Bilten 25. Sarajevo Film Festivala #5 by Sarajevo Film Festival

“Otvorena vrata” i “Take Me Somewhere Nice” u konkurenciji za Srce Sarajeva

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

Dobitnik Zlatne palme film „Parazit“ prikazan u programu Open Air Film koreanskog redatelja Bong Joon-Hoa „Parazit“ sinoć je prikazan u okviru programa Open Air. Ovogodišnji laureat Cannes Film Festivala ispunio je Ljetno kino Raiffeisen do posljednjeg mjesta. Ovo je Joon-Hoaov sedmi cjelovečernji film, u kojem nam reditelj donosi priču o četveročlanoj porodici Ki-taek. Mada blage prirode i veoma bliski, svi u porodici su nezaposleni, te je uspješna budućnost samo nešto o čemu mogu sanjati. Nakon što Ki-woo (sin/brat) biva preporučen za posao privatnog tutora u bogatoj obitelji Park

UrednicA:

Lejla Kalamujić

Novinari:

Marinela Domančić, Namir Ibrahimović, Segor Hadžagić, Dario Bevanda, Emina Šehić,

Emina Kovačević Emina Adilović Oficijeni fotografi:

Senad Gubelić, Amer Kuhinja, Adi Kebo, Dženan Kriještorac, Admir Kuburović,

od strane prijatelja, studenta na prestižnom univerzitetu, nadzire se tračak nade za boljim sutra obitelji Ki-taek. Ipak, Ki-woo ne želi stvari prepuštati sudbini, te kreće smišljati plan kako i ostale članove svoje porodice zaposliti u kući Parkovih. Bong Joon-Ho u filmu „Parazit“ radi pažljivu disekciju suvremenog (koreanskog) kapitalističkog društva, prikazujući, na izrazito zabavan i bizaran način sve sličnosti i razlike među društvenim staležima, te uloge koje svaki od njih igra u cjelokupnom ekonomskom poretku.

Admir Dervišević, Yasin Akbas Edin Salihić Izbor i obrada fotografije:

Fatih Er

Prevod:

Sabina Nikšić,

Emina Čaušević Azra Čaušević Dizajn:

BOOM Produkcija

DTP:

Zorica Pandžić

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

Tim Roth dobitnik nagrade Počasno Srce Sarajeva Britanski glumac Tim Roth primiti će nagradu Počasno Srce Sarajeva za svoj izniman doprinos filmskoj umjetnosti. Nagrada će mu biti uručena na ceremoniji koja će se održati 20. augusta u 20:30 u Ljetnom kinu Raiffeisen. Roth će prethodno prošetati Crvenim tepihom Sarajevo Film Festivala, a u 18:00 održat će Masterclass u kinu Meeting Point. Tim Roth je rođen u Londonu, a trenutno prebiva u Los Angelesu. Izgradio je karijeru igrajući nezaboravne likove u nizu nezavisnih filmova. Kako je od najranijih dana posvećen umjetnosti, Roth je proveo mladost pokušavajući postati kipar i slikar. Međutim, kada se iz šale prijavio na audiciju za jednu srednjoškolsku predstavu i dobio ulogu, otkrio je da istinski voli glumu. Po završetku srednje škole upisuje dramske studije u Londonu. Počeo je graditi karijeru u pozorištu, a svoju prvu filmsku ulogu ostvario je u kontroverznom TV filmu „Made in Britain“ koji je osvojio nagradu Prix Italia. Odmah nakon toga dobija jednu od glavnih uloga u filmu Mikea Leigha U „Međuvremenu“. Roth je nastavio nizati uspjehe ostvarivši uloge u više od petnaest filmova i TV drama uključujući ulogu u filmu „Meta“ Stephena Frearsa, za koju je osvojio Nagradu Standarda za najboljeg debitanta, kao i uloge u filmovima „Kuhar“, „Lopov“, „Njegova žena i njen ljubavnik“ Petera Greenawaya, „Rosencratz i Guildenstern su mrtvi“ Toma Stopparda i „Vincent i Theo“ Roberta Altmana u kojem je glumio Vincenta Van Gogha. Tim je odrastao uz američke filmove poput „Taksiste“ i „Ulica zla“, te je oduvijek sanjao o odlasku u Sjedinjene Države, zbog čega je bez oklijevanja prihvatio poziv da u Americi promoviše film „Vincent i Theo“. Nedugo potom trajno se seli u Sjedinjene Američke Države gdje nastavlja igrati u nezavisnim filmovima. Svjetsku slavu stekao je ulogama u filmovima Quentina Tarantina „Psi iz rezervoara“ i „Pakleni šund“, koji je osvojio nagrade Zlatni globus i Oscar za najbolji originalni scenarij. Zbog njegove uloga u filmu „Rob Roy“ slavljen je kao jedan od najboljih filmskih negativaca u istoriji, a ona mu je donijela i nominacije za nagrade Zlatni globus i Oskar za najboljeg sporednog glumca. Igrao je i u filmovima „Srce tame“, „Mala Odessa“, „Četiri sobe“, „Svi kažu volim te“, „Kaos“, „Legenda o pijanistu“, „Iskupljenje“, „Funny games“, „Nevjerovatni Hulk“ i mnogim drugim.

U skorije vrijeme igrao je u filmu „Slomljena“ – koji je 2012. osvojio nagradu BIFA za najbolji britanski nezavisni film, a Timu je donijeo nominaciju za nagradu za najboljeg glumca. Film „Čovjek kad je najteže“ je nominovan za nagradu Independent Spirit za najbolji film, dok je Roth nominovan za istu nagradu u kategoriji najbolji glavni glumac. Igrao je i u filmu „600 milja“, koji je predstavljao je Meksiko u konkurenciji za nagradu Oscar za najbolji film na stranom jeziku 2015. Odigrao je jednu od glavnih uloga u osmom filmu Quentina Tarantina „Mrska osmorka“. Debitirao je kao reditelj sa fascinantnim filmom „Ratna zona“, zasnovanim na knjizi Alexandera Stuarta, za koji je dobio izvanredne kritike. U filmu je jednu od glavnih uloga odigrao Ray Winstone, a premijerno je prikazan 1999. na Filmskom festivalu Sundance, a potom i na festivalima u Cannesu i Torontu.

Roth je igrao i u seriji „Laži mi“ koju su Imagine Entertainment i Brian Grazer producirali za Fox. U seriji je igrao vrhunskog naučnika i pionira istraživanja u području detekcije laži. Također je ostvario ulogu u seriji od tri dijela, „Klondike“, inače prvoj seriji kanala Discovery, čij je izvršni producent Ridley Scott, u BBC-jevoj dramskoj seriji u tri epizode „Tajna kuće na broju 10“, u kojoj je igrao ozloglašenog serijskog ubojicu Johna Christieja, te u BBC-jevom TV filmu REG, koji je nominovan za Međunarodni Emmy. Trenutno igra u seriji „Metalna zvijezda“ televizijskog kanala Sky Atlantic, koja je trenutno u svojoj trećoj sezoni. Nedavno je ostvario ulogu u igranom filmu „Luce“, u kojem je nastupio uz Naomi Watts i Octaviju Spencer. Uz Clivea Owena odigrao je jednu od glavnih uloga u filmu „Pjesma od imena“ u produkciji Sony Pictures Classics, koji će premijerno biti prikazan na Torino Film Festivalu u septembru ove godine.

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

Takmičarski program - igrani film

Dobar ili loš policajac Heidi (Rumunija, 2019) Režija: Catalin Mitulescu

Uloge: Gheorghe Visu, Catalina Mihai, Octav Costin, Gabriel Zaharia, Bogdan Dumitrache, Cristian Bota, ...

Dobitnik Srca Sarajeva za najbolju mušku ulogu u filmu „Psi“ iz 2016, Gheorghe Visu ponovo je u konkurenciji. U filmu Cãtãlina Mitulescua „Heidi“ igra policajca Mihana Visua kojem je posao jedina preokupacija i koji čini sve, čak i više nego što policijska služba traži, da pronađe, a kasnije i spasi dvije nestale djevojke. Krećući se dobro poznatim predgrađima, razgovarajući sa ljudima koje dobro poznaje, on pronalazi jednu od dvije (Heidi) i pokušava riješiti njen status, spasiti je od moguće trgovine ljudima i prostitucije. Preuzimajući na sebe teret i misleći da zna šta Heidi stvarno želi, policajac dodatno zakomplikuje poziciju djevojke koja više nije prihvaćena nigdje. S druge strane, djevojka koristi svoje tijelo kako bi dobila od muškaraca to što želi ili makar ublažila svoju tešku situaciju. Spremna je da se prepusti muškarcima da odlučuju o njenoj sudbini i da, svjesna postojećih

problema, bude upletena u onaj najmanji i najbezbolniji. U društvu koje je korumpirano, gdje se trgovina ljudima odvija skoro javno, moral nema šta tražiti – vrijednosti se ne propituju niti izgrađuju, natruhe humanosti dovoljne su samo da odaju privid poštenog društva. Gdje pravo ne zna kako da pomogne ljudima, pravda kojom upravlja samo jedan čovjek postaje razarajuća za mnogo pojedinaca, posebno marginaliziranih. Film počinje tako što policajac Mihan posjećuje kćerku na njenom radnom mjestu i donosi joj poklon; formalan razgovor, isprazna komunikacija govore o nikad uspostavljenom iskrenom odnosu oca i kćerke. Nije siguran da li u Heidi vidi svoju kćerku o kojoj bi brinuo, ili ženu s kojom bi se prisnije povezao. Radi i kad skine svoju policijsku uniformu, patrolira gradom i u kćerkinom, a ne službenom, autu i nema ničega što bi ga držalo u stanu. Bezdomnost policajca i njegovo uplitanje u rutinske

odnose zajednice u predgrađu izazvat će tragične posljedice, no pitanje je da li će to imati ikakvog uticaja na nastavak njegove službe i njegovog života. Namir Ibrahimović

obim gradiva iz kojeg će biti ispitni zadaci, raspriča se i pozove ih u svoj stan. Preuzimajući ulogu profesora i u neformalnom druženju, uvaženi ekonom propituje njihovo znanje iz filma, muzike, popularne kulture općenito, podsmijava se njihov filmskim preferencijama (Avatar, Titanic) te traži da Mo prepriča radnju „Avatara“. Organizuje i kviz u poznavanju filma kojeg same izaberu iz njegove kolekcije. Dok čekaju večeru i piju vino, profesor je sve neposredniji u kontaktu sa studenticama i počinje zbližavanje. Još kada shvate da za-

jedno mogu odsvirati i otpjevati „She Lost Control“ od Joy Divisiona, više se povežu. Mreža koju profesor plete nevidljiva je za Mo i kad shvati, bit će prekasno. Znanje i zvanje koje ima, nije dovoljno profesoru da ne iskorištava svoju poziciju moći i da preko studentica koje očajno žele položiti ispit, održava i hrani vlastite nagone. Sva kolekcija koju ima nije mu dovoljna da popuni vlastiti život; ni iz jednog filma iz bogate kolekcije nije naučio ništa o humanosti. Može li ekonomist uopće biti human? Namir Ibrahimović

U raljama profesora Mo (Rumunija, 2019) Režija: Radu Dragomir Uloge: Razvan Vasilescu, Dana Rogoz, Madalina Craiu

Mo (Monica) i Vera studentice su ekonomije. Kako nemaju dovoljno znanja da polože predstojeći ispit, planiraju prepisivati. No, tokom ispita to primijeti profesor i izbaci Mo iz amfiteatra, nakon što joj oduzme telefon. Vera izađe za njom. Novi ispit je sutra; malo je vremena za učenje, dovoljno za uvježbavanje prepisivanja kod studenta koji na početku nevoljko, a kasnije vrlo rado objašnjava svoje male tajne velikog prepisivanja – cilj opravdava sredstvo. Dvije prijateljice znaju da će biti pod prismotrom i da Vera mnogo rizikuje jer joj od uspjeha na ispitu zavisi i stipendija. Noć za učenje je pred njima, ali one koriste vrijeme da stupe u kontakt s profesorom i da Vera dobije natrag svoj telefon. Nalaze ga u baru i traže dopuštenje da i sutra pokušaju polagati. On s njima počinje razgovarati, čak smanji i

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

U fokusu

(Ne)vjeruj policajcu Zviždači (Rumunija, Francuska, Njemačka, 2019) Režija: Corneliu Porumboiu Uloge: Vlad Ivanov, Catrinel Marlon, Augustí Villaronga, Cristóbal Pinto, Sergiu Costache, Antonio Buíl

Dobro poznato rediteljsko lice sarajevskoj publici, Corneliu Porumboiu donosi svoj novi film – Zviždači, špijunsku dramu koja je bila u konkurenciji takmičarskog programa ovogodišnjeg festivala u Cannesu. Od početka do kraja film publiku drži u stanju napetosti, gdje nije jasno ko radi za koga, ko govori istinu, ko s kim sarađuje, a sve to kako bi se otkrilo mjesto ogromnog novca koji je sakrio Zsolt, važna čivija u mafijaškoj organizaciji. Cristi, policajac u poodmakloj policijskoj karijeri, sin nekadašnjeg uglednog člana Komunističke partije, glavni je protagonist; njegovu pomoć treba i policija i mafija te on balansira očekujući da će se sve završiti najbolje po njega. Kada Gilda, femme fatale, glumeći skupu prostitutku, ponudi saradnju za spašavanje zatvorenika Zsolta, Cristi i ne sluti šta će sve morati uraditi kako bi opravdao dobijeni novac i ostao blizu žene

koja ga fascinira: između ostalog, mora naučiti pričati zviždukom, jezikom sporazumijevanja sa španskog ostrva La Gomera koji u osnovi ima samo 2 vokala i 4 konsonanta. Svjestan da ga policija prati, da imaju instalirane kamere u njegovom stanu, on pokušava odglumiti moralnog policajca. No, opčinjenost Gildom svaku glumu čini smiješnom i on ubrzo priznaje da je u kontaktu s mafijom i pokušava se nagoditi sa Magdom, svojom šeficom u policiji. Naime, rado bi isporučio mafijaškog šefa Kika, otkrio mjesto sakrivenog novca ako dobije imunitet. S druge strane i Kiku obećava da će pomoći u oslobađanju Zsolta.

Dvostruka igra prevelik je zalogaj za Cristija i on više nije siguran da će se spasiti. Više ni sam ne zna za koga stvarno igra, samo mu je važno da preživi završni krešendo. Porumboiu je izmiješao vremenske sekvence u filmu, naracija nije linearna i potrebno je pažljivo gledati kako bi se uhvatili svi detalji filmske priče koje autor nudi. Rumunjski reditelj odmakao je svoju poetiku od slavnog 12:08 Istočno od Bukurešta (film koji je otvorio SFF 2006. godine), od komedije pada komunizma ka špijunskom trileru s odličnom pričom i vrhunskom produkcijom.

Namir Ibrahimović

Takmičarski program – dokumentarni film

Mudra filozofija života Kraljica Lear (Turska, 2019) Režija: Pelin Esmer

„Kraljica Lear“ višestruko nagrađivane Turkinje Pelin Esmer imat će svjetsku premijeru na 25. Sarajevo Film Festivalu. Skoncentrirana na putujuću kazališnu družinu iz sela Arslanköy redateljica prati kombi kojim kreću na malu turneju kroz živopisne turske krajeve. Glumice su netipične žene – vesele, samosvjesne i oslobođene stega tradicije i patrijarhata – kakvima žele učiniti i svakog pojedinca u publici. Fatma, Zeyneb, Ümmü, Çennet i Behiye uživaju glumeći ništa manje nego Shakespeareov komad „Kralj Lear“ na vrlo osoben način. Glumice su ujedno agitatorice, reklamne agentice, glasnogovornice, plesačice, filozofkinje, kuharice i savjetodavke koje za putujuću trupu rade sve što treba, jedino ne voze kombi (to čini voditelj trupe, jedan od nekolicine muškaraca u skupini). Njihov kralj zapravo je kraljica, Fatma, prerušena u muškarca uz pomoć nacrtanih brkova i muške odjeće. Ženice su predivne kako u ozbiljnoj, naivnoj, dobroćudnoj glumi tako i u razgovorima koje

vode sa potencijalnom publikom koju ne samo da nastoje privući na predstavu nego često i posavjetuju o važnim životnim pitanjima. Nagluhog udovca savjetuju da se oženi, starici koja nikada nije ljubila muža sugeriraju da kuša poljubac, teško pokretne babe tjeraju na ples, mlade cure nagovaraju na školovanje, nezaposlene da se pokrenu i nađu posao a mnoge ljude koje usput sreću pozivaju da im se pridruže na pozornici. Pri tom su same najzorniji dokaz onoga što govore – one su na turneji a njihovi muževi kod kuće. Mirna, staložena kamera pomno promatra publiku i često se zaustavlja na licima i, više srednjim nego krupnim kadrovima, pravi prelijepe portrete jednostavnih, ogrubjelih seljana da bi u narednom trenutku, kada se putovanje nastavi, skakutala kao zečić zavojitim zemlja-

nim putevima, kao ptičica proletjela šumom ili smjelo zaronila u more. Ono najljepše u ovom filmu jeste prekrasna muzika koja prati družinu na putovanju. Za nju je odgovoran Bariş Diri, kompozitor sa poduljom listom filmskih uradaka u karijeri koje vrijedi poslušati. Ona ne samo da popunjava tišinu kada razgovor utihne nego ljepotom i veseljem drži gledatelja u vedrom raspoloženju i radosnom iščekivanju naredne stanice i naredne predstave. Ovo je jedan od filmova sa nedvojbenim blagotvornim dejstvom na gledatelja. Životna filozofija glumačke petorke teško da nekoga može ostaviti ravnodušnim – njihova „Kraljica Lear“ ne završava kao Shakespeareov kralj. Topla preporuka, provjerite kakav je njihov završetak. I poslušajte ih koliko god možete.

Marinela Domančić

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

Takmičarski program – dokumentarni film

Potapanje jednog vremena Još jedan odlazak (Hrvatska, 2019) Režija: Renata Poljak

Više eksperimentalni nego dokumentarni film Splićanke Renate Poljak zapravo je kombinacija snimka potapanja nekadašnjeg admiralskog broda „Vis“ i autoričine posjete izložbi „Titovi dani na Brijunima“ isprepletena osobnim promišljanjima o jednom dobu koje osjetno pada u zaborav. Brod je pripadao jugoslavenskoj mornarici i, uslijed nekorištenja, stajao je zapušten i propadao dok se 2016. nisu dosjetili da bi ga mogli potopiti i od njega napraviti turističku atrakciju roniocima. Nekadašnji mornarički ponos danas spava u morskim dubinama koje su ga brzo i lako progutale. Služi kao podvodna zanimacija za turiste koji posjećuju Brijune. U svjetlu društvenih promjena koje se dešavaju od devedesetih na ovamo, „Vis“ je ozbiljna metafora propasti i potapanja jednog vremena koje ne samo da je prepušteno zaboravu nego se i dodatno namjerno potapa što dublje. Vrijeme kada je Jugoslavija, ponosna na svoju politiku neratovanja i zalaganja za mir u svijetu, bila među začetnicama Pokreta nesvrstanih na isti se način obezvrjeđuje

i gura pod tepih. To doba ostaje samo dio filmskih i audio zapisa koji trunu u arhivama i slika sa izložbi koje malo ko posjećuje. Ciljevi Nesvrstanih, poput nacionalne borbe za neovisnost, iskorjenjivanja siromaštva, snaženja ekonomije, miroljubive koegzistencije i jednakosti pokleknuli su širom svijeta i zagubili se u vremenu i prostoru jednako kao što

Titovi govori vezani za početke Nesvrstanih odlaze u fade-out. Bez mnogo riječi, autorica ostavlja gledatelju mnoštvo materijala za razmišljanje o simbolici i daljim društvenim perspektivama. Hoćete li nastaviti razmišljati ili ćete samo izaći iz kino-sale i zaboraviti ovaj meditativni film – do vas je.

Marinela Domančić

Sajra (ne) stanuje ovdje Gomila materijala (Bosna i Hercegovina, 2019) Režija: Sajra Subašić

Sajra Subašić je porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Rođena je u Njemačkoj, gdje su roditelji našli utočište od rata. Tamo je završila studij novinarstva a sada studira filmsku montažu i bavi se različitim poslovima vezanim za film i oko filma. Kratki dokumentarni rad kojim će se predstaviti na 25. Sarajevo Film Festivalu nazvan je Gomila materijala prema općem dojmu koji je ova mlada djevojka imala nakon filmske potrage za svojim korijenima. Ljetni odlasci sa roditeljima u kuću iz koje su izbjegli, ružne uspomene na teške promjene kroz koje je prošla njihova postojbina i nemogućnost da se poveže sa vremenom i prostorom prije njenog rođenja samo su proizveli osjećaj odsječenosti i nepripadanja. Koliko god da se trudila zamisliti sobu u kojoj bi stanovala, djecu sa kojom bi se igrala, život kojim bi živjela – uspjela je samo snimiti „gomilu materijala“. Ne pomaže ni kada su snimci nesuđenog zavičaja lijepi i kadrovi poetični – ona tu ne pripada. Na putu

istraživanja svog porijekla i traženja identiteta osujećene će biti i ideje koje se usput pojave. Baš kada je pomislila da ima super ideju za snimanje, više neće moći ući u roditeljsku kuću da ju realizira. Kuća je prodana i simbolično kaže Sajri da tu svoj identitet neće naći. Kako je Sajra naratorica u svom filmu, sve što nam njen glas govori iz off-a

zapravo u mnogo čemu otkriva kakva je ona – radoznala, višestruko talentirana, nestrpljiva, puna očekivanja, željna širenja vidika, novih iskustava i znanja, lijepo se izražava... Sve su to sastavni dijelovi identiteta koji će se vremenom lijepo posložiti i iskristalizirati iz „gomile materijala“.

Marinela Domančić

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

Takmičarski program – dokumentarni film

Pravo na sve

Euforija postojanja (Mađarska, 2019) Režija: Réka Szabó

Dirnuta kako govorom povodom proslave sedamdesete godišnjice oslobođenja koncentracionog logora Auschwitz-Birkenanu u Berlinu tako i njenom knjigom „Duša stvari“, Réka Szabó nije prestajala razmišljati o Évi Fahidi. Jedina preživjela članica dobrostojeće židovske obitelji trgovaca iz Debrecina zbilja je osoba koja ostavlja snažan dojam. Iako je nagluha i tijelo ju više ne sluša kao nekad, Éva iznimno drži do svog izgleda. Čak je tetovirala obrve i očne kapke kako joj se šminka ne bi razmazivala a boje i odjevne kombinacije koje gordo nosi uvijek su složene besprijekorno. Kreativni um redateljice, plesačice i koreografkinje Réke visoko je poletio na krilima mašte zamislivši kako dostojanstvena gospođa u devedesetoj godini sudjeluje u plesnoj predstavi koja govori o njenom životu. U tren oka, dama je pristala uz tvrdnju da svako treba imati u sebi neki oblik zdravog ekshibicionizma a da ga ona ima i više nego što treba. Redateljica joj je za partnericu izabrala prekrasnu mladu plesačicu/glumicu Emese Cuhorka. Iako je generacijski među njima gotovo šest desetljeća, trebaju razviti interakciju pokreta i riječi tako da gledatelj stekne dojam da gleda Évin život. Obje su neobično otvorene i prijemčive pa se uskoro između njih, i redateljice pride, razvije odnos pun

topline i razumijevanja u kojemu uživaju sve tri žene a sigurno će uživati i gledatelji. Snimanje nastanka predstave je na visokoj umjetničkoj i ljudskoj razini – ljepota pokreta, svjetla, pogleda i riječi su jedan dio priče, drugi prestrašne traume koje je prošla a treći silna privrženost i ljubav koje se isprepletu između njih tri poput najljepšeg tkanja čije su raznobojne niti vrlo snažne i sveprisutne. Jedan dugački ljudski vijek pun jezivih i predivnih dešavanja biva ispričan i otplesan u odmjerenim porcijama. Kada riječi postanu preslabe da se njima iskažu sva osjećanja, žene se posluže rukama, nogama, tijelima, zagrljajima, poljupcima i suzama. Nema ni sekunde koju gledatelj ne može razumjeti jer se vizuelno i audi-

tivno stalno prepliću sa emotivnim i međusobno se nadograđuju. Jer, kako pukim riječima izreći gubitak 49 članova obitelji – voljenih roditelja, najdraže sestre, rodice sa malim djetetom, kako opisati euforiju prve zaljubljenosti u dvadeset osmoj godini, kako objasniti unutarnji osjećaj da nakon preživljavanja Auschwitza ima pravo na sve i može sve? Iako je u mladosti obožavala ples, Évi je ovo prva prava predstava u životu. Kada je film završen, iza sebe je imala 77 predstava ne samo u Mađarskoj nego i u Beču i Berlinu. U devedeset trećoj godini izjavila je da će nastupati dok je živa. I da, ova impresivna gospođa je još živa.

Marinela Domančić

Open Air

Rasporena svakodnevnica Šavovi (Srbija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, 2019) Režija: Miroslav Terzić Uloge: Snežana Bogdanović, Marko Baćović, Jovana Stojiljković, Vesna Trivalić

Nakon filmskog prvijenca „Ustanička ulica“ iz 2012. godine, srpski redatelj Miroslav Terzić, početkom godine je premijerno prezentirao svoj najnoviji rad „Šavovi“ na Berlinaleu. U mjesecima od izlaska film je igrao na nizu prestižnih regionalnih i svjetskih festivala te pokupio hvalospjeve publike i kritičara, za nevjerojatnu glavnu ulogu Snežane Bogdanović kao i za „najbolji scenarij u recentnoj historiji srpskog filma“ za koji je bila zadužena bosanskohercegovačka scenaristica Elma Tataragić. „Šavovi“ nam donose priču o Ani, krojačici koja je prije 18 godina izgubila sina Stefana, kada je on navodno mrtvorođen. Kako Ana nije dobila priliku vidjeti tijelo svoga sina, te je bolničko osoblje nije informiralo gdje je beba sahranjena, ona još uvijek ne želi prihvatiti da je dječak preminuo. Njena porodica, muž Jovan te kćer tinejdžerka Ivana iz dana u dan sve su više isfrustrirani njenom opsesijom za izgubljenim Stefanom. Film je baziran na istinitim događanjima iz devedesetih u Srbiji, gdje se procjenjuje da je oko 3000 novorođenčadi iz bolnica ukradeno, pod pravdanjem medicinskog osoblja da su bebe mrtvorođene. Redatelj Terzić u svom filmu razvija bujnu porodičnu dinamiku, pažljivo odmjeravajući

i tempirajući kadrove te oslanjajući se na zvukova ili njihov nedostatak, s ciljem da pobudi osjećanja boli, gubitka i traume kada je to istinski najpotrebnije. Tu je svakako i scenarij, koji se usuđuje hrabro prodrijeti i razumjeti samu traumu s kojom se protagonistkinja i njena porodica nose. Film „Šavovi“ je osvojio nagradu žirija Europa Cinemas za najbolji film u Panorama sekciji ovogodišnjeg Berlinale Film Festivala kao i nagradu FIPRESCI Međunarodnog filmskog festivala u Beogradu FEST, te nagradu za najbolji scenarij Pula Film Festivala. Redatelj Miroslav Terzić, glavna glumica Snežana Bogdanović kao i ekipa filma prisustvovat će ovogodišnjem SFF-u, te će održati i razgovor o filmu u sklopu programa „Kafa sa …“.

Arman Fatić

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

TAKMIČARSKI PROGRAM - STUDENTSKI FILM, NORVEŠKA FILMSKA ŠKOLA, IZVAN KONKURENCIJE

Sličnosti i razlike Sarine intimne ispovijesti (Norveška, 2018) Ženski čopor (Norveška, 2018) Živio Løten! (Norveška,2018) Režija: Emilia Blichfeldt, Fanny Ovesen, Teresie Fant

U okviru Takmičarskog programa – studentski film danas će u 11:30 u Art kinu Kriterion – House of Shorts biti upriličena specijalna projekcija diplomskih filmova studentica sa gostujuće akademije - Norveške filmske škole. Prikazat će se tri kratka filma, od kojih je jedan dokumentarni. Gostujuća akademija Norveška filmska škola se na ovogodišnjem SFF-u predstavlja sa filmovima tri mlade rediteljice, od kojih svaka ima jasne crte individualnog stila. “Sarine intimne ispovijesti” rediteljice Emilie Blichfeldt dirljiva je i duhovita studija ženstvenosti. Protagonistica Sara (Anne Sofie Wanstrup) živi u svom svijetu koji se zasniva na svakodnevnim fantazijama, izgrađenim od elemenata stvarnosti, provučenim kroz prizmu njene subjektivnosti, što dovodi do niza zanimljivih rediteljskih rješenja. Kroz otvoreni dijalog sa svojom pričajućom vulvom, Sara propituje vlastiti doživljaj sebe, svoje seksualnosti i svijeta koji je okružuje. Njena glavna nesigurnost je fizički izgled – Sara je visoka, krupnija djevojka koja se ističe spram svojih savršeno mršavih drugarica. U odrazu u ogledalu, sebe vidi kao odvratno čudovište. Međutim, na kraju ipak pronalazi ljubav i poštovanje prema sebi i shvata da je ponekad sama sebi dovoljna za sreću, nježnost i užitak. Film Fanny Ovesen “Ženski čopor” tematizira dinamiku unutar grupe djevojčica. Na rođendanskoj zabavi, u disku, na bazenu stidljiva djevojčica Ronja započinje borbu za dominaciju protiv djevojčice koja slavi rođendan. Benigna dječija igra eskalira u pravi mali anarhizam. Jedine odrasle osobe u tom haotičnom svijetu, koje imaju lice i u direktnoj su interakciji sa djevojčicama, su trudnica u bazenu i zaspali čovjek iz saune. U takvim trenucima, žudnja za dominacijom i moći koju djevojčice otvoreno pokazuju, postaje čak i zastrašujuća, čemu doprinosi vješto izrežirana i vrlo uvjerljiva glumačka igra mladih glumica Elen K. Frogner i Martine N. Hammerstad. Posljednja scena u kojoj djevojčice uzvikuju vulgarizam za vaginu savršeno je duhovit, topao i blago uznemirujući kraj ovog filma. Ova dva filma tematiziraju različite aspekte ženskog identiteta. Kao što sami naslovi otkrivaju, “Sarine intimne ispovijesti” film je o

intimi, o individualnom, o pitanjima samosvijesti o vlastitom identitetu i ženstvenosti. S druge strane “Ženski čopor” istražuje ženski kolektiv, ali iz dječije perspektive. Obje se rediteljice oslanjaju na humor, pri tom implementirajući različite vrste komičkih sredstava. Treći film koji možete pogledati kratki je dokumentarac Teresie Fant pod nazivom “Živio Løten!”. Kroz portrete dvojice mladića, Daniela i Tom-Arnea, stanovnika sela Løten, Fant otvara sliku života omladine u ruralnoj Norveškoj. Daniel i Tom-Arne žive

dva vrlo različita života. Danielov životari istovarajući smeće do improvizovanih partija kraj automobila, alkohola i tehno muzike. Tom-Arne komponuje religioznu muziku i aktivni je i najmlađi član lokalne crkve. Fragmenti njihovih života postavljeni paralelno u početku djeluju kao oštri kontrasti, apsolutne suprotnosti. Postepeno, kako likovi pred rediteljicom otkrivaju svoju intimu, i kako njihova unutarnja stanja isplivavaju na površinu kroz situacije, razlike među njima postanu zanemarive.

Emina Kovačević

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

Autori i autorice Takmičarskog programa - studentski film

Ekipa serije “Grupa”

Human Rights Day

BH Telecom BH Telecom je vodeći telekom operator u Bosni i Hercegovini, koji pruža visokokvalitetne i najsavremenije usluge iz oblasti telekomunikacija. Povodom 25. Sarajevo Film Festivala za uvažene goste i posjetioce smo nastojali dati svoj doprinos s tehnološkog, vizualnog, marketinškog i kulturnog aspekta. Na MOJA TV specijalnom kanalu pratite sva deša-

vanja uživo sa festivalskog trga i festivalske ulice, kao i na poddomeni www.bhtelecom.ba/sff, te na društvenim mrežama BH Telecoma. Naša centralna prodajna mjesta će biti otvorena za vas 24h, kao i mnogi drugi sadržaji i brojna iznenađenja kreirana specijalno za ovu priliku. Moj film. Moja priča. BH Telecom

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

Žiri Takmičarskog programa - igrani film

Ekipa serije “Senke nad Balkanom”

Program “Kafa sa ...”: ekipa filma “Jadnici”

House of Shorts: Speed - dating

Suočavanje s prošlošću: Sajam istinitih priča

DocuCorner

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

TAKMIČARSKI PROGRAM KRATKI FILM

Suočavanje sa odlascima… Simbioza (Mađarska, Francuska, 2019) Ulica Karla Marxa 12 (Gruzija, 2019) Jedna od mnogih (Sjeverna Makedonija, Belgija, 2019) Tina (Hrvatska, 2019) Posoliti, pobiberiti po ukusu (Azerbejdžan, 2019) Jama (Bosna i Hercegovina, 2019) Gospodin Košmar (Mađarska, Francuska, 2019) Režija: Nadje Andrasev, Irina Jordanie, Vuk Mitevski, Dubravka Turić, Teymur Hajiyev, Alban Ukaj, Luca Toth

Danas u 14:00 posjetitelji Narodnog pozorišta imat će priliku pogledati prvi blok Takmičarskog programa – kratki film u kojem će biti prikazao sedam filmova. Ove godine, film selekcije Takmičarski program - kratki film koji osvoji nagradu Srce Sarajeva za najbolji kratki film, kao i film koji osvoji kandidaturu za nominaciju za nagradu Europske filmske akademije (EFA) za najbolji kratki film, kvalificira se za razmatranje za nominaciju za nagrade Američke filmske akademije u kategoriji Animirani kratki film i Igrani kratki film, bez uobičajene kino-distribucije u SAD-u koju zahtijeva Američka Akademija. „Simbioza“, film redateljke Nadje Andrasev, imat će čast svojom svjetskom premijerom otvoriti ovogodišnju selekciju takmičarski program – kratki film. Animirani rad trajanja 13 minuta, prati priču prevarene žene koja se odlučuje zaputiti u istraživanje muževe ljubavnice. Njena izvorna ljubomora i ožalošćenost uskoro prerastaju u znatiželju te joj otvaraju prostor za samootkrivanje. Redateljka Andrasev, mudro propliće igru simbioze u svome filmu. Kada je u pitanju sama priča, simbioza se ogleda kroz suživot/ stopljenost protagonistkinje s njenim partnerom. Ipak, tu je još i rađanje novog suživota, onog nakon suočavanja sa sobom. Simbioza se također reflektira u vizualnom identitetu filma, koji je na rubu rukom rađenih crteža i kompjuterske animacije uz nekolicinu “živih” elemenata (fotografije, dlake) upletenim u animirani svijet. Naredni film u bloku, „Ulica Karla Marxa 12“, kratkometražni je prvijenac u režiji Irine Jordanie. Radnja filma se odvija u maloj kuhinju, u kojoj jedna žena svakoga dana u isto vrijeme priprema sebi kafu a potom poziva isti telefonski broj. Ipak, i kada se osoba sa suprotne strane javi, žena ostaje sjediti uz svoju kafu, u tišini. „Ulica Karla Marxa 12“ prikazuje raspad Sovjetskog saveza, te migraciju građana u novonastale

zemlje. Jordania svojim melankoličnim poetskim radom prezentira emocionalne posljedice procesa iseljavanja, te snagu sjećanja koje nikada je jenjava. Smještajući radnju u pojednostavljen, gotovo prazan prostor, te kombinirajući analogne video i audio snimke s mimezom istih, redateljka gradi snažan kontrast između sadašnjosti i prošlosti, prezentirajući bitan i gotovo nevidljiv problem zemalja nekadašnjeg SSSR-a. Treći film bloka, „Jedna od mnogih“ također stavlja fokus na problem migracije. U režiji Vuka Mitevskog uz scenarij i naraciju Teone Strugar Mitevski te intrigantom hand drawn animacijom, rad na apstraktan i poetičan način priča ljubavnu priču na izbjegličkoj putu. Film posvećen Lenci Zdravkin, Gabrieli Andreevskoj, Mersihi Smailović te svim drugim osobama koje su pomagale izbjeglicama na „Balkanskoj ruti“ svojim šokantnim prizorima i emotivnom pričom osjetno je baziran na stvarnim osobama i iskustvima te istinski potiče na promišljanje o surovoj migrantskoj situaciji koja vlada u regionu. „Tina“, hrvatske redateljke Dubravke Turić, s glumicom Lanom Barić u glavnoj ulozi odvija se u Zagrebu, posljednjeg dana kalendarske godine. Naslovna protagonistkinja Tina, prolazi gradom i obavlja posljednje pripreme za novogodišnje večer. Odlazi na poštu, potom iz starog, rukom pisanog rokovnika, uzima recept za sarmu... sve u želji da nanovo oživi praznične rituale svoje obitelji, koja više nije tu. Kratki film „Tina“ u svega 14 minuta trajanja, donosi besprijekorno jezivu priču o suočavanju sa sjećanjima i smrtnosti. Iz Azerbejdžana, u režiji Teymura Hajiyeva, dolazi film „Posoliti, pobiberiti po ukusu“. Film prati tročlanu porodicu: majku, sina i kćer. Mada žive

pod istim krovom, svatko od njih živi u svojoj usamljenosti. Hajiyevov u svojem radu, putem hladne kolor palete te jednostavnih statičnih kadrova, melankoličnih i usporenih sredina donosi priču o egu, samouništenju te borbi za bolji život. Film je do sada nominiran za nagradu publike na Rotterdam International Film Festivalu. „Jama“, redateljski je prvijenac Albana Ukaja s mladom glumačkom ekipom Dinom Mušanović, Igorom Skvaricom i Zlatanom Školjićem. Film prati troje mladih nezavisnih umjetnika, koji su odlučili da snime kratki filmski uradak o ratnom zločinu na lokaciji na kojoj se on odigrao. Zbog sukoba temperamenta te pod nizom nesvakidašnjih okolnosti, stvari kreću po zlu. Redatelj Ukaj, do sada poznat po svojoj značajnoj glumačkoj karijeri donosi surovu, suvremenu sliku BH društva. „Jama“ na jednostavan i efektivan način, u svega 11 minuta trajanja uspijeva pojasniti percepciju ratnog zločina iz pozicije mladih osoba koje žive u BiH danas, te novu društvena stigma koja okupira generaciju rođenu nakon rata. Posljednji film u selekciji „Gospodin Košmar“, animirani je rad u režiji Luca Totha. Film otvara rendgenski snimak muškarca koji otkriva da je čudna izraslina na njegovom grudnom košu zapravo glava sićušne osobe. Ono što slijedi, u narednih 19 minuta je rađanje te život, sićušne osobe koja je izrasla na muškarčevom tijelu. Redatelj Toth, svojim nadrealističkim animiranim filmom gradi atmosferu laganog užasa i nelagode u filmu o homoerotizmu i podvojenosti. „Gospodin Košmar“ do sada je bio nominiran za Zlatnog medvjeda te nagradu Teddy na ovogodišnjem Berlinale Film Festivalu.

Arman Fatić

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

Program Posvećeno

Nevidljivi književnici i njihove ljubavnice Žena iz susjedstva (Francuska, Poljska, Velika Britanija, 2011) Režija: Pawel Pawlikowski Uloge: Ethan Hawke, Kristin Scott Thomas, Joanna Kulig

Četvrti dugometražni igrani film redatelja Pawela Pawlikowskog „Žena iz susjedstva“ baziran je na knjizi Douglasa Kennedyja. Da je poljski redatelj bio značajno ime europske filmske scene i prije njegovog Oskarom nagrađenog djela „Ida“, najbolje pokazuje upravo ovaj rad, s nevjerojatnom glumačkom postavom koju predvode Ethan Hawke i Kristin Scott Thomas. Film prati Toma, američkog novelistu koji putuje u Pariz u želji za ponovnim susretom sa svojom kćerkom. Njegov odnos sa suprugom je teži nego ikada, a da stvari budu još gore, književnik biva opljačkan u gradskom autobusu. Završivši u udaljenom okrugu Pariza, okupljalištu emigranata, neuglednih te kriminalno sumnjivih lica, Tom mora pronaći način da dovede svoj život ponovno u red. „Žena iz susjedstva“ je rad koji pokazuje puno umijeće Pawlikowskog. Kaotični svijet protago-

niste Toma, poljski redatelj ispunjava hektičnim zvukovima ulice i melankoličnim glazbenim melodijama koje prizivaju u nebitnom književniku inspiraciju za stvaranjem. Kompleksne, lutajuće misli u filmu bivaju izvedene kroz brze i suptilne rezove te pokoji vizualni red herring.

Film obilježava kraj solidnog drugog perioda stvaralaštva, ispunjenog dugometražnim romantičnim dramama, kod Pawlikowskog, te je blaga uvertira u njegov trenutni treći period inspiriran ruskim realizmom.

dio velečasni James Cleveland, te zbor Zajednice Južne Kalifornije. Pored tima koji je bio zadužen za snimanje live albuma u crkvi se nalazilo i Oskarom nagrađeni redatelj Sidney Pollack, kojeg je Warner Brothers studio poslao da snimi video nastupa. Ipak, ono što je snimljeno prije gotovo pet decenija, postalo je dostupno Arethinim fanovima tek sada, godinu dana nakon njene smrti. „Amazing Grace“ u režiji Alan Elliotta bježi od žanrovskih kategorizacija. Ovaj film nije biografija muzičke dive, niti rad koji prati pripreme za nastanak muzičkog albuma prodavanog u milijunskom tiražu. Koliko god

jednostavno zvučalo, u pitanju je 89 minuta divno montiranih Pollackovih arhivskih materijala nezaboravnog crkvenog nastupa. Ono što čini ovaj uradak vrijednim pažnje, prije svega su trenutci nastupa koje redatelj Elliott bira da nam prikaže dublju priču o obitelji, religiji i muzici kao duševnom izričaju. Spontanost izvedbi, kratke konverzacije Arethe i kolega glazbenika između pjesama, te pokoja anegdota velečasnog Clevelanda i pastora Franklina o pjevačici božanstvenog glasa, daju uvid u okruženje u kojem se kraljica soula osjećala najsretnije te kreirala svoje najznačajnije djelo u karijeri. Arman Fatić

Arman Fatić

Open Air

Glas u koji se vjeruje Amazing Grace (SAD, 2018) Režija: Alan Elliott Uloge: Aretha Franklin

Aretha Franklin, američka pjevačica i aktivistkinja za građanska prava, započela je svoju muzičku karijeru, pjevajući gospel kao dijete u New Bethel baptističkoj crkvi u Detroitu, gdje je njen otac bio pastor. Popularna pjevačica je stekla titulu kraljice soula tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a neke od njenih najpoznatijih pjesama svakako su “I Say a Little Prayer", “(You Make Me Feel Like) A Natural Woman”,“Respect” i Think”. Iz mnoštva značajnih ostvarenja u karijeri, ono što se izdvaja svakako je 18 osvojenih Grammy nagrada kao i čast da bude prva žena koja je upisan u Rock and Roll Hall of Fame. Najprodavaniji album u karijeri Franklin bio je dvostruko platinasti rad „Amazing Grace“, gospel nastup uživo sniman tijekom dvije noći 1972. godine u baptističkoj crkvi New Temple u Los Angelesu. Koncerte je predvo-

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

ZAŠTITA BUDUĆNOSTI

Vrste privatne zaštite koje nudimo su: ﬁzička zaštita tehnička zaštita dojavno-operativni centar intervencijski timovi transport novca sigurnosni inženjering zaštita manifestacija sistemska sigurnosna rješenja.

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

Kinoscope

Britka i cinična filmska poslastica Sinonimi (Francuska, Izrael, Njemačka, 2019) Režija: Nadav Lapid Uloge: Tom Mercier, Quentin Dolmaire, Louise Chevillotte

Nadav Lapid, zasigurno jedna od vodećih zvijezda svjetske kinematografije koji je pažnju filmske javnosti stekao filmovima „Policajac“ i „Učiteljica“ (koji je nedavno doživio i svoj holivudski remake), svojim najnovijim bizarnim ostvarenjem s elementima političke satire, farse, groteske, parodije i crne komedije, vrlo lako bi mogao podijeliti istu. Nadiv Lapad svoju britku, ciničnu oštricu okreće protiv svoje domovine Izraela, ali pošteđeni nisu ni francuska kultura ni konvencije tzv. art filma. U uvodnoj sceni vidimo mladog muškarca koji luta ulicama Pariza u potrazi sa skloništem. Nalazi ga u predivnoj staroj zgradi sa napuštenim stanom koji gleda na obalu Sene. Međutim, dok se tušira njegove stvari bivaju ukradene i on se, u grotesknoj sceni, trčkaranja po stubištu, zamalo smrzne. Spašava ga tipični pariški, buržoaski par – pisac Emil i oboistica Caroline. Saznajemo da se junak zove Yoav i da je pobjegao iz Izraela – zemlje koju smatra „odvratnom, odbojnom, opscenom i vulgarnom“ (otud i naziv filma Sinonimi), kao

i da se zauvijek želi odreći izraelskog državljanstva i hebrejskog jezika. Emile i Caroline ga opskrbljuju novcem i veoma šik pret-a-porter kaputom boje senfa, kojeg Lapid naglašava kao ironični, kostimografski elemenat ismijavanja intelektualne boemštine i hipsterskog buntovništva karakterističnog za francuski art film. Yoavova borba za francusko državljanstvo puna je bizarnih momenata: susreti sa izraelskim agentima ismijavaju mačoizam njegove domovine, a neke scene poput plesa u

disku uz pjesmu „Pump up the Jam“ čisti su filmski groteskni kabare. No, ma koliko Yoav nastojao pobjeći od svog identiteta i jezika, uvijek se vraća na njega uz istu dozu bizarnog i crnohumornog (osobito u sceni kada fotograf tjera Yoava da izgovara opscenosti na hebrejskom). Lapidov film možda neće zadovoljiti širi sloj publike, ali filmski sladokusci će apsolutno uživati u anarhičnom, karnevalesknom ismijivanju svega i svačega.

tjelesnost, bez lica i identiteta, što kumulacijom zaista postiže željeni efekt – kao da su tijela nekom silom primorana biti tu i igrati baš tu igru. No, stiče se dojam da je Tulli ipak morala kontrapunktirati nečim kako bi poenta na kraju bila jača i izražajnija. Da je heteronormativnost ideološki, društveni, politički i ekonomski konstrukt, znamo još od čuvenih djela američke teoretičarke Judith Butler, ali ipak ostaje pitanje šta je s egzistencijom svih onih marginaliziranih

grupa i uopšte svih pojedinaca koje se ne osjećaju „normalno“ unutar rigidnih granica heteronormativnih ideja spolnog i rodnog identiteta. Najvažnije pitanje nažalost ostaje na margini, ali i pored toga „Normal“ je snažan dokumentarac koji plijeni svojom savršenom kompozicijom kadra i fotografijom koja uspijeva uloviti atraktivan, neobičan i ideološki čist ugao i pogled na jedno od najvažnijih pitanja savremenog zapada.

Segor Hadžagić

Kinoscope Real

On, Ona, Ono … Normal (Italija, Švedska, 2019) Režija: Adele Tulli

Pitanja spolnosti, rodnog identiteta i heteronormativnosti nalaze se u zenitu zapadne samosvijesti i redateljica Adele Tulli u svom jednosatnom dokumentarcu bira najjednostavniji put kako bi ispitala društvene i ideološke instrumentarije oblikovanja šta trebamo da smatramo „normalnim“ kada su u pitanju On, Ona ili Ono. „Normal“ prikazuje nekoliko vinjeta-edita koji su naizgled arbitrarno odabrani (kao npr. prikazivanje fabrike u kojoj se prave igračke za djevojčice i dječake, vježbe u parku za trudnice, pitanja zašto dječaci više vole fudbal od djevojčica, moto-trke za dječake gdje se od najranijeg doba djeca podvrgavaju najstrožoj disciplini i radnoj etici itd.), no na samom kraju, scenom istospolnog vjenčanja, film dobija svoju tačku na i. Umjetničku osovinu filma čini postavka kadra u kojoj su prikazani likovi kao puka

Segor Hadžagić

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

Razgovor s učesnicima Talents Sarajevo Osnovan u suradnji s Berlinskim međunarodnim filmskim festivalom i Berlinale talentima, u posljednjih dvanaest godina, Talents Sarajevo postalo je središte susreta i obuke ambicioznih filmskih profesionalaca iz jugoistočne Europe. Njih 64 trenutačno marljivo rade i uče nove stvari na 25. izdanju Sarajevo Film Festivala, a mi smo im se jučer odlučili pridružiti za vrijeme doručka i saznati nešto više o ambicijama kao i poteškoćama mladih filmskih radnika danas. Zajednička nit, svih sudionika, doimalo se da su neprikosnoveni entuzijazam, ljubav ka filmu te nevjerojatna sposobnost pripovijedanja. Tako je Baran Can Eraslan glumac iz Turske s nama podijelio svoju zanimljivu priču o karijeri. Počeo sam s uličnim pozorištem, za jednu teatarsku grupu u Ismiru, mom rodnom gradu. Tu su nas imali priliku vidjeti svi, od vrsnih kulturnjaka, preko turista sve do ljudi koji nikada u životu nisu imali priliku gledati predstavu u pozorištu. Bio sam izrazito mlad, imao svega dvanaest godina i tu sam se zadržao skoro šest godina. Znao sam da je gluma moj život stoga sam upisao akademiju u Ankari, potom dobio priliku da glumim i u Istanbulu, i sada sam tu, svojim trudom i radom našao

sam se u nekolicini odabranih na Talents programu. Kada smo ih pitali kako su saznali za Talents program, odgovori su se uglavnom kretali u istome pravcu, njihovi prijatelji ili suradnici su imali priliku da posjete Sarajevo Film Festival te prepoznali su potencijal ovoga programa te ih posavjetovali da apliciraju. Neki od njih su i sami imali priliku ranije posjetiti Sarajevo, a mladom redatelju Denizu Teleku, ovaj grad i festival su postali i velika ljubav, te karijerna prekretnica nakon posjete prošle godine. Karijeru sam počeo kao glumac, mada sam oduvijek želio režirati vlastiti film. Tek kada sam otkrio da me ta želja ne napušta, počeo sam otkrivati da je to ustvari moj poziv. Taj film o kojem sam sanjao, snimio sam prošle godine. Da budem iskren, nisam pretjerano razmišljao o distribuciji, , The Gentle Sadness of Things snimio bio je moj projekt iz strasti. Ipak, aplicirao sam na nekoliko festivala, i Sarajevo Film Festival mi je prvi odgovorio. Tako je film imao svjetsku premijeru u sklopu programa Studentski Takmičarski film, nakon čega je uslijedila izrazito uspješan festivalski život mog filma. Talek dodaje i da očekuje znatan dodatni napredak u svojoj karijeri nakon ovogodišnjeg programa Talents.

Dok većina sudionika Talents Sarajevo programa želi jednog dana dobiti priliku da posjeti Berlinale, bugarski redatelj Vladimir Petev, sudjelovao je u programu Berlinale Talents prije nekoliko godina. S nama je odlučio podijeliti koje to sličnosti i razlike on vidi između dva programa. Ja sam različit! Šalim se… U Berlinu, sam bio veoma mlad, i sjećam se da me je čitav program potakao na učenje, te do neke mjere i razvio kao redatelja. Danas, tu u Sarajevu imam dojam da će mi radionica biti od mnogo više koristi, jer imamo priliku sudjelovati na događajima Cinelink-a i upoznati niz sjajnih kolegica i kolega iz regiona s kojima ću zasigurno surađivati u budućnosti! Pored niza Masterclass-a, individualnih dnevnih radionica, predavanja kao i obaveznih filmskih projekcija, talenti ipak uspijevaju naći i malo vremena za odmor i gledanje filmova. Gruzijski filmski kritičar Alexander Gabelia podijelio je svoja iskustva festivala: Mnogo mi se dopada Sarajevo, sva ta kultura, i ovaj festival. Bio sam prije nekoliko mjeseci u Cannesu i nije bilo ovako ludo! Kao Talentsi imamo niz obaveza, ipak i kada dobijemo priliku odmoriti svi uglavnom želimo istraživati Valterov grad ili gledati filmove jer je festivalski program odličan! Arman Fatić

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

Sarajevo grad filma za globalne ekrane odobrio produkciju novog filma Pjera Žalice Nakon prošlogodišnjeg uspjeha na međunarodnoj festivalskoj sceni filma „Dobar dan za posao“ reditelja Martina Turka, Sarajevo Film Festival i Turska državna radio-televizija (TRT) ponovo su ujedinili snage kako bi producirali još dva mikro-budžetna igrana filma u okviru zajedničkog projekta Sarajevo grad filma za globalne ekrane (SCF GS). Ovaj put, projekt se fokusira na reditelje iz Jugoistočne Evrope čiji filmovi su prethodno

prikazani i nagrađeni na Sarajevo Film Festivalu, a koji sada imaju fantastične ideje za filmove koji bi tokom ove godine mogli biti snimljeni u Sarajevu. Prvi će biti produciran film „Koncentriši se, baba“ bosanskohercegovačkog reditelja Pjera Žalice. Radi se o crnohumornom portretu jedne porodice smještenom u vrijeme uoči posljednjeg rata u Sarajevu, koji će gledaoce nesumnjivo zabaviti i navesti ih na

razmišljanje o zajedničkom, društvenom sjećanju. Snimanje filma planirano je za oktobar ove godine, a za sada je potvrđeno da će u njemu igrati Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nikola Kojo, Gordana Boban, Alma Prica, Jadranka Đokić, Vedrana Božinović, Branimir Popović i Mira Banjac. Informacija o drugom odobrenom filmskom projektu biti će objavljena kasnije ove godine.

IGRANI / FEATURE 1. JADNICI / LES MISERABLES 2. A ONDA SMO PLESALI / AND THEN WE DANCED 3. UKRUG / ROUNDS 4. BOG POSTOJI I ZOVE SE PETRUNIJA / GOD EXISTS AND HER NAME IS PETRUNYA 5, DAJTE MI SLOBODU / GIVE ME LIBERTY

4.73 4.64 4.61 4.61 4.49

DOKUMENTARNI / DOCUMENTARY 1. MEDENA ZEMLJA / HONEYLAND 4.85 2. DIEGO MARADONA 4.82 3. NEBESKA TEMA – PRIČA O VLADI DIVLJANU / CELESTIAL THEME - THE STORY OF VLADA DIVLJAN 4.78 4. DA JE MENI ONO ŠTO MI NIJE / IF ONLY DREAMS CAME TRUE 4.51 5. PALAČA ZA NAROD / PALACE FOR THE PEOPLE 4.31

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

Tim Roth to Receive Honorary Heart of Sarajevo Award In recognition of his exceptional contribution to the art of film, Honorary Heart of Sarajevo Award will be given out to British actor Tim Roth. The Award Ceremony will be held at 20:30 on 20th August, at Raiffeisen Open Air Cinema. Before that, Roth will make a Red Carpet appereance with Photo Call. He will also hold a Masterclass at 18:00 at Meeting Point Cinema. Born in London, now residing in Los Angeles, Tim Roth has made a career out of portraying unforgettable characters in one independent film after another. With art being his passion, Roth spent his youth aspiring to become a sculptor and painter. But when he jokingly auditioned for a play in high school and landed the role, Roth soon found that he truly loved the craft of acting. After graduation he went on to study drama at a fine arts school in London. Working steadily in public theatre, his first job in front of the camera was the lead in the controversial and British Prix Italia Award-winning telefilm „Made in Britain“. Tim’s second project came immediately after, starring in Mike Leigh’s critically acclaimed film „Meantime“. As his success continued, Roth starred in over fifteen film and television projects including Stephen Frears’ „The Hit“, for which he won the Standard Award for Best Newcomer, Peter Greenaway’s „The Cook“, „The Thief“, „His Wife and Her Lo-

ver“, Tom Stoppard's „Rosencrantz and Guildenstern are Dead“ and Robert Altman’s „Vincent and Theo“, in which he portrayed Vincent Van Gogh. Brought up on American films like „Taxi Driver“ and „Mean Streets“, Tim had always wanted to come to United States, so he jumped at the chance when asked to take part in a publicity tour for „Vincent and Theo“. He soon after moved permanently to the States, and has since continued on the same path of offbeat films. Roth gained worldwide recognition for his roles in two Quentin Tarantino films, „Reservoir Dogs“ and „Pulp Fiction“, Golden Globe and Academy Award winner for best screenplay. For his role in „Rob Roy“ he has been touted as one of the best villains in screen history and earned a Golden Globe Nomination and an Academy Award Nomination for Best Supporting Actor in a Drama. His other credits include „Heart of Darkness“, „Little Odessa“, „Four Rooms“, „Everyone Says I Love You“, „Gridlock’d“, „Legend of 1900“, „Don’t Come Knockin“, „Funny Games“, „The Incredible Hulk“ and many more. Roth’s recent credits include „Broken“, which won the Best British Independent Film award at BIFA in 2012 and earned Tim a British Independent Film Award nomination for Best Actor, „Chronic“, which earned Independent Spirit Award nominations for Best

Feature and Best Male Lead for Tim’s performance, and „600 Millas“, which represented Mexico in the Best Foreign Language Film category at the 88th Academy Awards. He co-starred in Quentin Tarantino’s 8th film, „The Hateful Eight“. He made his directorial debut with the stunning, critically acclaimed film „The War Zone“, starring Ray Winstone and based on the book by Alexander Stuart. The film premiered at the 1999 Sundance Film Festival to rave reviews and was also at the Cannes Film Festival and Toronto Film Festival. Roth starred in Brian Grazer/Imagine's Fox drama series „Lie to Me“, as a cuttingedge researcher who pioneered the field of deception detection. He also co-starred in Discovery Channel’s first scripted 3-part mini-series „Klondike“, from Executive Producer Ridley Scott, the three-part BBC drama „10 Rillington Place“, where he played the notorious serial killer John Christie, and in the International Emmy nominated BBC TV movie REG. Roth stars in „Tin Star“, a television series for Sky Atlantic, and is currently in production on Season 3. He can currently be seen in the feature film „Luce“, opposite Naomi Watts and Octavia Spencer. He stars opposite Clive Owen in „The Song of Names“ from Sony Pictures Classics which will have its world premiere at the Toronto Film Festival this September.

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.

MASTERCLASS: IN CONVERSATION WITH

Tim Roth

TUESDAY, 20TH AUGUST, 18:00 - 19:00 AT MEETING POINT CINEMA The acclaimed actor will talk about his career and share his knowledge and experiences with the Festival audience and media. The conversation is moderated by Zana Marjanovic. Entrance free of charge, with a complimentary ticket obtained at the Box Office. The conversation is conducted in English, no simultaneous interpretation will be provided.

utorak, 20.8. 2019.

FESTIVALSKI BILTEN

A Small talk with the Participants of Talents Sarajevo Launched in cooperation with the Berlin International Film Festival and Berlinale Talents initiative, over the past twelve years, Talents Sarajevo has become the hub for aspiring film professionals from Southeast Europe. This yearâ&#x20AC;&#x2122;s edition of the programme brings together 64 new Talents who are working hard and learning new things in Sarajevo now. Yesterday, we decided to join them for breakfast and learn more about the ambitions and difficulties faced by young filmmakers today. The common thread for all the participants seemed to be an unrivalled enthusiasm, love for cinema and an incredible penchant for storytelling. Turkish actor Baran Can Eraslan shared the interesting story of his career with us. I started performing in street theatre, for a theatre group in my hometown Ismi. Everyone there, starting with excellent cultural figures and on to tourists and people who have never had the chance to see a play in their lives had the opportunity to see us perform here. I was extremely young, only twelve years old when I started, and I stayed there for almost six years. I knew acting was everything for me, so I enrolled at the academy in Ankara, then got the opportunity to perform in Istanbul, and now here I am. Through my hard work, I found myse-

lf together with select few in the Talents programme. When we asked the participants how they found out about Talents Sarajevo, their answers went mostly in the same direction: their friends or associates had the opportunity to visit the Sarajevo Film Festival, and they recognised the potential of this program and had advised them to apply. Some of them also had the opportunity to visit Sarajevo earlier - to young director Deniz Telek, this city and the festival have become both a great love and a career milestone after last year's visit. I started my career as an actor, though I always wanted to direct my own film. It was only when I discovered that this desire was not a passing fad that I began to open up to the idea that this was actually my calling. I made this movie last year, and to be honest, I didn't think too much about distribution. The Gentle Sadness of Things was just my passion project. However, I applied to several festivals, and the Sarajevo Film Festival was the first to respond. So, the film had its world premiere as part of the Student Competition programme, followed by a hugely successful festival life afterwards. Talek also adds that he expects significant further progress in his career following this year's Talents programme.

While most Talents Sarajevo participants want to one day get a chance to visit Berlinale, Bulgarian director Vladimir Petev participated in the Berlinale Talents programme several years ago. He decided to share with us what similarities and differences he sees between the two programs. I'm different! Just kidding ... In Berlin, I was very young, and I remember that the whole program encouraged me to learn, and to some extent, developed me as a director. Today, in Sarajevo, I get the impression that the workshop will be much more useful to me, as now I get a chance to attend CineLink events and meet a number of great colleagues from the region with whom I will most definitely cooperate in the future! In addition to a series of Masterclasses, individual daily workshops, lectures as well as compulsory film screenings, Talents still manage to find some down time to rest and watch movies. Georgian film critic Alexander Gabelia shared his experiences of the festival: I love Sarajevo! All that culture, and this festival. I was in Cannes a few months ago and it wasn't this crazy! As Talents, we have a number of obligations, but when we get a chance to rest, we mostly want to explore Walter's city or watch films because the festival programme is so excellent!

Arman FatiÄ&#x2021;

FESTIVALSKI BILTEN

utorak, 20. 8. 2019.