Bilten 20. Sarajevo Film Festivala #01 by Sarajevo Film Festival

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PoÄ?asno Srce Sarajeva Agnes B. i Gaelu Garciji Bernalu na otvaranju 20. Sarajevo Film Festivala

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Dobrodošli na 20. Sarajevo Film Festival vadeset godina djelovanja nije mnogo za jedan filmski festival. Ipak, ako se osvrnemo unazad i pogledamo odakle smo počeli i koliki smo put prešli, ovogodišnji Festival treba zaista i proslaviti. Prilika za slavlje na ovom Festivalu bit će mnoštvo. Sarajevo Film Festival se, tokom devetnaest godina postojanja, razvio u međunarodni filmski festival koji je svojim strateškim djelovanjem fokusiranim na regiju postao prepoznatljiv, zanimljiv i publici, i filmskoj industriji. Kvalitetno programiranje, uspješno kreirana platforma za razvoj regionalne filmske industrije putem kopro-

I M PR E S S U M

dukcijskog marketa CineLink, te edukativnog segmenta u formi projekta Talents Sarajevo, učinili su da SFF postane nezaobilazno mjesto susreta filmskih profesionalaca iz jugoistočne Evrope. Sa željom da dodatno unaprijedimo ovako kreiranu strukturu filmskog festivala, te našoj publici i filmskim stvaraocima pružimo sveobuhvatniji uvid u nova kretanja i relevantna filmska iskustva iz drugih krajeva svijeta, već dvije godine Festival otvara svoja vrata specijalnim gostima. Ove godine naš gost je savremena meksička kinematografija, za čije je predstavljanje zadužena, u svijetu sedme

umjetnosti priznata institucija – IMCINE (Institut za kinematografiju Meksika). Filmovi, autori, filmski profesionalci i projekti iz Meksika donijet će ne samo novu vrijednost programu nego i obojiti posebnim uzbuđenjem cjelokupnu festivalsku atmosferu. Tokom ovogodišnjeg Festivala bit će predstavljen FOND SARAJEVO GRAD FILMA, čiji je cilj podsticanje koprodukcija dugometražnih filmova između producenata iz regije i ostatka svijeta. Ovaj fond je nastao na temelju projekta Sarajevo grad filma, koji je podržavao produkciju kratkih filmova mladih autora i

filmskih profesionalaca jugoistočne Evrope. Uz podršku ATLANTIC GRUPE i programa CREATIVE EUROPE, fond planira objaviti prvi konkurs već tokom naredne jeseni. Rođendansko slavlje Festivala svojim prisustvom upotpunit će brojni dobitnici Srca Sarajeva. Bit će to prilika da im se zahvalimo na podršci i zajedno s njima i našom vjernom publikom uživamo u ovogodišnjem programu i festivalskoj atmosferi grada Sarajeva! Dobro došli u Sarajevo na dvadeseto izdanje Sarajevo Film Festivala! Mirsad Purivatra i festivalski tim

IZVRŠNA UREDNICA: Dijala HASANBEGOVIĆ, NOVINARI: Marinela DOMANČIĆ, Segor HADŽAGIĆ, Namir IBRAHIMOVIĆ, Lejla KALAMUJIĆ, Monja ŠUTA-HIBERT, OFICIJELNI FOTOGRAFI: Senad GUBELIĆ, Jasmin BRUTUS, Muhidin ŽIVOJEVIĆ, Nermin ČOLIĆ, Nikola BLAGOJEVIĆ, Haris BEGIĆ, Dejan ZONIĆ, IZBOR I OBRADA FOTOGRAFIJA: Edin PUZIĆ, PREVODITELJI: Una TANOVIĆ, Aleksandar BREZAR, DIZAJN: BOOM PRODUKCIJA, DTP: Zorica PANDŽIĆ, ŠTAMPA: GIK OKO SARAJEVO

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

INTERVJU Elma Tataragić, selektorica Takmičarskog programa - igrani film

Filmovi otvaraju prostor za promišljanje Filmovi iz Takmičarskog

programa – igrani film ove godine većinom imaju za temu senzualnost, intimnost, suočavanje s intimnim tajnama s jedne strane i društvenim predrasudama s druge, suočavanje sa tradicije i individualnog, pobunjeničkoga identiteta. Možete nam izdvojiti neke filmove koje govore o ovome problemu i njihovom jedinstvenom pristupu? Pitanje identita, bez obzira da li se radi o rodnom, socijalnom ili seksualnom identitetu, a i pitanje pripadnosti određenoj sredini su teme koje obilježavaju ovogodišnju selekciju. Primjetan je odmak od rata i isključivo socijalnih itranzicijskih tema koja su inače bile karakteristične za regionalne filmove. Iako su i ove teme prisutne, više su potisnute u pozadinu priča. Ove godine sam zaista zadovoljna, jer je program izuzetno raznovrstan i mislim da će svako pronaći nešto za sebe. Tu su filmovi koji su ispričani kroz perspektivu mladih, kao MACONDO, JA SAM BESO, i CURE - ŽIVOT DRUGE, zatim filmovi u kojima je priča ispričana iz ženske perspektive, kao u filmovima NEVJESTE i A BLAST, dok je film JANJE mješavina te dvije vizure. Tu je ponovo tema istine, rata i ponosa u filmovu TRI PROZORA I VJEŠANJE, a pitanje pripadnosti identiteta postavljaju gotovo svi filmovi, posebno film PJESMA MOJE MAJKE. LGBT tematika najviše je pristuna u filmu ZEMLJA OLUJA, ali u pozadini je i drugih filmova. Ovogodišnja selekcija donosi filmove koji, tvoreći svoje vlastite, nove svjetove, hrabro upiru prst na probleme

današnjice. Ovi filmovi ne nude konačne odgovore na probleme koje tematiziraju, već daju prostor za promišljanje i razgovor. Ovi filmovi pozivaju na dijalog.Mislim da će i profesionalci, ali i publika biti zadovoljni. Takmičarski program – igrani film otvaraju Mostovi Sarajeva – film koji je svojevrstan mozaik filmskih ostvarenja različitih reditelja, što je vrlo zanimljiv koncept pripovijedanja filmske priče. Na koji su način ovi kratkometražni filmovi povezani u jedinstvenu temu simbola Sarajeva? Omnibus MOSTOVI SARAJEVA okuplja 13 reditelja koji kreću od teme Sarajeva kao centra iz kojeg je počeo Prvi svjetski rat, ali i u kojem je prethodni vijek završensa najdužom opsadom u modernoj historiji. Umjetnički direktor cijelog projekta poznati je filmski kitičar i teoretičar JeanMichel Frodon koji je okupio

vrlo različite autore što se vidi i u omnibusu koji pruža raznovrsne poglede i perspektive na zadatu temu. Upravo tema Sarajeva kao konkretnog prostora u kojem se odvijaju gotovo svi filmovi ali i simbola otpora je ono što uspješno povezuje ove stilski vrlo različite filmove. Ovaj film je premijerno prikazan na ovogodišnjem festivalu u Cannesu izvan konkurencije, a već je obišao desetine regionalnih I međunarodnih festivala. Vrlo je važno istaći da od 13 renomiranih autora koji su pozvani da snime filmove u ovom omnibusu čak četiri su iz naše regije. Paralelno sa stvaranjem nekog novog, hrabrog filmskog svijeta i jezika, jedan drugi, stari filmski svijet kao da polako nestaje. Odlazak legendarnog Bore Todorovića nas je sve na to podsjetio. Na koji će način kultni filmovi i glumački heroji naše mladosti i djetinjstva živjeti u budućim

filmskim ostvarenjima i inspirirati nove generacije? Mislim da veliki umjetnici kakav je bio Bora Todorović nikada ne odlaze. Takvi velikani ostavljaju takvu zaostavštinu, da upravo zahvaljujući tome možemo graditi nove svjetove. Mislim da svijet Bore Todorovića nikada neće nestati i uvijek će insipirirati nove generacije, a sreća je da takvih kultnih glumaca i filmova imamo svuda oko nas. Na nama je da podsjećamo na velika umjetnička djela i da ih povremeno otkrivamo i ponovo učimo od njih. Upravo to i želimo sa projekcijom filma MARATONCI TRČE POČASNI KRUG koju ćemo upriličiti tokom Festivala. SFF ove godine slavi 20 godina svog postojanja. Pitanja povodom jubileja obično se tiču onog što se razvilo ili promijenilo od početka osnivanja festivala. Ali ako biste morali izdvojiti, kroz vlastitu retrospektivu, nešto nepromjenjivo, nešto suštinsko što se održalo i očuvalo tokom povijesti Festivala; koji duh, koju pokretačku snagu, koje prelomne trenutke? Prije svega ekipa Sarajevo Film Festivala predana je promociji filma kao umjetnosti. Mi se trudimo da publici donesemo filmove koji su rijetki i dragocjeni, ali i da omogućimo susrete s autorima. To je važno i za naše goste, i za našu publiku. Energija koju naši gosti donose u grad je neprocjenjiva, a energija naše publike je čarobna i njoj niko ne može odoljeti. Mislim da je upravo iz te ljubavi prema filmu nastalo sve ono što je Sarajevo Film Festival danas. Bez te predanosti i strasti ovakav projekat ne bi bio moguć. D. Hasanbegović

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Počasno Srce Sarajeva Agnès B. i Gael García Bernalu ve godine, Sarajevo Film Festival dodjeljuje svoje najviše priznanje Agnès B., dugogodišnjoj pokroviteljici i velikoj prijateljici Sarajevo Film Festivala, koja je kreirala I vizualni identitet Festivala - Srce Sarajeva. Počasno priznanje bit će dodijeljeno I Gael Garcia Bernalu, jednom od najznačajnihih glumaca latino ali i svjetske kinematografije. Posljednje noći 20. Sarajev Film Festivala, nagrada će biti uručena I Danisu Tanoviću, jednom od najznačajnihih I najuspješnijih bh. reditelja.

Agnès B., dizajnerica i rediteljka Odrasla u Versaillesu, u klasičnom obrazovanju 1950-ih, Agnes B. (rođena Agnès Troublé) je željela biti kustosica kako bi bila bliže umjetnosti, za koju je već kao tinejdžerka bila strastveno zainteresirana. Godine 1975. otvorila je svoj prvi butik agnès b. butik u kvartu Les Halles u Parizu, ubrzo stekavši popularnost koja joj je omogućila da se proširi na američko i svjetsko tržište tokom 1980-ih. Kao strastveni promatrač života iz kojeg crpi inspiraciju, ona je stvorila prepoznatljiv stil koji je očarao ljude diljem svijeta i postao nalik izražavanju nečijeg karaktera. Pored svog dizajnerskog rada, Agnès B. je i strastveni kolekcionar i zagovornik umjetnosti, posebice filma. Stalno bavljenje umjetnošću, pomaganje umjetnicima da zaokruže filmove i davanje doprinosa na različite načine ali bez izravne uključenosti, u konačnici je dovelo do odluke Agnès B. da osnuje svoju audiovizualnu produkcijsku kuću. Love Streams agnès b. Productions, tako nazvana u čast Johna Cassavetesa, počast je njenoj viziji života i njenoj strasti prema ljudima i kinematografiji. Godine 2013. završila je svoj prvi dugometražni

igrani film MOJE IME JE HMMM ... (JE M'APELLE HMMM ...). Gael García Bernal, glumac Baveći se glumom gotovo cijeli svoj život, Gael García Bernal je počeo s roditeljima nastupati u predstavama u Guadalajari u Meksiku, a kasnije je studirao na Centralnoj školi za govor i dramu u Londonu. U to vrijeme Bernal se pojavljuje u nekoliko predstava, sapunica i kratkih filmova, prije svog glavnog debija u igranom, za Oskara nominovanom filmu AMORES PERROS u režiji Alejandra Gonzalesa Iñárritu. Sljedeća filmska uloga Gaela Garcíe Bernala je bila u još jednom svjetski proslavljenom ostvarenju, filmu režisera Alfonsa Cuaróna nominovanom za nagradu Oskar Y TU MAMA TAMBIÉN gdje glumi uz svog doživotnog prijatelja Diega Lune. Nastavljajući birati izazovne i potencijalno sporne uloge, Bernal se pojavio u filmovima EL CRIMEN DEL PADRE AMARO Carlosa Carrere, DNEVNIK MOTOCIKLISTE Waltera Sallesa, LA MALA EDUCACIÓN Pedra Almodóvara, MAMUT Lukasa Moodyssona, GRANICE KONTROLE Jima Jarmuscha, NE

Pabla Larraina i u još jednoj saradnji sa Alejandrom Gonzalesom Iñárrituom, u njegovom filmu BABEL, dosegnuvši broj od više od 40 filmova, kratkih i televizijskih programa u kojima je nastupao u zadnjih 20 godina. Osim glume, Gael Garcia Bernal je preuzeo ulogu i režisera i producenta – 2007. godine svoj je režiserski debi ostvario filmom DEFICIT, nakon toga je režirao kratki film PISMO, kao dio dugometražnog filma 8, kratki film LUCIO za meksički omnibus REVOLUCION i četiri kratka dokumentarna filma pod nazivom NEVIDLJIVI za Amnesty International, koji prate migrante podvrgnute nasilju i zlostavljanju na putu kroz Srednju Ameriku i Meksiko. Uz fim DEFICIT i kratke filmove LUCIO i NEVIDLJIVI, Bernal je producirao film Michaela Rowea THE WELL i dokumentarni film KO JE DAYANI CRISTAL? režisera Marca Silvera. Većina filmova na kojima je Bernal radio prikazuju njegovu duboku predanost umjetnosti, ali i sklonost ka ozbiljnom, pozornom i brižnom odnosu prema svojoj domovinini, kao i situaciji u Latinskoj Americi i životu njenih stanovnika u cjelini, a posebno po pitanjima siromaštva i migracije.

Dosadašnji dobitnici Marko Mueller, direktor filmskog festivala u Veneciji, 2005 Mike Leigh, reditelj, 2006 Gavrilo Grahovac, ministar kulture i sporta FbiH, 2006 Steve Buchemi, glumac, 2007 Cat Vilers , producentica, 2008 Manfred Schmidt, izvršni direktor Mitteldeutche

MedienForderung GmbH, 2009 Dieter Kosslick, direktor Berlinalea, 2010

Angelina Jolie, glumica i rediteljica, 2011 Jafar Panahi, reditelj, 2011 Emil tedeschi, većinski vlasnik i predsjednik Uprave Atlantic

grupe, 2011 Branko Lustig, reditelj i producent, 2012 Bella Tarr, reditelj i Roberto Olla, izvršni direktor Eurimages, the

Council of Europe support fund for European cinema, 2013

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Takmičarski program – igrani film

Košmar odrastanja

Cure – život druge (Švicarska, Hrvatska, BosnaiHercegovina), 2014 Režija: Andrea Štaka, Uloge: Sylvie Marinković, Lucia Radulović, MirjanaKaranović, MarijaŠkaričić, Leon Lučev... nspirirana istinitom pričom o dvjema djevojkama od kojih se samo jedna vratila iz šetnje šumom i branja divljih šparoga, Andrea Štaka napravila je film o odrastanju u poratnom Dubrovniku. Godina je 1993. Rat u Bosni i Hercegovini je sve vrijeme u pozadini zbivanja – prisutan u vijestima i hotelima u koje su smještene izbjeglice. Nakon okončanja opsade Dubrovnika, Linda (Sylvie Marinković) se vratila iz Švicarske sa ocem liječnikom (Leon Lučev). Majka joj je u Cirihu i nema vremena za kćer. Dubrovkinja Eta (Lucia Radulović) je njena nova najbolja prijateljica. Ona živi sa majkom (Marija Škaričić) i očevom majkom (Mirjana Karanović). Otac je stradao u ratu. Dvije četrnaestogodišnjakinje

odrastaju u takvom okruženju – idu u školu, pjevaju u crkvenom zboru, odlaze na duge šetnje miniranom šumom i stalno razgovaraju o istim temama. Tek su se zadjevojčile pa im se razgovori vrte oko mladića, otkrivanja seksualnosti, prvih dodira i poljubaca. Postaju sve prisnije pa tako mijenjaju i odjeću – Lindina se bluza nađe na Eti a Etina majica na Lindi.

Eta čak rasparuje krišom uzete nonine naušnice kako bi svaka od njih imala po jednu naušnicu istoga para. Iako više puta upozoravane na mine, neće stradati od jedne od njih. U koškanju koje nastane na litici nakon što Eta poljubi Lindu, mlada Dubrovkinja izgubi život. Dani koji slijede bit će za Lindu poput košmara u kojem curetak počinje gubiti tlo pod nogama. U

njenoj se glavi brkaju slike stvarnosti sa sjećanjem i maštom. Čini se da je Eta prisutna u svakom trenutku, da joj se obraća i na neki način upravlja njenim postupcima. Mučena krivnjom i vođena neobjašnjivom silom, Linda odlazi u Etinu mračnu kuću i pomaže noni donošenjem kruha iz obližnje prodavnice i čitanjem titlova omiljene televizijske serije, baš kao što je to činila Eta. U glavi senilne none, Linda postaje njena unuka a i djevojčica sve više prihvaća zamijenjenu ulogu. Čitajući Etin dnevnik povezuje se sa Ivom, nešto starijim tinejdžerom koji se dopadao prijateljici, te čak i u vezi između njih dvoje uskače na tuđe mjesto. Hoće li se zbunjena djevojka uspjeti izboriti sa zbrkom u svojoj glavi? Marinela Domančić

U Fokusu

Dnevnik jedne mladosti Neposlušni (Srbija), 2014 Režija: Mina Đukić, Scenarij: Mina Đukić, Uloge: Hana Selimović, Mladen Sovilj, Minja Subota, Danijel Šike, Ivan Đorđević, Dunja Tatić, Raslav Sekulović, Marko Janjić, Branka Šelić, Žarko Radić vogodišnji program U fokusu započinje srpskim naslovom “Neposlušni” - filmom koji će mnoge ljubitelje, ne samo regionalne kinematografije, zasigurno iznenaditi. Mina Đukic, autorica nekoliko kratkih i dokumentarnih filmova nagrađivanih na regionalnim i međunarodnim filmskim festivalima, ovaj put potpisuje i svoj prvi dugometražni igrani film koji je s pravom, ne samo premijerno prikazan na Filmskom festivalu Sundance 2014, u selekciji World Cinema Dramatic Competition, već je i predmet mnogobrojnih pozitivnih filmskih kritika. Za razliku od mnogih drugih filmskih ostvarenja regionalne kinematografije, Mina svoju filmsku priču bazira na strukturi koja

plete sentimentalnu ljubavnu naraciju Leni i Lazara, dvoje mladih ljudi koji, izgubljeni u međusobnoj bliskosti, zajednički hode putevima djetinjstva kako bi dočekali vlastitu budućnost. Dok istražuju nepredvidive staze “mladalačke pobune” uronjene u uspavanu svakodnevnicu prelijepog krajolika, film nas ujedno poziva na putovanje kroz vrijeme i prostor jedne izgubljene generacije zaglavljene između maglovitih sjećanja na ono “nekada” i ovo nepodnošljivo “sada”, putovanje prepuno “zajedničkih” sjećanja i asocijacija, sitnica i tričarija koje u svoj svojoj jednostavnosti zapravo zazivaju kompleksna egizistecijalnih pitanja i jos kompleksnije potencijalne odgovore. Priča o Leni i Lazaru je univerzalna priča o hrabrosti, iskrenosti i

slobodi – prpovijest o ljubavi i odrastanju lišena geografske, nacionalne i političke uslovljenosti. S druge strane, riječ je o filmu koji maestralnom fotografijom, sentimentalnim i pažljivo biranim muzičkim songovima, te duhovitošću ne samo portretira živote skrivene od urbanih očiju i “ekonomskog prosperiteta”, već ujedno tematizira i neka od ključnih pitanja vezana za kolektivna i individualna sjećanja za koja pak neizostavno vežemo i kontekst i politiku i prostor jednog minulog vremena. Bez sumnje, u pitanju je izuzetan poeteski film koji najavljuje odličan filmski program u čijem su “fokusu” različita identitarna čvorista i putevi. Monja Suta-Hibert

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program – dokumentarni film

Poziv na etičku revoluciju Svakodnevna pobuna (Austrija), 2014 Režija: Arash T.Riahi, Arman T. Riahi doba sveopće krize, i ekonomske i moralne, kada je veliki broj stanovnika zemaljske kugle pod presijom različite vrste i sve skloniji malodušnosti i depresiji, braća Riahi laćaju se teme koja će jednako zanimati stanovnike svih kontinenata i država. Ovo je multimedijalni i multinacionalni prikaz velikog broja kreativnih oblika nenasilnih prosvjeda i građanskog neposluha koji su izazvala različita društvena stanja. Ono što ih povezuje jeste ideja nenasilnog razrješavanja sukoba. Moto filma ispisan je na njegovom početku a govori o tome kako povjesni podaci pokazuju da su se ljudi uvijek borili za svoja prava te da su, nasuprot uvriježenom

shvatanju da je nasilje najefikasniji način borbe, nenasilne metode davale dvostruko bolje rezultate. Film traje gotovo dva sata ali tako je montiran da ih nećete ni osjetiti. Skokovi sa kontinenta na kontinent, sa države na državu su česti, ponekad nagli i nikad nelogični. Nekoliko istih likova se pojavljuju u više navrata, druge vidimo samo jednom. Neki se izravno obraćaju sudionicima međunarodnih konferencija o nenasilju, i, poput beogradskog pravnika Srđe Popovića gorljivo se zalažu za genezu aktivizma od

individualnih i malih grupnih činova do uličnih protesta protiveći se „kliktivizmu“ na društvenim mrežama, a drugi se, poput Ukrajinke Inne, doslovce golim grudima upuštaju u vrlo konkretne akte pomno organiziranih i uvježbanih akcija koje se iz Ukrajine šire na druge zemlje – Francusku, Švedsku, Egipat... Neki od prikazanih pokreta imaju lidere i strategije, drugi ih nemaju jer bi izlaganje lidera bio preopasno. Američki Occupy Wall Street, španjolski Indignados, sirijski pokret otpora, Arapsko proljeće,

ukrajinski Femen, egipatski protesti protiv lažnodemokratskih izbora, srbijanska buka protiv Slobodana Miloševića... samo su neki od pokreta koji ne brane samo osobna prava već i prava svih onih koji se sami ne mogu boriti. Sigurno ćete se zapitati kako su autori filma stigli i u New York, Madrid, Kiev, Kopenhagen, Teheran, Varšavu, Pariz, London, Damask, Aman, Štokholm, kako su uspjeli biti na toliko različitih lokacija i dokumentirati veliki broj događaja. Web stranica će vam reći da se ne radi samo o filmu već o cijelom projektu – razgranatojmreži koja podržava sve oblike nenasilnog otpora, daje savjete o metodama i poziva sve zainteresirane na dijeljenje i razmjenu iskustava. Bukirajte ovu stranicu. Savjeti o umjetnosti promjene putem nenasilja i o etičkoj revoluciji i nama bi dobro došli. Marinela Domančić

Takmičarski program – dokumentarni film – izvan konkurencije

Arsen – ime i zanimanje Moj zanat (Hrvatska, Srbija), 2014 Režija: MladenMatičević e volite Arsena Dedića? Onda nemojte čitati ovaj tekst i nemojte gledati ovaj film. Jer, pun je glazbe, poezije, aforizama i malih obiteljskih priča koje obilježavaju jedan bogati život. No ako rado slušate Arsena, ako uživate u njegovim notama i stihovima, posebna, vankonkurencijska projekcija krasnog dokumentarnog rada pravo je mjesto za vas. Još ako nekoga s kim Arsena rado slušate možete držati za ruku tijekom romantičnog, crno-bijelog filma, imat ćete potpun ugođaj. Biografski dokument Mladena Matičevića premijerno je prikazan u Zagrebu prije pet mjeseci gdje je izazvao veliko zan-

imanje publike. Hrvatski susjedi su unekoliko polemizirali oko fakta da se dokumentiranja života hrvatske glazbene veličine latio redatelj iz Srbije, no gledajući film potpuno je jasan besmisao kroatiziranja ili srbiziranja – radi se o vrijednom i cjelovitom dokumentu koji nadilazi zapreminu svake ladice, ma što na njoj pisalo, kao što i Arsenova umjetnost uveliko nadilazi granice usko omeđenih prostora. Tu je malo starih snimaka, malo zapisa sa recentnog privatnog koncerta (sa „partija za članove partije“, kako Arsen kaže) u dvorani Hrvatskog društva filmskih djelatnika, malo fotografija, malo isječaka iz filmova i TV serija za koje je autor skladao neke od najljepših partitura (sjetimo se samo prekrasne teme za seriju „U registraturi“).

Više je stihova i aforizama, zrelog humora i satire, još više prelijepih muzičkih brojeva a najviše monologa koji često zadire u umjetnikovu intimu čak i više od očekivanog – posebno kada govori o majci, ženama, djeci i unukama – jer Arsen sve vrijeme govori sam o sebi. Sjetnoj, melanholičnoj i patiniranoj atmosferi doprinosi činjenica da je kompletan film crno-bijeli. S druge strane, odsustvo boje u filmu dopušta ležerno baratanje pretapanjem arhivskih i ovovremenskih snimaka koji se igraju svjetlom i sjenom (naklon za direktora fotografije Borisa Poljaka). Premda je odavno izgubio fizičku ranjivost svoje pojave iz mladosti i sjaj u očima uokvirenim tamnim podočnjacima (veli da su se žene lovile na njegov izgled sitnog i skrušenog romantičara kojega bi trebalo

zaštititi),Arsenovi stihovi i note još imaju snažnu moć sugestije. I dalje stvaraju slike, pišu priče, ušuškavaju emocijama i dopuštaju slušatelju raznovrsne mogućnosti projekcije, uranjanja i doživljavanja na osobni način. On je i dalje „pjesnik opće prakse koji dolazi po kućama i piše ono što vam je potrebno“. „Ja sam Arsen, to mi je ime i zanimanje. Koristim se kao lijek i kao otrov, ovisno u kojoj mjeri me se uzima“, reći će veliki glazbenik i pjesnik na početku filma. Možda 72 minute i ne mogu izliječiti, ali otrovati vas sigurno neće. Marinela Domančić

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Open Air

Balans drame i komedije Otok ljubavi (Hrvatska, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Švajcarska) 2014. Režija: Jasmila Žbanić, Uloge: Ariane Labed, Ermin Bravo, Ada Condeescu, Franco Nero, Leon Lučev,.. akon nezapamćenog uspijeha svog dugometražnog prvijenca Grbavica, koji je ovjenčan nagradom Zlatni medvjed za najbolji film na Berlinaleu 2006. i nešto skromnijeg uspijeha drugog filma Na putu, Jasmila Žbanić je odlučila napraviti radikalan zaokret u dosadašnjom estetskom prosedeu. Dok se u prva dva filma bavila najosjetljiviijim i najbolnijim aspektima naše postratne stvarnosti, njen treći film Otok ljubavi vodi nas u znatno lepršavije okruženje mediterana. Doduše, Otok ljubavi i Na putu bave se istom temom –bračnim problemima, ali na posve različite načine. Naime, Otok ljubavi je u potpunosti oslobođen društvenih i sociopolitičkih simptoma rata i njegovih posljedica, čime se uzdiže na nivo univerzalne priče koja može da se desi bilo gdje: u Americi, Francuskoj, Indiji,

Švedskoj, Islandu...Bosanskohercegovačka ratna i postratna stvarnost, koja je svojom upečatljivošću i jedinstvenošću dugo plijenila pažnju svjetske festivalske publike, naprosto je, htjeli mi to priznati ili ne, izgubila svoju početnu snagu i postala teret i autorima i publici. Naravno, prijeko je potrebno i ljudski ispovjedati istinu o nama svijetu nama, ali je isto tako ljudski osjetiti potrebu se izađe iz vlastitog istorijskog konteksta i osjeti dijelom šire, da ne kažemo svjetske

priče, jer to uvijek zvuči nezgrapno i šuplje. Ako kažemo evropske, to opet zvuči birokratski izvještačeno. No, na kraju krajeva apsolutno je nebitna neka teorijska dijagnoza. Otok ljubavi je drama sa elementima komedije k oja se dešava u trokutu ljudi koji dolaze iz posve različitih jezičkih sredina i društvenih konteksta: bosanskohercegovačke, francuske i rumunske. A radnja se dešava na „neutralnom terenu“: u Hrvatskoj. Mladi par, Grebo i njegova

supruga Liliane, koja je u devetom mjesecu trudnoće, provodi svoj ljetni odmor na jednom idiličnom jadranskom otoku, u aranžmanu „all inclusive“. Plivanje, sunčanje, hranja, kokteli , po koji džoint... Šta bi moglo krenuti naopako?! Ipak jedne noći, dok Grebo, po svom priznaju sarajevski old skul roker, zabavlja raju na karaoke šou, pojavljuje se tajanstvena rumunka Flora koja postaje zvijezda večeri. Isprva se čini da je Flora samo razigrana zavodnica, no vremenom se otkriva da Flora ne zavodi samo Grebu, već da je i Liliane „u igri“. Još odavno. Iz njenog prošlog života! Koga će Liliane odabrati,Grebu ili Floru i šta će na sve to reći Grebina majka? Otok ljubavi pažljivo balansira između drame i komedije, da bi na kraju u finalnoj sceni porođaja na stejdžu, komički ritam ipak prevladao. Segor Hadžagić

Nesladunjavi Rom-Com Čarolija na mjesečini (SAD), 2014 Režija: Woody Allen Uloge: Eileen Atkins, Colin Firth, Marcia Gay Harden, Hamish Linklater, Simon McBurney, Emma Stone, Jacki Weaver, Erica Leerhsen... ada su Woody Allen i njegovi filmovi u pitanju situacija je poprilično jasna: ili ste njegov zagriženi fan ili vam nikako ne leži. Prava rijetkost su oni ravnodušni koji bi na pomen njegova imena mogli dati neutralan komentar poput: ok mi je on, volim ga ponekad pogledati. Baš kao što je publika podijeljena u dvije dijametralno različite kategorije, tako je i većina njegovih filmovi u posljednjih deset ili dvadeset godina pun pogodak ili težak promašaj. Najbolji primjeri su Match Point i Scoop koji su nastali 2005. odnosno 2006. godine. Dok je prvi meč viner, drugi bi mogao da uđe u kategorije samodopadnih filmskih ostvarenja gdje, vjerovatno u nedostatku kreativnih redateljskih rješenja,

Allen kopira samog sebe iz ranog perioda kada su nastala remek djela Annie Hall ili Manhattan. Njegova ostvarenja u posljednje vrijeme, kao što su Ponoć u Parizu i Vick, Christina, Barcelona zadržavaju visok nivo vudialenovske dopadljivosti i šarma. Ništa inovatno i originalno što će vas oboriti s nogu, ali „dobro skrojeni“ scenarij zadržaće vašu pažnju devedeset minuta. Tako je i s Čarolijom na mjesečini, duhovitom i šarmantnom romantičnom komedijom smještenom u Allenovu omiljenu epohu: dvadesete godine prošlog stoljeća. Radnja se zbiva u mondenom odmaralištu na jugu francuskog primorja, gdje jedan vješti mađioničar nastoji razotkriti ženu koja se lažno predstavl-

ja kao spiritualni medij. Temu magije je Allen „eksploatirao“ u nekim svojim filmovima (Scoop, Ponoć u Parizu) i to je tern u kojem se prilično dobro snalazi. Ovaj film nudi sve što karakteriše autorski pečat Woody Allena: duhovite dijaloge, neočekivane obrte i mnoštvo gegova, a najveći „kapital“ Čarolije na mjesečini je izvrsna gluma Collina Firtha koja „pokriva“ neke prilično neinspirativne interpretacije pojedinih glumaca. Čarolija na mjesečini nije Woody Allen u najboljem izdanju, ali i osrednji Woody Allen u stanju je romantičnu komediju uzdići iznad sladunjavog prosjeka. Segor Hadžagić

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Kinoscope

Svjedok revolucije Maidan (Ukrajina, Holandija), 2014 Režija: Sergei Loznitsa krajina je idalje vijest svih informativnih emisija – zemlja u kojoj se trenutno rasplamsavaju sukobi, obećavala je ponuditi demokratiju, drugi put nakon Narandžaste revolucije. Kako je sve počelo, pokazuje Loznitsin dokumentarac MAIDAN, nazvan po glavnom kijevskom trgu gdje su od kraja novembra 2013. godine pa do početka proljeća ljudi živjeli zahtijevajući ostavku tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Viktora Yanukovycha. Protesti protiv aktualnog predsjednika, potaknuti njegovim odbijanjem da potpiše početak pregovora za članstvo Ukrajine u EU, ubrzo postaju pobune protiv kriminala, korupcije i općenito lošeg stanja u zemlji.

Dokumentarac gledatelja uvlači kao svjedoka, posmatrača koji ili iz pozadine ili s prve linije sukoba gleda šta se događa ispred njega, sluša govornike s bine, pjeva ukrajinsku himnu. Loznitsa neće uzeti nijednu izjavu, neće snimati „eksperte“ koji će raspredati o uzrocima i posljedicama „revolucije“, neće dopustiti da ijedan političar svoj stav kaže pred kamerom – već će pustiti gledateljima da iz ugla maidanskih prosvjednika pokušaju izbliza shvatiti šta se tih prvih mjeseci događalo u bivšoj republici SSSR-a. Organizacija života u novom prostoru podrazumijeva da svi dobrovoljno rade to što žele, da niti za jednu svoju aktivnost ne traže novac, da svako ponudi najbolje od sebe i bude točkić budućeg drugačijeg i boljeg živ-

ota. Tako ispred kamere vidite ljude koji prave čajeve i sendviče za druge, muškarce i žene zauzete kreiranjem plakata i letaka, mlade i stare osobe koje iz ruke u ruku prenose cigle do „prve borbene linije“ kao i osobe koje se odmaraju ili telefoniraju ili spavaju u osvojenim zgradama vladinih institucija. Loznitsina kamera vodi nas od

prvih euforičnih dana do kasnijih tragičnih i tegobnih sukoba u Kijevu, od nade do uspjeha koji je mnogo koštao – Yanukovych je abdicirao, formirana je nova vlada, a problemi u velikoj zemlji su tek počeli. No, ovaj film se bavi malim herojstvima običnih ljudi koji su prestali biti posmatrači i postali kreatori društva u kojem žive. Namir Ibrahimović

Ne mijenam se, dakle jesam ngelique ima 60 godina i troje odrasle djecu koja nisu s njom. Živi u maloj sobici striptiz bara u gradiću na francusko-njemačkoj granici gdje se opija i flertuje s muškarcima. Buran seksualni život je iza nje, ali godine je ne sprečavaju da i sada redovno, nakon posla, s curama iz bara, ode na piće do ranih jutarnjih sati. Michael je ranije bio njen redovni posjetitelj, ali ni on više ne dolazi. Angeliqueponovo uspostavlja vezu sa njim i čini se da ima priliku da drastično promijeni svoj život kada je Michael zaprosi. Tako priča o vjenčanju i sam događaj daju priliku glavnoj junakinji da okupi svoju pravu porodicu – svoju djecu iz prijašnjih veza. Svi oni su oduševljeni Michaelom i maminom spremnošću da isprazni život i malu sobicu striptiz bara zamijeni zajedničkim životom s muškarcem koji joj nešto znači, u mnogo komfornijem prostoru, pa čak i njena najmlađa kćerka – šesnaestogodišnja Cynthia koju je davno usvojila druga porodica. Cynthia već godinama ne

razgovara s majkom i svi se trude osmisliti kako je nagovoriti da dođe na vjenčanje. Jedna od najemotivnijih scena u filmu je razgovor Cynthije s dvije mame, jedna je rodila, druga odgajala. Napraviti životni preokret s punih 60 godina vrlo je teško, ali nam se čini da će, usprkos brojnim kolebanjima i dvojbama, Angelique uspjeti. Ona iskrenošću i otvorenošću pridobija sve nas na svoju stranu i sve nas vara. Kad se čini da je sve

gotovo, i da predstoji sretan ostatak života sa Michaelom, iznenadite se. Kritičari su nakon premijere u Cannesu uočili da rediteljski trio ima uzore u majstorima filma braći Dardenne – svijet prople radničke klase, emotivne životne priče, likovi koji imaju toliko mana, ali ih je teško osuđivati i slojevito slikanje društva u kojem likovi žive – sve je to prisutno i kod belgijskog dvojca. Namir Ibrahimović

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Ekipa filma Mostovi Sarajeva

Mirsad Purivatra, Mike Leigh, Gavrilo Grahovac, Roberto Olla, Dieter Kosslick, Bela Tarr, Manfred Schmidt, Emil Tedeschi i Marco Mueller

Božo Vrećo izveo je sevdalinku na Ljetnom kinu HT Eronet

Simon Gross, Nana Ekvitimishivili, Mirsad Purivatra, Pjer Žalica, Elma Tataragić, Nikola Ležaić, Andrea Štaka, Vladimir Perišić i Zornitsa Sophia

Adnan Hasković, domaćin ceremonije otvaranja

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Stipe Prlić, predsjednik Uprave HT Eroneta i Mirsad Purivatra

Vatromet povodom otvaranja Festivala

Otvaranje programa Kinoscope

Ljetno kino HT Eronet

Naj fotka 20. Sarajevo Film Festivala Zabilježite najljepši trenutak Sarajevo Film Festivala! 20. Sarajevo Film Festival i Raiffeisen banka, glavni sponzor Festivala, pozivaju sve posjetitelje da učestvuju u nagradnoj igri “Naj fotka!” za najbolju fotografiju Festivala. Zabilježite najsvečaniji trenutak Red Carpeta ili ovjekovječite specifične trenutke festivalske atmosfere i osvojite nagradu – Sony Smart watch,

koji Vam poklanja Raiffeisen banka! Svoje fotografije od 15. do 23. avgusta šaljite na: najfotka@sff.ba. Ukoliko ste korisnici Instagrama, također možete učestvovati u ovoj nagradnoj igri – u tom slučaju, fotografije možete objavljivati označavajući ih kao: #najfotka_20sff i #20thsff Devet fotografija koje budu ušle u uži izbor za nagradu bit će objavljeno, zajed-

no sa podacima autora, u posljednjem izdanju festivalskog Biltena, u nedjelju, 24. avgusta 2014. Naj fotka i ime dobitnika nagrade bit će objavljeni u ponedjeljak, 25. avgusta 2014. na oficijelnoj web stranici Sarajevo Film Festivala www.sff.ba, kao i u medijima, na web i Facebook stranici Raiffeisen banke, te društvenim mrežama Sarajevo Film Festivala.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Kinoscope

U carstvu pčela Čudesa (Italija, Švicarska, Njemačka), 2014 Režija: Alice Rohrwacher remudra za svoje godine, Gelsomina, glavna junakinja ove simboličke priče o nestanku tradicionalnog seoskog načina života u Italiji, brine o svoje tri mlađe sestre na imanju gdje se bave proizvodnjom meda. Njihov otac Wolfgang, razočaran činjenicom da nema sina nasljednika, sve obaveze i odgovornosti prenosi na najstariju kćerku. On je čuvar tradicionalnih vrijednosti: pričom o smaku svijeta koji uskoro dolazi i

izoliranim životom u kući na osami štiti svoje kćerke od „modernog“, iskvarenog i nemoralnog, društva koje im prijeti izvana. Taj ograđeni prostor, udaljen od svega što se i najmanje kosi s načelima starih seoskih običaja i vrijednosti patrijarhalnog društva, počinje da se rasplinjuje pojavom zanimljivog Martina, momka koji učestvuje u emisiji „Village Wonders“. Jedna od nagrada za učesnike emisije jeste i luksuzno

krstarenje za porodicu koja živi najtradicionalnijim načinom života, a za koju su Gelsomina i njena porodica prvi kandidati. U sjajno izvedenim kadrovima koji postepeno otkrivaju skriveno carstvo u kojem živi Gelsomina nema nikakvog uljepšavanja – naturalistički prikazi siromaštva, neba prekrivenog oblacima i kaljuže ukazuju na propadanje

ruralnih oblika života i uzmicanje pred savremenim, tehnološki naprednim svijetom koji galopirajući stiže i u najskrivenije kutke na planeti. Lažne vrijednosti seoske tradicije raskrinkavaju se obratima unutar same Gelsomine koja se, u želji za slobodom, po prvi put suprotstavlja svome ocu i izlazi iz začaranog kruga u kojem je bila zatočena. D.I.

Takafumijeva radost i patnja R100 Režija: Hitoshi Matsumoto etvrti igrani film japanskog režisera Hitoshija Matsumotoa „R100“, otvorit će Kinoscope Midnight program – novinu na ovogodišnjem SFF-u. Takafumi, prodavač u prodavnici namještaja, naporno radi, brine se za svog maloga sina dok mu je žena u komi. Promjene u uobičajen život donosi želja da potpiše članstvo u klubu koji nudi nezaboravno mazohističko iskustvo kada ženeodjevene u S&M odjeću svojim članovima priušte nezaboravna iskustva na različitim mjestima. Tako u djevojke u kratkim kožnim odjevnim predmetima susreću u Takafumija u odijelu i udaraju ga bičevima, štapovima, štikla-

ma dok on na licu ima blaženi osmijeh. Napadaju ga u restoranima, na ulici, uvlače u fontanu, dolaze mu na radno mjesto... Na prvi pogled, rekli biste da je pred vama bizarna komedija, gdje niste sigurni da li glavni lik zamišlja mazohistička iskustva ili opasne žene imaju sposobnost da se pojave kad ih najmanje očekuje i jednako tako misteriozno nestanu, a s druge strane sumnjate da će film preći u neku horor priču. Čini se da on nije potpisao

ugovor s vlasnikom kluba, već đavolom samim. A poznato je u svjetskoj umjetnosti da se takav ugovor raskida teškom mukom. Kad napadi žena počinju gubiti kontrolu i kad Takafumi uvidi da je „vrag odnio šalu“ i da to što je platio ne znači da on upravlja svojim fantazijama, bude kasno – gotovo nemoguće je prekinuti članstvo. Zabrinut za sina jer se njegov porodični život miješa sa fantazijskim, pokušava nešto učiniti – iz pozicije mazohiste prelazi u borbenog muškarca koji je spreman sukobiti se bez obzira na cijenu. Čini se da je to zapravo i bio cilj ugovora. Bizarnost u filmu naglašena je soundtrackom koji varira od klasike (Oda radosti i Za Elizu) preko piano jazzado pop i disco muzike iz 70-tih godina. Namir Ibrahimović

HT Eronet i SFF nazdravili jubilarnom izdanju festivala radicionalnim prijemom dobrodošlice na Festivalskom trgu, otpočela je ceremonija otvaranja 20. Sarajevo Film Festivala, pod generalnim sponzorstvom HT Eronet-a. Goste Festivala i sve prisutne, pozdravio je predsjednik Uprave HT Eroneta, Stipe Prlić, kazavši: „Čast mi je što ponovno imam priliku srdačno Vas pozdraviti u ime HT Eroneta, generalnog sponzora Sarajevo Film Festivala. Ove godine postoje dva razloga za slavlje. Prvi je 20. izdanje SFF-a što samo po sebi gov-

ori kako se ustrajnim radom i požrtvovanošću može od malog festivala postati sinonimom regionalne uspješnosti, događaja na kojem se susreću ljudi sa svih strana svijeta kako bi uživali u najboljim filmskim ostvarenjima. Drugi razlog me čini posebno sretnim. Ove godine HT Eronet obilježava 10 godina generalnog sponzorstva Sarajevo Film Festivala. Ova činjenica također naglašava našu predanost podržavanju i prepoznavanju najboljih kulturnih projekata, kao što je ovaj.“

Prlić je uputio čestitke Mirsadu Purivatri, ali i svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog jubilarnog izdanja SFF-a. HT Eronetu je pripala čast biti domaćinom izvrsnog filmskog ostvarenja „Pasja ljubav“, kultnog režisera Alejandra Iñárritua,“ koji je otvorio ovogodišnji Festival. I ove je godine HT Eronet nagradio gledatelje. Tako su oni, koji su imali najviše sreće, ispod svog sjedišta u Ljetnom kinu HT Eronet pronašli kupon i osvojili poklon paket. Više informacija o HT Eronetu i novim uslugama potražite na www.hteronet.ba

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Kinoscope

Qiuming K. Zamka (Kina), 2013 Režija: Vivian Qu rvi igrani film kineske producentice Vivian Qu, prikazan na posljednjem Venecijanskom festivalu, kafkijanska je drama tek odraslog i naivnog mladića Li Qiuminga kojeg jedno zaljubljivanje uvodi u svijet birokratije, tajnih državnih institucija i posljedica za nešto što nije uradio. Posao mapiranja ulica i lokacija gdje bi se trebale graditi nove ulice dovest će ga do zgodne i zagonetne žene. Želi da je ponovo vidi i čini sve kako bi je „slučajno“ sreo.

Drugi susret s njom odredit će mu dalji život – zbog jake kiše, njegov kolega s posla i on ponude joj da je odvezu do kuće. U autu ona zaboravlja crvenu kutiju s dva prenosna usb diska. Ne provjerajavući sadržaj na diskovima, Qiuming ih planira vratiti djevojci. No, umjesto nje, po kutiju dolazi muškarac i preuzima je. Misleći da je to samo još jedan korak u približavanju djevojci, glavni junak nastavlja da održava s njom kontakt i trudi se saznati što više o njoj i njenom životu. Vraća se ponovo u ulicu gdje ju je upoznao i otkriva da ona radi u Lab203 gdje je nemoguće ući. Podataka o firmi i nema, a ubrzo saznaje

da ni ulice u blizni njenog radnog mjesta nisu unesene u gradske mape. Misleći da je greška u programu, pokušava riješiti misteriju, ali ubrzo ozbiljnim i namrgođenim ljudima mora odgovarati na pitanja na koja ne znaodgovor. Obična znatiželja tako postaje državni problem, podrivanje tajnih institucija te ima ozbiljne posljedice po njegov

život, život njegovih roditelja i prijatelja. Je li moguće živjeti obično ili je svaka, pa makar i nesvjesna, aktivnost povezana s političkim i javnim životom vrlo brzo prestaje biti dilema Lija Qiuminga, koji sad pokušava organizirati život u skladu s novim saznanjima i iskustvima. Namir Ibrahimović

Laško summer nights

Film satkan od muzičkog doživljaja svijeta 20.000 dana na Zemlji (Velika Britanija), 2014. Režija: Iain Forsyth, Jane Pollard, Uloge: Nick Cave, Susie Cave, Warren Ellis, Darian Leader, Ray Winstone, Blixa Bargeld, Kylie Minogue, Arthur Cave, Earl Cave posljednje vrijeme, žanr dokufikcije je pomalo izvještačen, hipsterski trend. O svemu i svačemu se danas govori iz tačke gledišta stvarnog i izmišljenog i da se to dvoje nužno isprepliće i kako je granica tanka i da li razlika uopšte postoji. Ok, razgovor nadobudnih studenata filozofije. Ali kada govorimo o jednoj od najvećih ikona savremene muzike i pop kulture uopšte, Nick Cave ova dvostruka perspektiva je nužna i jedina moguća. Riječ je o čovjeku koji svakodnevno kreira, izmišlja i mitologizira sam sebe, pa je je ono najprozaičnije pitanje:kako li on provodi svoj dan, zapravo potpuno besmisleno. Autori Iain Forsyth i Jane Pollard dodatno ironiziraju to pitanje,davši nam u trominutnom blickrig kolažu fotografija i video zapisa sažetak dosadašnjeg Caveovog života: od rođenja, preko odrastanja i snimaka prvih koncerata sa bendom The Birthday Party, pa sve do dvadesethiljaditog dana, kada se Nick budi u svom domu u Brightonu dok njegova žena Susie još uvijek spava. Ali, ovo nije nikakava „peepin tom“ scena. Ona je zapravo replika omota petnaestog Bed Seeds albuma

„Push the Sky Away“. Od te scene, sve u filmu se dešava baš kao i u Caveovovoj umjetnosti: anarhično, ali organski. Vožnja Jaguaroom, dok Cave u svom neprekidnom monologu objašnjavava muke i draži kreativnog procesa, slučajni susreti s ljudima, seanse sa psihologom, analize Nickovih ranih fotografija, zatim uobičajeni snimci sa koncertnih proba i muzičkih studija, te intervjui sa kolegama muzičarima poput Kylie Minogue koja se prisjeća saradnje s Caveom. Film ponekad upada u klopku da postane besiljni art studio portret umjetnika u

starosti, čije reminescencija mogu samo dodatno da ubrizgaju patetiku, ali Cave u više navrata ismijava samog sebe. Najveće dostignuće autora je što su svoj film uspijeli da satkaju od iste materije od koje je načinjena njegova muzika. Sam redoslijed scena stvara efekat kao da slušamo Cavea: u jednom trenutku je mističan i strašan, u drugom vedar i ironičan. 20.000 dana na Zemlji nije samo poslastica za fanove Nick Cave, već za sve zaljubljenike u filmsku umjetnost. Segor Hadžagić

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.

Welcome to the 20th Sarajevo Film Festival wenty years of existence is not much for a film festival. Still, if we look back and see where we started from and how far we’ve come, this year’s Festival is a cause for celebration. And there will be plenty of opportunities at this Festival to celebrate. During its twenty years of existence, the Sarajevo Film Festival has developed into an international film festival with a strategic focus on the region that has become recognizable and interesting to audiences and the film industry alike. Quality programmes, a successfully established platform for the development of the regional film indus-

try through the CineLink coproduction market and an educational segment that has developed through the Talents Sarajevo project have made SFF a crucial meeting place for film professionals from Southeast Europe. Hoping to further improve the established structure of the Festival and to provide our audience and filmmakers with an increasingly comprehensive insight into new currents and relevant film experiences from other parts of the world, for the past two years the Festival has opened its doors to special guests. This year, contemporary Mexican cinema is our guest, thanks to a very

productive institution widely recognized in the field of cinemaIMCINE (Mexican Film Institute). Films, authors, film professionals and projects from Mexico will not only enrich the programme but will also add excitement to the overall festival atmosphere. The SARAJEVO CITY OF FILM FUND will be presented during this Festival. The Fund aims to encourage the coproduction of feature films with producers from the region and the rest of the world. It was created on the basis of the Sarajevo City of Film project that offered support for the production of short films by young authors and film profes-

sionals from Southeast Europe. With the support of ATLANTIC GROUP and the CREATIVE EUROPE programme, the Fund plans to issue a call for participants already in the fall. Many recipients of the Heart of Sarajevo will attend the Festival’s birthday celebration. This will be an opportunity to thank them for their support and to enjoy this year’s programme and festival atmosphere in Sarajevo together with them and our loyal audience! Welcome to Sarajevo, to the twentieth edition of the Sarajevo Film Festival! Mirsad Purivatra and the Festival team

INTERVIEW Elma Tataragić, selector of the feature film Competition Programme

Films Provide a Space for Reflection In general, the films selected for this year's Competition Programme Featuresdeal with subjects such as sensuality, intimacy, confronting secrets on the one hand and social prejudice on the other, the confrontation between tradition and the rebellious identity of the individual. Can you highlight some of the films that address these issues and their unique approach to them? This year's selection is marked by questionsof identity (whether gender, social or sexual identity) and questions of belonging to a certain environment. We have moved away from war and an exclusive focus on social issues of transition which werecommon in films from the region. Although these topics are also present, they are relegated to the background. This year, I am truly satisfied with the selection because it is extremely diverse, and I think that everyone will find something to their liking. There are films told through the point of view of the youth, such as MACONDO, I AM BESO, CURE - THE LIFE OF ANOTHER, and films told from the point of view of women, such as BRIDES and A BLAST, while the film THE LAMB combines both these perspectives. In THREE WINDOWS AND A HANGING themes such as truth, war and pride feature again, while the issue of belonging and identity is raised in almost all of the films, especially SONG OF MY MOTHER. LGBT issues are most prominent in the film LAND OF STORMS, but they are present in the background of other films as well. This year's selection offers films that bravely point to contemporary problems by creating their own, new worlds. These films offer no definite solutions to the issues that they raise, but pro-

vide a space for reflection and conversation. These films invite dialogue. I think that film professionals and audiences alike will be pleased. The Competition Programme Features will be opened by BRIDGES OF SARAJEVO, a film that is a mosaic of sorts, created by different directors, which is a very interesting approach to telling a story. How do these short films contribute to a unified theme on the symbolism of Sarajevo? The BRIDGES OF SARAJEVO omnibus brings together thirteen directors whose starting point is Sarajevo as the place where the First World War began and also where the 20thcentury ended with the longest siege in modern history. The art director for the entire project is the famous film critic and theoretician Jean-Michel Frodon. He brought together very different filmmakers, as evidenced by this omnibus that provides a variety of views and perspectives on the assigned theme. It is the theme of Sarajevo as the concrete space where almost all the films take place, as well as a symbol of resistance, that succeeds in joining these stylistically very different films. This film premiered at this year's Cannes Film Festival, out of competition, and has already been screened at dozens of regional and international festivals. It is very important to note that of the thirteen renowned filmmakers who were invited to participate in this omnibus, four are from our region. While a brave, new film world and language are being created, another older film world seems to be slowly disappearing. The death of the legendary Bora Todorović reminded us all of that fact.

How will the cult films and stars of our childhood and youth go on living in future films to inspire new generations? I think that great artists such as Bora Todorović never leave us. Such masters leave behind the kind of legacy that enables us to build new worlds. I think the world of Bora Todorović will never disappear and it will always inspire new generations. Luckily, such cult actors and films are all around us. It's our duty to remind ourselves of great works of art, to rediscover them from time to time and to learn from them anew. That is exactly what we are hoping to achieve by screening THE MARATHON FAMILY during the Festival. This year, the Sarajevo Film Festival is celebrating twenty years of existence. Anniversaries are usually an opportunity to ask what has developed or changed since the founding of the festival. But could you, thinking back, highlight something that has not changed, something essential that has survived and has been preserved throughout the history of the Festival--a spirit, a guiding force, a crucial moment? First and foremost, the Sarajevo Film Festival team is dedicated to the promotion of film as art. We try to present rare and valuable filmsto our audience, and to allow them to meet the filmmakers. This is important both for our guests and for our audience. The energy that our guests bring into the city is invaluable, and the energy from our audience is magical and no one can resist it. I think it is precisely because of this love for film that the Sarajevo Film Festival has become what it is today. Without that kind of dedication and passion, a project such as this would be impossible. D. Hasanbegović

SUBOTA, 16.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

SUBOTA, 16.8.2014.