Novi list podlistak, Rijeka 2020

POSEBAN PRILOG NOVOG LISTA

Glavni urednik: Nenad Hlača Urednik: Miljenko Marin Autori: Kim Cuculić, Oliver Frljić, Emil Jurcan, Andreja Kulunčić, Davor Mandić, Slavica Mrkić Modrić, Kristina Posilović, Saša Randić, Vlado Simcich Vava, Ivan Šarar, Slaven Tolj, Idis Turato, Nela Valerjev Ogurlić, Nebojša Zelić Fotografije: Sergej Drechsler, Marko Gracin, Vedran Karuza, Damir Škomrlj, Arhiva NL Ilustracije: Ivan Mišković Grafička urednica: Ingrid Periša Tisak: Novi list, ožujak 2016.

Ĺ Ä?

VELIK POSAO, VELIK RIZIK I VELIKA MOGUĆNOST Ä?

Ĺ Ä?

Ä?

ć

ĹĄ ĹĄ

ĹĄ

ĹĄ

O

Od prve, neformalne i intuitivne reakcije (nakon ĹĄto je postalo oÄ?ito da Hrvatska dolazi na red za EPK 2020. godine) koja glasi otprilike ÂťPa naravno da ćemo se natjecati!ÂŤ proĹĄlo je viĹĄe od Ä?etiri godine. Od tada, do danas, jedna laka odluka postala je ogroman, naizgled beskonaÄ?no dug proces. Gotovo kao studiranje na fakultetu, a sada smo pred diplomskim ispitom. PokuĹĄat ću iz pozicije voditelja projekta ukratko prikazati najvaĹžnije znaÄ?ajke rijeÄ?ke kandidature.

NaĹĄ projekt odlikuje nekoliko bitnih karakteristika.

Prva je da je naĹĄa kandidatura zaista NAĹ A, zajedniÄ?ki rad velikog dijela rijeÄ?ke kulturne scene.

Ona nije laboratorijski proizvod nekolicine odabranih, niti je proizvod Grada Rijeke. Ona pripada stotinama pojedinaca, udruga i institucija ko-

ji su sudjelovali u viĹĄegodiĹĄnjem procesu nastanka koncepta i kulturnog programa. Sve projekte i programe stvorila je naĹĄa kulturna scena, uz suradnju sa viĹĄe od stotinu europskih partnera. Na Ä?elu svakog programa naĹĄe su ustanove ili udruge, mi se ne bavimo uvozom inozemnih produkcija i kreiranjem jednogodiĹĄnjeg festivalskog spektakla.

Ä?

Iskreno sam zahvalan svima koji su u tome uÄ?estvovali. Prije svega zato ĹĄto nisu morali, niti je u ovoj fazi projekta bilo izravnih benefita i gratifikacija. S obzirom na uobiÄ?ajeno stanje Âťobostrano zasluĹženog nepovjerenjaÂŤ kakvo vlada na sceni, reakcija i angaĹžman velike većine producenata u kulturi i umjetnika bio je zaista impresivan.

Mnogi su poĹželjeli kreirati svoj komadić Rijeke kao EPK, i upravo to je razlog zaĹĄto je naĹĄ projekt stvaran i autentiÄ?an. Kreirala ga je rijeÄ?ka kulturna scena, takva kakva jest, niti bolja niti

loĹĄija, sa svojim ambicijama, vizijama i mogućnostima. Pri tom ne mogu zaobići doprinos naĹĄih glavnih partnera: Ĺ˝upanije, SveuÄ?iliĹĄta i Grada Opatije. EPK nas je zbliĹžio i otvorio nove mogućnosti u budućoj suradnji.

Bez obzira ĹĄto tako kompleksna suradnja nije jedini naÄ?in kreiranja EPK programa, sretni smo ĹĄto smo odabrali taj, kratkoroÄ?no teĹži put.

Da bi takav, participativni proces uspio, u njega je ugraÄ‘en kao moĹžda najvaĹžniji dio, viĹĄegodiĹĄnji program uÄ?enja i jaÄ?anja kapaciteta.

To je druga bitna odlika naĹĄe kandidature.

Potpuno smo svjesni da sadaĹĄnja kulturna scena, pa ni gradska uprava, nema znanja i vjeĹĄtina da iznese ovako velik projekt. Ĺ to smo odluÄ?ili? OjaÄ?ati kompetencije i znanja: produkcijske, organizacijske, tehniÄ?ke, komunikacijske, a ne da ekspertizu jednostavno uvezemo, odnosno kupimo!

U naĹĄ program jaÄ?anja kapaciteta One River:

Projekt prijestolnice kulture najveći je organizacijski i financijski zalogaj u povijesti grada Rijeke. To vrijedi i za sve naťe konkurente – Ivan Šarar

/ 2020 Mali salon mjesto je gdje se mogu ostaviti poruke za EPK

Learning, ulaĹžemo pojedinaÄ?no najveća financijska sredstva od svih programa! Taj podatak viĹĄe nego jasno pokazuje da je naĹĄa namjera strukturna promjena na kulturnoj sceni, koja bi do 2021. ostvarila ozbiljan kvantni skok u znanjima i mogućnostima, kao moĹžda i najveći strateĹĄki dugoroÄ?ni doprinos EPK projekta.

Treća karakteristika kandidature je da smo u ovom nadmetanju stalno bili ledolomac koji gura i nabija tempo i standard, na to je ponosna Ä?itava EPK ekipa.

Prvi smo donijeli kulturnu strategiju i formalizirali kandidaturu. Prvi smo postavili programski koncept kandidature i javno ga raspravili. Prvi i jedini smo raspisali otvoreni javni poziv za programske prijedloge od kojih je izgrađen program kandidature, kao i poziv za izradu vizualnog identiteta kandidature.

Prvi i jedini smo imenovali umjetniÄ?kog direktora kandidature, ĹĄto je u kriterijima natjecanja bitan i oÄ?ekivani postupak. Prvi smo otvorili sve digitalne kanale komunikacije: web site kandidature, facebook, twitter i instagram profil, prvi smo javno objavili kandidacijsku knjigu.

Naťe je Gradsko vijeće prvo donijelo odluke o financiranju projekta, jednoglasno.

NaĹĄa je kandidatura u svakom svom segmentu bila javna, transparentna i ukljuÄ?ila je Ä?itavu zajednicu. Vjerujem da smo takvim ponaĹĄanjem utjecali i na ponaĹĄanje naĹĄih konkurenata. Ovdje koristim priliku da im Ä?estitam na fer takmiÄ?enju i dobrim idejama koje su nas tjerale da damo naĹĄ maksimum. Svi su oni naĹĄi kolege sa hrvatske kulturne scene, kandidatura je bila dobra prilika da se bolje upoznamo, kao dobri rivali.

Iskreno se nadam da će ocjenjivaÄ?ka komisiji znati cijeniti ovakvo realiziranje projekta, zadnja rijeÄ? je svakako njihova.

Ĺž JoĹĄ sam jednu stvar duĹžan prokomentirati.

Bez obzira na izniman trud svih gradova kandidata u promociji svog projekata, nacionalni su mediji (a tu prvenstveno mislim da nacionalnu televiziju i radio) ostali gotovo gluhi i nijemi. Nikakvih ozbiljnih debata, predstavljanja, informiranja javnosti, stvaranja osjećaja bitnosti projekta i pozitivne tenzije, samo povremeno obraćanje pozornosti.

Tim Ä?udnije s obzirom na usku povezanost Ministarstva kulture i javnog drĹžavnog medijskog sektora, ministarstva koje je uostalom nadleĹžno za organizaciju, koordinaciju i logistiku provedbe EPK natjecanja na drĹžavnom nivou.

Isto vrijedi i za joĹĄ uvijek priliÄ?no labavu podrĹĄka Ministarstva kulture sufinanciranju EPK projekta (bez obzira na to tko bude pobjednik), u vidu pisma namjere. Za razliku od Ä?vrstih formalnih dokaza o financiranju EPK projekata od strane gradova kandidata koje treba predoÄ?iti u prijavnoj knjizi, na nacionalnoj razini odluka o financiranju EPK projekta joĹĄ uvijek nema takvu formalnu teĹži-

ĹĄ Ä?

Ĺž

Ä? ć

ĹĄ

ĹĄ

! "#"$% !

ć Ş

ć ť

Ä? &'(

â‚Ź ukupni budĹžet operativnih troĹĄkova EPK-a

! ljudi Ĺživi na 414 Ä?etvornih kilometara urbane aglomeracije Rijeka

nu. Iznenađujuće, s obzirom da su svi dosadaťnji EPK projekti izdaťno financirani sa nacionalne razine, i da je EPK izvrsna prilika za osnaŞivanje međunarodne pozicije nacionalne kulture.

Bez obzira kakav pogled na nacionalnu kulturu imali, EPK će biti najveći hrvatski kulturni projekt u povijesti. Da ne bi bilo nesporazuma, ova je kritika u potpunosti adresirana na bivťu garnituru ministarstva, a sadaťnja ima priliku to ispraviti.

Kratko ću se osvrnuti i na sam programski koncept i sadrĹžaj naĹĄe kandidature, iako ga svatko moĹže iĹĄÄ?itati iz javno dostupne knjige naĹĄe kandidature.

Rijeka, Luka razliÄ?itosti, sa svojim glavnim programskim temama: voda, rad i migracije, koje proizlaze iz koncepta koji je nastao pred viĹĄe od dvije godine, savrĹĄeno precizno upire prstom u vriĹĄteće probleme Rijeke, Hrvatske i Europske unije.

Pitanje prava na rad i prava na razliÄ?itost, pitanje ekoloĹĄke odrĹživosti, goruće su teme i ugroĹženi fundamenti Europe. Moram priznati da, sa vremenskim odmakom, rad tima za koncept kao i njihov proizvod na kojem je izgraÄ‘ena naĹĄa kandidatura pokazuje vizionarstvo, i naĹžalost ozbiljnu dozu zlogukog proroÄ?anstva. Borba za Luku razliÄ?itosti puno je viĹĄe od borbe za organizaciju jednogodiĹĄnje kulturne manifestacije, ĹĄto je i viĹĄe nego oÄ?ito iz aktualne druĹĄtvene klime.

Bilo kako bilo, bit će teĹĄko i zahtjevno bez obzira na ishod, u oba sluÄ?aja na svoj naÄ?in.

Pretpostavljam da će(mo) svi biti mudri 25. oĹžujka, u jutru otreĹžnjenja, u uobiÄ?ajenoj navali naknadne pameti. Zato mislim da je dobro da sada izgovorim par razmiĹĄljanja.

Ovo nije natjecanje tipa biti ili ne biti, no svakako pokuĹĄavamo pobijediti, na jedan ili drugi naÄ?in.

Jedna pobjeda znaÄ?i realizirati projekt prijestolnice kulture: najveći organizacijski i financijski zalogaj u povijesti grada. To vrijedi i za sve naĹĄe konkurente, za svih je EPK neĹĄto ĹĄto apsolutno nadilazi dosadaĹĄnje organizacijske, financijske i druĹĄtvene kapacitete. Velik posao, velik rizik i velika mogućnost.

Druga, oksimoronska pobjeda u porazu, znaÄ?i izvući najbolje od EPK procesa: ogroman test samopouzdanja i upornosti, iznalaĹženje naÄ?ina da se najbolje programske ideje i vizije svakako uvrste u revidiranu kulturnu strategiju i pokuĹĄaju realizirati. Da novouspostavljeni, bolji odnosi unutar kulturne scene, postanu trajna vrijednost.

Izgubiti svakako znaÄ?i i pronaći snagu i naÄ?in za otresti praĹĄinu luzerstva sa sebe. Pri tom me pomalo strah da naĹĄ grad ponekad pomalo perverzno uĹživa u toj poziciji vjeÄ?itog drugog, i da je ona polako postala uvrijeĹžena vrijednost zajedniÄ?kog samopoimanja i identiteta.

Zato u ovom velikom finalu ne bih ni krepal, ma ni molal, ako je to uopće moguće.

Neka nam je sa srećom, Rijeko! Budimo dobri.

dosad prijavljen prijedlog projekata

specijalno dizajniranih instalacija koje se mogu vidjeti s 4 startne pozicije: Opatija, Rijeka, Crikvenica i RijeÄ?ki aerodrom !

ć Ş

SVI IMAJU JEDNAKE Ĺ ANSE Ä? Ä?

Ä‘

Fokus na rad, vodu i migracije ukazuje na to koliko je kultura ĹĄiri pojam od umjetnosti, na ĹĄto se Ä?esto svodi – NebojĹĄa Zelić

Č

ini mi se da će uspjeĹĄnost ili neuspjeĹĄnost rijeÄ?ke kandidature za EPK najviĹĄe utjecati iskljuÄ?ivo na organizatore same kandidature. Nakon niza neuspjelih projekata u nedavnoj proĹĄlosti (Republika, npr.) ova im je kandidatura prilika da se izvuku iz gliba i vrate povjerenje graÄ‘ana u smisao projekata. Jer kad ti voda doÄ‘e do grla, ne preostaje ti niĹĄta drugo doli se nogama i rukama boriti za projekt.

To naravno moĹže biti i prednost pri lobiraju za prolaz Rijeke, iako lobiranje rijeÄ?koj vlasti nije jaÄ?a strana, ĹĄto su pokazale i Ä?etiri neuspjele kandidature za Mediteranske igre.

Titula EPK je priznanje, vjetar u leđa dosadaťnjim naporima u sektoru kulture te stoga drŞim da svi gradovi koji su se naťli finalu imaju podjednake ťanse da osvoje titulu jer do sada nisu puno ili uopće napravili za kulturu u svojim sredinama.

Ova kandidatura, kao i sve ostale na europskoj razini jest, u velikoj mjeri, stvar politike, već spomenutoga lobiranja (posjedovanja znanja o lobiranju). Program koji sam ponovno proÄ?itala, u zavrĹĄnoj knjizi, i dalje mi je previĹĄe apstraktan (a to je i bila kritika Povjerenstva na prvu verziju) i ne mogu dokuÄ?iti koji bi mu bio dugoroÄ?ni utjecaj na kulturu grada, kako bi razvijao publiku, ni koje su prednosti i dobrobiti nas graÄ‘ana ako Ri-

Financijska perspektiva ima dvije strane medalje – korist od turista i zaduŞivanje – Kristina Posilović

jeka ponese titulu.

Vrlo sam Ĺžalosna ĹĄto je podruÄ?je knjiga i nakladniĹĄtva opet zanemareno jer za knjigu nije bilo dovoljno atraktivno, a to ide na savjest voditelju Kruni Lokotaru koji oÄ?igledno nije uspio motivirati scenu da se okupi oko nekog zajedniÄ?koga, većega projekta.

Financijska perspektiva ima dvije strane medalje – jedna je svakako korist od potencijalnoga porasta broja turista u godini obnaĹĄanja titule, a druga je zaduĹživanje (kredit) jer ne vidim kako bi drugaÄ?ije mogli pokriti 26 milijuna eura koje zajedno s Primorsko-goranskom Ĺžupanijom i Ministarstvom kulture moramo osigurati za programske i ostale troĹĄkove (do 2021).

U Strategiji kulturnoga razvitka Grada Rijeke (2013-2020) stoji da je iznimno teĹĄko predvidjeti kretanja u gradskom proraÄ?unu za kulturu te da nekoliko sljedećih godina nije realno oÄ?ekivati povećanje sredstava za kulturu. EPK bi se zbog toga trebala osloniti najviĹĄe na europske fondove i Ministarstvo kulture, a to je nemoguće jer Grad mora osigurati poveća sredstva za obnaĹĄanje titule, ĹĄto je u kontradiktornosti s napisanim u Strategiji.

Da zakljuÄ?im, mislim da svi gradovi upravo zbog svojega zanemarivanja kulture imaju jednake ĹĄanse osvojiti titulu. A i ako ju ne osvojimo, uvijek moĹžemo parafrazirati Vladimira Bebića (u povodu kandidature za Mediteranske igre, 2007.) i reći: EPK fuck off! Jer Ä?emu ovaj cirkus i ovaj vaĹĄar licemjerja?!

ť ć

I plaĹženje jezika vaĹžan je dio identiteta

oliko sam uspio proÄ?itati o gradovima koji su bili Europske prijestolnice kulture, postoje i pozitivna i negativna iskustva, tako da izgleda da puno stvari ovisi o samome gradu koji postaje prijestolnica i da nije dovoljno samo dobiti tu titulu. U svakom sluÄ?aju, mislim da je pozitivna stvar da se Rijeka kandidirala. Pri tome ne mislim samo na programe koji su se poÄ?eli oblikovati i na institucije i udruge koje su se ukljuÄ?ile u razvoj jednog zajedniÄ?kog projekta, već na jednu ĹĄiru sliku gradske kulture.

Sama kandidatura je, Ä?ini mi se, pokrenula jednu ĹĄiru raspravu o identitetu grada, o postojećoj infrastrukturi, o kulturnim programima i

"

naÄ?inima ostvarivanja tih programa. Kao da ovakvi projekti sluĹže da bi se napravila neka vrsta inventure i gradskog etosa, i gradskog potencijala.

Naravno, otvorio se i prostor za kritiku i propitivanje nekih romantiziranih slika koje svaki grad ima o sebi. Mislim da je i plaŞenje jezika i nezadovoljstvo također potreban i vaŞan dio identiteta ovog grada.

U svakom sluÄ?aju, EPK se ne bi trebao shvatiti kao neka slamka spasa da se neĹĄto pokrene i zahukta u vezi umjetniÄ?ke produkcije i kulture u ĹĄirem smislu. Potrebno je imati neke poticaje i ideje potpuno neovisno od EPK. TakoÄ‘er, EPK ne bi smio postati niti neĹĄto po-

put Svetog grala kojem svi hodoÄ?astimo, a onda će sve izgubiti smisao ako ga izgubimo ili shvatimo da je drukÄ?iji nego ĹĄto smo ga zamiĹĄljali. Cijeli taj projekt i trud koji je u njega uloĹžen izgubit će jedino ako je titula prijestolnice kulture bila jedini cilj. Ako je pak cilj ostvariti ono ĹĄto je navedeno u kandidaturi, onda treba traĹžiti naÄ?ine kako da se to ostvari i bez dobivanja te titule. Tako da hoćemo li izgubiti u natjecanju za EPK opet ovisi samo o nama, a ne o onima koji odluÄ?uju o tituli.

TeĹĄko mi je govoriti o tome koliko Rijeka zasluĹžuje titulu EPK u odnosu na ostale gradove kandidate jer nisam upoznat s onime ĹĄto drugi rade.

U svakom sluÄ?aju, fokus rijeÄ?ke kandidature na

/ 2020

Ä?

ÄŒETIRI PITANJA O KANDIDATURI Ĺž

– Ş

đ Ş ć

Ĺž

E

uropska unija je graÄ‘ansko druĹĄtvo, a takvo druĹĄtvo gradi svoju politiÄ?ku hegemoniju proizvodeći kulturne identitete koji odrĹžavaju postojeći poredak.

To je kultura pripadnosti koju svakodnevno proĹživljavamo, koja uvjetuje naĹĄe zajedniĹĄtvo i na koju, gotovo konsenzualno pristajemo. U mjestima veće koncentracije bogatstva taj je pristanak rafiniraniji, dok se u ekonomski siromaĹĄnijim zemljama Europe, meÄ‘u kojima je i Hrvatska, on izraĹžava eksplicitno i ekstremno. Ĺ to znaÄ?i biti prijestolnica takvog pristanka?

Kako se u Europi, kao i u ostatku kapitalistiÄ?kog svijeta, kultura izraĹžava pomoću kapitala, jasno je da su europske prijestolnice kulture London, Frankfurt, Bruxell i sliÄ?na mjesta, ako gledamo gdje se ta europska kultura stvara i kreira. Ako gledamo gdje se ona najizrazitije ispoljava, tada bi prijestolnice te kulture trebali biti logori Turske, GrÄ?ke, Italije, Maroka i Ĺ panjolske jer u tim mjestima europska kultura proizvodi svoj najeksplicitniji oblik – onaj smrtonosni.

Gdje je mjesto Rijeci koja je tu negdje, između centara europske kulture i njenog zgariťta?

Kulturna hegemonija se njeguje i implementira putem institucija, a ĹĄiri se putem medija. Ĺ to se zbiva kada se nacionalna kulturna institucija

Kultura se gradi s umjetnoťću, ali moŞe joj isto tako biti i konfrontirana – Emil Jurcan

prestane koristiti u svrhu provoÄ‘enja kulturne hegemonije i poÄ?ne koristiti kao politiÄ?ka platforma za njeno razbijanje, vidljivo je u rijeÄ?kom HNK-u pod vodstvom Olivera Frljića. Ono ĹĄto je javnosti moĹžda manje vidljivo su napori za kontrolom medija, od kojih je u Rijeci najutjecajniji upravo Novi list. Posljednja nagaÄ‘anja o budućnosti tog medija govore da HDZ Ĺželi preuzeti Novi list preko Ä?eĹĄko-slovaÄ?kog investicijskog fonda J & T, o Ä?emu je kolumnistica Novog lista Sanja Modrić govorila nedavno za Fairpress. U Ä?ijem interesu će rijeÄ?ke institucije i mediji provoditi EPK ako grad 2020. godine organizira tu manifestaciju?

Osnovni ÂťmaterijalÂŤ pomoću kojega se odreÄ‘ena kultura proizvodi je umjetnost. Umjetnost moĹže biti primjenjiva – sluĹžiti industriji, zajednici, politici. MeÄ‘utim umjetnost, kao moĹžda jedina vrsta ljudske aktivnosti, ima i mogućnost da odbije primjenu, da ne sluĹži. Kako se kultura gradi s umjetnoťću, ona moĹže isto tako biti i konfrontirana s umjetnoťću. Koliko god bila arhaiÄ?na izjava Waltera Benjamina od prije 80 godina, ona donekle opisuje taj raskorak izmeÄ‘u dva suprostavljena procesa u umjetnosti. ÂťFaĹĄizam estetizira politiku. Komunizam mu odgovara politizacijom umjetnostiÂŤ. U kojem pravcu se kreće rijeÄ?ka kandidatura?

Drugi pravac povećava mogućnost suťtinske promjene naťih Şivota, dok prvi povećava mogućnost dobivanja titule Europske prijestolnice kulture.

Ä?

Rijeke rad, vodu i migracije ukazuje na to koliko je kultura ĹĄiri pojam od umjetnosti, na ĹĄto se Ä?esto svodi. Kultura ukljuÄ?uje i naĹĄ odnos prema radu, prema ispunjavanju slobodnog vremena, odnos prema prirodi, naÄ?inu na koji koristimo razne prirodne datosti koje okruĹžuju ovaj grad, ali i politiÄ?ku kulturu odnosa prema onima koji odnekud bjeĹže, samo prolaze ili traĹže mjesto gdje se mogu osjećati doma.

Ako se osvijeste ti razni aspekti kulture, tada ćemo sigurno biti grad koji zasluĹžuje EPK. Ako 2021. godine, nakon jednogodiĹĄnje umjetniÄ?ke feĹĄte i Ä?etverogodiĹĄnje pripreme za nju, sve bude izgledalo kao danas, onda nismo zasluĹžili titulu.

Bolno rijeÄ?ke i bolno europske teme

ez iskrenosti prema samome sebi ne moĹže se napraviti niĹĄta veliko u kulturi. To nam je bila polaziĹĄna toÄ?ka i misao kojom smo se vodili tijekom dugotrajnog procesa kreiranja programa kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture. Teme kojima se bavimo ujedno su bolno rijeÄ?ke i bolno europske. Ne igramo se, ne glumimo ono ĹĄto nismo, ne dajemo laĹžna obećanja i ne projiciramo ĹĄarenu viziju nekog drugog grada. Ĺ˝elimo da Rijeka bude Rijeka, da se ovaj grad pokrene iznutra, da se stvori nova dinamika koja će pokrenuti promjene, omogućiti da se emancipiramo, izgradimo i oslobodimo svoje potencijale.

Pokazujemo svoje rane i ne nariÄ?emo nad njima. Posvećeni smo samoistraĹživanju i samopromiĹĄljanju, otvoreni

eksperimentu i inovativnosti.

Svatko od nas kroz ovaj proces imat će mogućnost pronaći svoj vlastiti put mimo postojećih kulturno-ideoloťkih obrazaca. Ne Şelimo se kretati u prostoru reproduciranja jednih te istih ideja ili primjenjivati poznate manipulativne metode koje pripadaju svijetu konzumerizma.

Pred nama je avantura, iznenaÄ‘enje i mogućnost koju ne poznajemo. Ĺ˝eljno osluĹĄkujemo nove energije i ideje, odluÄ?ni da otvorimo kanale za slobodniji protok kulturno-politiÄ?kih, idejnih i estetski pogleda, a ako u tome uspijemo, promijeniti će se i lice grada. Nitko za nas neće napraviti taj pomak, to moĹže napraviti samo Ä?itava zajednica ako povjeruje da su Ä?uda moguća.

#

AMBICIOZNA LUKA RAZLIÄŒITOSTI

Ä? ć

đ ć "  

ÂŤ

R

Ć

ijeku ljudi Ä?esto zaobilaze na proputovanju prema drugim jadranskim destinacijama, jer je teĹĄko naći vremena za posjet kompleksnom postindustrijskom gradu. Nije se Rijeka puno ni trudila prizvati ih da je upoznaju, a grad je nauÄ?io ne brinuti se oko toga. Rijeka je umoran grad koji treba ponovno osmisliti.

Kad na ovaj naÄ?in zapoÄ?ne prijavna knjiga koja bi do kraja oĹžujka trebala uvjeriti komisiju nezavisnih europskih struÄ?njaka da je baĹĄ Rijeka najbolji od Ä?etiriju gradova kandidata za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine, onda se stvar moĹže dvojako promatrati. Ili je na djelu pametno igranje na kartu ÂťjadnostiÂŤ, ĹĄto je EPK u proĹĄlosti znao honorirati, ili se radi o pucanju u vlastitu nogu. Analizirajući knjigu kojom se predstavlja rijeÄ?ka kandidatura, a koja je objavljena kao prva od knjiga Ä?etiriju kandidata u natjecanju za ovu prestiĹžnu titulu, reći ćemo da ima naznaka da je rijeÄ? o ovome prvome.

U nastavku donosimo najvaĹžnije naglaske iz gusto pisane knjige na 104 stranice, a zapravo popunjenog obrasca EPK kandidature u formi

Ä?

#

ĹĄ

ć – Ş

Ä?

$%&

$

odgovora na pitanja. Knjiga je zanimljiva i zbog toga ĹĄto pokazuje na koji su naÄ?in predlagaÄ?i usvojili kritike koje im je uputila komisija pri ulasku u drugi krug natjecanja za EPK 2020.

Ono ĹĄto će ĹĄiru javnost zacijelo najviĹĄe zanimati je ono ĹĄto će biti najvidljivije: ĹĄto EPK donosi u smislu programa? Ĺ to će posjetitelji moći vidjeti, opipati, u Ä?emu će moći sudjelovati?

Č

Budući da rijeÄ?ki predlagaÄ?i EPK vide kao proces, a ne kao cilj, program se promiĹĄlja u Ä?etiri faze, pri Ä?emu će posao poÄ?eti odmah po dobivanju titule, umjesto da se – kao ĹĄto su to primijetili kod nekih dosadaĹĄnjih prijestolnica – Ä?esto nepotrebno gubi vrijeme nakon proglaĹĄenja. EPK je stoga dijelom ĹĄireg strategijskog plana pa se programi promiĹĄljaju u Ä?etiri faze: mapiranje (ri:map) 2016 – 2017; uÄ?enje (ri:learn) 2017 – 2019; osmiĹĄljavanje (ri:invent) 2018 – 2020 i izgradnja (ri:build) 2020 – 2021.

Javnost je dosad participirala s ukupno 221 programskom prijavom, Ä?emu će se pribrojiti i prijave iz novog kruga poziva u srpnju 2017., a oni koji proÄ‘u bit će ÂťflotaÂŤ (Fleets) unutar sedam Âťbrodova predvodnikaÂŤ (Flagships).

Prvi Âťbrod predvodnikÂŤ nazvan je Âť27 susjed-

stavaÂŤ, pri Ä?emu njih 27 i Rijeka Ä?ine Europu.

Razni gradski kvartovi, sela, otoci u PGĹ˝-u koji se prijave dobit će svoje europske parnjake, svakog u drugoj EU-Ä?lanici, s kojima bi trebali uspostaviti kontakt. Taj program Ĺželi slijediti naputak komisije svim kandidatima u finalu da pojaÄ?aju europsku dimenziju projekta. ÂťCiglena zgradaÂŤ asocijacija je na kompleks ÂťBenÄ?ić, ali kao dio programa upućen je najmlaÄ‘ima, ĹĄto je poveznica izgradnje infrastrukture s izgradnjom nove aktivne kulturne scene. ÂťSezone moćiÂŤ utjeÄ?u se ideji podijeljenosti identiteta kroz promiĹĄljanje totalitarnih reĹžima. ÂťObalne linijeÂŤ koncept su 15 lutajućih instalacija, u Ä?ijem osmiĹĄljavanju će sudjelovati lokalni i regionalni muzeji kao partneri. ÂťDopolavoroÂŤ promiĹĄlja proĹĄlost, sadaĹĄnjost i budućnost rada, pri Ä?emu je 20.000 studenata u Rijeci zamijenilo nekadaĹĄnjih 25.000 radnika. ÂťKuhinjaÂŤ je planirana kao centar kreativnih migracija u kompleksu ÂťBenÄ?ić, otvorena radionica izmjene ideja, navika... a ÂťSlatko & slanoÂŤ u fokusu ima ponovno osmiĹĄljavanje urbaniteta prostora na kojem se dotiÄ?u slana i slatka voda.

Kao već sada konkretizirani programi, primjerice u ÂťSezonama moćiÂŤ, dogovorene su Ä?etiri kazaliĹĄne koprodukcije koje bi trebale sezonski nositi kultur-

/ 2020

Ä? ć

Od Gredelja do BenÄ?ića

plaĹže u Rijeci ni program 2020. Jan Lauwers i NEED Company, uz pomoć HNK-a Ivana pl. Zajca, radit će veliki novi projekt. Goran Stefanovski piĹĄe dramu o mraÄ?noj povijesti Rijeke, koju bi trebao reĹžirati Oliver Frljić. Poljski redatelj Krzysztof Warlikowski kreirat će novu site-specific produkciju, a litavski redatelj Oskaras KorĹĄunovas donijet će svoje postsovjetsko iskustvo u naĹĄu postjugoslavensku realnost.

Upravo u udjelu javnog novca leĹži i glavna zanimljivost, budući da predlagaÄ?i oÄ?ekuju 10 milijuna eura od Vlade RH, navedeni iznos od Grada, tri milijuna od regije, milijun od ostalih i samo tri milijuna od Europske unije. Ovu posljednju stavku kulturna bi javnost, dakako, voljela vidjeti puno većom, no predlagaÄ?i su ovdje iĹĄli na sigurno, ne Ĺželeći prejudicirati rezultate povlaÄ?enja novca iz EU fondova, odigravĹĄi na kartu neprovociranja dodatnih pitanja: ÂťA kako vi to mislite?ÂŤ. Poznato je da komisija ne voli pretjerano uzdanje u europski novac, no je li to bio i pravi put za predlagaÄ?e, vidjet će se 24. oĹžujka kada bude donesena odluka o EPK-u 2020.

Postavlja se pitanje otkud Grad, Ä?ija je blagajna za kulturu bila popriliÄ?no prazna i/ili neaĹžurna posljednjih godina, planira namaknuti taj silni novac. Na ta pitanja u prijavnoj knjizi

RijeÄ?ka prijava okupljena je oko teme ÂťLuka razliÄ?itostiÂŤ, koju Ä?ine tri temeljna segmenta: Voda, Rad i Migracije. Voda je svuda oko Rijeke, slatka i slana; rad se u Rijeci redefinira, obzirom na 25.000 izgubljenih radnih mjesta u propaloj industriji, a migracije – odlasci i dolasci – formirali su fluidni, multikulturalni identitet Rijeke.

Program je stoga osmiĹĄljen kao niz kulturalnih luka, toÄ?aka ulaza u Rijeku, a primarnu njegovu funkciju predlagaÄ?i vide u stvaranju uvjeta za suradnju.

tisuća studenata

Otvaranje – zatvaranje Sam poÄ?etak EPK-a 2020. Rijeka nije planirala organizirati kao samostalni program otvaranja, već kao inkorporiranje u RijeÄ?ki karneval. Jednako je zamiĹĄljeno i zatvaranje na Karnevalu 2021.

Pritom taj suodnos EPK-a i Karnevala ne bi trebao biti pasivan, jer već 2017. kreće aktivno ponovno osmiťljavanje koncepta Karnevala s raznim partnerima. U ovom segmentu valja vidjeti kako će na to reagirati tradicionalisti.

nema odgovora, jer nema ni pitanja, ali spekulira se da rjeťenje leŞi u milijunima gradskih kreditnih kuna koje će se osloboditi kad se sljedeće godine otplate bazeni na Kantridi.

Ovdje valja istaknuti i to da pismo namjere Ministarstva kulture o sufinanciranju s 10 milijuna eura, ťto je dakle gotovo 37 posto budŞeta, nije napisala aktualna garnitura u Ministarstvu kulture. Ministar Zlatko Hasanbegović se o EPK-u joť nije oglasio.

Po pitanju infrastrukturnih ulaganja primjetan je oprez, pa se u knjizi kaĹže se da će se optimizirati postojeća i paĹžljivo graditi nova. Uz poznatu kulturnu infrastrukturu Rijeke tu je kompleks ÂťRikard BenÄ?ić kao kapitalni projekt, a spominju se i brod ÂťGalebÂŤ, Teatro Fenice, Ri-hub (ex Bernardi), rekonstrukcija Ljetne pozornice u Opatiji i Kulturno-turistiÄ?ki centar Opatija.

U knjizi ima joĹĄ rijeÄ?i o evaluacijskim planovima, europskoj dimenziji cijelog projekta, pruĹžanju pipaka prema publici koja inaÄ?e nije dio uobiÄ?ajenih kulturnih tokova, menadĹžmentu i komunikaciji s javnoťću, a zavrĹĄava porukom koja se provlaÄ?i cijelim tekstom. – Rijeka je autentiÄ?na i strastvena. Nije da piĹĄemo samo knjigu ponude, mi radimo kao da smo već dobili titulu – zakljuÄ?uju rijeÄ?ki podnositelji kandidature za EPK 2020.

Ne vidim Rijeku kao grad ÂťsluÄ?ajÂŤ, ali ne vidim je ni kao grad koji bi pod naletom kreativnih industrija i kapitala trebao postati meka za povrĹĄni turizam – Andreja KulunÄ?ić

Koliko će to sve koĹĄtati? – moglo bi biti drugo pitanje koje će zanimati javnost, jednako kao i pitanje o kapitalnim infrastrukturnim investicijama, koje su pokopale neke bivĹĄe prijestolnice kulture. Zato je i komisija za dodjelu titule oprezna, pa postavlja puno pitanja u segmentu financiranja i kapaciteta da se isporuÄ?i planirano.

Rijeka kao svoju prednost istiÄ?e 2013. godine usvojenu Kulturnu strategiju Grada Rijeke 20132020; zatim krajem 2015. godine na Gradskom vijeću izglasanu odluku o 10,3 milijuna eura koji će se utroĹĄiti na projekt EPK u razdoblju od 2016. do 2021. godine, uz odluku da se osnuje Agencija 2020 koja će upravljati cijelim projektom. Agencija je direktan produkt naputka komisije EPK-a koja je u svojoj ocjeni rijeÄ?ke kandidature pri ulasku u drugi krug spomenula da je samostalno upravljaÄ?ko tijelo najbolji naÄ?in da se provede projekt EPK-a.

PredlagaÄ?ima je bilo vaĹžno napomenuti da se EPK neće financirati iz godiĹĄnjeg izdvajanja za kulturu Grada Rijeke, već iz drugih gradskih izvora, pa donosi i tablicu projiciranih ulaganja u kulturu po godinama – dakle bez izdvajanja za EPK – pri Ä?emu je plan za 2016. Ä?ak 12 posto od ukupnog proraÄ?una Grada Rijeke. To je, kao ĹĄto znamo obzirom na stanje u gradskoj blagajni, vrlo optimistiÄ?no povećanje od 1,2 posto u odnosu na 2015. godinu.

I ukupna proraÄ?unska struktura pokazuje neke zanimljivosti. Jedna od kritika rijeÄ?koj kandidaturi u spomenutom izvjeťću komisije bio je ukupno malen budĹžet cjelokupnog projekta i malen udio gradskog novca. U finalnom prijedlogu budĹžet je povećan i iznosi ukupno 30.327.000 eura, dok je gradski udio povećan s 26 na gotovo 38 posto te sad iznosi reÄ?enih 10,3 milijuna eura. Javnog novca je ukupno Ä?ak 27.327.000 eura, dok preostalih tri milijuna eura otpada na privatni sektor.

Luka razliÄ?itosti

islim da Rijeka sadrĹži dva vaĹžna aspekta na koja sam u svom prijedlogu umjetniÄ?kog projekta za EPK reagirala.

Prvo, Rijeka je industrijski, odnosno postindustrijski grad koji je u pretvorbi izgubio viĹĄe od 25.000 radnih mjesta nakon zatvaranja velikih i povijesno znaÄ?ajnih tvornica. Drugo, Rijeka je grad na moru koji konstantno promiĹĄlja svoju poziciju unutar turizma.

Osim toga, Rijeka je i kulturni centar, nakon Zagreba meÄ‘u najjaÄ?ima, svakako vaĹžan za Hrvatsku. Osobno su me nekoliko puta zvali da izlaĹžem u Rijeci, iz MMSU-a, s nezavisne kulturne scene i sliÄ?no, i njeni potencijali unutar kulture i komunikacije preko suvremene umjetnosti su jako veliki. U isto vrijeme, Rijeka se suoÄ?ava i s problemima na svim spomenutim poljima koje smatram da je dobro promotriti i uÄ?initi vidljivijima.

Moj odgovor na to postavljen je unutar prijedloga projekta radnog naslova ÂťOd Gredelja do BenÄ?ićaÂŤ.

Zamisao je zamoliti donaciju od HĹ˝-a za tri stara vagona. I da u ÂťGredeljuÂŤ – Tvornici ĹželjezniÄ?kih vozila u Zagrebu, u steÄ?aju – ako za to bude interesa i mogućnosti, skupa s radnicima ta tri vagona preuredimo u zajedniÄ?kom radnom procesu u izloĹžbeno-edukativno-arhivski prostor. Ta bi kompozicija onda krenula na put dostupnim ĹželjezniÄ?kim rutama, zaustavljajući se na po nekoliko dana u mjestima gdje su propale tvornice, gdje su bili steÄ?ajevi, gdje je izgubljeno puno radnih mjesta, ali i na mjestima gdje su se ljudi samoorganizirali, gdje su se odvijale znaÄ?ajne radniÄ?ke borbe ili borbe zajednice za njihov javni prostor.

Kompozicija bi na kraju doĹĄla do Rijeke, gdje bi takoÄ‘er stajala i arhivirala reÄ?ena iskustva na mjestima koja su u Rijeci i okolini dostupna prugom, te svoj put zavrĹĄila unutar kompleksa ÂťRikard BenÄ?ić, odnosno novog MMSU-a.

S jedne strane kompozicija bi funkcionirala kao edukativni i arhivski prostor, sa druge kao izloŞbeni, jer bi jedan od triju vagona bio preuređen u izloŞbeni prostor, drugi u arhivski, a treći u diskurzivni, u kojem bi se raspravljalo, diskutiralo, ali i osmiťljavala i inicirala rjeťenja na svakoj od stanica.

Ali jako je bitno da Rijeku ne vidim kao grad ÂťsluÄ?ajÂŤ, u smislu neÄ?ega ĹĄto je teĹĄko, nepromjenljivo, amblem za neuspjelu tranziciju, ali ne vidim je ni kao grad koji bi pod naletom kreativnih industrija, kapitala i nekih politiÄ?kih odluka ispod radara javnosti, trebao postati meka za povrĹĄni turizam, ĹĄoping-zona ili bilo ĹĄto ĹĄto oduzima grad ljudima koji u njemu Ĺžive. Zato mi se Ä?ini vaĹžno stvoriti ĹĄto ĹĄiru platformu za povezivanje ljudi u traĹženju rjeĹĄenja i mogućnosti ukljuÄ?ivanja.

Mislim da je EPK dobra prilika da se kroz kulturnu i umjetniÄ?ku vizuru ti problemi promotre. Da Rijeka na jedan pozitivni naÄ?in bude Âťgrad sluÄ?ajÂŤ, ali u kojem se razgovara i o svim drugim takvim situacijama koje se dogaÄ‘aju u drĹžavi. Da se ne ide u djelovanje samo jednog grada i jedne situacije, nego stvore kanali i reciprocitet, da tako kaĹžem ÂťorganizamÂŤ od viĹĄe gradova, situacija i problema.

U svemu tome moja Ĺželja da koristim ĹželjezniÄ?ku prugu simboliÄ?ko je upućivanje i na taj ÂťkrvotokÂŤ, i sam oĹĄtećen i u potrebi za revitalizacijom, koji premreĹžava i dotiÄ?e sve te u pretvorbi oĹĄtećene zone.

%

Ä? ć

 –

TRI NAPUĹ TENE ZGRADE U SPLITU, ZAGREBU I RIJECI ĹĄ

ĹĄ

Ä?

Ä?

ĹĄ

Ä?

ć Ä?

Ä‘

N

Ć

GraÄ‘evinski i tehniÄ?ki ostvarivo je da se kompleks ÂťBenÄ?ić do 2020. godine privede svrsi. Pitanje je samo hoće li se i kada za to pribaviti novci – kompjutorska simulacija budućeg ÂťH-objektaÂŤ

a 15. meÄ‘unarodnoj izloĹžbi arhitekture u Veneciji – Venecijanskom bijenalu – Hrvatsku će predstavljati projekt ÂťWe need it – we do it / To trebamo – to radimoÂŤ splitskog arhitekta Dinka PeraÄ?ića i suradnika.

Njegov rad predstavlja sadrŞajnu rekonstrukciju triju napuťtenih građevina u Splitu, Rijeci i Zagrebu koje su izgubile prvobitnu namjenu ili nikad nisu bile ni privedene namjeni.

RijeÄ? je o prostorima bivĹĄe tvornice ÂťJedinstvoÂŤ u Zagrebu, nikad dovrĹĄenog Doma mladih u Splitu te H-zgrade u bivĹĄem industrijskom kompleksu ÂťRikard BenÄ?ić za koju je PeraÄ?ić izradio projekt prenamjene u Muzej moderne i suvremene umjetnosti.

Transformacija sva tri prostora poÄ?iva na ideji njihove postupne adaptacije sistemom malih ulaganja i uz aktivnu participaciju korisnika koji ih oĹživljavaju programima i prilagoÄ‘avaju svojim potrebama, ne Ä?ekajući da budu dovrĹĄeni.

Takav model ÂťosvajanjaÂŤ prostora promovirala je nezavisna scena, a u rijeÄ?kom sluÄ?aju postaje i naÄ?in rjeĹĄavanja infrastukturnih potreba gradskih kulturnih ustanova.

O predstojećem Bijenalu arhitekture i rijeÄ?kom Muzeju u nastajanju razgovarali smo s Dinkom PeraÄ?ićem. Ĺ to povezuje, a ĹĄto razlikuje projekte koje ćete predstaviti u Veneciji i na koji naÄ?in oni odgovaraju temi ÂťIzvjeťća s bojiĹĄniceÂŤ koju je postavio Ä?ileanski arhitekt Alejandro Aravena, umjetniÄ?ki direktor ovogodiĹĄnjeg Bijenala i ovogodiĹĄnji dobitnik nagrade Pritzker, najviĹĄe nagrade u arhitekturi? – Tri napuĹĄtene zgrade u Splitu, Zagrebu i Rijeci najviĹĄe povezuje Ä?injenica da ih umjetnici, ljudi iz kulture, njihova publika i sudionici stvarno trebaju i spremni su ih poÄ?eti koristiti, bez obzira na stanje u kojem se nalaze. Radi se o dinamiÄ?nim, ali i osjetljivim kulturnim procesima koji se trebaju realizirati u datom trenutku. Kada bi Ä?ekali da se ostvare obećanja o velikim i dovrĹĄenim kulturnim centrima, proĹĄlo bi njihovo vrijeme.

ĹĄ

UobiÄ?ajeni procesi izgradnje, posebno za kulturu u nastajanju, ne odgovaraju stvarnim potrebama. Arhitektura treba stvoriti uvjete da se prostori mogu ĹĄto prije poÄ?eti koristiti, ali istovremeno treba postaviti i osnove za buduće

konaÄ?no stanje. Takva arhitektura otvorene logike, koja dozvoljava da se zgrade mijenjaju, izvode u fazama i prilagoÄ‘avaju, a da pritom ne izgube svoj integritet, izazov je u ovim projektima.

Miranda VeljaÄ?ić, Emina ViĹĄnić, Slaven Tolj i ja na Bijenalu u Veneciji Ĺželimo pokazati istovremeno procese i naÄ?ine koriĹĄtenja ovih zgrada i arhitekuru koja ih podrĹžava i omogućuje. Radi se o primjerima u kojima arhitektura izlazi iz granica svoje struke i postaje dio druĹĄtvenog procesa. To je upravo ono o Ä?emu govori Aravena.

Prostor Doma mladih u Splitu i ÂťJedinstvaÂŤ u Zagrebu poÄ?eo se koristiti skvotiranjem, dok su zgrade bile uglavnom napuĹĄtene. Danas su to mjesta koja okupljaju uglavnom nezavisne inicijative, koje su se u meÄ‘uvremenu formalizirale, organizirale i u sluÄ?aju Zagreba Ä?ak formirale zajedniÄ?ku ustanovu s Gradom.

U ÂťH-zgradiÂŤ kompleksa ÂťBenÄ?ić u Rijeci već su se odvijali pojedini privremeni kulturni programi i u njoj su radile pojedine organizacije u zateÄ?enom stanju prostora. Muzej u toj zgradi ne nastaje iz ovih organizacija, kao ĹĄto je bio sluÄ?aju u Splitu i Zagrebu, već kao samostalna inicijativa Grada i Muzeja. Za useljenje se koriste metode isprobane na nezavisnoj kulturnoj sceni, koja se odluÄ?uje raditi svoje programe ne Ä?ekajući da se za njih ostvare idealni uvjeti.

Ĺ to toÄ?no pripremate za Bijenale? Kako će izgledati hrvatskih nastup? – Na Bijenalu ćemo napraviti ono ĹĄto inaÄ?e radimo kao arhitekti i voditelji prostora za kulturu.

Gradimo infrastrukturu za umjetnost, kulturu i druťtvenost. Kroz tri velika trodimenzionalna presjeka pokazujemo arhitektonsku tranformaciju ovih triju zgrada i u njima stvaramo prostore u koje će se smjestiti konkretan sadrŞaj koji pripada kulturi koju ove zgrade okupljaju.

U Veneciji će se moći vidjeti ne samo arhitektonska sudbina ovih prostora, već i Ĺživot koji ih nastanjuje, ili će tek nastati u tim prostorima. Za Muzej, ali i za druga dva primjera, ovo će biti prilika da se osim arhitekture pokaĹže i njihov kulturni i druĹĄtveni znaÄ?aj i kompleksnost. Utoliko naĹĄ nastup nije sam sebi svrha, već joĹĄ jedan korak u promiĹĄljanju i razvoju ovih mjesta za kulturu.

Nakon Bijenala Ĺželjeli bismo da panoi s presjecima budu ugraÄ‘eni u pripadajuće zgrade i da u njima posluĹže kao igraÄ?e ploÄ?e na kojima se moĹže sagledati i raditi s informacijama i obavijestima, stanjem i planovima, korisnicima i publikom.

S obzirom da su projekti koje predstavljate davno trebali biti izvedeni, moĹžemo ih promatrati i kao skup neostvarenih obećanja lokalnih vlasti i Ministarstva kulture koji su se obvezali da će ih realizirati, ali to nisu uÄ?inili. Na neki naÄ?in Ministarstvo je u Veneciji odabralo prikazati vlastite podbaÄ?aje?

&

/ 2020

– 

Prijestolnica kulture prilika je da se reafirmira ĹĄiri znaÄ?aj Rijeke i ponovno potaknu i poslovni procesi koji Ä?ine njenu bit – Dinko PeraÄ?ić

kilometara od Trsta

kilometara od Venecije

!

kilometara od Ljubljane

kilometara od Graza – Uglavnom se tu radi o propustima gradova da prepoznaju suvremenu kulturu u nastajanju kojom se mogu predstaviti svijetu i stvoriti od toga svoje nove vrijednosti. Zbog nezainteresiranosti ili nedostatka novca, ovi prostori su u loťem stanju i projekti se sporo i teťko razvijaju.

Na Ĺžalost, na taj naÄ?in gradovi zanemaruju svoj kreativni i druĹĄtveni potencijal.

Ministarstvo je dalo podrĹĄku ovim projektima, ali bez znaÄ?ajnijeg angaĹžmana nećemo vidjeti veće pomake. Bez obzira na sve, u Domu mladih i u ÂťJedinstvuÂŤ, usprkos nikakvim uvjetima, godiĹĄnje se odvija po viĹĄe stotina programa.

Nadam se da će uskoro i prostor MMSU-a u Rijeci zaĹživjeti na isti naÄ?in. IzgraÄ‘ena je dinamiÄ?na kulturna scena. Nastaju radovi, autori i procesi relevantni i u globalnom kontekstu.

Sam Alejandro Aravena nedavno je dobio nagradu Pritzker, najveće priznanje u arhitekturi, a bavi se arhitekturom na vrlo sliÄ?an naÄ?in. Izuzetan primjer je njegov projekt ÂťQuinta MonroyÂŤ u kojem je za raspoloĹživi budĹžet napravio osnovne stambene prostore i ostavio prostor za ĹĄirenje na kojem svaka obitelj ĹĄiri svoj stan, prema potrebama i mogućnostima.

Najveću britansku nagradu za umjetnost – Turner – ove je godine dobila grupa Assemble za takoÄ‘er vrlo sliÄ?no arhitektonsko i kulturno djelovanje. Oni rade na manjim projektima, Ä?esto u susjedskim zajednicama. Arhitektonskim sredstvima od niÄ?ega rade prostore od iznimne druĹĄtvene vrijednosti. Sam njihov naziv sugerira okupljanje i angaĹžiranje zajedniÄ?kih snaga. Pokazuju ĹĄto arhitektura moĹže kao sredstvo za stvaranje druĹĄtvenosti. Ovaj naÄ?in kulturnog rada je postao globalno prepoznat i relevantan. Nadam se da to gradovima i Ministarstvu kulture neĹĄto znaÄ?i i da će snaĹžnije podrĹžati kulturne procese u ovim zgradama.

Kakvu poruku Alejandro Aravena Ĺželi odaslati temom Bijenala i ĹĄto su kljuÄ?ni problem arhitekture danas na koje ukazuje? – Problemi suvremenog druĹĄtva nisu samo oblikovni i funkcionalni. Promjene u tehnologijama i trĹžiĹĄtima otvorile su sasvim nove dimenzije u kojima bi arhitektura mogla dati svoj doprinos, ali to joĹĄ uvijek slabo radi. Mislim da Aravena Ĺželi reći da se arhitekti trebaju upustiti u avanture istraĹživanja ovih novih stanja i u njima ponuditi svoje arhitektonske odgovore.

ÂťBojiĹĄniceÂŤ su sve situacije u kojima arhitektura izlazi iz zaĹĄtićenog polja vlastite domene i svojim sintetskim djelovanjem stvara nove vrijednosti. To znaÄ?i da ne radimo samo na zadacima koje vlast ili kapital postavljaju, već postajemo akteri promjena, ukljuÄ?eni u procese kao njihovi sudionici, a ne samo izvrĹĄitelji usluga.

To traĹži drugaÄ?iju svijest, drugaÄ?iju odvaĹžnost i

sasvim drugaÄ?ija znanja i angaĹžman.

Polaku odumiru paradigme nastale nakon industrijske revolucije kroz dvadeseto stoljeće i stvaraju se novi odnosi. Ako Ĺželimo imati mjesto u budućem svijetu, trebamo se presloĹžiti, zaprljati stvarnoťću i ukljuÄ?iti u tokove promjena.

Aravena drĹži da je kljuÄ? u većoj povezanosti s kontekstom i osjetljivosti na druĹĄtvene procese.

Ja se velikim dijelom s njim slaĹžem.

JoĹĄ od studentskih dana kada ste pokrenuli Platformu 9,81 viĹĄe ste okrenuti angaĹžiranom i aktivistiÄ?kom djelovanju, nego projektiranju i graÄ‘enju. Zbog Ä?ega? – Ova dva tipa rada stalno se nadopunjuju.

Platforma 9,81 mi sluĹži kao mjesto na kojem ideje mogu drĹžati svjeĹžim, na kojem ih mogu na brĹže i zanimljivije naÄ?ine razmjenjivati s drugima. Projektiranje i graÄ‘enje je iznimno odgovorno i opterećeno trĹžiĹĄnim uvjetima. ZnaÄ?ajno je sporije, ali daje konkretnije rezultate.

Upravo zavrĹĄavamo izgradnju jedne zgrade koju smo zapoÄ?eli pred jedanaest godina. Komplicirano je kroz isti format djelovati kao arhitekt projektant i biti aktivan u druĹĄtvenim procesima. Druga je dinamika rada, drugaÄ?ije su odgovornosti i oÄ?ekivanja.

Kolegama arhitektima se moj rad s nezavisnim organizacijama Ä?ini suviĹĄan. Ovima drugima smeta ĹĄto pripadam i poduzetniÄ?kom svijetu investicija i graÄ‘enja. Mislim da su te podjele besmislene. Trebamo pronaći efikasan naÄ?in da arhitekti budu graditelji jednako kao i javni intelektualci.

Âť Ä? ć ÂŤ RijeÄ?ki Muzej moderne i suvremene umjetnosti već desetljećima djeluje u neadekvatnom prostoru i vapi za novim u kojem će imati uvjete za ureÄ‘enje stalnog postava i organizaciju kompletne muzejske djelatnosti. No, djelomiÄ?nom realizacijom vaĹĄeg projekta rekonstrukcije ÂťH-objektaÂŤ to opet neće dobiti.

Kako doĹživljavate tu situaciju? – Na postojećoj lokaciji Muzej nema nikakve ĹĄanse za razvoj. Prostor je unajmljen. Nalazi se na zadnjoj etaĹži, bez vlastitog ulaza. Nigdje se ne moĹže ĹĄiriti. Dijelovi Muzeja su na razliÄ?itim lokacijama.

Postojao je projekt novog velikog Muzeja za kojeg se godinama nije moglo pronaći novce.

Muzej je bio zarobljen izmeÄ‘u postojećeg neadekvatnog prostora i neostvarivog obećanja o velikoj novoj zgradi. Gradska uprava i Muzej odluÄ?ili su prekinuti to stanje i na novoj lokaciji, koja omogućuje razvoj, krenuti stvarati novi prostor za Muzej.

Za poÄ?etak to neće biti kompletan Muzej, već prostor dovoljan da se u njemu moĹže pokrenuti rad Muzeja, posebno stvaranje izloĹžbi komunikacije s umjetnicima i publikom.

Sve se radi na naÄ?in da svaki novi novac koji se dobije, moĹže biti uloĹžen u sljedeći stadij raz-

voja. Na poÄ?etku će ostati frustracija ĹĄto Muzej nema sve potrebne sadrĹžaje, ali će biti jasno da postoje ĹĄanse i predviÄ‘en prostor u kojem će se oni dogoditi. IzmeÄ‘u situacije podstanara u malom stanu koji sanja palaÄ?u, i vlasnika koji će se useliti u kuću i tokom vremena je dograÄ‘ivati i ureÄ‘ivati, izabralo se ovo drugo.

Kako će izgledati dio prostora u koji bi MMSU trebao preseliti do lipnja 2016.? MoĹžemo li biti sigurni da će se taj rok ispoĹĄtovati i do koje su faze odmakli radovi? – U tijeku je zamjena prozora i vrata kojima će se zatvoriti prostor. Prostor je poÄ?iťćen i poruĹĄen je veći dio suviĹĄnih zidova. U pripremi su jednostavni zahvati kojima prostor treba doves-

TrĹžnica u Vodicama Krajem proĹĄle godine osvojili ste nagradu ÂťPiranesiÂŤ za projekt nove trĹžnice i ribarnice u Vodicama koja je nedavno nominirana i za glavnu godiĹĄnju nagradu UdruĹženja hrvatskih arhitekata. Kakva je to trĹžnica, po Ä?emu je specifiÄ?na?

Spominjali ste njezin ljekoviti uÄ?inak na urbanistiÄ?ki nered Vodica. – TrĹžnica je nastala u prostoru straĹžnjeg dvoriĹĄta trgovaÄ?kousluĹžnog kompleksa, nakon ĹĄto je on privatiziran i fragmentiran u velik broj privatnih lokala. Njihovim ĹĄirenjem nastao je nered u prostoru. Ostali javni prostor u Vodicama, uslijed tranzicije i slabo kontrolirane gradnje za turizam je uglavnom potroĹĄen. Ostalo je malo mjesta na kojima se mogu stvoriti nove javne vrijednosti.

Ova niĹĄa u javnom prostoru je jedna od njih.

Projekt trĹžnice je pokuĹĄao pomiriti nemirne volumene postojećih zgrada i nepravilosti u prostoru. Nastojao je ublaĹžiti zateÄ?eno stanje i stvoriti novo mjesto i vrijedan javni prostor na korist i uĹžitak graÄ‘anima i gostima. Tri povezana krova rade visoku nadstreĹĄnicu koja natkriva trĹžnicu i objedinjuje aktivnosti na njoj u jedan prostor umjesto niza malih, pojedinaÄ?no natkrivenih ĹĄtandova.

Uz trĹžnicu smo uredili pjeĹĄaÄ?ku ulicu, tako da sama trĹžnica, koja je dio ĹĄetnice, djeluje kao izniman dodatak javnom prostoru, a ne kao izdvojena graÄ‘evina. ViĹĄe detalja je napravljeno kako bi Ĺživot na njoj bio ugodan i poticao druĹĄtvenost. UgraÄ‘eni su pomiÄ?ni vjetrobrani, klupe u polukruĹžnom postavu koje vole koristiti penzioneri, oglasna ploÄ?a s dnevnim obavijestima i osmrtnicama i viĹĄe detalja opreme prodajnih stolova koji rad prodavaÄ?a Ä?ine udobnijim. TrĹžnica ljeti radi i noću, a prodavaÄ?i, zbog dobre potraĹžnje, stalno traĹže produljenje radnog vremena.

Materijalima i suvremenim tehniÄ?kim rjeĹĄenjima testirali smo granice lokalne graÄ‘evinske industrije. Ne zbog hira, već iz namjere da potaknemo novo znanje i vjeĹĄtine u lokalnom okruĹženju. TrĹžnica je sada dokaz da su neke stvari moguće.

Nadam se da će posluŞiti kao primjer i ostalima u tom prostoru da se razvijaju i koriste nove tehnologije.

Cilj cijelog poduhvata bio je odmaknuti se od stereotipa Mediterana kao usporenog i zaostalog, i stvoriti mediteranski ambijent koji je Ĺživotan, ali i napredan.

'

NajvaĹžniji aspekt rijeÄ?ke kandidature je ĹĄto ona sili na suoÄ?avanje sa stanjem u kojem se grad nalazi i na definiranje onoga ĹĄto grad Ĺželi biti – SaĹĄa Randić

ti u upotrebljivo stanje. To znaÄ?i da bude Ä?ist, zatvoren, grijan, siguran i opremljen osnovnim prostorima i opremom za rad. Skromno, ali dovoljno da se moĹže poÄ?eti koristiti.

To će biti prvi korak, na koji će se moći bez problema nastaviti sljedeći radovi na uređenju.

Radovi su u tijeku. U lipnju će se u prostoru moći odvijati neka događanja, ali s kompletnim preseljenjem ne treba Şuriti.

Najprije je skvotirana, a zatim formalizirana, danas okuplja nezavisnu scenu – bivťa tvornica Jedinstvo

Osim za rekonstrukciju ÂťH-objektaÂŤ angaĹžirani ste i kao koordinator cijelog projekta revitalizacije bloka ÂťBenÄ?ićaÂŤ. Jeste li zadovoljni njegovim napredovanjem i ĹĄto toÄ?no podrazumijeva vaĹĄa koordinatorska uloga? – Koordinirao sam rad na projektu revitalizacije bloka ÂťBenÄ?ić u fazi pripreme projektnih zadataka i razrade projekata izmeÄ‘u projektanata zgrada i projektanta ureÄ‘enja vanjskih povrĹĄina u bloku. Projekti zgrada su zavrĹĄeni, dok se kod projekta ureÄ‘enja vanjskih povrĹĄina pojavio niz problema i taj projekt se razvijao vlastitom dinamikom. Budući da su zavrĹĄeni projekti zgrada, prestala je i moja uloga koordinatora.

Projekt svih sadrŞaja u bloku sada je u fazi da iz etape izrade projektne dokumentacije treba preći u etapu realizacije. Na H-zgradi traju radovi; uskoro bi trebali krenuti i na Upravnoj zgradi. Ove radove trebala bi pratiti infrastruktura koja je dio uređenja vanjskih povrťina.

U napuĹĄtenom i derutnom industrijskom kompleksu nove bi prostore trebali dobiti i Muzej grada te Gradska knjiĹžnica, a kao novi sadrĹžaj planirana je i DjeÄ?ja kuća. Kakvi su, po vaĹĄem sudu, izgledi da se sve to i ostvari do 2020. godine? – GraÄ‘evinski i tehniÄ?ki to je ostvarivo. Naravno, pitanje je hoće li se i kada za to pribaviti novci.

Rijeka je vrlo malo ulagala u kulturnu infrastrukturu. Kakva je situacija u Splitu iz kojeg dolazite? – Split je u zadnjih 25 godina uloŞio u nekoliko objekata u kulturi: Galeriju umjetnina, Galeriju Vidović, Kazaliťte lutaka, Etnografski muzej, Gradsku knjiŞnicu, Muzej Grada i niz drugih, manjih ili većih adaptacija na drugim zgradama.

UloĹženo je i u baĹĄtinu, ĹĄto je kompatibilno i isplativo u logici grada koji svoj razvoj bazira na turizmu. U kontekstu naĹĄe ekonomske situacije, ulaganja je bilo i nadam se da će se nastaviti, posebno u Dom mladih koji je najznaÄ?ajniji scenski i izloĹžbeni prostor, i ujedno najdinamiÄ?nije mjesto za stvaranje nove suvremene kulture.

Treba pronaći efikasan naÄ?in da arhitekti budu graditelji jednako kao i javni intelektualci – nedovrĹĄeni Dom mladih u Splitu

Rijeka i EPK Uskoro bismo trebali saznati koji će hrvatski grad ponijeti naslov Europske prijestolnice kulture 2020. Kako procjenjujete izglede Rijeke? – Volio bih da Rijeka dobije ovu priliku. Kulturni potencijal u Rijeci vrlo je visok i nadam se da ga se neće ostaviti nerealiziranog, bilo kroz Prijestolnicu kulture, ili bilo koji drugi proces.

Rijeka je globalan grad. Ona je puno viĹĄe dio globalnih trgovaÄ?kih i poslovnih ruta, nego ĹĄto je to grad s autonomnom lokalnom logikom. O Rijeci ima smisla misliti u kontekstu meÄ‘unarodnih mreĹža. Njena povijest i razlog postojanja su poslovni, za razliku od – recimo – Splita, Ä?iji je razlog postojanja politika i hedonizam, od Dioklecijana do festivala Ultra.

Zadnjih desetljeća propuĹĄtena je prilika da se Rijeka razvije kao dio globalnih logistiÄ?kih i proizvodnih tokova kojima pripada.

Prijestolnica kulture je prilika da se reafirmira ĹĄiri znaÄ?aj Rijeke i na taj naÄ?in ponovno potaknu i drugi procesi, posebno oni poslovni koji Ä?ine njenu bit.

ť ć

Prepoznati nove vrijednosti

Ä?

ĹĄ

Ĺž

Ĺž

–

islim da je mnoge iznenadila odluka da se grad kandidira za Europsku prijestolnicu kulture. Rijeka se prije svega prepoznaje po ulaganjima u sport; od bazena, dvorana, do sada dva nogometna stadiona, dok je zadnja kapitalna investicija u kulturi joť iz 70-tih, kada je sagrađen Muzej narodne revolucije, danas Muzej grada Rijeke.

Promjena odnosa prema kulturi, koju sugerira ova kandidatura, je ohrabrujući znak za kljuÄ?ne gradske projekte poput knjiĹžnice, ili potencijalnu obnovu manifestacija po kojima je Rijeka bila prepoznata na europskoj karti, kao ĹĄto je MeÄ‘unarodni bijenale crteĹža.

No meni se Ä?ini da je moĹžda vaĹžniji aspekt ove kandidature ĹĄto ona sili na suoÄ?avanje sa stanjem u kojem se grad nalazi, i definiranje onoga ĹĄto grad Ĺželi biti. To i je fundamentalna uloga kulture u druĹĄtvu.

Rijeka ima evidentan problem s Ä?injenicom da viĹĄe nije grad koji raste, nego se smanjuje. To moĹžda nije poĹželjno, ali je sasvim normalno. Poput Rijeke je gotovo 30 posto europskih gradova. Trst se, uostalom, nalazi u sliÄ?noj poziciji kao i Rijeka.

Bitno je prepoznati nove vrijednosti koje ova situacija nudi. Ne mislim da je rjeĹĄenje u nostalgiÄ?nom zazivanju proĹĄlosti. O vrlo sliÄ?noj temi, ali iz osobne perspektive, govori Sorentinov film ÂťMladostÂŤ – bavi se odnosom prema budućnosti i oÄ?ekivanjima ljudi u 80-tim godinama svog Ĺživota, koji se ne svodi na refleksiju proĹĄlog vremena. Ĺ to se samog projekta Europske prijestolnice kulture tiÄ?e, on je ambivalentan kao i drugi EU projekti.

Projekt EPK (tada Europski grad kulture)

nastao je 1985. na poticaj Meline Mercouri i Jacka Langa, koji su nastojali postaviti kulturu u srediĹĄte europskih integracijskih procesa, izjednaÄ?avajući je s do tada dominantim politiÄ?kim i ekonomskim pitanjima. Kultura je imala kohezijsku ulogu u stvaranju novog, zajedniÄ?kog prostora, naglaĹĄavanjem bogatstva razliÄ?itih identiteta, kao posebnosti novog nadnacionalnog europskog identiteta.

Od tog perioda do danas uloga kulture u politici EU-a se znaÄ?ajno mijenja. Nakon uspjeĹĄne integracije bloka deset zemalja 2004. godine smanjuje se potreba za kohezijskom ulogom kulture, a s ekonomskom krizom nestaje i drĹžava blagostanja.

Kultura je od fundamentale druťtvene vrijednosti – stvaraoca novog identiteta – postala ekonomska kategorija. Danas se kultura gleda kroz okvir kreativnih i kulturnih industrija i njihovu ekonomsku uspjeťnost.

To je dovelo do ukidanja niza potpora Ä?ak i u zemljama poput Nizozemske, koja je prije ulagala velika sredstva u kulturu.

U tom novom ustroju sve manji je prostor za financiranje tradicionalne kulturne produkcije, poput izdavaĹĄtva i izloĹžbi, a posebno neprofitnih projekata. Kulturnu industriju Europe Ä?ine primjerice BBC, Nova TV, Jutarnji list, festival Ultra ili snimanje serijala ÂťIgre prijestoljaÂŤ.

S druge strane, EPK potiÄ?e lokalne inicijative i integrativne projekte koji su u osnovi neprofitni. Tu je glavni problem projekta Europske prijestolnice kulture, jer je trenutno u raskoraku s drugim ciljevima i raspoloĹživim izvorima financiranja, ĹĄto posljediÄ?no oteĹžava mogućnost realizacije.

/ 2020

RIJECI JE, BEZ DVOJBE, POTREBNA EUROPA, ALI I EUROPA TREBA RIJEKU

Ä‘

Ä?

R

Ć

ijeÄ?kom EPK timu pridruĹžio se i Chris Torch kao programski direktor. Torch je vezan svojim radom za Rijeku od 2005. godine putem projekata SEAS i CORNERS te je dobro upoznat s rijeÄ?kom umjetniÄ?kom scenom s kojom je imao prilike suraÄ‘ivati. TakoÄ‘er je sukreator programa Unicult 2020. OsnivaÄ? je Interculta, nezavisne jedinice za produkciju i podrĹĄku lokalnim i meÄ‘unarodnim kulturnim aktivnostima u Stockholmu.

Njegov rad povezuje umjetnost sa stanjem druĹĄtva i nadopunjuje umjetniÄ?ke izraze s intelektualnom i politiÄ?kom odgovornoťću. Nadilazeći potragu za umjetniÄ?kim vrijednostima, njegovi projekti potaknuli su dijalog tamo gdje ga nije bilo, detektirajući nedostatke u druĹĄtvu. Cilj Intercultove umjetniÄ?ke produkcije je stvaranje okvira za povezivanje kultura i omogućavanje njihove interakcije. TakoÄ‘er, cilj im je poticanje javne rasprave o problemima socijalne integracije, multikulturnih identiteta i urbane regeneracije. Osim idejnog rada na opseĹžnim projektima, Torch se bavi i razvijanjem interkulturalnih politika u Ĺ vedskoj i drugim zemljama Europe.

Ä? ĹĄ Redovito odrĹžava predavanja i Ä?lan je vijeća Culture Action Europe, najutjecajnije platforme za razvoj kulturnih politika. Od ranije je Ä?lan vijeća organizacija kao ĹĄto su Forum europskih muzeja, Platforma za Interkulturalnu Europu i River//Cities. TakoÄ‘er, suosnivaÄ? je udruge Theorema za promicanje rada mladih istoÄ?noeuropskih umjetnika.

Chris Torch je bio dio tima koji je osigurao talijanskom gradu Matera titulu Europske prijestolnice kulture 2019. godine. Razgovor s ovim struÄ?njakom za kulturalni menadĹžment i kulturne politike poÄ?injemo pitanjem kakva su mu iskustva s kandidaturom Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture. – OduĹĄevljen sam Rijekom od kad sam je prvi put posjetio prije viĹĄe od deset godina. Mislim da je Rijeka s ukorijenjenim lokalnim identitetom i razvijanjem meÄ‘unarodne perspektive izvrstan

KazaliĹĄna karijera Chris Torch roÄ‘en je u Clevelandu (Ohio, SAD). Sedamdesetih godina bio je glumac u legendarnom The Living Theatreu koji su osnovali Judith Malina i Julian Beck. U Ĺ vedsku doseljava krajem 1970-ih i osniva nezavisno kazaliĹĄte Jordcirkus, gdje je radio kao glumac, ravnatelj i scenograf. Svoju karijeru glumca i kazaliĹĄnog redatelja proĹĄirio je na podruÄ?je kazaliĹĄnog menadĹžmenta, produkciju i javni govor, te na ĹĄirenje interkulturalnog dijaloga.

kandidat. Suradnja s Rijeka EPK timom za mene je bio inspirativan timski rad. Tim je formiran s posebnom jasnoćom. Trebalo je mnoge ideje povezati u jednu kohezivnu cjelinu. Kombinacija naĹĄih iskustava, od europske kulturne politike do lokalnih umjetniÄ?kih inicijativa, uÄ?inila je proces ÂťvrućimÂŤ i prepunim kritiÄ?kog promiĹĄljanja.

Grad Rijeka i Primorsko-goranska Ĺžupanija obuhvaćaju sve potrebne elemente: dobro voÄ‘ene i kreativne institucije, dinamiÄ?nu neovisnu arenu te znatiĹželjne i kritiÄ?ki raspoloĹžene graÄ‘ane. Prijavna knjiga Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine ustvari je ĹĄestogodiĹĄnja strategija kulturnog razvoja Rijeke. U tom smislu kulturu zamiĹĄljamo kao poticaj i poveznicu s ostalim aspektima grada – urbanim planiranjem, edukacijom i socijalnim izazovima.

Moj dio posla bio je da koordiniram, inspiriram, propitujem i zadrĹžavam fokus na Rijeci kao europskom gradu te Primorsko-goranskoj Ĺžupaniji kao europskoj regiji. Biti ukljuÄ?en u neĹĄto takvo predstavlja mi izuzetno zadovoljstvo.

Što nam moŞete reći o iskustvu s Materom?

Kako ste uspjeli u tome da Matera bude proglaĹĄena Europskom prijestolnicom kulture za 2019. godinu? – Rad na projektu Matera 2019 bio je drugaÄ?ijeg karaktera. RijeÄ? je o mnogo manjem gradu sa svega nekoliko kulturnih institucija i velikom potrebom za prepoznavanjem. Zapravo, izbor Matere za EPK 2019. bilo je ohrabrujuće iznenaÄ‘enje za sve nas. Jedan od aspekata koji je utjecao na izbor Panela je obveza Âťizgradnje kapacitetaÂŤ te razvijanje menadĹžmenta i interkulturalne kompetencije grada. Odjek toga vidljiv je u programu ÂťOne RIVER: LearningÂŤ Rijeka 2020.

Neke od koncepata Matere prenio sam i u program Rijeka 2020, gdje su uvjeti za implementaciju Âťkrivulje uÄ?enjaÂŤ joĹĄ bolji. Partnerstvo sa SveuÄ?iliĹĄtem u Rijeci; jedinstveni koncepti Rehub i Rijeka resurs i integracija kapaciteta – sve to pruĹža osnovu za jaÄ?anje mogućnosti grada.

S druge strane, Matera 2019 se nakon izbora naĹĄla u problemima i to zbog manjka politiÄ?kog konsenzusa i stabilnosti. Rijeka je nauÄ?ila iz proĹĄlosti: politiÄ?ki konsenzus oko vizije Rijeke 2020 jednoglasan je i ohrabrujući. Ĺ to mislite o europskoj dimenziji Rijeke? – Rijeci je, bez ikakve dvojbe, potrebna Europa. Isto tako, gradovi poput Rijeke potrebni su Europi, jer je rijeÄ? o dinamiÄ?nim gradovima koji su se odvaĹžili transformirati od postindustrijskog prema kreativnosti. Dobro smo se pripremili za izazove europske dimenzije Rijeke. Lokalne kulturne inicijative, poput ÂťDrugog moraÂŤ, imaju bogato iskustvo u meÄ‘unarodnoj razmjeni. SveuÄ?iliĹĄte u Rijeci razvilo je plodne suradnje s institucijama diljem Europe. RijeÄ?ke umjetniÄ?ke institucije, kao ĹĄto su HNK Ivana pl. Zajca, Art-kino Croatia i MMSU, imaju veliku europsku reputaciju i razvile su ĹĄiroku mreĹžu partnera.

Naravno, uvijek postoji prostor za poboljĹĄanje.

Rijeka 2020 moĹže pruĹžiti upravo taj dodatni poticaj za podizanje ambicija umjetnika, politiÄ?kih voÄ‘a i publike. DugoroÄ?ni cilj je grad koji razumije i stvara kulturna iskustva s univerzalnim znaÄ?enjem, otvarajući ĹĄire umjetniÄ?ko trĹžiĹĄte, poboljĹĄavajući vjeĹĄtine i privlaÄ?eći veću europsku paĹžnju.

Kako titula Europske prijestolnice kulture moĹže poboljĹĄati Ĺživot u Rijeci? – Naslov Europske prijestolnice kulture zahtijeva jasnu viziju. Kulturna politika mora biti integrirana u druge aspekte grada. Programski pravci kao ĹĄto su ÂťCiglena kućaÂŤ – orijentirana na djecu i mlade, i ÂťKuhinjaÂŤ koja naglaĹĄava zajedniÄ?ka migracijska iskustva, popunjavamo praznine u kulturnoj i druĹĄtvenoj strukturi Rijeke. Programski pravac ÂťSlatko & SlanoÂŤ pak potiÄ?e javnu raspravu o urbanom planiranju. Pritom je potrebno naglasiti dva bitna dugoroÄ?na aspekta:

Prvo – grad razvija nove vjeťtine i konkurentnu prednost kroz povećanu internacionalizaciju. Živimo u sloŞenom i globaliziranom svijetu.

Sva iskustva koja pomaŞu pomaknuti nas izvan nacionalnih granica i lokalne kratkovidnosti donijet će iznimno poboljťanje.

Drugo – grad privlaÄ?i meÄ‘unarodnu pozornost kroz titulu EPK-a, ĹĄto rezultira s viĹĄe posjetitelja i povećanim znaÄ?enjem grada. Kulturni turizam donosi dublju razmjenu i ekonomski tok.

Vi ste izvorno glumac i kazaliĹĄni redatelj.

Imate li neke savjete za HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci? – Hrvatskom narodnom kazaliťtu u Rijeci nije potreban moj savjet. Mislim da oni dobro rade.

JoĹĄ uvijek se smatram Ä?ovjekom od kazaliĹĄta i za mene je djelovanje uprave HNK-a Ivana pl. Zajca impresivno u svakom pogledu. Stoga je lako povećati doseg rijeÄ?kog kazaliĹĄta, kako u Rijeci tako i na meÄ‘unarodnom planu.

Posao HNK-a Ivana pl. Zajca zasluĹžuje paĹžnju. Programski pravac ÂťSezone moćiÂŤ, pod vodstvom rijeÄ?kog HNK-a, prilika je da se u Rijeku dovedu neki od najvaĹžnijih europskih kazaliĹĄnih umjetnika.

To će poboljĹĄati mogućnosti kazaliĹĄta u tehniÄ?kom i umjetniÄ?kom smislu te u javnoj sferi.

Naslov Europske prijestolnice kulture zahtijeva jasnu viziju. Kulturna politika mora biti integrirana u druge aspekte grada – Chris Torch

– Ä?

KARNEVAL JE RIJEÄŒKI BREND

Ĺž

ĹĄ ĹĄ

Ä?

Ä? Âť Ä? ÂŤ

D

Ć Ć

a je RijeÄ?ki karneval dio programa kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine, nikoga, tko imalo zna o Rijeci i rijeÄ?koj karnevalskoj tradiciji, ne bi

trebalo Ä?uditi. Trajanjem dugim sedam stoljeća i enormno velikim utjecajem na druĹĄtvenu zajednicu iz koje potiÄ?e i u kojoj obitava, RijeÄ?ki je karneval već odavno izborio titulu najpoznatijeg i najmasovnijeg javnog dogaÄ‘anja na podruÄ?ju Kvarnera, a na globalnom vrlo visoko mjesto na ljestvici europskih top zbivanja.

Dvije veliÄ?anstvene karnevalske povorke ĹĄto u srce grada privuku viĹĄe od sto tisuća gledatelja, a u svoje redove viĹĄe od deset tisuća karnevalista, te brojna druĹĄtvena zbivanja ukomponirana u karnevalske dane, uÄ?inile su ga jednim od najposebnijih karnevala u Europi, te zasigurno najznaÄ?ajnijim, najmasovnijim i najprofesionalnije organiziranim karnevalom u Hrvatskoj. Uza sve to RijeÄ?ki je karneval uvrĹĄten na listu 500 najvaĹžnijih zbivanja u Europi (Top 500 European Events), list Sunday Times ga je proglasio jednim od najegzotiÄ?nijih dogaÄ‘aja u svijetu, a TuristiÄ?ka zajednica grada Rijeke dobila je nagradu ÂťZlatno

turistiÄ?ko srceÂŤ kao organizator najbolje turistiÄ?ke manifestacije jugoistoÄ?ne Europe u 2009. godini.

RijeÄ?ki je karneval rijeÄ?ki brend. RijeÄ?ka prepoznatljivost i kao takav neizostavni je dio kandidature rodnog si grada za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine u koju Rijeka ulazi uz slogan ÂťRijeka 2020 – Luka razliÄ?itostiÂŤ. Bazira je na kulturnom programu koji će tematizirati inherentno rijeÄ?ke teme rada, vode i migracija, jednako znaÄ?ajne za sadaĹĄnjost i budućnost Europe, te na RijeÄ?kom karnevalu kao jednom od najvidljivijih i u ostatku svijeta najprepoznatljivijim izvorno rijeÄ?kim zbivanjem. Upravo s njim bi Rijeka uĹĄla i izaĹĄla iz godine u kojoj bi nosila titulu europske prijestolnice kulture. Karneval bi 2020. rijeÄ?ku ÂťpoÄ?asnu godinuÂŤ otvorio i zatvorio.

Kako, na koji naÄ?in, koji su resursi za takav poduhvat, ĹĄto bi trebalo mijenjati u karnevalu, ĹĄto koristiti takvo kakvo jest? Zasigurno je osnova svega dugogodiĹĄnja tradicija, odnosno Ä?injenica da se RijeÄ?ki karneval uspio odrĹžati i rasti upravo na temeljima i poganske i krťćanske izvornosti.

Kao i grad u kojem je iznikao, stoljećima je sebe davao drugima, ali i uzimao od drugih ono ťto mu se svidjelo. No, u osnovi svega uvijek su bile

Otvoreni smo i slobodni od ksenofobije – Vlado Simcich Vava

Dobro nam doĹĄle razliÄ?itosti! eseli me ambicija koju su gradske strukture pokazale prema inicijativi. Kako i inaÄ?e u svojim razmiĹĄljanjima, koje iznosim samoinicijativno u pisanim i elektroniÄ?kim medijima, istiÄ?em da je Rijeka iznimno stari grad, svojevrsni Âťmelting potÂŤ ne samo raznih kultura već i civilizacija, bilo bi od iznimne vaĹžnosti kad bi naĹĄ otvoreni, i – Ĺželim vjerovati u to – od ksenofobije slobodni prostor, dobio priliku za realizaciju ovih predloĹženih platformi za daljnje razvijanje svih potencijala, kako ljudskih, tako i onih koji se tiÄ?u infrastrukture.

U sluÄ?aju da Rijeka zaista osvoji prestiĹžnu titulu Europske prijestolnice kulture ne bismo viĹĄe, mi lokalci, sebe doĹživljavali stanovnicima grada na koji prolaznici nehotiÄ?no nabasaju i dobacuju nam hladne, nezainteresirane i pomalo saĹžalne poglede, već postajemo zaista

prijestolnicom – nezaobilaznom geografskom toÄ?kom u itinerarima modernih hodoÄ?asnika umjetnosti, arhitekture i kulture.

Zbogom klaustrofobiji, stisnutoj utrobi – welcome, benvenuti, wilkommen, bienvenue – dobro nam doĹĄle beskrajne mogućnosti razliÄ?itosti!

U samom poÄ?etku inicijative i osobno sam sudjelovao prijedlozima i idejama. No Ĺživot ima nepredvidljive smjerove pa sam u posljednjih godinu dana ipak koncentriran na neke sasvim druge stvari i stoga se ne drĹžim kompetentnim prosuÄ‘ivati o predloĹženom konceptu jer ga jednostavno nisam niti imao vremena paĹžljivo prouÄ?iti.

Ipak, siguran sam da su uoÄ?ene manjkavosti na koje su upozoreni kreatori koncepta korigirane i da je Grad zaista spreman preuzeti na sebe Veliku Odgovornost organizacije EPK-a.

/ 2020

dvije stvari – maska i dinamika.

Tijekom svih tih stoljeća RijeÄ?ki je karneval doĹživljavao transformacije, mijenjao se i donosio novo. No nikad nije zaboravio ili odbacio staro.

Spoj tradicijskih maski i onih ťto ih donosi novo doba, kombinacija je s kojom bi Karneval trebao Rijeci pomoći i u dobivanju titule Europske prijestolnice kulture i tijekom njezinog trajanja.

Izbjegavajući soluciju spektakla, jer to RijeÄ?ki karneval nikad nije i nikad ne bi trebao biti, oslanjajući se na ono iskonsko ĹĄto pod svojom maskom baĹĄtini, te otvarajući ĹĄirom vrata onom modernom ĹĄto neminovno donosi danaĹĄnjica, pogled je s kojim bi RijeÄ?ki karneval, neovisno dobila Rijeka titulu Europske prijestolnice kulture ili ne, trebala gledati u budućnost.

ĹĄ

Koji su i kakvi su korijeni RijeÄ?kog karnevala svi znaju, no ĹĄto je to novo ĹĄto bi on trebao ÂťpustitiÂŤ u svoje redove? Odgovor je jednostavan – sve ono ĹĄto generacijama koje dolaze odgovara, a ne naruĹĄava smisao postojanja ovog dogaÄ‘anja ili pak na bilo koji naÄ?in vrijeÄ‘a osjećaje starijih generacija. PoÄ?evĹĄi od glazbe koju Karneval ÂťsviraÂŤ, preko dogaÄ‘anja, do organizacije.

Da bi se uspjeĹĄno sljubilo staro i novo rijeÄ?ko karnevalsko ruho treba i vremena, i strpljenja, i promiĹĄljanja. Baza svega bi trebala biti suradnja sa samim karnevalistima, odnosno karnevalskim gru-

ć Ä?

Ĺž

ĹĄ

ć

! "

#

pama. Razmjena miĹĄljenja, ideja, znanja i saznanja.

Hoće li to biti putem radionica, priÄ?aonica ili neÄ?eg trećeg, sasvim je nevaĹžno. Bitna je komunikacija.

Osim samih karnevalista u projekt svojevrsne ÂťrevitalizacijeÂŤ Karnevala trebalo bi ukljuÄ?iti i udruge sa ĹĄireg rijeÄ?kog podruÄ?ja, a poglavito one na kojima i svijet i karneval ostaju, a to su mladi naraĹĄtaji – vrtićari, osnovnoĹĄkolci, srednjoĹĄkolci i studenti. Jer, oni su zamaĹĄnjak svih karnevala koji dolaze. Trebalo bi ukljuÄ?iti i svaki trg, i svaku uliÄ?icu u srcu grada jer nije Karneval samo Korzo, i nije Karneval samo povorka. Kao i brojne, te raznovrsne umjetnike koji egzistiraju u Rijeci.

Uza sve to svakako bi trebalo prouÄ?iti iskustva ostalih europskih Karnevala, razgovarati s njihovim organizatorima, zatraĹžiti i savjet, i pomoć.

Onog trenutka kad u vrijeme Karnevala, ili kako to ovdaĹĄnji puk koji taj Karneval Ĺživi istinski i svim srcem zna reći – va vrime Mesopusta, Rijeka bude na jednom trgu plesala, na drugom pjevala, u jednoj galeriji izlagala, u kazaliĹĄtu masku predstavljala, u ĹĄkolama i vrtićima ju izraÄ‘ivala, na ulicama je putem uliÄ?nih sviraÄ?a ili performera popularizirala, a u povorkama ju ponosno i u urbanom i u ruralnom ritmu nosila, proces transformacije i rasta rijeÄ?kog brenda zvanog Karneval zavrĹĄit će.

PoÄ?eti bi trebao već iduće pusne godine, neovisno ĹĄto 24. oĹžujka odluÄ?ila Komisija za dodjelu titule Europske prijestolnice kulture.

glasova ZA, 0 PROTIV i 6 suzdrŞanih u Gradskom vijeću Grada Rijeke prilikom glasanja o kandidaturi Rijeke za EPK 2020

ć ť

Rijeka je najeuropskiji grad u Hrvatskoj Titula bi pomogla da Rijeka dobije dodatnu europsku vidljivost – Oliver Frljić

ijeka je zasluŞila titulu Europske prijestolnice kulture zato ťto je najeuropskiji grad u Hrvatskoj i brana protiv nadiruće netolerancije u hrvatskom druťtvu.

U trenutku kad su europske vrijednosti u krizi, vaĹžno je dodatno boriti se za njih. Europa nije zatvaranje granica pred izbjeglicama, već prihvaćanje svih oblika razliÄ?itosti.

Aplikacija, u kojoj je sudjelovao i ÂťZajcÂŤ, ukljuÄ?uje suradnju s nizom europskih gradova koji su u jednom dijelu svoje povijesti, kao i Rijeka, bili podijeljeni ili su danas podijeljeni.

Pismo namjere uputile su nam renomirane kazaliĹĄne kuće iz Berlina, Bruxellesa, Gdanjska, kao i umjetnici Jan Lauwers, Krystian Lupa, Oskaras KorĹĄunovas, Goran Stefanovski te kazaliĹĄna skupina Rimini Protokoll. ÄŒinjenica da svi

oni izraŞavaju spremnost suradnje s naťim gradom i kazaliťtem, pokazuje da Rijeka već jest relevantna u europskom kazaliťnom kontekstu.

Ova titula bi pomogla da Rijeka, na Ä?emu ÂťZajcÂŤ već uvelike radi, dobije i dodatnu europsku vidljivost. Podsjećam da ćemo mi ove godine imati meÄ‘unarodnu koprodukciju s nizom europskih kazaliĹĄnih institucija, ukljuÄ?ujući i Ä?uveni beÄ?ki Wiener Festwochen, Ä?ime već pokuĹĄavamo Rijeku upisati kao vaĹžnu kulturnu i kazaliĹĄnu destinaciju na europskoj mapi. TakoÄ‘er, nije zanemariva ni mogućnost infrastrukturnih ulaganja u rijeÄ?ku kulturu.

SuĹživot razliÄ?itosti je, po meni, najznaÄ?ajnija europska dimenzija Rijeke. To, naravno, nije neĹĄto ĹĄto je dano jednom zauvijek, nego neĹĄto na Ä?emu treba uvijek iznova raditi.

!

Ć ć

Ä?

ZASLUŽENO UZAJAMNO NEPOVJERENJE  Ş

ÂŤ

Ä‘ Ä‘ Ä? Ä?

V

EU zemalja Ă— 2 susjedstva Ă— 15 udruga / ĹĄkola / grupa = 840 europskih veza

Ć

uk Ćosić je digitalni umjetnik povezan s nastankom internetske umjetnosti koji se paralelno bavi i konzultantskim i komunikacijskim poslom u vezi s internetom.

No nama će ovdje biti zanimljiv i kao kreator priliÄ?no zgodne sintagme ÂťzasluĹženo uzajamno nepovjerenjeÂŤ. Sintagma je miĹĄljena kao slika odnosa izmeÄ‘u graÄ‘ana i njihove vlasti, a opisuje uostalom i odnose u gradu na RjeÄ?ini koji se, eto, natjeÄ?e za titulu Europske prijestolnice kulture 2020. Ćosić ovdje upada kao komunikacijski struÄ?njak kojeg je angaĹžirao Grad Rijeka na razliÄ?itim poslovima marketinga i komunikacije, pa figurira i kao neformalni urednik rijeÄ?ke prijavne knjige. Odgovor na pitanje zaĹĄto bi Grad Rijeka angaĹžirao vlasnika reÄ?ene sintagme moĹžda je jasniji ako se kaĹže da je ÂťCoolinarikaÂŤ njegov projekt te da je radio sa svim poznatim korporacijama u Sloveniji, a i mnogima u Hrvatskoj.

Ćosić komunikaciju ne promiĹĄlja linerno i jednoobrazno; on je sagledava kao proizvodnju dodane vrijednosti pa je u tom kontekstu kreirao jedan od vidljivijih projekata u rijeÄ?koj kandidaturi – Ri-hub – u jednome svom segmentu unikatan prostor na kojem bi se trebalo poniĹĄtiti ÂťzasluĹženo uzajamno nepovjerenjeÂŤ naoko jednostavnim naÄ?inom: dovoÄ‘enjem aktera u isti radni prostor.

Objaťenjenja smo potraŞili u razgovoru s Ćosićem.

Iz knjige se dade iĹĄÄ?itati da se radi o inovacijskom projektu u smislu upravljanja gradskim strukturama. Koliko sam shvatio, radi se Ä?ak i o fiziÄ?kom izmjeĹĄtanju dijela gradskih

U Ri-hubu će biti i zeÄ?eva Ĺ to se Ri-huba tiÄ?e, potrudit ćemo se da svaki tjedan kroz pet godina imamo gostovanja ljudi iz europskog prostora koji su u svojim sredinama odradili neki tip projekta koji sliÄ?i na graÄ‘ansku inicijativu provedenu uz pomoć Grada. I to mislim da je fora kod ove naĹĄe recepture: na jedno mjesto staviti vlast i aktivne graÄ‘ane s idejama i projektima, ali onda im dovesti i one koji su već istrÄ?ali, kao zec u atletici.

Ima tako jedan krasan sluÄ?aj iz Bologne, koji ne koĹĄta niĹĄta.

Tipovi su u jednoj ulici shvatili da im fali meÄ‘usobna komunikacija i napravili su najbanalniju stvar: otvorili su facebook grupu za ljude u ulici. Glupo, ne? Ali ljudi su poÄ?eli govoriti izmeÄ‘u sebe, ĹĄto se prije nije deĹĄavalo. GospoÄ‘a s broja 6 napiĹĄe: ÂťBolesna sam, moĹže li mi netko donijeti namirnice?ÂŤ ÂťJa ću gospoÄ‘oÂŤ, kaĹže broj 8. I od tih najminijaturnijih nemonetarnih malih stvari rodilo se solidarno tkivo.

Mi ćemo sve prijedloge građana, lokalne i međunarodne, analizirati, evaluirati i prevoditi u jedan strukturirani jezik recepata koji ćemo objaviti kao open source za sve koji se nađu zainteresiranima za popravljanje stvari u svojim sredinama.

"

struktura u Ĺživi prostor u bivĹĄem Bernardiju? – Imate tri vektora koji su jasni i znani, a ovdje je ideja da ih spojimo i izbalansiramo. Jedan vektor tiÄ?e se inovacija u upravljanju vladajućim strukturama, ĹĄto je zanimljiv proces koji graÄ‘ani teĹĄko primijete, ali se stalno dogaÄ‘a.

Ljudi koji rade u nekim upravama, oni dobronamjerni, stalno rade na tome da poprave stvari, optimiziraju rad. To nisu oni koji Ä?ekaju penziju, a imaju 25 godina.

Drugi vektor tiÄ?e se graÄ‘anskih inovacija i mnogo nam je poznatiji, pa tako u Rijeci djeluje, za grad ove veliÄ?ine, primjetan broj udrugica sa zabavnim i zanimljivim idejama, ali i stvarnim, nagraÄ‘enim projektima. Ta dva vektora mogu Ĺživjeti, a da se nikad ne sretnu.

Treći vektor je postojanje međunarodne scene koja nam je zahvaljujući internetu sada jako blizu.

U pogledu ova prva dva vektora mora se reći da se Ä?ak i u druĹĄtvima otvorenim civilnom aktivizmu moĹže primijetiti da vladajuće strukture zapravo deklarativno podrĹžavaju civilni sektor, dajući im mrvice kojima se mogu zabavljati, Ä?ime ih zapravo pacificiraju. – E baĹĄ to je razlog zaĹĄto smo krenuli raditi Rihub, jer tu postoji jedna korisna sintagma: ÂťZasluĹženo uzajamno nepovjerenjeÂŤ. To je ozbiljna tvrdnja jer svaki od tri izraza ima veliku teĹžinu.

Postoje ratne priÄ?e mnogih koji nisu dio vladajućih struktura: ÂťJa njima dva papira, oni meni traĹže treći... Ja njima sve na vrijeme, a oni me zavlaÄ?e ĹĄest mjeseci...ÂŤ.

Postoje isto tako neugodne priÄ?e s druge strane: ÂťMi dali prostore, oni uĹĄli, ali zahtijevaju joĹĄ para, ne razumiju da su dobili viĹĄe nego ikada itko... ZaĹĄto se ne potrude, zaĹĄto neĹĄto ne naprave sami?ÂŤ. I tako dalje.

Meni se Ä?ini da je rjeĹĄenje kao i na najbanalnijem, najniĹžem nivou obiÄ?nih meÄ‘uljudskih odnosa – ako je povjerenje tema – staviti ljude u istu sobu. Veće su ĹĄanse da se neĹĄto pozitivno desi ako ljudi porazgovaraju o nekom problemu, nego ako to ne uÄ?ine. To je razlog ĹĄto se radi izvan zone komfora gradske uprave, ĹĄto je globalna inovacija.

Razgovarao sam s protagonistima iz raznih europskih zemalja koji se bave inovacijama u upravljanju i inovacijama u graÄ‘anskoj participaciji i tipiÄ?no su i jedni i drugi isuviĹĄe lojalni svojim stranama. Ja sam zauzeo poziciju suca u tenisu, koji jedini vidi cijeli teren kako treba.

Kako ste to toÄ?no zamislili i postoji li već neki preliminarni dogovor? – GradonaÄ?elnik Vojko Obersnel rekao je da će prebaciti u Ri-hub 10 ljudi, iz svakog odjela po jednog, i to one najcrnje ovnove. Trebaju mi ne oni najljeniji ĹĄto Ä?ekaju penziju, nego oni koji vuku i koji su sposobni. Ne zanima me starost, JMBG, nego oni koji vjeruju u popravljivost situacije. Razgovarali smo ĹĄto to znaÄ?i i Grad ide u to. Ja u to vjerujem.

Je li ideja već razrađena ili se joť razrađuje?

Koliko bi oni trebali tamo boraviti, kako bi to trebalo funkcionirati? – Konkretno, taj OUR, taj segment Ri-huba, nismo uzeli pa iscrtali satnicu; zasad je jedino ĹĄto smo rekli miĹĄljenje da se odabrani presele tamo na pet godina, za stalno, da ne idu na posao drugdje nego tamo. Ideja je to raditi potpuno, a ne fakultativno u nekim odlascima po par sati tjedno. VaĹžan je taj osjećaj da ne zovemo graÄ‘ane da se igraju s nama u bazenu svaku treću subotu, nego da doista radimo zajedno, da Grad ukloni barijeru prema graÄ‘anima, tu naoko trivijalnu, fiziÄ?ku barijeru susreta.

No Ä?ini se da taj prostor, i sa svojom dosadaĹĄnjom reputacijom, u tom graÄ‘anskom dijelu participacije favorizira ipak samo jedan segment, onaj kreativnih industrija. TeĹĄko je oÄ?ekivati da će tamo baĹĄ bilo koji graÄ‘ani dolaziti. – Moguće, osim ako mi to ne budemo zahtijevali. Ako ih pozovemo. Da, cjelokupna manifestacija i dalje je Europska prijestolnica kulture, ali mi smo i u prvoj i u zadnjoj reÄ?enici knjige rekli da kulturu vidimo kao neĹĄto bitno ĹĄire od dekoriranja stanova bogataĹĄa. Za nas je kultura onaj motor stvaranja suĹživota. MiĹĄljeno je da taj prostor radi od 7 do 24, da sadrĹži i druge OUR-e i da bude magnet za sve oblike inicijativa. Tamo ćemo imati zajedniÄ?ki radni prostor, i da, ovo smrdi na kreativne industrije, ali komunicirat ćemo sa svim graÄ‘anima.

Plan poÄ?etka strateĹĄkog komuniciranja pozicioniran je u srpanj 2016. ZaĹĄto baĹĄ tad? – Mi smo već krenuli, poĹĄto imamo internetski sajt i već radimo na toj komunikaciji, ali do tada bi se uradio natjeÄ?aj za direktora agencije koja bi trebala upravljati projektom EPK-a, ĹĄto je brĹže od svjetlosti. Mariborski sluÄ?aj je pokazao, kao i talijanska Matera 2019., da se rade nepotrebne pauze. DobijeĹĄ titulu i onda dvije godine niĹĄta.

Pa tu onda krene lobiranje raznih vlasnika neformalnih izdavaÄ?kih, producentskih, teatarskih sfera koji poÄ?nu dolaziti na simpozije, nametati se kroz svoje mreĹže utjecaja...

Tko bi ih krivio? – Pa da, oni rade svoj dio posla. Ali mi ovdje i zbog općeg odnosa Rijeke prema sveukupnoj Hrvatskoj sceni ne dopuťtamo da se to dogodi.

Vidjeli smo kako je to proĹĄlo u Mariboru i to nije bio prijatan prizor.

Vi ćete osim Ri-huba raditi i na digitalnom dijelu komunikacije, pa me zanimaju vaĹĄa razmiĹĄljanja kako to postaviti? – Do Ri-huba sam i doĹĄao razmiĹĄljajući kako komunicirati. Premda je stuktura tih projekata umjetniÄ?ka, i nije sve zabetonirano u 2020. godini, zapitao sam se kako to podrĹžati komunikacijski. Vau, angaĹžirali smo Beatles revival za tri godine... Kakva je to informacija? Nisam se zato pitao kako se ekipirati, da li uzeti debele Ĺžice ili laptope, ne, nego o Ä?emu ćemo komunicirati. I brzo sam doĹĄao do toga da je sve popriliÄ?no mi-

/ 2020

Ä?

tisuća radnih mjesta izgubljeno u 1990-ima

tisuća turistiÄ?kih kreveta na Kvarneru

EPK je dobra prilika da se uvede promjena paradigme i pogleda stvarnost drukÄ?ijim okom – Idis Turato

zerno i linearno, a onda sam promislio ĹĄto je priÄ?a Rijeke i ĹĄto bismo mogli izjavljivati globalnoj populaciji, a ĹĄto bi i njih tangiralo. Tako sam doĹĄao do ideje Ri-huba.

ĹĄ

Dakle oko Ri-huba gradite priÄ?u? – Da, to je glavna strateĹĄka aorta, jer ako je EPK akcelerator za pozitivne procese u gradu i ako ćemo uspjeh EPK-a mjeriti prema tome koliko će nakon EPK-a grad biti bolji, onda taj napor na boljitku mora biti artikuliran, da se na tome stvarno radi, a ne da mislimo da ćemo kao grad biti bolji ako smo dobili Pavarottija. I zato idemo direktno, ful frontalno napasti one toÄ?ke koje moĹžemo popraviti.

Kako ste strateĹĄki zamislili komuniciranje?

Nova internetska stranica ili razvoj postojeće?

U knjizi se spominje ekipa od Ä?etiri do osam ljudi... – ZamiĹĄljeno je da uradimo mali ÂťneswroomÂŤ koji će na redovnoj bazi servisirati cijelo komuniciranje. Ĺ to se tiÄ?e internetske stranice, mislim da ćemo morati napraviti neĹĄto ozbiljnije i agre-

Ri-hub je glavna strateťka aorta – Vuk Ćosić

sivinije, jer funkcija tog digitalnog odjela podrĹĄka je digitalnim ambicijama pojedinih projekata.

Imamo taj ÂťflagshipÂŤ Âť27 susjedstavaÂŤ, kvartića Rijeke i aglomeracije koje ćemo povezati s 27 europskih destinacija, Ä?etvrti i gradova i tu stvar već su osmislili u Ĺ˝upaniji. Oni tu imaju autonomiju, ali naĹĄ posao je da uradimo neĹĄto kao mreĹžnu servisnu podrĹĄku, da se centraliziraju finacije oko toga i da pet projekata ne razvija pet razliÄ?itih chat-sistema.

Tek ako to napraviĹĄ kao jedan produkt koji se seli, onda se moĹže razmiĹĄljati o sinergiji, jer nema Ĺžalosnije stvari od prazne chat-sobe, a i Ĺžalosno je kad otkrijeĹĄ da si neĹĄto platio pet puta.

Malo se, dakle, radi na optimizaciji troĹĄkova, malo na sinergijskim uÄ?incima u samoj komunikaciji te ideje, a pazit ćemo i da se ne pojavi konkurencija meÄ‘u projektima. Tako da ima preokupacija na viĹĄe katova, jer nijedan grad, pa ni Rijeka, nije grad supermena komunikacije i suradnje. To sve treba mazati uljima da bi radilo.

Viđamo probleme u komunikaciji sektora i kod najmotiviranijih kompanija, a kamoli u gradu s ovako kompliciranom povijeťću zasluŞenog uzajamnog nepovjerenja.

Grad i Kultura – nakon oblika

Ĺ˝

ivimo u prostoru i vremenu globalnoga svijeta gdje je trĹžiĹĄna ekonomija ovladala svim dijelovima druĹĄtva, a razvoj novih tehnologija te sveopća medijatizacija i digitalizacija cyber-prostora drastiÄ?no mijenja navike analogne civilizacije. U takvom okruĹženju kultura je upregnuta u dogaÄ‘aje namijenjene potroĹĄnji i prolaznom konzumerizmu, pa se od nje ne moĹže oÄ?ekivati, kao u nekim proĹĄlim vremenima, da iznjedri adekvatnu druĹĄtvenu promjenu. Postavlja se pitanje, da li ovakav sustav uopće treba drukÄ?iju i novu kulturu? I kakva je uloga gradova i lokalnih samouprava u formiranju i kreiranju kulture i njezinih novih izazova?

Europska prijestolnica kulture moĹžda je dobra prilika da se uvede promjena paradigme, pogleda stvarnost drukÄ?ijim okom, da se pokuĹĄa osmisliti poneĹĄto drukÄ?iji projekt. Potaknut ovim veoma jasnim razlozima i pitanjima na koje, Ä?ini mi se, nitko unutar Europske unije danas nema jasan odgovor, pridruĹžio sam se timu za osmiĹĄljavanje koncepta EPK Rijeka 2020 – Luka razliÄ?itosti.

Radikalno izmijenjeni prostor i vrijeme u kojem djelujemo traĹži potpuno drukÄ?ije poglede na neke od osnovnih Ĺživotnih tema, te iziskuje nove naÄ?ine djelovanja, upravljanja sustavima, planiranja gradova i stvaranja novih kultura kao generatora razvoja druĹĄtva. Razvoj novih digitalnih i komunikacijskih tehnologija korjenito mijenja pogled na rad, Ĺživotne standarde, ekonomije, prirodne resurse i migracije. Ĺ irenje individualnosti, mobilnosti te stvaranje novih jezika i komunikacija rezultira potrebom za ponovnim osmiĹĄljavanjem zajedniÄ?kog.

Kultura kao jedan od univerzalnih plodova druĹĄtva mogla bi kroz novu kolektivnost iznjedriti novu i drukÄ?iju umjetnost, istraĹžiti novi dizajn i projektiranje novih suÄ?elja, prostornih i emotivnih ljuĹĄtura svakodnevice.

Dizajn, arhitektura i urbanizam grada u takvom kontekstu gubi klasiÄ?ni smisao, a naÄ?in djelovanja putem dvosmjerne prakse izmeÄ‘u umjetnika – dizajnera – arhitekta i druĹĄtva ne daje viĹĄe kvalitetne rezultate.

Djelovanje u vremenu koje je pred nama podrazumijevat će kontinuirano istraĹživanje, razumijevanje i anticipiranje stvari i dogaÄ‘aja prije nego ĹĄto se oni dogode. Stvara se novi otvoreni sustav kulture koja se jasno nosi s antropoloĹĄkim pitanjima, koja se bavi povjerenjem meÄ‘u ljudima, novim etikama i moralima, ljubavlju i erosom, straťću ali i smrću, promatranim i osvjeĹženim novim progresom, jednom rijeÄ?ju – potpuno drukÄ?ijim pogledima na grad, javno i druĹĄtveno.

U takvom kontekstu, i unutar tako postavljenih izazova, EPK Rijeka 2020 Luka razliÄ?itosti ne Ĺželi biti nakupina predvidljivih dogaÄ‘anja u kulturi, ad hoc kolekcija evenata, niti prilika za privremeni posjet ili rezidenciju kreativnih ljudi s razliÄ?itih strana Europe, već jasan i nedvosmislen projekt oslonjen na vlastitu kulturu, koji putem jasnih smjernica te pojmova Rada, Vode i Migracije trajno i jasno redefinira prostor, vrijeme i konkretne dogaÄ‘aje Rijeke u vremenu do 2020. godine.

Ovakva prilika za osmiĹĄljavanje i implementaciju konkretnog kulturnog projekta vidi Rijeku i njezine graÄ‘ane postavljene u kreativnom procjepu izmeÄ‘u neizvjesnosti izazova i trendova globalnog druĹĄtva, te jasne mogućnosti da kroz ovaj projekt omogući reinvenciju lokalne osebujnosti, temeljene na zateÄ?enim povijesnim i kulturnim datostima mjesta. TakoÄ‘er, jasno djelovanje i projekt EPK Rijeka 2020 oslobaÄ‘a kulturu grada klasiÄ?nih zadataka, te nas konaÄ?no rjeĹĄava oblika i estetizacije kao jedine promatrane i vrednovane manifestacije struke.

PoÄ?inje vrijeme u kojem se napuĹĄta pogled i naÄ?in djelovanja koji vidi struku arhitekta i kulturnih djelatnika samo u kontekstu i u sluĹžbi trĹžiĹĄta, te sebe za poÄ?etak postavlja kao suprotnost potroĹĄnji i sveopćoj prolaznosti.

EPK Rijeka 2020 je konkretno djelovanje koje podrazumijeva upravljanje intelektualnim vlasniĹĄtvima, kontinuirano obrazovanje, poticanje istraĹživaÄ?kog duha, jaÄ?anje sposobnosti za upravljanje riziÄ?nim, a sve putem planiranja projekata, akcija i dogaÄ‘aja koje oslobaÄ‘aju kulturu klasiÄ?nog objekta, planiranja zona i namjena.

Ulazimo u prostor projektiranja i upravljanja sustavima. Nalazimo se u prostoru Grada i Kulture nakon oblika.

#