Bilten 22. Sarajevo Film Festivala #2 by Sarajevo Film Festival

SUBOTA, 15.8.2015.

FESTIVALSKI BILTEN

Svjetskom premijerom filma "Sljedbenica" otvoren TakmiÄ?arski program - igrani film

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Stephenu Frearsu uručeno Počasno Srca Sarajeva Stephenu Frearsu, jednom od najistaknutijih i najprovokativnijih britanskih reditelja današnjice, sinoć je u Ljetnom kinu uručeno Počasno Srce Sarajeva za izvanredan doprinos filmskoj umjetnosti. Tada je prikazan i njegov posljednji film NESLAVNO SLAVNA FLORENCE u okviru programa Open Air.

Urednice: Dijala Hasanbegović, Lejla Kalamujić; Novinari: Marinela Domančić, Namir Ibrahimović, Segor Hadžagić, Emina Adilović;

Oficijeni fotografi: Senad Gubelić, Jasmin Brutus, Amer Kuhinja, Muhidin Živojević, Damir Hajdarbašić, Adi Kebo, Samir Cacan, Admir Dervišević;

Riječ je o ekranizacije istinite priče o nasljednici Florence Foster Jenkins (Meryl Streep), koja je sanjala da postane operna pjevačica unatoč lošem pjevačkom glasu. Jenkins je koristila svoje veze, moć i bogatstvo kako bi privukla pozornost kao pjevačica.

Izbor i obrada fotografije: Damir Hodžić; Prevod: Diwan prevodilačka agencija; Dizajn: BOOM Produkcija; DTP: Zorica Pandžić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Takmičarski program - igrani film

Život na granici Psi, (Rumunija, 2016) Režija: Bogdan Mirică Uloge: Dragoş Bucur, Gheorghe Visu, Vlad Ivanov Vrelo, sparno i usporeno ljeto na rumunjsko-ukrajinskoj granici. Roman iz Bukurešta dolazi da proda ogromno (550 hektara) imanje i čini se da će brzo završiti taj posao. Zapuštena kuća na imanju, sivi pas koji noću neprestano laje na udaljena automobilska svjetla i čvrsta drvena ograda s vanjske strane opasana bodljikavom žicom nagovještavaju da prodaja neće ići tako lako. Kada jedan mještanin u policijsku stanicu donese ljudsko stopalo, stariji policajac počinje istragu. S prenosnim frižiderom (u kojem je stopalo) u jednoj ruci i pivom u drugoj, on se nenametljivo i tiho kreće lokalnim predjelima, lagano razgovarajući s mogućim očevicima nesreće. Iako nije siguran u to, Roman sve više sumnja da stopalo iz policajčevog frižidera pripada njegovom prijatelju Voici koji mu je poma-

gao u prodaji ostavštine. I dok policajac nastavlja u ritmu sporog pograničnog života, Romanov početni strah se pretvara u ljutnju i on želi odgovore odmah. Policajac mora držati stvari pod kontrolom, nagovoriti došljake da odu i zauzdati lokalne nasilnike kako u mjesto ne bi došli drugi istražitelji. To bi sve moglo ugroziti poslove krijumčarenja, a samim tim i života lokalne zajednice. Dugometražni prvijenac Bogdana Miricăe odmiče se od savremenih uspješnih rumunjskih filmova; više sličnosti ima sa

američkim filmom - radnja je komotno mogla biti smještena i negdje uz američkomeksičku granicu. Likovi kao da su izronili iz “Breaking Bada”. I sam režiser potpisuje televizijsku seriju tako da i u svom igranom filmu gaji poetiku serije - paralelno prati više naočigled nepovezanih radnji, likove bismo tek upoznali ako bismo s njima proveli još više vremena. No, autor zna gdje je granica jedne i druge forme i nikada ne dopušta da se naruši koherentnost filma. Namir Ibrahimović

U fokusu

Pobjeći samoći S one strane (Hrvatska, 2016) Režija: Zrinko Ogresta Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak... Vesna radi kao patronažna sestra u Zagrebu. Briga o bolesnicima koje mora svakodnevno obilaziti čini se da je najteža briga. Kćerka živi s njom, planira se uskoro vjenčati i odseliti; sin ima svoju porodicu; baka pomogne tako što ponekad pričuva sina. Običan život iz početnih kadrova nestaje kada Vesnu nazove Žarko, njen muž koji je u Hagu odslužio kaznu

kao oficir JNA za počinjene zločine nad Hrvatima. Poziv s druge strane granice uzdrma sve Vesnine temelje, ona počinje propitivati vlastita uvjerenja, počinje ponovo izgrađivati odnos s mužem s kojim se nije čula više od dvadeset godina. Sve manje joj smeta što je zbog muža morala bježati iz Siska jer je trpjela svakodnevna šikaniranja, sin jedan (Vladimir) je pretučen, drugi (Zoran) je mrtav, morala je mijenjati prezime i pokušati ispočetka u Zagrebu. Djeca ne žele vidjeti svoga oca; i

danas kćerka Jadranka trpi zbog grijeha svog oca - kao diplomirana pravnica ne može naći posao. I pred gledaocima se počinju redati slike u kojima više nije važno ko je šta radio u prošlosti već je važno kako da zajedno prožive život što im je preostao. Jesu li grijesi oprostivi i da li je moguće ponovo početi život s mužem, sada osuđenim ratnim zločincem? Da li je moguće promijeniti vrijeme, odluke, biti naknadno pametniji? Apsolutni pobjednik ovogodišnjeg Pulskog festivala stiže

pred sarajevsku publiku koja će imati priliku vidjeti fantastične uloge Ksenije Marinković (Vesna) i Lazara Ristovskog (Žarko). Ogresta od samog početka uvodi publiku u film, kao sudionika izgradnje novog odnosa ostavljajući kameru malo pozadi, iza zastora, granja, auta, tražeći svjedoke i nudeći male znakove za one pažljive koje neće iznenaditi preokret na kraju. Napeta drama koja se uglavnom odvija u dugim telefonskim razgovorima dvoje usamljenih ljudi. Namir Ibrahimović

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program – dokumentarni film

Zvukovna i slikovna poetika Zid smrti, i tako to (Srbija, Hrvatska, 2016) Režija: Mladen Kovačević Gledatelji koji su prije tri godine imali priliku u okviru Takmičarskog programa za dokumentarni film gledati film „Anplagd“ Mladena Kovačevića sigurno će se pojaviti i na projekciji njegovog drugog dokumentarnog rada nazvanog ZID SMRTI, I TAKO TO. Kovačević je zadržao isti rukopis – tačnije, slikopis i zvukopis – sigurno dijelom zahvaljujući tome što su muziku, zvuk i snimanje radili isti ljudi kao na prethodnom flmu, a bez sumnje i zato što naprosto ima vlastitu poetiku i u vizualnom i u auditivnom smislu. Ako u blizini ima neka rupa, prozor, pukotina ili bilo kakav otvor kroz koji se kamera može

provući, bilo cijela, bilo vrhom objektiva, budite sigurni da će se to i desiti, a zvuci koji prate nastupe u zidu smrti (cijukanje sajle, škripa lanaca kojima se podiže šatra, drndanje motora i glasovi najavljivača izobličeni razglasom i mikrofonijom) javljat će se i „na suho“, i uronjeni u muzičku podlogu a povremeno će se glazba i samostalno oglasiti.

Glavna junakinja priče ponovo je neobična – Brankica Nađ iz Smederevske Palanke je vašerska vozačica motora koja je „u sedlu“ od druge godine – u početku skupa s najstarijim bratom Jovicom, a od desete godine, nakon petnaestominutnog treninga, samostalno vozi. Zid smrti je obiteljsko nasljeđe i naprosto nije bilo načina da njen život krene

drugim smjerom. Koliko je opasno ne samo voziti zidom smrti nego i montirati/demontirati isti vidjet ćemo kada se jedan od „rastavljača“ ozbiljno ozlijedi a mnoge priče, koje i Brankica i njena vašerska obitelj hladnokrvno pričaju, svjedoče o čestim i opasnim ozljedama i pogibijama. Da li zbog toga što se nezgode stalno dešavaju, da li zato što se zasitila čestih putovanja i nomadskog života ili zato što želi više vremena provesti sa kćerima i njihovom dječicom, prestala je uživati. Ispratit ćemo njen možda posljednji odlazak na „turneju“ po Njemačkoj na koju odlazi zamišljena i nevesela. Kako na Brankicinom licu vidimo sreću samo u momentima koje provodi sa unucima, možda je stvarno vrijeme da parkira motor negdje blizu njih. Marinela Domančić

Obrazovanjem protiv fašizacije Bubnjevi otpora (Kosovo, 2016) Režija: Mathieu Jouffre Nije lako period od tri desetljeća sublimirati u 65 minuta dokumentarnog filma i izvući na svjetlo dana sve što se trpalo ispod tepiha. Mathieu Jouffre, aka Matko Bulent, na originalan način je jako dobro uspio u tome. Okupivši nekoliko skupina ljudi (univerzitetske profesore, tri starija bračna para, grupu ljudi u srednjim godinama, grupu još uvijek prilično mladih osoba te nekadašnjeg studenta i njegovu profesoricu) postavio je mikrofone, uključio kamere i pažljivo bilježio riječi i lica. Iako svi govore o istoj temi, raslojavanju, segregaciji i aparhedizaciji kosovskog društva u devedesetim godinama, razgovori nisu isti – obilježeni su uzrastom u kojem je svaki pojedinac tada bio i

poimanjem dešavanja sukladno dobi. Svi razgovori djeluju potpuno spontano, prirodno i nenemješteno. Vrijeme o kojem pričaju je gotovo zaboravljeno. Mladi ga se ljudi sjećaju mladalački – uz puno smijeha i bez jeda. Oči djeteta pamtile su zatvaranje škola i lekcije u stanovima ali i to da se slušala Tajči i gledala serija „Dallas“. To što su odjednom prestala govoriti srpskohrvatski, prestala ići u školsku zgradu i prestala se družiti sa Srbima djeca jesu reg-

istrirala ali ne djeluju istraumirano zbog toga. Zaštićeni mladošću, neznanjem i nemogućnošću poimanja kako se jedan život pred njihovim očima raspadao i bivao smijenjen drugim, stvari su naprosto prihvatali onako kako su se mijenjale. Sredovječnima su srednjoškolske i studenstke godine zamagljene. Potisnuli su pregrađene školske zgrade, časove koji su trajali tek pola sata i to samo kasno popodne i mirne studentske demonstracije koje su znale za-

vršiti krvavim profesorskim glavama. Iškolovali su se, pozapošljavali, i nisu spremni nikada više proći kroz slična iskustva. Stariji – prosvjetni i zdravstveni radnici i novinari – pamte da se stanje stalno pogoršavalo još od 1986. Sjećaju se otpuštanja na nacionalnoj osnovi, medijskih manipulacija, prijateljstava koja su netragom nestajala i improviziranog obrazovanja kao spontanog sredstva borbe protiv fašizacije. Profesorsko pamćenje je možda i najdetaljnije. Obuhvaća perfidno maltretiranje, poslove koje su morali napustiti i žal za nezavršenim odgajateljskim poslom. Albanci sa Kosova dobili su priliku da govore o zlu kroz koje su prolazili trideset godina a poruka filma sažeta je u rečenici koju jedan od profesora izgovara: „Nepismeni nisu oni koji ne znaju čitati i pisati već oni koji ne shvaćaju stvari oko sebe.“ Marinela Domančić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program – dokumentarni film

Na čijoj je strani istina? Moj vlastiti rat (Nizozemska, Bosna i Hercegovina, 2016) Režija: Lidija Zelović U doba kada je rat počeo, imala je 21 godinu. Studirala je srpskohrvatski-hrvatskosrpski jezik i književnost i radila kao reporter na lokalnoj TV stanici „Dobre vibracije“. Život je bio lijep, opušten i sretan. Dijete iz miješanog braka i jedino žensko dijete u obitelji, maženo, paženo i odgojeno u duhu jugoslovenstva cijelu Jugoslaviju doživljavalo je svojom i nedjeljivom. A onda se sve okrenulo naglavačke. Zemlja u kojoj je živjela, jezik kojim je govorila, grad koji je voljela – sve se počelo rušiti. Postalo je važno kako se ko zove i na čijoj je strani. Raspadala su se prijateljstva, životi, obitelji... Bježeći od užasa, završila je u Nizozemskoj, gdje joj se pridružila cijela obitelj i gdje i danas živi i snima filmove, ali se u više navrata vraćala u postojbinu u potrazi za vlastitim identitetom. Njena je

želja da napravi potpuno pošten, iskren i nepristrasan film u ratu u Bosni i Hercegovini. Nastojala je skrpati djeliće sretnog života odlaskom u nekadašnji stan u kojem je našla novog stanara i pregršt uspomena. Pokušala je shvatiti kako je njen djed mogao biti dobar čovjek ako je bio pripadnik vojske o kojoj je učila da je bila zla, gdje je nestao prijatelj kojeg su odveli iz obiteljske kuće i koji se više nikad nije vratio, kako je njen rođak mogao pucati snajperom po gradu u kojem je živio, zašto prijatelj i kolega ne

želi znati ničiju istinu osim svoje i kako se njen otac naprasno počeo osjećati pripadnikom jedne nacije. Kako je nešto što je postojalo pet desetljeća moglo nestati za pet dana? Da li je bratstvo i jedinstvo bilo privid? Da li su oni koji su u njega vjerovali živjeli u zabludi? Da li sa gubitkom domovine izgubiš i dio sebe? Kada se jednom otisnula u istraživanje ratnih trauma, i svojih i tuđih, više se nije mogla zaustaviti. Kao novinar BBC-a u više navrata je izvještavala sa Kosova, vraćala se u Nizozemsku

i ponovo odlazila na opasne zadatke. Doživjela je... šta je doživjela, predlažemo da pogledate. U svemu je ostala hladne glave i sa stavom promatrača punog razumijevanja, ne stavljajući se ni na jednu od strana – s iznimkom strane istine. Uspjela je u onome u čemu mnogi ne uspijevaju – zadržati osobnosti i dignitet i bez sukoba, bez povišenog tona razgovarati sa onima s čijim se mišljenjem ne slaže. Njena je priča duboko lična i iscrpljujuća. Ime joj je Lidija Zelović. Marinela Domančić

kondicionale i ne bavi se njima. Ne sugerira, ne osuđuje, ne savjetuje – samo promatra šta se dešava u obitelji koja se čini savršenim primjerkom predanih vjernika. Kako su pred kamerom rijetko, tek nekoliko dana u godini, čini se da djeca strašno brzo rastu. Sa ulaskom u pubertet, srednji Angelo ima sve više sukoba sa ocem. Želi vozačku dozvolu već u dobi od trinaest, puši sa četrnaest, skita sa petnaest, a sa šesnaest, pun prezira prema ocu

i crkvi odlazi živjeti kod djevojke. Tiša i ne tako buntovna, najstarija Ioana također se sukobi s ocem i to zbog izlazaka. Svoje mišljenje o krutim religijskim gledištima pokazala je trudničkim stomakom, spakiranim koferom i tipom koji dolazi po nju bez ijedne riječi. Kod kuće su ostali samo otac, majka i najmlađa kći da se i dalje ustrajno mole za čudo koje bi Denisu podiglo na noge. Marinela Domančić

Čekanje čuda

Samo dašak (Rumunjska, 2016) Režija: Monica LăzureanGorgan

Trebalo je puno strpljenja, pripremanja, studioznosti i vremena da bi se napravio film ovako čvrst u strukturi i ozbiljan u namjerama da bez uplitanja u isti sedam godina prati život jedne obitelji. Svaka je godina svedena na vrlo mali broj filmskih minuta, nikad više od 20, a pristup je isti – objektivno promatrački, frontalno, sa nevelike udaljenosti. Socijalno-ekonomski trenutak u državi i životu obitelji Sicrea jeste bitan, ali se redateljica njime ne bavi i dotiče ga tek periferno. Ono što nju zanima jeste potpuna predanost glave familije religiji i

način na koji na obiteljske odnose utječe teška bolest najmlađe kćeri Denise. Svakodnevne molitve upućene su prizivanju čuda za njeno ozdravljenje. Istina je da roditelji nekoliko puta vode djevojčicu k liječnicima, ali nesistematično i sporadično liječenje ne daje rezultate. Od liječnika saznajemo da su veliko zagađenje zraka u mjestu Copșa Mică u Transilvaniji i očev rad u tvornici koja je proizvodila zagađenje mogli dovesti do bolesti te da se na liječenje trebalo javiti što ranije. Možda bi, da su se liječenju kćeri posvetili sa pola onog ubjeđenja kojim se svakodnevno predaju molitvi, djevojčica sa spinom bifidom ustala iz invalidskih kolica. A možda bi, da su se odlučili za operaciju, izgubili kćerku. Redateljica ostavlja po strani ove

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

Kinoscope

Optimizam koji osvaja Sve što dolazi (Francuska, Njemačka, 2016) Režija: Mia Hansen-Løve Uloge: Isabelle Huppert, André Marcon, Roman Kolinka, Edith Scob, Sarah Le Picard Nakon fima EDEN (2014), gdje je istraživala priču o odrastanju, kroz uspon i pad klupske rave scene u Francuskoj, Mia Hansen – Løve je uplovila u nešto mirnije vode. Njen novi film SVE ŠTO DOLAZI, portret je srednjovječne žene čiji se dosadašnji život naglo raspada. Ako nas je filmom EDEN iznenadila spajanjem šireg konteksta jedne generacije koja je naprosto sagorila u vlastitom hedonizmu i izdvajanjem intimne drame protagonista koji, nakon što je pao

na samo dno, traži novi smisao u jednostavnim stvarima, filmom SVE ŠTO DOLAZI Hansen-Løve oduševljava briljantnom analizom tema slobode, sumnje i nesigurnosti. Život srednjovječne profesorice filozofije Nathalie (koju igra neponovljiva Isabelle Huppert), umjesto da uplovi u još mirnije vode, naglo se mijenja,

kada joj njen muž Heinz saopštava da je napušta. U svega nekoliko sedmica ostaće i bez svoje majke, i Nathalie je prinuđena da radikalno preispita temeljne vrijednosti na kojima je gradila sopstveni život. Sve ono što predaje studentima (lekcije o istini, slobodi, sumnji, spoznaji) morat će i sama ponovo učiti. Dodatnu

nesigurnost u njen život unosi i zgodni student Fabian, samopouzdan i radikalnih stavova o životu. Fabian se u svom životu odlučuje za „kopernikanski obrat“, tako da Nathalie postaje još nesigurnija i ranjivija. Tu je i ambivalentan odnos prema majci, opsjednutoj svojom mačkom Pandorom, koja će joj pripasti nakon majčine smrti (Pandorina kutija – nije li to savršena metafora za Nathaliein život nakon svih promjena koje je doživjela za kratko vrijeme?) Hansen – Løve je i ovaj film bazirala na svojim najbližim. Dok je EDEN priča o bratu, SVE ŠTO DOLAZI je posveta njezinoj majci, također profesorici filozofije. Ovo je intiman, topao i na momente duhovit film, sa optimizmom koji može da osvoji svakog gledaoca. Segor Hadžagić

Vizuelno-akustično remek djelo Evolucija,(Francuska, Belgija, Španija, 2015) Režija: Lucille Hadžihalilović Uloge: Max Brebant, Roxane Duran, JulieMarie Parmentier Nakon velikog priznanja kritike i publike za film INNOCENCE, (2005), koji tematizira odrastanje i seksualno sazrijevanje teenagerki u jednom internatu, Lucille Hadžihalilović je napravila pauzu od čitave decenije da bi nas iznenadila prilično ambiciozno koncipiranim filmom, koji je ujedno i distopija i moderna bajka, i SF i horor. Za razliku od INNOCENCE, koji posjeduje otvoreniju i labaviju strukturu, EVOLUCIJA je tematski i formalno mnogo koherentniji film, sa jasno izdvojenim glavnim junakom i prepoz-

natljivim dramaturškim modelom građenja priče. U dalekoj budućnosti, na nekoj udaljenoj planeti, okruženoj morem živi dječak Nicolas sa svojom majkom - čuvarom. Ostali stanovnici su također dječaci iste starosne dobi kao i Nicolas, a sve žene su blijede puti i odjevene u svijetlosmeđe suknje. U ovoj distopiji, mladi dječaci su ti koji nose trudnoću i rađaju djecu. Svakoga dana dobijaju istu hranu i isti lijek, i sve funkcionira u savršenom redu. No, Nicolas je

drugačiji od svojih vršnjaka. On svakodnevno crta auta i lica, od kojih bi jedno možda moglo da bude njegova prava majka. Jednog dana, učini mu se da je blizu obale mora primjetio plutajući leš. Njegova „majka“ ga uvjerava da mu se samo pričinilo, no Nicholas jedne noći kreće sam da istražuje i saznaje užasnu istinu o stvarnoj prirodi ostrvske idile. I ako ostavimo po strani filozofske meditacije o simboličkometaforičkom značenju filma, te rasprave koje bi morale uključiti

Freuda i Junga (strah od kastracije, muška trudnoća, animus i anima), EVOLUCIJA je prije svega vizuelno-akustičko remek djelo, kojem čak i malobrojni dijalozi smetaju. Fascinantni podvodni kadrovi, erotično koketiranje s muško-ženskim fantazijama i prizori horora inspiririšu dovoljno maštu da zarani u ponor podsvjesnih strahova, jer film, kako kaže i sama redateljica, više se obraća emocijama, nego intelektu. Segor Hadžagić

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Kinoscope

Demonska sila u nedužnom tijelu Shelley (Danska, Švedska, 2016.) Režija: Ali Abbasi Mlada Rumunka Elena odlazi u Dansku, kako bi osigurala novac za svoju porodicu i kupila stan. Stiže u zabačenu provinciju gdje radi kao kućna pomoćnica kod rekonvalescentkinje Louise i njenog muža Kaspera. Oni su prilično čudan, moderni hipi par. Ne vole užurbanost gradskog života, a u maloj provincijskoj kući odriču se svih blagodati, uzgajaju svoju hranu, a nemaju ni struje. Takvo okruženje samo pojačava osjećaj anksioznosti kod Elene, no ona je jaka i odlučna osoba koja se brzo prilagođava životu u daljini.

Već na prvi pogled, Abbasijev debitantski film pokazuje glavne žanrovske odrednice horora: novopridošlica u stranom okruženju, usamljena kućica na jezeru, magloviti predjeli, tišina divljine itd. Sporim (ponekad i isuviše) odmotavnjem priče saznajemo da Louise ne može zatrudniti,

pa zamoli Elenu da bude surogat majka, čime dobijamo još jedan prepoznatljiv motiv iz horora (Rozmarina beba). U tom trenutku, dešava se obrat koji zaista sugeriše više, nego što će film uistinu ponuditi u nastavku – kada Elena zatrudni, njeno stanje se naglo pogorša, dok Louise postaje

sve življa i življa. Elena kao da doživljava neku vrstu agonije. Gubi vitalnost i halucinira, dok raste ubijeđenje da je beba odgovorna za njeno stanje. Međutim, osim same kuće i okolnog predjela, redatelj ne razvija dalje priču u pravcu horora. Louise je previše dobroćudna, blaga i empatična da bi mogla biti nosilac demonske sile. Kada je beba rođena (na uistinu bizaran način), gledalac pozorno iščekuje „znak“, da bi ga redatelj mogao konačno odvući u vrtlog demonskog. No, pitanje o demonskoj prirodi Shelley ostaje visiti u zraku, a na odgovor nas je Abbasi prikazujući uznemirujuće pejzaže kuće na osani, dugo pripremao. Segor Hadžagić

Posvećeno Amatu Escalanteu

Majstorski oslikan užas Los Bastardos, (SAD, Mexico, Francuska, 2008.) Režija: Amat Escalante

Kao i u prvom igranom filmu (SANGRE), Amat Escalante u filmu LOS BASTARDOS koristi svoj prepoznatljivi redateljski „potpis“: duge i statične kadrove, škrtu glumačku gestiku i mimiku, dokumentaristički pristup i naturalistički prikaz scena nasilja. Hvatajući se u koštac sa mučnom temom meksičkih imigranata u Americi, koji svakodnevno ilegalno prelaze granicu u potrazi za bilo kakvim poslom, Escalante pravi prije svega kontroverzan film, u kojem ništa nije crno-bijelo. O likovima i njihovim motivima znamo vrlo malo, čime Escalante opet majstorski oslikava užas koji isplivava ispod naizgled normalne svakodnevnice. Jesus i Fausto su u središtu priče. Oni su radnici na gradilištu u velikom

američkom gradu, i ono što možemo primjetiti jeste da se lokalne bahate gazde ponašaju prema njima kao o građanima drugog reda. Zaplet nastaje kada jedan isfrustriran i emotivno nestabilan muškarac unajmljuje Jesusa i Fausta da ubiju njegovu ženu. Okolnosti, sugerira nam Escalante, tjeraju dvojac da učine to prije nego li i razmisle. Njihova žrtva je srednjovječna Amerikanka (Karen) koja ne može da ostvari nikakvu komunikaciju sa svo-

jim sinom, teenagerom. Ona anemično puši crack i gleda televiziju, i zaista je teško na bilo koji način osjetiti empatiju prema ovom liku, kao što je uostalom jako teško shvatiti motive Jesusa i Fausta, koji, nakon što su ušli u kuću, također puše crack . Teško je shvatiti da li su oni žrtve ili sadisti? Da li Karen želi da se ubije Crackom? Da li se među njima razvija prijateljstvo ili barem, razumijevanje? Polako postaje jasno da Es-

calante na problem emigranata gleda mnogo složenije. On ne pokušava zauzeti stranu. Da, na početku vidimo kako domaći vlasnici maltretiraju Meksikance, ali ovaj čin ubistva Escalante ne želi pripisati osveti. On pokazuje da je problem mnogo, mnogo dublje, da je nepravda i nejednakost toliko očita, da je eksplozija nemotivisanog nasilja samo pitanje vremena. Segor Hadžagić

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Publika programa Posvećeno Amatu Escalanteu

Specijalne projekcije: ekipa filma “Šegrt”

Susret predstavnika bh. filmskih festivala

Ekipa filma programa U fokusu “Noćni život”: Zora Stančič, Damjan Kozole i Pia Zemljič

Sarajevsko film Najpoznatiji brand Sarajevske pivare, Sarajevsko, prvi je domaći pivarski brand koji je sponzor SFF-a. Tokom 152 godine postojanja, Sarajevska pivara podržala je mnogobrojne projekte. Samo u 2015. podržali smo više od 250 kulturnih i sportskih događaja te društveno odgovornih projekata, a

opredijeljenost za razvoj bh. kinematografije iskazali smo podrškom snimanju četiri filma. Povodom ovogodišnjeg SFFa, proizveli smo specijalnu seriju limenke Sarajevsko film i boca od 0,33 l s etiketama posvećenim bh. kinematografiji. Uživajte!

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

Amat Escalante gost programa Posvećeno

Program Pretpremijere otvoren je filmom “Oslobađanje Skoplja”

Publika Takmičarskog programa - dokumentarni film

Ekipa filma “Scream for Me Sarajevo”

Doručak na Festivalskom trgu

Popratne aktivnosti Dječijeg programa

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Open Air

Jane Austen i 21. vijek Ljubav i prijateljstvo (Irska, Holandija, Francuska, SAD, UK, 2016) Režija: Whit Stillman Uloge: Kate Beckinsale, Tom Bennett, Chloë Sevigny, Xavier Samuel... Kratki epistolarni roman "Lady Susan" objavljen je tek nakon smrti Jane Austen. Priča je to o mladoj udovici Susan Vernon, koja odlazi na imanje rođaka svoga pokojnog muža kako bi se sklonila od glasina o svojim flertovima koje se šire po visokom društvu. Svoju posjetu Susan će iskoristiti i kako bi pronašla budućeg muža svojoj kćerki. Austinova, poznata po korištenju epistolarne forme, ovaj put ko-

risti pisma kako bi dočarala kompleksan i mračan lik lijepe, manipulativne i dominantne žene. Skoro dva vijeka poslije američki reditelj Whit Stillman ekranizirao je "Lady Susan", pod parodičnim naslovom LJUBAV I

PRIJATELJSTVO. Stillman je pronašao način da ovu, u svom vremenu skandaloznu heroinu, aktuelizira i u 21. vijeku. Dajući joj neizostavni sarkastični ton našeg vremena, nizom arhaičnih telopa, reditelj je us-

pio u namjeri da oslobodi njenu snagu u rušenju i dalje prisutnih tabua o ženama i njihovim društvenim ulogama. Riječima Petera Bradshawa, Stillman kao da je rođen da bi snimio film u duhu Jane Austen. D. I.

Summer Screen

Nezaobilazan film za fanove

Gimme Danger - Iggy Pop & The Stooges ( SAD, 2016) Režija: Jim Jarmusch

Iggy Pop & The Stooges/Gimme Danger je treća saradnja prolavljenog redatelja Jima Jarmuscha i rock ikone Iggy Popa, nakon što je potonji glumio u dva Jarmuscheva filma: “Dead Man” i “Coffee and Cigarettes”. Jarmusch previše dobro„zna svoj pos'o“, a jako dobro poznaje i Iggya kao ličnost „od krvi i mesa“ da bi napravio grešku i zagazio u mulj „već viđenog“, ili još dublje u mistifikaciju rock 'n' rolla. Ovaj film je, na prvom mjestu, film o nesalomljivoj, sirovoj energiji koja je krenula iz industrijskog velegrada Detroita. Za one koje ne znaju, Stooges su svoju kratku, ali značajnu karijeru, za-

počeli krajem šezdesetih, preplićući u svojoj muzici uticaje bluesa, indijske muzike i free jazza postavši rodonačelnici protopunka i eksperimentalnog rocka, termina koji danas obuhvataju vrlo širokog dijapazon muzičkih stilova, a suštinski ne govore mnogo o samoj muzici. Ono što je najbitnije jeste da su The Stooges stvorili jedan od najhrabrijih i najbeskompromisni-

jih muzičkih izraza koji je uticao i utiče na generacije najznačajnijih svjetskih muzičara i bendova. Njihova karijera je bila kratka upravo iz razloga jer nisu htjeli pristajati na komercijalizaciju svog neizbrušenog, divljeg zvuka. Da bi film bio što autentičniji, Jarmusch je računao na pomoć Iggyevih prijatelja, s obzirom da su većinu materijala o bendu gotovo svi već vidjeli. A materijal se

našao na neočekivanom mjestu: kod dilera, raznih falsifikatora i fanova koji su zabilježili malo znane događaje i anegdote iz života banda. Druga vodilja u stvaranju koncepta što bližeg muzici The Stoogesa, bila je samo sjećanje Iggy Popa, tako da je film svojevrsni kolaž kojeg čine fotografije, anegdote, kratki tv klipovi, isječci iz filmova, inserti muzike koja se tada slušala, te kadrovi grada i predgrađa u kojima je nastajala tvornica zvuka – The Stooges. Na taj način su protagonisti prikazani i kao proizvod vremena i novi glas u američkoj muzici. Za sve fanove Stoogesa i Jarmuscha, ovo je nezaobilazan film. On je više pogled na jednu kulturu koja se rađala, negoli usiljeni portret jednog genija. Segor Hadžagić

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Kafa sa ... Robert De Niro

Nekad se vjerovalo u ideju filma, a danas u čistu isplativost te ideje Dobitnik Počasnog Srca Sarajeva za životno djelo, Robert De Niro, otvorio je ovogodišnji program "Kafa sa...". U Narodnom pozorištu, on je sa istaknutim filmskim kritičarem i novinarem Mikeom Goodridgeom razgovarao o svojoj bogatoj glumačkoj, rediteljskoj i producentskoj karijeri. U prepunoj sali, razgovoru je prisustvovala festivalska publika, brojni predstavnici medija te učesnici/e Talents Sarajevo programa. Priča je počela, a kako bi drugo, od kultnog Scorsesovog filma iz 1976. godine, čije je restaurirano izdanje otvorilo 22. Sarajevo Film Festival. Na Goodridgeovo pitanje da li je on, a i ostala ekipa, mogla pretpostaviti kakav će status film TAKSIST zauzeti u filmskoj umjetnosti, De Niro je izjavio da je njihova jedina vodilja bio scenario u koji su svi vjerovali. A sve što je uslijedilo, bilo je apsolutno iznenađenje. Iako, naglasio je glumac, svaki važan film u bliskoj je vezi sa društvenim kontekstom. Ako je stvarnost puna nasilja, ako je seksualnost dominantna tema, onda je i film takav. Veličina TAKSIST-e je u tome što on govori

o društvu kakvo jeste (tada), ali i onom kakvo će biti (danas). Goodridge nije mogao ne spomenuti sjajnu sposobnost De Nirove glumačke transformacije, na što je uslijedio skroman odgovor da on uvijek pokušava otići što je moguće dalje u poistovjećivanju sa svojim likovima. Kada je riječ o njegovom

rediteljskom radu, najviše je bilo riječi o filmovima "Priča iz Bronksa" i "Dobri pastir". A od svojih mladih kolega De Niro je istaknuo rad: Matta Damona, Leonarda di Capria, Sean Penna i Bena Afflecka. Važna tema razgovora bilo je i stanje u filmskoj industriji Hollywooda, koje se bitno promijenilo od zlatnih 70-tih godina , kada je bila važna

sama ideja za film. Danas, opet, u filmskim studijima glavni kriterij je čista isplativost nekog filma. Razgovor je završen jednom sjajnom najavom. Naime, De Niro je otkrio kako će se u najnovijem ostvarenju naći zajedno sa Al Pacinom. Riječ je o filmu "The Irishman", čiju režiju potpisuje, a ko drugi do Martin Scorsese.

“Kafa sa...” sa Stephenom Frearsom Na Festivalskom trgu će danas od 11:00 do12:00 sati biti upriličen razgovor sa rediteljem Stephenom Frearsom, u okviru programa “Kafa sa...”. Razgovor će moderirati Nick

James. Posjetitelji će imati priliku razgovarati s rediteljem o njegovom filmu NESLAVNO SLAVNA FLORENCE, koji je prikazan u okviru programa Open Air.

DOCUCORNER Live Forum Od 14. do 20. augusta gosti Sarajevo Film Festivala će moći sudjelovati u DOCUCORNER Live Forumu, gdje će imati priliku razgovarati s filmskim profesionalcima, članovima žirija, glumcima, novinarima i programskim selektorima širom svijeta. Live Forum tematski pokriva različita pitanja iz oblasti ljudskih prava.

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.

Coffee with ... Robert De Niro

Once upon a time, one believed in the idea of film, while today one believes only in how much the idea is worth The recipient of the Honorary Heart of Sarajevo - Life Achievement Award Robert De Niro, kickstarted this year’s program “Coffee with…”. In the National Theater, he talked with distinguished film critic and journalist Mike Goodridge about his rich acting, directing and producing career. In a completely full hall, the interview was attended by festival audience, many media representatives, and participants in the Talents Sarajevo Program. The interview started, how else, with question about the Scorsese’s cult movie from 1976, whose restored edition had opened the 22nd Sarajevo Film Festival. When asked by Goodridge if he and the rest of the crew could have ever anticipated what status the film Taxi Driver would take in the film art, De Niro said that their only driving idea had been the script they all believed in. And everything that had followed was a complete surprise for them. Although, the actor said, every important film is closely related to its social context. If the reality is full of violence, if sexuality is a dominant subject, the film is the same way. The film Taxi Driver is great because it described society as it was (then), but also as it would be (today). Goodridge could not but mention De Niro’s extraordinary ability of acting transformation, to which he received a modest response by De Niro that he had

always been trying to go as far as possible to identify with his characters. Speaking of De Niro’s directing career, they talked about films A Bronx Tale and The Good Shepherd. Of his younger colleagues, De Niro mentioned the work of Matt Damon, Leonardo di Caprio, Sean Penn and Ben Affleck. An important topic of conversation was the situation in film industry in Hollywood that has changed a lot since the

Golden Seventies of American film, when the idea of film was what mattered. While today, in contrast, the main criteria for film studios is the bottom line, the return on investment. The interview finished with an excellent announcement. De Niro disclosed to the festival audience that he is going to appear in a new movie with Al Pacino. It is “The Irishman”, to be directed by, who else, but Martin Scorsese.

Sarajevo Film Festival Nagrada publike igrani film / Sarajevo Film Festival Audience Award - Feature 1. Neslavno slavna Florence / Florence Foster Jenkins 4.72 2. Taksist / Taxi Driver 4.52 3. Akvarijus / Aquarius 4.12 Sarajevo Film Festival Nagrada publike dokumentarni film / Sarajevo Film Festival Audience Award - Documentary 1. Scream for Me Sarajevo / Scream for me Sarajevo 4.98 2. Sonita / Sonita 4.64 3. Korida / Korida 4.47 Dnevna nagrada publike kod / Daily Audience Award Code: 07146

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

Dječiji program – Mini arena

NEDJELJA, 14.8.2016.

Dječiji program

Priča o sestrinskoj ljubavi Tinejdžerski problemi Čudovištance Molly (Švicarska, Njemačka, Švedska, 2015) Režija: Ted Sieger, Michael Ekblad, Matthias Bruhn Uloge: Sophie Rois, Gerrit Schmidt-Foß, Judy Winter...

Gospođica Nemoguća (Francuska, 2016) Režija: Emilie Deleuze Uloge: Léna Magnien, Patricia Mazuy, Philippe Duquesne...

Čudovište Molly je oduvijek željela mlađeg brata ili sestru, a sada je taj trenutak napokon stigao. Dok se njeni roditelji spremaju za odlazak na otok na kojem se rađaju sva čudovišta, Molly vrijedno pravi poklon za bebu. Međutim, otkrivši da su roditelji zaboravili ponijeti kapu koju je spremila za novog člana porodice, Molly odlučuje poći u nezaboravnu avanturu koja će je odvesti daleko od njenog doma.

Film prati priču o Aurori, trinaestogodišnjoj djevojčici kojoj se život svakim danom čini sve nepodnošljiviji. Dok pokušava biti suprotna ličnost od svoje majke, roditelji se stalno ljute na nju, a u školi se susreće sa novim profesorom francuskog jezika. Jednog dana Aurora prihvati poziv da se priključi bendu čime se odnosi sa ljudima oko nje dodatno kompliciraju.

TeenArena

U potrazi za istinom April i nevjerovatni svijet (Francuska, Belgija, Kanada, 2015) Režija: Christian Desmares, Franck Ekinci Uloge: Marion Cotillard, Philippe Katerine, Jean Rochefort...

U Parizu 1941. godine par naučnika koji radi na serumu nepobjedivosti misteriozno nestaje. Deset godina kasnije, njihova odrasla kćerka April nastavlja raditi na projektu svojih roditelja da bi spasila bolesnog mačka. Nakon što otkriva detalje vezane za otmicu roditelja, April odlučuje krenuti u opasnu avanturu sa

Pretpremijere - Narodno pozorište Sarajevo Dnevnik mašinovođe (Srbija, Hrvatska, 2016) Režija: Miloš Radović 22:30 sati

BH Film - Multiplex Cinema City Dokumentarni 1, 12: 30 sati Kako sam postala ti (Bosna i Hercegovina, 2015) Režija: Ivana Živković Ja sam Adnan i neću vas razumjeti (Bosna i Hercegovina, 2015) Režija: Adnan Smajić Lebdenje po nebu (Bosna i Hercegovina, Švedska, Iran, 2015) Režija: Bahareh Midhadi Život poslije života (Bosna i Hercegovina, 2015) Režija: Sanja Jokić Mogao bi da bude film (Bosna i Hercegovina, Makedonija, 2015) Režija: Kumjana Novakova Ono ko sam i sve što imam, svaki dan nosim

prijateljem Juliusom i mačkom Darwinom kako bi

konačno pronašla istinu o nestalim roditeljima.

(Bosna i Hercegovina, Švedska, 2015) Režija: Emily Norling Neobičan gost (Bosna i Hercegovina, 2015) Režija: Nisvet Hrustić Dokumentarni 2, 16:45 sati My Love-Li Sister (Bosna i Hercegovina, Holandija, Kina, 2015) Režija: Ena Omerović Grad Slonova (Njemačka, Austrija, Bosna i Hercegovina, 2015) Režija: Marko Mijatović Topa i Arči (Bosna i Hercegovina, 2016) Režija: Vesko Kadić BH Film - igrani, dugometražni Sarajevske ruže (Velika Britanija, Bosna i Hercegovina, SAD, 2015) Režija: Roger M. Richards 20:00 sati Život cvijeća (Bosna i Hercegovina, SAD, 2016) Režija: Jimmy Bontatibus 22:00 sati

NEDJELJA, 14.8.2016.

FESTIVALSKI BILTEN

NEDJELJA, 14.8.2016.