Bilten 20. Sarajevo Film Festivala #02 by Sarajevo Film Festival

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Ekipa filma “Cure” u konkurenciji za Srce Sarajeva

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Open Air

“Otok Ljubavi” pred sarajevskom publikom u Skenderiji inoć je u okviru programa Open Air prikazan film “Otok ljubavi”, rediteljice Jasmile Žbanić. Publika u Skenderiji imala je prilike vidjeti

I M PR E S S U M

zanimljivu ljubavnu dramu, rađenu prema scenariju Aleksandra Hemona i Jasmile Žbanić, a koja govori o uzbudljivom ljetovanju bračnoga para i

iznenađenjima koja im je donio odmor na intimnom i tajnovitom otoku. Publiku su na kraju filma pozdravili rediteljica i glumci.

IZVRŠNA UREDNICA: Dijala HASANBEGOVIĆ, NOVINARI: Marinela DOMANČIĆ, Segor HADŽAGIĆ, Namir IBRAHIMOVIĆ, Lejla KALAMUJIĆ, Monja ŠUTA-HIBERT, OFICIJELNI FOTOGRAFI: Senad GUBELIĆ, Jasmin BRUTUS, Muhidin ŽIVOJEVIĆ, Nermin ČOLIĆ, Nikola BLAGOJEVIĆ, Haris BEGIĆ, Dejan ZONIĆ, IZBOR I OBRADA FOTOGRAFIJA: Edin PUZIĆ, PREVODITELJI: Una TANOVIĆ, Aleksandar BREZAR, DIZAJN: BOOM PRODUKCIJA, DTP: Zorica PANDŽIĆ, ŠTAMPA: GIK OKO SARAJEVO

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Takmičarski program – igrani film

Vrhunska gluma i neočekivani rasplet N

Zemlja oluja (Mađarska), 2014 Režija: Ádám Császi, Uloge: András Sütő, Ádám Varga, Sebastian Urzendowsky, LajosOttóHorváth, Uwe Lauer

e dajte se zavarati promjenivim ritmom s početka filma. Dajte mu šansu i Ádám Császiuvjerit će vas da ste mu s pravom poklonili povjerenje. Njegov prvi dugometražni film donijet će napetost, preispitivanje, neizvjesnost, vrhunsku glumu i nečekivani rasplet – sve što se od jednog filma traži. Ovaj mađarski umjetnik svoj je igrani prvijenac vrlo uspješno predstavio u programu Panorama na ovogodišnjem Berlinaleu. Zemlja oluja“ zahtjevna je prema gledatelju, traži strpljenje i punu pozornost pogotovo tijekom prvih pola sata dešavanja, ali na kraju ih višestruko uzvrati. Pored svega, zasnovana je na stvarnom slučaju. Iako naporno trenira i trudi se, trener misli da je Szabi previše mekan za nogometaša. Talentiran, ali presenzibilan za

grube spartanske metode, mladić u trenu izbacivanja sa utakmice pukne, napusti klub u Njemačkoj i pobjegne u djedovu oronulu kuću u klerikalnom mađarskom selu. Samo što se skrasio usred ravnice, Áron mu pokuša ukrasti motor i dobije žestok udarac. Osjetljivom mladiću biva žao pa mu vida rane te pruži utočište i zaposlenje. Zajednički rad i dvadesetčetvorosatno druženje u samotnom okruženju dovest će do zbližavanja kako emotivne tako i seksualne prirode.

Zbunjeni će se Áronpovjeriti majci, ova će, kao dobra kršćanka, pokušati izvesti sina na pravi put, što će završiti premlaćivanjem od strane ultrahomofobičnih seljana, pa će se prebijeni i uplašeni Szabiobratiti njemačkom timskom suigraču Bernardu pozivom upomoć. Tek u trenutku Bernardovog dolaska postat će jasno da između njih ima nešto višeod pripadnosti istom timu i tri mladića zapetljat će se u ljubavnom trokutu koji u jednom

momentu poprimi obrise idile. Sva tri glumca u trokutu su izvanredna no Ádám Varga (Áron)na momente naprosto otima „glavnoću“ glavne uloge koju sjajno nosi András Sütő(Szabi). Izrazom lica, očima, cijelim tijelom Varga postaje centralni lik koji se izborio ne samo za voljenog muškarcai vlastitu sudbinu nego i za naklonost kamere.Neobičnost raskoršno i prekrasno snimljene „Zemlje oluja“ dobit će na snazi i neočekivanim završetkom. Svi krajevi, svi mogući raspleti koji gledatelju prođu kroz glavu padaju u vodu pred toliko hladno logičnim, nazadnim a najmanje željenim obrtom romanse u tragediju. Ponesite pola sata strpljenja u kino i pustite da vas Császidalje vodi.Čovjek istinski zna kako se to radi. Marinela Domančić

Takmičarski program – igrani film: Van konkurencije

Didaktički omnibus

Jednaki (Srbija), 2014 Režija: Milos Petričić, Mladen Đorđević, Dejan Karaklajić, Ivica Vidanović, Igor Stoimenov, Darko Lungulov, Uloge: Nebojša Glogovac, Mirjana Karanović,Nela Mihailović, Marko Nikolić, Boris Milivojević, Sergej Trifunović mnibus na temu dječjih prava (inspiriran UN-ovom Poveljom o pravima djece) koji dolazi iz Srbije bit će prikazan kao predstavnik regije van konkurencije za nagrade i imat će svjetsku premijeru na ovogodišnjem SFF. Tvori ga šest segmenata („Milan“, „Sofija“, „Katarina“, „Saša“, „Osman i Kristina“ i „Anđela“) koji pričom nisu povezani ali ih vežu osnovna misao – kako zaštititi prava onih koji se za njih sami ne mogu izboriti – i scenaristkinja Milica Piletić. Zanemareni, zlostavljani i diskriminirani mališani imaju velike šanse da stasaju u ljude koji zanemaruju, zlostavljaju i diskriminiraju ako se odrasli ne potrude da im pokažu da se može i mora drugačije. Nekoliko impozantnih glumačkih imena (Glogovac, Nikolić, Karanović, Trifunović)

doprinijet će zanimanju gledatelja za „Jednake“ pa očekujemo da će se za posebnu projekciju tražiti ulaznica više. Oni koji se odluče pogledati omnibus sigurno će biti zadovoljni jer će dobiti mnogo više od izvrsnih glumačkih kreacija nekih od najistaknutijih srbijanskih glumaca. U priči „Milan“ slučajni susret imenjaka u gluho doba noći daje jednom od Milana razlog za život. Upoznajući Sofijin poslovni i privatni svijet shvaćamo da je zlostavljanje u djetinjstvu navelo da se bavi dječijom psihologijom i da nije u njoj izazvalo revanšizam. Kada se vrati s posla, skrbi o hendikepiranom ocu koji ju je maltretirao. Katarina satima čeka autobus. U kolicima je i ne može ući u onaj koji nema platformu. Na to se obazire jedino osjećajna prodavačica.

Umjesto da pomogne curici, očajnu ženu odvodi milicija. Nakon što mu je preminula majka, Sašu je nasilni otac poslao u dom. Sa osamnaest godina mora napustiti dom. Odgajatelj Rade pokušava ga zaštititi, ali dječak u odrasle nema povjerenja pa jedna tragedija sustiže drugu. Ljubav između Osmana i Kristine te njihova nerođena beba cijena su koju je pjandura i kockar Beli spreman platitida bi se riješio dugova. „Anđela“ je nastala po stvarnom događaju iz života Sergeja Trifunovića koji nije jedini slične prirode i svakako mu služi na čast. Ovih šest priča sigurno neće promijeniti svijet ali glasno vrište da su mu promjene neophodne. Imamo li dovoljno ljudskosti da se odazovemo apelu? Marinela Domančić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Takmičarski program – igrani film: Gala projekcija

Šaptačica psima Bijeli bog (Mađarska), 2014

Režija: Kornél Mundruczó, Uloge:ZsófiaPsotta, SándorZsótér, LiliMonori esti film mađarskog redatelja Kornéla Mundruczóa pogledat ćemo na gala projekciji ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala. Došlo je vrijeme da osobeni autor čije smo filmove do sada gledali u takmičarskom programu dobije posebno mjesto. Zaslužio ga je kanskom nagradom u selekciji ostvarenja koja tragaju za novim filmskim pogledima(Un Certain Regard) a dodajmo da je i čopor pasa koji sudjeluje u filmu dobio „pasju palmu“, nagradu kanskog festivala za životinje. Poznavaoci Mundruczóvih prethodnih radova neće se dati zavarati prvim minutama filma koje nalikuju obiteljskoj drami s roditeljima u sukobu i djetetom rastrzanim između njih. Sve će početi stereotipom – mati odlazi u Australiju sa ljubavnikom a kćer ostavlja ocu. U paketu s kćerkom dolazi i pas. Izgubljena Lili, na pragu tinejdžerstva, bliža

se zakuha), perfektno dresirani četvoronošci se navedu na hičkokovsko ponašanje, proliju se litri što pasje, što ljudske krvi... i da, to već sliči redatelju kojeg poznajemo. A sliči mu i tehnička perfekcija, vanredna fotografija i čudesni široki kadrovi, prelijepi i zastrašujući u isti mah. Promjena perspektive uvodne scene, u kojoj djevojčica s trubom u rancu biciklira opustjelim ulicama magične Budimpešte na kraju, uklopljena u kasniji kontekst, izaziva jezu i

strah, također je mundrucovska. Otvori se pitanje da li psi dragovoljno idu za njom, kao za sviračicom čarobne frule, ili ju progone da ju ubiju. Priča o čovjekovom najboljem prijatelju ovdje pada u vodu jer jedini prijatelj kojeg ima Hagen, pametni mješanac medene boje, jeste Lili (beskrajno talentirana mlada Zsofia Psotta). Svi ostali ljudi pse u najboljem slučaju ne vole, u gorem slučaju mrze a u najgorem ih bespoštedno iskorištavaju kako bi na njima zaradili. U liku jednog od njih pojavljuje se i sam Mundruczó i biva na smrt izgrižen. Do konca filma ostat ćete u nevažnoj dilemi pitajući se kojem žanru ovaj film zapravo pripada. Važno je da se gleda u dahu i da nastupi muk kada mala šaptačica psima zasvira. Poznajući naše gledatelje, ovdje će doći aplauz. I naklon. Zasluženo. Marinela Domančić

se Ayse odrekne vlastitog identiteta ali i egzistencije. Ovaj neočekivani obrat u filmskoj priči ne samo da gledaoca dodatno intrigira već ujedno fokus priče usmjerava isključivo na glavnog lika ( Ercan Kesal je maestralno odigrao lik Nihata koji je praktično nositelj cjelokupnog filma) koji malo, pomalo prolazi kroz proces metamorfoze i time raspliče stara a plete nova identitarna čvorišta. U tom smislu, upečatljiva vizuelna kompozicija, minimalizam i

odsustvo mnogobrojnih dijaloških sekvenci i muzičke podloge grade ne samo dodatnu napetost već ujedno vrlo duhovito karikiraju Nihatov put. Iako bi se ovaj film mogao tumačiti i kao svojevrsna kritika aktuelne političke situacije u Turskoj, u prvom planu ipak ostaje egzistencijalna putanja jednog čovjeka koji živi život u kojem, kako sam reditelj kaže: “ti si ti, sve dok ne postaneš neko drugi a potom platiš cijenu za to.” Monja Šuta Hibert

je sa svojim psom nego sa roditeljima. Ozlojeđeni otac svu svoju ljutnju zbog propalog braka i neuspjelog pokušaja zbližavanja sa kćerkom preusmjerava na psa i natjera djevojčicu da voljenu životinju ostavi na ulici. Mundruczómahne redateljskim čarobnim štapićem i – hokus pokus – drama prvo poprima elemente horora, a zatim i znanstvene fantastike. „Lesi se vraća kući“ se sreće sa „Pasjom ljubavlju“, Gaspar Noé ubaci paketić droge u Lilin džep (tek da

U fokusu

Čovjek s dva lica Nisam ja on, (Turska, Grčka, Njemačka, Francuska), 2014 Režiser: Tayfun Pirselimoğlu, Uloge: Ercan Kesal, Maryam Zaree, Riza Akin, Mehmet Avci, Nihat Alptekin oznavaoci suvremene turske kinematogtrafije zasigurno sa nestrpljenjem iščekuju novo ostvarenje Tayfuna Pirselimoğlu, a sam naslov film “Nisam ja on” ukazuje da je Tayfun idelje ostao sklon svojim svaralačkim opsesijama vezanim za mnogobrojna pitanja identiteta. “Inspirisan Hitchcockovim filmom Vrtoglavica” ali i zahvaljujući činjenici da Pirselimoğluov nije samo uspješan reditelj već i pisac

i vizuelni umjetnik, “Nisam ja on” predstavlja izuzetnu narativno-vizuelnu kompoziciju koju od početka do kraja karakteriše unutarnja logika glavnog lika koji isprva naivno, a potom beskompromisno prolazi kroz identitarnu transformaciju. Naime, Nihat živi nevidljivi život uposlenika lokalne bolničke kantine sve dok jednog dana Ayse ne odluči pozvati ga u “novi” život. Nihat lako prihvata novu ulogu, međutim njihov bizarni “suživot” biva narušen onog trenutka kada

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Takmičarski program – dokumentarni film

Od podzemlja do prime timea SkaNdal (Albanija), 2014 Režija: Elton Baxhaku, Eriona Çami ije najveća vrijednost ovog filma to što je prvi ikada snimljen o LGBT populaciji u Albaniji. Mnogo je važniji autorski pristup, marljiva studioznost u prikupljanju podataka, novinskih isječaka, privatnih snimaka i izjava aktera. Sjajno je predstavljen nastanak jednog pokreta od tajnih sastanaka u podrumima do prime time-a na televiziji. Scenario su napisali Xheni KarajiKristi Pinderikoji su važni akteri priče. Njihovi su životi najtješnje povezani sa nastankom i stasavanjem albanskog LGBT porketa. Pronalaženje sebi sličnih učinilo je da se prestanu osjećati drukčijim, neprihvaćenim i odbačenim, prestanu se sakrivati i, zahvaljujući upornosti, inteligenciji

a sve više i neustrašivosti, postanu lideri i izlože se javnosti. U početku bijaše samoća, strah i izoliranost, samo patnja različitosti, samo nemogućnost da se bude slobodan, da se dozna ima li u blizini sličnih ljudi. Represivni sistem trpao je u zatvore sve one za koje bi se doznalo da su u istospolnoj vezi a nije dopuštao obznanjivanje broja takvih osoba jer bi time potvrdio njihovo postojanje. U strahu od razotkrivanja, mnogi su vodili dvostuke živote – živjeli su u kamuflažnim brakovima i vječitom strahu od razotkrivanja. Homoseksualci su tjerani sa fakulteta, nisu mogli dobiti liječničku skrb a policija ih je nerijetko premlaćivala.

Organizacije, prvo SGA a onda i GISH (Grupa za društvenu integraciju) su nastale iz mraka u kojem su, na pet skrivenih mjesta uz pomoć kanti za smeće razmjenjivane poruke. Naredni korak je bio internet portal sa 700 profila, zatim facebook grupa, pa lijepljenje postera sa natpisom „Homofobija je društvena bolest“, bojenjem klupa u parku ispred državnog parlamenta u dugine boje, da bi u posljednjih pet

godina nastao pravi pokret, sa vidljivim rezultatima – LGBT izložbom usred Nacionalnog povjesnog muzeja u Tirani, biciklističkom utrkom kroz grad i televizijskim debatama i predstavljanjem u medijima te, na koncu, i političkom podrškom. Ne morate biti pripadnik LGBT populacije da ostanete zadivljeni koliko su i na koji način ovi mladi ljudi učinili za sebe. Marinela Domančić

Neriješena pitanja današnjice Neka granice ispare (SAD, Kipar, Grčka, Srbija), 2014 Režija: Iva Radivojević oličina razumijevanjakoju rediteljica pokazuje prema nesretnicima koji su se, spašavajući gole živote, obreli u zemlji u kojoj ih većina ne želi korespondira s osobnim osjećajem iščupanosti iz korijena i brojnim pitanjima na koja valja odgovoriti, a teško je, da bi se vlastiti identitet mogao uobličiti. Sastavljen od šest dijelova koji imaju različite glavne karaktere, film je vizualno prelijep. Mirni, dugi kadrovi prirode, osobito obale, prozora, mora i plamenaca, brižljivo su i s ljubavlju snimljeni i očito je da redateljica, koja je na Kipar doselila iz Jugoslavije kao dvanaestogodišnjakinja, voli zemlju u kojoj živi. No kako se priča odmotava, shvaćamo da ne voli sve aspekte života na sunčanom otoku. Ne voli fašistički odnos grčkih Kiprana prema doseljenicima.

Vraćajući priču u doba ratnog stanja na otoku, žestokih sukoba između grčkog i turskog dijela stanovništva, autorica podsjeća da su i sami Kiprani u ne tako davnoj prošlosti bježali od rata. Danas se toga ne sjećaju. Ili su došle nove generacije koje su slabo naučile povijest. Danas im EU daje silne novce za zbrinjavanje izbjeglica iz ratom zahvaćenih područja(osobito sirijskih i palestinskih),no domicilno stanovništvo smatra da novac daje Kipar, da došljaci zagađuju njihovu zemlju i mijenjaju joj izgled. Narastajući neonacinalistički pokret podržavaju mediji koji zdušno prikazuju samo jednu stranu medalje nikada ne pokazujući kakva je izbjeglička muka, koliko života biva izgubljeno u krijumčarskim pohodima i koliko novca po izbjegličkoj glavi završi u

džepovima onih koji se na tuđoj nevolji bogate. Sve vrijeme, naracija iz off-a Ivinim mirnim glasom govori o mnogim strahotama – utopljenim imigrantima, pojedinačnim nevoljama tražitelja azila, odnosu lokalnih političara ali i aktivista civilnog društva prema izbjeglima predajući naizmjenično mikrofon akterima priče. Svako slovo koje prozbore govori u prilog autoričinoj tvrdnji da za većinu grčkih Kiprana iseljenik nije osoba, pojedinac s imenom, prezimenom i pojedinačnom nesrećom, već prijeteća amorfna

masa koja ih ugrožava i od koje se treba zaštititi. Pritom bi grčki Kiprani zadržali pravoslavce, bogataše i plavušane a netragom otjerali sve muslimane, tamnopute, žute i siromašne i još optužili Turke da su ih ovi smišljeno poslali. Ukupnu poetiku filma zaokružuje i pečati pretužna i prelijepa pjesma „Morska bolest“ Ghassana Sadeena, palestinskog aplikanta za azil u Belgiji, koja gledatelja ostavi sa knedlom u grlu i sa bezbroj neriješenih pitanja današnjice u mislima. Marinela Domančić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Takmičarski program – dokumentarni film

Slučajno otkrivena afera Šuma (Rumunjska, Srbija), 2014 Režija: SinišaDragin ada je rumunjski likovni kritičar Radu Bogdan donio odluku o pravljenju monografije Iona Andreescua, pojma nije imao u šta će se upetljati. Nije ni sanjao da će, baveći se radovima skromnog i talentiranog slikara i učitelja koji je preminuo u 32. godini u siromaštvu i od tuberkuloze, pomoći razotkrivanju političkog skandala u susjednoj i povremeno prijateljskoj Jugoslaviji. Kako Bogdan više nije među živima, priču njegovog života rekonstruirao je Siniša Dragin uz pomoć Dalie Bogdan, kritičareve supruge. Kombinirajući arhivske snimke, fotografije i rekonstruirane snimke razgovora sa dubiranom naracijom redatelj je složio zanimljiv kolaž koji se sa

zanimnajem gleda. Malo crno bijelih, malo kolor snimaka i malo naknadno snimljenih detalja koji su ubačeni među stare materijale smjenjuju se ritmom koji se lako prati. Da bi se svi konci bizarnih dešavanja uvezali u razumljivu cjelinu, početak rekonstrukcije je u doba prije raskola sa Staljinom, a to je konac 1947. godine, kada su Jugoslavija i Rumunjska bile „u ljubavi“. Rekonstruirani „konspirativni“ razgovori kako rumunjskih tako i jugoslovenskih sigurnosnih službi urnebesno su smiješni i jako podsjećaju na dijaloge iz „Balkanskog špijuna“. Slika je poklonjena, otišla je s Titom u Bijelu kuću, a ubrzo nakon posjete odnosi sa Rumunjskom, koja je podržala Staljina a Tita

Gruzijska groteska alo gruzijsko selo Tsromi ima veliki problem. Trošna zgrada nekadašnjeg kolhoza a zatim društvenog doma u kojoj se još samo pijanice skupljaju uskoro će biti pretvorena u ženski manastir. Jedini je objekat u blizini crkve koji bi mogao poslužiti takvoj svrsi i vlast se slaže s promjenom namjene građevine. Tako će riješiti dva problema – pronaći mjesto za manastir na odličnoj lokaciji i riješiti se odavno zapuštene zgrade. Jedina je nevolja što se u dvorištu nalazi velika jednoruka Staljinova statua. Nije prikladno da se komunistički spomenik nalazi ispred molitvene kuće, ali seljani ne daju brončanog Staljina. Staljin se ovdje godinama krio od policije upravo u staroj crkvi. Vode se polemike na temu šta učiniti sa spomenikom za koji

proglasila neprijateljem, uvelikosu zahladnjeli. Usred loše međususjedske situacije Bogdan je poželio praviti monografiju o radovima Andreescuaza koju mu je trebala i „Šuma bez lišća“. Kako su svi napori da uspostavi kontakt s nekim u Jugoslaviji ko bi mogao znati gdje se slika nalazi osujećeni u startu, projekat je stavljen na čekanje sve dok mu se nenadana prilika za njezino pronalaženje nije ukazala. Da ne

Vladar (Gruzija), 2014 Režija: Shalva Shengeli

niko ne odgovara a o čijoj sudbini svaki seljak ima svoje mišljenje – neki bi pustili da ga odnese ko god hoće i da s njim uradi šta želi, a drugi ga ni za živu glavu ne daju. Sjećaju se doba kada su Staljna krili u ucrkvi. Kasnije je istu sudbinu doživio i njegov spomenik na koji su, čudna li apsurda, mještani znali zapaliti svjeću. U cijelu će se priču umiješati i gruzijske vlasti a Shalva

bismo ispričali kako je rumunjski fotograf poslan da sliku snimi potpuno slučajno razotkrio jednu od najvećih jugoslovenskih unutarnjih afera, kako je Bogdan zbog toga proveo mnoge besane noći i da bismo vam ostavili radost otkrivanja na projekciji, reći ćemo samo da je šteta što se slika oko koje se vrti sedamdesetak minuta ovog filma u njemu uopće ne vidi. Marinela Domančić

Shengeli sve će pratiti kamerom. Pokazat će nam da u selu nema tekuće vode (iako je 2013. godina) i da su, pored kipa, i mnoge druge stvari (kuće, putevi, trg, ograde...) u takvom stanju da seljani imaju puno toga za popraviti što je životno važnije od Staljinove statue, ali oni se kapriciozno laćaju dlijeta, bušilice, četke i farbe i radije će popraviti spomenik nego put. Manirom promatrača koji se ne

iščuđava nego samo bilježi, redatelj prati skup koji bismo najprije mogli nazvati javnom raspravom u mjesnoj zajednici, uzima izjave stanovnika različitih uzrasnih skupina, zaviruje u vrtače u kojima se krila statua... Neokrznut groteskom koja mu se odvija pred očima i neupleten u bizarne kombinacije društvenih poredaka, različitih ideologija i religije, stiže primijetiti svaku ljepotu – mirneprizore životinja nezainteresiranih za političke rasprave, dječiju igru i nedirnutu divljinu prirode. Rasplet nije dočekao, valjda mu je dodijalo da čeka. Koncem prošle godine gruzijske su vlasti zakonomzabranile sve simbole komunizma i fašizma, uključujući i statue, a Staljinov spomenik još je na istom mjestu... Marinela Domančić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Open Air

Prljavi Harry na skandinavski način

Redoslijed nestanaka (Norveška) 2014. Režija: Hans Petter Moland, Uloge: Stellan Skarsgard, Bruno Ganz, Pal Sverre Hagen, Anders Baasmo Christiansen... oland je uvijek u stanju da doda neki svoj specifični začin, čime se svrstava u red najoriginalnijih evropskih filmskih stvaralaca u posljednje dvije decenije. Po redu nestanka je možda i njegovo najzrelije izdanje, budući da ovdje vješto balansira između melanholične porodične drame (kakvu bi stereotipno okarakterisali kao produkt skandinavskog mentaliteta), holivudskog trilera i crne komedije, a sve to začini morbidnom farsom...I ni u jednom trenutku se ne doima da je sve to „too much“! U ovom filmu Moiland obnavlja partnerstvo sa švedskim velikanom glume, Stellanom Skarsgardom, s kojim

je surađivao i u filmu A Somewhat Gentle Man, a rezultat je vjerovatno očekivan: jedan od najboljih filmova koji su se pojavili na svjetskim filmskim festivalima ove godine. Stellan Skarsgard je Nils, srednjovječni muškarac koji ima prilično nezahvalan, gotovo sizifovski posao: on je vozač

grtalice koja svakodnevno čisti ceste planinskih krajeva u zabačenim dijelovima zemlje. U trenutku kada ga lokalne vlasti zbog svojih zasluga proglase građaninom godine, on prima vijest da je njegov sin umro od predoziranja drogom. Ovaj zaplet obećava porodičnu dramu gdje likovi ne mogu da se suoče sa

uzrocima sinovljeve smrti. Tako i bude, međutim Moland radnju vodi u radikalno neočekivanom smjeru. Odbijajući razloge sinovljeve smrti, Nils se upušta u potjeru za njegovim navodnim ubicama. Tipični „dobri grđanin“ pretvara se u nemilosrdnog osvetnika u gangesterskom podzemlju. Uz dobru dozu crnog humora koji sjajno oslikava razlike u mentalitetu norveške i srpske mafije ( sjajni Bruno Ganz igra šefa srpske mafije), „Po redu nestanka“ predstavlja jednu od najluđih ovogodišnjih filmskih avantura. To je skandinavski Ponoćni osvetnik ili Prljavi Harry koje kao da su režirala braća Coen i Aki Kaurismaki zajedno! Dovoljno rečeno! Segor Hadžagić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Kinoscope

Čudna krimi priča Mali Quinquin (Francuska), 2014 Režija: Bruno Dumont runo Dumont (filmovima često prisutan na prethodnim izdanjima Sarajevo Film Festivala, a prije nekoliko godina njegova ostvarenja su prikazana u programu Posvećeno) nije baš režiser od kojeg možemo očekivati da napravi TV seriju. Ljubitelji ovog francuskog režisera poznaju formu njegovih dosadašnjih filmova i način na koji u jednom dahu ispriča priču o ljudskim sudbinama u savremenom društvu. Ona je potpuno drugačija od njegovog najnovijeg ostvarenja – 200 minuta duge priče u četiri dijela. „Mali Quinquin“ već na samom početku najavljuje grotesku koja se provlači kroz ovu kombinaciju tople ljudske

priče i apsurdne policijske serije: u jednom bunkeru iz Drugog svjetskog rata pronađena je mrtva krava. U mrtvoj kravi nalazi se mrtva žena, iskasapljena u male komade i bez glave. Ono što slijedi je krimi priča u kojoj detektivski duo pokušava riješiti cijeli slučaj. U različitim dijelovima serije pažnja se posvećuje grupici dječaka na čelu s malim Quinquinom. Ferije su počele i on, u dosadi svakodnevnog života jednog sela na sjeveru Francuske, sa svojim drugarima smišlja različite nestašluke. Maleni Quinquin, kojeg glumi Alan Delhaye, je tipični junak Dumontovih filmova: lišen je bilo kakvog idealiziranja koje inače srećemo

kada je riječ o dječijim likovima na filmskom platnu. Svojom fizičkom pojavom, ali i sirovosti i neumoljivom direktnošću, odsustvom poštovanja prema roditeljima i općenito starijim od sebe, Dumont pokazuje u kojoj se mjeri slika djeteta u današnjem društvu izmijenila. Ono što se vješto prepliće kroz cijelu seriju jeste Dumontov humor, usmjeren prema autoritetima, stereotipima, ali i

onome što se prepoznaje kao „normalno“ u sistemu vrijednosti svijeta u kojem živimo. Metaforički, ova groteskna, smiješna i na trenutke jeziva priča, progovara o ljudskosti koja ustupa mjesto đavolu (ili Sotoni, kako ga Dumont naziva), čije oličenje nalazimo u svakodnevnom rasizmu koji se u ovakvom svijetu podrazumijeva kao nešto sasvim uobičajeno. D.I.

Ima li smisla borba protiv sudbine? Umiri vodu (Francuska), 2014 Režija: Naomi Kawase vodna scena filma, u kojoj gledamo kako umire koza zakačena nogama za drvo i glavom okrenutom prema tlu, s upravo prerezanim vratom iz kojeg šiklja krv donijet će nelagodu gledateljima, ali će vas uvući u prekrasan svijet posljednjeg filma japanske režiserke i miljenice Cannesa. „Umiri vodu“ prati životne priče dvoje šesnaestogodišnjaka – Kaito i Kyoko koji žive na malom japanskom ostrvu. Njihova životna sredina napravljena je u skladu s prirodom, žive u kućama koje su otvorene i okrenutu moru, među stablima, s raznovrsnim biljkama i životinjama. Kaitovi roditelji su rastavljeni - on je na ostrvu s majkom koja naporno radi, otac živi u velikom gradu. Kyoko živi s ocem, a majka je teško bolesna i smještena je u bolnici. Srednjoškolci se sve više zbližavaju dok prolaze kroz teška razdoblja i suočavaju se s pitanjima na koja im niko ne može dati odgovor. Strah od mora izuzetno je naglašen kod Kaita koji na

početku filma u plićaku otkrije tijelo muškarca s velikom tetovažom na leđima. Tek kasnije u filmu, kad mladić otputuje u grad, shvatit ćemo da takvu tetovažu ima i njegov otac. S druge strane, Kyoko obožava more i često roni i pliva. Oboje uživaju razgovarati sa starim ribarom Kamejirom od koga uče o prirodnim ciklusima, životu i smrti i neminovnosti. Treba li se pomiriti sa sudbinom (koju u

filmu simbolički predstavlja more – ponekad mirno, a nekad s velikim talasima) i prihvatiti je ili bježati od nje – pitanje je s kojim se mladi likovi suočavaju. Kyoko je na ozbiljnom testu kad majka dolazi kući da umre dok je uz šamanski obred uz pjesmu i ples, prijatelji i rodbina je ispraćaju na drugo mjesto. Koliko je teško gledati bližnje dok umiru? Namir Ibrahimović

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Kinoscope

U iščekivanju golih hodača Prati me (SAD), 2014 Režija: David Robert Mitchell inejdžeri u hororu česta su tema loših hollywoodskih filmova: predvidljiv scenarij, očajna gluma i mnogo golih i iskasapljenih tijela po američkoj provinciji neizostavni su dio ovog žanrovskog komercijalnog repertoara. No, u filmu Davida Roberta Mitchella žanr je samo labavi okvir u kojem autor znalački predstavlja strah, nesigurnost i „zombie okruženje“ današnjih američkih srednjoškolaca. Ne trudeći se da njegova priča ima jasnu narativnost u kojoj su uzrok i posljedica vidljivi, režiser otvara film kadrom u kojem Jay panično trči ulicom u predgrađu, utrčava u susjedske kuće pa opet iz njih bježi, tvrdeći da je neko prati. Trka u narednim kadrovima prerasta u miran i uobičajen ritam sve dok Jay ne otme njen dečko, odvede je u ruševnu zgradu, zaveže za invalidska kolica i spremno dočeka nepoznatu hodačicu kojoj će je predati. Ubrzo dolazi gola zombie-žena, ali

grižnja savjesti je jača i dečko ipak spašava Jay. Tada nije jasno da li Jay sve umišlja ili stvarno ima „privilegiju“ da jedina od svojih prijatelja vidi prijeteće gole hodače. Pogled kroz prozor predstavlja najveću strepnju za devetnaestogodišnju djevojku – kako ne vidjeti nekoga ko je želi ubiti. Korištenje prozora u javnim zgradama i privatnim kućama tako što kameru približava prostoru koji je vidljiv kroz staklo, Mitchell kao da nam daje nadu da zlo ostaje vani, da ne može ući u životni

prostor. Ali i to se ubrzo mijenja i Jay nema gdje pobjeći, osim suprotstaviti se. Film je sniman u predgrađima Detroita (rodno mjesto režisera) s brojnim napuštenim kućama i zgradama koje zarastaju u korov, predgrađima koja sama po sebi jesu horor kulisa bez obzira na samu tematiku filma. Nekadašnji industrijski centar SAD-a sada je samo spomenik propalog i prošlog vremena i kao takav odlično mjesto za najavu strašne i neobjašnjive propasti koja je sve bliže. Namir Ibrahimović

Laško Summer Nights

Reggae kao duhovna filozofija U potrazi za Jahom (Njemačka, Švajcarska), 2013 Režija: Noël Dernesch, Moritz Springer, Uloge: Gentleman, Alborosie, Alberto D’Ascola, Damian Marley ege je filosofija, a ne samo zabava. Iza svega stoji ideja i način života, a to je pozitivno gledanje na stvari. Rege je progresivan način života za bolje ljude“. Ovo su riječi Ziggy Marleya, muzičara, bendlidera i sina mnogo poznatijeg Boba Marleya, gurua rege muzike. Progresivan način koji je utjelovljen u regeu savršeno ilustrira njemački muzičar Gentleman koji na početku filma U potrazi za Jahom govori o razlikama njemačke i jamajčanske naravi i pristupa životu. „Kada u Njemačkoj pitate nekoga za put do škole, uvijek postoji jasan i nedvosmislen odgovor. Na Jamajci, pak, odgovor je: uvijek postoji put, što je izgovor za početak diskusije o životu.“

„R

Rege je način života, filosofija koja ima svoje korijene u religiji, ali, također, ova muzika ima nzaobilaznu socijalnu dimenziju, jer ona prije svega govori o potrebi za korijenitim potrebama u društvu, o potlačenim i poniženim... Film Noël Dernescha i Moritz Springera nastoji prikazati Rege kao duhovno i kulturno naslijeđe,

ne samo Jamajke već i čitavog svijeta. U središtu filma su dva muzičara Gentleman i Alborosie koji napuštaju svoje domovine Njemačku i Italiju kako bi se nastanili na Jamajci. Njhova odluka nije vid turističkog eskapizma karakterističnog za današnji new age, već upravo pokušaj da se rege prakticira i kao spiritualna filozofija i oruđe

mjenjana društva. Na svom putu, dvojica muzičara upoznaju nas sa svojim prijateljima Lucienom i repericom Terry Lynn, ali zalaze i duboko u geto, gdje nas Gentlemanov prijatelj Natty upoznaje sa životom mispunjenim svakodnevnom pucnjavom i borbom da se „pregura“ dan. U potrazi za Jahom inteligentan je, katkada duhovit, p katkada bolan prikaz Jamjake, koja usprkos društvenoj netrpeljivosti , siromaštvu i raznim nedaćama zadržava pozitivan pogled na život: kako dobri ljudi u najgorim okolnostima pokušavaju iz života izvući ono najbolje: ples, ritam, poeziju... Segor Hadžagić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Q&A s rediteljem Mikeom Leighom

Agnes B. u razgovoru nakon projekcije filma “Zovem se Hmm...”

Dječiji program

Kafa sa Gaelom Garcijom Bernalom

Svečani prijem HT Eroneta

Laško – Ekskluzivni sponzor Sarajevo Film Festivala aško je uspješna robna marka, poznata i priznata još iz vremena zajedničke države. U sebi nosi našu svijest da je prvoklasni proizvod samo temelj odnosa sa potrošačima, da moramo živjeti tu i sada, za vas i među vama. Po okriljem marke Laško stvaramo i nudimo proizvode najvećeg međunarodnog kvaliteta, o čemu svjedoče brojna ugledna svjetska priznanja. Kod varenja Laškog piva vjerno pratimo pivarsku

obvezu naših predaka: držimo se tradicionalnih tehnoloških postupaka (Laško Zlatorog i Laško Club radimo do posljednjeg detalja po starim receptima), koristimo isključivo u cjelini provjerene sirovine (ko što je 100% slovenački hmelj) te vrhunsku vodu iz netaknutih okolnih brda. Kad tome dodamo još i pivarsko znanje i ljubav, dobivamo jedinstven rezultat kojeg prepoznajete i cijenite vi, naši vjerni

potrošači. Važan dio našeg djelovanja jeste i integracija u širu okolinu društva i druženja, gdje djelujemo. U Sloveniji smo najveći sponzori tako na lokalnoj kao na nacionalnoj razini, u Hrvatskoj nam se najviše dopada muzika zato i blisko sarađujemo sa Hladnim pivom, u Bosni smo vjerni sljedbenici filma te smo već četvrtu godinu ponosni sponzor Sarajevo Film Festivala. Mnogo zadovoljstva i uživanja!

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Minja Subota i ekipa filma “Neposlušni”

Ada Condeescu i Ermin Bravo

Ariane Labed

Talents Sarajevo

Mostovi Sarajeva koktel prijem

Projekcija filma “Svakodnevna pobuna”

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

TeenArena

Test prijateljstva Dok sjedim uz Zoe (Švajcarska) 2014 Režiser: Ivana Lalović, Uloge: Runa Greiner, Lea Bloch, Charlie Gustafsson sal i Zoe su najbolje prijateljice i skupa provode posljednje ljeto prije nego što će zakoračiti u ozbiljan život. Asal više od bilo čega želi imati momka, a Zoe

sanja da postane profesionalna šminkerica. Ali stvarni život se razlikuje od snova: Zoe tokom ljeta mora raditi u zelenari, a Asal najesen polazi u srednju školu. Njih dvije ubrzo

zacrtavaju cilj za ljetnji raspust: Asal mora izgubiti nevinost, postati žena! Kada se u gradu pojavi osamnaestogodišnji Šveđanin Kai, ona zna i s kim to želi

učiniti. Njih troje odlučuju otići do udaljenog jezera. No, ono što na početku djeluje kao romantični izlet, ubrzo prerasta u pravi test prijateljstva dviju djevojčica.

Dječji program

Tajni identitet Dječak-mrav (Danska) 2013 Režiser: Ask Hasselbach, Uloge: Oscar Dietz, Nicolas Bro, Samuel Ting Graf, Amalie Kruse Jensen, Lærke Winther vanaestogodišnjeg Pellea slučajno ugrize mrav i on dobija nevjerovatne supermoći. Uz pomoć prijatelja Wilhelma, zaljubljenika u stripove, Pelle stvara tajni identitet kao

superheroj Dječak-mrav te postaje lokalni borac protiv kriminala. Kada zlikovac Buha nastupi na scenu, Dječak-mrav se mora suprotstaviti izazovu.

Samo budi svoj Furaj svoj film (BiH), 2014 Režiser: Timur Makarević, Uloge: Ajla Repeša, Alen Festić, Armana Premilovac, Amila Tucaković… oliko puta ste osjetili da se ne uklapate, da svirate pogrešan ton i radite ono za šta niste rođeni? U prekrasnom gradiću Stocu, dok Limeni orkestar izvodi svoju tačku, jedna djevojčica shvata da treba furati svoj film!

K Neuhvatljivi let

Putovanje u kraljevstvo kralja perja (Švedska, Danska), 2014 Režiser: Esben Toft Jacobsen, Uloge: Edvin Ryding, Tuva Novotny, Gustav Hammarsten, Lennart Jähkel, Sissela Kyle, Leif Andrée ali zec Johan želi da mu se mama vrati kući. Svaki dan joj šalje tugaljive poruke u boci. Živi s ocem na malom jedrenjaku na otvorenom moru, jer njegov otac vjeruje da je to jedino mjesto gdje su sigurni od moćnog Kralja Perja, koji je jedne

noći oteo Johanovu majku. Jednog dana, njegov otac mora da napusti jedrenjak. U njegovom odsustvu, Johan putem radija dobija poziv za pomoć: Kralj Perja je blizu i sprema se na zlo. Ne gubeći vrijeme, Johan kreće ka nepoznatom odredištu u nadi da će

tamo pronaći majku. Putovanje puno uzbuđenja vodi ovog naivnog, ali i neustrašivog zečića u fantastično kraljevstvo Kralja Perja, gdje vladaju drugačiji zakoni – zakoni koje ni vladar tog kraljevstva ne može odrediti.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

Otvoren 8. Sarajevo Talents

Gael Garcia Bernal

kinu Meeting Point jučer je otvoreno ovogodišnje izdanje Sarajevo Talentsa, koji će se održavati od 16. do 21. augusta. i u svom osmom izdanju nastavit će sa kvalitetnim programom I predavačima, kao i prethodnih godina. Kvalitetan program sastavljen od niza radionica, diskusija, projekcija, te prisustvo renomiranih filmskih profesionalaca u svojstvu predavača Talents Sarajeva razlog su sve većeg porasta interesovanja mladih filmskih stvaralaca iz Jugoistočne Evrope i Južnog Kavkaza za učešće u ovom programu. O tome najbolje svjedoči ovogodišnji rekordan broj pristiglih aplikacija na konkurs - ukupno 311.

Dieter Kosslick

DocuCorner – Live Forum Prijemom na Festivalskom trgu, otvoren je i DocuCorner, mjesto na kojem učesnici festival i gosti mogu da se sastanu s filmašima, rediteljima, članovima žirija, novinarima i festivalskim

selektorima iz cijelog svijeta. Trajat će od 16. do 23. augusta, a pokrivat će različite teme povezane s ljudskim pravima. Odžava se uz saradnju sa Inicijativom mladih za ljudska prava.

Sarajevo Film Festival - Audience Award (Feature) 1. Otok ljubavi 4,34 2. Čarolija na mjesečini 4,33 3. Čudesa 4,23 4. O konjima i ljudima 4,16 5. Pasja ljubav 4,09 Sarajevo Film Festival - Audience Award (Documentary) 1. Moj zanat 4, 58 2. Svakodnevna pobuna 4,20

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

8th Sarajevo Talents

ollowing the closing of the 8th Talents Sarajevo Call for Entries, the participants have been selected to take part in this year’s edition of the Talents Sarajevo Programme dedicated to

emerging filmmakers of Southeast Europe and Southern Caucasus. The Selection Committee has chosen 70 participants from the following countries: Albania, Armenia, Azerbaijan, Bosnia

and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Georgia, Greece, Hungary, Kosovo, Macedonia, Moldova, Montenegro, Romania, Serbia, Slovenia and Turkey. Talents Sarajevo will take

place from 16th to 21st of August and in its eight edition it is going to continue to offer a high-quality programme, as has been the case in previous years, this year featuring Gael Garcia Bernal.

DocuCorner – Live Forum DocuCorner is the place where you can discuss films and meet filmmakers, jury members, journalists, and festival selectors from all around the world. From 16th to 23rd of August you can

take part in the Live Forum, which covers various topics relating to human rights, and is held in cooperation with the Youth Initiative for Human Rights.

Gael García Bernal Was Today's Guest at the “Coffee with…” Programme ael García Bernal is this year’s honorary guest of the Festival and recipient of the Honorary Heart of Sarajevo. Following yesterday’s screening of AMORES PERROS at the HT Eronet Open Air Cinema, Gael García Bernal was today’s guest at the “Coffee with…” Programme. The film AMORES PERROS, directed by Alejandro González Iñárritu, was one of the three opening night films at the 20th Sarajevo Film Festival. During the opening ceremony at the HT Eronet Open Air Cinema, Gael García Bernal received the Honorary Heart of Sarajevo.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 17.8.2014.