ŠKOLSKI LIST OŠ BUKOVAC BROJ 4. SVIBANJ 2014.
Uvodna riječ
Impresum
Zvižduk s Bukovca Školski list OŠ Bukovac Četvrti broj u elektronskom obliku Adresa: Trnac 42 10 000 Zagreb E– mail: os-zagreb-033@skole.htnet.hr
Ove godine slavimo 55 godina postojanja OŠ Bukovac. To je ujedno i tema ovogodišnjeg, četvrtog broja u elektronskom obliku. Ove godine imamo i iznenađenje, a to je Bukvica, podlist našeg školskog lista. Nadamo se da ćete nam i ovoga puta iskazati povjerenje i uživati u našim stranica, kako u slici tako i u riječi. Uredništvo
Zagreb, svibanj 2014.g. Voditeljica novinarske skupine: Romana Golemac, prof. Uredništvo: Marta Požgaj, 7.b, Debora Kragić, 7.b, Anja Heim, 7.b, Mirna Ozimec, 7.b, Ruža Perić, 7.b Suradnici: Mirjana Boras, ravnateljica, Učitelji: Kristina Iveković, Sanja Trifunovski, Jasmina Klanac, Rahela Frelih, Marina Radman, Nataša ĐurkaGaščić, Karmela Tandarić. Grafička obrada: Romana Golemac, prof. Naslovna fotografija: Foto Martina
IZ SADRŽAJA IZDVAJAMO:
Traže se!!! 3 Lidrano 2014. 4 Naš ponovni susret 6 Važan je bio samo avion 8 Intervju s ravnateljicom škole 10 Zvonimir Milčec 14 Emisija Školska liga 18 Razredna web stranica 26 Martin Luther King 28 English postcards 30 Svaštara 32 2
NAŠI
USPJESI
POZOR, POZOR!!! TRAŽE SE !!! Dobro proučite ova lica! “Opasni “ za okolinu! Pronalaziteljima slijede nagrade!
Vinko Michael Dodig, učenik 8.d razreda OŠ Bukovac i Gordana Žepec, njegova profesorica biologije i iskusna mentorica. Izvrsni prirodoznanci, vješti poznavatelji biljnog i životinjskog svijeta, te njihovih zakonitosti. Veliki zaštitnici prirode, ekološki osviješteni. Prije svega se traže zbog osvajanja
5. mjesta na Državnom natjecanju iz biologije ove
školske
godine, ali i promidžbe ekoloških poruka. Vještom pronalazitelju ili pronalaziteljici garantiramo nagradu: razvijanje ekološke svijesti, a saznat ćete i tajnu maksimirskih kornjača.
Katja Trbara, učenica 8.b razreda, također učenica OŠ Bukovac i Sandra Šalajić, njezina mentorica i profesorica njemačkog jezika. Nemojte da vas zavara njihova nježna i krhka pojava. Vrlo su britke na jeziku. To su “opasne” poznavateljice njemačkog jezika, vokabulara i gramatike. Njihove vještine su ih i odvele na
4. mjesto na ovogodišnjem Državnom natjecanju iz njemačkog jezika. Ukoliko dođete u kontakt s ovim osobama, sigurno osvajate nagradu: mogućnost da saznate tvorbu perfekta i sve o deklinaciji pridjeva.
Lucija Šebetić iz 8.d, učenica OŠ Bukovac i Karmela Tandarić, također iskusna mentorica i njezina profesorica povijesti. Ako mislite da znate sve o piramidama i Egiptu, hijeroglifima, povijesnim ličnostima 1. i 2. svjetskog rata, varate se. Ove osobe vas mogu iznenaditi, a i nas na
7. mjestu na Državnom natjecanju iz povijesti.
3
Ako ih nađete, nagrada je: postat ćete bolji poznavatelji hrvatske povijesti i kulture. Ispričavamo se što nemamo fotografiju Lucijine mentorice, ali vjerojatno je tu uvijek u Lucijinoj blizini s novim povijesnim pričama.
NAŠI
USPJESI
LIDRANO 2014. Lidrano je smotra učenika osnovnih i srednjih škola u literarnome, novinarskome i dramskome stvaralaštvu. Održava se svake školske godine, a ovu ćemo godinu posebno pamtiti jer je naša škola postigla zapažene rezultate. Na općinskim susretima u kazalištu Žar ptica sudjelovali smo u nekoliko kategorija. U kategoriji literarni izraz predstavila se učenica 8.c razreda, Lara Žmavc sa svojim sastavkom „Sreća“. U kategoriji samostalno novinarski rad predstavile su se učenica 7.b razreda Vanesa Kosović s intervjuom s Nikolom Teslom te učenica 8.b razreda Matea Gačić s člankom „Hrvatski na internetu“. U kategoriji skupni scenski izraz predstavili su se učenici 5.a razreda s predstavom „Čiča miča – moderna je priča“, učenici Dramske skupine s predstavom „Ljubav? Ma glupost!“ te skupina učenica 6. i 8. razreda koje su predstavile vrstu neverbalnoga kazališta body percussion pod naslovom „Ritam u nama“. Nastup je osmislila profesorica Marija Marić, a djevojke je na Lidrano pratila profesorica Janja Matić. Nastup je izazvao oduševljenje i pohvale stručnoga žirija, a naše djevojke bile su izvrsne u svome nastupu.
Učenice 6. i 8. razreda s predstavom “Ritam u nama”.
Za županijske susrete Lidrano predloženi su: literarni rad učenice Lare Žmavc i novinarski rad učenice Mateje Gačić te skupni scenski nastup „Ritam u nama“. Županijski susreti održani su u kazalištu „Vidra“. Skupni scenski nastupi bili su 5. i 6. veljače, a u konkurenciji su bila 32 nastupa učenika zagrebačkih škola. Nije bilo lako u takvoj konkurenciji, ali naše su djevojke još jednom pokazale koliko su izvrsne i koliko su se trudile pripremiti ovaj nastup. Ipak, stručni žiri još nije bio spreman prihvatiti ovakav novi tip kazališnoga izražavanja te su prednost dali klasičnoj vrsti kazališnih predstava. Naše djevojke su pokazale koliko su dobre i ovo im je iskustvo samo dalo poticaj da se još više pripreme za sljedeći Lidrano. Na kraju moramo spomenuti izvrstan rezultat naše učenice Mateje Gačić čiji je novinarski članak o uporabi hrvatskoga jezika na internetu predložen za državnu razinu smotre Lidrano. Nataša Gaščić Đurkan, prof.
4
NAŠI
POBJEDNIK SFERE Dojmljivo, časno i dostojanstveno bilo je sudjelovanje učenika 8.a razreda, Matije Huđina na natječaju Društva za znanstvenu fantastiku SFera u kategoriji literarnog stvaralaštva za djecu i mlade (5.-8. razreda) SFERICA. U sklopu zadane teme „Najveće tajne podmorja“, njegova je SF priča osvojila prvu nagradu koja će mu biti dodijeljena na svečanoj skupštini SFere, na središnjem događaju najveće godišnje konvencije u Hrvatskoj, SFeraKona, u subotu, 17. svibnja, u 20 sati na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER -u ). Priča će biti objavljena u posebnom izdanju SFerinog glasila "Parsek.
USPJESI
BRAVO, KRISTIJANE Kristijan Dinjar, učenik 3.d razreda naše škole, osvojio je 1. mjesto u kategoriji Leptirići na Međunarodnom matematičkom natjecanju Klokan bez granica. U konkurenciji od nekoliko tisuća natjecatelja iz cijele RH, Kristijan je riješio test u potpunosti točno i osvojio maksimalan broj bodova! Ponosni smo na Kristijanov rad, uspjeh i talent za matematiku i želimo mu još mnogo uspjeha u budućnosti. Kristina Iveković, dipl.uč.
Robert Katalinić, prof.
5
Nikolina Ivančić, 3.a
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
NAŠ PONOVNI SUSRET POVODOM 55 GODINA POSTOJANJA OŠ BUKOVAC
S
ve što čovjek radi je u krugu jer
sve što se događa, teži postati krug. Kad Sunce nestane na obzoru, još je jedan dan ispunio svoj krug. Godišnja doba se izmjenjuju i time tvore svoj krug. I sva naša putovanja naposlijetku su uvijek u krugu. Dakle, krug tvorimo mi sami i naša svijest, svijest određuje koliko će on biti velik. Tako i ovaj naš školski list, možemo reći jubilarni, pokazuje koliki je taj naš krug. Ove godine obilježavamo 55 godina postojanja naše škole, OŠ Bukovac. I naši snovi i stvarnost mijenjaju se zajedno s nama. Jedni dolaze, drugi odlaze, a to sve možemo uočiti u našem listu. Mnoga nova imena, ali tema uvijek ista. Svi mi živimo za školu i škola za nas.
Izgled škole i okoline pri otvorenju 20.rujna 1958.g.
Godine prolaze, mi smo korak ispred sebe, korak ispred prošlosti, korak uz sadašnjost i korak između budućnosti. „Uspjeh je uvijek je uvijek dijete smjelosti“, rekao je jedan mislilac. Naučili smo da je vrijednost biti sigurna i samopouzdana osoba te imati pozitivno mišljenje o sebi i o drugima. Ta svatko je lijep i poseban na svoj način. I kao što svi imamo mana i vrlina, tako smo svi jednaki i jedinstveni. Živimo za ljubav i držimo se svog cilja i svojih snova. Tko kaže da u životu samo jurimo i žurimo pa da nemamo vremena jedni za druge? Kako nemamo?!
Želimir Lepej, upravitelj škole 66/67, jedan od prvih učitelja OŠ Bukovac.
6
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
Evo, ovaj naš ponovni susret svjedoči o našem druženju i prijateljevanju. I ove smo godine zajedno prošli kroz mnoga značajna i nezaboravna događanja u našoj školi. Neki su učili više, neki manje, natjecali smo se, osvajali nagrade i priznanja, putovali, zaljubljivali se i odljubljivali. Veseli na „Zvižduk s Bukovca“ i veseli nas „zvižduk“ naših učenika. Svaka rečenica naših školskih novina protkana je jednim zviždukom s Bukovca iako onaj koji je prvi zazviždao, naš dragi Zvonimir Milčec, nije više s nama. Naše školske novine dio su naše školske povijesti, našeg života i brige za obrazovanje djece i mladeži. One su izraz naše kreativnosti i želje da se svi zajedno povežemo kroz rad i stvaralaštvo. Htjeli bismo da one osim u ruke djelatnika naše škole i naših učenika, dođu i u ruke roditelja kao bi upoznali rad i kerativnost svoje djece. Uvjereni smo da će taj pisani trag biti promicatelj važnosti i vrijednosti odgojno – obrazovne djelatnosti naše škole. Povijest škole nastavlja se stvaralaštvom i predanim radom svih učitelja, stručnih suradnika, školskog osoblja i učenika.
7
KUD OŠ Bukovac i profesor Kačurev
Tijekom ovih 55 godina promijenili su se mnogi učitelji, nekih više nema među živima, promijenili su se ravnatelji, promijenio se izgled škole, a promijenio se i izgled Bukovca. U školi Bukovac obilježavaju se Dani kruha, Sv. Nikola, Božić i božićni sajmovi, maškare, Dan voda, Dan planeta „Zemlja“, susreti s piscima itd. Već godinama u školi je i „Produženi boravak“ gdje roditelji zbrinjavaju svoju djecu dok oni rade. Učenici pišu domaći uradak u školi, a učiteljice usmjeravaju i potiču učenike na samorad i razvijanje sposobnosti i vještina. Škola je ponudila učenicima raznorazne izvannastavne aktivnosti: dramska, filmska, novinarska, literarno – recitatorska, lutkarska, športska, ritmika, zbor, eko – grupa, prirodnjaci… Na mjestu stare škole 1998. godine otvoreno je školsko igralište. Suradnja roditelja i škole je na zavidnom nivou. Na prijedlog Vijeća roditelja organiziraju se zapaženo mnoge akcije. Gromes Visković, prof.
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
VAŽAN JE BIO SAMO AVION SJEĆANJA PROFESORA ŠTERNA Davne 1974. godine diplomirao sam i potražio oglase o zapošljavanju u novinama. Javio sam se na tri oglasa i kako se uvijek tražila fizika, nakon mjesec dana sam dobio odgovore. U sve tri škole dobio sam posao. Sreća do neba! No, koju školu izabrati? Bile su to škole iz Novog Zagreba i dvije u Maksimiru. Kako bih izabrao, krenuo sam vidjeti gdje su te škole i kako izgledaju barem izvana. U Novom Zagrebu nova zgrada i ništa posebno. U Maksimiru škola kao i svaka druga. Zaključio sam da mi baš nije neka ideja gledati škole izvana. Kako sam već bio u Maksimiru, krenuo sam na Gornji Bukovac. Autobus se sakrio na ulazu u Maksimirski park. Pogled na vozni red. Jao...Vozi svakih 40 minuta. Sjedi i čekaj. Kada je konačno stigao autobus,
krenuo je prema Dubravi. Taman kada sam htio pitati vozača kuda će skrenuti, skrenuo je u Starošimunsku pa preko kukuruzišta do policijske škole. U autobusu su mi rekli da je škola na drugoj stanici. Kada sam izašao na Gornjem Bukovcu NIŠTA. NEMA ŠKOLE! Samo pokraj stanice stoji ručna pumpa za vodu na kojoj su ljudi na odlasku u grad prali blatnjave cipele. Mili Bože kud sam zaš'o? Raspitao sam se o školi i rekoše mi da je škola 300 metara dalje. Cesta makadam, šljunak, blato, kaljuža. Na pola puta prekrasno kukuruzište (danas Dom zdravlja). Prošao sam nekoliko sitnih bajtica u cvijeću, a nakon toga NEMOGUĆE! NE MOGU VJEROVATI!!! Trljam oči. Ponovno gledam. A V I O N!!! Pravi pravcati veliki vojni avion, mlažnjak Jastreb.
Voditelji izviđača—Nadamo se da na fotografiji prepoznajete svima nam poznatu i dragu osobu.
8
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
Avion koji je toliko oduševio profesora Šterna da je ostao na Bukovcu. Generacija 76/77, učiteljica Zora Škegro.
Više nije bilo važno kako škola izgleda, kako je pokraj škole montažna baraka u kojoj su djeca vikala. Više nije bilo važni ni kako je škola daleko, kako je blatnjav dolazak. Važan je bio samo AVION. Pomislio sam: „Ako oni imaju avion, ja ću ovdje iz fizike i tehničkog raditi RAKETE.“ Gornji Bukovac je zakon. Odlučio sam raditi na Gornjem Bukovcu. I tako ja dolazim na školu u devetom mjesecu. Obučen u traperice, košulja na cvjetiće, bakandže, duga kosa do ramena, duga brada. Da ne povjeruješ! Mnogi danas misle da sam ćelav od rođenja. Opaska: Nisam znao da je ime škole ime generala avijacije i da avion nema veze s programom škole pa sam se primio izviđačke organizacije, foto grupe, astronomske grupe, modelara... Mladen Stern, prof. OŠ Bukovac je nosila naziv OŠ Viktora Bubnja, priznatog generala avijacije u vrijeme Drugog 9 svjetskog rata i otuda i gore navedeni avion.
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
VJERUJEM U MOTIVACIJU I POŠTUJEM SVAČIJI RAD Intervju s ravnateljicom OŠ Bukovac, Mirjanom Boras
Učiteljica Mirjana Boras već je dvije godine ravnateljica Osnovne škole Bukovac. Prije toga je radila u OŠ Malešnica. Za ovo vrijeme dogodile su se mnoge promjene u školi i oko nje. Razgovarali smo s njom u njenom kabinetu.
Što Vas je navelo da se kandidirate za mjesto ravnateljice ? Čula sam da će biti raspisan natječaj, a kada je objavljen u novinama, prijavila sam se. Poseban mi je izazov bio to što nisam iz kvarta te nisam poznavala ljude iz škole. Bio je velik izazov promijeniti sredinu i prihvatiti se novog posla. Smatrala sam da nakon 25 godina rada u školi, stalnog stručnog usavršavanja i školovanja koje ću, nadam se, uskoro završiti obranom doktorske disertacije, imam dovoljno stručnog iskustva da se mogu prihvatiti ravnateljskog posla. Kakav je bio Vaš prvi dojam o Osnovnoj školi Bukovac ? Kada sam došla na prvi razgovor, bio je mrak pa nisam dobro ni vidjela školu. No, 10. travnja , prvog radnog dana, došla sam oko devet sati, za vrijeme velikog odmora. Bila sam vrlo uzbuđena. Najprije sam ugledala veselu i razigranu djecu u hodniku škole. Neki učenici su mi odmah pristupili. Prvi je dan protekao u upoznavanju i za mene je sve bilo pozitivno. Koja je razlika između naše škole i one u kojoj ste prije radili ? Velika je razlika. Moja bivša škola, OŠ Malešnica, je suvremena i dobro opremljena škola. Razlike u opremljenosti škola i uvjetima rada su velike, što mi je dodatni izazov. Naime, želja mi je da se i u OŠ Bukovac poboljšaju uvjeti rada. Kako su Vas prihvatili ostali učitelji ? Većina veoma dobro, a komunikacija mi se čini sve bolja i nadam se da će tako biti i ubuduće.
Ravnateljica OŠ Bukovac, Mirjana Boras
Birate li Vi nove nastavnike koji dolaze u našu školu? Što Vam je kriterij kod izbora? Ponekad da, a ponekad, nažalost, nemam izbora kada je hitno potrebna zamjena. Dakako, najvažnija je stručnost. No, veoma je važan i prvi dojam koji nova osoba ostavi prilikom razgovora. Ako osoba ostavlja pozitivan, vedar dojam, pretpostavka je da će takav dojam ostavljati i svojim učenicima. U radu s učenicima, najvažniji je, osim stručnosti, odnos koji profesor može ostvariti s njima. To je puno puta ključ koji potakne interes za predmet. Kakvi ste bili kao učiteljica ? Imala sam neka svoja pravila koja su se pokazala učinkovitim. Prvo, nisam nikada davala jedinice u prvom i drugom razredu. Smatrala sam da ocjena manja od tri može obeshrabriti učenika i utjecati na njegovo školsko samopouzdanje i samopoštovanje. Učenik u toj dobi posebno stvara sliku o sebi, svojoj uspješnosti i sposobnostima. Nije potrebno da učitelji/ca u toj dobi jedinicom etiketira učenika i šalje mu poruku da je neuspješan, da ga uspoređuje s drugima. Važno je da uspoređuje njegov rezultat s prethodnim njegovim rezultatom. Na taj način većina učenika može biti uspješna. A uspjeh 10
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
motivira za daljnji rad i dodatno ulaganje napora kod učenja. Drugo, nisam poklanjala ocjene. Radije nisam ponekad ocijenila učenika. Evo primjera, za ocjenu iz npr. tjelesnog za preskakanje vijače. Za ocjenu 5 je potrebno npr. preskočiti 20 puta, za ocjenu 4 npr. 15 puta, itd. Neki učenici su spretniji, lakše skaču pa su već na početku preskočili vijaču 20 puta. No, učenici koji to nisu uspjeli, mogli su vježbati doma ili svaki sat tjelesnog nekoliko minuta. Na kraju, kada su osjetili da su spremni, prijavili bi se za preskakanje vijače i najavili bi ocjenu koju žele dobiti. Dakako, svi su imali cilj dobiti 5. I tako, oni su naučili skakati, dobili su ocjenu s kojom su zadovoljni, a ja nikome nisam poklonila ocjenu. Koje su se promjene dogodile u školi u ove dvije godine ? Najprije smo kompletno preuredili knjižnicu i povećali fond knjiga. Težimo da svaka učionica dobije računalo i projektore ( nedostaju u još četiri učionice). Uređeni su zidovi velikog hodnika, učionice tehničke kulture i informatike. U školskoj kuhinji instalirani su novi aparati i sustav ventiliranja, ugrađeni su novi prozori u nekim učionicama, postavljeni su garderobni ormarići za pojedine razrede. U tijeku je uređenje školskog vrta,
11
projekt Zelena oaza. Ove godine organiziramo je u suradnji sa Zakladom Ana Rukavina. Sprovodili smo više akcije sakupljanja papira i PET ambalaže. Osim poboljšanja uvjeta rada, napravili smo neke promjene i u organizaciji nastave: veliki odmor je produžen sa 10 na 20 minuta, za vrijeme odmora učenici mogu biti na školskom dvorištu. Također, uveli smo mogućnost odgovaranja po dogovoru. Opišite sebe kao ravnateljicu. Vrlo sam temperamentna osoba s puno energije. Kada je ispred mene izazov koji mi je zanimljiv, ne gledam vrijeme i trud koji je potreban kako bih dosegnula taj izazov. Vjerujem u motivaciju koja je snažan pokretač i iznimno je važna u ovom poslu. Poštujem svačije radno mjesto u školi, od spremačica do mjesta ravnatelja, važno mi je da vidim da se osoba trudi. Recite nam nešto o projektu Eko škole. Još prošle godine krenuli smo s idejom da naša škola dobije status Eko škole. No, prvenstveno zbog financiranja trenutno smo odustali od članstva koji bi nam omogućio taj status. Međutim, ponašamo se kao da imamo status Eko škole: prikupljamo ambalažu, stari papir, štedimo električnu energiju,
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
vodu i što je moguće više ozelenjavamo okoliš škole. Koje su prednosti, a koji nedostatci ravnateljskog posla ? Dobre strane : Imam mogućnosti utjecati na razvoj škole, a sama činjenica da nečemu doprinosim, bilo učenikovom razvoju ili široj društvenoj zajednici, čini me sretnom. Nedostatci : Ovo je veoma stresan posao s mnogo obaveza i izazova. Ipak dobro prevladava nad onim lošim. Veseli me napredak učenika u radu, uspjesi na školskim natjecanjima, pogotovo ove školske godine kada su se naši učenici iz povijesti, biologije i njemačkog jezika plasirali na državna natjecanja.
Kćer i sin mi stalno govore da bih se malo trebala odmoriti, dati đacima, tu i tamo, koji slobodan dan, bez nastave, nešto poput godišnjeg odmora. Ne žele razumijeti da ja, nažalost, nemam ništa s time i da ravnatelj ne odlučuje kada će učenici imati nastavu. No, definitivno, zagovaraju prava mojih učenika. Drago nam je to čuti. Pozdravite ih u naše ime. Zahvaljujemo na izdvojenom vremenu.
Novinarke : Jelena Cvjetković,8.c i Luna Čavlović, 8.c Fotograf : Filip Gadžo, 8.c
Kakve su reakcije Vaše obitelji na Vaš posao ?
Podršku davala : Karla Bebek, 8.c
12
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
AKCIJA “OZELENIMO OKOLIŠ NAŠE ŠKOLE” A UJEDNO “OZELENIMO VRT” ZAKLADE ANA RUKAVINA I POMOZIMO SLAVONCIMA U subotu, 24. svibnja 2014. godine proveden je drugi dio akcije „Ozelenimo okoliš naše škole“. Akcija je trajala od 10 do 13 sati. Nakon jutarnjeg okupljanja i pozdravnog govora ravnateljice, učenici, njihovi roditelji i djelatnici naše škole zajedničkim su snagama prionuli poslu. U osjetilni vrt smo posadili začinske biljke, ruže, božure i razne vrste trajnica. Okopane su i dohranjene lovor višnje uz školsku ogradu.Vrijedne vrtlare svirkom je bodrio bend, a kuharice su se pobrinule da nitko ne ostane gladan i žedan. Međutim, na ovogodišnji susret roditelja, djece i djelatnika naše škole smo pozvali i djelatnike Zaklade Ana Rukavina, ali ne kako bismo svi zajedno sadili biljke, već kako bismo “u njihov vrt posadili” nove matične stanice. Možemo s ponosom reći da su toga prijepodneva u Registar Zaklade upisana 43 nova darovatelja matičnih stanica.
Od malih se nogu razvija ekološka svijest.
Nismo zaboravli ni naše Slavonce. Uz pomoć naših učenika, njihovih obitelji, susjeda i svih stanovnika Bukovca prikupili smo dva kombija puna hrane, odjeće i higijenskih potrepština za poplavljene stanovnike Slavonce. Ponosni smo što su se naši učenici i svi ostali odazvali pozivu i aktivno sudjelovali u pomoći ljudima koje je zadesila nevolja. Cilj nam je da i dalje poticati humanost i osjetljivost za druge ljude, te njegovati pozitivan i ekološki osviješten stav prema prirodi. 13 Mali predah
Sanja Trifunovski, dipl. uč.
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
DOBROĆUDNI SUSJED BIJELE BRADE, ZVONIMIR MILČEC Kratka biografija Rođen je 3. rujna 1938. g. u Zagrebu. Cijeli život stanovao je na Gornjem Bukovcu gdje su živjeli njegovi pretci već od 13. st. Novinar i pomoćnik glavnog urednika Večernjeg lista 60-ih i 70-ih godina 20.st. Kolumnist Jutarnjeg lista. Književnik – dječja književnost i književnost za odrasle. Pisao o Zagrebu i za Zagreb. Umro je 17.travnja 2014.g.
Bibliografija
Zvižduk s Bukovca (1975.g.) Posljednji zvižduk (1980.g.) Dječji romani koji govore o odrastanju u periodu nakon 2. svj. rata u tadašnjem prigradskom naselju Bukovac.
Priča o novinama (1987.g.)
Dječji roman o dječaku koji želi saznati kako se stvaraju novine.
Tajna krvavog nosa (2009.g.) Ispreplitanje sna i jave, Zagreba iz prošlosti i sadašnjosti dječaka Dana. Kao novinar pisao je feljtone, podlistke i kolumne o Zagrebu koje je objavljivao i u knjigama: Zadnja pošta Zagreb, Zagreb je Zagreb (1981.), Dinamovo proljeće (1982.), ZGode (1985.), Dolac (1985.), Pozdrav iz Zagreba (1986.), Pješak u Zagrebu (1988.), Galantni Zagreb (1989.), Zagrebačka linija fronte, (1992.), Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke (1993.), Zagreb je inače lijep (2001.), Fakat Zagreb (2004.), Seniori (2005.), Volite li Zagreb, Moj zagrebački rukopis - 50 godina s gradom (2007.), Zagrepčani i vaši i naši (2008.).
Nagrade Književne nagrade: Grigor Vitez , 1976. g. i Mlado pokoljenje, 1977.g. Nagrada grada Zagreba - 1994.g. Novinarska nagrada za životno djelo “Otokar Keršovani”, 2009. g.
14
TEMA BROJA: MOJA ŠKOLA
Zvonimir Milčec u šetnji gradom Zagrebom koji mu je bio neicrpna inspiracija.
Inicijative Milčecov život u Zagrebu i za Zagreb obilježile su i njegove inicijative ili sudjelovanje u inicijativama:
15
Postavljanje spomenika Augustu Šenoi u Vlaškoj ulici (1988.g.) Vraćanje spomenika banu Jelačiću (1990.g.) Postavljanje spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici (1991.g.)
Znao sam vrlo često viđati Zvonimira Milčeca. Kako smo gotovo bili susjedi, susretao sam ga na odlasku u trgovinu ili na igralište. I tako vidio sam ga i prije neki dan. Doimao se u dobroj formi. Pogodilo me što ga samo nekoliko dana poslije više nije bilo. Koliko sam puta imao priliku s njime popričati ili barem fotografirati za uspomenu? Zaista sam tužan što ga više nema. Sjećam se kako je moj brat prije šest godina nazvao Zvonimira Milčeca kako bi saznao kako je Bukovac nekad izgledao. Prije dvadeset ili više godina, kad je Bukovac bio pravo prigradsko
naselje, gdje su ljudi uzgajali voće i povrće, bavili se uzgojem životinja. Zbog tog jednog razgovora s Milčecom bio sam pomalo ljubomoran na brata. Pročitao sam Milčecovu knjigu, poznatu lektiru, Zvižduk s Bukovca i svidjela mi se. Posebno mi se svidjelo kako koristi kajkavsko narječje i posebne izraze. Nedostajat će mi naš dobroćudni susjed bijele brade kojeg sam još kao mali dječak viđao u šetnji Bukovcem s njegovim psom i koji je uvijek bio spreman odazvati se i razgovarati o prošlosti Bukovca i Zagreba... Bruno Cekić, 7.b
DOGODILO SE
MAŠKARE, MAŠKARE! I ove smo godine odlučili organizirati natjecanje povodom maškara. Bili smo iznenađeni koliko je učenika bilo zainteresirano, oko četrdesetak. Bilo je tu štrumpfova, vještica, anđela, poznatih osoba. Drago nam je da su u publici ove godine bili i roditelji. Ali krenimo na najvažnije. Sigurno gorite od nestrpljenja saznati tko su pobjednici ovogodišnjeg natjecanja. Nagrade su bile sljedeće: U kategoriji pojedinačnih nastupa: 1. nagrada: jedan dan godišnjeg odmora i velika čokolada, 2. nagrada: telefonski bon u iznosu od 50 kuna, a 3. nagrada je velika čokolada od lješnjaka. U kategoriji skupnih nastupa postoji samo jedna nagrada i to besplatan odlazak na kino i to cijelog razreda. Ove godine smo opet imali poseban žiri i to u sastavu: Vještica iz Turopolja (Mirjana Boras, ravnateljica), Picasso (profesorica Maja Colussi), Darth Vader
Predstavnik 1. d razreda ponosno pokazuje Priznanje za najbolju razrednu masku.
(profesorica Sandra Šalajić), Štrumpfeta (profesorica Tihana Levar), profesor Ivan Sertić i Charli Caplin (profesor Darko Leskovar) koji je odlučio sljedeće: Pojedinačni nastupi: 1. nagrada: Elvis - Vedran Filipić, 6.a 2. nagrada: pripadnik afričkog plemena - Filip Šmejkal, 1.a 3. nagrada: Michel Jackson – Tara Sović 4.c Skupni nastup: 1. nagrada: 1.d razred (Odlazak cijelog razreda na kino predstavu.) Čestitamo svim natjecateljima na nagradama, ali i zahvala žiriju, roditeljima, tetama spremačicama, domarima i svima ostalima koji su uljepšali ovaj susret. Uredništvo
Pobjednici u pojedinačnim nastupima s ravnateljicom škole, Mirjanom Boras
16
DOGODILO SE
CRVENI NOSEVI—KLAUNOVIDOKTORI CRVENI NOSEVI – Klaunovidoktori Crveni nosevi je udruga koja pruža podršku ljudima koji su bolesni i to pomoću humora. Njihov glavni cilj je ublažavanje patnji bolesnim osobama te olakšavanje procesa oporavka pomoću humora kao terapeutskog sredstva. Klaunovidoktori su posebno educirani profesionalci (glumci, glazbenici i zabavljači) koji svojim klauno-terapijskim djelovanjem pomažu bolesnoj djeci i roditeljima da se lakše nose sa stresom uzrokovanim bolešću i boravkom u bolnici. Trenutno u udruzi djeluje 13 klaunovadoktora. Udruga nas je pozvala na suradnju, a mi smo prihvatili. Zadatak nam je bio prikupiti što više praznih tonera. Sigurni smo da ste se četo pitali kamo s tim otpadom. Našli smo rješenje koje je korisno svima. Udruga za svaki toner dobiva novčanu naknadu, a mi
smo se riješili otpada i pomogli nekomu. U znak zahvalnosti klunovidoktori su se zahvaili onako kako najbolje znaju, šalom, humorom, tj. posjetili su našu školu krajem veljaèč i nasmijali nas zanimljivom predstavom. Nadamo se da nastavljamo suradnju i sljedeće godine. Uredništvo
PODRŠKA NA SKAZ-U
17
U subotu, 5. travnja 2014. nekoliko učenica 4.a razreda s učiteljicom Damirom ČrepGavrilović otišlo je u Kulturni centar Peščenica gdje se održao 38. SKAZ (Susret kazališnih amatera Zagreba). Već treću godinu Laura Radičević, Paola Mrvelj i Vita Marić pohađaju Kazališnu radionicu Pokus. Učenici 4.a razreda su odlučili svojim dolaskom na predstavu dati podršku prijateljicama i svjedočiti njihovom napredovanju u dramskom izražaju.
DOGODILO SE
ZA VRIJEME SNIMANJA EMISIJE ŠKOLSKA LIGA RAZGOVOR S ANTONIJOM SKOČIBUŠIĆ, VODITELJICOM UDRUGE VOLIM SPORT Drago nam je da je naša škola bila odabrana za snimanje emisije Školska liga. Nestrpljivo smo ih očekivali i napokon je snimanje počelo oko 10 sati tog 22. siječnja 2014. Svi smo imali tremu, čak i profesori, iako su to pokušali skriti. Naša škola se izdvojila nastupom Zbora profesora, brojnim nastupima sportaša, pjevača i plesača. A najljepši uspjeh je bila pobjeda na košarkaškoj utakmici Škoske lige protiv OŠ Remete. Tijekom boravka ekipe uspjeli smo i porazgovarati s nekima gostima i saznati nešto o voditeljici udruge Volim sport. Antonija Skočibušić je predstavnica udruge Volim sport i zadužena je za dovođenje profesionalnih sportaša u školu. Kratko smo razgovarali s njom. Antonija sudjeluje u glavnom
dijelu, znači u onom dijelu koji se odvija u dvorani i na veliko veselje djece dovodi profesionalne sportaše, pjevače, glumce, plesače u školu. Cilj toga je da se djeci približiti čega su se oni morali odreći, koliko je bitna prehrana i ne zapostaviti školu. U ekipi Školske lige ima ih petnaest do dvadeset. Budući da nam je kao dosta dovela jednog boksača, o kojem će kasnije biti riječ, pitali smo je što misli i o boksu jer dosta ljudi ima predrasude prema boksu, kao jednom nasilnom sportu. Odgovorila je da u boksu postoje pravila, ne mora to biti krvavi sport. To je po njenom mišljenju čak i plemeniti sport zato što on zna i osloboditi ljude da pokažu samopouzdanje, ali uvijek imate boksača koji prekrše ta pravila. Debora Kragić, 7.b
U razgovoru s Antonijom Skočibušić i urednikom emisije Školska liga
18
DOGODILO SE
BIVŠA MENEKENKA DOBRO PLIVA U SPORTSKIM VODAMA INTERVJU S MANEKENKOM IVOM DRAGOVIĆ
Znamo da se više ne bavite manekenstvom, ali možete li nam reći kako se se odlučili baviti manekenstvom? Imala sam 14 godina i mama i sestre su vidjele da se previše družim s dečkima i da sam stalno u nekim trenirkama, zavezane kose i bez šminke. Bila sam još mala, ali su se moje vršnjakinje već sređivale. Mama i sestre su odlučile bez mog znanja me upisati u Midiken da naučim hodati i da se malo proženstvenim - da počnem nositi ženske stvari i tako je to u biti krenulo. Na početku nisam bila zadovoljna s tom idejom i nije mi se sviđalo zato što mi ti šosići i sve te ženske stvari nisu odgovarale, ali danas mi je drago zbog toga zato što sam imala krasno iskustvo u Midikenu i naučila jako puno dobrih stvari, proputovala jako puno, stekla puno dragih prijatelja. Što je bilo teško u manekenstvu?
U početku, od 14. do 18. godine bih išla samo u vrijeme praznika, po nekakvih dva do tri mjeseca pa bih se vratila. To su profesori znali pa su mi nekako izlazili u susret, a kad sam završila srednju školu, putovala bih po godinu, godinu i pol.
Teško je bilo to što sam kao mala, dok sam još bila vezana za svoje prijatelje, morala puno putovati i biti sama. 1997. sam živjela u Tokiju, to mi je bilo jako daleko od roditelja i prijatelja i nepoznato, tako da je najteža bila ta neka nostalgija za domom, obitelji, prijateljima. A i to što kao mali nema igre, nema bezbrižnosti, nego samo moraš misliti na to što ćeš jesti, što ćeš skuhati, kako ćeš oprati. Nekako brže odrasteš…
Jeste li završili Kineziološki fakultet? Nisam, završila sam za trenericu na Velesajmu „total body couch“ ali pošto sam ja već dugo u sportu ja uvijek radim treninge s kineziologom, znači nikad ne radim sama, nego kineziolog i ja zajedno radimo trening prema programu Akademije mali sportaši kojeg se moramo držati, tako da se to brzo nauči ako to voliš raditi.
A lijepe stvari? A lijepih stvari je bilo jako puno: puno sam putovala, živjela sam puno po Aziji, po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, bila bih tamo od 3 do 6 mjeseci, nekad čak i godinu dana, kada bih mogla izbivati iz škole ili kada bi škola bila gotova. Naučila sam razne kulture i jezike i upoznala puno ljudi. 19
Kako ste uskladili školske obaveze?
Kako je izgledao Vaš dan kada ste bili manekenka, a kako sad izgleda? Sad sam nekako više organizirana i disciplinirana i više znam pa to više i prakticiram u svom životu. Prije je moj dan više bio vezan za manekenstvo. Trebalo mi je tada dosta spavanja, ali uvijek je tu bio neki sport u pitanju zato što mislim da i manekenka mora održavati jedan zdrav način života, trebala bi se baviti sportom i paziti na svoju ishranu. Prije sam više išla na kastinge,
DOGODILO SE
posvećivala više vremena izgledu, a sad sam više u raznim radionicama, u čitanjima knjiga za djecu i dosta radim, tako da nemam baš puno vremena za sebe. Navečer, ako odradim 2 do 3 puta gimnastiku, a u jutro kada ne radim, onda trčim. Smatrate li da u školama ima premalo sporta? Da, čini mi se da je premalo sporta u školama, ali u vrtiću sporta dosta prisutan, međutim, u školama bi ga trebalo biti više. Odustali ste od manekenstva i rekli da se želite baviti važnijim stvarima, a koje su te važnije stvari u Vašem životu?
Pa sve su to nekako važne stvari u mom životu, ovisno o fazama koje čovjek prolazi. Bavim se sportom od malih nogu, bila sam u košarci dugo, onda sam bila i u rukometu, sad sam u gimnastici već neko dulje vrijeme (akrobatska gimnastika na trampolinu). Radim u Akademiji mali sportaši kao trenerica sporta u vrtićima. Njih učimo osnove svih sportova. Radim i u igraonici s djecom tako da radimo rođendane i lutkarske predstave… Trenutno su mi to važnije stvari. Možda mi je kada sam bila mala bilo važno putovati i vidjeti svijet, ali i završiti neke škole, naučiti jezike. Sad mi je ipak važno raditi ono što volim. Debora Kragić, Ruža Perić, 7.b
BOKS JE UMJETNOST Intervju s Filipom Hrgovićem, svjetskim juniorskim prvakom u boksu
Prije nego što smo ga upoznali, mislili smo, obzirom da ima 21 godinu i da je svjetski tek juniorski prvak u boksu, da ćemo se upoznati s malo nižom osobom. Filip nas je uistinu iznenadio svojom pojavom. Prvo pitanje koje namje odmah palo na pamet bilo je koliko je visok. Dobili smo odgovor: 198 cm. Ostalo je povijest.
Koliko ste imali godina kad ste počeli trenirati?
trenerom na fokusere, i na kraju trbušnjaci ili ležnjaci, ovisi isto o danu, istezanje.
Imao sam 14 godina. U osmom razredu sam počeo trenirati boks.
Prehrana, imaš li neku posebnu vrstu prehrane, vegetarijansku ili slično?
Zašto baš boks?
Jedem sve, ali izbjegavam nezdrave namirnice koje imaju puno šećera, masti. Pokušavam više domaće hrane jesti, što mi mama skuha (smijeh), što manje nezdrave.
Pa, sasvim slučajno, trenirao sam košarku i imao sam neke ozljede. Slučajno sam došao trenirati boks i zaljubio se u taj sport. Kako izgleda tvoj trening? Počinje sa zagrijavanjem, istezanjem pa onda ide glavni dio, ovisno o fazi priprema, te uglavnom na sparinge, rad na vreći ili s
Jesi li ikada morao upotrijebiti svoje znanje boksa za samoobranu ili obranu nekog drugog? Pa, sva sreća nisam. Jesi li se ikada jače ozlijedio?
20
DOGODILO SE
U boksu
nisam nikada imao ozbiljnijih ozljeda dok sam u košarci imao problema s koljenima i sleđima. Imaš li uzor? Pa, imam boksače koje volim, ali mi nitko nije uzor,. Želim iskoristiti svoje potencijale i ne želim se orijentirati ni prema kome. Želim odraditi kako ja najbolje znam, na svoj način. Dosta ljudi misli da je boks nasilan, a što ti misliš o tomu? Mislim da je to krivo, potpuno. Boks je jedna vještina koja neme veze s nasiljem i pobjeđuje tko je bolji boksač ne onaj koji je jači, agresivniji. Boks je umjetnost koja se uči godinama. Boks nema veze s nasiljem ili primjenjivanjem sile. Normalno, pojedinci se bave boksom zbog nekih svojih osobnih frustracija, ali to nema veze s boksom i to s vrhunskim boksom. U vrhunskom boksu nema mjesta emocijama ili ljutnji prema protivniku. Jednostavno, to je čista vještina. Namjeravaš li se baviti boksom profesionalno? Da, namjeravam se profesionalno baviti boksom. U ugodnom društvu svjetskog prvaka, Filipa Hrgovića
Marta Požgaj, Debora Kragić, 7.b
NAŠE TRI GRACIJE Intervju s našim gimnastičarkama Tijekom snimanja emisije Školska liga uočili smo tri djevojčice kako sjede na tribinama i čekaju svoje vrijeme nastupanja. Privukle su nas svojim lijepim izgledom, ali i gracioznim držanjem. To su Vida Host Hari, 5.b, Nika Host Hari, 3.c i Marija Margetić, 3.b. Bave se ritmičkom gimnastikom, Vida 7 , Nika 5, a Marija 4 godine.
21
Kako se zove klub u kojem trenirate? Zove se Gimnastički klub Maksimir. Je li teško trenirati? Nekad moramo stisnuti zube jer zna biti teško. Što najviše volite kod treninga? Plesne korake! Biste li svima preporučili taj sport? Zašto? Jako lijep sport, Vida: svi koji žele, mogu trenirati, važna je volja. Koliko vježbe treba za jedan nastup kakav ste odigrali danas? 5x tjedno po 3 sata. Vrijeme ovisi o težini vježbe. Biste li se bavile time u budućnosti? Ako budemo imale vremena. Mi to jako volimo i planiramo se baviti time još dugo. Želimo im puno uspjeha ! Debora Kragić, 7.b
DOGODILO SE
KAKO JE TO BITI NOVINAR? INTERVJU S NOVINARKOM IVANOM VODANOVIĆ Željeli smo saznati nešto o samom zanimanju novinar. Tijekom snimanja emisije Školska liga u našoj školi pružila nam se prilika razgovarati s novinarkom Ivanom Vodanić Kako je biti novinarka? Jako zanimljivo, svaki dan saznajem nešto novo i nijedan dan mi nije isti, znači doista dinamično i zanimljivo. Koju školu treba završiti da bi se postalo novinarom? Nakon osnovne škole sam upisala ekonomsku, međutim tu se nisam našla, pa sam otišla na Komunikologiju, na Hrvatske studije gdje sam završila preddiplomski studij smjer Radio i televizija, a kasnije sam završila i smjer Odnose s javnošću. Je li Vaš posao tražen? Trenutno na tržištu rada ima jako puno nezaposlenih novinara, problem kod novinarstva je u tome što su to u glavnom honorarni poslovi, pa je teško naći stalno zaposlenje, a i kad ga nađete plaće nisu baš bajne i nije to baš tako sjajno kako izgleda.
Kakvo je Vaše radno vrijeme, radite li u određenom vremenu? Trenutno radim samo na ovoj emisiji, znači trenutno sam nezaposlena tako da nemam neko radno vrijeme, radim ovako po školama, svaki tjedan snimamo po jednu školu i onda trebamo pregledati snimljeni sadržaj, napisati tekst, sve montirati…Inače, što se tiče radnog vremena novinara, radila sam u redakciji 24 sata, na webu od osam do četiri i od četiri do ponoći. Ako si dežuran, dežuran si i po noći. Koji Vam je najdraži dio posla? Meni je najljepše kada sam ovako u školi s djecom, kada razgovaramo, radimo neke vedrije teme i meni se to u svakom slučaju sviđa puno više nego kada radimo neke političke ili ozbiljnije teme. S novinarkom razgovarala: Ruža Perić, 7.b
22
SPORT
I START, DAJEŠ SVE OD SEBE Jan i Jakov Grgić moraju nekada ubaciti u turbo brzinu Jakov Grgić ide u 4.a razred, a Jan u 8.b razred OŠ Bukovac. To su sjajni sportaši, ali i uzorni učenici. Razgovarali smo s njihovom mamom Ivanom koja nam je otkrila kako izgleda jedan njihov dan. Evo, što nam je rekla: Jan i Jakov su aktivni sportaši te se od svoje 6. godine bave dosta zahtjevnim sportom (alpsko skijanje) zbog kojega često izostaju iz škole. U natjecateljskom skijanju su do sada postigli odlične rezultate te je i to jedan od razloga da ih podržimo u bavljenju njihovog izabranog sporta. Aktivnosti treninga od listopada prerastaju u odlaske na pripreme na ledenjak Molltaler te kasnije tijekom prosinca na ostala skijališta gdje im počinju i prva natjecanja za PLINACRO SKI KUP. Mi kao obitelj jako smo ponosni na njih jer će im kroz sport odrastanje biti zabavnije, razvit će natjecateljski duh, upoznati će nove prijatelje, putovati će, a jednog dana možda biti i učitelji skijanja. Kako izgleda jedan dan snježnog treninga. Naše najbliže skijalište je Sljeme. Dizanje jutarnje je u 6 sati, što znači da bi uopće mogao otvoriti oči, moraš zaspati na vrijeme. Idealno bi bilo 21h. Obavezan doručak po mogućnosti s dosta tekućine . Oblačenje koje i nije baš lako. Pospremanje stvari u ruksak, lješnjaci i orasi za snagu, topli čaj, voda te ostatak opreme kaciga, naočale , rukavice skije za trening slaloma i veleslaloma, štitnici i štapovi. Nakon što je kombinezon zakopčan do grla dolazi seansa oblačenja pancerica. Pancerice ili skijaške cipele su osim skija iznimno važne. Kod sportaša su puno tvrđe i dosta ih je teško navući i zakopčati. Ako slučajno ostanu na hladnom mjestu gotovo ih je i nemoguće obući. Ako je dio stvari već pripremljen prije spavanja za jutarnji ostatak trebaš ubaciti u turbo brzinu kako bi na Sljeme stigao na vrijeme. Trening počinje u 7h i 15min . Na Sljemenskom Crvenom spustu dok se zagrijavaš najprije te pozdravi mrak pa onda vjetar i to opako hladan. Oblače se skije te se kreće niz strminu. Trener je već popikao stazu , a mi smo napravili mali ogled staze. Start , daješ sve od sebe kako bi što bolje prošao do cilja, još je bolje ako je i 23 štoping. Trener (naš tata) te obično
Jakov i Jan Grgić
posavjetuje gdje pripaziti što popraviti. Više nije ni zima, okružen si svojim prijateljima iz kluba, mali je odmor dok se žičarom vraćaš na start. I već je 9h i 15min., gotov trening. Sad su na stazama turisti, a mi moramo pomoći skloniti kolce sa staze, vratiti se kući i pripremiti se za školu. Sve stvari s treninga se sortiraju, a zatim slijedi pranje, sušenje, brisanje skija itd. Obavezno istezanje mišića, odmor i klopa. Tek iza toga vrijeme je za zadaću. Po povratku iz škole obavezno se odradi serija čučnjeva, trbušnjaka, leđnjaka. Zato je odlično kad ima snijega na Sljemenu. Inače se do najbližeg snijega vozimo najmanje tri sata. Obožavamo snijeg i ove godine smo ga doživjeli u punom smislu. Jan i Jakov Grgić su ove godine odlično predstavili našu školu na Prvenstvu Zagreba za dječake OŠ u skijanju. Jan Grgić je osvojio 1. mjesto u pojedinačnom natjecanju, a obadvojica braće Grgić s Jakovom Perićem, 7.a 2. mjesto u ekipnom natjecanju.
SPORT
KOJIM SE SPORTOM ISPLATI BAVITI U HRVATSKOJ?
U gomili sportova kojinam se nude nikada
U plivanju postoje četiri tehnike: kraul, leđni stil, prsno i delfin. Možda niste za svaki
nismo sigurno kako izabrati sport koji bi bio
stil, ali za jedan sigurno jeste. Možda će vam ići
najbolji za svakoga od nas. Pitanje je što
delfin kao Mariju Todoroviću, leđni stil kao
želimo i očekujemo od sporta. Želimo li veliki
Sanji Jovanović ili kraul kao Duji Draganji,
novac, slavu, pojavljivati se na naslovnicama
jedinom nositelju srebrne olimpijske medalje za
novina? Onda morate izabrati sport o kojem
kraul na 50 metara u Ateni 2000 godine.
svi govore i u koji se najviše ulaže, a to je
Plivanje je jedan od najstarijih sportova uopće.
nogomet. Naravno, nismo svi stvoreni biti
Rimljani su smatrali plivanje vojničkom
nogometaši, a od njih stotinu samo jedan
vještinom, a stari Asirci, Egipćani i Grci su
uspije postati vrhunski igrač o kojemće svi
priznavali plivanje kao najbolju tjelovježbu.
pričati.
Plivanje je olimpijski sport od prvih modernih Postoje i drugi sportovi koji ne donose
Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine.
toliki novac i slavu, a opet vas ispunjavaju
Važno je redovito trenirati, pazitina prehranu,
srećom i užitkom. Jedan od njih je plivanje.
biti uporan i uspjeh će uslijediti. Kod plivača je
Preporučila bih ga svakome. To je sport za
sokazano da pokazuju znatno manje napetosti,
koji kažu da „nema kruha od njega“, ali zato
depresije i ljutnje. Iako treniraš samo za sebe,
ima drugih značajnih osobina. Plivanje
plivanje je ipak timski sport. Ne treniraš sam u
predstavlja zdrav način života. Dobro je što
stazi, već vas je uvijek pet ili šest u bazenu. Prije
ranije početi trenirati. Upitate li doktore
i poslije treninga vlada opće veselje. Priča se,
medicine koji sport odabratiza dijete, sigurno
smije se, stječu se novi prijatelji. Putuje se na
će vam preporučiti plivanje. Ako redovito
razna natjecanja gdje upoznajete plivače iz
trenirate, pomoći će vam da povećate
drugih država i još više širite krug bliskih ljudi.
izdržljivost, ojačate mišiće, kontrolirate težinu
Ponekad dođe do male ljubomore, ali sve je to
i oblikovat će vam cijelo tijelo. U vodi se ne
ljudski i normalno. Važno je da će svatko
možete teško ozlijediti kao u rukometu,
podijeliti svoju kapicu ili naočale s vama ako
nogometu ili odbojci. Voda sprječava ozljede.
vam se dogodi nezgoda da vam puknu, a niste
Kod teških ozljeda sam fizioterapeut će vas
ponijeli rezervne.
poslati u bazen da vježbate. Ako imate astmu,
Zato vam kažem: „BRZO U BAZEN.
plivanje vam povećava kapacitet pluća. Osim
Priprema, pozor, PLIVAJ!“ Možda se vidimo na
toga produbljuje disanje, stabilizira krvni tlak,
Olimpijadi!
pozitivno utječe na rad srca, ne opterećuje zglobove i kralježnicu, a pomaže i kod iskrivljene kralježnice.
Lea Krapić, 8.b
24
ISTRAŽUJEMO
MITOVI O ŠMINKI
Kao i o svim često korištenim stvarima postoje i o šminki postoje mitovi. Saznanje da su to samo mitovi može biti od pomoći. Znanje kako se služiti kozmetičkim proizvodima može preventirati neke neželjene neuspjehe. Većina žena, koje se svakodnevno šminkaju, znaju da se na lice prvo nanosi puder. Ako mislite da u slučaju korištenja tekućeg pudera sa SPF faktorom (zašitinim faktorom) ne morate nanositi zaštitnu kremu, varate se. Takvi puderi sadrže vrlo malo zaštite od sunca koja nije dovoljna našoj koži. Također, još jedna velika zabluda je da se puder nanosi na cijelo lice. Mnogi poznati vizažisti tvrde da se puder, pogotovo tekući, ne bi smio stavljati na kapke i da je za podlogu šminki na očima potreban puder za kapke koji će spriječiti razmazivanje šminke, pogotovo tuša. Mnogi vjeruju da puder u prahu trebaju koristiti samo osobe s masnim tipom kože. No, istina je da puder u prahu mogu koristiti osobe s bilo kakvim tipom kože jer takav puder ima tri funkcije: drži ostalu šminku na mjestu, masnoj koži miče neželjeni sjaj, a suhoj vraća izgubljeni sjaj. Varate se ako mislite da se rumenilo može izostaviti u cjelokupnom izgledu. Ovisno o tome koliko želite naglasiti svoje lice stavljate određene tonove rumenila. Što intenzivniji izgled želite postići, stavljat ćete jače tonove rumenila, ali morate obavezno uzeti u obzir boju svoga tena. Postoji vše tipova rumenila i četkica za nanošenje te ćete uvijek imati dovoljno načina koje možete koristiti pri nanošenju takvog proizvoda da vam se više uklapa u željeni “look“. Bez obzira na boju očiju možete nanositi bilo koju boju sjenila. Sve ovisi o tome kako ćete ju iskombinirati i prilagoditi nijansu svome licu, ali je pritom važno da mislite i na odjeću kojoj će boja sjenila najbolje pristajati. Tako možete kombinirati više tonova boje, ovisno o prigodi, vašoj hrabrosti i želji da isprobate nešto novo i zanimljivo. Korisnost višenamjenske maskare je mit. Mnogi govore da višenamjenske maskare sadrže svojstva za 25 sve ono što žene traže u maskari, da definira,
produžava i čini trepavice punijima. No, prava istina glasi da je sastav maskare često takav da se mora “žrtvovati“ jedna prednost na račun druge. Zato zapamtite da je bolje koristiti maskaru za jednu određenu namjenu. Baš iz tog razloga i zbog te spoznaje mnogi poznati vizažisti nanose više jednonamjenskih maskara. Još dva mita o maskari su o vodootpornosti. Značenje vodootpornih maskara nije ono što svi misle. Naime, veliki broj vodootpornih maskara nije otporan na vodu, već na ljudske suze. Također, vrlo skupe profesionalne vodootporne maskare su vrlo štetne za trepavice jer se skidaju čistačima koji ne sadrže vitamin B što uzrokuje otpadanje trepavica. Ako ste nesretni jer milsite da vam crveni ruž ne pristaje dobro, nemojte gubiti živce jer crveni ruž pristaje svima pa čak i muškarcima. Bit je u nijansi ruža koja će vam stajati s obzirom na boju lica. Svi sastojci i kemikalije pišu na proizvodu? Netočno. Tvrtke često prešućuju sastojke poput olova, kadmija, berilija ili arsena koji su vrlo štetni za naš organizam. Naša koža apsorbira te toksine i uvodi ih u organizam, a da toga nismo svjesni. Uz sve navedene mitove nadamo se da će vam nešto od gore rečenog pomoći. Ne zaboravite da postoji savršena šminka za svako lice te da svatko može pronaći nešto za sebe. Ali ono najbitnije, ne zaboravite na svoje zdravlje prilikom svakog šminkanja pa tako i navečer kada skidate šminku. Matea Gačić, Lucija Kanceljak i Antonija Sović, 8.b
RAZREDNA WEB STRANICA 1.D RAZREDA Otkrili smo da u našoj školi postoji razred koji ima svoju web stranicu. Stranicu je pokrenula i oblikovala njihova učiteljica Tihana Levar, diplomirana učiteljica razredne nastave. Otkrila nam je neke detalje. Ideja o razrednoj web stranici došla mi je čim sam preuzela svoj 1.d razred. Razredna web stranica je jedan od oblika suradnje učitelja, učenika i roditelja. Preko nje roditelji mogu vidjeti što radimo u školi, likovne radove, fotografije ili video snimke nekih aktivnosti, mogu pratiti svakodnevno što je za zadaću… Imamo i online informativku u kojoj
roditelji mogu provjeriti je li njihovo dijete
mogu pročitati sve važne aktualne obavijesti. Na
napisalo svu zadaću. To nije zamjena za njihovo
jednom mjestu mogu vidjeti raspored sati,
bilježenje zadaća, već samo „back up“ roditeljima
izdvojen vremenik pisanih provjera za naš razred,
i učenicima da budu sigurniji. Vjerujem da je i
raspored aktivnosti programa Vikendom u
zbog toga redovitost pisanja domaćih zadaća u
sportske dvorane, kalendar nastavne godine,
našem razredu gotovo 100%.
popis lektire i lektirne zadatke… Na stranici se također nalaze neke važne
Naša stranica ima posjećenost od preko 50 jedinstvenih (broji se samo jedan pregled s
poveznice za učenike i roditelje. Učenici mogu
jednog računala u danu) dnevnih posjeta s time da
igrati edukativne igre, izrađivati svoje on line
samo oni koji imaju vezu (link) mogu vidjeti
edukativne igre koje postavljam na stranicu…
sadržaje naše stranice. U razredu je 18 učenika.
Imamo i English corner gdje teacherica stavlja
Dakle, do the math!
listiće za vježbu, zanimljive pjesmice pomoću kojih učenici lakše uče i ponavljaju nastavne
Ništa od ovog ne bi bilo moguće da nije
sadržaje. Po potrebi na stranicu postavljam i
bilo pomoći učiteljica okupljenih u udrugu
anketu za roditelje (primjerice prije Božićnog
učitelja Zvono koje preko carneta drže razne
sajma).
tečajeve. Jedan od tih tečajeva koji sam završila Stranica se redovito ažurira. Svaki dan se
upisuje što je za zadaću. U početku sam to radila
bio je Izrada razredne stranice u google sitesu. Ovom prilikom želim zahvaliti mentorici
sama, a kasnije je preuzela jedna učenica. Ona
Dubravki Petković na nesebičnom dijeljenju
svakodnevno, po povratku iz škole, upiše na
svoga znanja i iskustva.
stranicu što je za domaću zadaću. Na taj način Tihana Levar, dipl. uč.
26
KOMENTARI RODITELJA Kao djelatnik informatičke tvrtke, potpuno sam oduševljena idejom, izgledom i mogućnostima koje nudi naša razredna web stranica. U svakom trenutku znamo što naša djeca rade i kako (zahvaljujući vrijednom ažuriranju, raznim fotografijama- što njihovih radova, što fotki djece kako to rade...). Svakodnevno pratim zadaće, on-line informativku, vremenik pisanih provjera znanja, sve roditeljima potrebne informacije na jednom, vrlo dostupnom mjestu, koje pomažu da kvalitetno pratimo i pomažemo djeci u izvršavanju njihovih obaveza. Veseli me to što i moja kćer rado posjećuje stranicu i prati nova ažuriranja, igra edukativne igrice putem kojih uči ili ponavlja gradivo koje trenutno obrađuju, te pošto ionako provede određeno (dozvoljeno) vrijeme na računalu, barem ga iskoristi za nešto kvalitetno. Što se mene tiče (vjerujem da i većina roditelja tako misli), web stranica je i mojoj kćeri i meni puno pomogla da nam ova prva najstresnija školska godina prođe u miru i bez brige i ikakvih nedoumica. Veliko hvala našoj učiteljici Tihani na ideji, entuzijazmu i volji!!!! Mama Natalija
Na razrednu web stranicu idem svakodnevno, ali doslovno, ponekad i dva-tri puta na dan. Najčesće gledam informativku, kutak za učenike ( domaću zadaću). Nakon što mi kćerka kaže što je za zadaću, provjerim na stranici. Zajedno gledamo što rade, svaštaru, roćkase, english corner. Zapravo sve što se nalazi na razrednoj web stranici. Mislim da je stranica odlična, nadasve jako korisna nama roditeljima, zbog pravovremenih i detaljnih informacija, o svemu što se tiče nastave, nastavnog programa, raznih događanja, testova, roditeljskih sastanaka, rasporeda, eventualnih promjena u rasporedu ili testovima. Ukratko stranica je jako korisna i s obzirom da mi je kćer prvo dijete koje ide u školu, mislim da je ta razredna web stranica uvelike smanjila stres mame prvašića. Mama učenice 1.d razreda
27
MARTIN LUTHER KING Nema osobe na svijetu koja nije čula za Martina Luthera Kinga. On je bio protestantski svećenik, aktivist za građanska prava i borac za prava crnaca. No prije svega, on je bio osoba koja je promijenila povijest i inspiracija mnogim ljudima, pa tako i meni. Zato sam za ovaj esej odlučila pisati o njemu. Martin Luther King Junior rođen je 15. siječnja 1929. godine u Atlanti, Georgija, Sjedinjene Američke Države. Živio je u dobro stojećoj obitelji s ocem, majkom, bratom, sestrom i bakom. Kao dijete bio je bistar i inteligentan. Rano je naučio čitati i pisati, sa samo pet godina učio je cijele odlomke iz Biblije na pamet. Njegov talent je odmah bio primjećen te je krenuo na fakultet Morehouse s 15 godina. Diplomirao je s 19 godina kao najbolji student u svom razredu te se ubrzo odlučio za doktorat iz filozofije. Već tada bio je svjestan rasizma u SAD-u. Napokon, morao je pohađati Morehouse jer je to fakultet isključivo za crnce. Živio je u četvrti u kojoj je stanovništvo bilo samo crnačko, nije smio ulaziti u restorane namijenjene bijelcima, u autobusu se morao voziti u stražnjem dijelu i tako dalje. Postao je medijski poznat nakon bojkota autobusa u koji je bila uključena Rosa Parks (odbila je ustupiti svoje mjesto u autobusu bijelom putniku. Njezino uhićenje rezultiralo je bojkotom autobusnog prometa). 5. prosinca 1955. održao je govor u crkvi, te time uspio ujedniti crnce diljem zemlje. Ubrzo su ga počele obasipati poruke mržnje i prijetnje rasista. Spaljena je crkva u kojoj je održao govor. Godine 1957. s nekolicinom suradnika osniva Konferenciju južnjačkog kršćanskog vodstva i postaje predsjednik. Bio je jedan od glavnih organizatora velikog političkog skupa pod nazivom „Marš na Washington“ koji se dogodio 28. kolovoza 1963. godine. Martin Luther King tamo je održao jedan od najpoznatijih govora u povijesti – I Have A Dream, u kojem govori o građanskim pravima i protiv rata u Vijetnamu koji se odvijao u to vrijeme. Slušalo ga je 250.000 ljudi.
1964. objavljuje svoju knigu „Zašto nemožemo čekati“ koja je još više razbjesnila njegove protivnike – rasiste. Tijekom njegovih govora gađali su ga, pljuvali i vrijeđali, ali on je bio uporan i nije odustajao od svojih zamisli. Iste godine dobio je zasluženu Nobelovu nagradu za mir. 1967. godine održao je je jedan od zadnjih govora u New Yorku. Komentirao je politiku SAD-a zbog rata u Vijetnamu pozivajući na mir i na obustavljanje rata. Rekao je da je njegova jedina želja „nahraniti gladne, obući gole i ljubiti čovječanstvo.“ Ubijen je 4. travnja 1968. godine u atentatu za vrijeme govora. 1977. dobio je Predsjedničku medalju slobode, a 2004. Kongresnu zlatnu medalju. Na njegovoj sahrani bilo je više od 300.000 ljudi. Za Martina Luthera Kinga sam čula i prije sata povijesti u novinama, na televiziji i u ostalim medijima. Znala sam da je bio veliki čovjek i da je nadahnuo mnoge, ali nisam bila upoznata s njegovim radom i njime kao osobom. Dok sam istraživala za ovaj esej naišla sam na puno priča i doživljaja, ali ni jedna priča nije bila potpuno točna da bih je se slijepo držala i odlučila vjerovati u nju. No, vjerujem da je Martin Luther King uistinu bio inspirativna osoba. Oduvijek sam bila protivnik rasizma ili bilo kakvog suda prema rasi, vjeri ili bogatstvu. Nije mi jasna ljudska potreba za mržnjom prema nekome samo zato što je on drugačiji. Sad kada znam dosta o Martinu L. Kingu mogu samo reći da se potpuno slažem s njegovim idejama i s njegovim mišljenjem. Divim mu se zbog hrabrosti. Malo ljudi prije njega je pokušalo promijeniti tadašnje stanje u svijetu. Većina njih se bojala išta reći zbog neslaganje drugih, u ovom slučaju bijele rase. Crna rasa oduvijek je najviše patila – od drevne Kine (tamnoputi ljudi smatrali su se bezvrijednima), Američkog rata za nezavisnost pa sve do 60-ih godina prošlog stoljeća. King je imao uvid u ono što se događa i odlučio je 28
nešto poduzeti u vezi s time, dok su drugi strpljivo podnosili nepravdu. Divim mu se zato što nije odustajao. Ljudi koji se s njime nisu slagali bez srama su ga ponižavali i vrijeđali, no on se na to nije previše obazirao, nego je slijedio svoj razum i imao vjere kako u Boga, tako i u čovječanstvo – vjerovao je da će se ljudi promijeniti na bolje i da će svi biti jednaki. Divim mu se i zbog njegovih govora, koji su po mojem mišljenju predivni i stvarno nadahnjujući. Posebno mi se sviđaju ove riječi : „Sanjam da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj nitko o njima neće donositi sud na osnovi boje kože nego na osnovi njihovog karaktera“
i „Sanjam da će se jednog dana ova nacija podići na noge i ostvariti pravo značenje svoga temeljnog načela – da su svi ljudi stvoreni jednakima.“ Kroz esej često sam koristila riječi „bijela rasa“ i „crna rasa“. Iskreno mislim da je besmisleno ljude dijeliti po rasama jer smo zapravo svi mi jednaki. Boja kože nije nimalo važna, pa tako ni vjera, nacionalnost, seksualna orijentacija ili bilo što drugo. Važne su osobnosti i djela čovjeka. Iako rasizma ima i danas i bit će ga uvijek, mislim da je Martin Luther King uspio promijeniti mišljenja puno ljudi i potaknuti ih da čine dobro. Zato mu se iskreno divim.
Ana Strunje, 8. d
Sanjam da će se jednog dana ova nacija podići na noge i ostvariti pravo značenje svoga temeljnog načela – da su svi ljudi stvoreni jednakima. 29
Martin Luther King, njegova žena Coretta te kćeri: Yolanda i Bunny i sinovi Dexter Scott i Martin III.
Antonio Dinjar, 1.d 30
Ma ra
Ga
gul
ić,
1.d
rić,
ej Mat
Jan
L.,
ba Kolo
1.c
rga, 1.d
Lana Va
1.c
, 1.d
31
Tar
terlik a Pe
Barbara Cvjetković, 1.d
Kolumbo Tin Ujević Jedne večeri došao je Tin Ujević u prestižnu i finu zagrebačku kavanu, sjeo za stol i naručio kavu. Međutim, konobarica odbije njegovu narudžbu jer nije bio prikladno odjeven. Tin bez ljutnje otiđe i vrati se u najboljem odijelu te naruči kavu. Nakon što mu je konobarica donijela kavu, on ulije kavu u džep te kaže: « Vi ste ovu kavu dali mom odijelu, a ne meni.» Einstein i Charlie Chaplin Kada su se jednom zgodom sreli Einstein i Charlie Chaplin, počeli su razgovarati o slavi. U tom razgovoru Einstein je rekao Chaplinu: «Vi ste popularni jer Vas cijeli svijet razumije, a ja sam slavan jer nitko ne razumije što govorim.»
Dva dana prije nego što su ugledali kopno, neki mornar reče Kolumbu: « Ovo je užas. Lutamo po moru i nemamo pojma gdje je što!» Mi dobro znamo gdje je što, ali ne znamo gdje smo mi!» odgovori Kolumbo. Einstein Šeće jednog dana zamišljeni Einstein livadom, dođe do rječice i počne je prelaziti preko uskog brvna ne vidjevši da je istodobno s druge strane prema njemu krenuo jedan debeli čovjek. na sredini brvna susretne se s debelim gospodinom, koji se pohvalivši da je mesar kaže « Ja se ne mičem glupljem od sebe!» Einstein se bez riječi okrene i vrati natrag na obalu i kada je debeli gospodin prolazio kraj njega, Einstein mu vikne: « Ali ja da!» Aristotel Aristotelu je poznanik pričao da ima prijatelje koji iza njegovih leđa o njemu loše govore. Na to Aristotel odgovara: « Ako me klevetaju u mom odsustvu, ništa me ne boli. U mom odsustvu mogu me i izudarati.»
32
Pita učiteljica Ivicu: -Koliko je 2 i 2? -4. -5 Ivice. Sjedni na mjesto. -Ah, znao sam da je 5.
Mali Ivica pita oca: “Mogu li ti postaviti dva pitanja?” “Možeš sine”, kaže otac. “Prvo, mogu li dobiti veći džeparac i zašto ne mogu?”
Biseri: Profesorica: “Danas učimo nešto o Americi.” Učenik: “Toooo! Bio sam tamo u gradu Sydneyju.” Profesor: “Tko zna što je Franjo Josip 1. učinio kada se popeo na prijestolje?” “Sjeo je!” začuje se iz posljednje klupe. Na satu povijesti Učenik: “Muhamed je iz Meke pobjegao u Minnesotu.” Profesorica: “Što je sadržaj Bašćanske ploče?” Učenik: “Znao bih, profesorice, da sam je pročitao.”
33
Pitaju malog dječaka kako se zove, a on odgovori Savudin. Upitaju ga kako ga zovu, a on odgovori: “Savudineeeeee!”
Kako se osjeća učitelj nakon sata glazbenog?
Bruno Cekić, 7.b
34
Andro Radičević, 7.b
35