5 minute read

STIGLA OPŠIRNA REAKCIJA NA ČLANAK “VRIJE KOD KAPUCINA” Ima li uopće istine u tome da je gvardijan Bog i batina, te da je zabranio druženje vjernika?

Ovim putem želim se osvrnuti na članak u Varaždinskim vijestima, a i na članak u Regionalnom tjedniku o stalnom napadanju gvardijana župe Sv. Vida fra Miju Šarčevića… - piše između ostalog u najnovijem reagiranju župljana župe Sv. vida

Iako je dužnost gvardijana Kapucinskog samostana i crkve Presvetog Trojstva u Varaždinu prvenstveno da vodi brigu i organizaciju o duhovnom životu zajednice, poslovima i fratrima, izgleda da to fra Miji Šarčeviću možda baš i ne polazi za rukomupotpunosti.Naime, na adresu redakcije Regionalnog tjednika 12. travnja stigao je dopis vjernika župe Sv. Vida u kojem se tuže da ih gvardijan tjera van iz Crkve, a potom su uslijedili i telefonski pozivi!

Advertisement

”Narušen sklad”

– Gvardijan u obnašanju svoje funkcije u crkvi sebe postavlja na mjesto svećenika kojem je dodijeljena sva vlast nad sveukupnim svećenstvom kapucinske crkve. Druženje vjernika u kapucinskoj crkvi u Varaždinu organizirao je prije četrdeset godina pokojni fra Bono Zvonimir Šagi. Od tadasvakenedjeljeu11satiu jednoj prostoriji samostana

Iza mise navodno se još uvijek kod kapucina može navratiti “pod strehu” na čašicu rakijice i razgovora u kapucinskoj crkvi družili bi se vjernici, a Pater Bono Zvonimir Šagi izlagao je događaje i situaciju katoličke vjere u Europi. On je bio cijenjen i poznat u katoličkom auditoriju. Dolaskom Mije ŠarčevićauVaraždin,njegovimpostavljenjem na mjesto gvardijana narušen je dotadašnjiskladmeđusvećenima –tužeserazočaranivjernici. Štoviše, govore da je novopostavljeni gvardijan “Bog i batina”, te u dopisu ističu kako je nerado prihvaćao “slavospjeve koje je dobivao neprežaljeni pater Bono”. – U svakom slučaju, sva dobra djela Bone Šagija, omalovažavao je – ukazuju protjerani vjernici koji su se rado družili, a puni duha u samostanu su s redovnicima znali i popiti kavicu. Također, žele da im Mijo Šarčević objasni što je prethodilo njegovoj odluci da potjera vjernike iz crkve, te prekine jedno, za crkvu pohvalno druženje, koje je organiziraopaterBonoŠagi.O njihovom vapaju obavijestili smo gvardijana, uz zamolbu za komentar i objašnjenje kako je uopće moglo doći do ove nemile situacije u dosad uzornoj župi, koja broji oko 14.000 vjernika.

”Šaćica teologa…”

Međutim, njegov odgovor nismodočekali,alijezatona adresu redakcije Regionalnogtjednikaovihdanastiglo reagiranje vjernika koji brane postupanje gvardijana: “ Ovim putem želim se osvrnuti na članak u Varaždinskim vijestima, a i na članak u Regionalnom tjedniku o stalnom napadanju gvardijana župe Sv. Vida fra Miju Šarčevića, piše u najnovijem reagiranju župljana župe Sv. vida. Kao jedan od župljana ove moje župe s povećim vjerničkim životom nikako ne mogu ostati ravnodušan na reakcije “šačice velikih mislilaca i teologa” koji pišu kako ih sadašnji gvardijan tjera van iz crkve. Točno je da se svake nedjelje iza mise u 10 sati okupljala šačica ljudi s pater Bonom na kavi u toj maloj prostoriji na razgovoru i razglabanju tema koje i nisu puno pripomogle povećanju broja vjernika. Iza njih je ostao “nered” koji je trebao poslije netko i počistiti (šalice od kave, mrvice od keksa ili kolača). Ne znam je li netko od njih kupio ili dostavio kolače ili kekse, ali znam da su sve to priuštili braća Kapucini. Korizmenesrijedeseneodržavaju već nekoliko godina, jer je zainteresiranost pala, pa nema potrebe za tim. Nažalost mladih nema, vrijeme je učinilo svoje.Oni bi kao vjernici trebali znati da braća Kapucini ne dobivaju plaću kao što “mislioci i teolozi” govore odnosno pišu u svojim blaćenjima gvardijana, već se crkva i samostan održava isključivoprilozimaidarovima vjernika. Toliko o tome. Došavši u Varaždin na svećeničku službu a samim time i na funkciju gvardijana fra Mijo unio je neke promjeneuživotsamostana, a na to ima pravo, jer je samostan kuća njega i ostale braćekojiživeunjoj.Samim time on u svojoj kući donosi red i propise i nitko mu

Točno je i da se svake nedjelje iza mise u 10 sati okupljala šačica ljudi s spokojnim paterom Bonom na kavi nemapravoprigovaratikako će se živjeti. Došavši u Varaždinucrkvisemnogotoga promijenilo,itonabolje.Crkva izgleda nikad urednija i otvorenija za sve vjernike koji se sada ponovno vraćaju na svete mise. Uredio je parkiralište za vjernike u dvorištu, uredio je dvorište na ulazu u crkvu, obnovio samostansku ogradu, obnovio samostanske sobe koje nisu bile godinama obnavljane, promijenio kompletno postrojenje za grijanje i da ne nabrajam sva ostala dobra djela kojasuizanjegaikojaćeučiniti u vremenu koje dolazi. U svemu tome ima potporu ljudi koji su donacijama, prijateljstvom, poznanstvima ili na bilo koji drugi način uvelike tome pripomogli.

Međutim, u svim tim radovima nisam primijetio da se netko od tih velikih “mislilaca i teologa” na bilo koji način ponudio da mož- da svojim prijateljstvom i poznanstvima pripomogne u svim tim radovima ili uređenju crkve (samim time umanji troškove). Važno je da se oni kao veliki vjernici obrušavaju na gvardijana. Pitam se gdje su njihova djeca ili unuci; viđamo li ih na misama (čast izuzecima), vidimo li ih u čišćenju crkve ili bilo kojoj drugoj akciji. Odgovor je NE. Samo da im napomenem da crkvu održavaju čistom i urednom članovi pjevačkog zbora “VIA”, dakle mladi ljudi, koji svakusubotusvojeslobodno vrijeme daruju samostanu. Nesamoštoodržavajucrkvu već svojim pjevanjem na misama, pogotovo na misi u 12 sati donose radost i ljepotu služenja Bogu. Zato i ovim putem njima jedno veliko hvala. Treba se zahvaliti i gospođi koja svakodnevno svira na misama (u svoje slobodno vrijeme) i brine o cvijeću (zajedno sa cvjećaricom). Treba se zahvaliti i kuharicama koji vode brigu o kuhinji. Svi su govorili da će kapucini i samostan odlaskom časnih sestara propasti. Ali gle čuda, samostan je oživio i živi punim plućima. Treba ovdje zahvalitiisvima ostalima (neću ih nabrajati jer ih ima podosta) koji se odazovunapozivgvardijana fra Mije kad god nešto treba za dobrobit samostana. A gdje su u to vrijeme ovi koji blate i prigovaraju gvardijanu? Vjerojatno negdje na kavici jer ih u to vrijeme nema u crkvi.

”Dosta je vrijeđanja” Ovaj samostan nikad nije bio bliži i otvoreniji svojim vjernicima nego što je sad. Nitko ne tjera vjernike iz crkve, kao što oni tvrde, nego se iza mise uvijek može navratiti “pod strehu” na čašicu rakijice i razgovora, koji kolačić (ne znam je li koja rakijicadošlaiodnjih),malo popričati, steći možda nova prijateljstva, predložiti neke nove ideje. Zato bih zamolio sve ove koji prigovaraju gvardijanu da mu se duboko ispričaju, ako treba i preko glasila(akomogupisationebitnimstvarimamogupisati i ispriku) i pomognu da naša crkva i ovaj samostan idu još više u bolju budućnost. A naš gvardijan, fra Mijo Šarčević, ima punu podršku za sve ono što još namjerava učiniti i nećemo dozvoliti da ga se tako vrijeđa. S poštovanjem, Župljanin župe Sv. Vida

Vrijedna Donacija Op Ine Gornji Kneginec U Eni Koj Zadruzi Kneginja

Učenička zadruga Kneginja unazad nekoliko godina uspješno predstavlja Osnovnu školu Kneginec Gornji na različitim sajmovima, smotrama i natjecanjima te osmišljava maštovite i originalne proizvode. Među njima svakako treba istaknuti Kneginečki paprenjak kojim je zadruga 2018. pobijedila na natječaju “Ja poduzetnik!”, a od 2022. godine zadruga je vlasnica industrijskog dizajna kalupa za paprenja- ke. Vrijednost proizvoda prepoznala je i Općina Gornji Kneginec te ga proglasila službenim poklonom i suvenirom Općine.

S obzirom da u zadruzi postoje brojne ideje za nove proizvode, Općina Gornji Kneginec u potpunosti je financirala nabavku FormBox stroja za izradu kalupa.

Na taj način zadruzi je omogućeno kreiranje novih proizvoda, ali i potencijalnih suvenira Općine.

Uz financiranje nabavke stroja za izradu kalupa, Općina Gornji Kneginec financijski je potpomogla i izradu društvene igre Biohazard koju su u potpunosti osmislili učenici Osnovne škole Kneginec Gornji. Općina ovim vrijednim donacijama u ukupnom iznosu od 1230 eura pružila je potporu kreativnom izražavanju učenika te potiče razvoj poduzetništva od najmlađih uzrasta.

This article is from: