PRAKTIČNI ŠARANSKI RIBOLOV
ISKUTSVA
Jedno od kapitalnih pitanja u ribolovu šarana (koje obično najviše odlučuje da li će vaš mamac biti pokupljen ili ne) je vaše poznavanje mjesta na kojem lovite. Ako dobro poznajete svoje mjesto i ribe su tamo i ako još uz to postavite vaš mamac s udicom na logično mjesto, najvjerojatnije ćete na njemu i uloviti ribu. U ovom bih vam članku želio prenijeti neka iskustva koja sam sakupio tijekom godina provedenih u ribolovu, a koje se ponajviše odnose na podvodnu strukturu dna i hranidbene periode te vrijeme hranjenja šarana, kako u šljunčarama tako i u drugim vrstama jezera. Ljepota ribolova na šljunčarama je u tome što one uvijek imaju dovoljno prirodne hrane čak i u svojim najranijim danima, ali što su starije i ribolov na njima je bolji...
Piše: Rod Hutchinson
Kako što bolje razumjeti svoje mjesto?
Vode pune mulja Vode pune mulja su zapravo zrele vode, jer im je za to da se napune muljem sigurno trebalo dosta vremena. Glavna stvar o mulju je da on nastaje kao posljedica umiranja biljnog i životinjskog svijeta. Njegov utjecaj na ribolov jako ovisi o veličini jezera. Kad biljke i životinje ugibaju i padaju na dno, nakon nekog vremena se raspadaju i dolazi do snižavanja pH vode, što ima loš učinak na puno sitnih vodenih životinja koje su šaranima prirodna hrana. U vrlo muljevitim jezerima sva se prirodna hrana vrlo brzo svede samo na krvne crve i tamo šarani, osim njih, imaju vrlo malo druge alternative za hranu.
Muljevita područja i šljunčani sprudovi U šljunčarama ćete obično naći dvije vrste dna: muljevita područja i šljunčane
31
PRAKTIČNI ŠARANSKI RIBOLOV sprudove. Glavno odlagalište mulja, generalno govoreći, skoro uvijek se nalazi negdje na kraju jezera gdje obično završavaju najjači i najčešći vjetrovi koji na njemu pušu. Mulj je zbog toga vrlo ovisan o vjetrovima i o tome kako na nekom jezeru obično pušu. Jednom kad se na dnu jezera stvori, vrlo brzo se u njemu nastanjuju kolonije životinja koje ga još bolje drže zajedno. S druge strane, šljunčani sprudovi su područja na kojima su ljudi (koji su zapravo kopanjem i stvorili jezero) imali problema s izvlačenjem šljunka. Vrlo često su sprudovi pozicionirani na velikim nakupinama krupnijeg kamenja i na stijenama i kad bi prilikom iskapanja šljunka naišli na takva mjesta, cijela bi se operacija vađenja samo pomicala malo dalje gdje se šljunak mogao bez problema sakupljati.
Krvni crvi, školjke, rakovi, puževi… U muljevitim dijelovima šljunčara, kao što sam već rekao, glavna hrana šarana su krvni crvi (bloodworm, Ver de vas) i slične larve insekata, a kad krenete prema sprudovima, tamo prevladavaju školjke. I
kako vrijeme neke šljunčare prolazi, s vremenom je na njenim najplićim dijelovima sve više i više vodene trave. Zatravljene vode su vrlo zanimljive kad se promatraju s našeg ribolovnog gledišta, jer one šaranima nude velik izbor različite prirodne hrane. U travi se često nalaze kozice, puževi i druge slične životinje koje šarani jako vole jesti. Međutim, da bi kozice i puževi preživjeli, moraju imati dovoljno trave da se u njoj mogu sakriti i razmnožavati, a kad se jednom namnože, oni su fantastična hrana za šarane. Ako je dno jezera na kojem lovite čisto ili djelomično čisto, prirodna hrana će se u velikoj većini slučajeva bazirati samo na krvnim crvima i sličnim razvojnim stadijima insekata. A ako se na jednom mjestu nađe nekoliko većih kamena, malo šljunka i trave, tu će se početi pojavljivati i razni rakušci, rakovi, puževi i svi drugi tipovi podvodne prirodne hrane šarana.
Dijelovi dna sa zaklonima Da bi rakovi negdje preživjeli na dnu mora biti podvodnih prepreka gdje se oni mogu sakriti. Oni jednostavno ne mogu preživjeti na čistom dnu, jer su tamo vrlo
laka hrana. Ista stvar vrijedi i za kozice. Da bi u nekoj vodi preživjeli moraju se u kritičnim razdobljima svog života negdje moći uspješno sakriti i nakon toga uspješno razmnožiti u količini da ih bude dosta kao hrana za šarane, ali i da ih još ostane za daljnju reprodukciju, odnosno, da se ponovo mogu i dalje razmnožavati. Tako gledajući i šljunak je pravi raj za velik broj sitnih vodenih životinja koji su šaranima izvrsna hrana. Šarani su ribe koje žive po nagonima i kad dođu na neki dio jezera s određenim tipom dna, oni jednostavno znaju gdje treba tražiti hranu, ali i što tamo mogu očekivati. Na svakom jezeru postoje područja gdje se ribe nikad ne hrane, jer tamo nikad ne nalaze nikakvu hranu i tamo se ne isplati loviti. Sasvim su suprotne lokacije na kojima nalazimo kolonije s krvnim crvima, kozicama, vodenim puževima i školjkama, ali svaka od ove skupine životinja ima neki određeni tip dna koji im odgovara i na kojem dobro uspijeva i to bi dobri ribolovci obavezno trebali znati.
Podvodni izvori Još jedna vrlo važna sitnica koju bi
Čamac, ehosonder i elektični motor su, ako je njihovo korištenje dozvoljeno, za mene najvažniji dijelovi pomoćne opreme jer se njima jako lako i precizno može upoznati mjesto za ribolov
Rod prošle godine u ribolovu na talijanskoj šljunčari Le Gru
32
Za dodatnu akciju na vodi uvijek se treba prije ribolova dodatno potruditi
ribolovci koji namjeravaju loviti na određenom mjestu morali znati, pogotovo za hladnijeg dijela godine, precizne su lokacije podvodnih izvora ako ih na nekoj vodi ima. Ja sam u jednom ribolovu usred zime imao sreće i našao jedan takav. Bilo je to zbilja čudesno. Kakav je to samo ribolovni izlet bio! Kad nitko ništa ni u snu nije mogao očekivati od ribolova, ja sam dobro lovio. Sjećam se kad sam rekao jednom prijatelju kako ovaj petak idem u ribolov na jezero Waverly . On mi je odgovorio da sam lud, da je prognoza za vikend užasna i da se očekuje smrzavanje i minus. Kad sam stigao na jezero, uz obalu me dočekao nekoliko centimetara debeo led, ali na moje veliko iznenađenje na sredini jezera je bila velika rupa koja je još ostala odleđena tri dana nakon što se skoro cijelo jezero zamrznulo. Naravno, bila je to zimska pozicija za ribolov iz snova. Velika rupa u ledu je bila najbolji pokazatelj gdje se izvor nalazi jer je iz njega izlazila voda bitno toplija od vode u jezeru i zamrzavala se kasnije. Takve lokacije najbolje možete razotkriti kad se jezera počnu lediti ili odmrzavati. Međutim, nisu samo podvodni izvori odgovorni za rupe u ledu, to mogu
PRAKTIČNI ŠARANSKI RIBOLOV napraviti i podvodni plinovi. Na mjestima na kojima se nalaze najveće kolonije vodene trave, kad se šljunčara tek zaledi, led je najtanji, a nekad ga i nema. Glavni uzrok tome leži u zimskom ugibanju i odumiranju stabljika koje se raspadaju i u tom procesu otpuštaju plinove kao što su metan i drugi, a plinovi kad se izdižu s dna, utječu na led. Ako ponekad zimi šećući uz vaše omiljeno jezero, kad je tanak led i kad puše blag topli južni povjetarac, uočite na ledu tamnije fleke (mjesta gdje je led tanji), one nastaju od truljenja uginule trave, to su mjesta koja treba zapamtiti i gdje je u zimskom dijelu sezone moguć dobar ribolov.
Mjesta za ribolov u rano jutro Poznavanje strukture dna vaše omiljene šljunčare je ekstremno važna stvar, jer se šarani u različitim dijelovima dana hrane u različitim područjima jezera. U proljeće ja šarane uvijek tražim na mulju, a to je povezano s vrlo malim razlikama u temperaturi vode određenih mikro lokacija. Na engleskom jezeru Savay, ali i mnogim drugim šljunčarama, shvatit ćete
hladnokrvne životinje. U mnogim šljunčarama na kojima obično pušu snažni vjetrovi vrlo često ćete shvatiti kako je na dubinama od 1.5 do 2.4 metra baš rano jutro optimalno vrijeme za ribolov. Isto tako šarani će onda primati uz donji dio spruda, a rijetko na njemu, odnosno, na mjestu gdje se nakuplja mulj. Sve što tada trebate napraviti je plasirati vaš mamac baš tamo gdje očekujete da će se šaran hraniti i za to ponekad treba poznavati različite tehnike ribolova. Najvažnija stvar od svega je razumjeti priču o temperaturama u različitim slojevima vode.
Mjesta za lov popodne Stvari također možete sagledati i iz drugog kuta. Usred ljetnog popodneva, kad je vani vruće, zagrijavaju se i površinski slojevi vode i tada ćete primijetiti kako se i šarani polako kreću prema vrhovima sprudova. Međutim, njihovo hranjenje u tim trenucima nije toliko koncentrirano, više je u stilu pokupiti nešto tu i tamo. To praktično znači da ako lovite na mjestu
gdje ima mulja, kako se temperatura po danu diže, polako i šarani kreću prema toploj zagrijanoj vodi. Ako je vani prevruće i voda im postane previše topla, sklonit će se od sunca u prvu sigurnu sjenu, ili, ako je nema, po svoj prilici se vratiti u dublje dijelove jezera. Ukoliko cijelo vrijeme svog ribolova želite biti uspješni, pozicije na kojima lovite moraju pratiti te cikluse. U zimi ili u rano proljeće je malo drugačija priča. Vrijeme može biti vedro, dan prepun sunca, ali vani još uvijek, bez obzira na sve to, zbog hladnog vjetra može biti vrlo hladno. No u to vrijeme nije toliko važna toplina koliko svjetlo koje svakim danom sve više prodire u vodu. Svoje najbolje zimske ulove sam ostvario upravo na vrhu sprudova, jer se voda za vrijeme dana upravo tamo najprije zagrijala. Možda je još tome pomogla činjenica da je snažan vjetar svojim puhanjem u gornji sloj vode donio nove količine kisika i da je to još dodatno pokrenulo šarane, a kad se jednom šarani nakon zime pokrenu, prvo što traže je što toplija voda. Zbog
toga sam zimi, a naročito na njenom kraju, svoje najbolje ulove ostvario u kasno poslijepodne na najplićim dijelovima sprudova i na platoima gdje se voda tijekom dana malo ugrijala. Znači, zimi sam najbolje lovio na dubinama od 1.5 metara u kasno popodne, dok sam ljeti najviše poteza imao rano ujutro na dubinama od 2.4 metara. Sve to vrlo zorno pokazuje koliko je važno dobro poznavati vaše ribolovno mjesto, ali i kako se šarani na njemu ponašaju.
Navike šarana Ako provedete u promatranju šarana toliko vremena koliko sam tijekom godina proveo i ja, imat ćete mogućnosti pretpostaviti što u određenom trenutku oni mogu napraviti. Važno je znati kako se šarani ne hrane baš uvijek, ali kad ih vidite u nekom području, oni su tamo uvijek s nekim razlogom. Nekad to može biti hrana , a nekad samo regulacija tjelesne temperature. Šarani u našim
Veliki su šarani uvijek najljepša nagrada za uloženi trud
kako su šljunčare u načelu rano jutarnje vode. U to je vrijeme temperatura vode još prilično niska i šarani će se hraniti u najnižim slojevima vode. Zbog hlađenja vode tijekom noći na vrhu sprudova, šarana upravo zbog te malo niže temperature tada jednostavno nećete moći naći. A glavna stvar s hranjenjem šarana u određenom dijelu dana baš je povezana s temperaturom vode u određenim slojevima jezera i njegovom tjelesnom temperaturom. Šarani su ovisni o temperaturi njihove okoline i kako se ona u određenim slojevima vode diže i spušta oni sebi biraju onu koja im najviše odgovara, jer baš na taj način organizam šarana radi. Ne zaboravite da su oni
19 kg. La Graviere, proljeće prošle godine
33
PRAKTIČNI ŠARANSKI RIBOLOV od straha naprosto prije reda kroz crijeva protjerao i iz anusa izbacio cijelu školjku. Da nije bio ulovljen, u miru bi ju do kraja probavio i sigurno to ne bi napravio.
Problem tigrovih oraščića
Vjetrovi su najviše puhali prema ovoj obali i tu je bilo najviše mulja pa smo tu i lovili
jezerima su divlje životinje i u njihovim ih životima vodi nekoliko glavnih obrazaca ponašanja. Tri su glavna. Puno vremena provode tražeći hranu, njihovo je tijelo vođeno i ponaša se u skladu s temperaturom vode i u njoj otopljenog kisika, a kad im dođe vrijeme za to, potpuno se posvete reprodukciji. Uvijek sam se čudio kako na jezeru ima puno pozicija na kojima je temperatura vode za šarane povoljna, ali ih tamo nikad nisam našao. Uvijek su bili na jednoj te istoj poziciji - na mjestu gdje je tijekom dana bila mogućnost izabrati nekoliko različitih slojeva vode s raznim temperaturama. To je mjesto imalo i relativno velik raspon raznih dubina, od najveće u jezeru do najvećeg plićaka na sprudu. Vrlo blizu se nalazio sprud s doslovno hrpama i hrpama školjki na njemu. I tu su se šarani skupljali za vrijeme toplih popodneva kad im je temperatura vode odgovarala, ali jednako tako je znakovito kako su izabrali lokaciju gdje je bilo jako puno hrane. Ako ste u toplo popodne htjeli uloviti ribu trebalo je samo zabaciti na to mjesto i u to vrijeme za mene je to bila najbolja pozicija na jezeru. U svaki drugi dio dana ili noći tamo nije imalo smisla zabaciti. Zbog toga sam ja u popodnevnim ribolovima uvijek tražio mjesta s 1.2 metra dubokom vodom i plića. Problem je često bio u tome što baš svako mjesto, a nekad ni svako jezero nije imalo tu dubinu, a dubine između 1.5 i 2.5 metra su bile klasične lokacije za ribolov u rano jutro. Između ostalog, ribolov u rano jutro je uglavnom bio dobar svuda i čini mi se kako je to klasično vrijeme za ribolov. Ako onda ništa ne ulovite, očito ste na krivom mjestu i najbolje je da se preselite.
Učinci ribolovnog pritiska Nikad nemojte zaboraviti kako vrlo česti ribolovi mogu imati vrlo ozbiljne efekte na ponašanje šarana na određenoj vodi. Zbog toga su velike vode vrlo često lakše za ribolov. U osamdesetima sam shvatio kako je Cassien zapravo vrlo lagano mje-
34
Taj je događaj bio glavni razlog zbog kojeg sam sredinom svoje ribolovne karijere strašno želio i agitirao da se na našim jezerima u Engleskoj zabrani ribolov tigrovim oraščićima. Šarani oraščić pojedu i probavljaju, ali u trenutku kad ga ulovite za njega je to trauma i zbog toga on najčešće naglo protjera dijelove probavljenog oraščića kroz svoja crijeva. Oraščići su prilično tvrdi mamci oštrih
šaranima. Ja mislim da ih baš zato oni najviše jedu kad su najmekaniji. Onaj šaran sa Cassiena je bio jako velik, ali ja mislim da se i naši manji šarani u Engleskoj hrane našim manjim slatkovodnim školjkama na isti način. Druga im je taktika da uvrebaju dane kad se školjke prirodno potpuno otvaraju i na prepad ih usisavaju. Šarani nagonski znaju kad se to u vodi događa.
Blaženi ehosonderi E pa, moji prijatelji, prvo i zlatno pravilo šaranskog ribolova je da upoznate mjesto na kojem lovite poput zadnje strane svoje ruke. Najlakši i najbrži načini da to
Patke vam mogu ponekad biti odličan pokazatelj gdje je hrana za šarane. One vole jesti travu, a trava obično raste na plitkim i muljevitim dijelovima jezera.
Dugo sam se borio da se zabrani upotreba tigrovih oraščića na svim vodama na kojima sam lovio zbog njihovog utjecaja na crijeva šarana nakon ulova
Šarani jako vole školjke i mnogi ribolovci ne vjeruju da ih cijele mogu progutati. Ja sam se u to uvjerio vlastitim očima.
sto za ribolov. Svi su ga se bojali jer su ga smatrali kontinentalnim jezerom veličine mora, ali ja sam ga volio jer tamo tada uopće nije bilo ribolovnog pritiska. Kada bih se danas, za razliku odonda otputio tamo, sve bi sigurno bilo puno teže. Međutim, ako na svoj ribolov primijenite uvijek ista pravila, nemate se čega bojati. Ribolovni pritisak može utjecati samo na individualna mjesta i uništiti ih, ali što je određena voda veća, šarani na njoj se sve više ponašaju prirodno. Više su ovisni o vjetru i nalaze se tamo gdje je najviše prirodne hrane. Šarani ne mogu narasti tako veliki ako jedu samo nekoliko sati na dan, a najbolje vode im nude cijeli niz vrsta različite prirodne hrane koju tijekom cijelog dana obično uvijek uzimaju na drugim mjestima.
rubova i kad napuknu, često s njima iz crijeva izađe i dosta krvi. U normalnim okolnostima to se ne događa. Šaran kad pojede tigrove oraščiće, polako ih probavlja tako da, ukoliko za njega nema nekih stresnih situacija, nema ni sličnih problema. Prije puno godina skupina nas nekoliko zagriženih ribolovaca pažljivo je proučavala školjke i način kako se i kada šarani njima hrane. Ono najvažnije što smo naučili i zaključili bilo je da šarani u određenim dijelovima godine masovno jedu školjke jer je njihova ljuštura u određenom periodu razvoja puno mekša nego inače. Vrlo je slično i s rakovima, jer i oni mijenjaju svoje oklope. I za jedne i druge postoje trenuci kada su im tijela mekana kao da su od gume i tada su zapravo idealna hrana
učinite je upotreba čamca, električnog motora i ehosondera, ako je to na vašem jezeru dozvoljeno. Da budem najiskreniji, ja bih u svakom ribolovu bio najsretniji da sam uvijek prije njega mogao uzeti čamac i ehosonder i svako jezero na kojem sam lovio dobro pretražiti. Međutim, prije mnogo godina na svim jezerima gdje smo mi lovili, smjeli smo raditi što smo god htjeli: ulazili smo u vodu, plivali, ronili i tražili šaranima potencijalno zanimljive lokacije. Ako je na vodi na kojoj lovite kupanje i upotreba čamaca i ehosondera zabranjena, nažalost, to ćete morati napraviti na teži način, štapom i rolom. Što ćete, uspješan ribolov na šljunčarama ponekad zahtjeva i dodatan posao.
Šarani jedu školjke? Nisam siguran da svi ribolovci znaju da se veliki šarani vrlo rado hrane velikim školjkama. Dugo je moj osobni rekord bio šaran težak 25.5 kg s jezera Cassien u Francuskoj. Kad sam ga ulovio, kroz analni mu je otvor izašla cijela školjka. Međutim, bila je cijela samo na prvi pogled. Ljuska joj uopće nije bila tvrda i na njoj je ostao samo protein koji je tvorio njezin okvir. Ljuska je bila vrlo tanka i djelovala je kao mreža. Probavni sokovi šarana su s nje već gotovo sve odnijeli i samo je preostao taj nježan okvir, koji je međutim još uvijek bio dovoljno jak da ju očuva u jednom komadu. Ogromni šaran je pod stresom što je bio ulovljen
Rod i amur s jezera Le Gru
(S engleskog preveo: Krešimir Kuri)