ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZAGREBAČKE ŽUPANIJE
higijenski minimum SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZAGREBAČKE ŽUPANIJE Ulica grada Vukovara 72/5, 10000 Zagreb Broj zdravstvene ustanove: 396 539653
higijenski minimum SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
Zagreb, siječanj 2014.
Naslov: HIGIJENSKI MINIMUM - skripta za polaznike tečaja Nakladnik: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZAGREBAČKE ŽUPANIJE Broj zdravstvene ustanove: 396 539653 Grafička urednica: Renata Domazet Prijelom i priprema za tisak: ČUVARI SNOVA Naklada: 2000 kom
SADRŽAJ O širenju i sprečavanju zaraznih bolesti 5 Oblici zaraznih bolesti 6 Nastanak i širenje zaraznih bolesti 7 Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti 12 Trovanje hranom 13 Pružanje prve pomoći 16 Oživljavanje / kardiopulmonalna reanimacija 21 Namirnice i higijenski uvjeti u proizvodnji i prometu namirnica 23 Higijenski uvjeti u proizvodnji i prometu namirnica 32 Skladištenje namirnica i sirovina za njihovu proizvodnju 35 Higijena 35 Posebni higijenski uvjeti u nekim uslužnim objektima 37 Pet ključeva za zdravstveno ispravnu hranu 40 Sanitarni propisi 41 Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti 41 Zakon o hrani 43 Zakon o sanitarnoj inspekciji 46
HIGIJENSKI MINIMUM
O širenju i sprečavanju zaraznih bolesti Zarazne bolesti su bolesti čiji su uzročnici različiti mikroorganizmi (bakterije, virusi, prioni). Grana medicine koja proučava oblik, građu i životne funkcije mikroorganizama naziva se mikrobiologija. Grana medicine koja se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem zaraznih bolesti kod čovjeka naziva se infektologija. Grana medicine koja se bavi kretanjem bolesti u populaciji; bilo zaraznih bilo nezaraznih, utvrđivanjem značaja neke pojave u populaciji te čimbenika koji utječu na stanje zdravlja i bolesti u populaciji, naziva se epidemiologija. Mikroorganizme možemo podijeliti na nepatogene, odnosno na one koji kod čovjeka ne uzrokuju bolest i na patogene odnosno one koji žive na teret makroorganizma i mogu izazvati određenu bolest. Mnogi nepatogeni mikrobi su čovjeku korisni i on ih koristi prilikom proizvodnje nekih namirnica ili pri konzerviranju (jogurt, kiselo mlijeko, kiseljenje kupusa). Čovjek se patogenim mikroorganizmom može zaraziti putem zaražene hrane, vode ili zraka, od bolesnog čovjeka ili kliconoše (osoba bez simptoma bolesti koja nosi u sebi patogeni mikroorganizam i širi je u okolinu), te od životinje. Uzročnici zaraznih bolesti mogu napadati sve organske sustave kod čovjeka i tako izazvati zaraznu bolest: • probavnog sustava- zarazna žutica, dizenterija, trbušni tifus • dišnog sustava- tuberkuloza, gripa, prehlada • živčanog sustava- dječja paraliza, tetanus, meningitis • kože i vidljivih sluznica- spolne bolesti, gljivična oboljenja kože. Zaraza ili infekcija znači naseljavanje ljudskog tijela ili bilo kojeg drugog domaćina mikroorganizmima koji mogu kraće ili dulje nastanjivati domaćina i uzrokovati bolest. Svaki mikroorganizam koji izaziva bolest je patogeni mikroorganizam. Izvor zaraze je svaka zaražena osoba ili životinja. Bolesnik je u pravilu najveći izvor zaraze (npr. Bolesnik sa šarlahom kašlje i u okolicu izbacuje na taj način mnogo veću količinu uzročnika nego asimptomatski bolesnik koji ne kašlje). Parazit živi i umnožava se samo u živom organizmu. Stoga voda i hrana nisu izvori zaraze iako parazit u njima može živjeti. Kod domaćina mikroorganizmi mogu pokrenuti odgovor koji može završiti na nekoliko načina: • kad je otpornost makroorganizma jaka, a mikroorganizam slab ili je malobrojan, domaćin može svladati infekciju i neće doći do bolesti; • može nastati latentna infekcija- s nejasnim, nedovoljno izraženim ili nikakvim znakovima bolesti-ovaj oblik bolesti neobično je važan s epidemiološke strane jer se takvi bolesnici slobodno kreću, rade na svojim radnim mjestima i tako nesmetano šire zarazu, a osim toga oni se ne kontroliraju pa ne možemo voditi o njima evidenciju zbog eventualnog kliconoštva; • može doći do vidljivih i teških znakova bolesti. SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
7
HIGIJENSKI MINIMUM
NASTANAK I ŠIRENJE ZARAZNIH BOLESTI Da bi se neka zarazna bolest mogla pojaviti, a potom mogla širiti moraju biti ispunjeni uvjeti koji su međusobno povezani u tzv. epidemiološki ili Vogralikov lanac.
IZVOR ZARAZE
PUT ŠIRENJA
ULAZNO MJESTO
OSJETLJIVOST (DISPOZICIJA) KOLIČINA I VIRULENCIJA KLICA
Izostajanje bilo koje karike lanca onemogućit će pojavu zarazne bolesti, odnosno njezino širenje. Poznavanje Vogralikovog lanca veoma je važno kod izrade operativnog plana suzbijanja i sprečavanja zaraznih bolesti. Izvor zaraze je zaraženi čovjek ili zaražena životinja, koji izlučuju klicu u svoju okolinu. Klice napuštaju svojeg domaćina na različite načine: one koje uzrokuju crijevne zaraze zaražena osoba izlučuje stolicom i mokraćom, one koje uzrokuju bolesti dišnog sustava izlučuju se pri govoru, kihanju ili kašljanju. Izlučine iz nosa, grla, bronha i pluća mogu onečistiti ruke zaražene osobe, maramicu, odjeću, posteljinu i druge predmete u njegovoj okolini. Kod nekih zaraza klice izlaze iz tijela iscjetkom iz očiju, iz spolnih organa ili iz ozljeda na koži. Kod životinja klice mogu izlaziti i dugim načinima npr. jajima, mlijekom, posteljicom. Čovjek može biti izvor zaraze kao bolesnik ili kao kliconoša. Češći je izvor zaraze bolestan čovjek, međutim najopasniji izvori zaraze su skriveni oblici zarazne bolesti, a tu spadaju kako kliconoštvo tako i infekcije bez subjektivnih prepoznatljivih simptoma i lakše infekcije ( abortivni, ambulantni oblici). Drugu veliku skupinu zaraznih bolesti čine bolesti koje se prenose od životinje na čovjeka – antropozoonoze. Osim bolesne životinje izvor zaraze mogu biti leševi ili dijelovi uginulih ili zaklanih životinja: meso, vuna, koža, dlaka. Zaražene životinje često ne pokazuju nikakve znakove bolesti ali mogu u okolinu izlučivati veliki broj klica. Životinje kojima se patogene klice služe za njihovo održavanje u prirodi zovu se rezervoari patogenih uzročnika. Putovi širenja bolesti su načini i sredstva kojima se zarazne klice prenose od izvora zaraze do novog domaćina. SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
9
HIGIJENSKI MINIMUM
MJERE ZA SPREČAVANJE I SUZBIJANJE ZARAZNIH BOLESTI Mjere koje se provode da bi se spriječila pojava zaraznih bolesti i njihovo širenje. Možemo ih podijeliti na opće i posebne. OPĆE MJERE se provode svaki dan, bez obzira na to da li postoje ili ne postoje zarazne bolesti, a provode se upravo zato da se stvore uvjeti da do zaraznih bolesti ne dođe. U provođenju ovih mjera sudjeluje cijelo društvo i svaki građanin kao pojedinac. U ove mjere spada: • Osiguranje higijenski ispravne vode za piće, • Uklanjanje otpadnih voda i ostalih otpadnih tvari, • Održavanje sanitarno- higijenskih uvjeta u javnim zgradama, sredstvima javnog prometa i na javnim mjestima, • Osiguranje zdravstvene ispravnosti namirnica i sanitarno- hig. uvjeta za njihovu proizvodnju i promet, • Preventivna dezinfekcije, dezinsekcija i deratizacija u naseljenim mjestima, na javnim površinama, u sredstvima javnog prometa, u objektima za proizvodnju i promet namirnica i ostalim javnim objektima. POSEBNE MJERE provode zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici. Tu ubrajamo: • rano otkrivanje izvora zaraze • prijavljivanje • DDD • zdravstveni odgoj stanovništva • zdravstveni nadzor zaposlenih • imunizacija, seroprofilaksa • karantena • ostale mjere
14
SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
HIGIJENSKI MINIMUM
Prljavim rukama i kontaktom preko predmeta s kojima one dolaze u doticaj mogu se širiti zarazne bolesti.
38
SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
HIGIJENSKI MINIMUM
42
SKRIPTA ZA POLAZNIKE TEČAJA
O širenju i sprečavanju zaraznih bolesti Oblici zaraznih bolesti Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti Trovanje hranom Pružanje prve pomoći Oživljavanje / kardiopulmonalna reanimacija Namirnice i higijenski uvjeti u proizvodnji i prometu namirnica Namirnice Higijenski uvjeti u proizvodnji i prometu namirnica Skladištenje namirnica i sirovina zA njihovu proizvodnju Higijena Posebni higijenski uvjeti u nekim uslužnim objektima Pet ključeva za zdravstveno ispravnu hranu Sanitarni propisi Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti NN 43/09 Zakon o hrani NN 81/13 Zakon o sanitarnoj inspekciji NN 88/10
higijenski minimum