Nevenko Žunić monografija

RINAZ - RIJEČKI NAKLADNI ZAVOD d.o.o. 51 000 RIJEKA, Sl. Vajnera Čiče 8, tel./faks 33 68 27, 33 55 03

B I B L I O T E K A: POSEBNA IZDANJA Knjiga 14.

L I B R A R Y: SPECIAL EDITIONS Book 14.

UREDNIŠTVO: Lilijana DOMIĆ, Luko PALJETAK, Andrija VUČEMIL

EDITORIAL STAFF: Lilijana DOMIĆ, Luko PALJETAK, Andrija VUČEMIL

GLAVNA UREDNICA: Lilijana DOMIĆ

EDITOR-IN-CHIEF: Lilijana DOMIĆ

FOTO SNIMATELJI: Egon HRELJANOVIĆ, Željko LUKOVIĆ, Miljenko SMOKVINA, Istog ŽORŽ, Goran KAČIĆ i Robert ŽUNIĆ

PHOTOGRAPHS BY: Egon HRELJANOVIĆ, Željko LUKOVIĆ, Miljenko SMOKVINA, Istog ŽORŽ, Goran KAČIĆ and Robert ŽUNIĆ

RAČUNALNA PRIPREMA, PRIJELOM I GRAFIČKA OPREMA: Sanja ZIRDUM

COMPUTER PREPARATION, LAYOUT AND TYPESETTING: Sanja ZIRDUM

PREVEO NA ENGLESKI: Slobodan DRENOVAC

ENGLISH TRANSLATION BY: Slobodan DRENOVAC

ZA NAKLADNIKA: Andrija VUČEMIL

FOR THE PUBLISHER: Andrija VUČEMIL

TISAK: KIKA GRAF Zagreb, Horvaćanska 28/I rujan 2010.

PRINTER: KIKA GRAF Zagreb, Horvaćanska 28/I September 2010.

NAKLADA: 500

PRINTING RUN: 500 copies

ISBN 978-953-6268-79-5

KNJIGA JE TISKANA UZ POTPORU: ŽUPANIJE PRIMORSKO GORANSKE

THE BOOK WAS PUBLISHED WITH THE SUPPORT OF: THE PRIMORSKO GORANSKA COUNTY

Lilijana DOMIĆ - Luko PALJETAK - Andrija VUČEMIL

Nevenko Žunić METAFORE O NAVIGACIJI monografija

K RIJEC

KLADNI

OD ZAV

I NA

N A

Rijeka, rujan 2010.

 Nostalgični nauarh

 Z

a najvećih utiha kada praskozorje ili smiraj večernji brišu

U strepnji da mu ne promakne ni najmanja potankost, ni jedan

razdiobu obzorja pa se nebo i more stapajući se, sklapaju

treptaj svjetla, odraz i nijansa boje, Žunić se, kao kakav strastveni

u jedinstvenu oblinu, kao dva, oko zamišljenog oblutka,

“konzervator” svijeta koji (nekako) izmiče, služi ponudama i

sklopljena dlana u čijem središtu miruje barka i nevidljivim,

mogućnostima krajnje egzaktnosti, zadirući, reklo bi se, tako

nečujnim svojim ljuljuškanjem pretvara u zipku djetinjstva

u “interesnu sferu” nezainteresirane foto-naprave koja osim

čovjeka i svijeta. Nevenko Žunić slika upravo takve trenutke,

foto-osjetljivosti nema nikakve osjetljivosti niti prednosti osim

časove spokoja i savršenog prožimanja svih objektivnih oblika

hladne nadmoći vlastitog objektiva nad nesavršenošću ljudske

trajanja onako kako ih, po svojoj mjeri, mjeri čovjek, kamen

zjenice (koju lakše, daleko lakše, zamuti suza negoli kapljica

more, oblik i svemir, trenutke slijevanja u jedno, nedjeljivo

kiše zjenicu Nikonovu). Žunić je, naprotiv, pun osjetljivosti,

vrijeme univerzalne ugode, potpune dovršenosti svega u

hiperosjetljivosti od koje se onda i rađa takozvani (mu)

svemu, suprožetosti i harmoničnosti iz čijeg troglasja onda

hiperrealizam iza kojeg treba vidjeti svu tugu romantičara koji

mogu nastati pjesme kakve pjevaju ljudi s mora i slike kakve

biće svoje ljubavi (the ship, she is a lady, ne zaboravimo)

stvara Žunić.

hoće vidjeti otjelovljeno do najkrajnje moguće granice. Žunić

je stoga najegzaktniji oživotvoritelj romantične svoje čežnje za ustaljenjem slike svijeta kao toposa idile i smiraja (lađa je i zipka i lijes), ustrajan i nepokolebljiv u svom naporu da činima slikarskog čina zaustavi na slici eternizirani trenutak spokoja i sigurnosti, nepomućenog sklada, pomirenosti uma i srca, filokalije i nautike. On je doista nepatvoreni nauarh likovne svoje flote, pasara svojih, šabaka, gajeta, leuta, trabakula i bracera.

Kad bi se val s istinskog žala Žunićeva rodnog Vinjerca produžio u njegove slike uznemirio bi utinu njegovih zaljeva, zaljuljao barke u koje bi se (onako kako ih Žunić slika) moglo kročiti te ostati u čekanju, ili otploviti šapćući u moru vrlo šumnom, od ljudi sviju daleko živimo na kraj svijeta (Homer). Žunić je izraziti romantik čiste stvarnosti izdignute nad stvarnost, hiperponirane nad nju nostalgičnom čežnjom za postojanošću nepostojanog. Luko Paljetak

  6

NEVERA I, 60x80 cm, ulje na platnu/oil on canvas

 Metafora o navigaciji

 U

slikarstvu Nevenka Žunića višestruko se potvrđuje ona

Nevenka Žunića, usidren u središtu broda, oslobodio motiv

- Navigare necesse est. On je pomorac koji se otisnuo u

za nove kontemplativne plovidbe, plovidbe znalaca i ljubitelja

područje slikarstva, izuzetna osoba jer je profesionalno ploveći

umjetnosti. Uz Danteov stih misao možemo razvijati od lađice

na brodu postao visoko cijenjeni slikar brodova. Stoga bi mogli

duha, dakle od nadahnuća, inspiracije do začudnog osmišljava-

kazati, opredijelio se za (ob)likovni motiv ne inercijom nego

nja onoga na što se fokusirao umjetnik. To je lapidarno obrađen

vokacijom na tragu uzrečice: mora se - necesse est. Citirana

motiv barke, orahove ljuske, kaića, gajete, leuta, trabakula,

uzrečica, jedna od metafora o navigaciji, govori o plovidbi u

bracera, koje u Žunićevim interpretacijama doslovce lebde

područjima koje sudbinski određuje poziv, vokacija, a to su, u

nad svojim odrazom. U mandraču kao u svemiru. Uz to valja

Nevenka Žunića, plovidba kao slikarstvo, i primorski krajolik

spomenuti virtuoznu slikarsku tehniku kojom Neven Žunić

kao scenografija, uopće umjetnost, kojom se sustavno bavi.

osmišljava zaokruženi oblik broda uronjenog u “kristal i ulje”

Kad navodim metafore o navigaciji rado se sjetim Danteovog

mandrača, sidrišta, uvale gdje očitavamo umijeće svojstveno

stiha koji doslovce govori o “lađici (moga) svoga duha” - La

velikim majstorima kista. Nadalje, s motivom svake barke

navicella del mio ingenio. Tako je i duh slikara i pomorca

pojedinačno: kaića, gajete, leuta, trabakula, Žunić nerijetko

oživljava kontekst određen toponimom: Portić u Malinskoj,

ta značenja. Obrađujući tako tanahnim potezima kistom sukus

Jutro u Vinjercu, Pred Šibenikom, Ždrelac...

značenja, rekonstruirajući zdanje od barke zaboravljene na žalu

Tako je Nevenko Žunić, davno, nizom samostalnih izložbi nadrastao zanesenjaka koji je živeći brodove i Primorje kreirao čitav jedan začudan, respektabilan opus: on je hrvatskoj ovodobnoj umjetnosti podario zaboravljenu marginaliziranu flotu barčica i brodova i tako poetiku ovodobne umjetnosti,

do prekooceanskog broda on je postao Majstor malih i velikih brodova što uvijek mijenja zadani format slike, mali formati postaju mali, mali veliki... No uvijek je tu, uz male i velike brodove prepoznatljivi pejzaž koji obuhvaća beskraj. Naime, poseban segment Žunićevih slika određuje nebo kao krajolik.

proširio za zaboravljeni motiv, a potom i za genre koji pripada

Tako je s kontekstom i detaljima slikar brodova vratio smisao

muzejsko-pomorskoj dokumentaciji.

marinizmu, pristaništima i sidrištima, dokumentarizmu, no-

Na tragu “zaboravljene flote barčica i brodova” s kontekstualiziranim primorskim vedutama, u hrvatskoj umjetnosti pam-

menklaturama brodova i matrikulama pomoraca. Žunić je u ovodobnoj umjetnosti izgradio sjajan opus.

timo sjajne mariniste od Medovića i Marčića do Vidovića i

Stalnim prisustvom na likovnoj sceni, nizom izložbi, uvijek valja

Joba. No to su slikari prije svega primorskih krajolika. Dočim,

istaknuti, i prinosima muzejsko-pomorskoj dokumentaristici

fokusirati barku u krajoliku, izdvojiti je iz konteksta i pozabaviti

(izložbom na Pomorskom fakultetu u Rijeci 2008. godine),

se njenom formom, znači krenuti iz krajolika u apstraktno

uopće likovnim majstorstvom zadužio je hrvatsku kulturu,

zdanje. Brod je, od najmanjega do najvećega, zdanje za sebe,

poglavito kulturni kontekst domicilnoga Hrvatskog primorja

u njemu je zapisana arhitektura Noine arke. Brod svjedoči

i Podvelebitske Dalmacije, stoga je ova monografija Nevenka

egzaktno, on je riznica dapače arheološki prijepis ideje u kojoj su

Žunića ponajprije zapisana u baštini Grada Rijeke, i širih

sadržana pitanja – kako preploviti more, kako se otisnuti u druge

županijskih prostora u kojima je djelovao i koje je likovno

prostore, stvarne kao imaginarne, imaginarne kao stvarne. Brod

obrađivao. Također, ova knjiga zahvaljujući nadahnutom

je naime, materijalizirana vizija metafore o navigaciji, simbol

posredovanju majstora Žunića sabire dio kulturne baštine,

stvarne i duhovne plovidbe. A Nevenko Žunić prepoznaje sva

namijenjena je svim ljubiteljima umjetnosti koji u metafori

o navigaciji pronalaze smisao za kontemplativna putovanja,

sve se to susreće u zajedničkom nazivniku – korablja. U imenu

novo otkrivanje marinizma, uopće lijepe umjetnosti.

i značenju to su plovila koja su zahvaljujući trudu Nevenka Žunića sa svakim fenomenološkim slojem spašena od zaborava.

Prazor i izvorni konstruktivizam

Od kaića u mandraču do leuta, od prepoznatljivoga krajolika

Gdje prestaje more a gdje počinje brod, svevremeno more i

u kojem su barke tisućljećima sanjane željom za odlaskom

vremenom ili vremenima određen brod – zdanje od putovanja?

a građene umom starosjedilaca ponavljale plovidbe. Sve do

Pitanje koje postavljamo uz svaku izložbu majstora Nevenka

portreta slavnih brodova.

Žunića nudi dva odgovora o značenju, stilskim okvirima

Koloristički minuciozno s detaljno razrađenim nijansama

njegove umjetnosti – govori o hiperrealizmu i likovnome

realistički uobličenog broda, barke, korablje koja levitira sred

genre-u, žanru. Hiperrealizam kao ovodobna estetska, stilska inačica Žunićevu umjetnost određuje suvremenom. Premda u njegovom hiperrealizmu nema takozvane hladne optike, Žunić je dosegnuo iluzionizam takozvanog nadvremenskog lapidarnog slikarstva, koja počinje, primjerice, s lijepom voluminoznošću Piera della Francesce... Dok spomenuta genre ili žanr određenja ovo slikarstvo u nekim ciklusima odvode u područje dokumentarnog tako potrebno zaboravljenoj Jadranskoj floti.

nevjerojatno bogatog arppegia tonova od modrog do lapidarno sivog ili bijele, to je vizura majstora Žunića koju rado pamtimo. Tanahno raščlanjena plima modrih boja kontekstualizirana kao mandrač, marina, more, postaje plimni val sve svjetlijih tonova koji doslovce primaju složeni oblik broda i ostaju u pamćenju kao mjesto kontemplacije, mira. Izvorni dojmovi pamćenja na puninu mediteranske svjetlosti, na sve nijanse sutona, također na pamćenje nesvakidašnje, mitske prosvijetljenosti, možda prve svjetlosti (kakav je doživljaj polarne svjetlosti), otvara pamćenje

Ma kako podvojeno, ponajprije u elementu vode i korablje, u ele-

k prazoru... Onom prazoru kojeg Jure Kaštelan u finom

mentima svevremenog i povijesti, u nemjerljivoj (božanskoj) lje-

redukcionizmu svoje poezije bilježi kao prvu spoznajnu zoru.

poti krajolika i sasvim izvjesnim mjerama hiperfunkcionalnih

Prizori na Podvelebitski kanal iz vizure onoga koji se sprema

zdanja broda, hiperfunkcionalnih od prove do trupa i kobilice,

otploviti, pogled na bonacu u zoru, sa barkom u prvom planu,

govori o doživljenom prazoru i izvornom konstruktivizmu.

snovito ili skrovito trajanje. Zadivljenu publiku i likovnu kritiku

Jer, barka je simbol najracionalnije, najfunkcionalnije kon-

ove su antologijske izložbe nukale na komentare: lapidarno,

strukcije... Ni kuća nije tako funkcionalna. Kad je Bog dao

realistično, hiperrealistično, konstruktivno... Zaista, dojam o

naputke Noi kako sagraditi Korablju spasenja kazao je: “A

Žunićevim slikama obogaćuje pojmovnik ovodobne umjetnosti.

pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u

No, bilo bi prejednostavno govoriti samo o prisjećanju na

duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. Na

hiperrealizam, jer, u ovim kadrovima ponajprije nalazimo

korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od

autorstvo utemeljeno u osobnosti. To je autorstvo koje slijedi

vrha. Vrata na korablji načini sa strane, neka ima donji,

očaranost morem, pamćenje Mediterana, slikarstvo koje crpi iz

srednji i gornji kat.” (Post 6,15-16)

podneblja gradeći postupno vlastitu poetiku konstruktivizma

Ovo su naputci za graditelje, a slikar koji isponova premjerava brodove i krajolik mora, graditelj je i čuvar najstarije riznice pamćenja.

i kolorizma. Sigurno je najljepše misli u povodu Žunićevih studioznih i tonskih raščlambi, iz kojih izranjaju lapidarni odrazi u vodi, napisao akademik Luko Paljetak: U strepnji da mu ne promakne ni najmanja potankost, ni jedan

Krenuti tragom iznimno uspješnih izložbi Nevenka Žunića

treptaj svjetla, odraz i nijansa boje Žunić se kao kakav

znači krenuti na nova putovanja: Barke i more, u Pomorskom i

strastveni “konzervator“ svijeta koji nam izmiče, služi

povijesnom muzeju Hrvatskog Primirja u Rijeci,1985.; potom, u

ponudama i mogućnostima krajnje egzaktnosti, zadirući

Izložbenom prostoru crkve Sv. Petra starog i Sv. Andrije u Zadru

tako u “interesnu sferu” nezainteresirane foto naprave

1987. godine; samostalna izložba u Galeriji Matej, u Viškovu kod

koja osim foto osjetljivosti nema nikakve osjetljivosti...

Rijeke 1998.; izložba u Galeriji Vicent u Kastvu 2000. godine...

Hiperrealizam u nekim postupcima i pristupima slici nazivamo

Svaka od ovih izložbi podastrla je zrcalnu sliku mora i svega što

i fotorealizmom, i ma kako bio očaran mogućnošću odraza

mu pripada slike stvarnosti. A pripadaju mu podneva i sutoni

Žunić je sačuvao taktilni pristup, ali i pristup konzervatora

nad uvalama i mandračima, gdje napuštene i održavane barke

i restauratora. Vjerojatno drukčije nije moguće naslikati

ili korablje umiru ili žive. Umiru ili žive što znači uvijek žive

brod, no Žunić perfekcionistički opisno obuhvaća primorski

krajolik, senzacije svjetlosti zapisane u krajoliku. Tako Žunić ne konkurirajući svjesno kameri nego nalazeći svoj egzaktni prizor pamćenja gradi slike čiste stvarnosti koje posredovanjem stila, “hiperrealizma”, postaju nadrealne.

Zadani krajolik Kako u svim njegovim radovima zaista pronalazimo svjetlost koja se iskazuje kroz rukopis, a pripada stvarnosti i nestvarnosti zore, zalaza sunca, lomljenja vala, plamena prazora, čini mi

Odnosi se to na promišljene tanahne crteže čitavih nadgrađa

se potrebitim posegnuti za tekstovima Gastona Bachelarda

ugrađene u slike prekooceanskih brodova, gdje Žunić dosiže ne-

(Plamen voštanice, August Cesarec, Zagreb 1990., potom za

vjerojatnu raznolikost likovnih senzacija. Raznolikost zapisanu

knjigama istoga autora “The Poetics of Space”/Poetika prostora i

u kolorizmu, potom u grafičkoj razigranosti koja slijedi nacrt,

“Psychoanalysis of Fire”/ Psihoanaliza vatre.) U slikama pomorca

projekt, strukturu. Tu nalazimo ono nešto što je zajedničko, u

Žunića otkrivamo prirodu svjetlosti, djelomično zapreten,

hiperrealističkim, umjetničkim slikama i onima posvećenim do-

djelomično otkriven, autorski dijalog sa svjetlošću; otkrivamo

kumentiranju flote brodova. Zajednički je kontekst more, valovi

kemiju, organsku i anorgansku razloženu u kontemplaciji

i svjetlost iz kojih izrasta korablja. Premda potječu iz najbolje

svjetlosnih čestica. Njegov atelijer postaje mjesto prazora, jer

tradicije hiperrealističke slikarske epizode i zbog toga nadilaze

svakim valom razotkriva, nadrealno, kemiju svjetlosti.

zadanu temu Brodova i Marina slike Žunića, kao čudesno

Oni koji pasionirano čitaju Plamen voštanice, koji se, pouzda-

autorsko raščlanjivanje svjetlosti, bilježe upravo rast korablje,

no znam, ovoj začudnoj knjizi povremeno vraćaju dobro pamte

broda, plovila. A korablja je, znamo, i bezgranični prostor obi-

epilog pod naslovom “Svjetiljka i moj bijeli papir”. Kako ovaj

tavanja duha. Korablja nije tek priča o brodu nego kao takva

epilog Bachelard posvećuje autorstvu, onome koji riše, slikaru

određuje pojmovnu potku ovoga slikarstva, slikarstva koje levitira

ili piscu, svejedno, sa posebnim ga razumijevanjem iznova

između pojmovnog i figuracije ne bježeći od izvora, od ganrea,

otkrivamo uz slike Nevenka Žunića: “A radna svjetiljka stavlja

primjerice marinizma i slikarstva u službi dokumentarizma.

čitavu sobu unutar dimenzija radnoga stola. Kao svjetiljka

Pače gradeći specifičnu figuraciju diskretno integriranu u sliku

moje prošlosti ona u sjećanjima zgušnjava prebivanje,

Žunić svoju korablju skicira na podlozi od svjetlosti.

obnavlja odvažne samoće, obnavlja samoću radnika. Tako

je umjetnik uz svjetiljku onaj prvi najstariji prizor koji

sve iznova započne, da se započne plemenitošću, da se

postoji u tisuću puta umnoženom pamćenju, koji, kazuje

započne živjeti pišući, slikajući, kreirajući, to je Nevenko

nam nadalje Bachelard, postoji u svima... Koliko bih bolje

Žunić ostvario kako na razini metafore, tako i doslovno. Nakon

mogao raditi, kako bih dobro radio, kada bih se opet mogao

karijere pomorca, otisnuo se na putovanje za lađicom svoga

naći u nekoj od svojih “prvih crteža, prvom zapisu”. Nevenko

duha, u slikarstvo.

Žunić se svakom izložbom vraćao prvom (ob)likovnom zapisu, prvom motivu. Tako iz povratka prvom motivu, iz okruženja mandrača i luke, svojevrsnim predvorjima atelijera, donosi na crtaći stol brodove svoga djetinjstva, svoga života, opisujući ih začudnim i egzaktnim linijama. Određeni kontekstom koji je likovno samo naznačen ali podastire sintezu svih onih svitanja na moru, svitanja iz djetinjstva koja su zapisana davno u viziji prvog crteža, Žunićevi narisani i naslikani brodovi kreću

Žunićevo slikarstvo ostat će zapamćeno zbog osebujne figuracije koju možemo stupnjevati od portreta broda do krajolika i neba nad krajolikom. Dakako da je nebo dio pejzaža no u ovom slučaju izdvajamo ga s razlogom. Nevenko Žunić je unutar vlastite inačice krajolika, postupno, iz slike u sliku, sve veću pažnju posvećivao nebu. Pamtimo njegove modre, lazurne pejzaže, sa usamljenim bićem barke, locirane negdje između neba i mora.

na nove plovidbe. Danas o tome svjedoče u harmoničnom

To su krajolici kojima je more određivalo dimenziju i modrinu.

slijedu nanizane slike Mandrač, Vinjerac, ciklusi Portreti

Možda bi bilo primjerenije kazati - dimenziju modrine,

brodova. Također, ove su slike svjedoci su onog osvijetljenog

simboličku dimenziju plavog, kontemplativnu dubinu kadra,

središta stola ili crtaćeg stalka o kojem govori knjiga Plamen

koja je često tako blizu, u odrazu barke u mandraču. Napokon,

voštanice. Radna površina osvijetljena konkretnom svjetlošću,

sama tema neba upućuje na posebno i prebogato poglavlje

osvijetljena samoćom kao koncentracijom duha, doživljajima

unutar suvremene umjetnosti, primjerice, od romantizma

koji dolaze iz umjetnikova pamćenja na putovanja. A njegova

do postmoderne. Ili ipak, kad se prisjetimo Velasquesovog

su putovanja, dok je plovio kao pomorac, obilježena i posjetima

i El Grecovog neba shvatimo da tema nadilazi ograničenja

muzejima. Napokon, ono što Bachelard zapisuje kao želju za

ovodobne umjetnosti, ograničenja određena sintagmom “od –

povratkom u izvore kreativne samoće, u novi početak, da se

do”. No Nevenko Žunić nije, kao većina umjetnika, prošao kroz

trendovsku stilsku ladicu, kroz takozvani izam. Hiperrealizam je primjeren njegovom motivu. Stoga se i danas uz njegov rad nadovezuje priča o ikonografiji koju je izgradio ne razmišljajući o “ograničenjima” zapisanim u figuraciji, primorskom krajoliku, marinizmu koji stilski i ikonografski postoji od romantizma do postmoderne. Naglašeni interes za brod, povijest pomorstva, za povijest prije moderne, nije trebao trendovskih poštapalica. Tako je figuracija Nevenka Žunića 1985. promovirala osebujni, osobni hiperrealizam slaveći ljepotu. No ako slikarstvo Nevenka Žunića s razlogom tumačimo poštapalicom hiperrealizma, to je stoga jer su od prvog trenutka likovni kritičari, pisci, njegovo slikarstvo odredili fenomenologijom novog figurativnog sli-

Od Vinjerca do Divova mora Nevenko Žunić je prvu izložbu, prvu konceptualnu igru, s prvim svojim izrađenim brodom upriličio s malom družinom u Vinjercu, s prijateljima u igri. Od ranog proljeća do kasne jeseni puštali smo, ako je vrijeme bilo lijepo, malene brodice s “glave od braca” (vrha vinjeračkog lukobrana) prema Dragi, maloj plaži na kraju zaljeva. Ta je igra trajala dok je bilo maestrala. Premda sam bio među najmlađima, bez pretjerivanja mogu kazati da su moji “brodići”, tako smo zvali naše rukotvorine, bili među najbržima i najljepšima. Nastojao sam što vjernije prikazati svoj mali brod. Tako je počelo, priča Nevenko Žunić. Bio je to početak dječaka

karstva. Dakle, Nevenko Žunić je, fokusirajući se na motiv bro-

fasciniranog morem. Njegova se obitelj preselila u Rijeku

da, na djetinjstvo, na rodni Vinjerac, na životni izbor, izabrao

1948. godine. Nakon osnovne škole pohađao je sjemenište

hiperrealizam i pripadajući mu simbolizam kao mjeru semi-

u Pazinu, gimnaziju u Rijeci i Senju. Potom je u Rijeci

otičkog prostora gradeći osobni put slikara.

završio brodograđevnu industrijsku školu i srednju tehničku

Egzaktno, fantastično, istinito, nesvakidašnje, likovno vrijedno

brodograđevnu školu.

ali mimo stilskih grupacija, ne linijama usprkos, logično,

U srednjoj školi izradio sam popriličan broj maketa, što

konceptualno, simbolički sofisticirano, rječito u dorađenosti

jedrenjaka, što drugih brodova. Među ostalima i maketu

detalja koji otkrivaju pomorsku i likovnu erudiciju, to je ukratko opis

putničkog broda “Rosemary“ koja je s deskriptivnim,

slikarstva i znanja Nevenka Žunića. On je perfekcionist, restaurator,

općim planom i planom rebara bila izložena u Pomorskom

istraživač konteksta, riječju majstor među majstorima.

i povijesnom muzeju. Na odsluženju vojnog roka u desantskoj

mornarici zamijećeno je njegovo iznimno znanje iz kartografije, pa je radio kod tadašnjeg zapovjednika vojnog područje generala Janka Bobetka. Potom se zaposlio u Brodoprojektu, a u slobodno vrijeme se bavio slikarstvom. Nakon položenog ispita za časnika stroja otisnuo se na more. Činilo se kao da sam čitav život proveo na brodu. Volio sam brod a vrijeme provedeno na brodu i u luci veliko je bogatstvo. Kad sam god mogao, izvan gvardije, kako u žargonu zovemo obveze na brodu, slikao sam a slobodno vrijeme u luci koristio sam za posjet crkvama i muzejima. Neizmjerne su to riznice umjetnosti... Jednom prigodom Dnevnik stroja obložio sam bijelom ceradom jer su tvrde korice već bile oštećene i zaprljane. Na njima sam nacrtao malu uljanu sliku broda na kojem sam plovio. Jednoga dana korice dnevnika su nestale. Kratko nakon toga zapovjednik mi je kazao kako je sliku uzeo agent. Nedugo potom dobio sam narudžbu, agent je za vlasnika kompanije naručio veću sliku drugoga broda... priča Nevenko Žunić kako je počeo “portretirati brodove“. Zapravo, ove izabrane pričice, iz djetinjstva, o uspjehu u gradnji maketa za vrijeme školovanja i prvoj narudžbi slike za brodara, vlasnika kompanije, govore o rastu jedne iznimne nadarenosti koja se kretala od nesvakidašnje tehničke nadarenosti, želje za učenjem do umjetnosti. No uvijek sa svakom profesionalnom,

tehničkom i umjetničkom etapom, u pozadini Žunićeva opusa, nalazimo ljubav za more, poštivanje mora, fasciniranost brodom i primorskim krajolikom. Nevjerojatno enciklopedijsko znanje o brodovima nadopunila je misaonost i perfekcionizam dugoprugaša. Umjetnički rezultati Nevenka Žunića određeni su dugim prugama učenja u svim područjima vezanima za brod, od nacrta za brodograditelje artist impresion do povijesti pomorstva. Samo za Brodogradilište 3. maj napravio sam nekoliko desetaka ulja na platnu ili akrilika. To su bili takozvani artist impresion, slike rađene prema nacrtima, mnogo prije nego što će brod biti izgrađen... Slikao sam i za brodogradilišta u Kraljevici i Splitu, za brodara Tankersku plovidbu iz Zadra, i za mnoge druge. Za riječku Jadroliniju naslikao sam šest ulja na platnu. Na njima su prikazani brodovi Slavija, Marko Polo, Adrijana, Dalmacija, Dubrovnik i Zadar te palača Adria, brodarska kuća s katamaranom Judita u prvom planu. Ne znamo što je zanimljivije - gledati slike ili slušati Žunićeve priče vezane uz “portrete brodova”. A najfascinantnije prate nesvakidašnju konceptualnu izložbu upriličenu 2006. u gradskoj knjižnici u Zadru, potom 2008. na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Nevenko Žunić je, kaže, brodove Mauretania, Aquitania, Homeric, Titanic, Europa, Rex, Ile de France, Normandie, Queen Mary i United States jednostavno morao naslikati.

Godine 1907. parobrod Mauretania (Cunard Line) kreće na svoje prvo prekomorsko putovanje Liverpool – New York. U povijesti brodarstva ostat će poznat kao tada najbrži i najluksuzniji putnički parobrod. Otad počinje gradnja sve većih, bržih, luksuznijih brodova, a razdoblje od početka 20. stoljeća do polovice sedamdesetih godina nazivamo i doba “divova mora” i “plovećih gradova”. Mnogi od tih brodova plovili su tridesetak i više godina, većina njih bili su nositelji Modre vrpce, znaka brzine i prestiža... Govoreći o pojedinostima tih brodova, Žunić govori o njihovim karakteristikama, povijesti njihovih trijumfa, povijesti njihovih havarija, govori zaneseno o njihovoj muzeološkoj vrijednosti... U nekim sam pomorskim tvrtkama i brodogradilištima u svijetu, koje sam posjetio, naišao na imena naših pomoraca koji su za njih plovili. Cunardova Aquitania uključena je od 1912. u redovnu plovidbu u New York. Služila je potom u oba svjetska rata prevozeći vojne trupe i opremu. Nakon Prvoga svjetskog rata dodana mu je još jedna paluba za novi komandni most, da bi u mirnodopskim godinama nastavila prevoziti putnike. Održala se do 1950. Homeric je jedan od većih dvovijčanih putničkih parobroda iz dvadesetih godina 20. stoljeća. Zbog maritimnih karakteristika nazivali su ga i “brod otok”. Rex je zbog vitke linije, izvanredno

umjetnički dotjeranog interijera i bazena, luksuzom i estetikom privlačio putnike. Saveznički zrakoplovi potopili su ga početkom rujna 1944. nedaleko Kopra. Normandie je bila jedan od najvećih putničkih linijaša ikada izgrađen. Jedinstvenih linija s pramcem koji je podsjećao na slavne klipere, prvi je opremljen navigacijskim instrumentom, pretečom radara, zahvaljujući kojem se ledeni brijeg mogao uočiti već na četiri milje. Glavni projektant broda bio je Vladimir Jurkevič, projektant brodova carske flote u Rusiji. Zbog eksplozije u strojarnici 1942. Normandie se prevrnula i legla na dno newyorške luke. Dvadeset mjeseci trajalo je vađenje i demoliranje broda. Nije mu bilo spasa a glavni projektant Jurkevič bio je i tada, ali s obrnutim zadacima, dragocjen savjetnik. Zanimljiv je životni put parobroda Europa, bio je sister’s ship puno poznatijem brodu Bremen. Prije Drugoga svjetskoga rata prevozio je znanstvenike, intelektualce koji su zbog svoga podrijetla bježali pred Hitlerom iz Njemačke u SAD. Potopljen je u 1945. u luci Bremerhaven... Danas linijskih putničkih brodova više nema, “putničke linije” preuzeli su zrakoplovi. Brodovi su u svoje doba bili svjedoci ere u kojoj je industrijska revolucija trijumfalno zakoračila u novo doba. Mene su te vrste i tipovi brodova, Divovi mora,

fascinirali tako da ih uvijek i ponovo slikam...1 Tako govori majstor Nevenko Žunić koji sve zna o pomorskim putovima i, kako sam kaže, životnim putovima brodova. Svi su ti brodovi imali dušu. Slušati Nevenka Žunića pred njegovim slikama izniman je privilegij. Premda se kao umjetnik formirao izvan profesionalnih umjetničkih krugova, pomorac, s tehničkim obrazovanjem, došao je u područje umjetnosti kao formirani autor, kao nepatvoreni umjetnik koji svakim radom dokazuje razumijevanje oblika, razumijevanje duše oblika, što ga je odvelo u svojevrsni perfekcionizam. Dakle, višestruko dokazani junak hiperrealizma Nevenko Žunić pronalazi svoj kontekst u beskrajnoj floti stvarnih, postojećih, zaboravljenih, demontiranih, malih i velikih

brodova. Danas kad su njegovi brodovi sabrani u opsežan i vrijedan opus slikara postajemo svjesni dimenzije “mitskoga” u ovom izboru. Kako je, Žunić u punom smislu riječi gradio usamljeničku a potom i nezavisnu autorsku impostaciju, opusom je zauzeo i mitsko mjesto unutar genre-a slikarstva i umjetnosti uopće. Ako želimo raščlanjivati posebnosti ovoga slikarstva uvijek ćemo ponavljati zaključke o krajoliku, brodovima i kalafatima, dakle o prazoru i izvornom konstruktivizmu. Nevenko Žunić je u svoje slikarstvo unio nešto od iracionalnosti povratka čudesnoj umanjenici Univerzuma, korablji. Ipak, slikanju broda prilazi minuciozno, deskriptivno, racionalno kao graditelj gradeći tako neponovljivo autorstvo, kao što je neponovljiva duša broda. Lilijana Domić

Gradimir Radivojević, Kud plovi ovaj brod, Dušević i Kršovnik, d.o.o., Rijeka 2009. Svjedočanstva Nevenka Žunića djelomično su preuzeta iz knjige Kud plovi ovaj brod. 1

POSLJEDNJA BONACA II, 60x80 cm, ulje na platnu/oil on canvas

NAPUŠTENA GAJETA, 60x80 cm, ulje na platnu/oil on canvas

Čovik s mora I brodit će trabakul, leut, svitlit će feral i modrit će se more oko škoja kroz bure, juga, tramontane, litnji maestral nestat ćemo pismo moja. Gajeto moja digni idro partit ćemo ća, niz zlatni vitar, evo sviće zora. Zamiriti mi nemoj kada suze buden tra, jer ja san samo čovik s mora. Đani Maršan

100

MAESTRAL, 60x80 cm, ulje na platnu/oil on canvas

101

PREDVEČERJE U VINJERCU, 70x100 cm, ulje na platnu/oil on canvas

120

NEVERA III, 60x90 cm, ulje na platnu/oil on canvas

121

“DALMACIJA” U FJORDU, 60x80 cm, ulje na platnu/oil on canvas

158

VENUS I TITAN (JPS), 100x150 cm, ulje na platnu/oil on canvas

159

Bio jednom jedan otok ... Bio jednom jedan otok ... usred mora kraj obzora ispod gore Velebita ... Bio jednom jedan čovjek koji čovjek čovjek kamen znao reći samo amen pa sve bude kako bude u kamenje vode ljude....

traži oprost, traži mira ... ... grmi nebo, huči more, tutnji kamen: Nek se skita neka pita gdje su kosti umorenih, gdje su ruke, gdje su noge, gdje su oči, gdje su uši, gdje sakriše tako mnoge umorene zatočene... ... kad ih nađe pa postroji,

Bio jednom jedan otok ... ... Goli otok usred mora kraj obzora mene često bura pita tko se skita tako plaho vrletima Velebita ...

pa pobroji,

More veli ... sjena vela, vela sjena onog Tita

ali nikad zaboravit ne će kamen

pa kad kaže oprostite, mili moji i hodite kuda želi koji poći ... možda kletva i popusti pa se smiri u kamenu ko kumiri, da u njemu čuči a m e n ... Andrija Vučemil

160

POGLED NA GOLI OTOK (POSLIJE NEVERE), 100x150 cm, ulje na platnu/oil on canvas

161

GAJETA III, A4, tuš

170

PRVIĆ, A3, tuš

171

“AQUITANIA”, 80x120 cm, ulje na platnu/oil on canvas

184

“HOMERIC”, 70x100 cm, ulje na platnu/oil on canvas

185

 Biografija

 Nevenko ŽUNIĆ,

putnički i ratni brodovi koje slika i po narudžbi tuzemnih i

rođen u Vinjercu 23. prosinca 1938. godine, školovao se u Rijeci i stekao zvanje pomorskog časnika. Slikarstvom se bavi od najranijih dana. Izlaže od 1973. godine na skupnim (HDLU-Zadar), te uglavnom samostalnim izložbama. Ulja na platnu najčešće su povezana uz more, te brodice dalmatinskog i kvarnerskog podneblja. Svojim načinom prikazivanja velikim je dijelom dokumentirao plovila spomenutih područja koja, na žalost, nestaju najčešće zaboravljena. Česti motivi su mu

inozemnih pomorskih tvrtki i brodogradilišta. Stilska odrednica mu je hiperrealističnost. Sve slike su ulja na platnu. Izlagao je u više gradova Hrvatske, Njemačke i SAD-a. Stalni je član HDLU Zadar. Živi i radi u Rijeci. Skupne izložbe, ulje na platnu: Svake godine, od 1990. do danas za Dan grada Zadra (Svetog Kršovana) 23. studenoga do 23. prosinca HDLU Zadar. U Chicago 1994. dobrotvorna izložba u organizaciji Lige za borbu protiv limfoma i leukemije Hrvatske. Skopje 2008. Pečuh 2009.

193

Samostalne izložbe: 1973. More i brodovi, Dom JNA, Rijeka. 1983. Brodovi i primorski motivi, Circolo Italiano, Rijeka. 1985. Barke i more, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka. 1986. Barke i more (novi radovi), Foto Zoom, Opatija. 1986. Od batane do gajete, Circolo Italiano, Rijeka. 1986. More i jedra, povodom Europskog prvenstva u jedrenju, Mošćenička Draga. Hotel “Marina”. 1986. Zadarska noć, New York, Izložbeni prostor Crystal Palace. 1987. Dalmatinske brodice, Zadar, Crkva “Sv. Andrija i Petar Stari”. 1987. Brodovi-zaboravljena baština, Dubrovnik, Dom sindikata. 1987. Slike iz Dalmacije (brodovi i pejsaži), Erlangen i NurnbergNjemačka, Gradski izložbeni prostor. 1988. Barke naših otoka, Pag, Gradska vjećnica. 1991. More i brodovi (novi radovi), Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka. 1990-1994. Odabir dotadašnjih radova. Stalna izložba u prostoru Wentwort Galery, Miami - Florida. 2000. Kastav (Vincent - Kastav) Galerija

194

2003. Barke i pejsaži podvelebitskog i zadarskog podneblja. Gradska loža, Zadar, Posedarje, Nin i Vinjerac. 2005. Primorski motivi. Galerija “Decumanus”, Grad Krk. 2006. Divovi mora. Gradska knjižnica, Zadar. Slike Nevenka Žunića nalaze se u mnogim europskim gradovima, SAD i Australiji. Na početku bavljenja slikarstvom, izradio je i veći broj maketa domaćih manjih brodica te svjetski poznatih jedrenjaka tipa “kliper”. Po narudžbi Jadrolinije izradio je šest slika brodova, ulja na platnu, (Slavija, Adrijana, Dalmacija, Marko Polo, Dubrovnik i Zadar) te sliku palače “Adria” u Rijeci u kojoj se nalazi taj brodar. Za Tankersku plovidbu Zadar izradio je dvije slike (ulje na platnu) tankera “Vukovar” i brod za specijalne terete “Nin”. Poznat je i kao autor (ulja na platnu) brodova koji su građeni u hrvatskim brodogradilištima “3. maj”, “Kraljevica” i “Split”. Autor je također i ilustracija knjiga Gradimira Radivojevića: “Brodolomci” 1991., “Kapetanova putovanja” 2008. (roman), “Kud plovi ovaj brod” 2009. (roman), pjesničko likovna mapa “Bio jednom jedan otok... Goli otok...” (Vučemil - Botteri Žunić).

Kazalo

Table of Contents

Luko Paljetak: Nostalgični nauarh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Luko Paljetak: The Nostalgic Nauarh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Lilijana Domić: Metafora o navigaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Lilijana Domić: A Metaphor on Navigation . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Berislav Valušek: Nautica antiqua . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Berislav Valušek: Nautica Antiqua . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

Robert Žunić: “U potragu za izgubljenim vremenom” ili Kratki osobni osvrt na mog oca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Robert Žunić: “In Search of Lost Time” or A Brief Personal Note on My Father . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

Daina Glavočić: Divovi mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Daina Glavočić: Colossi of the Sea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

Miljenko Mandžo: Ljepota prije svega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

Miljenko Mandžo: Beauty, First of all . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

Ervin Dubrović: Slikar i more . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Ervin Dubrović: Painter and the Sea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Mladen Urem: Virtuoz jednostavnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Mladen Urem: Virtuoso of Simplicity . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Luko Paljetak: Sanjač brodova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Luko Paljetak: A Dreamer of Ships . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Kazimir Urem: Slikar bonaca, žala i nevera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Kazimir Urem: Painter of Sea Calms, Strands and Sudden Storms . . . . . 73

Ante Meštrović: Portretist brodova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Ante Meštrović: Portraitist of Ships . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

Pavao Komadina: U povodu izložbe Nevenka Žunića “Divovi mora”– Pomorski fakultet u Rijeci 4. – 20. prosinca 2008. godine . . . . . . . . . . . . 36

Pavao Komadina: On the Occasion of Nevenko Žunić’s Painting Exhibition “Giants of the Sea”, Faculty of Maritime Studies, Rijeka 4th – 20th December, 2008 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75

Damir Magaš: Svjedoci modernih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Marijan Jurčević: Prijateljski zapis o slikaru mora i brodova . . . . . . . . . . . . 40 Biografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193

Damir Magaš: Witnesses of Modern Times . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Marijan Jurčević: Amicable Note on the Painter of the Sea and Ships . . . 79 Biography . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195

197