Bilten 20. Sarajevo Film Festivala #7 by Sarajevo Film Festival

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

“Janje” i “A Blast” u konkurenciji za Srce Sarajeva

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Open Air

“Tragovi prošlosti” u Skenderiji inoć je u prepunoj Skenderiji prikazana drama “Tragovi prošlosti”, reditelja Jonathana Teplitzkyja. Film je baziran na istoimenoj biografiji Erica Lomaxa, britanskog oficira zarobljenog

I M PR E S S U M

togom 1942. i odvedenog u japanski radni logor. Nakon što u vozu upoznaje intrigantnu Patti, Lomax će krenuti na najteži put u svome životu, onaj na kojem će se susresti s vlastitim krvnikom...

IZVRŠNA UREDNICA: Dijala HASANBEGOVIĆ, NOVINARI: Marinela DOMANČIĆ, Segor HADŽAGIĆ, Namir IBRAHIMOVIĆ, Lejla KALAMUJIĆ, Monja ŠUTA-HIBERT, OFICIJELNI FOTOGRAFI: Senad GUBELIĆ, Jasmin BRUTUS, Muhidin ŽIVOJEVIĆ, Nermin ČOLIĆ, Nikola BLAGOJEVIĆ, Haris BEGIĆ, Dejan ZONIĆ, IZBOR I OBRADA FOTOGRAFIJA: Edin PUZIĆ, PREVODITELJI: Una TANOVIĆ, Aleksandar BREZAR, DIZAJN: BOOM PRODUKCIJA, DTP: Zorica PANDŽIĆ, ŠTAMPA: GIK OKO SARAJEVO

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program - igrani film

Poodmakli postsocijalistički raspad Ja sam Bešo (Gruzija), 2014 Režija: Lasha Tskvitinidze, Uloge: Tsotne Barbakadze, Soso Tarqashvili, Zaza Salia, Nanuli Khvedelidze, Leri Bekauri... a sam Bešo“ prvi je dugometražni rad mladog redatelja Lashe Tskvitinidzea iz Tbilisija. Radnju je smjestio u neimenovano gruzijsko selo u poodmakloj fazi postsocijalističkog raspada. Duboka depresija izbija iz svakog pedlja zapuštenog mjestašca – kulturni spomenici su u fazi raspada, kućanstva također, pa vršnjačko, obiteljsko a i svako drugo maltretiranje, cvate. Imati 14 godina u takvoj sredini, poput glavnog junaka Beše, znači biti primoran na svakodnevnu borbu što sa roditeljima, što sa drugarima iz razreda, što sa probuđenom muškošću i narastajućim zanimanjem za djevojke. Bešo i njegov najbolji prijatelj Beka zabavljaju se bježeći sa nastave i časova karatea na kupanje u prljavoj vodi kanala za navodnjavanje, udišući benzinske pare i nevješto udvarajući vršnjakinjama. Ako ih pri tom ne gnjave i ne otimaju im pare nasrtljiviji i fizički jači kompanjoni iz razreda, dječaci se zabavljaju jednako kao i svi njihovi vršnjaci na

ju o snimanju pjesme i izmišljaju načine kako ga ostvariti. Tužni dio priče čini sve ostalo. Bešin stariji brat Lerije homoseksualac koji daje privatne časove plesa, izvrgnut ruglu u maloj, primitivnoj zajednici. Leri želi napustiti obitelj i slobodno živjeti život sukladno svom seksualnom usmjerenju. Otac je žrtva černobilske havarije, bolestan i sasvim nesposoban za rad i za bilo šta osim drijemanja ispred TV-a i psovanja što familije, što Tatara i Armenaca, što komunista koji su ih doveli a njega poslali u Černobil. Majka je jedina hraniteljica

obitelji i od jutra do mraka rinta da bi prehranila tri muškarca. Jedina zahvalnost koju dobije jeste muževo pljuvanje po čorbi koju kuha svaki dan. Ni najmanje ne čudi dječakova potreba da iz ovakve obitelji pobjegne u svijet mašte u kojem će se obogatiti zahvaljujući repanju te svakom članu obitelji kupiti po jednu kuću, a najboljem drugu jaguara. Dok je gledatelju jasno da u deprimirajućem selu što obitava u limbu u kojem se ništa ne mijenja nema napretka ni za jednog njegovog stanovnika, groteskno djeluje nastojanje seoskog učitelja da djecu zadrži na selu. On se trudi da svojim učenicima prenese znanje i mudrost, da ih okrene ka sportu i radu, ali u svemu vidimo samo otužnu državnu propagandu koja ne polučuje nikakve rezultate. Leri se otisne na neizvjesni put u „bolju budućnost“ barčicom koja ne ulijeva povjerenje i sa kormilarom čiji jezik ne razumije, a Bešo ostaje da sanja dječačke snove bez mnogo nade u njihovo ostvarenje. Marinela Domančić

tranziciji i međuljudske odnose u njemu. Film Sastanci naslijepo, inače dobitnik specijalne nagrade žirija Abu Dhabi Film Festivala, pripovjeda priču prepunu apsurdnih tragikomičnig situacija, a u kombinaciji sa odličnom glumom Androa Sakvarelidze, stvaraju dojam u kojem nema mjesta za sumnju da Sandro, iako djelimično izgubljen i nesvakidašnje dobar čovjek, zna što

učiniti bez obzira na to što njegovo srce želi. Baš kao i u prethodnom Levanovom ostvarenju, film završava jednom vrstom. pouke o dobrom čovjeku i njegovom mjestu u ne tako dobrom društvu. Za sve one koji nisu upoznati sa novim valom gruzijskog filma ovo je prilika da se upoznamo sa jednim od najboljih ostvarenja u tom smislu. Monja Šuta-Hibert

„J

svijetu. U momentima osame, Bešo mašta o karijeri repera te bilježi prve rime malim diktafonom koji uvijek nosi u džepu. Rime su nevješte a njegovo samopouzdanje na niskoj razini pa se bez dodatnog podsticaja ne usuđuje izgovoriti ih pred djevojkama, čak ni pred najvjernijim drugom Bekom. U jeku ne baš bezopasne igre u kojoj Bešo i Beka spaljuju rasprskavajuće ampule pokradene iz napuštenog objekta koji nalikuje nekadašnjoj bolnici, Bešini stihovi prvi put bivaju izgovoreni. Poneseni benzinskim isparenjima i u žaru vatrometa, dječaci mašta-

U fokusu

Dobar čovjek

Sastanci naslijepo (Gruzija), 2013 Režiser: Levan Koguashvili, Uloge: Andro Sakvarelidze, Ia Sukhitashvili, Archil Kikodze, Vakhtang Chachanidze... osljednji film programa U fokusu predstavlja drugo dugometražno ostvarenje gruzijskog reditelja Levana Koguashvili čiji je film Sastanci naslijepo već prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu kao i u programu 64. Filmskog festivala u Berlinu. Sastanci naslijepo predstavlja melakoličnu komediju koja pokušava što realističnije prikazati “ljubavne jade” četrdesetogodišnjeg Sandra, srednjoškolskog nastavnika, koji još

uvijek živi sa roditeljima. Kada usljed niza okolnosti lijepa, ali udata Manane uđe u njegov život, on čini sve da je zadrži pored sebe. Lik Sandra predstavlja klasičan primjer nekoga ko pripada postsovjetskoj generaciji, nekoga ko se bezuspješno pokušava integrirati u društvo. S tim u vezi, snažno prisustvo ironijskog humora i dobra glumačka postavka nisu samo u službi portretiranja jednog ljubavnog zapleta već ujedno oslikavaju sliku jednog društva u

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Takmičarski program – dokumentarni film

Suvremeno robovlasništvo Nekada davno (Turska), 2014 Režija: Kazim Öz urdski scenarist i redatelj Kazim Öz sam je i snimio i producirao dugometražni dokumentarni film o kurdskim nadničarima na poljima salate. Istančani smisao za boje, detalje i ljepotu prirode pretočio je u mnoštvo prekrasnih, statičnih kadrova koje je, u kratkim rezovima, ukomponirao u neveselu radnju. Film započinje tamo gdje se priča glavice salate, koja je jedna od značajki filma, zapravo završava – na trpezi dobrostojeće turske obitelji koja živi rutiniranim životom u moderno opremljenom stanu i čija djeca spavaju u lijepo uređenim, veselo obojenim, prostranim dječjim sobama. Potpunu suprotnost vidimo u kurdskom

selu – trošne nastambe sela Batmana, musavu dječicu odjevenu u prnje, bijedu i siromaštvo. Brojna kurdska obitelj srdačno se pozdravlja s rodbinom i susjedima prije odlaska na dugi put. Odlaze u Ankaru odakle će ih kamion prevesti na polja salate. Ovdje će čak i djeca raditi u neugodnom, sagetom položaju, i po 12 sati dnevno za nadnicu od 30 lira. Rade i desetogodišnjaci jer naprosto moraju pomoći roditeljima. Da bi preživjeli, odrasli se zadužuju i prvo moraju misliti na vraćanje dugova a onda na sve ostalo. Djeca napuštaju školu da bi radila a maleni, koji još nisu dorasli do škole, gađaju se blatom i zabavljaju unoseći tako malo smi-

jeha i dječije radosti u tmurnu sliku suvremenog robovlasništva na djelu. S finim osjećajem za mjeru, Özje svoja pitanja i intervencije minimalizirao i mikrofon u najvećoj mjeri prepustio nadničarima. Kamerom, koja vrlo rado i prisno zaviruje u lica aktera, bilježio je svakodnevnicu u improviziranom šatorskom naselju, kuhanje na

otvorenom, pranje suđa u bari, rad na polju, odlaske liječniku, ali i ljubavnu priču mladog para. Gamze je načula razgovor svoga oca i rođaka kojim je ugovaran njen brak i u pola noći, dok je pljuštala kiša, izvukla je momka iz kreveta i bez prebijene pare pobjegla s njim – kao u bajci kojom majka navečer uspavljuje mališane. Marinela Domančić

Život u oboljelom društvu Djeca tranzicije (Hrvatska), 2014 Režija: MatijaVukšić oliko se često zapitate kako je biti dijete u doba tranzicije? Roje se pitanja nakon odgledanog filma „Djeca tranzicije“ u kojem nam Matija Vukšić ravno u lice baca najgore produkte života u oboljelom društvu. Dugo je i studiozno pratio priče male Lane, talentiranog nogometaša Davida, siromašne Natalije i, nažalost posthumno, tinejdžerice Marte. Svako je dijete slučaj za sebe i svaka je priča da se čovjek smrzne, a posebno kada pomisli koliko ima slične djece čije priče nikad ne izađu izvan obiteljskog kruga. Zanimanje jednog mladog, talentiranog novinara i redatelja za ovu temu jednako govori o njemu i njegovim profesionalnim mogućnostima koliko i o djeci o kojoj je napravio film. Lana je najmlađa, jedva joj je šest godina, a već je trpi teško nadoknadivu štetu krivog odgoja. Odrasta u dvorcu, vozi autić po

dvorištu, u ormaru ima samo markiranu robu, kosu joj pere frizerka, majka ju šminka i već zna da ne želi ići u školu. Kad poraste želi biti Jelena Karleuša. Ili frizerka. I presvlačiti se 50 puta dnevno. Nikako glumica. Glumice, zaboga, imaju snimanja a to je dosadno. Ne može se odlučiti da li bi htjela vozitiferrari ili smart. Svoj iPhone nikad ne bi posudila drugarici. Hoće li uopće imati drugarice kad odraste? Nasuprot neumjerenoj količini raskošnog kiča u Laninoj obitelji, Natalija živi skromno.

Brine o guskama, gicama i kozi. Nema mobitel niti skupu odjeću pa se u školi ne žele družiti s njom. Prijete joj bacanjem u more pa se ne usuđuje ići s razredom u školu u prirodi. U maltretiranju siromašne djevojčice prednjači učiteljicin nećak. Odgojna mjera u školi jeste premjestiti Nataliju u drugu, udaljenu školu do koje ju otac mora voziti. Nadajmo se da je siroto dijete ondje našlo mir. Davidova priča je najmanje mučna. Dječak je talentiran nogometaš i takav će prije ili kasnije

dobiti šansu. Tek mu je osam godina i još ne shvaća šta znače nepotizam i korupcija, ali shvaća da bi u jakom inozemnom klubu imao dobro auto i lijepe cure. Želi u podmladak Barcelone, bio je najzapaženiji na ljetnom kampu, ali mjesto u La Masiji dobio je drugi dječak. Najmučniji je slučaj petnaestogodišnje Marte, djevojke koja se ubila zbog maltretiranja na društvenim mrežama. Policija, navodno, nema načina da dozna ko je uznemiravao djevojku, i isključila je sumnju u postojanje krivičnog djela. Čovjeka uhvati jeza kad pomisli kako je bilo majci koja je bez pomoći policije, slijedeći samo instinkt, pronašla svoje mrtvo čedo. Hrabar film koji sigurno neće proći nazapaženo hrvatsku je premijeru imao u Motovunu a ova u Sarajevu bit će prvo međunarodno predstavljanje koje ne bi trebalo propustiti. Marinela Domančić

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Kinoscope

Preživjeti krivnju Ljubičasta Režija: Bas Devos fantastičnoj psihološkoj drami, prvijencu Bas Devosa gledamo kako se tinejdžer Jesse nosi sa smrću prijatelja. Jesse i Jonas su u tržnom centru kada dvojica nasilnika napadaju Jonasa i ubijaja ga, a Jesse nepomično stoji, ne pomaže prijatelju. Ubistvo vidimo preko nadzornih kamera iz kontrone sobe. Tri kamere, tri ugla i slika bez tona – svjedočimo bezzvučnom ubistvu. Usprkos nadzornim kamerama, ljudi još uvijke podliježu životinjskim instiktima. I Jonas i Jesse članovi su subkulturne biciklističke BMX zajednice koja mnogo vremena provodi skupa. U jdnom trenutku dok razgovara s ocem, Jesse kaže kako je trikove na

Sjajna fotografija u filmu, odlična gluma i pažljivo portretiranje likova odlike su ovog prvijenca prikazanog na Berlinaleu. U stilu najboljih Gus van Santovih ostvarenja, oslikavanje subkulturne tinejdžerske zajednice i nošenje sa proble-

mom, unutarnje sagorijevanje i nerazumijevanje trenutne situacije tema su i filma LJUBIČASTA. Jesse uz pomoć roditelja uči kako odgovoriti na pitanja koja ga muče, često odlazi do Jonasove kuće i posmatra njegovu porodicu koja nastavlja sa uobičajenim životom samo što kroz prozor ne vidi svog prijatelja. Poseban test i ponovno suočenje sa događajem koji ga muči, Jesse će proći kada se na internetu pojave snimci i slike ubistva. Ono što je za druge priča, za njega turobno iskustvo sada postaje javni događaj. Nadzorne kamere omogućavaju da se vječno premotava i preživljava ono što bismo rado zaboravili. Namir Ibrahimović

jeti saznanje da je u opasnoj situaciji nagonski mislio na svoj, a ne na život supruge i djece. Koliko je evolucijski iskorak te civilizacijski i kulturološki napredak zaista otupio ljudski ego i odmakao ga od životinjskog instikta, tema je Ostlundovog filma. Mogu li bogati Zapadnjaci u trenutku opasnosti

staviti sigurnost najbližih ispred vlastitog straha za život ? Ova bergmanovska skandinavska drama ga ponovo otvara i naizgled jasno pokazuje da muškarci kaskaju u civilizacijskom napretku, ali kasniji događaji pokazat će i da se Ebbe ne može oduprijeti instiktima. Namir Ibrahimović

svom biciklu naučio tako što je gledao druge. Očigledno nije imao gdje vidjeti kako se suprotstaviti nasilnicima. Njegov unutarnji nemir i bijes dodatno je uzdrman kada ga prijatelji počinju odbacivati i kriviti za Jonasovu smrt.

Savladati nagon Turist (Ukrajina, Holandija), 2014 Režija: Ruben Ostlund orodična fotografija na početku filma – četveročlana porodica iz Švedske na zimskom odmoru u Alpama: nasmijani, zagrljeni, s kacigama na glavama, štapovima u rukama i skijama na nogama. Idila na zimovanju u luksuznom hotelu, Tomas i Ebba imaju naizgled savršeni brak u kojem sve nesuglasice rješavaju mirnim tonom i iskrenim razgovorom. Oko njih svako malo čujemo topovekoji pokreću kontrolisane lavine i tako sigurnijim čine skijaške staze. Jedna od tih pokrenutih lavina ipak će seoteti kontroli i zasuti terasu restorana dok sretna porodica ruča. Tomas bježi držeći smartphone u ruci, a Ebbe ostaje štiteći djecu. U kas-

nijim razgovorima, Tomas ne prihvata Ebbinu interpretaciju da je pobjegao i brinuo se samo za sebe, iako svi dokazi govore suprotno. Supruga sad već sumnja u vlastitu percepciju Tomasa i neprestano pokušava od njega dobiti priznanje. Njen pritisak emotivno potpuno rastroji Tomasa koji nije u stanju podni-

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Kinoscope

Pozicija krtice Krtičija pjesma: Tajni agent Reiji (Japan), 2014 Režija: Takashi Miike akashi Miike snimio je žanrovski yakuza film bez ijedne scene s mrtvim protagonistima. To je potpuno neuobičajeno za odlike ovog žanra čija fabula prikazuje ratove mafijaških bandi i u središtu kojeg je nemilosrdni kod časti. Još je neobičnije ako znamo da je Miike 1999. godine snimio film „Dead or Alive“ u kojem je raznio cijelu planetu i tako uništio cijelu civilizaciju. U ovom filmu dosljednost žanru uzmiče pred mnogo važnijim, neformalnim segmentima koji ovom filmu daju pravu vrijednost. Film je strukturiran tako da svaki novi ispit za glavnog lika otvara novu narativnu cjelinu. Crni humor, komičnost kojoj su podvrgnuti svi slojevi društva modernog Japana, provlači se kroz sve te cjeline i osvježava priču o Reijiju. Reiji nije dobar policajac. Ne

samo da je jedva prošao na policijskoj akademiji, nego su i česte pritužbe građana na njegov rad svjedočanstvo njegove neprofesionalnosti i neetičnosti. Tokom posljednjeg incidenta on biva suspendovan. Međutim, čim zatvara vrata policijske stanice, dočekuje ga novi slučaj. Dobiva zadatak da istraži tajnu grupu yakuza, japan-

sku kriminalnu organizaciju, najbrojniju skupinu kriminalaca na svijetu, pronađe izvor nove smrtonosne ulične druge i uhapsi čelnog čovjeka u grupi. Režiser je kreirao scenarij na osnovu anima stripa kultnog autora Noboru Takahashija, poigravajući se s žanrovima i stripa i filma. Ono što je stalno prisutno u

ovom filmu jeste podređena pozicija žene: otvoreni šovinizam progovara kroz prikazivanje ženskih likova kao pukih objekata požude koji muškim likovima služe samo za zabavu. I muški protagonisti prikazani su kao tipični predstavnici japanske subkulture, sa svim aktuelnim kulturološkim crtama koje nam pružaju uvid u nju. D.I.

Posvećeno

Seks i koncerti 9 pjesama Režija: Michael Winterbottom

ok na Južnom polu analizira uzorke leda u kojima je zapisana geološka historija planete Zemlje od nastanka pa sve do danas – Matt se prisjeća burne i kratke veze s američkom studenticom Lisom. Dok njegov glas nestaje u offu i scene beskrajnog leda i tišine zamjenjuju kadrovi polutmane koncertne dvorane i rock buka, postajemo svjedoci energične veze heteroseksulanog para. Nakon toga, ispred nas seu nešto malo više od sat vremena (koliko traje film) smjenjuju scene seksa s po jednom izabranom pjesmom sa svakog koncerta koje su posjetili Winterbottomovi likovi. Strast u njihovom odnosu od samog početka potiskuje svaki drugi razgovor dvoje ljubavnika i do samoga kraja publika neće mnogo toga saznati ni o Mattu ni o Lisi, ni o njihovoj prošlosti ni o tome šta je bilo nakon što su se razišli. Krivulja njihovog odnosa na zamišljenom mjernom kooordinatnom sistemu u

početku raste visoko, ali isto tako i naglo pada. Necenzurisane scene seksa (svojevremeno je ovaj Winterbottomov film važio za „seksualno najeksplicitniji britanski film svih vremena“) u kojima se režiser nije trudio spolne organe, ne smetaju i lako ih se doživljava kao sasvim prirodne. Taj svojevrsni eksperiment kritizirao je mainstream prikaz seksa u filmovima, gdje je jasno šta se ne smije vidjeti u kadru.

Film je već prikazan 2004. godine na Sarajevo Film Festivalu i bit će zanimljivo pogledati ga ponovo u retrospektivi i ostala Winterbottomova 4 filma koje je sam izabrao iz svoje filmografije za ovogodišnji program Posvećeno te provjeriti da li će i ovaj put kino Meeting Point biti ispunjeno do posljednjeg mjesta kao i prije 10 godina. Namir Ibrahimović

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Open Air

Dopadljiv almodovarovski štih Divlje priče (Argentina, Španija) 2014. Režiser: Damián Szifrón, Uloge: Ricardo Darin, Oscar Martinez, Leonardo Sbaraglia, Erica Rivas, Rita Cortese... izarni humor, simpatija prema tzv. „običnim ljudima“ u neobičnim okolnostima , stilizirana fotografija i ekstremno ponašanje likova osnovne su stilsko-tehničke karakteristike Szifrónovog filma koje doista imaju almodovarovski štih. Divlje priče su sastavljene od šest kratkih filmova koje su povezane temom osvete, a svaki od njih je toliko dobar da može funkcionisati kao zasebna cjelina. Ovaj film, sasvim sigurno, neće biti samo rezervisan za usku festivalsku publiku, već bi mogao imati i bogatu kino distribuciju širom svijeta. Prva cjelina „Pasternak“ (vjerovatno i najbolja) počinje kada foto model i manekenka ulazi u avion i započinje razgovor

sa tip čije je ime Salgado. Uskoro otkrivaju da oni nisu jedini koji su povezani sa izvjesnim Gabrielom Pasternakom. U drugom kratkom filmu, pod nazivom „Pacovi“, konobarica u zabačenoj provincijskoj krčmi otkriva da je jedina mušterija čovjek koji je zaslužan za smrt njenog oca. Nakon što kuharica čuje o kakvom tipu je riječ, ona je ohrabruje da se osveti. Treća

priča „Put do pakla“, počinje sasvim naivno: Bogati biznismen u Audiju pokaže srednji prst vozaču Pežoa, ali ubrzo ga stiže neočekivana kazna. „Bombita“ je priča o građevinskom inžinjeru koja ima strahovito loš dan. Njegov auto je uklonjen zbog nepropisnog parkinga, prisiljen je raditi sa neodgovornim i bezobraznim osobljem, dok ga žena stalno podsjeća da propušta

kćerkin rođendan. U četvrtoj priči, sa najviše dramskog naboja, sin bogataša udari autom trudnicu i bježi, tražeći spas od oca i advokata u vrsti najnemoralnije ponude. „Dok nas smrt ne rastavi“ govori o vjenčanju jednog jeverejskog para, gdjemlada neposredno pred samo ceremoniju otkriva da je njen muž spavao sa jednom od gošći. Njena osveta je javno sramoćenje. U završnom kratkom filmu, upozanjemo milionera koji uživa u druženju sa svojom porodicom i prijateljima, ali i ovdje nas ičekuje neočekivan obrat događaja! Divje priče su izuzetno zreo film o proturječnostima i nejednakostima savremenog društva. Još jedan od favorita za ovogodišnju nagradu publike. Segor Hadžagić

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Laško Summer Nights

Iskren poput “High Fidelity”, ljubak, film koji zvuči Bože pomozi djevojci (SAD), 2014 Režija: Stuart Murdoch Uloge: Emily Browning, Olly Alexander, Hannah Murray, Pierre Boulanger, Cora Bissett ijest da Stuart Murdoch, frontmen škotskog pop benda Belle and Sebastian, priprema film, vjerovatno nije iznenadila njegove brojne fanove. Za one koji nisu upoznati s muzikom Belle and Sebastian, dovoljno je reći da su tekstovi Murdochovih pjesama izraziti filmični, neki od njih su poput gotovih scenarija za komedije. Upravo takav je tekst pjesme „That state I'm in“: I was surprised, I was happy for a day in 1975 / I was puzzled by a dream, stayed with me all day in 1995 / My brother had confessed that he was gay / It took the heat off me for a while / He stood up with a sailor friend/ Made it known upon my sisters wedding day. Ukratko, to je ono što možemo očekivati od Murdochovog scenarističkog i redateljskog debija: beznadežnu romantičnost,djetinjastu vedrinu, komiku, šarm i sklonost autoironiji. U ovaj film, Murdoch je utkao vlastita iskustva

mladog muzičara iz Glazgowa i to ga čini ne samo neopterećujućim i pitkim mjuziklom, već i autentičnom portretom jedne mlade generacije muzičara koja sate i sate provodi razvijajući duboku filozofiji o jednoj pjesmi Davida Bowiea. U središtu priče je djevojka Eve koja bježi iz jedne klinike da bi se otisnula u svijet muzike. Na jednoj svirci susreće Jamesa, muzičara koji žarko želi osnovati svoj bend.

Dok posjećuje koncerte , razgovaraju o muzici, kuju planove kako da osnuju bend, James se zaljubljuje u Eve, ali ona ga odbija zbog mnog o manje senzitivnog i filizofski nastrojenog Antona. No, to nije jedino što stoji na putu. Tu je i mračna tajna iz prošlosti, koja je zaslužna za njen boravak na klinici... Bože pomozi djevojci je iskren i poput High Fidelitya, štreberski opsjednut muzikom.

Većina songova su osmišljeni kao dijalozi i monolozi, a škrta naracija je u potpuno izbila u drugi plan nauštrb same muzike. To je možda i jedina mana ovog filma. Murdoch je brilijantan tekstopisac i prava je šteta što svoj scenaristički talent nije forsirao dovoljno. No, na kraju, ako uopšte postoji pravilna upotreba riječi ljupko, onda se ona svakako odnosi na ovaj film. Segor Hadžagić

Sarajevo Film Festival Nagrada publike – igrani film/ Sarajevo Film Festival Audience Award – Feature 1. Spomenik Michaelu Jacksonu/ A Monument For Michael Jackson 4,69 2. Redoslijed nestanaka/In Order of Disappearance 4,67 3. Potraga/The Search 4.64 4. Tragovi prošlosti/Railway Man 4,63 5. Dobrodošli u Sarajevo/Welcome To Sarajevo 4,63 Sarajevo Film Festival Nagrada publike – dokumentarni film /Sarajevo Film Festival Audience Award - Documentary 1. Presuda u Mađarskoj/Judgement In Hungary 4,60 2. Ljubavna odiseja/Love Odissey 4,59 3. Goli/Naked Island 4,58 4. Moj zanat/My Craft 4,58 5. Lične revolucije - mlade, žene, Egipćanke/ Private Revolutions - young, women, Egyptian 4,45

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Cinefondation Cannes: Winners 2014

Pobjednici iz Cannesa u Sarajevu e propustite ekskluzivnu priliku da pogledate selekciju kratkih filmova nekih od najperspektivnijih talenata koji su na početku svoje profesionalne karijere. U petak (22. augusta), u sklopu programa „Cinéfondation Cannes: Winners 2014“, prikazat ćemo četiri nagrađena filma: TVOR, O, LUCY!, TIJESTO i PERSPEKTIVA. Film TVOR,nagrađivane režiserke dokumentaraca,Annie Silverstein, prati jedan dan u životu četrnaestogodišnje Laile. Djevojčica koja živi u teksaškoj periferiji sa majkom, najviše vremena provodi sa svojim psima. Kada njen omiljeni pas bude ukraden, ona će po prvi put u životu, shvatiti značenje žrtve u ime ljubavi. Ova emotivna priča o odrastanju i sazrijevanju osvojila je prvu nagradu programa Cinéfondation na Filmskom festivalu u Cannesu 2014. Drugu nagradu u Cannesu osvojio je japanski film O, LUCY!, rediteljice Atsuko Hirayanagi, u kojem pedesetpetogodišnja Setsuko, s novom perikom dobije i novu životnu priliku. Njeno novo ime je „Lucy“, u kojem Setsuko otkriva svoje zatomljene strasti. Priča o Lucy je priča o novim i starim identitetima jedne neudate „gospođe iz ureda“. Ali, više od svega, ovaj nam film govori o mirenju sa svim životnim porazima. Fulvio Risuleo, talijanski reditelj i pisac, predstavit će nam se svojim posljednjim ostvarenjem TIJESTO, za kojeg mu je u Cannesu pripala treća nagrada. TIJESTO je ljubavna priča, u kojoj imamo dvoje ljudi, malo brašna, vode i meda ... Neobičan trokut, koji će vam otvoriti posve novi ugao poimanja ljubavnih veza. I za kraj, u programa Cinéfondation, pogledajte kratku animaciju PERSPEKTIVA, Daisy Jasobs. Rediteljica filmova DON JUSTINO DE NEVE i TOSH, ovaj put nam donosi iskrenu i crnohumornu priču o odnosima u jednoj porodici. Dva brata (animacije u prirodnoj veličini) međusobno se prepiru o sudbini svoje ostarjele majke. Ipak, majka je ta koja i dalje drži konce u svojim rukama. Dok se svijetovi njenih sinova ruše, ona ne odustaje od svog plana. Lejla Kalamujić

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Projekcija filma “Tragovi prošlosti” u Skenderiji

Prijem Filmskog instituta Doha

Konferencija Creative Europe - MEDIA

ASA grupacija ASA grupacija je vodeći privatni poslovni sistem u Bosni i Hercegovini. U proteklih 18 godina poslovanja investirala je preko 200 miliona KM u BiH. Grupacija broji 20 kompanija koje su pod jednom kapom, vođene jednim sistemom upravljanja kvalitetom i jednim brendom – ASA. Danas ASA grupacija, pored uvoza i prodaje novih autmobila, nudi i bankarske usluge, usluge lizinga i osiguranja, te poslovnog savjetovanja. Pored toga, prisutna je i u oblastima informacionih tehnologija i nekretnina.

ASA Group is a leading private business system in Bosnia and Herzegovina. Over the past 18 years ASA has invested more than 200 million KM in B&H. The Group consists of 20 companies under one umbrella, led by one quality management system and a one brand – ASA. Today, aside from import and sales of new cars, ASA Group offers banking services, leasing and insurance services, as well as business advisory. In addition, ASA is present in the information technology and real estate fields.

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

Kafa sa... rediteljem filma “Crni ugalj, tanak led”, Yi’nan Diaom i glumicom Gwei Lun Mei

Prijem MEDIA Desks on the road

Small Talk, Big Ice Cream

Michele Ohayon i Hawk Koch na Talents Sarajevo

Konferencija Creative Europe - MEDIA

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

TeenArena

Punk nije mrtav! Mi smo najbolje (Švedska), 2013 Režiser: Lukas Moodysson Uloge: Mira Barkhammar, Mira Grosin, Liv LeMoyne, Johan Liljemark, Mattias Wiberg, Jonatan Salomonsson, Alvin Strollo tockholm 1983. Film o Bobo, Klari i Hedvigi, tri trinaestogodišnje djevojčice koje lutaju gradskim ulicama. One su hrabre i opasne, i jake i slabe, i zbunjene i čudne. Prerano su prisiljene da se brinu same o sebi. Dok je mama u baru, hrane se ribljim štapićima preprženim u tosteru. Bez instrumenata su pokrenule punk bend, iako svi kažu da je punk mrtav.

Kafa sa… enzacionalni film TRAGOVIPROŠLOSTI, zasnovannamemoarima, bestseleru Erica Lomaxa, produciran je od straneAndyjaPatersona, kojiizasebeimamnogeuspješnefilmovepoput INCENDIARY i GIRL WITH A PEARL EARRING. Takođersmosretnizbogčinjenice da nam se pridružilasuprugast-

varnoglikaizfilma, Patti Lomax. Film je epskaistinitapriča o EricuLomaxu, oficiruBritanskearmijetokomvremenaprovedenog u japanskomlogoru u Drugomsvjetskomratu. Erica u filmuglumi Colin Firth, dok Patti Lomax glumi Nicole Kidman. Ovo je vašaprilika da ih upoznate!

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Dodijeljene nagrade Katrin Cartlidge fondacije Abdel Salam Shehadeh, Ashraf Mashharawi i Media Town Pro ovogodišnji su dobitnici nagrade fondacije Katrin Cartlidge. Motivirana Katrininim inspirativnim likom i djelom, namjera Fondacije je da novim talentima, perspektivama i stavovima da priliku da se vide i čuju. Posljednjih deset godina, Fondacija je od kruga Katrininih brojnih prijatelja i kolega, birala kustosa, koji je onda birao dobitnika godišnje stipendije. Dobitnik je uvijek novi filmski glas čiji rad, na neki način, utjelovljuje Katrinin integritet duha i predanost nezavisnom filmu agradu je sinoć prezentirao ovogodišnji kustos Fondacije, jedan od najznačajnijih reditelja današnjice Ken Loach. "Moje ime je Abdel Salam. Rođen sam u kampu Rafah. Neću vam reći kada, ali bilo je to 13 godina nakon egzodusa naše dijaspore. Sve vrijeme, moja porodica mi je pričala priče, koje su se sve uselile u mene, o tome kako smo evakuisani 1948. Sve su postale sjećanja i slike. Ali sada sam i ja lično postao priča", rekao je jedan od dobitnika. Abdel Salama Shehadeh živi u Rafi (Gaza, Palestina). Njegova porodica potiče iz sela Barbara koje je okupirano 1948., što je natjeralo njega i sve stanovnike sela da postanu izbjeglice koje se nikada neće moći vratiti kući. Radio je u TV produkciji i medijima te kao kamerman i tehničar tona. Abdel Salam Shedaheh je obavljao različite poslove za međunarodne novinske ekipe. Režirao je preko 15 dokumentaraca, uključujući "The Cane", "Debris, Rainbow" i "The Shadow", od kojih su mnogi prikazani na međunarodnim festivalima. Ashraf Mashharawi je palestinski filmski autor koji živi u Gazi kao izbjeglica. Njegovi filmovi su priznati i dobitnici su nekoliko međunarodnih nagrada. Također je nagrađen za svoje emotivno pokrivanje izraelskog napada na Gazu od 2008. do 2009. Njegovi

Ken Loach, kustos Katrin Cartlidge fondacije 2014

Ashraf Mashharawi primio je nagradu i za Abdela Salama Shehadeha

filmovi se većinom fokusiraju na ljude u Gazi i Palestini i njihove priče, patnju, sretne i tužne trenutke, ali je također snimao filmove o temama koje se ne tiču Palestine, poput "Slavery In

Yemen" i "The Road To Tawergha" u Libiji, koji je osvojio Glavnu nagradu na Festivalu ljudskih prava One World u Briselu. Ashraf radi sa potpuno nezavisnom filmskom produkci-

jskom kućom Media Town Pro, s fokusom na produkciju filmova vezanih za Palestinu i regiju Bliskog Istoka. Glavni cilj kompanije je producirati filmove koji sadrže vrijednu ljudsku poruku koristeći najviše standarde kvaliteta na način koji pomaže ljudima da reaguju na filmove tako da mogu jasno razumjeti ono što se dešava na terenu. Ekipe Media Town-a čine većinom mladi ljudi koji su prošli vrlo dobru obuku, a trenutni je izazov koristiti njihovo profesionalno snimateljsko umijeće pod vrlo žestokom okupacijom u Gazi. Direktno i indirektno, producirali su više od 40 filmova, većinom o Palestini. Media Town i njihove ekipe su redovno nagrađivani za svoj rad.

Drugi dan Regionalnog foruma i Rough Cut Boutique nagrade etak će biti uzbudljiv i zaposlen dan za CineLink koprodukcijski market. Na drugom danu Regionalnog foruma održat će se predavanje "Reaching the Audi-

ence", a očekuje nas i Festival Drink s Filmskim institutom u Dohi, kao i sesija radionice Rough Cut Boutiqua, nakon čega će biti dodijeljene i Rough Cut Boutique nagrade.

U sesiji "Work in Progress", gdje se obećavajući filmski projekti prolaze post produkciju predstavljaju važnim ljudima iz filmske industrije.

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Dodijeljene nagrade Docu Rough Cut Boutique

Dobitnici: Work in Progress: Projekat "The Other Side Of Everything" Mile Turajlić, predstavljena je na CineLinkovom Work In Progress gdje se natječu za nagradu Work In Progress Post Republic (80.000 EUR) i Work In Progress RestArt nagradu (20.000 EUR)

FIFDH Geneva nagrada (2.000EUR) -

Work In Progress Digital Cube Award

IDFA nagrada - pobjednik će biti

nagrada, postprodukcijske uloge (20.000EUR) - The Other Side Of Everything"" Mile Turajlić

"The Other Side Of Everything" Mile Turajlić HBO Adria nagrada (2.000 EUR) -

”Some Day” Monice Lazurean Gorgan

pozvan da posjeti IDFA i njegova tržišta, gdje će se organizirati susreti s filmskim profesionalcima, s kojima

će se razgovarati o projektu "The Other Side Of Everything”" Mile Turajlić Cat&Docs nagrada (2.000 EUR) -

"Some Day", Monice Lazurean Gorgan Hrvatska radio-televizija (2.000 EUR)

"A Two Way Mirror", Katarine Zrinke Matijević Veličan

DocuCorner

Borba za ljubav i privatnost rvi predstavljeni film na petom danu DocuCornera je “Happily Ever After”, hrvatske režiserke Tatjane Božić. Ovaj autobiografski film je nastao iz Tatjanine želje da otkrije razlog nedostatka sreće u ljubavnim aferama u njenom životu, te prati njene doživljaje s bivšim partnerima. Snimanje je bilo mnogo zahtjevno, te je samo uređivanje i slaganje snimaka bilo dugo. Također, sam stil i tematika flma su otežali cijeli process nastanka,

jer su zahtjevali mnogo pažnje i neutralnosti i duboko su ulazili u intimu protagonista filma. Publiku je zanimalo ako je, po mišljenju režiserke, ovaj film bio više za muškarce ili žene. Ona je priznala da je u njenoj glavi više film vizuirala za ženski dio publike, međutim i muškarci veoma lako mogu pronaći poruku za sebe, tako da je film zaista namjenjen i za jedne i druge. Također, mnogo ljudi je tražilo savjete režiserke poslije filma, jer su u njemu prepoznali svoje priče.

Čak i nakon snimanja filma, koji predstavlja dobre i loše stvari u ljubavi, režiserka je priznala da i dalje vjeruje u iskrenu, čistu ljubav od koje nikad nije odustala. “Private Revolutions” drugi je predstavljeni film. Režiserka Alexandra Schneider bila je prisutna diskusiji zajedno s njenim timom. Film je imao svjetsku premijeru pred punom salom Cinema Citya i naišao je na veliko odobravanje sarajevske publike. Prema riječima režiserke, otežavajuća okolnost snimanja

filma bilo je patrijarhalno egipatsko društvo, u kojem je žena konstantno podložna nedostatku samostalnosti. Također, protagonistkinje filma su često bile sputavane i diskriminirane zbog svoje potrage za pravdom i objektivnošću, te slobodom mišljenja. Filmska ekipa je također prošla kroz težak period upoznavanja žena prikazanih u filmu, čije su se težnje sukobljavale i kosile s tradicijom i konvencijama egipatskog društva.

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

Katrin Cartlidge Foundation Award Abdel Salam Shehadeh, Ashraf Mashharawi and Media Town Pro are this year's Katrin Kartlidge Foundation award recipients. Motivated by Katrin’s inspiring presence, the Foundation’s mission is to give new voices, new perspectives and visions a chance to be seen and heard. For the last ten years the Foundation has appointed a curator, selected from Katrin’s eclectic and extensive friends and colleagues, who in turn chooses a recipient for the annual bursary. The recipient is a new cinematic voice whose work, in some way, embodies Katrin’s integrity of spirit and commitment to independent film he Award was presented by Ken Loach, one of the most prominent fimmakers of today, is curating the Katrin Cartlidge Foundation Award for 2014. “My name is Abdel Salam. I was born in Rafah Camp. I will not tell you when but it was 13 years after the Hejra (Diaspora). All the time my family was telling me stories, all of which have settled inside me, on how they were evacuated in 1948, all became memories and pictures. But now I also became a story myself", said one of the recipients. Abdel Salam Shehadeh lives in Rafah in Gaza, Palestine. His family comes from the village of Barbara, which was occupied in 1948 forcing all the villagers to become refugees, never able to return. He has worked in television production and media and as a camera

Ken Loach

Ashraf Mashharawi

and sound technician. Abdel Salam Shedaheh has directed more than 15 documentaries such as The Cane, Debris, Rainbow and The Shadow, well received at international film festivals. Ashraf Mashharawi is a Palestinian filmmaker living as a refugee in Gaza, whose films

have been acclaimed and received several international awards. He has also been awarded for his strong coverage of the Israeli attack against Gaza in 2008-2009. His films mainly focus on people and stories from Gaza and Palestine, but he has also made

films focusing on subjects from outside Palestine, for example: “Slavery in Yemen”, and “The Road to Tawerghaa” (Libya), which won the First Prize in One World Festival for Human Rights in Brussels. Ashraf works with Media Town Pro, a fully independent film production company, focusing on Palestine and the Middle East region. The main goal of the company is to produce high quality films with a humane message to help people understand and connect with what is happening on the ground. Media Town crews are mainly young people who are well trained, but face the challenge of filming under very harsh conditions in Gaza. Directly and indirectly, they have produced more than 40 films, most of them about Palestine. Media Town and its crews have been awarded many prizes for their work.

Awards For The Docu Rough Cut Boutique Projects Work in Progress - Project "THE OTHER

SIDE OF EVERYTHING" by Mila Turajlić, was intoduced on CineLink's Work In Progress where they are compeeting for Work In Progress Post Republic award (80.000 EUR) and Work In Progress RestArt award (20.000EUR)

FIFDH Geneva award 2.000EUR - THE

OTHER SIDE OF EVERYTHING by Mila Turajlić HBO Adria award 2.000EUR - SOME

DAY by Monica Lazurean Gorgan

participated in Sarajevo THE OTHER SIDE OF EVEYTHING BY Mila Turajlić Cat&Docs award 2.000EUR -

SOME DAY by Monica Lazurean Gorgan

IDFA Award - the winner will be Work In Progress Digital Cube Award

post production services 20.000EUR THE OTHER SIDE OF EVERYTHING by Mila Turajlić

fully invited to visit IDFA and its markets, where meeting with film professionals will be arranged to discuss the project that

HRT Croatian Radion Television

2.000EUR - A TWO WAY MIRROR by Katarina Zrinka Matijević Veličan

Second Day of the Regional Forum and the Rough Cut Boutique Awards riday will be an interesting and busy day for the CineLink coproduction market. The second day of the Regional Forum brings us a talk on "Reaching the Au-

dience",a Festival Drink with the Doha Film Institute and a session of the Rough Cut Boutique workshop, after which the Rough Cut Boutique awards will be presented.

During the "Work in Progress" session promising film projects in their post-production phase will be presented to principal people from the film industry.

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.

FESTIVALSKI BILTEN

PETAK, 22.8.2014.