos, brada) je masna. Treba je paţljivo njegovati preparatima koji su namjenjeni suhoj i masnoj koţi ili onima prilagodenima mješovitoj koţi.

Niste bolesni, već žedni Zvuĉi nevjerovatno, ali je istinio.

Ameriĉki ljekar Batmanghelid je dokazao da povećanim unosom vode moţe da se izlijeĉi ĉir na ţelucu, astma, pa ĉak i angina pektoris. U svojoj fascinantnoj knjizi "Vaše tijelo vapi za vodom", koja predstavlja popularno pisani rezime njegovih istraţivanja i kliniĉke prakse, ovaj izuzetni ljekar objašnjava kako je došao do tog otkrića, ispitao ga i primjenio, i kako je ignorisan od strane zvaniĉne medicine i farmaceutske industrije, koju ovaj jednostavni metod direktno udara po dţepu. Knjiga sadrţi i niz liĉnih svjedoĉanstava pacijenata, koji su

Da li ste znali da, ukoliko ne pijete dovoljno vode, lako može da dođe do poremećaja varenja, čira na želucu, visokog pritiska, povišenog nivoa holesterola u krvi, reumatskih promjena, astme, alergija.... i da su mnoge neprjatnosti i bolovi zapravo znakovi žeđi.

75 godinama patili od svakakvih simptoma, a kojih su se brzo "otarasili" samo zahvaljujući povećanom unosu vode. Interesantna je ĉinjenica da pisma pacijanata navedena u toj knjizi pokazuju da se meĊu njima nalazi i priliĉan broj samih ljekara!

Manjak vode u tijelu utiče na sve fiziološke procese ugo se smatralo, kaţe dr Batmanghelid, "da je voda u fiziologiji tijela nešto nebitno, da ona samo popunjava prostor i prenosi supstance rastvorene u njoj". Ali, kako je primjetio ova ljekar, ukoliko nema dovoljno vode u tijelu, aktivira se mehanizam za štednju vode, koji obezbjeĊuje vodu za obavljanje najvitalnijih funkcija, ukidajući je onim za koje u tom trenutku procjeni da su nebitne. Mozak ima prioritet i on moda da dobije dovoljno vode; zbog toga gotovo sve ostale funkcije poĉinju da "pate".

D

Vode nikad previše inimalna koliĉina vode koja je organizmu potrebna jeste 2 litra dnevno. Ukoliko se unosi manje od ove koliĉine, i to traje godinama, dolazi do mnogih poremećaja metabolizma. Jedan od najopasnijih je zgrušavanje krvi; ta zgusnuta krv po principu osmoze crpi vodu iz ćelija krvnih sudova, koji, da bi se zaštitili od tog uzimanja vode, stvaraju masne naslage – kolesterol! Ukoliko se kolesterol lijeĉi lijekovima, a ne povećava se unos vode, to samo pogoršava situaciju, jer je osnovni problem bio dehidracija. Ukoliko nema dovoljno vode, opada zapremina, a time opada i pritisak krvi koja bi trebalo da dopre do ćelija (sliĉno kao i kod vodovodne mreţe). Krvni sudovi reaguju tako što smanjuju svoj preĉnik; kapilarna mreţa se steţe i dolazi do povećanja pritiska! Paradoksalno, ali logiĉno: kako bi se drugaĉije mogao postići dovoljan pritisak krvi da ona doĊe do svih tkiva kojima je neophodna?

M

Usljed nedostatka vode moţe da doĊe do oštećenja sluzokoţe ţeluca i nastanka ĉira. Kako? U normalnim okolnostima, ţeludac je zaštićen od dejsta kiseline slojem ispunjenim natrijum-bikarbonatom koji oblaţe unutrašnjost ţeluca; natrijum-bikarbonat neutrališe svu ţeluĉanu kiselinu koja bi mogla da prodre do zida ţeluca i ošteti ga. Ta sluz se obnavlja i izluĉuje kroz ţljezdanu osnovu samog ţeluca.

Natrijum-bikarbonat se, opet, proizvodi u pankreasu. Ukoliko se ne unosi dovoljno vode, pankreas ne proizvodi dovoljno natrijum-

76 bikarbonata, ţlijezde iz osnove ne luĉe dovoljno sluzi, što dovodi do tanjenja zaštitnog sloja i kiselina oštećuje zid ţeluca. Rezultat je ĉir.

Ako se kiselina uklanja tabletama protiv kiseline (antacidima) one eliminišu (kratkotrajno) jedino kiselinu iz ţeluca, ali ne štite sluzokoţu.

Jedino dobro rješenje je voda.

Nevjerovatno izlječenje vdje ćemo citirati samo jedan fascinantan sluĉaj iz prakse dr Batmanghelida: "Jedne ljetnje veĉeri 1980. pozvali su me da pomognem jednom mladiću. Imao je takve bolove da je bio gotovo napola onesviješćen, leţao je sklupĉan u poloţaju fetusa na podu svoje sobe. Neprekidno je stenjao, nesvjestan svog okruţenja i ljudi oko sebe.

Kad sam mu se obratio, nije mi odgovorio. Morao sam da ga prodrmam da bi mi rekao u ĉemu je stvar. Prostenjao je: 'Moj ĉir me ubija.' Upitao sam ga koliko bolovi traju. Rekao je da je ovu bol poĉeo u jedan po podne, odmah poslije ruĉka. Bol se pojaĉavala kako je vrijeme prolazilo. Upitao sam ga šta je uĉinio da pomogne sebi i da li je uzimao neke lijekove. Odgovorio je da je tokom tog perioda uzeo tri tablete cimetidina i ĉitavu bocu antacida, ali da mu to nije donijelo nikakvo olakšanje.

Kad toliki lijekovi ne mogu da ublaţe bol zbog ĉira, automatski se javlja sumnja na 'akutni abdomen', nesto sto bi moglo da zahtjeva i hirurški zahvat. Moţda mu je pukao ĉir!? ViĊao sam i asistirao pri operacijama pacijenata sa perforacijom ĉira u stomaku. Te osobe su bile iznurene - baš kao mladić preda mnom. Test je veoma jednostavan; takvi pacijenti imaju veoma tvrd trbušni zid, gotovo kao daska. Opipao sam trbuh tom mladiću. Na sreću, nije se radilo o perforaciji. Njegov trbuh je bio mekan, ali osjetljiv zbog bola. Imao je sreću "što mu ĉir nije pukao, mada, da je to stanje potrajalo, kiselina bi probušila rupu u njegovom sada upaljenom ĉiru. Izbor lijekova u takvim sluĉajevima je veoma ograniĉen. Tri tablete cimetidina od 300 miligrama i puna boĉica sredstva za neutralisanje kiseline nisu mogli da otklone bol. Ĉesto se takvi sluĉajevi završe na operacionom stolu nekog hirurga koji jedva ĉeka da upotrijebi skalpel. Pošto znam da voda otklanja bol nastalu usljed poremećaja varenja, dao sam mladiću dvije pune ĉase vode - pola litra. Isprva je odbijao da pije vodu. Rekao sam mu da nema šta da izgubi i da je svestan da lijekovi ne djeluju. Sada bi trebalo da proba 'moj lijek' za tu bolest. Nije imao izbora. Imao je jake bolove i nije znao šta će. Sjedio sam u uglu i posmatrao ga nekoliko minuta.

O

77 Morao sam da napustim prostoriju, a kad sam se vratio nakon petnaest minuta, njegova bol je popustila i prestao je da stenje. Dao sam mu još jednu punu ĉasu vode - ĉetvrt litra. Za nekoliko minuta, njegova bol je potpuno nestala i on je poĉeo da opaţa ljude oko sebe.

Sjeo je i poĉeo da se pomjera prema zidu. Naslonjen na zid, poĉeo je da razgovara sa svojim posjetiocima, koji su sada bili iznenaĊeni nevjerovatnom promjenom koju su izazvale tri ĉase vode! 10 sati je taj mladic patio od bolova i uzimao najjaĉe i najsavremenije lijekove za lijeĉenje ĉira na ţelucu, bez ikakvog rezultata. A sad, tri ĉase vode dale su oĉigledan rezultat i apsolutno olakšanje za oko 20 minuta."

Ostale tečnosti nisu isto što i voda nogi će pomisliti: "Ovo nema nikakve veze sa mnom, pošto ja uzimam dovoljno teĉnosti". MeĊutim, jedna od najuobiĉajenijih i najgorih zabluda, kako objasnjava dr Batmanghelid, je sto mi mislimo da bilo kakva teĉnost moţe da zamijeni vodu. U fiziologiji tijela, ĉista voda igra ogromnu ulogu, i ne mogu je zamjeniti voće, sokovi, ĉajevi i sl, a da ne govorimo o alkoholu, kafi, koka-koli i drugim vjestaĉkim napicima, koji umjesto da nadoknade vodu, još više dehidriraju organizam. Na primjer, kafa i crni ĉaj, pošto predstavljaju diuretike, ne samo da izbace iz organizma svu vodu u kojoj su uneseni, nego i više od toga. Dugogodišnja navika da se umjesto vode piju razne "teĉnosti" dovodi do hroniĉne dehidracije, koja postepeno dovodi do niza simptoma koji na kraju prerastaju u degenerativne promjene u tijelu. U svojoj knjizi dr Batmanghelid detaljno i uvjerljivo objašnjava kako dehidracija dovodi do poremećaja varenja, gojaznosti, kolitisa, migrena, hipertenzije, citirajući pisma onih koji su izlijeĉili ove poremećaje samo pijući više vode.

M

Gojaznost - miješanje osjećaja gladi i žeđi oš jedan opšti problem u ĉijem korjenu takoĊe leţi dehidracija je gojaznost! "Zašto je većina Amerikanaca gojazna?", pita dr Batmanghelid i odmah odgovara: "Zato što ne znaju kad su gladni, a kad su ţedni". Gojaznost je posljedica miješanja osjećaja ţeĊi i gladi!

Mozak je najveći potrošaĉ energije u ljudskom tijelu. On dobija energiju na dva naĉina: iz hidroelektriĉnih procesa i šećera koji se dobija razlaganjem hrane. Prema najnovijim saznanjima, ćelije imaju sposobnost da proizvode energiju sliĉno elektriĉnim centralama prilikom prolaska vode kroz membranu. Kad nema dovoljno vode u

J

78 organizmu, ovi procesi su ometeni. Mozak odmah potraţuje drugi izvor - hranu. Nedostatak vode, kada još nismo svjesni da smo ţedni, odmah nas prisiljava da konzumiramo vise hrane. Ali, ako pri tome ne postoji odgovarajuca mišicna aktivnost (koja u savremenom naĉinu ţivota obiĉno ne postoji, jer uglavnom sjedimo) uvijek preostane odreĊena koliĉina hrane koja se nagomilava i pretvara u masti.

Gojaznost je neizbjeţna posljedica.

Dijete ne pomaţu, jer ne rjesavaju osnovni problem – dehidraciju.

Brojna svjedoĉanstva pacijenata koji su povećavajući unos vode ozdravili i "usput" smršali potvrduju ovu teoriju.

NAJJEDNOSTAVNIJE MEDICINSKE TERAPIJE Vašem je tijelu kao apsolutni minimum dnevno potrebno šest do osam,ĉaša od 2,25 dl vode.

Alkohol, kafa, ĉaj i pića s kofeinom ne raĉunaju se kao voda. Najbolje vrijeme za uzimanje vode (kako je kliniĉki utvrĊeno kod ĉira na ţelucu) je: jedna ĉaša pola sata prije obroka - doruĉka, ruĉka i veĉere - i sliĉna koliĉina dva i pol sata nakon svakog obroka. To je apsolutno minimalna koliĉina koja je potrebna vašem tijelu. Da biste bili sigurni da vaše tijelo neće ostati prikraćeno, trebalo bi popiti još dvije ĉaše vode oko najteţih obroka ili prije odlaska na spavanje. ŢeĊ bi trebalo ugasiti u bilo kojem trenutku. S povećanjem unosa vode, mehanizam osjećaja ţeĊi postaje djelotvorniji. Vaše će tijelo moţda traţiti od vas da pijete više od navedenog minimuma.

Podešavanje unosa vode prema obrocima sprijeĉava da zbog unosa hrane doĊe do zgusnuća krvi. Kada krv postane zgusnuta, ona izvlaĉi vodu iz stanica s kojima dolazi u dodir.

Voda je najjeftiniji lijek za dehidrirano tijelo. Jednako jednostavno kao što dehidracija s vremenom dovodi do nastanka glavnih bolesti s kojima se danas suoĉavamo, dobro regulirani unos vode i neprestana briga o njemu sprijeĉit će pojavu većine najvaţnijih bolesti od kojih

79 strahujemo u našem modernom društvu. Obiĉna voda iz slavine - osim ako ne postoje dokazi da je zagaĊena hemikalijama i teškim metalima kao što je olovo - prikladna je za upotrebu. Voda iz slavine zaštićena je hlorom koji je sredstvo za ubijanje bakterija. "Flaširana voda" iz prodavnica navodno je sterilizirana dodavanjem ozona prilikom punjenja. Ĉini se da ozon, ili "super kisik", ima baktericidna svojstva.

Ako se koristi u predviĊenom roku, flaširana voda moţe posluţiti kao alternativa vodi iz slavine. Ako mislite da bi vaša voda mogla biti zagaĊena, ili da sadrţi tvari koje su opasne po zdravlje, spasite se te brige i ugradite malu jedinicu za proĉišćavanje na slavinu u vašoj kuhinji. Postoje vrlo djelotvorni filtri od ugljena ili keramike koji vas mogu poštedjeti gnjavaţe kupovanja vode u prodavnici i nošenja boca iz dana u dan.

Na kraju će filtriranje vode postati sasvim normalno i uobiĉajena praksa u naprednim društvima koja imaju obiĉaj zagaĊivati svoju vodu za piće.

S današnjim trendom propadanja bogatstava urbanih centara, opskrba vodovodnog sistema kvalitetnom pitkom vodom u jednom će trenutku postati preskupa i nemoguća. Neće biti praktiĉno dostavljati vodu visoke kvalitete koja se koristi i za pranje i zalijevanje vrtova.

Kako bilo, kada se ĉovjek navikne na neku vodu koja nije iz slavine, ako mu je u kući ponestane, tijelo će neko vrijeme morati izdrţati bez vode samo zbog razlike u okusu - što je samonametnuta sklonost.

Obiĉno se "loš okus" pripisuje hloru otopljenom u vodi. Većina akvizitera koji ţele prodati proĉišćivaĉe naglašava ĉinjenicu da voda iz slavine sadrţi hlor. TakoĊer ukazuju na kalcij otopljen u vodi koju ĉesto nazivamo "tvrdom vodom".

Ako napunimo bokal vodom i ostavimo ga da stoji u hladnjaku ili na kuhinjskoj polici, ishlapjet će hlor otopljen u vodi, a nestat će i njegova mirisa. Voda će postati "slatka" i ugodna okusa. Svi restorani posluţuju takvu vodu - iz dobro rashlaĊenog bokala koji je napunjen neko vrijeme prije posluţivanja. Što se tiĉe kalcija u vodi, ukoliko voda nije doista jako zasićena kalcijem, potpuno je prikladna za piće. Ne samo da je prikladna, nago je i jeftin izvor kalcija za potrebe tijela. Kalcij je već otopljen u vodi, i ne morate ići do apoteke po tablete kalcija radi prevencije osteoporoze koju prepoznajemo kod starijih ljudi. Što mislite, kada i kako poĉinje osteoporoza? Doista, mnogo godina prije nego što to postane vidljivo. Kada se hidroelektriĉni izvori energije s vremena na vrijeme isprazne, koristi se energija koja je uskladištena u vezama izmedu molekula kalcija u stanicama, a na kraju i iz kostiju. Kad se jedna molekula kalcija odvoji od druge, takoĊer se oslobada i jedan ATP. ATP je jedinica za razmjenu energije. Slobodni

80 kalcij sada je spreman za odbacivanje. Kad se voda i kalcij uzimaju u njihovom prirodnom obliku, smanjuje se hitna potreba za oslobaĊanjem energije uskladištene u vezama kalcija. To je razlog zašto su kosti odliĉan izvor rezervne energije. Tijelo je u stanju koristiti ovo skladište energije.

U svakom sluĉaju, ĉak i velika koliĉina kalcija otopljenog u vodi vjerojatno neće imati nikakvog štetnog uĉinka. Ĉini se da tijelo posjeduje vrlo osjetljiv mehanizam za apsorpciju elemenata iz probavnog trakta prema potrebi. Najvjerojatnije je da ĉak i ako u vodi ima jako puno kalcija, on ne ulazi sav u sistem. Jedna nedavna studija iz regije u kojoj je za piće dostupna samo jako tvrda voda) pokazala je da konzumiranje vode s puno otopljenog kalcija nije imalo nikakvih nepoţeljnih uĉinaka na ljude koji ju nisu izbjegavali piti.

Kod ovog pristupa prevenciji bolesti ĉovjek se ne mora drţati nekih strogih dijeta da bi kontrolirao ove ili one tegobe, sve dok pije vodu prije obroka. MeĊutim treba misliti na ograniĉavanje koliĉina masne i prţene hrane. Masne kiseline zamijenit će triptofan koji je vezan na albumin kako bi bio spremljen i zaštićen dok u krvi kruţi tijelom. Jetra će napasti i uništiti triptofan ako njegov slobodni oblik u krvi prelazi 20% od njegovog ukupnog sadrţaja. S vremenom će uzimanje prevelikih koliĉina masne hrane dovesti do iscrpljenja tjelesnih zaliha triptofana. Ovo je jedan od najvaţnijih razloga zašto masna hrana šteti zdravlju.

Istovremeno, nisu sve masne kiseline štetne za tijelo. Štoviše, postoje barem dvije esencijalne masne kiseline koje su tijelu neprekidno potrebne i koje ono ne moţe stvoriti. To su alfa-linolenska kiselina, LNA, poznata kao Omega 3, i linoleinska kiselina, LA, poznata kao Omega 6. Ove masne kiseline potrebne su za izgradnju staniĉnih membrana, hormona i ţivĉanih omotaĉa u tijelu. Iako se druge masti koje udu u tijelo koriste zbog svoje energetske vrijednosti, O-3 i O-6 se ĉuvaju i koriste samo za stvaranje hormona i izgradnju svih membrana u stanici i oko nje. U liječenju bolesti koje su izazvane oštećenjem ţivčanih omotača moraju se redovno uzimati ove esencijalne masne kiseline.

Najbolji izvor O-3 je sjeme lana iz kojeg se dobiva laneno ulje koje se prodaje na trţištu. Laneno ulje u svom sastavu takoĊer sadrţi nešto O6. Najbogatiji izvori O-6 su šafranika i suncokretovo ulje. Laneno ulje je već na trţištu.

Dr. Udo Erasmus, autor knjige Masti koje liječe, masti koje ubijaju (Fats That Heal, Fats That Kill), utemeljene na dugogodišnjem istraţivanju, napravio je posebnu mješavinu esencijalnih ulja koja su

81 tijelu potrebna za njegove razne programe izgradnje. Udo's Choice sadrţi: laneno ulje, suncokretovo ulje, sezamovo ulje, ulja riţinih; pšeniĉnih i zobenih klica, lecitin, vitamin E i neke posebne trigliceride.

Svakodnevno uzimanje šest do osam grama (jedna kašika) ove mješavine trebalo bi tijelo opskrbiti svim esencijalnim masnim kiselinama koje su mu potrebne. Više informacija o ovim uljima moţe se pronaći u njegovoj knjizi.

Opadanje kose, sterilitet, slabost, slabljenje vida, zaostajanje u rastu, ekcemi, oštećenja jetre, oštećenja bubrega i druga degenerativna stanja mogu takoĊer biti povezani s nedostatkom esencijalnih masnih kiselina u tijelu.

Ako smo naoruţani pravim znanjem, moći cemo okrenuti neke reakcije, ali ne sve. Prije svega i iznad svega, nemojte misliti da ćete moći obrnuti situaciju ako se poĉnete "utapati" u vodi . Nije tako!

Tjelesne stanice su poput spuţvi; treba proći neko vrijeme prije nego što upiju vodu. TakoĊer nemojte zaboraviti da su neke od njih uĉinile svoje membrane manje propusnima za prolaz vode - u stanicu kao i izvan nje. Prvo mjesto koje će pokazati znakove "prejakog navodnjavanja" bit će pluća, ako vaši bubrezi ne uspiju izbaciti suvišnu vodu. Ako vam bubrezi nisu oštećeni zbog dugotrajne i sve jaĉe dehidracije koju će gubitak osjeta ţedi nametnuti tijelu, onda bez straha moţete piti navedenu koliĉinu vode.

Ako su i vaši bubrezi stradali zato što su morali koncentrirati i izbacivati "otrovne" hemikalije koje se stalno stvaraju u tijelu tijekom dugotrajne i progresivne dehidracije, onda morate biti vrlo oprezni. Do sada se sigurno već nalazite pod lijekovima i struĉnim nadzorom. Ne smijete tek tako prestati uzimati lijekove i poĉeti piti vodu umjesto ovih "hemijskih manipulatora tjelesnih procesa". Trebali biste nekoliko dana taĉno mjeriti koliĉinu vode koju inaĉe pijete i koliĉinu mokraće koju izbacite. Sada poĉnite piti jednu ili dvije ĉaše vode više od koliĉine koju inaĉe svakodnevno popijete. I dalje mjerite koliĉinu izbaĉene mokraće. Ako se koliĉina izbaĉene mokraće poĉne povećavati, onda moţete povećavati i koliĉinu vode koju pijete. Ako uzimate diuretike, sjetite se da je, voda najbolji prirodni diuretik rade li bubrezi normalno.

Po našem mišljenju, ignorantska je svaka "znanost" koja prepisuje uzimanje diuretika, umjesto povećanja unosa vode; pacijentu čiji su bubrezi u stanju stvarati mokraću.

Tijelo neprestano nastoji zadrţavati sol kako bi saĉuvalo vodu u sistemu. Postupno povećanje koliĉine mokraće omogućit će izbacivanje viška soli. Voda će to uĉiniti bude li se njen unos povećavao vrlo postupno. Kad je stvaranje mokraće ograničeno i dolazi do odreĎenog

82 oticanja nogu i očnih kapaka, povećanje unosa vode mora biti proporcionalno povećanju izlučivanja mokraće. Kad otekline oko oĉiju i gleţnjeva poĉnu pokazivati znakove povlaĉenja, moţe se poĉeti povećavati unos vode. Najviše nas zabrinjava neprimjetno nakupljanje vode u plućima. Zato insistiramo na taĉnom mjerenju unosa tekućina i izbacivanja mokraće, ako ţelite provjeriti djelovanje povećanja dnevnog unosa vode i smanjenog konzumiranja kafe i ĉaja.

Sol je najosnovniji sastojak tijela. Redoslijed najvaţnijih elemenata za preţivljavanje ljudskog tijela je: kisik, voda, sol i kalij. Plinije je oko 75. godine naše ere nazvao sol "najvaţnijim meĊu ljudskim lijekovima". Bio je u pravu. Vidite, oko 27% soli u tijelu nalazi se u kostima u obliku kristala. Kaţe se da su kristali soli prirodno sredstvo za uĉvršćivanje kostiju: Zato bi nedostatak soli u tijelu takoĊer mogao biti odgovoran za razvoj osteoporoze. Sol će se izvlaĉiti iz kostiju da bi se odrţala njena prijeko potrebna normalna razina u krvi.

Nizak unos soli doprinosi povećanju kiselosti u nekim stanicama.

Visoka kiselost u stanici moţe oštetiti strukturu DNA i biti zaĉetnik stvaranja raka u nekim stanicama. Pokusi su pokazali da velik broj ljudi oboljelih od raka ima nisku razinu soli u tijelu.

Kada tijelo poĉne zadrţavati sol, ono to ĉini da bi zadrţalo vodu. Iz te "edemske tekućine" ono moţe filtrirati odreĊenu koliĉinu vode i "ubrizgati" ju kroz staniĉnu membranu u neke od stanica. To je isti princip kao kod procesa proĉišćavanja vode koji se koristi u postrojenjima za obrnutu osmozu koja proizvode vodu za piće u gradovima bez izravnog pristupa izvorima slatke vode. Zato je nuţno povećanje krvnog pritiska za stvaranje filtracijske sile.

Potreban je oprez zbog mogućnosti da doĎe do gubitka soli iz tijela kad se poueća unos vode, a unos soli ostane jednak. Nakon što nekoliko dana budete pili šest, osam ili deset ĉaša vode dnevno, trebali biste poĉeti razmišljati o tome da dodate malo soli svojoj prehrani. Poĉnete li noću osjećati grĉeve u mišićima, sjetite se da vam poĉinje nedostajati sol. Bolovi u mišićima koji nisu bili izloţeni naprezanju obično znače da u tijelu nedostaje soli. TakoĊer, vrtoglavice i nesvjestice mogu biti znak nedostatka soli i vode u tijelu. DoĊe li do toga, trebali biste takoĎer početi uzimati više vitamina i minerala - posebno ako ste na dijeti za mršavlienje ili se slabo hranite. Trebali biste u prehranu ukliučiti povrće i voće zbog niihovih vitamina i minerala topivih u vodi.

Osjetite li da vam koţa i zglobovi poĉinju oticati, ne paničarite.

Nekoliko dana uzimajte manje soli, ali povećajte unos vode dok otekline u nogama ne nestanu. Trebali biste se i više kretati - vjeţbajte: mišićna aktivnost će uvući suvišnu tekućinu u krvotok i dio soli će se

83 iţlučiti znojem i mokraćom. Nemojte predugo siediti ili stajati u istom poloţaju.

Mrkve su, zbog beta karotena kojeg sadrţe, nuţan sastojak prehrane.

Beta karoten je preteĉa vitamina A i apsolutno je neophodan za metabolizam jetre, osim što je vaţan za vid. Malo naranĉinog soka, zbog sadrţaja kalija, takoĎer bi trebalo dodati tekućinama koje se unose u tijelo. Molim vas; zapamtite da više nije i bolje. Previše soka od naranĉe će izazvati probleme. Ako je tijelo preopterećeno kalijem, povećat će se stvaranje histamina.

Većina korištenih lijekova na izravan ili posredan naĉin ima jako jako antihistaminsko djelovanje.

Najjaĉe vrste koriste se u psihijatriji i za lijeĉenje pacijenata pod depresijom. Velik broj antidepresiva na trţištu takoĊer su i antihistaminici - u toj mjeri da neki gastroenterolozi koriste ove lijekove za lijeĉenje pacijenata s ĉirom, zato što su jeftiniji. Na trţištu ih ima jako mnogo, i njihove su cijene, zbog konkurencije, niţe nego kod tradicionalnih sredstava za blokiranje H2 koja su monopolizirala trţište. Treba ukazati na to da farmaceutska industrija zna za vaţnost aktivnosti histamina u ljudskom tijelu. Oni nisu tu da bi nas obavijestili o ulozi histamina u ljudskom tijelu; to su poslovna poduzeća zainteresirana za prodaju svojih proizvoda. Kad vam lijeĉnik sljedeći put prepiše neki lijek, pitajte ga ima li antihistaminsko djelovanje.

Antihistamirnski lijekovi snaţno utiču na imunološki sustav tijela na razini koštane srţi.

Moţda će biti potrebno donijeti propis o iskluĉivanju dehidracije kao uzroka nastanka bolesti prije nego što se poduzmu bilo kakve farmaceutske ili invazivne procedure. Procjenu lijekova koji će prilikom lijeĉenja biti upotrijebljeni kao krajnja mjera trebalo bi provesti tek nakon što su pacijenti u potpunosti hidratizirani i nakon što proĊe nekoliko dana prije poĉetka testa. Naposljetku, voda koja se popije da bi se progutala pilula na dehidriranu osobu djeluje bolje i brţe od hemijskog sastava lijeka! Objasnili smo da je "placebo" uĉinak koji viĊamo prilikom ispitivanja lijekova najvjerojatnije rezultat odreĊenih poboljšanja u neprepoznatoj dehidraciji koja je jedan od faktora nastanka bolesti. Sada ste "u areni". Trebali biste upotrijebiti svoje znanje za dobrobit ĉovjeĉanstva i pokušati uvesti promjenu paradigme o metabolizmu vode u tijelu u svakodnevnu medicinsku praksu.

84

Uzdrmajte metabolizam

N

ivo hormona u toku dana varira: ukoliko jedete pravu hranu u pravo vrijeme i vjeţbate, postići ćete neoĉekivane rezultate Nivo hormona u našem organizmu mijenja se iz sata u sat i, zato, ukoliko jedete prave stvari u pravom trenutku moţete da oĉuvate zdravlje i vitkost bez mnogo muke. Da biste u tome bili uspješni, vaš dnevni ritam iz sata u sat trebalo bi da izgleda ovako: 7:30 ĈAŠA MLAKE VODE Popijte ĉasu mlake vode da biste podstakli rad bubrega, urinarnog trakta, crijeva, jetre, i tako pospješili procese razmjene i odstranjivanja otpadnih materija i nakupljene teĉnosti.

8:00 OBILAN DORUĈAK Ako pojedete obilan doruĉak, sagorjećete više kalorija tokom dana.

Zato uzmite od 300 do 400 kalorija: ţitarice (najbolje integralne), obrano mlijeko i voće.

8:30 KAFA Popijte kafu da biste još više ubrzali metabolizam. Tri "šoljice kafe dnevno povećavaju potrošnju kalorija ĉak za 10 posto.

9:00 FIZIĈKE VJEŢBE Ovo je najbolje vrijeme za odlazak u teretanu. Od 8:30 do 13 ĉasova, metabolizam je najbrţi i lakše sagorjevate kalorije.

9:20 FIZIĈKE VJEŢBE POD OPTEREĆENJEM Nakon 20 minuta zagrijavanja, vjeţbajte s tegovima. Ukoliko radite vjeţbe za jaĉanje mišica prije 10 ujutro, tijelo će još dva sata nakon prestanka ostati aktivno i sagorjeti dodatnih 105 kalorija.

85 11:15 UŢINA MeĊuobroci odrţavaju aktivnost metabolizma i podstiĉu rad probavnog trakta.

Dvije uţine dnevno zadovoljavaju od 10 do 15 posto ukupnih kalorijskih potreba.

13:00 RUĈAK Za ruĉak uzmite povrće s mesom, ribom, nemasnom šunkom ili jajima, jer organizam troši mnogo energije za varenje bjelanĉevina.

13:45 VITAMINI I MINERALI Ukoliko uzimate dodatke vitamina i minerala, uzmite ih nakon ruĉka (i nakon veĉere), jer se bolje apsorbuju kada je ţeludac pun.

16:30 VOĆE Prema hronoterapiji, organizam bolje apsorbuje voće prije 17 ĉasova.

Uzeto nakon obroka, voće usporava proces varenja.

17:30 ĈAJ Ako dnevno popijete nekoliko šoljica zelenog ĉaja, ubrzaćete aktivnost metabolizma za ĉetiri posto.

19:00 VOŢNJA BICIKLA Ako odlazite u teretanu u veĉernjim satima i ţelite da sagorite više kalorija, vozite bicikl ili trĉite na traci, ali tako da svakih pet minuta povećavate brzinu.

20:30 RIBA I PLODOVI MORA Zahvaljujući jodu, podstiĉu rad štitne ţlijezde koja upravlja metabolizmom energije koji, kad radi kako treba, pospješuje pretvaranje hrane u gorivo, a ne u salo.

23:00 DVIJE ĈASE VODE Treba nadoknaditi izgubljenu teĉnost, jer i najmanji manjak usporava metabolizam, ĉime se povećava masno tkivo i slabi misićna masa.

86

Nije li svo voće lagano riška lubenice ima trostrumo manje kalorija od porcije smokava.

To ne treba biti razlog da se odreknete odreĊene vrste voća, posebno ne ljeti, jer ono osim vitamina organizmu daje i tekućinu kao i mineralne soli koje gubimo znojenjem. Stoga, budite lukavi. Drţite li posebnu dijetu i ţelite li izgubiti suvišne kilograme, odaberite voće sa većim postotkom tekućine te smanjite unos šećera (najviše ga ima u groţĊu i bananama). I na kraju, u zbrajanju kalorija pomoći će vam naša tablica.

K

Bumerang drastičnog smanjivanja kalorija rlo ĉesto se dešava da osobe koje primjete da smanjeni unos hrane ne pomaţe mršavljenju dodatno smanje unos unos kalorija. Osim što je nezdravo, to je beskorisno. Kad tijelu ne dajemo dovoljnu koliĉinu namirnica, ono usporava svoje fiziološke procese, odnosno smanjuje potrošnju kalorija time što usporava metabolizam. U sluĉaju da se sprovede drastiĉne dijete s unosom 700-800 kalorija dnevno tako moţe doći do usporavanja metabolizma za ĉak 20 posto. To je razlog što drastiĉne dijete ĉesto daju rezultat suprotan od oĉekivanog.

V

Za aktivan i efikasan metabolizam vaţan je broj obroka tokom dana: što je više obroka tokom dana: što je više obroka, metabolizam, je brţi.

Dokazano je da raspodjela dnevnog unosa kalorija na 4–5 obroka, umjesto 2-3, uveliko pospešuje potrošnju kalorija i povećava potrošnju energije za 1-1,5 posto.

87

Koliko se zdravo hranite este li ĉesto iscrpljeni, nezadovoljni, potišteni? Moţda se pogrešno hranite.

Budete li previše opterećivali tijelo, to će se negativno odraziti na vašem raspoloţenju.

Riješite ovaj test i iskreno zaokruţite odgovore koji najbolje opisuju vaše prehrambene navike.

J

1. Koliko povrća i voća pojedete na dan?

A. Malo ili nimalo.

Jednostavno to ne volim jesti.

B. Koliko me dopadne.

Vjerojatno bih mogla i više.

C. Oboţavam voće i povrće.

Pokušavam pojesti na dan barem nekoliko voćki i povrće kao prilog ruĉku.

2. Kada jedete povrće, onda je to obiĉno...?

A. Direktno iz konzerve.

B. Smrznuto koje dobro prokuham. Iako se pokušavam naviknuti i na neraskuhano povrće.

C. Svjeţe, oprano malo prije jela i kratko prokuhano da ostane ĉvrsto.

3.

A. B. C.

Koliko puta tjedno jedete mahunarke ?

Gotovo nikad.

Dva do tri puta na tjedan.

Gotovo svakog dana, jer to je izdašan izvor bjelanĉevina, proteina i tvari koji potiĉu probavu. Na dan pojedem minimalno 30 grama graha, prokulica ili koštuniĉavog voća (orasi i lješnjaci).

4. Koliko se ĉesto odriĉete mesa ?

A. Mora da se šalite.

B. Ponekad, kada zaboravim nešto odmrznuti.

88 C. Barem jednom ili dvaput na tjedan. I bez mesa je fino, a i bolje se osjećam.

5. Jedete li kruh za ruĉak?

A. Ne. On je zasitan.

B. Ĉesto bijeli kruh, ponekad raţeno pecivo.

C. Kruh sa sjemenkama – sadrţi puno ugljikohidrata, tvari koje potiĉu probavu i vitamine.

6. Kako najĉešće jedete krompir?

A. Prţeni – najradije sa majonezom.

B. Peĉeni, ali samo u malim koliĉinama, jer znam da sadrţi previše masnoće.

C. U ljusci, kuhan ili peĉen. Toga se doista mogu najesti. Oni su dobar izvor energije, ne sadrţe masnoću, a bogati su vitaminima, ugljikohidratima.

7. Koliko ĉesto jedete crveno meso ?

A. Pa razumije se, gotovo u svakom obroku.

B. Obiĉno za ruĉak. No ponekad radije uzmem perad ili preskoĉim meso.

C. Najviše 2 do tri puta na tjedan. Pokušavam što manje, ĉešće jedem ribu i povrće.

8. Koliko ĉesto jedete svjeţu ribu ?

A. Otprilike jednom na tjedan pojedem riblje štapiće i krompir salatu sa majonezom.

B. Pohovani riblji filet ili dimljenu ribu jedem jednom do dvaput na tjedan.

C. Barem 3 puta na tjedan. Skuše, losose i sardine najradije. Ribu pripremam na gradele ili kuhanu, prţenje ne dolazi u obzir.

9.

A. B. C.

Koju masnoću najĉešće koristite za kuhanje? Ĉesto maslac ili neku od ţivotinjskih masti.

Biljno ulje.

Maslinovo ulje jer sadrţi puno nezasićenih masnih kiselina koje su dobre za srce.

10. Kada obiĉno solite hranu?

A. Dok je pripremam i još jednom za stolom.

B. Samo pri pripremanju. Trudim se previše ne soliti.

89 C. Gotovo uopće ne koristim sol. Okus aromu hrani daju i ostali zaĉini.

11. Koji biste ruĉak najradije izabrali?

A. Safaladu sa senfom, prţene krompiriće s keĉapom, salatu s dresingom od majoneze.

B. Odrezak s peĉenim krompirom, meko povrće.

C. Integralne špagete s bolonjeze umakom i velikom porcijom miješane salate s dresingom od svjeţeg limuna i ulja.

12. Prigrizete li nešto izmeĊu obroka ?

A. Zapravo uvijek. Stalno sam pomalo gladan/na. I slatko, ali i slano.

B. Ĉesto, pokušavam, što rijeĊe, jer znam da se zbog toga debljam.

C. Zapravo i ne. Ako je odgovor da, onda je obiĉno u pitanje voće.

13.

A. B. C.

Šta najradije prigrizete ?

Vrećicu ĉipsa ili ĉokoladu.

Kekse od ţitarica.

Jabuku najmanje 2 komada voća na dan.

14. Koliko šeĉera stavljate u kafu?

A. Barem jednu punu ţliĉicu bijelog šeĉera.

B. Pola ţliĉice smeĊog ili bijelog šeĉera: Pokušavam još manje.

C. Uopće ne. Sam šeĉer nema prehrambenu vrijednost, nego samo donosi nepotrebne kalorije.

15.

A. B. C.

Koje mlijeko/jogurt najradije jedete?

Punomasno mlijeko i puno masni jogurt – potreban mi je kalcij.

Polumasno ili obrano mlijeko.

Jogurt samo od obranog mlijeka. Oni su jednako bogati kalcijem, a sadrţe puno manje masti. Vrhnje ne jedem nikad.

90

TABELA SA ODGOVORIMA ODGOVORI

PITANJA –A– 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

–B–

–C–

91

REZULTATI: Najviše A Ups! To baš i nije dobro hranite se nezdravo i time pretjerano opterećujete svoje tijelo. Moţda do sada i niste zapravo dobro razmislili o svojim prehrambenim navikama zato poĉnite sada. Paţljivo proĉitajte još jednom sve odgovore pod C. Tako ćete nauĉiti neke korisne informacije o zdravoj prehrani. Sljedeći korak sastoji u tome da promjenite u prehrani ono ĉega vam se najlakše odreći (npr vrhnje ili majoneza) Postupno prelaziti i na ono teţe.

Najviše B I sami dobro znate što bi moglo poboljšati vašu prehranu. No izgleda da niste dovoljno dosljedni. Proĉitajte još jednom svoje odgovore i poĉnite odmah primjenjivati dobre namjere: Iskušajte recepte s malo masnoće ili krenite na brzu dijetu koja ĉe oznaĉiti poĉetak zdrave prehrane, jer kada se nakratko uspijete odreći hrane, biće vam lakše osloboditi se loših navika, npr, grickanje izmeĊu obroka.

Najviše C Ili ste malo varali, ili ste doista jedna od naših najzdravijih ĉitatelja i u izvrsnoj formi: Ĉestitamo! Samo tako i dalje jer doista se ne morate bojati oboljenja krvotoka i srca. Kada bi ste se uz zdravu prehranu i redovito kretali, bilo bi vam još bolje. Ne krećete se dovoljno? Okušajte se za poĉetak u brzom hodanju ili laganom trĉanju.

92

LITERATURA: 1. Andes, K. (1999): The Complete Book of Fitness. Three Rivers Rock.

New York.

2. Huey, L., Forster, R. (1993): The Complete Waterpower Workout Book. Random House. New York.

3. Malacko J. (2000): Osnove sportskg treninga. Sportska akademija.

Beograd.

4. Mikić, B. (2000): Psihomotorika. Filozofski fakultet. Tuzla.

5. Mikić, B., Ĉišić, F., Ahmetović, O. (1999). Osnove ishrane sportista.

Tuzla. Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli.

6. Milanović, D. i sar. (1996): Fitness. Zagrebaĉki športski savez.

Fakultet za fiziĉku kulturu. Zagreb.

7. Milošević, M. (1988). Promet vode i najvaţnijih elektrolita u toku fiziĉkog naprezanja i njihovo nadoknaĊivanje. Novi Sad. Aktuelno u praksi, br. 1.

8. Rado, I. (1998): Transformacioni procesi motoriĉkih i funkcionalnih sposobnosti i razliĉitih aspekata u plivanju. Fakultet za fiziĉku kulturu. Sarajevo.

9. White, M. (1995): Water Exercise. Human Kinetics. Houston. Texas.