Nove knjige: Izabrala sam ljubav

NOVE KNJIGE

Izabrala sam ljubav

Zbirkom stihova „Čarobna igra ljubavi“ Edina Heldić Smailagić željela je da probudi ono najljepše u sebi, i u nama...

Iz Banjaluke nam stižu i ljepše

vijesti, one na krilima poezije – nakon zbirke pjesama Uglješe Kesića „Noć kad su palili knjige“, koja je objavljena krajem prošle 2020. godine, stihovi među koricama pozdravili su i početak ove 2021. godine – „Čaro -

bnom igrom ljubavi“ Edine Heldić

Smailagić, u izdanju banjalučke „Besjede“, a i uz pomoć Saveza Banja lučana Švedske, i zajedničku radost da je možemo predstaviti i na stranicama našeg magazaina „Šeher Banja Luka“. „Kad nam je teško i kad nam se bol useli u dušu kao okupator imamo razne opcije. Ja sam izabrala latiti se pera. Izabrala sam ljubav“, piše u svojoj uvodnoj besjedi pjesnikinja Edina Heldić Smailagić, kojoj je ovo, druga pjesnika zbirka, nakon „Tajne klopke“ (2008.). Pisala je o zaljubljivanju, čežnji, strepnji... Željela je da probudi ono najljepše u sebi, i nama, ono što je i dječije, ono što se raduje životu, ljudima, osjećajući se i ponovo rođenom, u „jatu srodnih duša“.

Pjesniku Amiru Taliću, jednom od recenzenata ove knjige, trebalo je – kako piše - vremena da pronikne u dušu pjesnikinje i dešifruje tu skrivenu nit u riječima. Jer i on, kao i Edina, traga „u začaranom svijetu riječi“. U stihovima ove knjige, piše Talić, „javljaju se bljesci kao hladne zrake mjesečine u pomrčini obasjavajući tu izguljenu dušu“, a „cijela knjiga je kao niz, đerdan raznobojnih kamičaka oko vrata i svaki kamičak nosi taj malehni bljesak da ga prepoznamo u zagonetanju riječi“. „Zbirka pjesama koja je pred nama kolekcija je najdubljih emocija pretočenih u riječi, rečenice. Pjesnikinja nam na dlanu daje dio sebe, dio svog života“, piše dr. Jelena Vojinović-Kostiću predgovoru knjige, ističući njenu tematsku cjelovitost, ispisana u jednom pjesničkom dahu. „Pjesme obiluju stilskim figurama koje našoj pjesnikinji predstavljaju sredstvo kojim gradi svoj specifičan stil kojim kroji stihove i prezentuje ih na najbolji način čitaocima, pa će i onaj dio čitalačke publike koji nije naklonjen pjesmama i njihovom iščitavanju i doživljavanju sigurno naći neku pjesmu koja će dotaći njihov duh, probuditi maštu, uljepšati stvarnost i tako pomoći sebi da novim bojama oboje dan u kojem žive ili da bolje razumiju trenutak u kojem se nalaze, jasno prepoznavši sebe u njima, shvate da nisu sami, da se to nekom već desilo, da nađu u njima dovoljnu dozu ohrabrenja da prežive dan, da razumiju sebe i druge na pravi način.“

U predgovoru o knjizi piše i prof. Miolica Anđušić. Između ostalog, čitamo: “Zbirka pjesama Čarobna igra ljubavičitaocima daje mogućnost da osjete i dožive ljubav. Duboke emocije utkane u slobodan, moderan stih teško mogu ostaviti ravnodušnim onoga ko ih čita. Pjesmom Crveno počinje, a zbirku završava Čarobnom igrom ljubavi. Nije slučajan upravo takav poredak. Crvena boja je u književnom svijetu nosilac kompleksne simbolike. Borba, revolucija, strast, dizanje glasa samo su neki od mogućih tumačenja ovog simbola. Pjesnikinja se stihovima, stilskim figurama, bojama bori da uđe u ljudska srca i podsjeti ih da jedino ljubav može nadživjeti tugu, bol i patnju. Svaka pjesma učestvuje u građenju jednog novog, boljeg svijeta u kome je voljeti jedini lijek…”

CRVENO

Pokušavam da ukradem rubin crvenu iz žezla zemaljskog čuvara tajni, pa da je stavim na tebe zanesenu sutonom koji pada, ženu sa milion lica, kao ordenje za život koji uvijek slaviš kao pobjednica, tu i sada, ne osvrćući se na prošlosti jeku i budućnosti trag Zbog tebe pokušavam ući u mističnu rijeku, od crvenog kamenja napraviti visoku kulu Tu bi te odveo i neprestano slušao kako sam ti drag i poseban. (Maštam da jesam, ali ne znam.) Toliko te želim da upijam sve nijanse crvene u strahu da mi ne promakne ona u čijim se obrisima krije tvoj pogled dugi na moju strast, vječno zahvalan sto si davnog sunčanog dana spustila svoje oči u moje i obojila horizont u rubin. Volim te Crveno.

ČAROBNA IGRA LJUBAVI

Hej, dani koji mi prijetite neizvjesnošću, mašete tim prstom kobnim nad mojom glavom, gurate na kućnom pragu, odmjeravate sa mnom svoju snagu, olovni tas je u prošlost otišao sa slavom, ovdje ga nećete naći! Hej, dani naslagani bez reda, junaci za megdana! Ne izazivajte više! Meni je dovoljna moja bez dna rana. Ratište krvlju miriše sa mračnih strana. U meni još ima proljeća, maja i sunca. Uzalud sjaj crnog vam buzdovana. Jedini dvoboj koji ja vodim je između razuma i srca. Ne plašim se. Ja sam čarobna igra ljubavi i sna. Sklapam sa vama mir, o moji ratnici dani, strahom ludim zatrovani U primirju našem neka nam Bog maše sa svog prijestola.