Bilten 20. Sarajevo Film Festivala #3 by Sarajevo Film Festival

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

“Zemlja oluja” na Crvenom tepihu

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Open Air

“Redoslijed nestanaka” u programu Open Air inoć je u Ljetnom kinu HT Eronet prikazan film “Redoslijed nestanaka”. Uzbudljivi krimi triler, punom kvalitetnog crnog humora i uzbudljivih zapleta, oduševio je sarajevsku publiku. Reditelj filmna Hans Petter Moland i glumci Goran Navojec i Miodrag Krstović, pozdravili su pub-

I M PR E S S U M

liku nakon projekcije, što je dočekano srdačnim aplauzom. Reditelj Moland spada među evropske reditelje koji svakoj priči dodaju svoj specifičan pristup, te je i ova priča vješta kombinacija porodične drame, crne komedije i holivudskog trilera.

IZVRŠNA UREDNICA: Dijala HASANBEGOVIĆ, NOVINARI: Marinela DOMANČIĆ, Segor HADŽAGIĆ, Namir IBRAHIMOVIĆ, Lejla KALAMUJIĆ, Monja ŠUTA-HIBERT, OFICIJELNI FOTOGRAFI: Senad GUBELIĆ, Jasmin BRUTUS, Muhidin ŽIVOJEVIĆ, Nermin ČOLIĆ, Nikola BLAGOJEVIĆ, Haris BEGIĆ, Dejan ZONIĆ, IZBOR I OBRADA FOTOGRAFIJA: Edin PUZIĆ, PREVODITELJI: Una TANOVIĆ, Aleksandar BREZAR, DIZAJN: BOOM PRODUKCIJA, DTP: Zorica PANDŽIĆ, ŠTAMPA: GIK OKO SARAJEVO

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program – igrani film

Rušenje dječačkih ideala Macondo (Austrija), 2014 Režija: Sudabeh Mortezai, Uloge: Ramasan Minkailov, Aslan Elbiev, Kheda Gazieva, Rosa Minkailova, Iman Nasuhanow acondo“ je prvi dugometražni film austrijske redateljke iranskih korijena, Sudabeh Mortezai. Dokumentaristički pristup je zadržan, potka je stvarna, naturščici su glavni akteri, ali redateljka im svakog dana snimanja da upute šta trebaju uraditi. Akteri su mrvicu zbunjeni, ali taman koliko treba – čečenske izbjeglice na periferiji Beča sa sobom nose veo izgubljenosti kud god krenu. Čečenska obitelj, sastavljena od majke i troje djece, izbjegla je iz ratom zahvaćene zemlje i obrela se u Austriji. Otac je, navodno, poginuo kao heroj... ako njegovo herojstvo nije plod dječije mašte i ideala u kojem jedini muški potomak nalazi prijeko potreban uzor. Majka naporno radi da bi se mogla brinuti za djecu, a oko mlađih djevojčica Iman i Rose pomaže joj jedva

„M

jedanaestogodišnji sin Ramasan. Opterećen teškim bremenom glave obitelji, prevelikim za njegov mali život, dječak se trudi pomoći majci i skrbiti za sestrice ali i uklopiti se u društvo vršnjaka. Rastrgnut između osobnog osjećaja za moral, koji ne dopušta krađu i slične pasjaluke, i potrebe za pripadanjem grupi dječaka, Ramasan ipak popušta utjecaju grupe i dođe u sukob sa zakonom. Ovim činom ugrozi ostanak svoje obitelji u izbjeglištvu ali i tek začeto prijateljstvo sa

beskrajno strpljivim očevim saborcem Isom. Iako je Isa u dječakovim očima već počeo poprimati obrise istinske očinske figure, zbližavanje između Ise i mlade udovice Aminat te nastojanje da joj pomogne sitnim uslugama, izazvat će dječakov revolt. Istraumirani mališan ne može podnijeti da mu se idealizirana slika oca oskrnavi, pa jedinog odraslog prijatelja kojeg ima, ali i osobu koja mu savršenu očevu sliku zamagljuje, lažima pokuša odstraniti iz svog života.

Poslije se, naravno, dječački pokaje, ali... da li je kasno za izmirenje i nastavak prijateljstva, možda i stvaranje nove obitelji? U većem dijelu filma kamera je vrlo blizu, iza dječaka, kao da mu „čuva leđa“ u teškim momentima moralnih dilema– biti dijete, uklopiti se u bagru koja ismijava njegovog tamnoputog školskog druga, upada u gradilište, provaljuje u automobile ili biti smjeran vjernik koji redovito ide u džamiju i bori se s obavezama glave obitelji preteškim za njegova mala pleća. Mortezaipažljivo promatra, pokazuje, ne sudi. Daje i crnu i bijelu stranu i mnogo sivih valera između njih. Sporo, bez žurbe, dopušta dječaku da istražuje, griješi, predomisli se, sklizne sa pravog puta, ispravi se – dopušta mu da, pored svih obaveza koje je bez riječi prihvatio, ipak ostane dijete. Marinela Domančić

U fokusu

Nepodnošljiva lakoća ćutanja Miss Violence (Grčka) 2013 Režiser: Alexandros Avranas, Uloge: Themis Panou, Reni Pittaki, Eleni Roussinou, Sissy Toumasi... lexandros Avranas, grčki reditelj čije ime vežemo za film Without (2008) za koji je dobio pet nagrada na Međunarodnom filmskom festivalu u Solunu, ove godine se predstavlja svojim drugim dugometražnim ostvarenjem Miss Violence koji je premijerno prikazan u sklopu 70. Filmskog festivala u Veneciji gdje je Avranas dobio nagradu Srebreni lav za najboljeg reditelja, a glumac Themis Panou nagradu Volpi Cup za najboljeg glumca. Odlične filmske kritike i nominacije za nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada nisu samo dokaz da je u pitanju odličan rediteljski rad već ujedno i svojevrstan nastavak

sada već impresivnog opusa suvremene grčke kinematografije. Filmska priča započinje porodičnom proslavom koja biva naglo okončana usljed tragedije koja zapravo predstavlja uvod u izrežirane živote šestočlane porodice čiju svakodnevnu rutinu ni smrt male Angelike, sestre i kčerkice, ne može poremetiti. Iako od samog početka film proizvodi stanovit osjećaj nelagode kreiran kombinacijom mučnog odsustva dijaloga i krupnih kadrova, ipak reditelj nam postepeno otvara vrata u mračne živote koji nepodnošljivo ćute nasilje koje pasivno, gotovo bespogovorno svakod-

nevno trpe. Miss Violence je film koji krajnje ogoljenim, skoro pa voajerski pristupom prikazuje priču o sustavnom nasilju u porodici, ali ujedno to je film koji kako sam reditelj kaže predstavlja: “metaforu jednog društva koje godinama bez istinskog pokušaja otpora trpi ekonomsko nasilje. Naime, baš kao i u Angelikinoj porodici tako i u Grčkoj svi znaju

ko je kriv za aktualnu ekonomsku situaciju, ipak niko ne pronalazi snagu da progovori o tome. Taj zastrašujući meanizam ćutanja i notorne otupljenosti je ono o čemo sam želio govoriti ovim filmom.” S tim u vezi, nesumnjivo da je riječ o izuzetnom i beskompromisnom, ali ujedno i “najmračnijem filmu unutar novog vala grčke kinematorafije”. Monja Šuta Hibert

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Takmičarski program – dokumentarni film

Ljubav kao slavljenje života Bujica Ljubavi (Mađarska), 2013 Režija: Ágnes Sós olim selo i volim stare ljude“, kaže redateljica Ágnes Sós i to se u njenom filmu vrlo jasno vidi. U potrazi za arhaičnim mjestom udaljenom od svih modernih tokova sugovornike pronašla u Transilvaniji. Iako žive u Rumunjskoj, starci govore mađarskim jezikom i nevjerojatno su otvoreni. Snimanje je trajalo tri godine kako bi se protagonisti zbližili sa Ágnes jer su razgovori vođeni o škakljivim temama o kojima ovi starci nikad prije nisu javno govorili: seksu, braku, zadovoljstvu a prije i poslije svega – o ljubavi. Mnogi su prevalili osamdesetu godinu, neki izgubili životne drugove, neki još uvijet traže partnere a nekima je uspjelo

„V

da ljubav nađu u sumrak svog života. Gledajući ostarjela lica koja se osmjehuju kameri dok pričaju o „dobrim, starim vremenima“ nekim ćete se pričama od srca nasmijati a neke će vas pomalo i rastužiti. Žalosno je kad jedna stara žena, koja teško može dočekati da joj se u životu desi puno novih stvari, prizna da joj je tjelesna komponenta braka oduvijek bila mučna i da nikada nije osjetila da ta tortura može biti i uživanje. Udovica koja smireno govori kako je nasmrt pretukla nesretnika koji joj je nepozvan upao u kuću te zbog toga sa 80 godina otišla u zatvor zaprepasist će vas iskrenošću. Priče o prvoj bračnom noći, onako uz motanje sarme za predstojeće svatove, do

suza su zabavne – pominju razdvajanje slabo učvršćenih stranica kreveta na prvi pokret, zajedničko propadanje novopečenih supružnika u slamarice pa čak i kačenje praporaca za postelje mladenaca. Vidjet ćemo par koji je nedavno našao potpunu sreću te djedicu koji bi se rado još jednom zaljubio pa udvara svakoj od 25 udovica koje žive u selu. U jednom se svi slažu, a i mi se moramo

složiti – ljubav je zbilja nešto prekrasno. Iznimno liričan, neobičan, pun vedrih boja, bajkovitih seoskih pejsaža u svim godišnjim dobima, prekrasne muzike (skladatelj originalnih, lepršavih valcera je János Másik) i pozitivnog pogleda na svijet, ovaj dokumentarac bez klišea će vas razvedriti, nasmijati i napuniti pozitivnom energijom. Marinela Domančić

Sapunica kao sredstvo preobrazbe Kismet (Grčka, Kipar, Bugarska, Hrvatska, UAE), 2014 Režija: Nina Maria Paschalidou enomen turskih sapunica zavladao je eterom. Proširio se kao plimni talas prvo na susjedne zemlje Azije i Afrike a već je dobrano zahvatio i one nešto udaljenije. Grkinje, Egipćanke, Bugarke, Bosanke i Hercegovke godinama se „lijepe“ uz ekran u zadano vrijeme i uzdišu za likovima iz serija. A u turskim sapuncama oni su bajkoviti – muškarci su pažljivi prema ženama, žene su samostalne i snažne, svi su stambeno zbrinuti, hrane i moderne odjeće ne nedostaje, pravda pobjeđuje, bogati ljepotani žene se siromašnim ljepoticama i sretan završetak je garantiran. Gledajući idealiziranu sliku života na ekranu, neke su žene poduzele ozbiljne akcije da preuzmu konce u svoje ruke i da se iščupaju iz ugovorenih brakova, obiteljskog nasilja, poniženja i izolacije.Nina Maria Paschalidou bavi se takvima. Ona

je fenomenu turske sapunice prišla vrlo studiozno. Intervjuiralaje i snimila mnoge žene raznih uzrasta u Turskoj, Egiptu, Bugarskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Grčkoj, Bosni i Hercegovini i razgovarala sa gledateljima, glumcima, novinarima, producentima, scenaristima, redateljima, aktivistima, bračnim savjetnicima i advokatima. Izjave je kombinirala sa isječcima iz sapunica, detaljima iz svakod-

nevnog života sugovornica te snimcima sa luksuznih setova na kojima se serije snimaju i koje posjećuju mnoge znatiželjnice, ali i sa dokumentarnim snimcima demonstracija i aktivističkih okupljanja.Granice kulture, vjere, tradicije, tabua i običaja stavljene su na kušnju i pod lupu potrebne preobrazbe. Koliko god iz perspektive prosječne stanovnice Bosne i Hercegovine čudno zvučale tvrdnje ara-

pskih, egipatskih i turskih žena da su im turske sapunice promijenile život, iz ugla žene koja je i sama u situaciji koja se čini bezizlaznom, možda će ove tvrdnje biti podsticajne. Zakoni bosanskohercegovačkim ženama dopuštaju da se razvedu, da podnesu tužbu za silovanje ili nasilno ponašanje i da se svojevoljno udaju ali i dalje ima onih koje zbog ekonomske ili psihološke ovisnosti saginju glavu i ostaju u lošim brakovim. Ovaj se film rado bavi onima koje su se ugledale na junakinje telenovela, zauzele se same za sebe i uspjele izmijeniti svoje živote na bolje. Ostaje netaknuto jedino pitanje šta ćemo s ženama koje su ovisne o sapunicama a muževi ih ne tuku, nisu udate za starce protiv svoje volje i nisu silovane. Takvima će se možda baviti neki drugi autor u nekom drugom filmu. Marinela Domančić

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Takmičarski program – dokumentarni film

Mučni procesi oboljelih sistema Presuda u Mađarskoj (Mađarska, Njemačka, Portugal), 2014 Režija: Eszter Hajdú ožda je prikaz ovog filma najbolje početi faktografskim detaljima koji su u filmu dati na kraju i objašnjavaju da Romi u Mađarskoj žive stoljećima, čine oko 10% populacije i najveća su nacionalna manjina. Čak 90% njih uopće ne govori romski niti bilo koji jezik osim mađarskog. Iako naoko odavno asimilirani, u realnosti su građani nižeg reda. S porastom neofašizma u obližnjim zemljama, osobito Češkoj, Slovačkoj i Bugarskoj, porastao je i broj sve agresivnijih napada na Rome. Najviše ih je u sjeveroistočnim seocima u kojima je Eszter Hajdú našla povod za snimanje. Ondje se, u razdoblju od jula 2008. do avgusta 2009., dogodilo više napada vatrenim oružjem i molotovljevim koktelima na domicilne romske obitelji u kojima je živote izgubilo pet odraslih osoba i jedan petogodišnji dječačić, teško ranjeno još

matrati osumnjičene kako se ponašaju kao da su pokokali bubašvabe a ne ljudska bića, sudiju koji u mnogim momentima nije bio dorastao zadatku, zapisničara koji ne stiže pribilježiti sve podatke (Kamo stenograf? Auduio snimanje? Ipak smo u 2013. godini!), slušati o nepojmljivim propustima osoblja hitne pomoći i istražitelja... Nije bilo lako ni redateljici i snimateljima, a o osjećajima ljudi koji su izgubili svoje najdraže ne

vrijedi ni raspravljati. U mnogim trenucima činilo se da sudac gubi konce jer se izdirao na romske svjedoke i određivao im novčane globe za nepoštivanje suda dok je osumnjičenima dopuštao da upadaju u ispitivanja, postavljaju pitanja svjedocima, glasno negoduju i galame u sudnici. Jednog dana bi nekog od četiri zločinca izbacio iz sudnice, narednog bi se ovaj vratio, i činilo se da će saslušanja trajati u nedogled. Ipak, nakon dvije i po godine pretresanja, presuda je donešena – doživotni zatvor za trojicu ubojica i 13 godina za saučesnika koji je priznao krivnju. No presuda još uvijek nije pravosnažna. Svi su okrivljeni uložili žalbe i proces se i dalje rasteže poput gume za žvakanje. Iako traje dugih 147 minuta, film vrlo postojano drži napetost i pažnju gledatelja. Marinela Domančić

predstavljeni i za gledanje ovog filma važno je na umu imati i film snimljen nekoliko godina nakon ZABAVE BEZ KRAJA, koji mnogo detaljnije govori o kultnom britanskom bandu – CONTROL, Antona Corbijna. Interesantno je da i u ovom Winterbottomovom ostvarenju pojavljuje isječak iz videospota za pjesmu Atmosphere Joy Divisiona, koji je krajem osamdesetih upravo Corbijn režirao. Drugi dio filma prikazuje neozbiljnost, rasipanje, uživanje,

zabavljanje i drogiranje te pojavu različitih muzičkih pravaca u devedesetim godinama. Nakon početnog uspjeha, Wilsonove aktivnosti naglo padaju, važniji mu je provod od posla, muzičkih bandova je sve manje u Haciendi, a sve više DJ-eva, alkohol polako ustupa mjesto ekstaziju i kokainu, rave je zauzeo poziciju rocka i punka i manje je zarade; hedonistički život gutaju besparica i starenje. Namir Ibrahimović

pet osoba a čovjek čiji su sin i unuk ubijeni preminuo je od srčanog udara tijekom suđenja. Suđenja? Ovdje sa činjenica prelazimo na film koji se najvećim dijelom odvija u skučenoj, klaustrofobičnoj sudnici. Suđenje je njegova okosnica. Nije bilo jednostavno propratiti kamerom čak 167 dana suđenja, gledati mučne fotografije masakriranih ljudi, slušati izjave članova njihovih obitelji i drugih očevidaca, pro-

Posvećeno

Manchester sound

Zabava bez kraja (Velika Britanija), 2002 Režija: Michael Winterbottom ekonstrukcija uspona mančesterske muzičke scene, uzdizanje Joy Divisiona, smrt Iana Curtisa, nastavak karijere banda kao New Order, pojava Happy Mondaysa, uzdizanje punka i nastanak rave kulture tema su Winterbottomovog filma ZABAVA BEZ KRAJA koji će otvoriti ovogodišnji program Posvećeno. U dvadesetak godina, koliko traje ova filmska rekonstrukcija, dio muzičke mančesterske scene autor prikazuje iz ugla Tonija Wilsona (igra ga poznati britanski glumac Steve Coogan), TV voditelja, producenta, osnivača izdavačke kuće Factory

Records i jednog od vlasnika kultnog kluba Hacienda. Tony Wilson u filmu direktno gleda u kameru, obraća se savremenicima i od početka je jasno da je to njegovo viđenje slavnih prošlih godina. Winterbottom skoro da ne spominje druge manchesterske bandove koji su također tada bili planetarno popularni (Smiths, naprimjer), važnije mu je da koristi Wilsonovu rječitost te da uvijek ostane jasno kako to što vidimo i gdje nas producent vodi možda i nije bilo tako i možda nije bilo baš na tom mjestu. Prvi dio filma vezan je za Joy Division – Ian Curtis i drugi članovi grupe samo su površno

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Kinoscope

O kolonijalizmu, ponovo U vezi s nasiljem (Švedska, SAD, Danska, Finska), 2013 Režija: Goran Hugo Olsson lssonov ostvarenje THE BLACK POWER MIXTAPE prikazan je na 18. SFF-u i važno ga je imati na umu dok gledate sjajni dokumentarac U vezi s nasiljem koji je, uz Maidan, jedini dokumentarac u ovogodišnjoj Kinoscope selekciji. Kao što je radio i u svom prethodnom filmu, Olsson koristi arhivske snimke i reportaže švedskih TV reportera nastale tokom perioda dekolonizacije Afrike. Snimci, interviewi s kolonizatorima i vođama oslobodilačkih pokreta, prikaz života gdje je rasizam jasno vidljiv i civilizacijski prihvatljiv autoru služe da ih „miksa“ s Frantz Fanonovim (jedan od najznačajnijih autora poststrukturalizma i postkolonijalne kritike) tekstom „Prezreni na svijetu“ izdana 1961. (knjiga je prevedena i na hrvatski jezik davne 1973. godine) i tako eksperimentiše s formom dokumentarca koji prerasta u docu-esej. Fanonov tekst, koji čita neka-

da vrlo popularna pjevačica Lauren Hill, naglašava posljedice višestoljetnog kolonijalizma koje su potpuno osiromašile u svakom pogledu domaće stanovništvo, učeći ih da je nasilje jedini oblik komunikacije. Fanon naglašava da ne postoji nenasilna dekolonizacija i da sve ono što je slijedilo i poslije sticanja samostalnosti (brojni autokratski režimi, međusobni obračuni, zločini, istrebljenja,

plemenski sukobi) ima isključivo vezu s osvajačima i njihovim licemjernim poimanjem slobode i demokratije koja je zasnovana na krvi i znoju potlačenih. Ne tako davno pred TV kamerom švedskih reportera bijelci su mogli jasno govoriti o manjim vrijednostima crnaca i divljaštvima koja čine, ali ni Fanon ni čitav niz autora koji su pisali o poslejdicama kolonijalizma (između ostalih i profesorica

Gatari Spivak koja na početku filma govori o liku i djelu Frantz Fanona)čini se da nisu uspjeli promijeniti temeljne stavove i predrasude stanovništa na Zapadu. Olsson će i ovaj put temeljito protresti stavove gledatelja, otvorit će nova pitanja i bez sumnje aktualizirati skoro zaboravljeno pitanje kolonijalizma i dominacije jačih nad slabijim. Namir Ibrahimović

Sam protiv nemani Levijatan (Rusija), 2014 Režija: Andrey Zvyagintsev ruskom filmu Levijatan pravda ne poznaje milost. Uobičajeni tok jednog sudskog procesa protječe jednako: tužilac i advokat iznose svoje argumente, nakon čega slijedi izricanje presude suda. To, međutim, ne važi i za Kolju, stanovnika jednog prividno idiličnog sela na obali Barencovog mora. On postaje žrtva jednog korumpiranog, beskrupuloznog sistema koji predvodi gradonačelnik mjesta. Kuća, u kojoj Kolja živi sa svojom ženom Ljiljom i sinom iz prošlog braka, napravljena je na prostranom, primamljivom terenu idealnom za novogradnju: općinske vlasti baš tu žele graditi. Tu prestaje idilični život temperamentnog automehaničara, a za-

počinje borba s vjetrenjačama gramzive, podmitljive i iskvarene vlasti, otjelovljene u liku gradonačelnika. Općina, sudstvo, crkva – svaki segment društva u simbolički koncipiranom prostoru primorskog seoceta – sudjeluje u nepoštenom iskorištavanju i progonu onih koji im se suprotstave. Naslov filma upućuje na poznato djelo Tomasa Hobsa u kojoj istoimeno biblijsko stvorenje simbolički predstavlja moć

države i vlasti postavljene naspram slabosti i bespomoćnosti pojedinca. I u filmu se mogu primijetiti reference na ovo mitološko biće: voda će na obalu izbaciti skelet ogromnog kita. Socrealistički manir oslikavanja slike društva prepliće se s metaforičkim motivima. Cijeli film prožet je pesimizmom koji pokazuje sav bezizlaz borbe čovjeka protiv nepravde. I ne samo u Rusiji, nego bilo gdje. D.I.

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Open Air

Komentar na stari holivudski film

Potraga (Francuska, Gruzija), 2014 Režija: Michel Hazanavicius Uloge: Bérénice Béjo, Annette Bening, Maxim Emelianov, Abdul-Khalim Mamatsuiev akon svih najvećih svjetskih nagrada (uključujući i Oscara za najboljeg reditelja) koje je pobrao Michel Hazanavicius s filmom Artist 2012. godine, filmska publika je željno očekivala novo ostvarenje redatelja koji se specijalizirao za „koketiranje“ sa starim holivudskim filmom od nijeme ere preko noir filma . Njegov Artist, jedna od najšarmantnijih posveta filmskoj umjetnosti uopće, bavio se dramom glumca iz nijemih filmova koji se suočava sa pojavom zvuka, dok je OSS 117: Cairo, Nest of Spies duhovita parodija špijunskog filma. S pravom je publika očekivala još jednu igru sa žanrovima „starih“ filmova, no Hazanavecius se iznenada „uozbiljio“. Njegova Potjera predstavlja raskid sa prijašnjim opsesivnim temama, redateljskoj estetici i pogledu na svijet. Doduše, Potjera ponovo referira na stari holivudski film i na neki način predstavlja komentar na istoimeno kultno ostvarenje Freda Zinneman sa Montgomery Cliftom u ulozi američkog vojnika koji u porušenom Berlinu pronalazi jeverejskog dječaka u potrazi za svojom majkom. No, ovdje Hazenavicius nije vedri esteta koji se poigrava sa konvencijama jednog perioda, moralist zabrinut za odnos Zapada prema ratovima u zemljama trećeg svije-

ta. U ovom slučaju, u pitanju je Čečenija i rat iz 1999. godine. Junak potrage je devetogodišnji Hadji koji sa svojim mlađim bratom uspjeva pobjeći iz ratnog horora, gdje pijani ruski vojnici teroriziraju i na kraju ubijaju njegove roditelje. U izbjegličkom kampu upoznaje šeficu Delegacije Evropske unije koja mu ponudi smještaj u svom stanu. U isto vrijeme njegova sestra Raisa tumara bespućima izbjegličkim kampovima u potrazi za njim. Hazanavicius dodaje još jednu tačku gledišta ovoj dvoiposatnoj epopeji stradanja, vjerovatno da bi se oslobodio neizbježne

patetike. Kolja je sasvim obični ruski teenager koji voli djevojke, muziku i travu. Nakon što ga policija hvata s drogom, Kolji je ponuđen izbor: zatvor ili vojna regrutacija. Kolja, naravno, odabire vojsku i ubrzo se nalazi u paklu rata. Hazenavicius prikazuje kako se jedan osjetljivi mladi život, u brutalnim okolnostima, pretvara u mašinu za ubijanje. U svakom slučaju, Potraga nije na umjetničkim nivou Artista, ali je žestoka i snažna kritika užasa rata i nemilosrdna osuda Zapada koji se uglavnom oglušio na strahote u Čečeniji 1999. Segor Hadžagić

Laško Summer Nights

Hip-hop kao ozbiljna muzička forma Time is Ilmatic (SAD), 2014. Režija: One9, Uloge: Nas, Olu Dara, Jungle

lbum Illmatic njujorškog hiphopera Nasa već punih dvadeset godina važi za jedan od najuticajnih, album koji je preoblikovao čitavu jednu generaciju gnjevnih afroameričkih repera. Album zaslužuje epitet istorijski, ako ništa ono samo zbog činjenice da predstavlja neobično zrelo djelo jednog dvadesetogodišnjaka (Illmatic je snimljen 1994.) koji „pjeva“ o vlastitom iskustvu odrastanja u getu, punom nasilja, droge, rivalstva bandi, siromaštva.

Nas svaku temu obrađuje u prvom licu, objedinjujući u sebi pjesnika i hroničara. Doba ranih devedesetih je još uvijek romantični period hip hopa, kada, po riječima samog Nasa, „postati hip hop zvijezdom nije bila prva stvar.Tada je bilo važno dovesti ljude u svoj stan, upoznati ih sa onim što osjećaš, šta rade ovisnici

o kreku, kako miriše geto, kako hodaju, ponašaju se i pričaju policajci... Osjećao sam da je važno da drugi ljudi čuju moju vlastitu priču“ I čuli su je! I to na kakav način. Illmatic je, a poređenje uopšte nije pretenciozno, jednako zaokruženo djelo jednog teenagera kao što je to poezija Ar-

tur Rimbauda. Pri tome, u ovakvoj tvrdnji nema ni trunke mistifikacije. Nas je u tolikoj mjeri inovativan, a njegove igre riječi i ritmički obrasci naveli su mnoge pisce i intelektualce da hip hop razmotre kao „ozbiljnu“ umjetničku formu, a ne puko slaganje rima klinaca iz Geta. Nas je, također, naveo i mnoge univerzitetske profesore da izučavaju njegov hip hop kao formu jazz poezije. Film je iskrena posveta jednom remek-djelu i geniju koji još uvijek živi. Za fanove, ovaj film je još jedan razlog da se Illmativ više voli, a za početnike u svijetu ove muzike jedna vrsta hip hopa za početnike. Segor Hadžagić

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Carte Blanche - Morelia International Film Festival

Iz Meksika s ljubavlju ove godine Sarajevo Film Festival nastavlja sa prikazivanjem odabranih kratkih filmova sa nekog od renomiranih svjetskih festivala. Podsjetimo, prethodnih godina sarajevska je publika bila u prilici pogledati filmove sa festivala u Oberhausenu, Rotterdamu, Berlinu, Cannesu, Lisabonu ... U programu „CarteBlanche“ 20. Sarajevo Film Festivala gledati ćemo filmove sa Međunarodnog filmskog festivala Morelia i Filmskog festivala Tampere. Prvi na programu (18. augusta) su filmovi iz meksičkog grada Morelia, na čijem su filmskom festivalu svoje karijere započeli mnogi danas priznati filmski autori. U kinu Meeting Point, u 18:00, bit će prikazani filmovi: PLOČNIK, KUĆA TUGE, JERUSALEM, NEVIDLJIVE PLANINE, ANINGAAQ i PORCELAN. PLOČNIKje proglašen najboljim kratkim igranim filmomnaprošlogodišnjem MFFMu. Mlada rediteljica i scenaristica filma, AnaïsParetoOnghena, donosi nam priču o tri stara prijatelja. Njihov posljednji, oproštajni, susret odigrava se na jednom pločniku, i odvodi ih do spoznaje da niti jedan nije uspio ostvariti svoje snove.

Zatim, tu je i KUĆA TUGE. Najbolji animirani kratki film MFFM-a. Priča je to o porodičnim odnosima i bolestima, sagledana iz vrlo domišljate perspektive. KUĆU TUGE nam pričaju predmeti pronađeni na buvljacima, pijacama i svim onim mjestima u kojima trunu zaboravljene uspomene. JERUSALEM, koji je nagrađen specijalnim priznanjem „Studio 5 de Mayo“, djelo je AlicieSegovieJuárez. Film prati živote dvije sestre Carmine i Ane. Napuštene i usamljene, njih su dvije prepuštene zubu vremena i gorčini zbog svih životnih nevolja. Za najbolji kratki dokumentarni film u Moreliji proglašen je dokumentarac NEVIDLJIVE PLANINE. RediteljÁngelLinares, razgovarao je sa ženama čiji su muževi i sinovi nestali sedamdesetih godina prošlog stoljeća. One danas žive u maloj provincijskog zajednici Atoyak, i dalje se nadaju, i dalje tragaju za onima koje vole. ANINGAAQ,Jonása Cuaróna, prati jedna dan ribara, u kojem on sa jednog zaleđenog fjorda, putem dvosmjernog radija, slučajno stupi u kontakt sa astronauticom. Zbog ne-

dostatka kisika ona umire sama, negdje na stotine kilometara iznad Zemlje. Iako ne govore isti jezik, dvoje ljudi uspijeva doprijeti jedno do drugog. U potresnoj situaciji, oni govore o psima, ljudima, životu i smrti. Posljednji meksički film koji ćete danas moći pogledati je PORCELAN, u kojem nas rediteljicaBetzabéGarcía, vrlo vješto uvodi u maštoviti svijet djevojčice Marin. Ona će u istom danu otkriti značenje porodice, seksualnosti i smrti. Lejla Kalamujić

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

EFA

I mrtve ubijaju, zar ne? arajevo Film Festival i ove godine predstavlja selekciju kandidata za Najbolji kratki film Evropske filmske akademije. Prikazat ćemo pet kratkih filmova koji su bili kandidirani 2013. godine, među kojima i pobjednički film – belgijsku dramu o Prvom svjetskom ratu. U kinu Meeting Point danas (17. augusta) u 18:00 možete pogledajte filmove: REZ, NEDJELJA 3, NUKLEARNI OTPAD , ZIMA i SMRT JEDNE SJENE. REZ je rezultat zajedničkog rada reditelja ChristophaGirardeta i Matthiasa Müllera, i njihovog višegodišnjeg istraživanja poimanja/prikazivanja tjelesnost u filmskoj umjetnosti. On je zapravo kolaž sačinjen od 95 kadrova iz 95 filmova i TV serija, u kojima iz različitih planova/perspektiva otkrivamo ljudsko tkivo. U spletu rezova tu su recimo kadrovi iz „Crnog narcisa“ (1947. godine), pa sve do onih iz serije „Momci s Medisona“ (2012. godine). U svakom od njih 95 otkrivamo tijelo kao najbolniju tačku postojanja, kao otvorenu ranu koja nikada neće moći biti izliječena. NEDJELJA 3 djelo je iskusnog njemačkog reditelja kratkih filmova JochenaKuhna, u kojem autor pokušava spojiti svoje dvije najveće fascinacije: film i slikarstvo. NEDJELJA 3 je treća epizoda o sastancima naslijepo, u kojoj nam se „otkriva“ privatni život Angele Merkel. Ili, kako je sam reditelj izjavio, film bi trebao ponuditi sve što smo ikad željeli znati o privatnosti moćne kancelarke. Ipak, koliko god vješt i inventivan u području slike/crteža, ovaj film je manjkav po pitanju same priče. Koristeći se nizom stereotipa, NEDJELJA 3 je tek još jedna u nizu storija o izgubljenosti čovjeka u vrtlogu moći. Pred nama je i ukrajinski film NUKLEARNI OTPAD, koji je 2012. godine osvojio Srebrnog leoparda na Filmskom festivalu u Locarnu. Film MyroslavaSla-

boshpytskija donosi nam priču o mladom paru, Sergeju i Sveti, iz Černobila. Njih oboje rade u postrojenju za nuklearni otpad. Obavijena opasnošću njihova je svakodnevnica strogo isprogramirana i neumoljivo precizna. Fokusirajući se na detalje jednog sasvim običnog dana, reditelj nam otkriva tajnu o silama koje vuku konce njihove volje za životom u tim surovim uslovima. Ako nam REZ mikroskopski tačno otkriva odnos boli i ljudskog tijela, onda je ZIMA film koji vrlo precizno razotkriva suštinu simbioze prirode i čovjeka. ZIMA je putopis sa sjevera Rusije, mjesta na kojem se ljudi svakodnevno bore sa surovim vremenom. U jednom trenutku čini se da se kamera spustila ravno u Danteov pakao, o kojem njegovi stanovnici nikada ne znaju dovoljno. „Nikada ne možeš objasniti vrijeme. Ne možeš ga predvidjeti. Jer ne možeš znati šta se dešava gore u oblacima“, reći će jedan od protagonista. Ipak, i na takvom mjestu, u kojem granice između života i smrti gotovo da nema, mlada rediteljicaCristinaPicchi, uspijeva pronaći trenutke sreće, veselja i predaha. Za kraj,bit će prikazan film Toma Vana Avermaeta, SMRT JEDNE SJENE, koji je osvojio nagradu za Najbolji kratki film Evropske filmske akademije 2013. godine. SMRT JEDNE SJENE je priča o ponovoproživljenom vojniku NathauRijcku, koji je umro nekada tokom Prvog svjetskog rata. Priliku za novi život pružit će mu čudnovati kolekcionar sjenki (umrlih), ali pod vrlo jasnim uslovima. Ovaj film, inspirisan velikanima nadrealizma i fantastike, zapravo je ljubavna priča u u kojoj su i život i smrt sagledane iz jedne sasvim druge perspektive. SMRT JEDNE SJENE je film o tome koliko zapravo puta čovjek umire tokom svog života. Lejla Kalamujić

FESTIVALSKI BILTEN

Ekipa filma “Bijeli bog”

Predavanje Mikea Leighja - Visual Storytelling: The Journey of Making Film

DocuCorner Live Forum

Kafa sa... Jasmilom Žbanić

Kyocera koktel prijem

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Koktel programa Kinoscope

Ekipa filma “Jednaki” na Crvenom tepihu

Laško Summer Nights

Workshop s Leonom Lučevom

Gloria Magazin Welcomes Talents

Zabava programa Teen Arena

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Dječji program

Mali pokret otpora Zip, Zap i klikeraška banda (Španija), 2013 Režiser: Óskar Santos, Uloge: Javier Gutiérrez, Daniel Cerezo, Raúl Rivas, Claudia Vega, Marcos Ruiz, Fran García estašni blizanci Zip i Zap su kažnjeni i za kaznu moraju pohađati ljetnju školu u Disciplinskom centru Hope kojim upravlja strogi Falconetti. Falconetti nosi povez preko oka, vlada čeličnom rukom i brani svaki oblik zabave i rekreacije. Kako bi se suprotstavili zlom direktoru, Zip i Zap osnivaju Mramornu bandu, u suštini dječiji pokret otpora. Vođeni inteligencijom, hrabrošću i nepokolebljivom vjerom u prijateljstvo, oni otkrivaju veliku školsku tajnu i doživljavaju najveću avanturu svoga života.

TeenArena

Rat izviđačkih kampova Mi idemo svojim putem 2 (Slovenija), 2013 Režiser: Miha Hočevar Uloge: Tadej Koren Šmid, Jure Kreft, Matevž Štular, Jurij Zrnec, Tadej Toš, Jana Zupančič… rugi dio uspješnice Mi idemo svojim putem 2 događa se u izviđačkom kampu u Posočju. Nevaljali dječaci izviđači i njihov starješina vratili su se u staru dolinu, ali njihov uobičajen raspored poremeti dolazak odreda štajerskih izviđača pod vodstvom izrazito takmičarski nastrojenog starješine. Tvrdoglavost oba komandira vodi u haotični rat između kampova, sve dok ne pronađu zajedničkog neprijatelja - inspektoricu koja želi da vidi da li svi poštuju nova evropska skautska pravila. Budući da se s birokracijom nije za šaliti, stvari se kompliciraju...

DHL - JUBILARNIH 15 GODINA USPJEŠNE SARADNJE DHL ove godine po petnaesti put ponosno prihvata misiju koja mu je zadata, a to je osigurati da svi filmovi stignu na vrijeme kako bi kao i svaki put do sada, posjetioci

festivala mogli uživati u ovom veličanstvenom događaju. DHL svojom vrhunskom uslugom, iz godine u godinu, potvrđuje da je pravi partner za manifestacije kao što je

Sarajevo Film Festival. Sarajevo Film Festival je uistinu pravi događaj gdje DHL-ova stručnost, globalna mreža, brzina i timski rad pokazuju svoju istinsku snagu i veličinu.

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Sarajevo Film Festival pokreće globalni koprodukcijski fond poredo sa dvadesetom godišnjicom svoga postojanja Sarajevo Film Festival pokreće novi koprodukcijski fond sa ciljem da talentovanim autorima iz regije olakša pristup globalnoj sceni. “Nakon što smo tokom opsade Sarajeva pokrenuli Festival, dvadeset godina smo radili na tome da on postane vodeća svjetska smotra filma uporedo pomažući obnovu filmske industrije u našoj regiji. Kroz naš koprodukcijski market CineLink pomogli smo da regionalna filmska industrija postane dio nove evropske koprodukcijske scene i ostvari saradnju sa ostatkom Evrope”, rekao je Mirsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala. “Vrijeme je da načinimo naredni logičan korak, temeljem činjenice da smo dio regije koja je puna talentovanih autora koji konstantno osvajaju međunarodna priznanja, a i nakon što smo u Sarajevo doveli Doha institut za film, meksički institut za kinematografiju IMCINE, indijsku korporaciju za razvoj filma NDFC i druge međunarodne partnere. Nestrpljivo iščekujemo da vidimo šta će nam donijeti narednih dvadeset godina”, dodao je Purivatra. Pristup fondu će imati filmski projekti iz zemalja bivše Jugoslavije i šireg regiona, koji

Jovan marjanović, Mirsad Purivatra i Emil Tedeschi

traže koproducente i u mogućnosti su privući finansijere u zemljama izvan Eurimages/Creative Europe teritorija, kao i projekti s tog teritorija koji traže partnere u jugoistočnoj Evropi. U geografskom smislu, primarni fokus će biti stavljen na zemlje Bliskog istoka, sjeverne Afrike, istočne Azije, američki kontinent i Indiju. Cilj fonda je da u naredne dvije godine podrži do osam dugometražnih igranih filmova za koju je namjenu već osiguran budžet od 400.000 eura. U okviru fonda, biti će uspostavljene Koprodukcijska i P&A shema kroz koje će se projektima dodjeljivati povoljni zajmovi u iznosu do 60.000 eura. Ključni partneri i finansijeri fonda su Koprodukcijski fondovi

u okviru novog programa Kreativna Evropa MEDIA Evropske komisije i hrvatska multinacionalna kompanija za proizvodnju i distribuciju roba široke potrošnje ATLANTIC Grupa. “Podrška ova dva partnera odraz su naše želje da osiguramo mješavinu privatnog i javnog kapitala. Filmsko i kulturno stvaralaštvo su dokazani vektori društvene i ekonomske kohezije i razvoja, a mi ciljeve ovog fonda također posmatramo iz te perspektive. Čvrsto vjerujemo da poslovni sektor ima značajnu ulogu u očuvanju konkurentnog kulturnog sektora”, rekao je Jovan Marjanović, rukovodilac Industryja Sarajevo Film Festivala. Fondom će upravljati Sarajevo Film Festival, a prvi poziv na pri-

javu projekata bi trebao biti objavljen do kraja ove godine. Fond će se oslanjati na strukturu i iskustva festivalskog programa za podršku realizaciji kratkih filmova, Sarajevo grad filma, koji je bio aktivan od 2008. do 2013. godine u kojem je periodu uključenim autorima osigurao finansijsku i tehničku podršku ukupne vrijednosti 350.000 eura. Sa 25 podržanih kratkih filmova, na kojima je bilo angažovano 300 filmskih radnika iz 12 zemalja jugoistočne Evrope, pomenuti program je postao bogat izvor talentovanih filmskih radnika sa međunarodnom perspektivnom i koprodukcijskim iskustvom. Program je 2013. godine prebacio fokus na podršku dugometražnim igranim filmovima, uključujući film “Mostovi Sarajeva” koji je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu, a na kojem su, između ostalih, radili cijenjeni evropski redatelji Ursula Meier, J. L. Godard, Aida Begić, Sergei Loznitsa i Cristi Puiu. Filmski fond Sarajevo grad filma će biti pokrenut tokom Sarajevo Film Festivala u prisustvu relevantnih predstavnika sličnih inicijativa iz drugih zemalja, poput Doha instituta za film i meksičkog instituta za kinematografiju IMCINE, koji će u sklopu panel diskusija i relevantnih sastanaka podijeliti svoja iskustva sa nama.

Sarajevo Film Festival Nagrada publike – igrani film/ Sarajevo Film Festival Audience Award – Feature 1. Redoslijed nestanaka/In Order of Disappearance 4,71 2. Otok ljubavi/Love Island 4,38 3. Bijeli bog/White God 4,35 4. Carolija na mjesecini/Magic In The Moonlight 4,33 5. Čudesa/Miracles 4, 23 Sarajevo Film Festival Nagrada publike – dokumentarni film /Sarajevo Film Festival Audience Award - Documentary 1. Moj zanat/My Craft 4,58 2. Skandal/Scandal 4,32 3. Svakodnevna pobuna/Everyday Rebellion 4,20

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Dan ljudskih prava na Sarajevo Film Festivalu saradnji s Ambasadom Švicarske u BiH i Saveznim ministarstvom vanjskih poslova Švicarske, već šestu godinu zaredom Sarajevo Film Festival će biti domaćin Dana ljudskih prava. U okviru obilježavanja Dana ljudskih prava, koje će biti upriličeno u ponedjeljak, 18. avgusta 2014. godine, Sarajevo Film Festival će organizirati poseban program u sklopu kojeg će u kinu Multiplex Cinema City biti prikazana dva filma i održana panel-diskusija.

Filmovi koji će biti predstavljeni na ovaj poseban dan su: POVRATAK U HOMS, reditelja Talala Derkija, te film LOVCI NA ZLOČINCE, u režiji Juana Josea Lozana i Nicolasa Wadimoffa, koji se prikazuje u saradnji s Međunarodnim filmskim festivalom i Forumom o ljudskim pravima iz Ženeve. Oba se filma na specifičan i aktuelan način bave pitanjima ljudskih prava. Tema ovogodišnjeg panela Dana ljudskih prava je „Put bez povratka?”, a moderatori-

ca panela bit će politologinja Sabina Ćudić. Učesnici panela bit će predstavnici Ambasade Švicarske u BiH, Vijeća Evrope te glumac Gael Garcia Bernal, počasni gost Sarajevo Film Festivala. Sarajevo Film Festival i kroz svoj Takmičarski program – dokumentarni film prikazuje filmove inspirirane različitim aspektima ljudskih prava, a obilježavanjem ovog značajnog dana se nastoji dodatno skrenuti pažnja na važnost filma kao bitnog i moćnog medija u promociji ljudskih prava.

Filmovi i teme koji se svake godine biraju za obilježavanje Dana ljudskih prava pružaju učesnicima panel-diskusija, publici i medijima priliku da razgovaraju o akutnim problemima pojedinaca ili zajednica u današnjem svijetu. Na svečanoj ceremoniji dodjele nagrada Sarajevo Film Festivala bit će uručena i Nagrada za ljudska prava koja se dodjeljuje filmu iz Takmičarskog programa – dokumentarni film koji na najbolji način obrađuje tematiku ljudskih prava.

Kafa sa... Hans Petter Moland i ekipa filma “Redoslijed nestanaka” Upoznajte se s višestruko nagrađivanim norveškim rediteljem Hansom Petterom Molandom i sa glumcima Miodragom Krstovićem, Sergejem Trifunovićem i Goranom Navojcem, ekipom filma “Redoslijed nestanaka” u programu Kafa sa... Film je premijer-

no prikazan na 64. Berlinaleu, a sarajevska publika imala je priliku pogledati ga sinoć u Ljetnom kinu HT Eronet. Razgovor će biti održan u ponedjeljak, 18. avgusta na Festivalskom trgu, od 11.00 do 12.00 sati.

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

Sarajevo Film Festival launches global co-production fund I n conjunction with its 20th anniversary, Sarajevo Film Festival launches a new coproduction fund aimed at bringing the region's talent to the global arena. “Since we started out during the siege of Sarajevo, we have spent the past 20 years developing a major international film festival, but also helping rebuild the film industry in our region. Through our co-production market CineLink we have assisted in taking the regional industry into the new European co-production landscape and building partnerships with the rest of Europe”, said Mirsad Purivatra, Director of Sarajevo Film Festival. “Now with this in place, it's time to take the next step. With our region full of talent that's constantly being recognised internationally, and with Doha Film Institute, Mexican IMCINE, the Indian NFDC and other global partners already coming to Sarajevo, this is the

next logical step. We're excited to see what the next 20 years will bring”, Purivatra added. The fund will be open for feature film projects from former Yugoslav countries and the wider region that wish to co-produce with and have potential to raise funding in new markets outside the Eurimages/Creative Europe territories, as well as project from these territories seeking a partner in Southeast Europe. The Middle East, North Africa, the Americas, India and East Asia are intended as the primary geographical focus. The fund is looking to support production of up to 8 feature films, for which it has already secured a budget of 400 000 Euro in the next two years period. It will feature a Coproduction Scheme with up to 60.000 Euro per project in a form of a soft loan, and a P&A Scheme with up to 60.000 Euro per project in a form of a soft loan. The main partners and fun-

ders are the European Commission’s Co-Production Fundsin the framework of the new Creative Europe MEDIA programme, and ATLANTIC Group, a major Croatian multinational consumer goods production and distribution company. “These two partnerships reflect our aim to ensure a mix of private and public funding. Film and culture are proven vectors of social and economic cohesion and development, and we see the objectives of this scheme also from that perspective. We strongly believe that the business sector has an important role in maintaining a competitive cultural sector”, said Jovan Marjanović, Head of Industry. Sarajevo Film Festival administers the Fund and the first call for applications is expected to be announced by the end of the year. The fund builds on the structure and experiences from Sarajevo City of Film, the festi-

val's production support scheme that ran 2008-2013, investing a total of 350 000 euro in cash and services. Through its 25 short films involving 300 film workers from 12 different countries in Southeast Europe, a vast talent pool with an international perspective and experience of coproduction has been created. In 2013, the scheme was stirred towards support to feature films; including Bridges of Sarajevo, featuring contributions from European directors such as Ursula Meier, J.L. Godard, Aida Begic, Sergei Loznitsa, and Cristi Puiu, which premiered in Cannes. The Sarajevo City of Film Fund is launched at Sarajevo Film Festival and during the festival representatives from other territories such as Doha Film Institute and IMCINE in Mexico will be present and share their insights on panels and in meeetings.

Coffee With... Get acquainted with multi-prize winning Norwegian director Hans Petter Moland as well as actors Miodrag Krstović, Sergej Trifunović and Goran Navojec to review the film that was screened as a part of the

Open Air Programme,“In Order of Disappearance. The conversation will be held from 11.00 to 12.00h at the Festival Square. Find out the idea behind the film with this unique opportunity.

Human Rights Day at Sarajevo Film Festival n cooperation with the Embassy of Switzerland and the Swiss Federal Department of Foreign Affairs, the Sarajevo Film Festival will host the Human Rights Day for the sixth year in a row. As part of the activities marking the Human Rights Day, which will be held on Monday, 18 August 2014, the Sarajevo Film Festival will organize a special programme, including a panel at the Multiplex Cinema City and two film screenings.

The films to be presented on this special day are RETURN TO HOMS directed by Talal Derki, and CRIME HUNTERS directed by Juan José Lozano and Nicolas Wadimoff, which will be screened in cooperation with the Geneva International Film Festival and Forum on Human Rights. Both films address human rights issues in a specific and current way. The topic for this year’s Human Rights Panel is “Point of No Return?” and the moderator of the panel will be Sabina Ćudić, politi-

cal scientist. The panelists will be representatives of the Embassy of Switzerland in BiH and the Council of Europe, and actor Gael García Bernal, honorary guest of the Sarajevo Film Festival. The Competition Programme – Documentary Film of the Sarajevo Film Festival showcases films inspired by various aspects of human rights and by marking this special day we aim to further emphasise the importance of film as a significant and powerful media for the promotion of human

rights. The films and topics chosen each year for marking the Human Rights Day provide an opportunity for panel participants, the audience and the media to discuss pressing problems currently faced by individuals or communities in the world. Also, the Human Rights Prize will be awarded at the official awards ceremony of the Sarajevo Film Festival for film in the Competition Programme – Documentary Film that best deals with human rights.

PONEDJELJAK, 18.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PONEDJELJAK, 18.8.2014.