Sylvia day tako divlja glad by sensi77

SYLVIA DAY

Tako divlja glad SERI JAL POSRNULI ANĐELI

Posvećeno čitateljima koji su veoma blagonaklono primili serijal Posrnuli anđeli. Vaša podrška i entuzijazam od neprocjenjive su mi važnosti. Hvala vam!

ZAHVALE

Duboko sam zahvalna Danielli Perez, Claire Zion, Kari Welsh, Leslie Gelbman i svima u izdavačkoj kući NAL što su se divno ponijeli prema ovom serijalu i prema meni. Hvala Robin Rue i Beth Miller što su se pobrinule za problematične detalje. Hvala umjetničkom timu što su mi ispunili želju da Tony Mauro oblikuje naslovnicu... Ponovno. Oduševljena sam. Zahvaljujem Tonyju Mauru na još jednoj izvanrednoj naslovnici. Velika sam obožavateljica. Raduje me što njegova umjetnost krasi moje knjige. Himeko, rekla sam ti da ću od tebe napraviti likanicu. I jesam. Naposljetku, hvala svim čitateljima, recenzentima, blogerima, prodavačima knjiga i knjižničarima koji su hvalili serijal Posrnuli anđeli i dijelili ga sa svojim prijateljima, kupcima, vlasnicima trgovina i posjetiteljima. Cijenim trud svakog od vas!

Recite Čuvarima neba, koji napustiše uzvišena nebesa i svoje sveto mjesto u vječnosti, koje su zagadile žene i koji postupiše kao sinovi čovječji, uzevši za sebe žene, i koji su se strašno pokvarili na Zemlji; da na Zemlji nikad neće steći mir niti oproštenje grijeha. Neće uživati u potomstvu, gledat će pokolj voljenih, oplakivati smrt svojih sinova i proklinjati zauvijek, ali nikad im neće biti podarena ni milost ni mir. Knjiga Enohova 12:5—7

POJMOVNIK

PROMJENA — proces koji smrtnik mora proći kako bi postao vampir. POSRNULI — Čuvari nakon pada. Oduzeta su im krila i duše, nakon čega su postali besmrtne krvopije koje se ne mogu razmnožavati. LIKANI — podskupina Posrnulih koji su pošteđeni vampirizma jer su pristali služiti Sentinelima. Ubrizgana im je demonska krv koja je sačuvala njihove duše, ali ih je učinila smrtnima. Mogu mijenjati oblik i razmnožavati se. SLUGA — smrtnik kojeg je Posrnuli promijenio u vampira. Većina smrtnika ne prilagodi se dobro pa pobjesni. Za razliku od Posrnulih, ne podnose sunčevu svjetlost. NEFILI — djeca nastala iz ljubavi smrtnika i Čuvara. Činjenica da piju krv doprinijela je i potaknula vampirsku kaznu koja je nametnuta Posrnulima. (»Okrenuli su se protiv ljudi kako bi ih proždrli.« — Knjiga Enohova 7:13) (»Neće jesti hranu, i bit će žedni.« — Knjiga Enohova 15:10) SENTINELI — elitna jedinica serafa čiji je zadatak provoditi kaznu nad Čuvarima. SERAFI — najviši red u anđeoskoj hijerarhiji. VAMPIRI — izraz koji obuhvaća i Posrnule i njihove sluge. ČUVARI — dvjesto serafa poslanih na Zemlju na početku svijeta kako bi promatrali smrtnike. Prekršili su zakon tako što su se parili s ljudima te su kažnjeni vječnošću na Zemlji koju će provesti kao vampiri, bez mogućnosti iskupljenja. VIRUS AVETI — ulično ime za novu bolest koja se širi vampirskim redovima. Simptomi uključuju bezumnu glad, pjenu na ustima i tamnjenje kože, kose i šarenica. AVETI — sluge zaražene virusom.

PROLOG

Vashti su iz drijemeža probudile jagodice prstiju koje su pratile luk njezine kralježnice. Protegnula se pod tim poznatim dodirom, predući od zadovoljstva i izvijajući usne u osmijeh, polako plutajući prema potpunoj svjesnosti. »Neshama«, mrmljao je njezin partner. Moja dušo. Baš kao što je i on bio njezina. Ne otvarajući oči, okrenula se na leđa i rastegnula, gurkajući svoje gole grudi prema Charronu, namjerno ga provocirajući. Baršunasti dodir njegova jezika na njezinoj bradavici iznenadio ju je, izmamivši uzdah nakon kojeg se opet bacila natrag na madrac. Na vrijeme je otvorila oči i ugledala njegove prekrasno oblikovane usne kako okružuju napeti vrh i obraze kako ga duboko, dugo sišu. Zastenjaia je, tijelo joj je odmah reagiralo na pažnju muškarca za kojeg je disala. Pomaknula se kako bi pritisnula njegovu zlatnu glavu na svoje grudi, no on se uspravio, dajući joj do znanja da stoji pokraj kreveta, a ne da leži na njemu. Pogled na njegovo potpuno odjeveno tijelo odavao je zašto ju je probudio. Nadvivši se nad njezinim raširenim, golim tijelom, vatrenim je pogledom prelazio preko nje. Očnjaci su mu provirili kroz zločesti osmijeh i otkrili joj da se i on uzbudio zbog načina na koji ju je probudio. Srce joj je brže zakucalo od pogleda na taj osmijeh. Grudi su je zaboljele od siline emocija koje je budio u njoj. Sve je izgubila, s vremena na vrijeme znala je osjećati lažne trnce od krila koje su joj otkinuli s leđa, no Char je ispunio prazninu koja je potom nastala u njoj. Sad joj je on bio sve, razlog zbog kojeg je jutrom ustajala. »Upamti tu misao«, odjekivao je njegov grleni glas. »Utažit ću tvoju glad kad se vratim.« Vash se pridignula na laktove. »Kamo ideš?« Privezao si je preko leđa dvije jednake korice za katane. »Jedan se stražar nije prijavio.« »Ice?« »Ne počinji.« Uzdahnula je, znajući koliko je vremena Char uložio u treniranje tog mladca, ali klinac kao da nije uspijevao slušati naređenja. Char ju je kratko pogledao prije nego je pričvrstio korice za pištolj oko bedra. »Znam da misliš kako nije pokazao dovoljno odgovornosti.« Prebacivši noge sa strane madraca, rekla je: »Ne samo da to mislim. Dokazao je to. Više puta.« »Želi ti udovoljiti, Vashti. Ambiciozan je. Ice ne napušta svoje mjesto radi zabave. Napušta ga jer smatra da negdje drugdje može biti od veće koristi. Ako se pojavi prilika da te impresionira, pokušat će. Vjerojatno trenutno prati bjegunce ih prisluškuje likane.« »Impresioniralo bi me kad bi poslušno slijedio naređenja.« Ustajući, Vash se protegnula, a potom uzdahnula kad joj je njezin partner prišao i elegantnim rukama prešao preko njezinih bokova. »I izvlači te iz kreveta. Ponovno.« 7

»Neshama, netko me mora iz njega izvući. Inače nikad ne bih otuda izlazio.« Omotala je ruke oko njega i utisnula svoje lice u kožnati prsluk na njegovim vitkim prsima. Udišući njegov miris, ponovno je pomislila kako je bio vrijedan pada. Ako bi ponovno doživjela da mora birati između krila i ljubavi prema Charronu, ne bi nimalo sumnjala ni oklijevala oko ponavljanja te »pogreške.« Prokletstvo vampirizma bila je mala cijena da bi imala njega. »Idem s tobom.« Nakrivivši glavu, naslonio je svoj obraz na njezino tjeme. »Torque tako ne tvrdi.« »Nije na njemu da odlučuje.« Odmaknula se, zaškiljivši prema njemu. Torque je bio Syreov sin, no ona je bila zamjenica vođe Posrnulih. Kad su u pitanju bili Posrnuli i njihove sluge — redom vampiri — samo joj je Syre mogao proturječiti. Čak je i Char morao slušati njezine zapovijedi, što je radio pristojno, s obzirom na to da mu je u prirodi bilo naređivati drugima. »Muči ga jedna demonica.« »Dovraga. Trebao bi to moći riješiti.« Da, lov na demone koji su napadali vampire bio je njezin posao. Nitko u tome nije bio bolji od nje, ali nije mogla odjednom biti na sto strana. »Ona je još jedna od Asmodeusovih.« »Jasno. Kvragu. Tri puta u dva tjedna? Zajebava se s nama.« To je već mijenjalo situaciju. Srediti demona koji je bio u izravnoj vezi s kraljem pakla donekle je uključivalo i politiku. Vash je bila na glasu kao nepredvidiva, pa je preuzimala odgovornost ne bacajući sjenku na Syrea, onoliko koliko bi to učinio njegov potomak. A sad je bila dovoljno ljuta da poželi sama raščistiti situaciju. Iako su posrnuli, nisu bili lake mete. Char joj je utisnuo poljubac u čelo, a potom je pustio. »Vraćam se prije mraka.« »Prije mraka?« Kratko se osvrnula po spavaćoj sobi i shvatila o čemu govori. »Zora je.« »Da.« Lice mu je bilo namrgođeno, vjerojatno koliko i njezino. Ice nije bio jedan od Posrnulih, ona i Charron jesu. Bio je smrtnik koji je prošao Promjenu, što je značilo da je osjetljiv na svjetlost. Bez obzira na njegovu nadobudnu narav, trebao se javiti prije svitanja. Sad će se morati skloniti nekamo do sumraka ili dok ga Char ne pronađe, što god da se prije dogodi. Nekoliko gutljaja Charove moćne krvi Posrnulog omogućit će mu privremeni imunitet zahvaljujući kojem će se zabludjeli sluga moći vratiti kući. »Jesi li razmišljao o tome«, počela je, odmičući se od njega, »da bi možda bilo pametno pustiti ga da to pregrmi sam? Kako će naučiti ako se nikad ne suoči s posljedicama?« »Ice nije dijete.« Vash ga je prostrijelila pogledom koji je opovrgavao tu izjavu. Ice je možda bio širok i visok poput njezina partnera, ali nije imao Charovu čeličnu kontrolu, bio je impulzivan poput djeteta. »Mislim da mu pripisuješ karakteristike koje ne posjeduje.« »A ja mislim da bi bilo vrijeme da počneš vjerovati mojoj procjeni.« Pogled kojim joj je uzvratio kao da ju je izazivao. Bio je to pogled kakav joj se nitko drugi ne bi usudio uputiti, i to ne samo zbog njezina čina. Iako je njime samo pojačavao njezinu tvrdoglavost, cijenila je spremnost svog mužjaka da joj se suprotstavi oko nečeg do čega mu je stalo. Upravo je njegova sposobnost da se na jedan način ponaša prema njoj kao nadređenoj časnici, a na sasvim drugi kao prema ženi, probudila dublje osjećaje u njoj, onda kad se čovječanstvo koje je trebala promatrati počelo širiti unutar nje poput mrlje. Nije mogla odrediti kad su se njezini osjećaji prema njemu produbili. Jednom je Charron bio samo još jedan anđeo Čuvar poput nje, jedan od serafa poslanih na zemlju kako bi Stvoritelja izvijestili o napretku čovječanstva. Idućeg joj je dana njegov osmijeh oduzimao dah, a pogled na njegovo izuzetno graciozno tijelo izazivao trnce u donjem dijelu trbuha. Njegova je pozlaćena ljepota — krila zlatno-krem boje, žućkasto-smeđa koža i kosa, njegove prodorne, plameno plave oči — od običnog dokaza Stvoriteljeve vještine postala neodoljiv mamac za njezinu netom probuđenu žensku glad. 8

Bila je prava muka skrivati činjenicu da ga je svjesna, no neko vrijeme joj je to uspijevalo. Sramila se svoje smrtne slabosti kojom ga nije htjela umrljati. Kad ju je uspio stjerati u kut, a potom i zavesti, uzeo ju je vatrenom odlučnošću i ona je pala ravno u njegovo naručje potpuno svjesna posljedica. Nije pustila ni suzu, nije rekla ni riječ kad su joj Sentineli zbog toga s leđa skinuli krila, pretvorivši je u Posrnulu krvopiju što je i danas. Doduše, molila ih je i preklinjala da se smiluju Charronu, plakala je slomljena srca kad su i njemu skinuli njegova prekrasna krila. Njegov dodir na njezinu licu vratio ju je iz sjećanja, natrag u sadašnjost, k muškarcu čije su oči sad sjale žutom nijansom bezdušnog vampira. »Kamo odlaziš«, upitao je nježno, »kada tako odlutaš od mene?« Iskrivila je usta na jednu stranu. »Govorila sam samoj sebi kako je glupo da me iritira tvoja suosjećajnost i želja za podučavanjem kad sam se u tebe zaljubila upravo zbog tih karakteristika. Između ostalog.« Char je upleo dlan u njezinu dugu kosu, primičući grimizne pramenove svojim usnama. »Sjećam se tvog leta, Vashti. Kad sklopim oči, još te uvijek mogu vidjeti sa suncem za leđima, njegovu svjetlost kako blista na tvojim smaragdnim krilima. Za mene si bila kao dragulj, s tom crvenom kosom boje rubina i očima boje safira. Sve me boljelo kad bih te vidio. Potreba da te dotaknem, okusim, uđem u tebe, bila je kao fizička bol.« »Poezija, ljubavi?« zadirkivala ga je, iako je lepršavost njezina glasa narušavala težina dubokih emocija. Dobro ju je poznavao. S lakoćom joj je čitao misli. Bio je njezina druga polovica, najbolji dio nje. Dok je ona bila temperamentna i hirovita, on je bio razborit i postojan. Dok je ona bila nestrpljiva i sklona frustraciji, on bi je smirivao razmišljajući unaprijed. »Daleko si mi važnija i poželjnija sada nego što si bila prije.« Lagano je spustio svoje čelo na njezino. »Zato što si sad moja. Potpuno i do kraja. Kao što sam i ja tvoj. Sa svim svojim manama i navikama koje ti idu na živce.« Uhvativši ga rukom za vrat, utisnula mu je dubok, sočan poljubac od kojeg se sva naježila i počela brže disati. »Volim te.« Izrekla je te riječi ravno u njegove usne, rukama ga uhvativši svom snagom radosti koju je osjećala u sebi. Ponekad bi je bilo i previše, bujala je i stiskala joj grlo suzama zahvalnosti. Sramila se snage vlastitih osjećaja prema njemu. Bio je u njezinim mislima gotovo svakog trenutka na javi, kao i u mnogima u snu. »Volim te, najdraža Vashti.« Privio je njezino golo tijelo uz svoje. »Znam da si mi dosta popuštala oko Icea, iako se nisi s tim slagala. Mislim da je vrijeme da ti se odužim tako što ću poslušati tvoj savjet i zauzdati ga.« I to je obožavala kod njega, njegov osjećaj za pravednost i sposobnost da se prilagodi onda kad je to bilo potrebno. »Ti se pobrini za njega, a ja ću se pobrinuti za Torqueov problem, pa ćemo večeras nestati na par dana. Oboje smo naporno radili u posljednje vrijeme. Zaslužili smo odmor.« Nježno rukom obujmivši njezin vrat, osmjehnuo se. Očiju blistavih od senzualnog obećanja i naklonosti, promrmljao je: »Uz takav poticaj, itekako ću se pobrinuti da se vratim doma ranije.« »Vidjet ćemo koliko će Ice surađivati. Možda je zavukao dupe na najgore moguće mjesto na svijetu.« Zločesto je podignuo obrvu čuvši njezino zadirkivanje, ali svejedno joj je obećao: »Ništa me ne može spriječiti.« »I bolje ti je.« Okrenula se i zanjihala stražnjicom. »Ni ti ni on ne želite da vas ja lovim...« Do podneva, Vashti je već ušetala u Syreov ured sa suvenirom od posljednjeg lova u ruci. Vođa vampira nije bio sam, ali nije se nećkala prekinuti ga. Žena koja je bila s njim bila je tek jedna od nebrojenih ljudskih žena koje bi Syreu zapele za oko i jednako brzo nestale. Nije bilo važno jesu li bile unaprijed upozorene ili ne, nikad nisu vjerovale da je krajnje nedostižan sve dok nisu na vlastitoj koži iskusile njegovo odbijanje. Bio je strastven muškarac, ali fizički entuzijazam nije bio pokazatelj 9

dubljeg interesa. Syre je izgubio svoja krila zbog ljubavi, a onda je izgubio i ženu zbog kojih ih se odrekao. »Syre.« Pogledao ju je, napola sklopljenim očima za kojima su žene ludjele. Stajao je prekriženih ruku, bokom oslonjen o nisku ugrađenu policu iza svog stola. Odjeven u crne krojene hlače, s kravatom od crne svile na blistavoj bijeloj košulji, bio je istovremeno i elegantan i razoružavajuće privlačan. Njegova tamnomodra kosa i topla koža nijanse karamela činile su ga egzotičnim na način koji je bilo nemoguće odrediti. Neki su mislili da je iz Istočne Europe. Syre je nekoć bio miljenik, Stvoriteljev ljubimac. Upravo je zato, vjerovala je, njegov pad bio tako strogo kažnjen — pao je s vrlo velike visine. »Vashti«, pozdravio ju je, glasom grlenim i toplim poput viskija. »Ide li?« »Naravno.« Plavuša koja je ostala duže nego što je trebala Ijutito je gledala u Vash, kao što je to činila većina njegovih ljubavnica. Pogrešno bi protumačile odnos između nje i njezinog nadređenog, vjerujući da tu ima nešto više nego je zaista bilo. Njihov je odnos bio osoban i neprocjenjiv, ali nije bio intiman ili romantičan. Vash bi dala svoj život za Syrea u tren oka, ali ljubav koju je osjećala za njega proizlazila je isključivo iz poštovanja, odanosti i spoznaje da bi on jednako spremno umro za nju. Suosjećajno je pogledala u ženu, ali je progovorila bezosjećajno, kao i obično. »Ne moraš ga zvati, nazvat će on tebe.« »Vashti«, Syre ju je opomenuo upozoravajućim glasom. Bio je prevelik kavalir da bi sam raščistio situaciju i tako se poštedio mnogih neugodnih rasprava. Ona nije imala tih problema. »Želio te, imao te i lijepo ste se proveli. To je sve.« »Što si ti?« odvratila je lijepa plavuša. »Njegova svodnica?« »Ne. Onda bi ti bila kurva.« »Dosta, Vashti.« Syreov je glas udario poput biča. »Strašno si ljubomorna«, prosiktala je plavuša, a njezine savršene crte lice iskrivile su se od frustracije i povrijeđenosti. Takav izljev emocija bio je u očitoj suprotnosti s njezinom djevičanskom, savršenom vanjštinom. Uredna punđa, moderan okrugao šeširić i elegantno žensko odijelo bili su strašno odmjereni u usporedbi s njezinom vatrenom reakcijom, »Ne možeš podnijeti činjenicu da je sa mnom.« Nažalost, žena nije mogla biti dalje od istine. Vash bi se odrekla svega osim Charrona ako bi ponovno mogla vidjeti svog zapovjednika sretnog. Kad bi to išta promijenilo, rekla bi da su njih dvoje zbilja krasan par— kraljevska plavuša i šarmantan, tamni princ. No srce koje je Syreova smrtna žena probudila u njemu umrlo je skupa s njom. »Pokušavam te spasiti od višednevnog sramoćenja«, Vash je rekla ljubazno koliko je mogla. »Jebi se.« »Diane«, Syre je čvrsto rekao, uspravivši se i pomaknuvši kako bi je uhvatio za lakat. »Zao mi je što moram prekinuti naše ugodno druženje ovako naprasito, ali ne mogu dopustiti da se itko tako obraća Vashti.« Dianine svijetloplave oči raširile su se, a našminkana usta iskrivila u zapanjeni >O<. Teturala je pokraj njega dok ju je vodio van iz prostorije. »A njoj dopuštaš da mi se onako obraća? Kako možeš?« Kad se Syre vratio, sam, njegove privlačne crte lica bile su mračne. »Danas si raspoložena«, rekao je otresito. »Upravo sam te spasila od sedam ili više dana preklinjanja i moljakanja. Nema na čemu. I treba ti ljubavnica.« »Moje seksualne sklonosti nisu tvoja briga.«

»Tvoje mentalno zdravlje jest«, odvratila mu je. »Nađi nekog u čijem ćeš društvu uživati i tko će biti uz tebe. Da malo pazi na tebe.« »Ne trebaju mi komplikacije.« »Ne mora biti komplicirano.« Sjela je na jednu od stolica ispred njegovog stola i dlanovima poravnala svoje fine kaki hlače. »Govorim o poslovnom dogovoru. Ni ja to ne shvaćam, ali ima žena koje se seksaju samo zato što im je to zabavno. Smjesti jednu na neko lijepo mjesto i daj joj džeparac.« Syre je odmahnuo glavom. »Zbilja postaješ moja svodnica.« »Možda ti to i treba.« »Uvrijeđen sam samom pomisli da ševim ženu koja se osjeća dužnom pokoriti se.« Ona je izvila obrve. »Nema te žene na svijetu kojoj bi to bio težak zadatak.« Čak i ona, žena koja je bila sretno združena s ljubavi svog života, nije bila imuna na Syreovu seksualnu privlačnost. Bio je tip muškarca koji bi impresionirao žene čim bi ga ugledale. Senzualan, zavodljiv, hipnotičan. »Prestani pričati o tome.« »Ne, neću. Treba ti netko da se brine za tebe, Samyaza.« Korištenje njegova anđeoskog imena naglasilo je njezinu ozbiljnost. Njegov pogled postane još čvršći i uži dok je sjedao u fotelju iza svog stola. »Ne.« »Nisam rekla da te voli, nego da se brine za tebe. Netko tko će ti ujutro kuhati kavu kakvu voliš. Netko tko će s tobom gledati reprize na televiziji. Znaš, jednostavno netko tko će biti tu, tko te poznaje i želi ti dobro.« Naslonivši se, položio je laktove na naslone za ruke i isprepleo prste. »Nekoliko su me puta pitali za tebe. Da objasnim što mi značiš. Dosad nisam još došao do pravog odgovora. Ti si moja zamjenica, ali mi nisi samo podređena časnica. Više smo od prijatelja, pa ipak te ne gledam kao sestru. Volim te, ali nisam zaljubljen u tebe. Svjestan sam tvoje ljepote kao što je svjestan svaki muškarac, pa ipak ne želim spavati s tobom. Ti si najvažnija žena u mom životu i bio bih potpuno izgubljen bez tebe, ali nikad ne bih želio živjeti s tobom. Što si mi ti, Vashti? Što ti daje za pravo da sa mnom razgovaraš o tako osobnim stvarima?« Namrštila se. Ni sama nikad prije nije razlučila što znače jedno drugom. Za nju, njihova je veza jednostavno... postojala. Na mnogo je načina ona jednostavno bila njegov produžetak. »Ja sam tvoja desna ruka«, odlučila je, a potom mu je dobacila predmet koji je držala u ruci. On ga je spretno ulovio, refleksi su mu bili brzi i okretni. »Što je ovo?« »Polovica amajlije koju sam skinula s Asmodeusove sluge. Drugu sam polovicu ostavila na hrpi pepela u koji se pretvorila kad sam je ubila. Dok je bila cijela, imala je na sebi Asmodeusov simbol.« »Izazivaš ga.« Vash je odmahnula glavom. »Tri puta u dva tjedna? To nije slučajnost. Dopušta im, možda čak i potiče svoje podčinjene da se poigravaju nama. Mi smo zgoditak — anđeli odbačeni poput smeća.« »Već imamo dovoljno neprijatelja.« »Ne, imamo tamničare — Sentinele i njihove likanske pse. Demoni su mogući neprijatelji, ako ih ne popravimo. Moramo zauzeti stav.« »Ja ne bih tako rješavao stvar.« »Da, bi. Zato si me i ovlastio da rješavam frku s demonima.« Prekrižila je noge. »Drugom rukom možeš dogovoriti primirje. Ja sam ruka koja će im pokazati srednji prst.« Brzo je skočila na noge začuvši komešanje u hodniku. Vash je prišla otvorenim vratima nadnaravnom brzinom, prestigavši Syrea za djelić sekunde. Od prizora joj se sledila krv u žilama. Raze i Salem unosili su itekako poznato tijelo u kuću, uputivši se ravno prema blagovaonici gdje su ga položili na dugačak ovalni stol.

»Koji kurac se dogodio?« prasnula je uletjevši u sobu i gledajući u Iceovo nepokretno tijelo. Koža sluge na mjestima je bila crna od opeklina i prekrivena mjehurićima. Krv mu je natopila majicu i umrljala traperice sve do koljena. Porezotine na odjeći odavale su tragove grebanja vučjih pandži. Ispružio je ruku brzo poput munje i uhvatio je za zapešće. Otvorio je krvave oči. »Char... pomoć...« Na trenutak se prostorija zavrtjela, a onda se sve uvuklo u sebe, stapajući se kristalno jasno. »Gdje?« »Stari mlin. Likani... Pomozi mu...« Oslobodivši jednu od Razeovih oštrica iz korica na njegovim leđima, Vash se okrenula na peti i odjurila u suton.

1. POGLAVLJE

Elijah Reynolds stajao je gol na stijeni u šumi oko jezera Navajo i promatrao kako vatra guta njegove snove zajedno s uništenom stražarskom postajom ispod njega. Jedak crni dim uzdizao se u zrak iz širokih, debelih dimnjaka koje se moglo vidjeti na kilometre. Anđeli će znati da je pobuna započela mnogo prije nego stignu do ruševina. Oko njega, likani su uzvikivali i slavili od sreće, ali on to nije osjećao. Iznutra je bio hladan i mrtav, a život kakav je poznavao spaljen je do žeravice u vatrenom uništenju onoga što je nekoć bio njegov dom. Odlikovao se u jednoj stvari: lovu na vampire. U tome je uživao jer je radio za Sentinele, najelitniju četu anđela ratnika. Takvo prihvaćeno ropstvo, premda ga je vrijeđalo, bila je malena cijena za to da radi ono što voli. No, jako malo likana osjećalo je isto, što je i dovelo do ovoga. Sve što mu je bilo bitno sad je nestalo, a preostala je samo bitka za neovisnost čiji ishod njegovo srce nije zanimao. No, ono što je učinjeno više se nije moglo promijeniti. Živjet će s tim. »Alfa.« Elijah stisne čeljusti na spomen titule koju nikad nije želio. Pogledao je prema goloj ženi koja mu se približavala. »Rachel.« Spustila je pogled. Pričekao je da progovori, a potom je shvatio da ona radi to isto. »Sad želiš slušati naređenja?« Spojila je ruke iza leđa i spustila glavu. Iritiran njezinim manjkom pouzdanja, okrenuo je glavu. Rekao joj je da je pobuna ravna samoubojstvu. Sentineli će krenuti u lov na njih i istrijebiti ih. Jedina svrha likanskog postojanja bila je da služe anđelima, ako to više ne budu činili, za njih više neće biti mjesta na ovom svijetu. Međutim, ona nije htjela slušati. Ona i njezin partner, Micah — Elijahov najbolji prijatelj — potaknuli su ostale na taj čin čiste jebene gluposti. Osjetio je da mu se približava muški likan prije nego ga je čuo. Okrenuvši glavu, Elijah je vidio zlatnog vuka koji se potom na pola puta do njega pretvorio u visokog, plavokosog muškarca, »Okupio sam one s instinktom za preživljavanje, alfa«, rekao je Stephan. To je samo potvrdilo Elijahovu sumnju da su neki pobjegli od bitke ne razmišljajući o surovim danima koji su zasigurno pred njima. Ili su se možda pametniji među njima vratili Sentinelima. Ne bi im to zamjerio. »Montana?« upitala je Rachel puna nade. Odmahnuo je glavom, podsjetivši samog sebe da je Micahu na samrtnoj postelji obećao da će paziti na nju. »Nećemo dospjeti tako daleko. Sentineli će nam puhati za vratom u roku nekoliko sati.« Jedan od Sentinela odletio je tijekom borbe, širom rastvorivši plava krila da što prije izvijesti o pobuni. Ostali su se i dalje borili, no vrhovi njihovih krila oštri poput žileta nisu ih mogli zaštititi od golemog čopora s jezera Navajo čiji je broj već mjesecima trebalo smanjiti. Brojčano itekako nadmašeni, Sentineli su se borili do smrti, znajući da bi to njihov kapetan, Adrian, sam tako učinio i očekivao to od njih. Tijekom tjedana koje je Elijah proveo kao član Adrianova čopora, sam se uvjerio koliko je uporan i predan bio vođa Sentinela. Samo je jedna stvar mogla odvratiti njegovu pažnju, a čak ni ona nije mogla zatomiti anđelov ubojiti instinkt. 13

»Postoji mreža špilja blizu kanjona Bryce.« Elijah je posljednji put okrenuo leđa prema stražarnici na jezeru Navajo. »Sklonit ćemo se tamo dok se ne organiziramo.« » Špilje? « upitala je Rachel, mršteći se. »Ovo nije pobjeda, Rachel.« Lecnula se naslutivši ljutnju u njegovom glasu. »Slobodni smo.« »Bili smo lovci, a sada smo plijen. To nije napredak. Udarili smo Sentinele kad im je već bilo teško. Bilo nas je dvadeset na jednog Sentinela, iznenadili smo ih, i bili su bez Adriana, koji trenutno rješava toliko sranja da ne može biti potpuno posvećen. Ovo je bila igra na sigurno.« Rachel je zabacila ramena i izbacila svoje male grudi. Golotinja likanima ništa nije značila, meso ili krzno, bilo je svejedno. »I mi smo je odigrali.« »Da, odigrali ste je. A sad meni dopustite da se pobrinem za ostalo.« »Micah je ovo želio, El.« Elijah je uzdahnuo, njegovu je ljutnju progutao nalet kajanja i tuge. »Znam ja što je on želio — kuću u' predgrađu, posao od devet do pet, podjelu vožnji i dogovore za igru. Sve bih učinio kad bih ti mogao omogućiti taj san... Ili bilo kojem drugom likanu koji bi to poželio... Ali to je nemoguće. Natovarili ste mi zadatak koji sam upropastio i prije nego sam počeo, jer nema šanse da u njemu uspijem.« Nisu ni bili svjesni koliko ga je taj neuspjeh koštao. Nikad im to neće reći. Mogao je samo napraviti najbolje što zna s onim što ima na raspolaganju i pokušati održati na životu one koji su sada ovisili o njemu. Pogledao je u Stephana. »Želim da se dvočlane ekipe pošalju u druge stražarnice. Ako je moguće, združeni parovi.« Parovi će štititi jedno drugo do smrti. U takvim trenucima, kad će ih loviti dok su odvojeni od svog čopora, trebat će im sva moguća podrška koju mogu dobiti. »Obavijestite koliko god likana možete«, nastavio je, kružeći ramenima unatrag kako bi malo opustio napetost u vratu. »Adrian će prekinuti vanjsku komunikaciju sa stražarnicama — mobitelima, internetom, pismima. Stoga će ekipe trebati komunicirati izravno, licem u lice.« Stephan je kimnuo. »Pobrinut ću se za to.« »Svi moraju izvući koliko god su novca uštedjeli prije nego im Adrian zamrzne račune.« Kao >zaposlenicima< Adrianove zračne kompanije, Aeronautike Mitchell, plaće su im bile isplaćivane na zajednički radnički račun kojem je Adrian mogao slobodno pristupiti. »Većina ih je već to učinila«, Rachel je tiho rekla. Dakle, barem je malo mislila unaprijed. Elijah ju je poslao da okupi ostale, a onda se obratio Stephanu. »Trebaju mi dva likana kojima najviše vjeruješ za poseban zadatak. Treba pronaći Lindsay Gibson. Želim znati njezin položaj i status.« Stephan je iznenađeno raširio oči kad je spomenuta Adrianova družica. Elijah se borio protiv snažnog poriva da sam potraži Lindsay, smrtnicu koju je smatrao prijateljicom, jedinom koja mu je preostala sad kad je Micah bio mrtav. Na mnoge mu je načine i dalje bila zagonetka. Uletjela je u njihove živote bez upozorenja, pokazala vještinu koju nijedan običan čovjek ne bi smio posjedovati i privukla pažnju vođe Sentinela na način koji je Elijahu bio potpuno nepoznat. Za razliku od Posrnulih, koji su izgubili krila zato što su spavali sa smrtnicima, Sentineli su bili anđeli koje se nije moglo za to kriviti. Grijesi tijela i hirovi ljudskih emocija bili su daleko ispod njihova uzvišenog položaja. Elijah nikad nije vidio da je neki Sentinel pokazao makar trunčicu želje ili žudnje... Sve dok Adrian nije ugledao Lindsay Gibson i položio pravo na nju silovitošću koja ih je sve iznenadila. Vođa Sentinela štitio je njezin život pomnije nego svoj, a Elijaha je zadužio za njezinu sigurnost iako je znao da je bio jedan od rijetkih, abnormalnih alfa koje se žurno micalo iz likanskih čopora. 14

Upravo se tijekom čuvanja Lindsay prijateljstvo među njima i razvilo. Njihovo ležerno drugarstvo bilo je dovoljno duboko da bi već dali živote jedno za drugo. Za tebe bih skočila pred metak, jednom mu je rekla. Ne možete pronaći puno takvih prijatelja, a Elijahu je sad ostala samo ona. Možda je postao alfa likan, ali brige za Lindsaynu sigurnost nikad se neće odreći. Nestala je pod stražom Sentinela, a on neće biti na miru sve dok ne sazna da je dobro. »Želim da je nađete i pobrinete se za njezinu sigurnost,« rekao je Elijah, »kako god znate.« Stephan je kimnuo. Njegov odlučan pristanak pružio je Elijahu prvi tračak nade da možda ipak imaju šansu preživjeti. »Jebeno krasno.« Vash je promatrala zaštitno odijelo koje je držala u ruci i osjetila kako je žalac ledenog straha probada kroz trbuh. Doktorica Grace Petersen dlanom je trljala jedno zamagljeno oko. »Nismo sasvim sigurni kako se bolest prenosi. Bolje spriječiti nego liječiti, vjeruj mi. Gadan posao.« Navlačeći odijelo, Vash se prisilila da iz uma raščisti rastuću paniku. Usredotočila se na ponovno oživljavanje naučenih vještina i mentalnog sklopa s kojim je poslana na zemlju kao Čuvarica. Prosio je već mnogo vremena otkako je nečemu pristupila ne razmišljajući kao ratnica, sa stavom koji je stekla kao vampirica, no ovo je bila bitka koju nije mogla voditi očnjacima ili šakama. »Imaš čelična muda, Gracie«, rekla je kroz slušalicu na kacigi. »Kaže žena koja se bori sa suparnicima veličine autobusa na kat.« Obučene u odijela, ušle su u zatvorenu pretkomoru prostorije za karantenu, a potom ušle u unutrašnju prostoriju kad su za to dobile zeleno svjetlo. Unutra je neki muškarac ležao na stolu za pretrage kao da spava, crte lice bile su mu mirne kao da se odmara. Samo su intravenozne cjevčice u njegovim rukama i užurbano dizanje i spuštanje prsnog koša odavali da je bolestan. »Što mu daješ?« upitala je Vash. »Je li to krv?« »Obavljamo transfuziju, da. Osim toga, držimo ga u induciranoj komi.« Grace je pogledala prema Vash kroz svoj vizir, crte lica bile su joj umorne i ozbiljne. »Zove se King. Dok je bio smrtnik, odazivao se na ime Wiiliam King. Bio je moj glavni asistent sve do jutros, kad ga je ugrizao jedan od zaraženih vampira koje smo ulovili jučer.« »Tako brzo djeluje?« »Ovisi. Sudeći prema prvim izvještajima s terena, neki vampiri su imuni. Drugima trebaju tjedni da pokažu prve simptome. Ipak, najviše ih je poput Kinga pa podlegnu u roku od nekoliko sati.« »A koji su točno simptomi?« »Bezumna glad, nerazumna agresija i neprirodno visoka tolerancija na bol. Zovemo ih aveti.« »Zašto?« »Sjene su onoga što su nekoć bili. Svjetla su upaljena, ali nikog nema doma. Njihovi umovi i osobnosti su nestali, ali njihova tijela i dalje lagano plove. Oni koje sam uspjela održati na životu više od nekoliko dana izgubili su pigmentaciju i melanin iz kose i kože. Čak su im i šarenice postale sive. Vidi ovo.« Grace je svojom nježnom, pomalo drhtavom rukom odmaknula pramenove s Kingova čela. »Oprosti, prijatelju«, šapnula je prije nego je uzela u ruku ukopčani uređaj koji je nalikovao skeneru na blagajni u trgovini. Držeći ga za zapešće, naciljala je njegovu podlakticu i aktivirala blijedi plavkasti sjaj. Ultraljubičasto svjetlo. Vash se nagnula niže, promatrajući dio kože koji je naciljala. Malčice se naborao, kao da se mišić ispod njega grči, no to je bio jedini znak iritacije. »Sveca mu. Otpornost na UV svjetlo?« »Ne baš.« Ugasivši spravicu, Grace ju je odložila sa strane. »Nema pravog imuniteta, meso se i dalje prži, samo što zarasta ubrzanim tempom. Oštećene stanice kože regeneriraju se jednakom brzinom kojom su i uništene. Dakle, nema vidljive ih trajne štete. Testirala sam još dvojicu koji su bili tu. Ista stvar.« 15

Pogledale su se. »Nemoj se uzbuđivati«, promrsila je Grace. »To obnavljanje stanica uzrokuje sve druge simptome. Neutaživa glad proizlazi iz potrebe da se zadovolji golema potrošnja energije koja je potrebna za regeneraciju. Agresija proizlazi iz gladi koja vjerojatno izaziva isti osjećaj kao da umireš od gladi, cijelo vražje vrijeme. A visoki prag tolerancije boli proizlazi iz činjenice da se ne mogu koncentrirati ni na što drugo osim na potrebu da se nahrane. Ne mogu razmišljati, točka. Jesi li vidjela avet na djelu?« Vash je odmahnula glavom. »Oni su kao pomahnitali zombiji. Izraženu moždanu funkciju zamijenio je čisti instinkt.« »Znači, stavila si ga na transfuziju jer bi inače umro bez kontinuiranog unosa krvi?« »Naučila sam to na teži način. Uspavala sam dvojicu koje smo ulovili kako bih ih mogla proučiti — ne možeš im se približiti kad su posve funkcionalni — i rastopili su se. Njihov je metabolizam toliko ubrzan da su njihova tijela praktički probavila sama sebe. Golema kaša. Nije bilo lijepo.« »Je li moguće da je Adrian to zakuhao u nekom laboratoriju?« Vođa Sentinela imao je zadatak da vodi elitnu jedinicu serafa koji su Posrnulima skinuli krila. Koristeći likane kao svoje pse ovčare, Adrian je spriječio prodor vampira u gušće naseljena područja. Rezultat je bio teritorijalna i financijska podčinjenost. »Sve je moguće, ali ja ne bih to rekla.« Grace je pokazala prema Kingu. »Ne mogu zamisliti da bi Adrian ovo učinio. Nije njegov stil.« Istini za volju, nije mogla ni Vash. Adrian je bio ratnik do kraja. Ako bi želio borbu, odradio bi je licem u lice, prsa o prsa. No, mnogo je toga mogao dobiti ako bi se vampirska vrsta smanjila ili nestala. Njegova bi misija bila gotova i mogao bi napustiti zemlju — sve njezine boli, jad i prljavštinu. Pod pretpostavkom da je uopće želi napustiti sad kad ima Lindsay, družicu koja neće moći poći s njim. Smekšavši glas, Vash joj je izrazila sućut. »Jako mi je žao zbog tvog prijatelja, Gracie.« »Pomozi mi pronaći lijek, Vash. Pomozi mi da spasim njega i ostale.« Zato je došla, zato ju je Syre poslao. Izvješća o bolesti počela su se pojavljivati širom zemlje i širila su se tako brzo da je praktički postala epidemija. »Što ti treba?« »Još ispitanika, još krvi, još opreme, još osoblja.« »Riješeno. Naravno. Samo mi daj popis.« »To je lako.« Prekriživši ruke, Grace je uputila još jedan pogled prema Kingu. »Moram znati gdje se virus aveti prvi put pojavio. U kojem dijelu zemlje, u kojoj državi, kojem gradu, kojoj kući, u kojoj sobi u kući. Sve do najsitnijeg detalja. Muško ili žensko. Mlado ili staro. Rasa i građa. Moraš mi pronaći prvu osobu koja se razboljela. A onda moraš pronaći drugu. Kako su upoznali osobu broj jedan? Jesu li živjeli u istoj kući? Jesu li dijelili isti krevet? Ili nisu bili tako bliski. Jesu li bili u krvnom srodstvu? Zatim, pronađi broj tri i četiri i pet. Šest stupnjeva odvojenosti van kontrole. Treba mi dovoljno podataka da utvrdim uzorak i polaznu točku.« Iznenada osjetivši kako je zaštitno odijelo guši, Vash je krenula prema vratima. Grace je pošla za njom i utipkala kod koji je otvarao bravu pretkomore. »Govoriš o jako puno radnika«, promrsila je Vash, slijedeći Gracein primjer i stajući na obojeni krug na podu. Nešto ih je poprskalo iz otvorene cijevi iznad njihovih glava, okruživši odijelo finom maglicom. »Znam.« Postojali su deseci tisuća sluga, no njihova netolerancija sunčeve svjetlosti ozbiljno je kočila njihovu korisnost. Originalni Posrnuli nisu imali takva ograničenja, no njih je bilo manje od dvije stotine. Daleko premalo da bi osigurali krv slugama i tako im omogućili privremeni imunitet.

Svakako nedovoljno da omoguće temeljitu istragu potrebnu da se u dogledno vrijeme izvrši traženi zadatak. Sliježući ramenima i oslobađajući se odijela, Vash je zabacila ramena unatrag i donijela odluku. Prve vijesti o bolesti pojavile su se u isto vrijeme kad i Adrianova izgubljena ljubav. Određivanje vremenskog tijeka pomoglo bi joj zaključiti snosi li vođa Sentinela odgovornost ili ne. »Pobrinut ću se za to.« »Znam da hoćeš.« Grace je prestala namještati svoju razbarušenu plavu kosu i pogledala u Vash. »I dalje nosiš crninu.« Vash je spustila pogled prema crnim kožnatim hlačama i majici na sebi, pa slegnula ramenima. Nakon šezdeset godina, bol je i dalje bila prisutna, pulsiranje ju je podsjećalo na osvetu na koju je čekala zbog Charronova brutalnog ubojstva, Jednog će dana pronaći likana koji će joj dati informacije koje joj trebaju da uđe u trag Charovim ubojicama. Mogla se samo nadati da će se to dogoditi prije nego oni koji su za to odgovorni umru od starosti ili u lovu. Za razliku od Sentinela i vampira, likani su imali smrtnički rok trajanja. »Napravimo taj popis«, rekla je kratko, spremna započeti s golemim zadatkom pred sobom. Syre je odgledao video do kraja, a potom hitro skočio na noge. »Što misliš o ovome?« Vash je gurnula noge ispod stolice okrenute prema njegovom stolu. »Najebali smo. Nema nas dovoljno da napadnemo jednako brzo kao i virus — virus aveti, kako ga je nazvala.,. Toliko se brzo širi da nemamo dovoljno resursa da se s njim suočimo.« Provukao je ruku kroz gustu, tamnu kosu i opsovao. »Ne možemo ovako propasti, Vashti. Ne nakon svega što smo prošli.« Silina boli vođe Posrnulih mogla se osjetiti u prostoriji. Kad je stao ispred prozora koji su gledali na glavnu ulicu u Raceportu, u saveznoj državi Virginiji, gradu koji je izgradio iz temelja, doimalo se kao da je sva težina svijeta na njegovim leđima. Nisu ga tištali samo problemi s kojima su bili suočeni. Žalovao je, oplakivao gubitak svoje kćeri nakon što se stoljećima molio za to da se vrati. I taj ga je gubitak promijenio. Nitko drugi to još nije primijetio, ali Vash ga je predobro poznavala. Nešto se u njemu promijenilo, neki je prekidač okrenut. Bio je tvrđi, manje fleksibilan, a to se odražavalo na odlukama koje je donosio. »Potrudit ću se najbolje što mogu«, obećala je. »Svi ćemo. Mi smo borci, Syre. Nitko neće odustati.« Okrenuo se kako bi je pogledao u oči, a crte njegova prekrasnog lica bile su grube. »Primio sam zanimljiv poziv dok si bila s Grace.« »Da?« Ton njegova glasa i sjaj u pogledu uznemirili su je. Poznavala je taj njegov pogled, znala je da znači kako je odlučan u svojoj namjeri, ali i da očekuje otpor. »Likani su se pobunili.« Vashina se kralježnica bolno ukočila, kao i uvijek kad bi razgovarali o psima Sentinela. »Kako? Kad?« »Prošlog tjedna. Pretpostavljam da se Adrianova okupiranost mojom kćeri pokazala kao savršena prilika da se oslobode.« Prekrižio je ruke, njegovi snažni bicepsi stiskali su se pri pokretu. Adriana je Lindsay Gibson isprva privukla zato što je bila posljednja inkarnacija Shadoe, Syreove kćeri i Adrianove davne ljubavi. Na kraju je Lindsay bila ta koja je osvojila i Adrianovo srce i pravo na vlastito tijelo, ostavivši tako Syrea da tuguje zbog gubitka svojeg djeteta, a Adriana malo uzdrmanog. »Likani će nas trebati ako žele ostati slobodni, a izgleda da i mi jednako tako trebamo njih.« Ustala je. »Ne misliš ozbiljno.« »Znam što tražim od tebe.«

»Znaš li? To je kao da ja od tebe tražim da surađuješ s Adrianom, znajući da je on kriv što tvoje kćeri više nema. Ili da ti kažem da se udružiš s demonom koji ti je ubio ženu.« Prsa su mu se raširila kad je polako, duboko udahnuo. »Ako bi sudbina svakog vampira na svijetu ovisila o tome, učinio bih to.« »Jebi se ti i tvoj osjećaj krivnje.« Riječi su izletjele prije nego ih je uspjela zadržati. Što god da joj je Syre bio, prije svega joj je bio nadređeni časnik. »Zao mi je, zapovjedniče.« Odbacio je njezinu zabrinutost nestrpljivim zamahom ruke. »Odužit ćeš mi se tako što ćeš pronaći alfa likana, tko god on bio, i ponuditi mu savezništvo.« »Nema alfa likana. Sentineli su se za to pobrinuli.« »Jedan mora postojati, inače nikad ne bi došlo do pobune.« Počela je koračati, potpetice njezinih čizama lupkale su živahni staccato na teškom drvenom podu. »Pošalji Razea ili Salema«, predložila je, ponudivši mu svoja dva najbolja kapetana. »Ili obojicu.« »To moraš biti ti.« »Zašto?« »Zato što mrziš likane i tvoje će opiranje prikriti naš očaj.« Zaobišao je stol, a onda je napola sjeo na njegov prednji rub, prekriživši svoje duge noge kod gležnjeva. »Ne smijemo im dati prednost. Moraju vjerovati da nas trebaju više nego što mi trebamo njih. A ti si moja zamjenica. Tvoj dolazak šalje snažnu poruku o tome koliko ozbiljno shvaćam predloženo savezništvo.« Pomisao da surađuje s likanima probudila je u njoj bijes koji joj je pomutio vid. Što ako slučajno bude radila s jednim od likana koji su raščetvorili Charrona? Što ako nekome od njih spasi život, misleći da su saveznici? Bilo je to tako perverzno da joj se želudac okretao. »Daj mi malo vremena da pokušam sama ovo riješiti. Ako ne ostvarim značajan napredak u roku od nekoliko tjedana, možemo opet porazgovarati.« »Adrian bi dotad mogao istrijebiti likane. To mora biti sad, dok su još uvijek na neravnomjernom terenu. Pomisli samo koliko bismo brzo mogli obaviti pretragu ako bismo na raspolaganju imali tisuće likana.« Nastavila je koračati uzduž prostorije brzinom od koje bi se smrtniku zavrtjelo u glavi. »Reci mi da tvoj zahtjev nema nikakve veze s tvojom mržnjom prema Adrianu.« Syreova su se usta nakrivila u stranu. »Znaš da ne mogu. Želim srediti Adriana dok je još slab. Naravno da to želim. Ali to ne bi bilo dovoljno da tražim ovo od tebe, znajući koliko će te koštati. Ti si mi daleko vrjednija.« Odjednom se zaustavivši, Vash mu je prišla. »Učinit ću to zato što si mi tako naredio, ali neću zaboraviti na osvetu koju mi duguju. Ovu ću priliku iskoristiti kako bih pronašla odgovorne za Charronovu smrt. A kad budem iskoristila tu informaciju, neću biti odgovorna za posljedice. Ako to ne možeš prihvatiti, prenijet ću im tvoj prijedlog o savezništvu, a potom ću krenuti svojim putem.« »Nećeš.« Syreov duboki ton glasa vrvio je upozorenjima. »Podržat ću te, Vashti. Znaš to. No, u ovom trenutku, potrebe vampirske vrste moraju biti na prvom mjestu.« »Pošteno.« Kimnuo je. »Pobuna je počela u stražarnici na jezeru Navajo. Kreni od Utaba. Nisu mogli daleko otići.«

2. POGLAVLJE

»Moramo otkriti postoji li još alfi.« Elijah je pogledao u likana koji je hodao pokraj njega, čudeći se lakoći kojom je Stephan uskočio u ulogu njegove bete. Instinkt je bio veoma važan u svemu što su činili kao mladi čopor, a ta je istina uznemiravala Elijaha više nego ga je tješila. Više bi volio da su svoju sudbinu oblikovali vlastitim rukama, a ne da je ona bila uvjetovana demonskom krvlju koja je kolala njihovim venama. No dok je koračao niz dugačak kameni hodnik, broj raskošnih zelenih pogleda uperenih u njega bio je neosporiv dokaz koliko je dominantna likanska primitivna priroda. Svaki od njih imao je blistave zelene šarenice stvorenja miješane krvi. Bili su poredani uz zidove u stotinama, zurili su u njega dok je prolazio pokraj njih, tvoreći rukavac kroz špilje od crvenog kamena u južnom Utahu koje je odabrao za svoj stožer. Bili su uvjereni da je prokleti mesija, onaj jedan likan koji će ih povesti u novo doba neovisnosti. Nisu shvaćali da su njihova očekivanja i nadanja o slobodi njega samog zarobile. »To nam je prioritet«, uvjeravao ga je Stephan. »Ali polovica likana koje pošaljemo ne vrati se natrag.« »Možda se vraćaju Sentinelima. Što se tiče kvalitete života, bilo nam je bolje dok smo radili za anđele.« »Postoji li previsoka cijena za slobodu?« upitao je Stephan. »Svi znamo da Sentineli nemaju šanse protiv nas. Njih je manje od dvije stotine. Naše se brojke mjere u tisućama.« Što se Elijaha tiče, to suptilno bockanje da prvi djeluje umjesto da reagira bilo je gubljenje vremena. Mogao je to osjetiti u zraku oko sebe, pucketavu energiju likana spremnih na lov. »Ne još«, rekao je. »Nije još vrijeme.« Poletjela je neka ruka i zgrabila ga. »Kojeg vraga čekaš?« Elijah se zaustavio i okrenuo prema mišićavom muškarcu čije su oči blistale u sjenama špilje. Likan se nakostriješio i napola promijenio oblik, ruke i vrat bili su mu prekriveni sivkastim krznom. Zvijer u Elijahu zarežala je u znak upozorenja, no on ju je obuzdao, kontrolirajući je kao što to i čini pravi alfa. »Izazivaš li ti to mene, Nicodemuse?« upitao je opasno blagim tonom. Čekao je na to, znao je da se spreman. Bit će to tek prvi od mnogih izazova dok ne uspostavi svoju dominantnost kroz fizičku snagu, uz pomoć likanima urođene potrebe da slijede svog vođu. Likan je raširio nosnice, prsa su mu se nadimala dok se borio protiv zvijeri u sebi. Budući da nije imao Elijahovu samokontrolu, Nic je tu bitku gubio. Odlijepivši njegovu ruku sa svoje, Elijah je rekao: »Znaš gdje me možeš naći.« Potom mu je okrenuo leđa i otišao, namjerno izazivajući Nicovu zvijer. Što prije završe s tim, to bolje. Nic ga je upitao što čeka. Čekao je zajedništvo, povjerenje, odanost — temeljni okvir koji drži čopore na okupu. Bilo njih puno ih ne, nema šanse da će pobijediti složnu elitnu vojnu jedinicu kao što su Sentineli ako ne budu radili kao jedno.

Ženka mu je prišla praktički u trku, njezino napregnuto tijelo zračilo je uzrujanošću. »Alfa«, pozdravila ga je, brzo se predstavivši kao Sarah, »Imaš posjetitelja. Vampira.« Podignuo je obrve. »Vampira? Jednog?« »Da. Tražila je alfu.« Elijahova znatiželja bila je i više nego zaintrigirana. Sentineli su stvorili likane isključivo zato da love i čuvaju vampire. Činjenica da su se likani pobunili protiv kontrole Sentinela nije značila da su zaboravili na ukorijenjenu mržnju prema krvopijama. Samostalno ušetati u brlog za vampira je bilo ravno samoubojstvu. »Odvedi je u veliku prostoriju«, rekao je. Sarah se okrenula i otrčala natrag putem kojim je došla, a Elijah i Stephan nešto su sporije krenuli za njom. Stephan je odmahivao glavom. »Koji vrag?« »Vampirica je očajna, iz nekog razloga.« »Zašto bi to bio naš problem?« Slegnuvši ramenima, Elijah je rekao: »Možda bi to mogao biti naš zgoditak.« »Zar stvarno želimo postati sigurna kuća za gubitničke krvopije?« »Ako sam dobro shvatio, mi smo se pobunili i sad nam je bolje, a kad vampir zbriše on je gubitnik?« Stephan se namrgodio. »I sam znaš da čopor neće prihvatiti vampira.« »Vremena su se promijenila. U slučaju da nisi primijetio, i mi smo prilično očajni.« Elijah je prešao preko praga i ušao u veliku prostoriju kad je iza sebe začuo režanje. Jurnuvši prema naprijed, preuzeo je vučji oblik prije nego je šapama dotaknuo kameni pod. Okrenuo se u istom trenutku kad ga je napao Nicodemus, svom snagom ga udarivši sa strane i izbivši mu zrak iz pluća. Otkotrljavši se, ponovno je stao na noge, uspravivši se na vrijeme kako bi u skoku ulovio svog napadača za vrat. Zamahnuvši glavom, Elijah je bacio drugog likana preko prostorije. Potom je od bijesa zaurlao, što je odjeknulo kroz golemu prostoriju. Nic je uzmaknuo postrance na šapama, potom je pronašao uporište i ponovno napao. Elijah je pojurio naprijed kako bi ga spriječio. Sudarili su se brutalnom silinom, čeljusti su im škljocnule kad su htjeli ugristi jedan drugog. Nic ga je ulovio za prednju nogu i snažno ugrizao. Elijah se okomio na njegov bok, zarivši zube duboko, zvijer u njemu režala je osjetivši intenzivan okus vruće, guste krvi. Odgurnuvši napadača sa sebe, Elijah se okrenuo i otkinuo mu komad mesa. Nic je zacvilio i ponovno došao k sebi, šepajući. Elijah je čučnuo, spreman skočiti, kad mu je opojan miris zrelih trešanja preplavio osjetila zadirkujući ga. Miris je prostrujao kroz njega, opekao mu krv i pojačao agresiju koja je pumpala kroz njegove vene. Odjednom mu se smučilo od igre s Nicodemusom. Elijah je skočio unaprijed, okrećući se u zraku kako bi izbjegao Nicovu bijesnu gubicu i sletio na likanova leđa. Uhvativši ga za vrat, Elijah ga je pribio za pod, čeljusti stisnute taman toliko da ga rani i upozori, ali ne dovoljno i da ga ubije. Ne još. I najmanje povećanje pritiska Niču bi prekinulo dotok zraka. Nic se migoljio nekoliko trenutaka, lamatao udovima nastojeći otresti protivnika sa sebe. A onda su mu gubitak krvi i iscrpljenost oduzeli svu snagu. Cvilio je da ga pusti, a Elijah je to i učinio. Elijahovo duboko režanje odjeknulo je kroz prostoriju. Okrenuo se i našao se oči u oči sa svim likanima u Špilji. Stajali su poredani uz vanjski rub, brzo spuštajući pogled dok ih je redom izazivao da se usude. Zadovoljan što je barem na neko vrijeme dokazao ono što je htio, preobratio se i okrenuo prema luku koji je vodio u veliku prostoriju, pažnje prikovane za onaj zreo, slatkasti miris od kojeg mu se ud ukrutio.

»Donesite mi drugu odjeću«, rekao je svima u špilji, ne mareći tko će ga poslušati, samo da obave što im je rečeno. »I vlažni ručnik.« Jedva da je dovršio rečenicu kad se pojavila, izgledajući jednako onako kako je se sjećao — crne čizme s visokom potpeticom, crni bodi od likre koji se pripijao uz svaku oblinu, grimiznocrvena kosa koja joj je sezala do struka i biserno bijeli očnjaci. Izgledala je poput ženske iz erotičnog sado-mazo sna, poželio ju je poševiti jednako žarko koliko ju je želio i ubiti. Požuda je bila instinktivna i nimalo dobrodošla, bijes pomiješan s tugom i boli. Polagano je i mučki ubila njegova najboljeg prijatelja pokušavajući doći do njega, pogrešno vjerujući da je on ubio njezinu prijateljicu Nikki, vampiricu koja je istovremeno bila i Syreova snaha. Pazi što želiš, kučko. Izbacivši zube imitirajući osmijeh, izrekao je njezino ime. »Vashti.« Zaškiljila je kad je nanjušila njegov miris. »Ti.« Sranje. Vash je zurila u golog, krvlju poprskanog likana koji je stajao s druge strane prostorije i njezinih stisnutih šaka. Nedostatak poznate težine korica mačeva na leđima već ju je dovoljno izluđivao, a sad ju je zbilja i razjario. On je ubio njezinu prijateljicu i platit će za to. Prišla mu je bliže, njezine visoke čizme lupkale su po neravnom kamenom podu. Živjeli su u prokletoj špilji i međusobno su se borili poput životinja. Jebeni psi. Danima je pokušavala odvratiti Syrea od tog budalastog zadatka koji joj je dao, ali vođa vampira nije se dao odgovoriti. Vjerovao je u staru uzrečicu — neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj. Složila bi se s time da se radilo o bilo kome drugom osim o likanima. »Zovem se Elijah«, ispravio ju je, promatrajući je usredotočeno poput pravog lovca koji vreba svoj plijen. Prišao mu je muškarac koji je u jednoj ruci nosio ručnik, a u drugoj odjeću. Elijah je uzeo ručnik i počeo brisati krv s usta i vilice. Nije skidao pogled s njezinog čak ni kad je navlačio odjeću preko svojih širokih prsa i ruku, Vash je nevoljko primijetila kako joj je pažnja odlutala prema bijelom frotiru koji je prelazio preko zlatne kože. Bio je obdaren čvrstim mišićima od glave do pete, prekrasno oblikovanim, pa nije bilo moguće ne diviti se. Na njemu nije bilo ni centimetra suvišnog tkiva, njegova je muževnost bila neupitna, čak i bez pogleda na impresivan ud i zamjetne testise. Njegov je miris bio u zraku, poput zemlje, ali na neki način uzbudljiv, miris klinčića i citrusa bogat muškim feromonima. Dodao je ručnik likanu koji je stajao pokraj njega, a potom pogladio svoj dugi, debeli penis od korijena do vrha. »Sviđa ti se to što vidiš?« zadirkivao ju je dubokim, gromkim glasom koji je fizički djelovao na nju. Krv je šikljala iz gadne posjekotine na njegovu listu, a miris je bio tako slastan da su joj već sline curile za njim. Natjerala se da drsko i ležerno podigne pogled s njegova međunožja. »Samo se čudim što ne smrdiš po mokrom psu.« Raširio je nosnice. »A ti zaudaraš na žrtveno janje.« Vash se blago nasmijala. »Tu sam da ti pomognem, likane. Sigurni ste dok ste pod zemljom. No, u jednom ćete trenutku morati izići van, a pod otvorenim nebom anđeli će vas sve zaklati. Budući da se već borite među sobom, nećete imati nikakve šanse protiv Adrianovih Sentinela, bez saveznika.« Likani oko njega zgađeno su zarežali pri samoj pomisli. Povisila je ton i obratila se okupljenima. »Apsolutno se slažem. Ni ja ne želim surađivati s vama.« »Pa ipak si došla kad te je Syre poslao«, rekao je Elijah navlačeći široke traperice. »Na njegovu si zapovijed ušetala ravno u vučju jazbinu.« 21

Ponovno se obratila njemu, podignute brade. »Civiliziraniji smo od vas, likane. Znamo što znači hijerarhija moći.« Prišao joj je, a njegov bosi korak bio je gladak, predatorski. Stisnuti splet njegovih trbušnih mišića stiskao se dok je hodao, privlačeći njezin pogled. Nalet vrućine prostrujao je kroz nju kad se pojačao njegov miris, Jebote. Mora da je predugo bila u celibatu ako ju je jedan likan mogao uzbuditi. Stisnula je šake kad je stao ispred nje. Preblizu. Ušao je u njezin privatni prostor. Pokušao ju je zastrašiti svojim snažnim tijelom i očitom gladi. Vidjela mu je želju u očima, nanjušila zavodljive feromone u zraku oko njega. Mrzio ju je, pa ipak ju je želio. Usprkos vlastitoj visini i potpeticama, Vash je morala nakriviti glavu unatrag kako bi ga pogledala u oči. »Samo mi reci da odjebem i odlazim odavde. Pristala sam samo na to da vam prenesem prijedlog. Zapravo ne želim da pristanete.« »Ah, ali ja te ne namjeravam odbiti dok mi ne kažeš detalje.« Uhvatio je pramen njezine kose među prste i protrljao ga. »I želim vidjeti izraz na tvom licu kad otkrije! da ja nisam taj koji je ubio tvoju prijateljicu.« . Zastao joj je dah. Samoj je sebi rekla da je to od iznenađenja, a ne od njegova zgloba naslonjenog na njezine grudi. »Moj njuh je gotovo jednako dobar kao i tvoj.« Jedna strana njegovih usana izvila se u okrutan osmijeh. »Jesi li testirala uzorak moje krvi na antikoagulanse?« Brzo je uzmaknula za korak. Znala je da Sentineli čuvaju uzorke krvi svakog likana u kriogenim komorama u likanskim stražarnicama, ali nije razmišljala o tome da bi se te iste uzorke moglo zlouporabiti. »Koji kurac?« »Namjestili su mi. S druge strane, ti jesi kriva za ubojstvo mog prijatelja. Nadam se da ga se sjećaš, budući da ti je njegovo ubojstvo priskrbilo smrtnu presudu. Crvenokosi kojeg si pribila za stablo i ostavila misleći da je mrtav?« Kružio je oko nje. Deseci parova smaragdnih očiju promatrali su je s otvorenom netrpeljivošću. Šanse da se živa izvuče iz špilje smanjile su se na nulu. »Ako me sad ubiješ,« upozorila ga je, »ganjat će vas i vampiri i Sentineli.« »To je problem«, promrsio je i odostraga je uhvatio za rame i okrenuo. »Ali ima nešto što mi je milije od vlastitog života. Ako mi pomogneš da se toga domognem, pustit ću te da me ubiješ tako da to izgleda kao samoobrana.« Elijah je ponovno stao ispred nje. »Slušam.« »Raščisti prostoriju.« Zamahnuvši rukom, svima je dao znak da odu. »Alfa?« upitao je Stephan. »Bez brige«, rekao je Elijah. »Mogu ja s njom.« Ona je frknula. »Možeš pokušati, psiću. Ne zaboravi da sam par eona starija od tebe.« Za manje od minute prostorija je bila prazna. »Čekam«, rekao je dok su mu oči opasno blistale. »Jedan od tvojih pasa ubio je mog partnera.« Dobro poznati bijes i bol prostrujali su njezinim venama poput kiseline. »Ako misliš da je ono što sam ja učinila tvom prijatelju loše, znaj da nije ništa u usporedbi s onim što je učinjeno Charronu. Ako mi pomogneš pronaći one koji su odgovorni za to i dopustiti mi da ih ubijem, tvoja sam.« Zaškiljio je. »Kako misliš pronaći te likane? Što točno tražiš?« »Imam datum, vrijeme i mjesto. Samo trebam saznati tko je u to vrijeme bio u tom području. Onda mogu suziti pretragu.«

»Kakva krvožedna odanost.« Okrenula je glavu kako bi ga pogledala. »Mogla bih isto reći za tebe.« »Morat ćeš ostati sa mnom«, istaknuo je. »Očekujem biti prisutan svaki put kad budeš ispitivala nekog iz čopora. To bi moglo potrajati danima, možda tjednima.« Miris njegove požude postajao je jači iz trenutka u trenutak, a ona, dovraga, nije bila imuna na njega. »Tražim već godinama. Još koji tjedan neće me ubiti.« »Ne, ali ja hoću. Naposljetku. U međuvremenu, ne moraš mi se sviđati«, rekao je blago, »da bih te poželio poševiti.« Jedva je progutala, proklinjući vlastiti ubrzani puls, za koji je znala da ga on može čuti. »Naravno da ne moraš. Ti si životinja.« Ponovno ju je zaokružio, naginjući se i duboko udišući. »A koja je tvoja izlika?« Nije ju imala, i to joj je mutilo razum. Svih tih godina otkako je Char ubijen, želja za seksom bila je jedva prisutna. No, nije namjeravala priznati da je dopirao do nje na način na koji to nikome nije uspjelo još od Charrona. Naročito stoga što je bila sigurna da njezina reakcija nema toliko veze s njim, koliko s njezinom vlastitom napetošću zbog toga što je u brlogu punom stvorenja koja je mrzila, bez oružja sa sobom. Očnjacima i pandžama, mogla je srediti pet-šest likana, a s Charronovim katanama mogla se boriti protiv cijele legije. Samo joj je Char bio ravan što se tiče vještine mačevanja. »Izlika nije ni potrebna. Ja sam heteroseksualka, a ti si egzibicionist koji si ga voli maziti. Predstava je postigla svoje.« Pokazao je zube oponašajući osmijeh i prekrižio ruke, »Što Syre želi kao protuuslugu za zaštitu od Sentinela?« Vash ga je proučavala, primjećujući njegov široki raskorak i podignutu bradu. Njegova je prisutnost bila masivna, usidrena. Gotovo da ga je mogla zamisliti kako nepomično stoji usred pijavice. Iako je njegov bijes bio silovit i opipljiv, napadao je njezina osjetila jednako kao i njegova požuda, njegove prekrasne smaragdne oči prekrivala je sjena boli. Što god on još bio, Elijah je bio odan. Ako mu se još k tome moglo i vjerovati, vampirskoj bi vrsti mogao biti od značajne koristi. Kao i njoj. Prekrižila je ruke oponašajući njegovu pozu. Promatrala je kako mu se pogled spušta do njezina dekoltea, a čeljust stišće. Nije htio željeti je. Zbog toga se u sebi nasmijala. Koristila je svoju seksualnost kao oružje još otkako je Charron umro, s njom je bila jednako ubojita kao i s oštricom. Nešto što će Elijah upravo otkriti iz prve ruke. »Ubit ćeš me,« Vash je blago rekla, »kako bi osvetio smrt svog prijatelja, koji je umro zato što sam ja tražila isto za Nikki. Ne... Dopusti da dovršim prije nego se usprotiviš. Neću prekršiti naš dogovor. Kad se sve skupa sagleda, ti ćeš meni učiniti uslugu. Čak ću i leći vratom na panj i olakšati ti.« Likanov pogled se zaoštrio. »Što hoćeš reći?« »Ne tražim tvoje suosjećanje ili sažaljenje. Samo želim da od mene tražiš istu onu odanost koju i ja od tebe tražim. Ulazim u ovaj savez sa svime što imam. Ako ti učiniš isto, oboje ćemo dobiti ono što želimo.« »Hoćemo li?« Ton njegova glasa bio je dubok i intiman, pobijao je ljutnju koja je stanjila njegove privlačne usne. »Ako tvoje želje budu realne«, suho je odvratila. »Izbjegavaš moje pitanje, Vashti. Što Syre očekuje zauzvrat?« »Ovo je praktički čist račun.« Podignula je ruku i provukla prste kroz kosu, primjećujući kako pogledom prati komešanje grimiznih uvojaka. Namjeravala ga je zadirkivati onim za čim je žudio, no umjesto toga shvatila je da ju je uzbudio njegov divlji pogled. Požuda tako prekrasne, muževne zvijeri sama je po sebi bila zavodljiva. »Oboma nam trebaju snage.« 23

»Neću povesti likane u rat protiv. Sentinela.« »Ne? I dalje vas steže ogrlica?« »I dalje sam svjestan da Sentineli imaju svoju svrhu«, odvratio joj je. »Potrebni su kako bi lupeži bili pod kontrolom. Zato smatram da Adrian nije pao kao što si ti pala, iako je prešao istu granicu. On je težina koja uspostavlja ravnotežu na vagi, i zato je previše potreban da bi ga se odbacilo.« Stisnula je vilicu i odbacila sve što je mislila o vođi Sentinela, a što ju je činilo bijesnom, morala je ostati hladne glave. »Treba vam i novac sad kad ste nezaposleni. Vampirska vrsta namaknula je prilično bogatstvo.« »Želiš da budem u nezavidnom položaju. Želiš da ti budem zahvalan.« Rastvorio je ruke i jednom prešao preko prsa, dlanom trljajući jedan prekrasno oblikovan prsni mišić. Pokazujući svoje slasno tijelo. Igrajući njezinu igru. Glas mu je bio hrapav. Topao, zgužvan baršun. Prešao je preko nje poput dodira jezikom. »Čopori se neće nikom podrediti. Jednaki smo ili nismo ništa.« Iskrivila je usne. »Ne možeš si priuštiti da ovo propadne.« »Znam što si mogu priuštiti. I što sam spreman platiti. Više nemam što izgubiti, ali to me ne čini očajnim. Uzmi ili ostavi.« Napola se okrenula, skrivajući osmijeh. »Uzet ću što trebam i vratiti se sutra. Budi spreman baciti se na posao.« »Vashti.« Pogledavši preko ramena prema njemu, shvatila je da se zna izboriti za sebe. Prikliješten između dvije moćne sile kao što su Adrian i Syre, nije sumnjala da može i hoće odabrati jednu stranu u toj bitci, ako to bude potrebno. Krotke karakteristike koje je naviknula viđati — i omalovažavati — kod drugih likana bile su vidno odsutne kod alfe. Pa ipak, Adrian ga je zadržao u svojoj službi, što je bilo značajno odstupanje od njegove uobičajene prakse odvajanja alfa likana od ostalih. I ne samo to, vođa Sentinela Elijahu je povjerio Lindsaynu sigurnost. »Da?« »Nemoj se poigravati mnome.« Glas mu je tutnjao od upozorenja i odaslao val trnaca kroz njezinu kožu. »Priznao sam da te želim, ali nećeš me povlačiti za kitu. Dvoje može igrati ovu igru. Neću zaboraviti da i ti mene želiš. Ne moram čuti tvoj pristanak ako ga mogu nanjušiti.« »Mrzim likane«, rekla je hladno. Bila je to jednostavna činjenica koju je bilo najbolje iznijeti u slučaju da je to previdio. »Od pomisli da se ševim s jednim sva se naježim.« »Ali od pomisli da se ševiš sa mnom sva se navlažiš.« Njegov je glas bio bezosjećajan koliko i njezin. »Da odmah to stavimo na stol. Možemo iscijediti jedno drugo do zadnje kapi i dalje se mrzeći ujutro. Ništa ne može promijeniti ishod ovog dogovora.« Osjetila je istinsku radost. »Dobro da znam.« Spustio je pogled na njezin vrat. »A tko god da se tobom hranio, gotov je. Jedine usne koje će dodirivati tvoju kožu bit će moje. Ne volim dijeliti.« Nehotice je podignula prste prema otisku para očnjaka koji su zarastali neuobičajeno sporo. Lindsay ju je ugrizla nakon Syreovog propalog pokušaja da vrati dušu svoje kćeri, Shadoe. Vash se sjetila da je, kad je prvi put vidjela Elijaha, on bio s Lindsay i štitio je vlastitim životom. »Iako to nije tvoja stvar, više se neće ponoviti.« Započela je dugačak hod natrag do ulaza u špilju, uznemirena kao... nikad prije. Elijah će joj pomoći pronaći likane koje je tražila. Ma koliko kontroverzan bio njihov »dogovor«, vjerovala mu je da će ga se držati, ako ni zbog čega drugog, onda barem zato da se naposljetku osveti. Zbog toga bi joj trebalo biti drago što će raditi s njim. Međutim, bila je napeta. Sad je ovisila o pouzdanosti stvorenja čiju je vrstu oduvijek blatila zbog njihove podmuklosti. Likani su nekoć bili Čuvari. Umjesto da dobiju istu kaznu kao ostala njihova braća i postanu vampiri, preklinjali su Sentinele da im se smiluju. Adrian im je popustio, pretvorivši likane u neku vrstu robova. Kad im je u vene ubrizgana krv vukodlaka, izgubili su krila, ali zadržali su duše... I smrtnost. Živjeli su, razmnožavali se i umirali kao robovi, što je bilo najmanje što su zaslužili.

No, sad su izdali Sentinele — baš kao što su izdali i Posrnule — ponovno mijenjajući stranu. Prokleta bila ako psi po drugi put iznevjere Posrnule. Što god bilo potrebno, ako netko već mora dobiti nož u leđa, pobrinut će se da to bude likan.

3. POGLAVLJE

»Imam pravo ubiti je«, prasnula je Rachel, očiju rasplamsalih od uskomešanog gnjeva. »Ne možeš mi to oduzeti.« Elijah je stajao s rukama položenim na stol. Prikovao je pogled na dijagram ispred sebe, prateći crvene linije koje su pokazivale mjesta na kojima električni kablovi prenose struju iz generatora u razne pećine. »Mogu odgoditi to pravo i upravo sam to učinio.« Naime, njih dvoje nisu bili jedini koji su htjeli odgristi komad slasne Vashtine kože, I Lindsay je zbog vampirice izgubila voljenu osobu. »Micah bi tebe osvetio, El. Ne zaboravi da je umro štiteći te. Vashti ga je ubila pokušavajući saznati gdje si.« Kako bi osvetila Nikkinu smrt, nakon što je njegova krv podmetnuta ne bi li mu podvalili taj zločin. Nije bilo bitno što on nije bio kriv za Nikkinu otmicu. Svejedno je bio kriv jer je bio razlog Micahove smrti. »O Micahu nije ovisilo tisuće likana, Rach. Treba nam ovaj savez kako bismo preživjeli.« »Proklet bio. Želiš je.« Podignuo je glavu i pogledao u nju. »Nemoj to pokušavati poreći«, nije bježala od njegova pogleda. »Očito je.« »Svejedno će me ubiti«, ubacila se Vashti kad im se pridružila. Sve su se oči okrenule prema nadsvođenom ulazu i vampirici koja je ušetala kroz njega. Sasvim suprotno od prijašnjeg dana, Vashti se tog puta vratila naoružana do zuba. Remeni korica katane križali su se između njezinih bujnih grudi, a par korica za noževe priljubio se uz njezina vitka bedra. U ruci je nosila modru sportsku torbu. Korak joj je bio dug i siguran, brada podignuta visoko i ponosno. Kao i obično, od glave do pete bila je odjevena u crno, ovog puta u uske pamučne hlače i kožnati prsluk pričvršćen mjedenim kopčama s prednje strane. Kosa joj je bila podignuta u punđu na vrhu glave, a činilo mu se kao da je pričvršćena tankim noževima za bacanje. Kao i prvi put kad ju je vidio na parkiralištu u Anaheimu, pogled na nju bio je kao šaka u trbuh. Njegova tjelesna reakcija na nju bila je tako jaka da je morao suspregnuti dah dok ne prođe, a potom se natjerao da polako izdahne. Rachel je zarežala pa je pogledao prema njoj. Njezin je podsmijeh prihvatio kao očekivan, znajući da bi se i sam osjećao tako da su uloge bile obrnute. »Vashti.« Uspravio se. »Ovo je Rachel, družica likana kojeg si ubila. Rach, ovo je Vash, Syreova zamjenica.« Pažljivo je promatrao dvije žene, bolno svjestan koliko je za Rachel moralo biti teško suočiti se s ubojicom njezina partnera, dok joj ista ona osoba koja je kumovala Micahovoj smrti zabranjuje da traži osvetu. Podignuo je ruku prema’prsima, trljajući bol od koje mu je zastajao dah. Vash je spustila sportsku torbu na pod ispred njegova stola. »Neće te utješiti ako ti kažem da znam kako se osjećaš, Rachel, ali znam. Mog su partnera ubili likani.« »Je li bio smrtno ranjen i ostavljen da umire nekoliko dana?« Rachel je gorko upitala.

»Ne. Izvadili su mu utrobu i pojeli organe dok je još bio živ.« »Lažeš«, prasnula je Rachel. »Likani tako ne love.« »Sigurno. Kako god ti kažeš.« Elijah je dao znak svom beti koji je radio na računalu za susjednim stolom. »Ono je Stephan.« »Zdravo, beta«, pozdravila ga je. Nasmijala se kad je podignuo obrve. »Isti se poznaju.« Stephan joj je odvratio kratko kimnuvši. Vashti je šutnula kamenčić na podu. »Sviđa mi se kako si uredio ovo mjesto, El. Starinski štih kod tebe znači sasvim nešto drugo.« Pogled koji joj je uputio prenio joj je sve što je imao reći o njezinu sarkazmu. Primaknula mu se bliže, promatrajući dijagrame nakrivljenih usta. »Slatko. Ali možeš to maknuti. Nećemo ostati ovdje.« Potonuo je u stolicu i naslonio se, čekajući da prijeđe na stvar. Prislonila se o njegov stol. »Neću natovariti svojim dečkima dužnost čuvanja špilje. Ionako im se neće svidjeti ovaj savez. Osim toga, treba nam više struje nego generatori mogu osigurati. Nema šanse da ćeš uloviti internet ili signal za mobitel u ovoj rupi u zemlji, a trebat će ti i jedno i drugo da nabaviš informacije i komuniciraš s ostalim čoporima. A meni treba isto to kako bih pratila svoju ekipu i razvoj plana.« »A to je?« Elijah je pogledao u Rachel i rekao mekšim glasom: »Reci ostalima da uskoro napuštamo ovo mjesto.« »Samo tako?« Rachel je upitala razrogačenih očiju. »Ona kaže hop i ti skačeš?« »Tumači to kako želiš.« Koliko god da je žalio zbog položaja u koji ju je bio prisiljen staviti, više nije namjeravao raspravljati o tome ni s kim. Njegova će riječ morati biti zakon ako misle preživjeti. »Možeš ostati ovdje, ako ti je tako draže. Ostalima reci da mogu ostati s tobom ili poći sa mnom — sami odlučuju.« Stephan je ustao kad je Rachel izjurila van, »Ja ću se pobrinuti za to, alfa.« »Ti ideš kasnije. Zasad si mi potreban ovdje.« Vash je odmahnula glavom. »Nadam se da možeš kontrolirati dramu. Već imamo dovoljno na grbači.« »Na primjer? Sad je pravo vrijeme da pokažeš karte.« Na trenutak je oklijevala, blago napućivši usnice dok je o nečemu razmišljala. »Imamo problem.« »Reci mi nešto što ne znam. U protivnom ne bi bila ovdje.« »Moram neke stvari provjeriti, a treba mi ekipa da češlja teren tijekom dana. Nemam dovoljno Posrnulih da to odrade u vremenskom roku koji imamo na raspolaganju.« Prstima je lupkala po stolu, što je odavalo njezinu napetost. »Štitit ću ti leđa i osigurati siguran prolaz za likane koji bježe iz ostalih stražarnica. Zauzvrat, ti ćeš tim istim likanima narediti da mi pomognu iskopati informacije.« Elijah je čekao da mu kaže više detalja. U međuvremenu, upijao ju je pogledom, primjećujući fine nijanse njezine kremaste kože i tamne, guste trepavice. Njezine oči boje jantara, što je bilo karakteristično za sve vampire, izgledale su zapanjujuće u kombinaciji s drskom bojom njezine kose. Pitao se kako je izgledala s platneno plavim očima serafa. Poput porculanske lutkice, pomislio je. Posjedovala je elegantnu krhkost koja nije bila očita na prvi pogled i koja se gledajući iz daljine posve gubila. Njezina sklonost crnoj koži i likri odvraćala je pozornost od njezine nježne ženstvenosti. Uzdahnuvši, predala se i izvukla USB ključ iz dekoltea. »Ovo će pojasniti bolje od mene.« Stephan je donio svoje računalo s drugog stola i stavio ga ispred Elijaha koji je ubacio ključ unutra. Nedugo potom, pokrenuo se video. Bilo je jasno da se radilo o snimci nadzorne kamere u ćeliji u kojoj se nalazio vampir s pjenom na ustima i krvavim očima koji je lupao glavom o zid od cigle sve dok mu nije eksplodirala. 27

»Već sam vidio sličnog zaraženog vampira«, rekao je Elijah. »Jesi?« Vash je ustala i okrenula se prema njemu, posve koncentrirana. »Kad? Gdje?« On se ponovno naslonio. »Prvi put kad sam bio u Phoenixu, prije otprilike mjesec dana. Mislim da je to bila ta prijateljica koju si htjela osvetiti — brineta, sitna, pilotkinja.« »Nikki.« Vash je duboko udahnula. »Isuse. Mislila sam da je Adrian samo srao kad je rekao da je bila poremećena.« »Očistili smo gnijezdo u Hurricaneu u Utahu, dva dana poslije. Polovica stanara imala je sličnu pjenu na ustima.« Sagnuvši se, gurnula je ruku u torbu i izvukla iPad. Istovremeno je tipkala i govorila: »Nemamo pojma o kakvoj se vražjoj bolesti radi, koliko brzo se širi ni gdje je počela. To moramo utvrditi i za to vas trebamo — moramo raditi danju i noću. Možemo raditi na smjene.« »Možda je to kontrola populacije.« Podignula je glavu. »Ne zezaj se sa mnom. Ne igram fino.« »Je li ijedan Posrnuli zaražen?« »Ne.« Stavila je tablet ispred njega i pokazala mu kartu Sjeverne Amerike označenu šarenim točkicama. »Crvene točkice predstavljaju prve dojave o bolesti. Možeš primijetiti da je Nikkina pojava u Phoenim bila dio prvog vala. Narančaste točkice su drugi val. Žute su najnovije.« Stephan se primaknuo bliže. »Po cijeloj su karti.« »Tako je. Očekivali biste da će se Širiti od jedne točke prema van, ali izgleda kao da su bile četiri, kao da su namjerno razmaknute kako bi se ubrzalo širenje i povećalo zaraženo područje. Znamo da su Sentineli izvršili raciju u jednom gnijezdu nedaleko Seattlea, tu vidite da je to jedan od prvih prijavljenih slučajeva.« Elijah je odmahnuo glavom, znajući kamo je ciljala. »Adrian nije odgovoran za ovo.« »Jesi li siguran?« »Da. Ne znači da neki drugi Sentinel nije odgovoran, ali Adrian je čist.« »Sranje.« Vash je počela koračati, kratko ga dekoncentrirajući svojim gracioznim i okretnim koracima. »A Sentineli neće djelovati osim ako im on ne naredi, tako da nam ostaje, tko? Demoni? Neki likan?« »Nemoj isključiti Sentinele.« Umirivši se, pogledala ga je. »Zašto ne?« »Žena je oteta iz Kuće anđela dok je bila pod zaštitom Sentinela.« »Dakle, dopustili su da se to dogodi.« »Ne toj ženi. Adrian bi prije okrenuo zemlju naopačke.« »Bi li? Hmm...« Zavrtjela se na potpetici i napustila špilju. Elijah je bio tik iza nje i pratio miris trešnje koji se povlačio za njom. Već mu se praktički vrtjelo u glavi kad su stigli do površine, prsa su mu se nadimala koliko duboko je disao čisteći pritom mozak od požudnih misli. Gledao je kako Vash izvlači iPhone ispod grimiznog grudnjaka« i utipkava broj na brzom biranju. Trenutak potom, vođa vampira pojavio se preko kamere na njezinu ekranu, »Vashti.« Syre je svoju zamjenicu pozdravio prijateljski toplo. »Jesi li dobro?« Elijah se ubacio. »Nije ti bilo stalo do toga kad si je poslao k meni samu i nenaoružanu.« »Daj da ga vidim«, rekao je Syre uputivši Vash da okrene ekran prema Elijahu. »Ah. Alfa likan. Točno ono što sam i očekivao.« »Ja sam očekivao da si pametniji«, Elijah je prekrižio ruke. »Bio bi budala da si naudio mojoj poručnici. Ulovio bih te i raširio tvoju kožu ispred svog kamina kao tepih.«

»Moja koža vrijedi koliko i njezina?« pogledao je prema Vash, iritiran činjenicom da mu je stalo do poštovanja — ili manjka istog — koje joj je zapovjednik iskazivao. »Da si je uspio srediti, da. Ona je vraški dobra ratnica, naoružana ili ne.« Vash je okrenula tablet natrag prema sebi. »Kako si se dočepao Lindsay?« Dlake na Elijahovim rukama i vratu nakostriješile su se od iznenadnog naleta bijesa. Pribio je vampiricu uz stablo, držeći je za grlo, prije nego je uopće shvatila što ju je snašlo. Vash se priljubila uz grubu koru debla kad ju je na nju gurnuo nakostriješeni, ljutiti likan visok dva metra i težak gotovo sto kilograma. Njezin bijes zbog toga što ju je ulovio nespremnu još je više pogoršao neugodan prezir zbog Elijahovih posesivnih osjećaja prema Lindsay Gibson. »Što je?« rugala mu se, uhvativši ga za zapešća koja joj je omotao oko vrata. Njegovo mišićavo bedro bilo je ugurano između njezinih, a njegovi vitki bokovi pritisnuti o njezinu zdjelicu na način od kojeg joj je srce brže zakucalo. »Pališ se na Adrianovu žensku?« »Gdje je ona?« Podsmjehivala se. »Što je tebe briga?« »Lindsay mi je spasila život.« »Znala sam da s pravom mrzim tu kučku.« »S Adrianom je.« Elijah je okrenuo glavu prema iPhoneu na tlu i Syreovu odlučnom licu. »Neozlijeđena je?« »Ako je još živa, zdravija je nego ikad.« Hladnoća je prostrujala niz Elijahovu kralježnicu. Pogledao je u Vashti čije su oči izazovno blistale. Dok bi smrtnik već izgubio svijest zbog manjka kisika, vampirica je tek porumenjela, zbog čega je samo bila još ljepša. »Što si joj učinio?« »Ono što je htjela«, rekao je Syre. »Pusti moju zamjenicu, alfa”, prije nego zaključim da si veća smetnja nego korist.« »Ne još.« Možda nikad, ako se ostvare njegove sumnje. Želudac mu se stisnuo kad se strah pojačao. Vash se nasmijala. »Kako si je ulovio, Syre?« »Doveli su mi je članovi klana iz Anaheima.« Elijah je zarežao. »Postoji vampirsko gnijezdo u Južnoj Kaliforniji?« »Radije ih zovemo legije ili klanovi«, ispravila ga je, »ovisno o veličini.« Okrenula se prema Syreu. »Jesu li ti rekli kako su je izvukli iz Kuće anđela?« Nije bila tajna da je Kuća anđela, Adrianovo imanje na Anaheim Hillsu, bila prava tvrđava. Smještena visoko iznad grada, čuvali su je Sentineli i likani — prije pobune — kao i najsuvremenije nadzorne kamere koje vam milijuni mogu priuštiti. »Ne.« Okretanje kotačića u Syreovoj glavi osjetilo se po njegovu zamišljenom tonu. »Pretpostavio sam da su je ulovili negdje na putu od posla do Kuće.« »Moramo porazgovarati s njima. Imaju anđeoski kontakt koji nisu podijelili s nama.« »Pobrinut ću se za to. Poslao sam uzorak alfine krvi s mjesta Nikkine otmice na analizu antikoagulansa, kako si i tražila. Javit ću ti rezultate kad ih dobijem.« Nastala je stanka. »Tu je sve u redu, Vashti?« Kruženje njezinih prstiju opustilo je Elijahova zapešća i omogućilo da joj ruke kliznu niz njegove, poput dodira ljubavnika. Zadirkivala ga je. Poticala. »Naravno.« »Javljaj se redovno, da budem siguran.« »Da, Syre.« 29

Da, Syre. Elijah je bio odlučan u namjeri da čuje isti takav pristanak... Dok bude ispod njega, dok bude snažno i duboko gurao u nju svoju nabreklu erekciju. Činjenica da je može željeti i htjeti ubiti u isto vrijeme mutila mu je razum. Rachelina bol bila je poput kliješta u prsima... Lindsay je izgubila majku zbog Vashtine zlobe... Pa ipak, žudio je za tom vampiricom silinom koja ga je cijelog uzdrmala. Stisnula mu je ramena vampirskom snagom, što je igrom slučaja bio isti onaj pritisak u kojem je najviše uživao. Njezine su ruke klizile niz obje strane njegove kralježnice, masirale ga, prije nego su stigle do njegove stražnjice i uhvatile je. Isplazila je jezik i njime oblizala svoju punu donju usnu. »Ne možeš imati Lindsay, znaš. Luda je za Adrianom. Odrekla se svog života radi njega.« Borio se protiv zavodljivog iskušenja u koje ga je pokušavala namamiti. »Što si joj — točno — učinila, Vashti?« »Godinama si već pas Sentinela. Kladim se da nikad nisi vidio da se Adrian dvaput okrenuo za nekom ženskom. Zašto ona? Što je tako posebno kod nje?« »Prijeđi na stvar.« »Ona je — odnosno, bila je — Syreova kćer.« Elijah se skamenio, prsti su mu omlohavili od šoka. »Nemoguće.« Nijedan vampir nije se mogao razmnožavati — bezdušna stvorenja nisu mogla stvoriti biće s dušom. Ali... Lindsay je pokazivala abnormalne karakteristike gotovo od početka. »Rođena je s drugom dušom u sebi. Reinkarniranom dušom Syreove kćeri, nefilke, stvorene prije njegova pada.« »Što si učinila, Vashti?« ponovio je. »Ono što se moralo učiniti kako bi jedna duša pobijedila drugu.« Bijes je kolao njegovim žilama poput vatre, stiskao mu ruke oko njezina vrata. U tom trenutku, samo ga je treptaj oka dijelio od toga da joj skine glavu s ramena. »Jesi li je Promijenila?« zarežao je, boreći se protiv promjene koja mu se već mreškala ispod kože. »Jesi li ubila njezin duh? Je li Lindsay nestala?« Po prvi put, strah joj je prekrio oči i pobijelio usnice. Kad je izvukao pandže i probio njezinu blijedu kožu, krv je kliznula niz gornji luk njezinih grudi u grimiznim viticama. »I dalje je Lindsay. Shadoeina duša nestala je kad je Syre dovršio Promjenu. Nije lagao, Lindsay je to htjela.« »Sereš. Mrzila je vampire zbog tebe. Jer si ti ubila njezinu majku. Nikad namjerno ne bi postala vampir.« Bora je narušila područje kože između Vashinih obrva. » Kojeg vraga govoriš?« »Prije dva desetljeća. Lijepa mala plavokosa petogodišnjakinja i njezina majka, na pikniku u parku... Sve dok čopor vampira nije odlučio malo prigristi.« »Ne.« Nestalo je zbunjenosti. Njezin se pogled ukopao u njegov. »To nije moj stil. A ako mi ne vjeruješ, možeš je sam pitati. Vjerojatno je to shvatila kad me ugrizla za vrat i kroz krv ušla u moja sjećanja. Bacila me na pod i pribila oštrim komadom drveta, mogla me je pobijediti, ali me pustila.« U potrazi za konačnim odgovorima, odgurnuo se od njezina mekog, raskošnog tijela. Kudio je samog sebe jer joj je htio vjerovati. »Moram znati da je u redu. Pobrini se za to.« »Imaš i većih briga na pameti.« Pribio ju je za stablo oštrim pogledom. »Odmah, Vashti.« Psujući u bradu, dohvatila je telefon s poda i prelistala kontakte. Trenutak potom, iz njega se čula zvonjava, nakon čega je uslijedio kratki pozdrav recepcionera u Aeronautici Mitchell. »Adriana Mitchella, molim. Recite mu da ga zove Vashti.« Elijah je prekrižio ruke dok je čekao, u glavi mu se vrtjelo od saznanja da su vampiri imah Lindsay u svojim šakama i da su je pustili da se vrati Adrianu, čime su se odrekli jedine slabosti vođe Sentinela. Zašto? 30

»Vash.« Adrianov gromki glas prostrujao je kroz zvučnik telefona, bez videa. »Kako je nova ljubav tvog života, Adriane?« Vashine su se usne gorko iskrivile. »Je li uspjela?« »Izuzetno je dobro. Kako tvoj vrat?« »Još uvijek drži glavu na ostatku tijela.« »I dalje postoje opaki lupeži među vama, Vashti.« Usprkos grubosti njegovih riječi, ton glasa vođe Sentinela ostao je ujednačen i uglađen kao i obično. »Ulovit ćemo ih.« Svi su Sentineli pokazivali čeličnu kontrolu i neutralne emocije, no Elijah je čuo kako Adrian razgovara s Lindsay pa je znao da kod tog anđela tiha voda brege dere. Frknula je. »I kod tebe ima onih koji ne igraju po pravilima, koliko čujem.« »Drži se dalje od Lindsay. Više nije ni tvoja ni Syreova briga.« Vash je pogledala u Elijaha. »Ona je vampirica, Adrian. To je čini jednom od nas.« »I moja je družica, a to je čini mojom. Ako to zaboraviš, tvoj vrat više neće služiti svojoj svrsi.« »Sviđa mi se kad pričaš prljavo«, prela je. »Pozdravi mi Lindsay.« Prekinula je poziv, a potom okrenula drugi broj. Aktivirao se video i pojavilo se Syreovo lice. »Lindsay je u redu. A Adrian mi je prijetio zbog nje, tako da je i dalje štiti. U naručju je svog dragog, Samyaza.« Elijah se primaknuo bliže, pogleda prikovanog za nemirne oči vampirskog vođe. Dugi trenutak potom, Syre je progutao i ispustio dugačak izdah. » Todah, Vashti.« »Nema na čemu.« Njezino su se lice i glas smekšali. »Trebala sam se ranije javiti. Oprosti što se toga nisam sjetila.« Dvoje se vampira prešutno razumjelo. Instinktivna komunikacija svjedočila je o dugoj vezi i dubokoj suosjećajnosti. Elijah je razmišljao o promjeni vlastitog stava prema Vashti — naročito o viđenju nje kao osobe koja je imala meko srce ispod krute vanjštine — kad je prekinula poziv i okrenula se prema njemu. Podignula je obrvu. »Je li sad bolje?« »Zasad dovoljno.« Neće biti potpuno na miru sve dok sam ne porazgovara s Lindsay, no barem je znao da je s Adrianom, koji bi umro za nju. Njegova je prijateljica zasad bila na sigurnom. »Sad si manje zainteresiran za to da me ubiješ?« Pokazao joj je zube, osmjehujući se. Slegnula je ramenima. »Morala sam pokušati.«

4. POGLAVLJE

Dok je Vash otvarala prtljažnik svog džipa, osjećala je kako joj Elijahov pogled klizi niz leđa. Trenutak ranije nešto se među njima promijenilo. Osjećala je to, iako nije mogla definirati. »Što to radiš?« Njegov hrapav, gromki glas iza njezina ramena potaknuo je dugačak, katarzičan uzdah, pa je sklopila oči. Najteža promjena od Čuvarice u Posrnulu nije bio gubitak krila, već nalet emocija koje su razbile njezinu ranije neslomljivu staloženost. Nakon Charrona, jedini blagoslov koji je primila bila je opća tupost — koja je nadjačavala bijes. A da jedan likan — jedan od istih onih stvorenja koja su je učinila onim što jest — može biti taj koji će probiti njezin oklop i uzdrmati je bila je najgnusnija moguća ironija. »Ovo su nadzorne kamere.« Izvukla je jednu od dugačkih sipki koje su na vrhu imale kamere. »Trebat ćeš poslati nekog od svojih da ih postavi oko vanjskog ruba u sve širim krugovima. A onda ćeš postaviti ekipu na teren da prati što se zbiva.« Zakoračivši unatrag, pustila ga je da vidi kako je stražnje sjedalo bilo spušteno da bi se proširio prtljažni prostor napunjen desecima kamera. »Odmah se bacam na posao«, rekao je pogledavši u nju onim svojim blistavo zelenim očima. Namjestila je vrh šipke s kamerom na tlo i cijelom se težinom naslonila na nju. Syre nije htio da likani znaju koliko su im točno bili potrebni, no već je dovoljno kostura iskakalo iz ormara. S obzirom na tko su bili — lovci najvećeg kalibra, svatko u svojoj skupini — zasigurno će biti još prijestupa zbog kojih će mrziti jedno drugo. Od tog trenutka nadalje nitko od njih nije si mogao priuštiti da se suzdržava, kao što više nisu smjeli duboko kopati po prošlosti. Udružili su se iz nužde. Bez obzira na ono što su ranije učinili, sad su trebali jedni druge. Kopanje po tajnama samo će otežati stvar, a neće promijeniti ishod. Vash ga je pogledala u oči. »Imamo li izbora?« »Točno.« No, krivulja njegovih usana smekšala se. »Ovo je samo privremena mjera predostrožnosti. Počet ćemo vas micati odavde sutra ujutro. Znam da želite biti blizu rjeđe naseljenih područja, no treba nam zapovjedni centar kojem se može lako pristupiti. Imam podatke o nekim posjedima koji zadovoljavaju oba kriterija. Novac nije problem.« Promijenio je položaj, a šarenice su mu nadnaravno zablistale. Naježila se. Okrenula se i prije nego je začula buku iza sebe, potiho se koreći što su je opet uhvatili nespremnu i što je to dodatan pokazatelj koliko ju je Elijah dekoncentrirao u poslu. Vitka žena stupila je na čistinu. Odjevena u jednostavnu cvjetnu haljinu bez rukava koja se zakopčavala sprijeda, izgledala je svježe i nevino, osim očiju koje su bile stisnute i plamtjele mržnjom. Rachel. Družica likana kojeg je Vash mučila pokušavajući pronaći Elijaha, čija je krv pronađena na mjestu Nikkine otmice. »Odmakni se, Rachel«, upozorio ju je Elijah. »Ona je moja, El.« 32

Vash se mrvicu pomaknula, tražeći bolji položaj i pripremajući se da izvuče mačeve iz korica na leđima. Suosjećala je s Rachelinim gubitkom i nije se protivila njezinu pravu da joj se suprotstavi — na kraju krajeva, osveta za ubijenog partnera bio je cilj koji su dijelile — ali prokleta bila ako se ikome preda bez borbe. »Ne, Rachel«, tiho je režao. »Ona je moja.« »Duguješ mi to. Umro je štiteći te.« »Nije me odao. To neću poreći.« Primaknuo se bliže i stao ispred Vash poput štita. »Ali Micah je bio taj koji mi je i namjestio. On je podvalio moju krv, a to je namamilo Vash da me lovi.« Rachel je iskrivila usta, ali osmijeh nije dopro do njezinih očiju. »Kako bi to mogao učiniti? Samo Sentineli imaju pristup kriogenom skladištu.« »Preko istog onog Sentinela, ili više njih, koji su oteli Lindsay iz Kuće anđela?« Da Vash nije tako pomno promatrala, možda bio joj promaknuo drhtaj straha od kojeg su se Rachel naježile dlake na rukama. Bilo kako bilo, Vash je osjetila neželjeno divljenje prema alfi, koji je tako brzo povezivao dijelove slagalice prekršenih obećanja i narušene odanosti. Rachel je rasparala prednji dio haljine i promijenila se, a Vash je izvukla mačeve. Elijah je skočio naprijed u ljudskom obliku, ulovivši ljutu vučicu u zraku i sklonivši je s puta. Ako je Vash još imalo sumnjala da je bio alfa, sad su te sumnje bile raspršene. Nikad nije čula za to da je neki likan uspio spriječiti promjenu tijekom napada. Nikad nije mislila da će tome posvjedočiti. »Prestani«, viknuo je Elijah, a riječi su mu prasnule poput biča. Međutim, Rachel uopće nije marila. Nisko je čučnula i ponovno navalila na Vash. Vash je skočila na krov džipa kako bi se popela na viši položaj i pripremila da uzvrati udarac, no Elijah se okrenuo urlajući, zgrabio Rachel i pritisnuo njezinu kralježnicu o svoja prsa. Stojeći na stražnjim nogama u vučjem obliku, ženka je bila veća od njega. Prednjim je pandžama grebala kroz zrak i zamahivala njuškom preko ramena. »Prestani.« Njegova su gola stopala klizila po tlu dok se hrvao s njezinim uzvrpoljenim tijelom. »Nemoj da te moram povrijediti, Rach. Nemoj... Kvragu.« Rachel ga je šapom ogrebla po listu, zbog čega je vrisnuo od bola, a mlaz svježe krvi ponovno je potekao iz rane koju je zadobio dan prije. Intenzivan miris njegove krvi ispunio je Vashine nosnice. Izbacila je očnjake, tijelo joj se napelo od gladi. Čučnula je i pogledala prema ulazu u špilju. Svjedok bi im dobro došao, ali nije vidjela nikoga da im prilazi. Elijah je ponovno bacio vučicu u stranu i otkopčao zatvarač na hlačama. U djeliću sekunde, promijenio se u vuka veličine ponija, s gustim čokoladnim krznom i vučjim licem veličanstvenim koliko je i njegovo ljudsko lice bilo prekrasno. Zavijao je, a zvuk je odzvanjao o crveno stijenje i kotrljao se poput grmljavine kroz kanjon. Rachel je utekla preko prašnjavog tla, uvukla usnice režući i pokazujući opasno oštre zube. Elijah se prikradao za njom, režao tiho i duboko nedvojbeno joj prijeteći. Vashino se disanje ubrzalo. Nanjušila je trećeg likana prije nego ga je ugledala. U ljudskom obliku, Stephan je skočio na krov automobila pokraj nje i spretno se dočekao na noge. »Isuse«, siktao je beta. »Ovo je posljednje što nam treba.« »Ti si mi svjedok«, rekla je prije nego je skočila s terenca, s mačevima ispred sebe, maksimalno raširivši vlastito tijelo. Vučica je skočila i zalajala, dočekavši je na pola puta. Karane su joj bile jedva par centimetara od krznom prekrivenog mesa i mišića kad je Elijah dohvatio Rachel sa strane i maknuo je s puta. Vashine su oštrice potonule u tlo na kojem je jedva sekundu ranije stajala vučica. Koristeći se usidrenim mačevima za ravnotežu, uhvatila se za drške i okrenula, izvijajući noge iznad glave i slijećući na drugu stranu. Udarila je o tlo u čučnju, čizmama ravno u zemlju. Iza nje se čuo mučan zvuk lomljenja kostiju.

»Jebeno«, opsovala je, znajući prepoznati smrt kad je čuje. Elijah je promijenio oblik, oštrina njegova likanskog vida smanjila se na razinu ljudske, a potom su se njegove oči zamutile suzama. Zurio je u likanicu koja mu je ležala pod nogama, gledao kako se krzno pretapa u meso dok je život istjecao iz Rachelina tijela kroz pukotine na njezinu slomljenom vratu. Teško je pao na koljena, zabacio glavu unatrag i tužno zavijao. »Prokletstvo«, rekla je Vash iza njega. »Trebao si dopustiti da ja to učinim. Bila bi samoobrana. Ostali bi lakše prihvatili to nego činjenicu da si ti ubio likana štiteći vampira.« Rezanje odostraga upozorilo ga je na Stephanovu prisutnost. Pripremajući se za agoniju ugriza od kojeg se neće braniti, iznenadio se kad se očekivani napad nije dogodio, već je umjesto toga progovorila Vash. »Neću ga dokrajčiti dok je ranjiv, beta«, suho je rekla. »Ne moraš ga štititi od mene, iako bi ga trebalo lupiti po glavi zato što je uskočio, a ja se mogu sama braniti.« »Nisam to učinio zbog tebe.« Pribravši se, Elijah je ustao, dohvatio svoje traperice i navukao ih. »Trenutno si ne mogu priuštiti neposluh. Da sam dopustio da vas dvije navalite jedna na drugu nakon što sam naredio Rachel da se malene, to bi samo dokazalo da moja riječ nije zakon, a trebala bi biti.« Prsa su mu se nadimala, obrisao je suze i suzbio gorčinu koja mu se penjala kroz grlo. Ledena kvrga smjestila mu se u trbuh, krivnja ga je izjedala poput kiseline. Ubio je ženu koju je obećao štititi od opasnosti, udovicu svog najbližeg prijatelja. I dok je njezina smrt bila sigurna od trenutka kad je Micah umro — likani ne mogu dugo poživjeti nakon što izgube svog partnera — nikad ne bi ni sanjao noćnu moru u kojoj će on biti taj koji će joj zadati smrtni udarac. Stephan se promijenio, ali je zadržao obrambeni stav između Elijaha i Vash. »Alfa«, glas mu je bio smiren i kontroliran. »Kako želiš da se za ovo pobrinemo?« Elijah se okrenuo prema njemu. »Ja ću informirati ostale. Uzmi koga god trebaš i pobrini se za to da se Rachel što prije pokopa. Zatim uzmi ove kamere i rasporedi ih po vanjskim rubovima, u krugovima koji se šire. Ako ti treba pomoć da ih namjestiš, Vashti će ti pomoći.« »Pobrinut ću se za to.« Stephanov automatski pristanak možda ga je mogao i utješiti, da je to bilo barem približno moguće. Prije nego je njegov beta otišao, zaustavio ga je. »Stephan... Hvala ti. Na svemu.« Kratko potvrdno kimnuvši, Stephan je pokupio svoju odjeću s tla i otišao. Elijah se uputio prema špiljama. Grižnja savjesti pritiskala mu je ramena i pekla ga u očima. Nikad to nije htio, nikad nije želio odgovornost donošenja tako brutalnih odluka kao ni moć da ih provodi. »Pričekaj, alfa.« Vash je išla usporedno s njim i dalje držeći mačeve u rukama. »Idem s tobom.« Način na koji je hodala pokraj njega, naoružana, kako mu je bez riječi ponudila svoju podršku... Bili su ujedinjena fronta. Saveznici. Gotovo da se nasmijao tako strašnom apsurdu. »Moraš to zaboraviti, alfa.« Iznenada je zastao i skupio šake sa strane. »Želiš se na nekome iskaliti?« upitala je blago, okrećući se prema njemu i vraćajući jedan mač u korice. »Tu sam. Uvijek sam spremna za dobar sparing. Ali pokajat ćeš se ako istreseš te jade pred ostalima. Vjeruj mi. Znam.« »Znaš li?« proturječio joj je. »Jesi li ubila nekoga koga si obećala čuvati svojim životom?« Začudo, njezine prekrasne jantarne oči smekšale su se od nečega što je nalikovalo suosjećanju. »Radila sam užasne stvari, stvari kojima se ne ponosim, s kojima i dalje teško živim. To je dio posla vođe. Ne kažem da trebaš stisnuti zube i pregrmjeti to, jer ti to neće uspjeti. To je također dio posla — kad ti više ne bude stalo, bit ćeš bezvrijedan. Samo kažem da ne možeš stajati ispred svojih trupa i kipjeti od grižnje savjesti, jer to upućuje na krivicu, a ovo je bilo potpomognuto samoubojstvo, Rachel

je morala znati da nema šanse protiv tebe ili mene. Bila je spremna otići i odlučila je da to bude ovako.« »Sad bih se trebao osjećati bolje?« Prijateljstva koja je stvorio bila su mu dragocjena. Ma koliko da je bio frustriran zbog Rachel, i dalje mu je bila prijateljica i pripadnica čopora, pa je patio zbog njezina gubitka. Vash je slegnula ramenima. »Nema toga od čega ćeš se osjećati bolje. Ali nisi učinio ništa pogrešno. Sranje je da si to učinio, istina, ali to se moralo učiniti. Za njezino dobro, moje dobro, tvoje dobro, za dobro ovog saveza koji nam jebeno treba. Kako rekoh, ako se želiš ispucati, tu sam. Samo nemoj to nositi sa sobom.« »Bit će toga još«, promrsio je. Poštovao je njezin savjet i — ma kako nevoljko — cijenio od nje što mu ga je ponudila. »Ostali nisu znali u što se upuštaju kad su izveli ovu pobunu, a mnogi od njih neće biti sretni zbog odluka koje ću donijeti.« »Fućkaš njih. Dok i sami ne budu glavni, neće znati kako je to.« Frknuo je. Ona je znala kako je, što je među njima stvorilo neočekivanu bliskost. Udarila ga je po ramenu. »Spreman, psiću?« Jebote. Bila je vraški privlačna, ali i potpuno luda. Bila je i bezobzirna i nepredvidiva. Pa ipak, kad ju je malo istražio, čuo je par priča o njezinu lovu — bila je poput likana kad nanjuši neki miris kad bi nekog ganjala, uporna i nepokolebljiva, pouzdana ako bi netko lovio s njom. A sad se doimalo kao da to njezino ludilo ima nekog smisla. Zarežao je. Bilo je bolje dok se divio samo njezinim sisama. »Drži se blizu mene.« »Čuvam ti leđa.« »U redu. Ali tako da i ja mogu lako čuvati tvoja.« Pogledala je u njega kad su ušli u glavnu špilju. Krv od njegove prijašnje borbe i dalje je bila na tlu, a on je već dovlačio svježu, njegova ranjena noga ostavljala je grimizan trag. Zabacivši glavu unatrag, zavijao je pravim neljudskim glasom. U roku od nekoliko trenutaka, prostorija se počela puniti. Vash se činila zapanjenom brojem likana koji su pristizali. »Isssuse. Tko bi rekao da toliko krznaša stane u jednu špilju?« Elijah je pričekao dok se prostorija nije toliko napunila da ih je dijelilo jedva metar i pol razmaka. Prepričao je sve što se dogodilo ne mijenjajući ton glasa — počevši od Vashtinog dolaska i završivši s razlogom zbog kojeg je morao oduzeti život članu čopora. Grižnja savjesti i frustriranost komešali su se u njemu, izvrćući mu utrobu, no savladao ih je, čak i kad je izrazio iskreno žaljenje zbog toga što su izgubili nekog od svojih. Kad su neki likani u špilji preuzeli svoje vučje oblike, Vash je podignula oštricu i ravnu plohu položila na rame. Premda je njezin položaj bio ležeran, istovremeno je poručivao da je spremna na borbu. Zvijeri su koračale, a ona ih je pratila pogledom. »Tražim od vas da vjerujete naredbama koje vam dajem i onome što činim,« dovršio je, »razumjeli vi njih i slagali se s njima ili ne. Ako ne možete, neću vas spriječiti u odlasku i neću imati lošije mišljenje o vama. Ako ostanete, neki od vas već će sutra biti u pokretu i radit će s vampirima. U svakom slučaju, večeras se pokušajte malo odmoriti. Pred svima je nama naporno razdoblje.« Krenuo je naprijed, uputivši se prema špilji koju je koristio kao spavaću odaju. Žena koja je dan prije najavila Vashin dolazak stala mu je na put. Sarah je bila mlada Omega — pretpostavljao je da je u srednjim dvadesetima — i izuzetno lijepa, s dugom ravnom crnom kosom i blago ukošenim očima. »Alfa«, sramežljivo ga je pogledala u oči. »Dopusti mi da se pobrinem za tvoje rane.« Umalo ju je grubo potjerao, osjećaji su mu bili previše hiroviti da bi želio društvo. No njezina ozbiljnost ga je dirnula. I dok je bilo mnogo onih koji bi mu se usprotivili, bilo je i drugih kojima je bilo potrebno neko drugačije vodstvo — mekani dodir i nježne riječi skupa s čvrstom rukom. Bila je

to ona vrsta vodstva koju im je želio pružiti i nadao se da će to naposljetku i postići, jednom kad njihov položaj više ne bude tako neizvjestan. »Bio bih ti zahvalan na tome, Šarah.« Svjetla koja su napajale baterije osvjetljavala su prolaz. Pokazavši rukom prema svom uredu, preko ramena se obratio Vashi. »Uzmi svoju torbu.« Promrsila si je nešto u bradu, ali ga je poslušala. Pridružila mu se nekoliko minuta kasnije u njegovoj sobi, ušavši u trenutku dok su mu ruke bile na zatvaraču hlača. Skinuo je rasparane hlače sa sebe i sjeo na vojnički ormarić smješten pri dnu madraca na napuhavanje. Sarah je kleknula na koljena između njegovih raširenih nogu i otvorila pribor za prvu pomoć. »Prekidam li nešto?« Vash je stisnuto upitala. Elijah je podignuo pogled prema njoj, primjećujući njezinu krutu vilicu i stisnuti pogled. Golotinja likankna ništa nije značila, ah Vashti možda jest. Pitajući se gaji li vampirica posesivne osjećaje prema njemu, kao što ih je i on gajio prema njoj, ispružio je ruku prema Sarah i zataknuo joj jedan pramen iza uha. Vash se primaknula bliže, a ruka kojom nije držala torbu čvrsto je stiskala dršku oštrice privezane za njezino bedro. »Gdje je moja soba?« upitala je. »Dat ću vam malo privatnosti.« »Stojiš u njoj.« Podignula je pogled s njegova uda prema njegovim očima. »Što?« »Cimeri smo.« »Vraga jesmo.« Pruživši ruke unatrag, uhvatio se za stražnji dio ormarića na kojem je sjedio i ispružio ranjenu nogu. »To je jedino mjesto gdje znam da ćeš biti sigurna.« »Mogu se sama brinuti za sebe.« Duboko je udahnuo, i izdahnuo. »U to ne sumnjam, ali nadjačana si.« »Ako se ne mogu obraniti od čopora psića, onda i zaslužujem da crknem.« »A onda će Syre nagrnuti na mene s legijom vampira. Koliko bih još sranja trebao pretrpjeti?« To ju je malo ušutkalo. Pogledala je u kraljevski madrac na napuhavanje, očigledno važući što bi riskirala, a što dobila ako ga podijeli s njim. »Oboje smo odrasli«, istaknuo je. A onda je blago zastenjao kad je Sarah nanijela mast na njegovu strganu kožu. Brže bi zacijelio da je redovito jeo, no postajao je sve više neuhranjen zbog toga što nisu uspijevali pronaći dostatne količine hrane. »Neće se dogoditi ništa što ne želiš.« »Ne želim ništa osim da se držiš svog dijela dogovora.« »Onda se nemaš oko čega brinuti. Zašto mi ne bi pokazala ona imanja koja si spominjala?« Vash je dugo zurila u njega, a potom je nešto potiho promrmljala i ukopala ruke u torbu. Trenutak poslije, spustila ju je na pod, a ruka koju je iz nje izvukla stiskala je nekakvu mapu. Pogledala je u Saru koja mu je stavljala povoj. »Još nisi gotova?« Sarah je pogledala u Elijahovo lice tražeći od njega nekakvu smjernicu. Otpustio ju je ležerno rekavši: »Hvala, Sarah.« Likanica je zatvorila pribor za prvu pomoć i rekla: »Donijet ću ti nešto za večeru, alfa. Esther je pripremila izvrstan gulaš od divljači.« »Hvala.« U idealnim uvjetima svatko bi jeo svoju srnu, ali u ovakvim okolnostima nisu se mogli dobro hraniti. Umjesto toga, međusobno su dijelili sve što bi ulovili i tako preživljavali. Jedva. »Osim toga...« plaho se nasmiješila. »Voljela bih ostati s tobom, kad budeš pravio raspored i neke od nas slao s vampirima.« »Aaa«, Vash je slatkasto pjevušila. »Curica se zatreskala. Kako dirljivo.« Sarah je ustala graciozno i dostojanstveno, no pogled kojim je prostrijelila Vash bio je otrovan, što je bio rijedak iskaz mržnje od jedne Omege. 36

»Smislit ću nešto«, odgovorio je Elijah, uzimajući u obzir to da je Omegama urođen dar za rješenje i pomaganje drugima. Najbolje će je iskoristiti ako je postave za podršku, a ne pošalju u lov. »Hvala, alfa.« Napustila je sobu smirenim, dražesnim korakom. Ustajući na noge, zabacio je ramena, već se osjećajući bolje. Osjećao je kako Vashin pogled klizi preko njega pa ju je pogledao ispod iskrivljene obrve. »Hoćeš li dovraga nešto staviti na sebe?« prasnula je. »A zašto se ti ne bi skinula?« Izbacila je očnjake. »Samo ti fantaziraj, likane.« Slegnuo je ramenima. »Morao sam pokušati.«

5. POGLAVLJE

Bili su na cesti prije zore, a granicu između država Utah i Nevada prešli su prije podneva. Vash je čvrsto držala volan i pokušavala ne misliti na nemirnu noć iza nje. Elijah je, vrag ga odnio, spavao kao top, što je više od ičega potvrđivalo činjenicu da je uopće nije doživljavao kao prijetnju. Ona je pokušavala raditi. Toliko je toga trebalo obaviti. No, bila je dekoncentrirana načinom na koji se raširio pokraj nje, jednu ruku bezbrižno prebacivši preko glave, pokazujući tako svoje prekrasno oblikovane bicepse. A kako mu je tek primamljivo plahta visjela s boka... Trebalo ju je samo malo povući kako bi se razotkrio njegov impresivan paket. Vash je voljela zdravo muško tijelo koliko i svaka druga žena, no Elijahovo je bilo pravo umjetničko djelo, snažno i prekriveno slasnim spletom mišića koje je htjela pratiti jezikom i rukama i... »Ovo su redom skladišta«, promrmljao je Elijah pregledavajući popis lokacija koje je isprintala. »Skladišta s velikim parkiralištima, heliodromima, vrhunskim električnim sustavima i klimom.« Pogledala je u njega. »Znam koliko vi likani postanete osjetljivi kad vam je prevruće.« »Nije lako nositi krzno.« Trebao joj je trenutak da lakoća njegove ravnodušne izjave dopre do nje. Gledajući kroz vjetrobransko staklo, osjećala je kako joj se usne izvijaju u osmijeh. Kao da se pomalo vraćao k sebi, zbog Čega joj je laknulo. Njegova jučerašnja bol dirnula ju je, navela je da ga promatra mnogo osobnije nego je to uopće željela. Njegova iskrena tuga na mnoge je načine dokazivala snagu njegova karaktera — učinio je nešto za što je znao da će ga privatno koštati, samo kako bi pomogao mnogim drugima. Poštivala je njegovu žilavost koliko i spremnost da bez srama pusti suzu. »Ova imanja su skupa«, rekao je hladno. »Syre vraški puno ulaže u savez koji još nije testiran.« »Ubit ću te ako me prevariš. Nabit ću ti glavu na kolac kako bi je svi ostali likani mogli vidjeti.« »Očekuješ da ću te preveslati.« »Povijest tvoje vrste nije tako bajna. Vaši su nas preci otkantali kako bi im Adrian spasio guzice, a ti si upravo otkantao Adriana, ponovno kako bi spasio vlastitu guzicu.« Njegov pogled strijeljao ju je sa strane. »Preskačeš tisućljeća i hrpu generacija. Uz prosječni likanski životni vijek od dvjesto trideset godina, nema nijednog živućeg likana koji ima veze s onim što se dogodilo Čuvarima. Većina njih vjerojatno ti ne bi znala ni reći od kojih su anđela potekli.« Pa ipak, sjećanja na pad za nju su bila jednako svježa kao da su se dogodila prije svega par tjedana, a ne toliko životnih vjekova. »Znači, ako zaboraviš svoju obvezu, više se ne računa?« »Nisam to mislio. Ali nije fer natovariti nečija obećanja nekome tko se rodio stoljećima poslije.« »Vaši pra-pra-pravukovi donijeli su tu odluku umjesto vas. Šteta da ne možete porazgovarati s njima o tome.« Poznata gorčina obojila je ton njezina glasa. »Očekivala sam odanost od anđela koji su služili skupa sa mnom. Sami smo napravili krevet, nije nepošteno vjerovati da će sad imati toliko dostojanstva da u njega i legnu.«

»Rečeno mi je da Posrnuli koji su postali likani nisu prekršili zakone koje ste vi prekršili«, rekao je Elijah. Vash ga je oštro pogledala, još ljuća zbog toga koliko zamamno izgleda. Pomislila je da će, nakon što je vidjela koliko je impresivan dok je gol, biti mačji kašalj gledati ga odjevenog. No njemu je polazilo za rukom da ležernu odjeću, kao što su široke traperice i obična crna majica, učini zapanjujućom. Bio je krupan, mišićav komad muškarca, sposoban suočiti se sa ženom njezine snage i volje na način na koji je malo muškarca to moglo. To je osjetila. Zbog toga se zagrijala, zainteresirala za pohlepan dodir strastvenih muških ruku. Njegovih ruku. Ruku koje je promatrala kako glade golu kožu namjerno je provocirajući. Jasno, nije bila sigurna sjeća li se uopće kako se vodi ljubav... Odvratila je pogled. »Izvlačiš se. Svi smo mi izgubili svoj put, ovako ili onako. Dobili smo zadatak da nadgledamo i izvještavamo. Svaki kontakt sa smrtnicima bio nam je zabranjen kao Čuvarima — gledanje, razgovaranje, slušanje, dodirivanje, podučavanje. Ali bili smo učenjaci. Žudjeli smo za znanjem, za tim da ga dajemo i primamo. Nismo mogli odoljeti želji za interakcijom.« Vratio je papire o imanjima natrag u mapu. »Ali ti nisi. Ne kao ostali.« »Našla sam partnera.« »Charrona. Još jednog Čuvara, poput tebe. Ne smrtnika.« »Znam što govore o meni, da sam se žrtvovala iz nekog uvrnutog osjećaja odanosti prema ostalima, da nisam bila jednako kriva zato što sam se ja združila s drugim anđelom. Ali zbližavala sam se na aseksualan način. Podučavala sam ono što sam znala, dijelila sam ljudima znanje za koje još nisu bili spremni. Stoga kad sam prišla Sentinelu visoko uzdignute glave i prihvatila svoju kaznu bez protivljenja, bilo je to zato što sam to zaslužila. Osim toga, smatrala sam da je Njegov bijes bio samo testiranje naše odlučnosti. Stvoritelj nikad prije nije dopustio da se anđeoska krv prolije. Mislila sam, ako pokažemo grizodušje i kajanje, da će nam oprostiti naše prijestupe.« Brzo je izdahnula. »A onda su stvoreni Sentineli.« Zagledala se u cestu, mislima se vraćajući u to mračno, teško razdoblje svog života. Nikad neće zaboraviti što je vidjela iz svog tajnog skrovišta, kako se Adrian i Syre bore na polju ispod nje, dok Sentineli zauzimaju jedan rub, a oni koji će uskoro postati Posrnuli Čuvari zauzimaju drugi. Smrtnički ples bio je užasavajuće prekrasan. Adrianova krila boje alabastera i Syreova u nijansama plave. Obojica visoki i tamni. Umjetnička djela koja je oblikovao sam Stvoritelj. Najbolji i najomiljeniji u svojim kastama. Šakama su opasno udarali jedan po drugom, kidajući meso i trgajući mišiće. Okretali su se i bacali, njihova su se krila vijorila oko njih poput golemih plašteva. No, Syre nije bio dorastao instrumentu kazne u obliku Adriana. Syre je bio učenjak, Adrian ratnik. Syrea je smekšalo čovječanstvo koje se uvuklo u njega preko njegove ljubavi prema smrtnoj družici. Adrian je bio previše nov na zemlji, njegovu kontrolu i svrhu tek su trebale nagristi razne emocije. A cijelo njegovo tijelo bilo je ubojito. Za razliku od Čuvara, Sentineli su bili naoružani od glave do pete. Vrhovi njihovih krila rezali su poput noževa, a njihove ruke i stopala imala su pandže koje su parale kožu i kost. Syre je bio ranjiv, Adrian nedodirljiv. Trenutak nakon što je vođa Sentinela otkinuo krila sa Syreovih leđa, podignuo je glavu i svoje plameno plave oči uperio prema njoj. U plavetnim dubinama nije bilo ničeg osim anđeoskog plamena, vatrene osvete Stvoritelja od koje je bio i satkan. S vremenom je Vashti gledala kako se te oči mijenjaju, kad si je vođa Sentinela stvorio život na zemlji i postao žrtvom Shadoeine erotske gladi. »Hej«, Elijahov glas probudio ju je iz sanjarenja. »Kamo si otišla?« »Vrijeme je da Adrian na vlastitoj koži osjeti kako je to«, rekla je grubo, misleći na Sentinelova prekrasna krila s grimiznim vrhovima. Lente časti boje rubina zapravo su bile mrlje od krvi koje su ga označavale kao prvo biće koje je ikad prolilo anđeosku krv. »Nadam se da će imati učinak kiseline.«

Skinuo je pilotske naočale koje su mu bile zakačene za ovratnik i stavio ih na oči. »Adrian je jedan od rijetkih kojima se divim.« »On je licemjerni šupak. Prava budaletina koja je prekršila ista ona pravila zbog kojih je nama kenjao.« »Odluka da vas se kazni nije bila njegova, kao ni ta da on prođe nekažnjeno. Takve stvari dolaze od Stvoritelja, zar ne? Ako prekršiš zakon ispred, policajca, a policajac te ne uhiti, tko je kriv za to što nisi kažnjen?« »Pa? Mogao bi pokazati barem malo grižnje savjesti. Malo krivnje. Nešto. On se uopće ne kaje.« »Zbog čega mu se i divim.« »Jasno.« »Za mene je šupak lik koji ševi okolo, grize se zbog toga, a onda ponovo ševi okolo kao da ga je ta grižnja savjesti na neki uvrnut način oslobodila krivnje. Adrian stoji iza svojih grešaka, kao i iza svojih osjećaja prema Lindsay, upravo kao što si i ti stajala kad si se bez protivljenja odrekla svojih krila. Mislim da bi on učinio istu stvar, da ga snađe kazna. Definitivno ne bi tražio izlike, kao što ih ni sad ne traži.« Namrštena, Vash je zurila preko haube preko prostrane ravne pustopoljine koja ja okruživala potez autoceste po kojem su putovali kroz Nevadu. Zamjeranje Adrianu bilo je jedno od njezinih principa. Nije ga se bila spremna odreći kao što se odrekla mržnje prema svim živim likanima. Jedno primirje zasad je bilo dovoljno. »Začepi.« Nije gledala u njega, ali pretpostavljala je da se ceri. Podmukli gad. »Tu izlazimo«, rekao je, a ona je skrenula. »Ovo može proći.« Vash ga je pogledala. »Samo tako? Prvo mjesto koje vidimo i ti si već odlučio.« Još jednom se osvrnuo po prostranom otvorenom prostoru i slegnuo ramenima. Bio je to distribucijski centar za malu uvoznu kompaniju koja nije preživjela ekonomski pad. Eksterijerom su dominirala garažna vrata za utovar, a interijerom visoki svodovi s kojih su visjele pokretne dizalice na složenim tračnicama. Stropna svjetla žarko su osvjetljavala prostor, uklanjajući svaki mogući osjećaj klaustrofobije. »Ima sve što si rekla da nam treba. Nema potrebe da tratimo ovaj dan gledajući još istih stvari. Osim toga, ovaj ti se najviše svidio, a ti si ta koja daje lovu.« Nije se ni potrudio izvaditi ostale papire niti mu je to uzdrmalo pouzdanje, čemu se ona nevoljko divila. »Nisam rekla da mi se ovaj najviše sviđa.« Prostrijelio ju je pogledom. »U redu onda.« Izvukla je svoj iPhone i nazvala Syreovog asistenta, Ravena, kako bi zgotovila kupovinu. A onda je brzo nazvala Razea. »Hej«, rekla je kad se javio. »Pobijedio si. I... Nisam varala.« »Ha! Tu sam za deset.« Poklopila je slušalicu i ulovila Elijahov pogled te pojasnila: »Bio je siguran da ćeš pristati na moj odabir.« Od veselja su mu oči izgledale toplije. S njegove strane nije bilo odbijanja, nije bilo zauzimanja obrambenog stava, iako je lako mogla reći da je toliko bio naviknut slušati zapovijedi da se njime lako moglo upravljati. Njegova uravnoteženost i samokontrola potaknuli su njezino divljenje. Kao i želju za njim. Ništa nije bilo toliko privlačno koliko moćan, zgodan i samouvjeren muškarac. Bože. Što dovraga nije u redu s njom? Morala se nahraniti. O tome se radilo. Već se danima nije nahranila, a glad ju je činila ranjivom na Elijahove čari, zbog čega je bilo odveć lako zaboraviti što je on.

Pokušavajući skrenuti misli, poslala je poruku Salemu kako bi se pobrinula da je na putu skupa s hrpom likana koje je Stephan trebao okupiti. Kad se uvjerila da sve ide kako treba, odvojila je trenutak da provjeri ide li sve kako treba i kod alfe. »Jesi li u redu?« upitala ga je. »Vezano uz ono jučer.« »Ne.« Lice mu se smračilo. »Ali preživjet ću.« »Dobro si odradio sinoćnji govor. Htjela sam ti to reći.« No u tome ju je omela iritiranost likanicom koja mu se ulizivala krpajući ga. Iako to nikad ne bi priznala. Minutu je zurio u nju. »Hvala. I hvala na motivacijskom govoru.« »Nema problema.« Iznenada se osjećajući čudno, pokazala je prema svom džipu. »Pomozi mi da istovarim stvari prije nego Raze stigne.« Upravo su završavali s istovarom kad je zvuk približavanja helikoptera najavio Razeov dolazak. Glatko je sletio na prazno parkiralište i ugasio motor. Udaljena lokacija tog posjeda govorila je o ambicijama prijašnjih vlasnika — mogli su se neograničeno širiti kako je posao rastao. Umjesto toga, sve veća cijena goriva i slab promet u trgovinama na malo nagnali su ih na iznenadnu prodaju. Njihov gubitak sad je bio njezin dobitak. Mišićavi vampir, jedan od Posrnulih, poput nje, sišao je s letjelice s osmijehom na licu. Oči su mu bile skrivene iza sunčanih naočala, a njegova obrijana glava blistala je na pustinjskom suncu. Promotrio je Elijaha dugim, pažljivim pogledom. Potom je pogledao u Vash. »Morat ću odraditi još barem jednu vožnju. Možda dvije.« Kimnula je. »Onda hajde da te istovarimo.« Trebao im je čitav dan da unesu potrebne zalihe u zgradu, čak i uz pomoć četrdesetak likana koje su doveli autobusom. Osim elektroničke opreme, koja je bila prioritet, namjestili su niz kreveta na kat zbog čega su likani jaukali jer su bili identični onima koje su imali dok su bili pod Adrianom. Kamere su postavili na krov, budući da će bilo koji anđeoski napad doći iz zraka, a prozore su prekrili ljepljivim trakama s UV zaštitom kako bi stvorili sigurno utočište za sluge koji će im se za nekoliko sati pridružiti pod okriljem tame. Međutim, Vash je bio najvažniji zemljovid veličine kombija koji je prikazivao mjesta diljem zemlje na kojima se pojavila zaraza. Stajala je ispred njega s rukama na bokovima, svjesna da se radijus proširio u posljednjih nekoliko dana koje je provela dogovarajući savez između likana i vampira. Okrećući glavu, promatrala je kako likani rade skupa s njezinim najodanijim kapetanima, Razeom i Salemom. Likani i vampiri radili su zajedno. Bilo je to ludo, zbilja, s obzirom na raspirenu mržnju od koje je zrak bio težak, poput zapaljivog plina koji samo čeka da netko upali šibicu. Nemirno je iščekivala iskru, znajući da neće biti potrebno puno da dođe do eksplozije koja bi mogla prerasti u krvoproliće. Nije joj promaknulo da je Elijah bio sila koja je sve držala na okupu. Kako je temperatura rasla, na sebe je preuzeo većinu vanjskih poslova, tovario je tešku opremu i nosio je u skladišta nijednom se ne žaleći. Znala je koliko su likani mrzili vrućinu, iskoristila je njihovu razdražljivost kad bi im bilo nelagodno bezbroj puta tijekom lova. No Elijah je bio tako moćan primjer staloženosti pod pritiskom da bi se ostali posramili ako bi se ponašali drugačije — i likani i vampiri. Iako je znoj curio niz upregnuta likanska tijela, a prsa im se nadimala, radili su brzo i učinkovito. A vampiri su se samo simbolično opirali alfi. kad bi usmjeravao njihov dio posla čvrstom, neumoljivom naredbom. Nisu mu vjerovali, ali nisu mogli ni zamjeriti njegovu zapovjedničkom stilu. To je bilo nemoguće. Bilo je nečeg istinski veličanstvenog kod Elijaha, usađena snaga volje koju se nije moglo pokolebati. A bio je i suosjećajan. Odvajao je vrijeme kako bi sa svakim likanom ponaosob popričao, stavljajući im ruku na rame, osobno im se zahvaljujući i pohvaljujući ih. Više nego jednom zatekla se kako ga promatra i divi mu se. Jednaki smo ili nismo ništa, rekao je, misleći na vampire i likane kao cjelinu. No vrijedilo je to i za njih kao individue.

Ne, ispravila je samu sebe. On ima viši čin od mene. Njemu jednaki bili su Syre i Adrian. Po prvi put se suočavala s privlačnošću prema muškarcu koji joj nije bio podčinjen. Zapanjilo ju je koliko je to mijenjalo dinamiku svega. »Ako se ovaj savez održi,« rekao je Elijah na kraju dana, »trebat će mi godine da se na njega naviknem.« »Koliko ima likana kojima možeš vjerovati da će ti čuvati leđa?« Jedna se obrva strogo podignula. Kosa mu je bila vlažna nakon što se maločas otuširao, što je potaknulo mentalnu sliku njega ispod mlaza vode, golog, mokrog i neodoljivo seksepilnog... »Vrag me odnio ako znam.« Iskren do bola. Voljela je to kod njega, između previše drugih stvari. Bio je prokleti likan, stvorenje kojem se nije moglo vjerovati. Podignuo je i drugu obrvu, jednako kao i prvu. »Problem?« »Nikakav problem.« Prošla je pokraj njega odlazeći van, nosnice joj je ispunio divlje svjež miris njegove kože pomiješan sa zemljastim mirisom feromona koji je prirodno izlučivao... Feromona koje su njezina osjetila upijala kao da žude za njima. »Vidimo se ujutro.« Nije čula kako joj se primaknuo, ali ga je osjetila. Bila je previše usklađena s njim. Kvragu sve. »Ne tapkaj mi za petama, psiću«, prasnula je. »Šarmantna si kad si seksualno frustrirana.« Stisnula je šake. »Žudim za hranom, a ne za tobom.« »Ja sam tvoja hrana. O tome smo već pričali.« »Ti si o tome pričao.« Izašla je van u prohladnu pustinjsku noć i duboko udahnula zrak, nepomiješan s iskonskim mirisom marljivih likana. Dok je hodala, glava joj je postajala sve bistrija... A onda joj je Elijah prepriječio put zakoračivši ispred nje, pomutivši misli egzotičnim, sebi svojstvenim mirisom, mirisom koji ju je podsjećao na cimet i klinčić. Bio je zamaman, kao i sve u vezi s njim. »Ti ostaješ sa mnom«, rekao je. »Oboje smo pristali na taj dio dogovora.« »Vratit ću se. Moram se za nešto pobrinuti.« Bila je žedna krvi i — po prvi put u gotovo šezdeset godina — seksa. A onda će se moći pobrinuti za njega neometana njegovom opojnom ljepotom. Zaobilazeći ga, posegnula je za ključem džipa koji je držala u dekolteu. Uhvatio ju je za zapešće prije nego ga je zaobišla. »Koliko sranja držiš unutra? Mobitele, USBove, ključeve.« Oslobodivši ruku iz njegova stiska, pokazala je prema uskom crnom jednodijelnom odijelu bez rukava koje je imala na sebi. »A u čemu bih inače nosila stvari?« Njegova se ruka, doduše, nije pomaknula, usprkos silini njezina pokreta. Ostala je na njezinu ramenu, dovoljno blizu da ona počne napeto očekivati njegov dodir. Polako, kao da bi mu mogla uteći, namjestio se kako bi je opet pogledao licem u lice i posegnuo za upadljivim zatvaračem koji se smjestio između njezinih grudi. Grudi koje su se nadimale i počinjale boljeti, koje su postajale sve teže dok su iščekivale njegov dodir. Zaboravila je kakav je osjećaj biti fizički uzbuđen, zaboravila je koliko je to opojno, koliko je onemogućavalo razumno razmišljanje i razborito ponašanje. »Šape k sebi«, procijedila je odmičući se korak natrag. »Čega se bojiš?« »To što ne želim da me netko tlači ne znači da se bojim, budalo.« Smaragdne su oči izazovno blistale na mjesečini, obje je ruke podignuo u zrak. »Obećavam držati šape podalje. Samo sam htio vidjeti što još imaš unutra. Lovu? Kartice? Rezervnu gumu?« »Ne tiče te se.«

»Ja sam tebi svoje pokazao«, nježno ju je izazivao, bockajući je neskrivenom likanskom seksualnošću. I vampiri su bili seksualna bića, ali likani su bili pogani, njihova poludemonska krv poticala je njihovu divlju prirodu. Elijah je bio brutalno seksepilniji od bilo kojeg likana kojeg je ikad srela, njegovo samopouzdanje i spokojan stav proizlazili su iz toga što se ugodno osjećao u vlastitoj koži, svom zamamnom tijelu, iz svjesnosti o vlastitoj muževnosti i snazi. Nije mogla izbaciti njegovu sliku iz glave — golo tijelo, njegova velika ruka koja gladi veliki ud, njegove tamne oči koje su gorjele od želje za njom. Ta ju je slika progonila čitavu noć, dok je on čvrsto spavao. Gad. Ljuta zbog nejednake privlačnosti među njima, Vash je potegnula zatvarač sve do pupka i rastvorila ga po pola. Grudi su joj iskočile van, bradavice se stvrdnule kad je preko njih prešao prohladan povjetarac. Nije nosila grudnjak jer je odijelo samo po sebi bilo usko i tako se čvrsto privijalo uz njezino tijelo da bi bilo kakvo donje rublje narušilo njezinu vitku liniju. Odijelo je bilo udobno, u njemu se mogla neograničeno kretati, a osim toga je dekoncentriralo protivnike — bila je na dobitku kako god da se okrene. Zurio je u nju, ne trepćući, lice mu se izobličilo u strogu masku divlje gladi. Ruke je polako spustio sa strane, a dlanove stisnuo u šake. »Isuse«, prosiktao je. Čista ženska snaga prostrujala je kroz nju, njezina ljutnja i frustriranost bile su ublažene njegovom neskrivenom bespomoćnom zaslijepljenošću. Kad je krenula ponovno zakopčati gornji dio odijela, zarežao je duboko i tiho, a zvuk je odjeknuo poput pravog životinjskog upozorenja. Instinktivno se zaustavila, tijelo joj se skamenilo na mjestu kao da će je mirnoća učiniti nevidljivom za predatora koji joj se prikradao. Želeći se osvetiti, probudila je zvijer. A sad je ujednačeno, jako lupanje njegova srca poticalo njezine snažne vampirske potrebe. Urođenu glad za krvlju i seksom. Njegovom krvlju. Seksom s njim. Za tim je žudila silovitošču koja ju je uzdrmala, kao da se želja za muškim dodirom oduvijek skrivala u njoj. Spavala. Čekala pravog muškarca da je probudi. Taj joj se muškarac primaknuo. A potom spustio glavu. » Elijah .« Dahtala je njegovo ime, puls joj je divljački udarao. Tijelo joj se samovoljno naginjalo prema njegovu, svaki mišić bio je napet od iščekivanja i želje. Mogla se ponovno povući natrag, učinila bi to da je bila sposobna pomaknuti se. Umjesto toga, osjećala se kao da su joj stopala upala u beton, kao da je pustila korijenje. Njegov vrući dah prelazio je preko njezine bradavice, usne su mu se zadržavale iznad ukrućenog vrha. »Bez šapa«, šapnuo je. Potom je svojim grubim jezikom prešao preko nje, dugo je i ležerno polizavši. Njezin je uzdah bio poput udarca bičem kroz tu mirnu noć, tijelo joj je poskočilo kao da je dobila elektrošok. A tako se i osjećala. Igle izoštrene svjesnosti bockale su joj kožu od glave do pete. Kosa na glavi nakostriješila se iz korijena, škakljala je od potrebe da osjeti kako je povlači za te grimizne uvojke. Zastenjao je, a taj je zvuk bio ispunjen užitkom i mukom. »Predaj mi se«, grubo joj je naredio, oblizujući usnice. Teško je progutala, okusivši krv i shvativši da je izbacila očnjake i samu sebe ugrizla. Glad joj je obuzimala osjetila, kolala joj kroz vene, miješala se sa seksualnom željom sve dok nisu postali jedno te isto. Nije bila ni svjesna da je uzela grudi u dlanove i prinijela ih njegovim ustima sve dok je nije opekla vrućina njegovih usana. Gorući plamen ugasilo je neočekivano snažno sisanje od kojeg je zastenjala i posrnula centimetar bliže k njemu. Njegov je jezik luđački palucao preko produženih vrhova bradavice, mučio ih, tjerao njezino spolovilo da se stišće od ljubomorne pohlepe. Vjetar je blago puhao, mrsio njegovu tamnu kosu i nanosio guste svilene pramenove preko njezine mekane kože. Nigdje drugdje nije ju dirao, ničim drugim osim svojim usnama, koje su počele ritmično povlačiti. Odmjereni je tempo pulsirao kroz nju, postajala je sve vlažnija među bedrima, bolna od praznine. Pustio ju je glasno prekinuvši sisanje. 43

»Sviđaju mi se tvoje sise«, zarežao je, a svaku je riječ rekao uzbuđujuće naglašeno. »Stiskat ću ih, držati ih u dlanovima dok ga budem gurao kroz ovo sočno, čvrsto meso sve dok ne svršim po tebi.« Nikad joj se nijedan muškarac nije tako obratio, tako grubo i sirovo. Nijedan se ne bi usudio. Ukrotiti Elijaha bilo bi nemoguće, shvatila je, drhteći od želje pomiješane s predosjećajem. Bila je snažna žena, ali nije mogla zamisliti da će se on pokoriti njezinoj volji. Jer i on je bio snažan. Možda čak i snažniji od nje. Elijah je podignuo pogled prema njoj kad je lagano okrenuo glavu kako bi položio svoje usne na bradavicu koju je dotad zanemarivao. »I ti to želiš. Mogu nanjušiti koliko te uzbuđuje kad pomisliš da mi se predaješ na koji god način ja poželim. Kako se odričeš moći i vodstva koje si naviknula pokazivati svima oko sebe.« »Jebi se.« »O... Hoću, Vashti. Dugo i jako. Samo je pitanje vremena.« Sisao ju je prije nego je stigla odgovoriti, povukao njezinu bradavicu sve do svog nepca i masirao je jezikom. Umalo je svršila od te slatke boli, bunovnog užitka pomiješanog s bolom od proždrljivog sisanja, tako snažnog da su mu obrazi upali. Bio je neumoran, zube je zario u nabujali vrh uz taman toliki pritisak da kroz nju pošalje trnce opreza. »Vash.« Salemov glas iza nje iznenadio ju je pa je odskočila od opake ekstaze Elijahovih usana. Jauknula je kad je zubima grubo ogrebao nježno meso, a onda ponovno od neočekivanog orgazma koji je zamalo potaknula ta gorko-slatka bol. Elijah ju je zakopčao i pridržao munjevito brzom učinkovitošću. Da nije teško disao, pomislila bi da je mrtav hladan nakon svega. Potom ju je uhvatio za ruku i stavio je na svoju erekciju, gurajući se u njezin dlan. »Tu smo«, viknuo je, odgurnuvši njezinu ruku sa strane i zakoračivši unatrag. Bili su svega nekoliko metara od vrata. Salem je mogao vidjeti Elijahovu nagnutu glavu i nanjušiti njihovu uzbuđenost. »Treba mi tvoj automobil«, rekao je kapetan, motajući se u blizini skladišta umjesto da u njega uđe. Uznemiren mirisom želje, provukao je svoju mesnatu ruku kroz električno narančastu kosu. Šepirenje takvom bojom kose, nalik meti na velikoj lubanji, svjedočilo je o njegovoj opakosti. »Treba skočiti do Shreda.« Teško progutavši, gledala je u Elijaha, ali se obratila Salemu. »Idem s tobom.« Shred je bilo jedno od Torqueovih najekskluzivnijih i najtajnijih gnijezda. Locirano dalje od glavnog bulevara u Las Vegasu, bila je to mala željeznička postaja za mlađe sluge i starije vampire, koja im je nudila sigurnost, seks i krv. »Ja vozim«, rekao je Elijah sagnuvši se kako bi dohvatio ključeve od automobila koje je ona nehotice ispustila iz svoje opuštene ruke. Bilo koji likan u zgradi mogao joj se prišuljati, a ona to ne bi ni primijetila, mozak joj je bio spržen vatrom Elijahovih usana na njezinim grudima. To je bilo neprihvatljivo. Morala se sabrati prije nego što pogine. »Neću ti reći gdje je, likane.« »Ni ne moraš.« Krenuo je prema džipu. »Već sam tamo lovio.«

6. POGLAVLJE

Bijesan i frustriran zbog vlastite slabosti kad je Vashti bila u pitanju, Elijah nije ni pokušavao prikriti svoju pomahnitalu požudu ni od Vash ni od Salema. Umjesto toga, uporno je feromonima pumpao zrak oko sebe i ispunjavao njime unutrašnjost džipa, sve dok Salem nije grubo opsovao i bolje namjestio kožnate hlače. Vash je nažalost odlučila sjesti otraga pa joj je miris njegove potrebe sad šibao lice i prolazio kroz kosu, nošen vjetrom koji je ulazio kroz prozor koji je otvorio Salem. »Prestani, alfa«, viknula je šakom udarivši naslon njegova sjedala. U retrovizoru se njezin bijesan pogled susreo s njegovim, čvrstim i napetim. Bila je ljuta kao i on, pobrinuo se da joj to pokaže podsjećajući je na činjenicu da inače lovi pripadnike njezine vrste, da je promatrao i proučavao njihove navike i mjesta okupljanja sve do najsitnijih detalja kako bi mogao ubiti one koji bi prešli crtu. I trebalo joj je biti neugodno, ona ga je i dovela u to stanje gladi, natjerala ga je da je želi više nego je ikad išta želio. U trenutku kad je jezikom prešao preko njezine kože, njezin okus eksplodirao mu je u osjetilima snagom zapaljive bombe. Nije bilo ničeg razumnog ili proračunatog u njegovoj reakciji na nju. Bilo je to čisto primitivno prepoznavanje jedinstvene i snažne fizičke privlačnosti. Požuda na prvi pogled, naglašena njihovom pojačanom vučjom i vampirskom prirodom. Još je osjećao njezin okus, prokleta bila. Njezin miris. Njegovi su dlanovi gorjeli od potrebe da je osjete. Zvijer u njemu bijesno je zavijala da je se oslobodi, prisiljavala ga da se bori kao nikad dotad. Zato što... mu se sviđala. Ma koliko to ludo bilo. Ma koliko luda ona bila. Kontrolirati vlastitu temeljnu prirodu bilo mu je Iako kao i disanje, no sad ga je iscrpljivalo. Umaralo. Izjedalo ga iznutra i nagrizalo ono malo snage volje koja mu je ostala nakon čitavog tjedna bolnih udaraca i divljačkih uspona i padova. Posvjedočila je tim iskušenjima i, na svoj način, bila od pomoći dok je kroz sve to prolazio. Zarežao je. Vashtina oživljena ženska glad izjedala ga je poput raka. Ma koliko snažna ona bila, sad je znao da je može učiniti nježnom i pokornom, a takvu ju je i htio. Htio ju je opuštenu, da dašće ispod njega, potpuno predana njegovoj milosti. Ništa drugo nije prihvaćao. Gotovo dvosatna vožnja do Shreda na kraju je izgledala kao da je trajala dvije godine, i to ne samo njemu. Salem je izišao iz džipa prije nego se uopće do kraja zaustavio i u tren oka uletio kroz debela metalna ulazna vrata. Vash ga je brzo slijedila, pobjegavši od Elijaha kao da je progone pakleni psi. Kad su se vrata zalupila za njom, neveselo se osmjehnuo. Kao da obična vrata mogu zaustaviti ono što se spremalo. Kad bi barem bilo tako lako. Morao se dovesti u red prije ulaska u vampirsko gnijezdo, stoga je polako zatvarao terenac i promatrao promjene na vanjštini neupadljivog zdanja. Provjerio je dio neposredno oko sebe, osvježivši sjećanje na industrijska imanja na periferiji koja su se zatvorila davno prije nego je zabava uopće počela. Opazio je naoružane vampire na krovu prije nego su mu se oni sami namjerno pokazali. Nanjušili su ga, a zato što je bio željan borbe, podignuo je ruku i pokazao im srednji prst. Jedan mu je odlučio odgovoriti, okretno skočivši s vrha trokatnice i elegantno sletjevši u čučanj. Vampir je bio vitak i snažan, njegove nezainteresirane oči i odmjereni pokreti odavali su njegovu poodmaklu dob. Polako su kružili jedan oko drugog, izbacivali očnjake i pandže. Nisu skinuli pogled

jedan s drugog kad su se vrata otvorila, a muški glas poviknuo: »Dredge! Pusti ga na miru. On je Vashtin.« Zaštita vampirice toliko je razbjesnila Elijaha da mu se kralježnica djelomično promijenila. Nije mu trebala jebena ženska da čisti put pred njim. Mogao je to i sam. »Ti si kućni ljubimac, pseto?« rugao mu se Dredge, sa svojim blistavim žutim očima. »Ili obrok?« Elijah iskrivi usta. »Možda je ona likanska kuja.« Dredge je skočio. Očekujući takvu reakciju, Elijah je šakom dočekao lice vampira koji je letio prema njemu i odbacio ga unatraške preko parkirališta prema bočnoj strani kombija za dostavu na kojem je nastala golema udubina u obliku njegova tijela. Stresavši bol sa šake, Elijah se okrenuo prema otvorenim vratima, njegove istrenirane uši očekivale su zvukove osvetničke zasjede od ostalih na krovu. No, nitko se nije pojavio, što je samo dokazalo kolika je bila Vashina moć, Njezina je riječ ostalim vampirima predstavljala zakon. Kad je vidio dokaz toga, Elijahov ud nevjerojatno se ukrutio, a njegova potreba za njom samo pojačala, nakon što je već danima rasla gledajući je na djelu. Iskazivala je moć istom onom kontrolom i spretnošću kojom je rukovala svojim katanama, što ga je napaljivalo jednako kao i njezino tijelo. Jednom kad je ušao kroz vanjska vrata, dočekao ga je drugi ulaz. Otvorio se čim su se prva vrata zatvorila nakon čega je izletjela prava rijeka tutnjajućih techno-pop ritmova i snažan, metalan miris svježe prolivene krvi. Miris seksa obavio ga je poput sparne maglice i pojačao njegov bijes. Želio se boriti i ševi ti neviđenom žestinom, a potreba za tim pojačavala se sa svakom novom sekundom. Zašavši za ugao, uletio je u golemu prostoriju krcatu nemirnim vampirima. Neki su plesali, stiskali svoja uzbibana tijela uz bilo koga tko bi se našao dovoljno blizu. Drugi su se hranili, njihova krvava usta prilijepljena za grla, zapešća i bedra. Treći su se nesputano ševili, poput Salema, koji je obrađivao neku vampiricu odostraga dok je ona pila krv iz bedrene arterije žene koja se raskrečila pred njom. Neobuzdani hedonizam bombardirao je Elijahova razorena osjetila, a teška sparina u tom prostoru gotovo da ga je ugušila. Bijesan do granice ludila, potražio je Vash među tom ruljom, prsa su mu udarala o kavez vlastite samokontrole, pokušavala probiti put van pri samoj pomisli da se i ona možda tako za nekog raširila. Skočivši na okrugli stolić, zaurlao je i nadjačao sve zvukove. Sve u sobi se skamenilo, glazba je postala zaglušujuće jaka kad su zvukovi iščeznuli. A onda je neka vitka plavuša odlučila oponašati njegov skok i popela se na šank. Rasparala je košulju i pokazala sise, bezbrižno treskajući njima i vičući: »Jeeeeboteee!« Rulja se zapalila i poludjela. Nabrijani endorfinima, nastavili su svoje čulno razvratništvo, udaranje basa pokretalo ih je poput ratnih bubnjeva. Elijah je skočio do balkona na drugom katu, tražeći svoju vampiricu. Vash je ušla u VIP salon na trećem katu i brzinski ga skenirala. Tražila je nekog određenog i našla ga je. Bio je visok i tanak. Plavokos. Oči su mu bile napola sklopljene, njegova lijena poza bila je utjelovljenje oholosti. Prsa i stopala su mu bila gola, koža blijeda i glatka. Potpuna suprotnost Elijahu. No najbolje od svega bili su pirsevi po cijelom tijelu — na ušima, obrvama, nosu, usnama, bradavicama, pupku... Bila je uvjerena da ih je bilo još na mjestima koja još nije mogla vidjeti. Kao i urezi u njegovoj koži. Komplicirani crteži koje je urezala vješta oštrica i spriječila zarastanje nanoseći sloj strugotina ili kreme sa srebrom. Lik je uživao u boli. Namjerno ju je tražio i u njoj pronalazio ljepotu. A ona je htjela nanijeti bol nekome tko ju je mogao podnijeti i tko ju je želio. Zato što je bila povrijeđena i bijesna zbog te boli. Zato što se progurala kroz desetke prekrasnih, poželjnih muških tijela kako bi stigla do tog salona, a

nitko od njih nije ju zainteresirao ili potaknuo glad koja je kuhala u njezinim venama. Zato što je bila mrtva za svakog muškarca, baš kao što je to bila od dana kad je umro Charron... Za sve osim jednog. »Ti .« Pozvala je svoj plijen mahnuvši mu prstom. Uspravio se uz usporen, senzualan osmijeh i prišao joj ležernim, samouvjerenim korakom. Stigavši do nje, promotrio ju je od glave do pete požudnim pogledom, a potom je polizao donju usnicu. »Već sam mislio da nikad nećeš doći po mene.« Već nezainteresirana, podignula je obrve. »Da?« Nakrivivši glavu, pokazao je vrat... I tetovažu ispisanu srebrnom tintom: Vashti, ugrizi me. Drhtaj je prostrujao kroz nju zbog ludosti tog čina. Nikad se nisu susreli, pa ipak je označio samog sebe kao njezino vlasništvo. Od svih muškaraca koji bi mogli zadovoljiti kriterije za tu večer, baš je morala odabrati obožavatelja, jednog od daleko previše sluga koje je uzbuđivala pomisao na to da budu krvni robovi nekom od Posrnulih. .Zamalo mu je odmahnula da ode, već je bilo dovoljno ludosti u njezinu životu. A onda je čula Elijahovo urlanje, osjetila kako vibrira kroz zidove i trese krvave čaše na stolovima. Snaga želje koja je prošla kroz nju poljuljala ju je na nogama, kao da je jednostavno morala odgovoriti na njegov poziv. Nije imala vremena razborito razmišljati. Trebala joj je krv kako bi se nosila sa svojom željom za Elijahom i trebala joj je odmah. Znajući da ima najviše pet minuta prije nego se likan provuče kroz hrpu tijela, na stepenicama i stigne do trećeg kata, Vash je gurnula vampira u stolicu i zaobišla ga, odostraga ga uhvativši za čeljust i jako povukavši kako bi izložila njegov vrat. Radije bi ga ugrizla za zapešće, da stvar bude što manje osobna, ali morala je biti brza, a Što se brzine tiče ništa ne može nadmašiti vratnu arteriju. Izbacila je očnjake, pogleda prilijepljenog za debelu pulsirajuću venu na njegovu vratu. Dok ju je želudac nagrizao od gladi, a vrtoglavica se širila njezinim tijelom od potrebe da se nahrani, vrata salona skinuta su sa šarki i bačena preko balkona prema hrpi vampira ispod njega. Elijah je stupio na prag, tijelo mu je bilo veliko, napeto i muževno. Šarenice su mu svjetlucale na sjenama prigušenog svjetla zidnih lampi. »Moja.« Jedna jedina riječ, izrečena tiho i strahovito duboko, kao otrgnuta od zvijeri u njemu umjesto iz njegova ljudskog grla. Nešto toplo i pomalo uvrnuto uvuklo se u nju, neki nepoznat osjećaj... zadovoljstva što tako čudesno muško biće snažno osjeća da je ona njegova. Spustio je pogled prema slugi koji je sjedio ispred nje. »Odlazi prije nego što te ubijem.« »Moram jesti, proklet bio!« viknula je, umorna od borbe sa samom sobom zbog njega, očajnički se držeći za nadu da će je nadoknada hrane osloboditi te neobjašnjive očaranosti. No, znala je da joj neće dopustiti da se hrani nikim drugim, ne više. Čin hranjenja po prirodi je bio previše seksualan, čak i kad bi jedini kontakt bio onaj očnjaka na veni ili usana na koži. Bio je previše teritorijalan da bi dopustio takvo spajanje, ma kako impersonalno ono bilo. Pa ipak, nije si mogla priuštiti da se njime nahrani... nije htjela hraniti se njime jer je znala, instinktivno, da će na njegov okus reagirati jednako kao što je on reagirao na njezin — glad neće biti utažena, samo će narasti. Htjet će još. Još njegove moćne likanske krvi. Još njega. Morat će ga obuzdati dovoljno dugo da se uspije nahraniti sa strane. Preuzimajući kontrolu nad situacijom, Vash mu se primaknula bliže i potegnula ga za majicu. »Pođi sa mnom.« Povukla ga je, ali je uspjela samo rasparati mu majicu. Elijah se nije pomaknuo ni milimetar, bio je previše snažan čak i za njezinu vampirsku snagu. Spolovilo joj se stiskalo od potrebe za tim muškarcem koji joj je i više nego odgovarao. Rumena i bez daha, prošla je pokraj njega i izišla u hodnik, pokušavajući se dovesti u red prije nego on shvati koliko je blizu ruba. Ako ne bude pazila, na kraju će ga preklinjali da je uzme. Sama

pomisao na takvu slabost plašila ju je kao ništa drugo. Morala je biti jaka, za sebe i za Chara, kao i za sve vampire kojima je bila potrebna da bi preživjeli i napredovali, Elijah je hodao tako blizu iza nje da je mogla osjetiti njegovo teško disanje na svom vratu. Ponovno ju je vrebao. A ona nije mogla zanijekati da jednim skrivenim dijelom sebe to i želi. To je pojačavalo njezinu želju, činilo je zagrijanom i vlažnom. Vash je ugledala malo zeleno svjetlo iznad vrata i brzo krenula prema njima. Bilo je tu još vrata i još svjetala. Većinom su bila crvena, što je značilo da je prostorija zauzeta i zaključana. Neka su bila žuta, što je značilo da su prostorije iza njih prazne, ali ih treba srediti. Samo je nekoliko svjetala bilo zeleno pa je odabrala najbliže, otvorila vrata i opsovala kad ju je Elijah gurnuo u malenu igraonicu. Uhvatio ju je za struk i bacio na golemi krevet, jedva joj dajući vremena da pobjegne prije nego je navalio. »Elijah«, dahtala je kad je glatko sletio na sve četiri, prikovao je za krevet rukama, pritisnuvši ih o madrac pokraj njezinih ramena, koljenima joj zablokiravši bedra sa strane. Strah ju je paralizirao, ali ne strah od njega već pomahnitale želje koja ju je brzo obuzimala. Želja da izvije tijelo i ponudi mu ga bila je prava pokretačka sila. Srce joj je lupalo u grudima i istiskivalo zrak iz pluća. Oči su joj se naviknule na slabašno svjetlo u sobi, jedino koje su pružale prigušene svjetiljke na zidnim daskama. Oči su mu bile stale nadnaravnom zelenom vatrom, spustio je glavu, prsa su mu se nadimala dok je duboko udisao, udišući nju. »Trebala si nas odmah dovesti ovamo«, rekao je grubo. »Sad bi svršavala.« Uzeo je njezina usta prije nego je stigla odgovoriti, usne je zapečatio o njezine i oduzeo joj dah. Jezik je ugurao unutra kad je zastenjala, ruku je pomaknuo prema njezinu zatvaraču kako bi ga rastvorio sve do mjesta na kojem je završavao, kod prepona. Jedva da je progutala prvi bogat, mračan okus njega kad je gurnuo ruku ispod njezina odijela i uhvatio jednu sisu svojim velikim, toplim dlanom. Izbacila je očnjake u naletu potrebe, rasparavši mu jezik. Njegova je krv potekla u njezina usta, a okus je bio opojno egzotičan. Masirao joj je grudi, gnječio ih, a potom stavio palac i kažiprst na vrh, okretao ga i povlačio njezinu stvrdnutu bradavicu sve dok joj se spolovilo nije počelo grčiti u istom ritmu. Luda za njim, Vash mu je sisala jezik istim onim lakomim ritmom kojim je on ranije sisao njezinu bradavicu, upijajući još više njegove krvi svojim okusnim pupoljcima. Oči su joj se zakolutale u dupljama, zdrav razum ustupio je mjesto opojnoj slasti. Zarežao joj je u usta i potonuo među njezina bedra, trljajući cijelom dužinom svog tvrdog uda njezino bolno spolovilo. Cvileći, uhvatila ga je za bokove i povukla prema sebi, pomaknuvši kukove uvis kako bi svojim klitorisom očešala njegovu erekciju. Elijah je podignuo glavu i promatrao je miješajući kukovima, gledao je kako joj glava pada unatrag dok se približavao orgazam. »Reci mi da to želiš, Vashti. Reci mi da me trebaš u sebi kao što trebaš krv da bi preživjela.« Tijelo joj je silovito zadrhtalo kad je izrekao na glas njezino najveće priznanje. Nitko me neće povlačiti za kitu, rekao je u špiljama kanjona Bryce tako davno, činilo se kao da su prošle godine. No, bojala se da nije jaka poput njega. Nikad nije tako očajnički željela seks kao u tom trenutku, a on je bio jedini muškarac s kojim ga je htjela. Privlačnost koju je osjećala prema njemu imala je preveliku moć nad njom pa se bojala dati mu ono što je tražio od nje — potpunu predaju. Prebacivši nogu preko njegova kuka, dobila je uporište da ga prevrne na leđa. Krećući se brzo kao da joj život ovisi o tome, Vash se koncentrirala na razlog zbog kojeg ga je i dovela u igraonicu. U djeliću sekunde, zauzdala ga je, pričvrstila njegova zapešća i podlaktice bodljikavom srebrnom žicom od čelika. Zaurlao je kad su mu mali okrugli vrhovi probušili meso, jedva dovoljno da poteče krv, no ipak dovoljno da izlože ranjeno meso jedinom metalu koji je slabio Sentinele, vampire i likane. Krevet se tresao od njegova bijesa, šarenice gorjele tako jako da su rasvijetlile cijelu sobu. »Jebena kučko!« 48

No, ona više nije marila. Bila je vlažna i natečena među nogama, grudi su joj bile osjedjive i teške, a njegov okus ispunjavao joj je usta, otjerao misli o bijegu, onome što je trebala učiniti da joj je preostalo imalo osjećaja za samoočuvanje. »Pusti me«, gazio je krevet petama svojih čizama. »Oslobodi me, jebote... Odmah!« Vash se oslobodila svog uskog odijela, gotovo u ludilu trgala je sa sebe i njega i čizme. A kad je ostala gola, pala je na njegovo nemirno tijelo, hrvajući se s njegovim uzvrpoljenim kukovima kako bi mu rastvorila zatvarač. »Vashti!« silovito se pridigao. »Ne ovako, kvragu. Nemoj me svezati kao jebenu životinju.« Kao i obično, Elijah nije nosio ništa ispod traperica, spreman promijeniti oblik u tren oka. Ništa nije stajalo između njezinih usta i njegova uda, kojeg je pohlepno gutala, njezine su se usne i jezik stiskali oko njegove divlje dužine. »Sranje«, siktao je, trzajući bokovima kako bi je otresao sa sebe. »Skidaj svoja krvopijska usta s mene!« Nije mogla. Da je cijelo gnijezdo nahrupilo u sobu i zateklo je kako puši likanu, svejedno se ne bi mogla zaustaviti. Toliko je žudjela za njegovim okusom, još više za tim da joj se preda. Pumpajući debeli korijen svojim dlanom, lizala je široki vrh, usnama snažno i brzo sisala dok ga je neumorno vodila k orgazmu. On se cijelo vrijeme opirao, njegova snažna bedra su se naprezala, prsa tresla od bijesnih povika, torzo izvijao naprijed i natrag kako bi je skinuo sa sebe. A kad je svršio, zaurlao je poput pravog vuka, tako da se cijela naježila. Duboki lavež bio je visok i plačljiv, čisti životinjski zvuk s nimalo primjesa ljudskog. Suze su je zapekle u očima čak i dok ga je ispijala, u njezinoj gladi za opojnim okusom njegove divlje muškosti bilo je nečeg drevnog i primitivnog. »Prokleta bila«, teško je disao, prsa su mu se nadimala dok mu je povlačila traperice prema koljenima. »Prokleta, ti izdajnička... Jebote!« Zarila je očnjake u njegovu bedrenu arteriju izgubivši ono malo humanosti što joj je ostalo. Njegova se krv miješala sa sjemenom u njezinim ustima, stvarajući mješavinu koja je bila nešto najslasnije što je ikad okusila. Objema je rukama kružila preko njegova snažnog bedra, grleći ga poput ljubavnika, grlo joj se punilo sa svakim velikim gutljajem. »Jebena kučko«, protisnuo je. »Prokleta jebena kučko. Oduzimaš mi pravo da dam ono što pripada meni.« Čula je kako uporišta u zidu protestno škripe dok se Elijah pokušavao osloboditi okova, još jednom svjedočeći koliko je bilo snažan, toliko da ga je jedva zadržavalo srebro koje bi onesposobilo većinu vampira koji su htjeli doživjeti pravo submisivno iskustvo. Vrtoglavo ošamućena, Vash je oslobodila očnjake i zatvorila rupice nježno ih ližući jezikom. »Ne mogu se zaustaviti«, šapnula je, bolno prazna i željna njega, usprkos strašnom trudu koji je uložila da to ne osjeća. Nijedan likan nije mogao tolerirati da ga se zarobi, a Elijah nije bio običan likan. Bio je alfa. Rijedak poput novog anđela i na neki način jednako krhak. Puzala je preko njega, okrenuvši leđa njegovu bijesnom licu i usredotočivši pogled na vrata. Vrata kroz koja će izići mnogo drugačiji nego što su ušli. Njegov je bijes pulsirao iz njega i razbijao se u velikim valovima. Pa ipak, nije mogla zaustaviti želju da ga uhvati za njegov i dalje krut ud i namjesti se na njegov veliki vrh. »Nemoj to raditi«, upozorio ju je dubokim, promuklim glasom. Polizala je ono što je ostalo od njega na njezinim iznenada suhim usnama. »Ja... Trebam te.« »Ne ovako, Vashti. Nemoj me ovako uzeti.« Njihovi intimni dijelovi su se dodirnuli. Usne njezina spolovila su ga obgrlile, nježno se savijajući oko njega. Ruka kojom ga je držala drhtala je poput ovisnika kojem treba fiks. »Ovo je jedini način na koji te mogu imati.«

Vash ga je prekrila brzim spuštanjem bokova. Zaurlao je kad je i ona jauknula, tijela šokiranog od penetracije koju nije doživjelo preko pola stoljeća. Zid od cementa iza kreveta eksplodirao je zaglušujućim zvukom, okružio ju je oblak od prašine i krhotina. Snažno je katapultirana prema naprijed, tijelo joj je poletjelo prema vratima, prema podu, torzom je udarila u madrac silinom od koje joj je nestalo daha. Popeo se na nju prije nego je shvatila što ju je snašlo, Elijahovo tijelo snažno poput stijene pribilo ju je za krevet snažnim utiskivanjem krutog uda u njezino bolno spolovilo. Namotaji kablova koji ga nisu uspjeli zadržati glasno su pali na pod, a zvuk je odjeknuo kroz nju. Elijah je omotao svoju podlakticu njezinom raspuštenom kosom. Uhvativši je za korijen kose, povukao joj je glavu unatrag i zarežao u uho. »Ne možeš me ukrotiti.« Pomaknuo je bokove, oslobodio se njezine ljepljive dubine samo kako bi opet u nju potonuo. »Ne možeš me zarobiti.« Podignuvši je za bokove i kosu, bacio ju je na ruke i koljena. »A sasvim sigurno me ne možeš silovati.« Sljedećim je trzajem došao do njezina kraja i pokazao joj svoju nadmoćnost snažnim guranjem bokova. Vrisnula je, potpuno predana na milost i nemilost njegovoj primitivnoj potrebi za njom, i njezinoj za njim. Gurao se u nju, jahao je snažno i duboko, trljao iznova i iznova i iznova ono osjetljivo mjesto u njoj, od čega je drhtala i stenjala. Nije imala oslonac, nije se mogla pomaknuti, sudjelovati. Barem si je tako govorila. To je, jasno, bila laž. Bio je snažniji od nje, ali mogla se obraniti. Mogla ga je ozlijediti, natjerati ga da se bori za to. Oboje su znali da je to mogla učiniti. Pa ipak, dopustila mu je da je tako uzme, iz razloga koje ni sama nije mogla pojmiti. U njezinoj nutrini nešto se oslobodilo. Prepuštena, držala se za Elijaha kao za jedino sidro u oluji koja je šibala kroz nju. Suze su kapale. Prsa su je boljela. Tijelo joj je gorjelo od grozničavog užitka koje ju je šamaralo sa svih strana, razbijalo zidove koji su je tako dugo štitili. Nije imao milosti. Ševio ju je poput prave životinje, ulazio u nju neviđenom silinom. Svršila je bespomoćno i brzo, vrišteći njegovo ime jer ni tad nije popuštao, nije se pokolebao. Nastavio joj je pružati ekstazu, tjerao je da ju prihvati. Da prihvati njega. Sve. Više od onog što je mogla podnijeti, na što se pokušavala ograničiti. Spustio se na nju kad se rastopila na madracu, kad su joj se glava i ramena objesili preko ruba. »Uzet ćeš me ovakvog kakav jesam«, gunđao je. »Željet ćeš me takvog. Ili me nećeš imati uopće.« Koljenom je raširio njezine noge, njegov veliki ud potonuo je još malo dublje. Držao ju je za kosu i povukao prema podu, natjeravši je na najsubmisivniju moguću pozu. Osjetila je njegove zube na stražnjem dijelu svog vrata, njegove neljudski duge očnjake, njegov ugriz dovoljno čvrst da okrzne kožu, a da je ne raspara. Pokorena, polegnuta, svladana na svaki mogući način, Vashti je svršila ponovno i ponovno, jecajući od užitka, srama i krivnje. Preklinjala ga da joj oprosti. Da je dokrajči. Da je ispuni. Što je i učinio, satima poslije, pumpajući svoju požudu i bijes u lakome dubine njezina tijela, prazneći se uz promukli jecaj koji je zvučao poput najslađe agonije.

7. POGLAVLJE

Sa skrivenog mjesta visoko na stjenovitom brežuljku, Adrian Mitchell promatrao je plavokosu mladu vampiricu kako se pokušava prikrasti trojici najstrašnijih anđela ikad stvorenih, od kojih je jedan bio njegov poručnik. Stajali su svojim krilatim leđima okrenutim prema njoj, usredotočeni na papire raširene na balkonskom stolu od tikovine. Zora je prošla, a jutarnje se sunce dizalo na istoku. Blaga ružičasto-zlatna svjetlost koja bi spržila bilo kojeg drugog vampirskog slugu milovala je njezine blijede udove i ozbiljno, lijepo lice baš kao i njegove usne prije svega nekoliko sati. Iza nje, njihova je kuća stajala na brežuljku kao da prkosi gravitaciji, s tri terase koje su stršale iz stijene, izvana uređena u starinskom drvu i kamenu zbog čega se doimala kao prirodan dio uobičajenog krajolika južne Kalifornije. Promatrao je i čekao, njegova krila s grimiznim vrhovima privijena tik uz njegova leđa da se ne bi našla na udaru vjetra. Divio se njezinoj hrabrosti, premda je bio svjestan njezine uzaludnosti. Nije mogla pobijediti niti jednog od njegovih Sentinela, a trojicu bi bilo nemoguće savladati. Čučnuvši, prišuljala se niz široku terasu s tankom oštricom u ruci. Kad je skočila, primijetio je njezinu usklađenost i okretnost, koja gotovo da je bila ravna Damienovoj koji se bio okrenuo u posljednjem trenutku i ulovio oštricu rukom, dokazavši time da je ipak naslutio njezin dolazak. Netko bi pomislio da tu priča završava, no ona ih je sve iznenadila iskoristivši Damienov stisak kako bi se oslonila, raširila udove, udarila i oborila dvojicu Sentinela koji su stajali pokraj Damiena. Pali su na stol poput šahovskih figura i razbacali papire na sve strane. Adrian je skočio sa svog položaja i raširio krila punih devet metara kako bi ulovio povjetarac. Vinuo se uvis, potom spustio u spirali, uživajući u naletu zraka koji mu je mrsio kosu i perje. Kliznuo je niz široku terasu, vrhovima krila dodirujući daske, prije nego se ponovno vinuo uvis, koristeći se silom gravitacije kako bi usporio brzinu i sletio na zemlju. Glatko se spustivši, smjestio se pokraj svoje vragolaste družice, sasvim tiho, sletjevši na jastučiće stopala. Uhvatila ga je za zapešće i stisnula, otvarajući svoj um kako bi njezine misli postale njegove. Uzbudim se kad te gledam kako letiš. »Gledati tebe u lovu ima sličan učinak.« Njegovo lice i ton glasa nisu nimalo otkrivah što osjeća za nju, iz poštovanja prema kolegama, no način na koji su jagodice njezinih prstiju kliznule niz njegov dlan odavao mu je da ona ipak to zna. Malachai i Geoffrey uspravili su se iz svojih nedostojanstvenih položaja. »To je varanje«, rekao je Malachai, rastežući se i protežući krila koja su bila boje sunca u zalasku — blijedožuta, a na vrhovima tamnonarančasta. Lindsayn je osmijeh blistao. »Jedan na jedan me dobijete, ali mislim da bih s grupom mogla izići na kraj. Koristeći jednog kako bih dekoncentrirala ostale.« »To je ludost«, rugao se Geoffrey, izgledajući nezadovoljno. Nedavno je usporedio Lindsay s vragolastom mačkom koja se skriva ispod kauča i zamahuje na svakog nesretnika koji slučajno onuda prođe. No, istini za volju, cijenio je njezine neprekidne pokušaje da se istrenira dovoljno kako 51

im više ne bi bila teret. Premda je Lindsay bila vrstan strijelac i mačevalac, a marljivo je radila i na borilačkim vještinama jedan na jedan, i dalje je bila mlada vampirica koja je tek nedavno prošla Promjenu. Još nije postigla snagu i otpornost koja će doći s godinama. U međuvremenu, bila je nepodnošljivo ranjiva i lako lomljiva. Damien je uzdahnuo. »Ne, to je Lindsay. Mi smo krivi što nismo bili spremni na nju.« Poručniku je dosadio Lindsayn utjecaj na Adriana i misiju Sentinela, no divio joj se kao ratnici. Dok je Adrianov originalni zamjenik i dragi prijatelj, Finej, bio strateg, a njegov zamjenik, Jason, dobar za moral, Damienova snaga ležala je u borbi pa je istu tu snagu najviše cijenio i kod ostalih. Lindsay je gurnula oštricu u korice privezane za bedro. »Kontaktirala sam sa svim međunarodnim čoporima tijekom noći. Prekid komunikacije djeluje — još uvijek imate stopostotnu blokadu prekomorskih likanskih stražarnica. Nemaju pojma da su se sjevernoamerički čopori pobunili.« »Hvala Stvoritelju na malim uslugama«, promrmljao je Malachai. »Ali ne možemo riskirati koristeći te likane kako bismo obuzdali njihovu zastranjenu braću«, rekao je Geoffrey. »Iako bi neki od njih to drage volje učinili.« Adrian je podignuo pogled prema zgradi smještenoj osamsto metara dalje — likanskim barakama. Nekoć su bile dom njegovu čoporu, a sada su bile dom za jedva desetak likana koji su zalutali ovamo tijekom proteklih desetak dana otkako su stražarnice počele padati poput domina. Još likana vraćalo mu se svaki dan, a kad bi im ušao u misli, kao što je učinio i s Lindsay, osjećao je njihov strah i zbunjenost — kao i njihovu odanost, koja ga je činila poniznim. Raspadanje reda na kojem je tako naporno radio bio je dio njegove kazne što je volio Lindsay, znao je to — gubitak likana, krivnja koju je osjećao jer je znao da drugi plaćaju zbog njegovih grešaka, naporno održavanje krhke ravnoteže između vampira i smrtnika vršcima prstiju. Iako je počinio isti prekršaj kao i Posrnuli, njegova je kazna bila drugačija, a on je sumnjao da je to zato što je bio previše koristan da bi ga samo tako odbacili. No, on je plaćao na druge načine, svakog dana svog beskrajnog života. Plaćao je stoljećima promatrajući kako Shadoe uvijek iznova umire, a onda bi nastavio plaćati mentalno i emotivno neodređen vremenski period. »Moramo pojačati ekipe Sentinela koji su i dalje na svojim stražarnicama, što znači da nas preostaje svega šačica ovdje u Americi da držimo sve na okupu.« Brojčano su bili fatalno nadmašeni. Čvrsto je držao Jasperove i Juarezove stražarnice, no druge su bile izgubljene. Pogledao je u prekrasnu vampiricu pokraj sebe, nekoć tijelo koje nosilo Shadoeinu dušu, a sada ženu koja je u svojim rukama imala njegovo srce. Vampirizam joj je omogućio bolje izglede za preživljavanje nego što je imala dok je bila obična smrtnica, no i dalje je bila slaba i često se trebala hraniti. A Adrianova moćna krv Sentinela bila je sve što je pila, što joj je davalo mogućnost da izdrži sunčevu svjetlost, ali isto tako je značilo da nije mogao biti predugo odvojen od nje. Koliko god da je već bila krhka, to ju je činilo njegovom velikom dodatnom slabošću. Stisnuo je šake od želje da je dodirne, iskaz emocija koji se njoj ne bi svidio, ne ispred njegovih Sentinela. Uvijek je pazila da se ne razmahuju ljubavlju koja ih je oboje prožimala, znajući kakvom se riziku izložio kako bi postala njegova. Anđeli nisu smjeli žudjeti za nekim ili trebati nekog drugog da ih upotpuni. Trebali su biti iznad slabosti smrtnika, no on nije bio tako savršen. Žudio je i vapio za Lindsay silinom koju nije mogao kontrolirati, ali nije se mogao ni pokajati zbog svog prijestupa jer bi to umanjilo osjećaje koje je gajio prema njoj. Nije mogao u jednom trenutku priznati da je voli, a onda u drugom tražiti oprost za to, a da jedno i drugo pritom ne obezvrijedi. A nije mogao ni otići ili okrenuti joj leđa. Bila je zrak koji je disao, razlog zbog kojeg se budio, borio i odolijevao svim izazovima. Duboko udahnuvši, pogledao je u nebo tražeći odgovore, ali nije dobio nijedan. »Nemamo resursa da lovimo i likane i vampire. Moramo odabrati. S ovim potonjim znamo s čime imamo posla. Likani su, s druge strane, zagonetka.« »Mogli bi nas odati smrtnicima«, rekao je Damien. »Mogli bi nas loviti kako bi neutralizirali rizik koji im predstavljamo«, natuknuo je Malachai. 52

»Mogli bi se udružiti s vampirima«, ubacio se Geoffrey. »To ne bi bilo čudno za Syrea.« Adrian je kimnuo, znajući da je Syre trenutno patio, nakon što je zauvijek izgubio svoju kćer kad je Lindsay izbacila Shadoeinu reinkarniranu dušu iz svog tijela. »To je najvjerojatniji od ta tri scenarija.« Trojica Sentinela nisu znala kakav je osjećaj izgubiti dio srca — nisu ih kompromitirale ljudske emocije kao što je bio slučaj s Adrianom i Syreom. Adrian nije sumnjao u to da je vođa vampira u svojoj žalosti želio nekog napasti, a pobuna likana Syreu bi omogućila savršeno sredstvo da postigne taj cilj. Lindsayne oči izgubile su sjaj. Žestoko je odmahivala glavom. »Ne mogu to zamisliti. Elijah živi za to da lovi vampire, želi Vashtinu glavu na pladnju zbog onog što je učinila Micahu.« »A Syre, Torque i Vashti žele njegovu zbog Nikkine otmice«, rekao je Adrian. »No, osveta se može odgoditi ako za to postoji dobar motiv.« Smekšao je glas, znajući da je tog likana smatrala svojim prijateljem. »Nikad ti ne bi palo na pamet da će se pobuniti, pa ipak se to dogodilo.« Grizla je donju usnicu, a u očima joj se vidjela zabrinutost. Čak i sad je brinula zbog alfe. Adrian joj je preletio preko misli, nježno je dodirnuvši kako bi je smirio, jer nije mogao podnijeti gledati je tako uzrujanu. Nije ju samo Elijahova sudbina činila napetom, već i Syreova. Nije bila u krvnoj vezi s vođom vampira, no Shadoeina duša koju je nosila u sebi ostavila je trag — bila je izložena Shadoeinim sjećanjima prema Syreu: nježna, dražesna sjećanja na ljubav kćeri prema svom ocu. Premda to nisu bila njezina sjećanja, Lindsay je osjećala emocije u njima kao da jesu, i oplakivala je njihov gubitak. Upozorila ga je pogledom, podsjećajući ga na svoj zahtjev da ne »petlja« po njezinu umu. Nakrivio je glavu popustivši joj, ali nije prestao tješiti je, jer to nije doživljavao kao petljanje po glavi. Barem ne po njegovu mišljenju. Lindsay ga je uhvatila za zapešće i zamislila kako mu plazi jezik, a ta je pomisao ušla u njegovu glavu savršeno jasno. Osjetio je kako se kroz njega nadima tihi smijeh. Bila je tako puna živosti i humora usprkos mnogim životnim udarcima. On je bio drukčiji od nje, stvoren da kažnjava i zatvara, da muči i ubija. No, ona ga je učila drugim načinima postupanja, polako ga je mijenjala, donosila svoje svjetlo u njegovu tamu. A on se svojski trudio da uči i raste, da bude muškarac koji može staviti osmijeh na njezino lice i unijeti sreću u njezin život. Jer ona je bila njegova duša. Tko je ako ne muškarac koji ju je volio iznad svih granica razuma i samoočuvanja? U njegovu je uredu počeo zvoniti telefon. Svi su ga čuli unatoč udaljenosti od mjesta na kojem su stajali i staklenim balkonskim vratima koja su odvajala njegov radni prostor od vanjskog, Lindsay se namrštila i okrenula, još uvijek se navikavajući na vampirska osjetila. Adrian se odmaknuo i zašao za ugao. Staklena su se vrata pomaknula u stranu kad im se približio i snagom uma sklopio krila. Raspala su se poput magle na jakom vjetru kad je zakoračio unutra, nakon čega se mogao slobodno kretati i vizualno stopiti sa smrtnicima. Na treće zvono uključila se telefonska sekretarica, a on je pogledao u Lindsay kad se smjestio u svoju stolicu. »Mitchel«, pozdravio je pozivatelja. »Kapetane. Siobhan pri telefonu.« Utonuo je u naslon svoje stolice i smjestio se. Siobhan je dobila zadatak da proučava bolest koja je desetkovala vampirske redove i na toj je misiji neumorno radila već tjednima. Upravo je ona nehotice otkrila da krv Sentinela liječi tu bolest kad je jednog od Sentinela koji je radio s njom ugrizao zaraženi vampir, nakon čega se bolesnik vratio u svoje normalno vampirsko stanje. S obzirom na desetke tisuća vampira samo u Sjevernoj Americi i manje od dvije stotine živih Sentinela, bila je to informacija koju su morali skrivati od vampira prije pronalaska alternativnog lijeka, »Kako napreduješ?« »Polako ali sigurno. Trenutno imam desetak zaraženih. Možemo ih održavati na životu kontinuiranim transfuzijama krvi, ali moraju ostati pod anestezijom jer ih je inače nemoguće kontrolirati. «

Adrian je vidio monstruoznosti iz prve ruke. Znao je da su bili nerazumno nasilni. »Koliko brzo gube više moždane funkcije?« »Koliko daleko želiš da idem da to otkrijem?« mračno je upitala. »Već su zaraženi u trenutku kad dođu k meni. Ako želiš znati korak po korak što se događa od izloženosti do bolesti, morat ću namjerno zaraziti zdravog vampira.« »Učini to. Naša krv je lijek, tako da možemo poništiti štetu.« Bila je to brutalna naredba, koju je nerado dao, no cilj je opravdavao sredstvo. Kad ga je Nikki napala i umalo mu oduzela život, i dalje je bila dovoljno svjesna da suvislo s njim razgovara. Koliko je dugo bila izložena? Je li ona bila primjer nekog tko je nedugo prije toga zaražen? Ili nekog tko je već dugo bio bolestan? »Jesi li uspjela uočiti ikakav uzorak u brzini razvoja bolesti?« Neki su vampiri umirali u roku od nekoliko dana, drugi bi poživjeli par tjedana, a neki kao da su bili imuni. Zašto? »Mislim da sam nanjušila nešto po tom pitanju.« U glasu joj se osjetilo uzbuđenje. Sentinelica nalik vilenjakinji bila je željna znanja. »Nisam još sto posto sigurna, ali čini mi se da napredovanje bolesti ovisi to tome koliko je koljena sluga udaljen od Posrnulog koji je glavni u njihovoj vampirskoj hijerarhiji. Primjerice, Lindsay je prvo koljeno Syreu. Njezina bolest napredovala bi mnogo sporije nego kod sluge kojeg ona promijeni, koji bi onda bio dva koljena od Syrea. I tako dalje, i tako dalje.« Položio je laktove na naslon za ruke i isprepleo prste. »Moraš analizirati krv Posrnulih.« »To bi pomoglo, da«, priznala je, zasigurno svjesna koliko će je teško biti nabaviti. »Onda bih mogla vidjeti usporava li napredovanje bolesti.« »Ja sam ti najbolja šansa da je nabaviš«, ubacila se Lindsay. »Kao vampirica, lako bih se uklopila na bilo koje mjesto gdje se skupljaju.« Adrianov je odgovor bio direktan. »Ne.« Podignula je obrve. Njezine žute oči su ga izazivale — prave šarenice vampira. Onog koji bi se mogao s lakoćom kretati među ostalima, ali koji je i dalje na mnoge načine bio krhak. Njegova krv štitila bi je od bolesti, znala je boriti se i nije oklijevala kad bi trebalo ubiti, ali bi i dalje bila ranjiva, a on ne bi bio dovoljno blizu da je zaštiti. Osim toga, bila je tu i činjenica da, dok većina sluga nema pojma tko je ona, neki od Posrnulih ipak znaju, zbog Syrea i Shadoe. Nije bila potpuno anonimna. Nije mogao riskirati da je izgubi. »Ne«, ponovio je, ubacivši svoj negativni odgovor u njezinu glavu kako bi ga naglasio. »Dalje od moje glave, anđele«, prekorila ga je. Siobhanin melodičan glas plovio je kroz slušalicu. »Trebat će mi i još likanske krvi.« »Nema problema.« Pohranio je dovoljno krvi u kriogene komore, radi identifikacije i genetskih istraživanja. »Još nešto?« »Možda...« Na trenutak je oklijevala. »Možda i uzorke druge anđeoske krvi. Od mal’akha ili čak arkanđela. Najbolje oboje. Možda mi Sentineli nismo jedini koji nose lijek u venama.« »Ne tražiš puno, zar ne?« suho je rekao Adrian. Iako su mal’akhi — najniži red anđela u najnižoj sferi — bili najbrojniji, nabaviti njihovu krv nije bio jednostavan zadatak. »Vidjet ću što mogu učiniti. Obavještavaj me.« lica.

»Da, Kapetane. Naravno.« Poklopio je slušalicu, ni na trenutak ne skidajući pogled s Lindsayna

Pazila je da mu se otvoreno ne suprotstavlja u prisutnosti njegovih podređenih, iz razboritosti koju je uvijek pokazivala i koju je oduvijek cijenio. No, nasamo bi mu se znala suprotstaviti. Nikad joj ne bi priznao koliko ga je uzbuđivalo kad bi to činila. Radije bi joj samo pokazao... »Treba nam plan B, Lindsay. Radi na tome da ga smisliš.«

Elijah je provukao obje ruke kroz kosu. Srce mu je luđački lupalo, a pogled usredotočen na ženu raširenu na krevetu. Vashtina je kosa bila poput grimiznog oblaka oko nje, sjajni pramenovi u spiralama su joj padali preko leđa i ramena. Licem je bila okrenuta prema njemu, usana razmaknutih zbog teškog disanja. Noktima je stiskala nategnutu plahtu, a na blijedim su joj se obrazima još uvijek vidjeli tragovi suza. Ne zbog njega, već zbog noćne more koja je nju izmučila, a njega probudila. Ne... Molim te... Prestani... Iznova i iznova, slomljeno preklinjući. Plač i bolni uzdasi. Jecaji u agoniji koji su mu kidali utrobu. Nikad neće zaboraviti vrisak od kojeg mu se sledila krv u žilama i zbog kojeg je skočio s kreveta kao čovjek i sletio na pod kao vuk. Nehotice. Zvijer u njemu zaobišla je njegovu samokontrolu po prvi put. Radi nje. Jer je ona uznemireno uzviknula, boreći se protiv muka iz noćne more. I nije se mogao promijeniti natrag sve dok se zvijer nije uvjerila da je ona u redu. Koračao je po sobi, njuškao pukotine oko vrata i u kutovima, režao zbog toga što nije bilo drugog ventila za njegov bespomoćan bijes osim da traži dalje, ne pronalazeći nikog koga bi ubio. Jednom kad se uvjerio da joj ništa u zaključanoj sobi ne predstavlja prijetnju, otišao je natrag do kreveta. Njuškao joj je zatiljak i lizao suze. Ona se tada smirila i nastavila nemirno spavati. Tek tada se uspio ponovno promijeniti. Svi su bili u krivu — nije bio alfa, inače se nikad ne bi nesvjesno promijenio. Što je značilo da su morali pronaći nekog tko jest. Brzo. U međuvremenu, bio je luđački usklađen s Vashti. Ekstremno. Njihovo prvo parenje donijelo im je i više od eksplozivnih orgazama. Promijenilo je njega i njegove reakcije na nju, nagrizlo je njegovu kontrolu skupa s vražjim zdravim razumom. Tog jutra jedva je prepoznao samog sebe. Što dovraga nije bio u redu s njim? Bojao se da već zna odgovor na to pitanje. Ti beskonačni trenuci kad je bio svezan i zarobljen ispod nje, bespomoćan u namjeri da je zaustavi dok se hranila njegovom krvlju i sjemenom, prikovan vatrom bijesa i opakom željom dok je uvlačila njegov bolan ud u svoje uske, tople dubine... Sve ga je to promijenilo iznutra. A kad je preuzeo stvar u svoje ruke i kad se ona raspala ispod njega, prihvatio je predavanje tako snažne i ubojite žene uz posesivan nalet divljenja i zahvalnosti. Netko je šakom zalupao na vrata pa ih je Elijah rastvorio, ljut zbog narušavanja Vashtina sna. »Što hoćeš?« viknuo je na Salema koji je zauzeo sav prostor u hodniku. Elijah nije nimalo mario zbog toga što je bio gol golcat. Kao ni vampir. »Jesi li vidio Vashti?« Salem je odvratio jednakom mjerom. A onda je namreškao nos kad je onjušio zrak oko njega. Oči su mu se razrogačile kad je shvatio koliko ju je dobro Elijah vidio. »Da. Odlazi.« »Kamo je otišla?« »Spava. Vrati se kasnije.« Elijah se okrenuo i zalupio vrata. Salem ih je zaustavio prije nego su se zatvorila stavivši dlan na metal. »Spava?« »Znaš ono, oči sklopljene. Bez svijesti. Zvuči poznato? Odlazi.« Salem je gurao vrata ne bi li ih jače otvorio. »Makni se, likane.« Ozlojeđen razgovorom i uznemiren Vashinom noćnom morom, Elijah je zakoračio u hodnik i pažljivo zatvorio vrata za sobom. Potom je gurnuo vampira preko hodnika prema suprotnim vratima koja su se rastvorila kad je Salem upao kroz njih i sletio u podnožje krcatog kreveta. Elijah je vidio dovoljno golih udova i izvijenih vratova da poveže od njih barem četiri tijela. Salem se pridigao i u djeliću sekunde našao licem u lice s Elijahom. »Ljutiš me, psu. Vash ne spava.« »Spava kad je umorna.« Žute oči su blistale, a Salemov se glas zlokobno stišao. »Što si joj učinio?« »Zbilja?« Elijah je suho upitao. »To nije tvoja vražja stvar.«

»Ako je ozlijediš...« Elijah se na to nasmijao, zvukom koji u sebi nije imao mnogo humora. On je bio taj kojeg su okovali i napastovali, a vampir se brinuo za Vash. »Ona se zna pobrinuti za sebe.« Salem je zurio u njega. Elijah je zijevnuo. »Nije spavala desetljećima«, vampir je naposljetku rekao. »Pa, to bi moglo objasniti zašto je tako čangrizava.« Elijahov se glas promijenio, stišao. »S druge strane, čangrizavost obično treba liječiti.« Vampir je stisnuo čeljusti. »Što joj se dogodilo, Salem?« »Sam je pitaj, likane.« Salemova su se usta iskrivila okrutno mu se rugajući. »Dok ti sama to ne kaže, s njom nećeš imati ništa osim seksa. Bit ćeš samo izdržljiva kita.« Elijah je bio na korak od toga da opali šakom vampirovo nacereno lice kad se Salem okrenuo i zakoračio natrag u sobu u koju je upao, podižući srušena vrata s poda i vraćajući ih natrag na mjesto, iznutra. Elijahu je trebalo par minuta i nekoliko dubokih udisaja da obuzda svoje hirovito raspoloženje dovoljno da se vrati u sobu koju je dijelio s Vash. Polako je otvorio vrata, taman toliko da se može uvući unutra. Skamenio se kad je vidio prizor iza njih. Vashti je sjedila na rubu madraca, s njegovom majicom u zgrčenim rukama, pritisnutom na nos. S krivnjom se brzo okrenula kad je ušao, kao da ju je ulovio kako čini nešto što ne smije. Ruke je spustila u krilo i pokazala svoje prekrasne grudi. Brzo je ustala. »Koliko je sati? Morali bismo krenuti.« »Malo nakon sedam.« Nije mu trebao sat da bi to zaključio. Njegov cirkadijani ritam bio je instinktivno usklađen prema mjesecu, gdje god u svijetu se nalazio, zahvaljujući krvi vukodlaka u njegovoj lozi. Oprezno joj je prišao, kao da se primiče plahoj životinji, Oči su joj bile goleme na licu, prekrivene sjenom čak i u mraku sobe. Smrad straha i boli i dalje joj je bio na koži, i zbog toga je možda radije ukopala nos u njegov miris. Ili je možda samo žudjela za njim, kao što je i on žudio za njezinim mirisom. Mogao se boriti protiv te žudnje, mogao je čak i prezirati samog sebe zbog nje, no naučio je da je previše opasno ignorirati je, da bi zbog toga bio previše neuravnotežen, da se ne bi mogao kontrolirati onako kako je morao. Bio je instinktivno stvorenje, a ona je budila taj iskonski dio u njemu na način koji nije smio ignorirati ili zanemarivati. »Već kasnimo s povratkom«, rekla je, pokušavajući se okrenuti kao da želi dohvatiti svoju odjeću. Uhvatio ju je nježnim, ali čvrstim stiskom za lakat. Osjećaj njezine kože pod njegovim jagodicama bio je poput svile, struja je snažno prošla kroz njega. »Dođi ovamo.« » Elijah.. . « Povukavši je bliže k sebi, uhvatio ju je za stražnji dio vrata i položio njezino lice u pregib svoga, gdje je znao da je koncentriran njegov miris. Duboko je udahnula u sebe, a onda i uzdahnula. Otkucaj srca kasnije, njuškala mu je kožu, usnama lagano prelazila preko njegova sve bržeg pulsa. Pitao se zna li ona koliko užitka takva radnja pruža likanu, a onda zaključio da ne zna i da je tako najbolje. Nije joj trebalo još municije koju bi mogla iskoristiti protiv njega. Sklopivši oči, upijao je osjećaj njezina raskošnog tijela na svom, zadovoljan što među njima više nema napetosti. Njezina je visina bila upravo savršena, a njezine su se obline stapale s njegovim čvrstim obrisima tijela kao da su bili dvije polovice jedne cjeline. Savršen spoj... S potpuno pogrešnom ženom. »O čemu sanjaš, Vashti?« Ukočila se i pokušala odmaknuti, no on je to predvidio pa ju je jače stisnuo. »Pusti me«, rekla je ljutito. »Nema šanse.«

»Mogu te natjerati.« Dlanovima ju je uhvatio za kosu, povukavši joj glavu unatrag kako bi ga ona mogla pogledati u oči. »Možeš me lijepo zamoliti pa ću razmisliti.« »Jebi se.« »Pa, to nije baš najljepši način da pitaš, ali u redu.« Pobjegao joj je osmijeh koji je brzo ugušila, no očaravao je dok je trajao. Dubok i hrapav, promukao, ali raskošan baš poput nje same. Podignuo ju je i jedno koljeno stavio na madrac, potom i drugo, sve dok nije došao do sredine kreveta gdje ju je polegao. Pridruživši joj se, rastegnuo se na svojoj strani i naslonio glavu na jednu ruku. Drugu je položio na njezin napeti, glatki trbuh i raširio prste, držeći je bez pritiska, ali istovremeno zadržavajući kako bi mu odgovorila na pitanja. »Tko te povrijedio, Vashti?« Odmahnula je glavom. »Ne tiče te se.« »Jasno da me se tiče. Ne mogu ih ubiti ako ne znam o kome se radi.« »Nije tvoj problem.« »Vraga nije.« »Jednom smo se poševili. Nemoj si umišljati tko zna što.« »Zapravo,« nacerio se, »prije će biti desetak puta. Više manje.« »Okani se toga, psiću.« »Ne mogu.« Zaškiljila je. »Sranje. Ti si jebeni samaritanac, zar ne? Rješavaš svjetske probleme jedan po jedan.« »Ja ti pomažem pronaći one koji su ubili tvog partnera, a ti mi ne želiš reći tko te povrijedio? Jesam li te nečim dirnuo, Vash?« poticao ju je. »Osjećaš li se ranjivom zbog mene?« »Nemoj si laskati.« »Onda mi reci kako stoje stvari.« Vash je duboko udahnula, njezin mišićavi trbuh podignuo se prema njegovu dlanu. »Syre se za to pobrinuo.« »Pobrinuo se za što?« »Ne želim razgovarati o tome, Elijah. To je gotova priča. Davna prošlost.« »Reći ćeš mi.« Podignuo je ruku prema njezinim ustima, palcem joj prelazeći preko donje usne. Gurnuo ga je unutra kad se usprotivila. »Možda ne danas, ali uskoro.« Zastenjao je kad mu je počela sisati prst, donjim zubima grickajući jagodicu. Ud mu se odmah izdužio i raširio, prisjetivši se kakav je bio osjećaj imati njezina usta na sebi. Silom je uzela od njega ono što bi joj i sam dao, no užitak je svejedno bio tu, njegova je glad za njom bila tako jaka da ju je želio na bilo kakav način na koji ju je mogao dobiti. No, ono što mu je doista trebalo bilo je da bude nježan prema njoj, a njoj je trebala ta nježnost, iako se svim silama borila protiv toga. Borila se dovoljno za oboje. Razmaknuo joj je usne nježnim pritiskom palcem, nakrivivši glavu kako bi je zadirkujuće licnuo, jedva dovoljno da ga osjeti. Ma kako žarko je želio proždrijeti na parkiralištu noć ranije, sad je želio nešto mekše i nježnije. Rukom ga je uhvatila za zapešće. »Nemamo vremena za ovo. Imamo puno posla.« Položivši dlan na njezin obraz, utisnuo joj je dubok, mokar poljubac. Namjerno je bio spor onda kad bi ona pokušala ubrzati, odoljevši porivu da joj jako gurne jezik, za čim je žudjela, molećivo i entuzijastično cvileći. Umjesto toga, mazio ju je i lickao. Usnama je nježno prelazio preko njezinih. Uzdahnula je, prebacivši jednu dugu, vitku nogu preko njegova kuka. »Prestani se igrati sa mnom.« 57

Elijah se otkotrljao preko nje i pritisnuo je. Ispreplevši prste s njezinima, stisnuo joj je ruke pokraj glave. »Moramo se igrati, Vashti. Ja moram. Nakon prošlog tjedna... Zapravo, nakon cijelog jebenog mjeseca.« Zurila je u njega, izgledajući mlađe i ranjivije nego ikad prije. Bila je bezvremena, pali anđeo koji je postojao tisućljećima. Ubila je bezbroj stvorenja, neke na opak način, poput Micaha, i ubit će ih još bezbroj. Pa ipak, bila je mekana i opuštena u njegovu naručju, topla i otvorena, na trenutak izložena, zbog noćne more s kojom se odbijala suočiti desetljećima. Pitao se hoće li je ikada više imati kao tada, hoće li ikad više biti onakva kakva je bila sinoć, brutalno odlučna da ga prisvoji. Pitao se i zašto mu je uopće stalo do toga kad ju je namjeravao ubiti. »Sviđam ti se«, promrmljao je, prelazeći jezikom preko njezine donje usnice, koja je bila puna i natečena od njegovih poljubaca. »Želim te. Postoji razlika.« »Ti se meni sviđaš.« Vash je okrenula glavu dalje od njegovih usta. »Nemoj.« »Vjeruj mi, volio bih da mogu.« Udobno se smjestio u pregibu njezinih bedara. »Ne bi se trebala bojati toga što ti se sviđam. Neću to iskoristiti protiv tebe, osim kad želim ući u tebe. I to će ti se svidjeti, jednom kad ti pokažem kakav će biti odnos među nama, bez svih onih sranja koja si ti sinoć izvela.« Gurkao je nos među njezine grudi, udisao njezin sočan miris koji se sad miješao s njegovim. »Činjenica da se sviđamo jedno drugom neće promijeniti naš dogovor. I to ti se sviđa kod mene, što se držim svoje riječi.« Podignula je ruke prema njegovu struku, a on joj je mrmljajući to odobrio. Bio je likan, volio je kad ga se dira. Mazi. »Namjerno me želiš naljutiti«, rekla je prije nego je gurnula očnjak kroz njegovu usnu školjku. Od slatkog žalca boli ud mu je toliko nabrekao da ga je zabolio. Isprovociran, počeo je njihati kukove prema njezinima, gurkajući se prema njezinu međunožju. »Zašto bih to činio?« »Z-znaš zašto.« Njene vitke ruke omotale su se oko njega. »Ja znam zašto.« Jer se s ljutitom Vashti znao nositi. A uništavala ga je ova novootkrivena, izmučena. Bila je jaka i neustrašiva. Vidjeti tako čudesnu ženu sklupčanu od straha duboko ga je dirnulo, natjeralo ga da raspori nešto — ili nekoga. Prstima mu je šetala niz kralježnicu, mameći iz njega nježne uzdahe zadovoljstva. »Hvala ti što me iritiraš.« »Djela govore više od riječi. Diraj me, Vashti.« »Gdje?« »Svugdje.« Onako kako je trebao, a što nije htio reći, ne nakon teške noći za njima. Mogao ju je željeti, mogla mu se sviđati, ali da mu bude potrebna bilo je previše. Nije imalo vražjeg smisla. S druge strane, nije bio u svom najboljem izdanju. Na neki ga je način, možda, opasan prevrat u njegovom životu učinio sirovim poput nje. Zastenjala je kad je uhvatio njezinu sisu u svoj dlan, a potom zasiktala kad ju je okružio usnama i jezikom lagano palucao preko tvrde bradavice. I on je volio lickati. »Mmm...« Izvila je kralježnicu, pomičući svoje bujno tijelo prema njegovim marljivim usnama. »Ti si tip za grudi.« On je tip za Vashti, pomislio je, ali je tu misao zadržao za sebe. Umjesto toga, valjao se preko nje, udisao miris sladak poput trešnje koji ga je izluđivao. Reagirala je tako što mu je provukla prste kroz kosu i masirala mu glavu, držeći ga blizu sebe. Zastenjao je i sklopio oči. Drhtaj se prolomio njime. »Zar te tako lako zadovoljiti, likane?« nježno je upitala. »A da pokušaš i vidiš što će se dogoditi?«

8. POGLAVLJE

»Oče.« Syre je pogledao u svog sina koji je stajao na vratima i otpio posljednji, veliki gutljaj sa zapešća koje mu je bilo na usnama. Polizao je ranu i zatvorio je, podigavši glavu prema omamljenim plavim očima seksepilne brinete kojom se hranio. »Donesi malo soka od naranče, Kelly, i lezi na sat ili dva.« Trepnula je, malo se osvijestivši. Usta su joj se iskrivila kad se zagledala u njega, posve nesvjesna činjenice da mu je upravo donirala pola litre krvi. »Hajde sa mnom.« »Pridružit ću ti se«, obećao joj je, radujući se tome. Kelly je žudjela za ševom, nakon što je došla u Raceport s izričitom svrhom da uživa u alkoholu i seksu koliko god je to bilo moguće. Pomno je radio na tome da se Raceport razvije u vrhunsku destinaciju za motocikliste i njihove ženske jer su mu bili potrebni pustolovni prolaznici kako bi potaknuli procvat legija i čopora u tom području. Obilje seksualnih partnera bila je dodatna prednost koju nije predvidio, a zbog koje mu je sad definitivno bilo drago. Seks je bila jedna od rijetkih aktivnosti u njegovu životu zbog koje se ponovno osjećao kao... Čovjek. Barem nakratko. Dureći se, ustala je i zabacila dugu kosu preko ramena. Kratki topić otkrivao joj je goli trbuh, a noge superkratke pokidane traperice. Njezine vitke ruke bile su cijele prekrivene tetovažama, a pupak probušen sićušnim srebrnim prstenom. Syre je uživao u pogledu usprkos tome što ga nije mogao istinski ispuniti. Više mu se sviđao drugačiji tip žena, zrelije i pronicljivije žene, no odavno je shvatio kakva je pogreška bio u njihovim životima. Nije im mogao pružiti ništa osim fizičkog zadovoljstva koje bi se s vremenom pretvorilo u emocionalnu bol. Stoga je naučio kako ignorirati ono što mu je najbolje odgovaralo kako bi bio sa ženama kojima je on odgovarao najbolje, iako je to rijetko kad bilo jedno te isto. »Što prije odeš, Kelly,« Torque je suho rekao, »prije će ti se pridružiti.« Okrenula se, shvativši da nisu sami u sobi. Na trenutak je izgledala ljutito, a onda je pogledom preletjela preko Torquea, što je probudilo njezino zanimanje. Sličnost između njega i Torquea bila je tako mala da praktički nije ni postojala. Poput njegove blizanke, Shadoe, Torque je u licu nalikovao njihovoj majci. Bio je za petnaestak centimetara niži od Syrea, mršav u struku i bokovima, ali mišićavih bedara, ruku i prsa. Njegova brutalno kratka kosa stršala je u svim smjerovima, a vrhovi debelih dreadlocksa bili su obojeni u šokantnu zelenu boju. Takav je stil odgovarao i njegovim očima bademastog oblika i njegovu opasnom životnom stilu. Torque je upravljao lancem klubova koji su pružali utočište mladim slugama, istovremeno utažujući glad starijih vampira. Polizavši usnice, Kelly je predložila: »Zašto nam se i ti ne bi pridružio?« Torqueovo je lice ostalo ozbiljno. Njegovo je srce bilo netom slomljeno gubitkom družice, Nikki, da bi uopće mislio na seks. »Sori. Dijeliti žensku sa Syreom malo je previše incestuozno za moj ukus.« »Incestuozno?« Namrštila se i pogledala u Syrea koji se doimao otprilike deset godina stariji od Torquea koji je izgledao kao da je u srednjim dvadesetima. »Nema šanse da ste vas dvojica u rodu.«

Syre je ulovio njezin pogled i promrmljao: »Idi.« Zapovijed joj je došla do glave pa je kimnula, izišavši iz prostorije sa snenim osmijehom na licu. »Nikad mi ne vjeruju«, rekao je Torque, ulazeći u sobu i bacajući se na crni kožnati naslonjač, »Kako si?« »Stalno me to pitaš.« »Ti stalno izbjegavaš odgovor.« Poznavao je bol svoga sina, i sam ju je iskusio onda kad je jako, jako davno izgubio družicu. A Torque je bio nefil, jedno od djece koju su on i ostali Posrnuli napravili sa smrtnicima prije njihova pada. Nefili su bili polubića, dijelom anđeli, dijelom smrtnici. Za razliku od Posrnulih ili sluga, imali su duše. Osjećali su radost i bol dublje od njih. Syreova trajna tuga bila je samo sjena onoga što je osjećao njegov ljubljeni sin. »Užasno sam«, Torque je iskreno rekao. »Alfa je Vashti rekao istinu, bilo je antikoagulansa u krvi koju smo pronašli na mjestu Nikkine otmice, što znači da je moguće da su mu smjestili. Opet sam na početku traganja za onim tko mi ju je uzeo.« »Pronaći ćemo ga«, obećao je Syre dok mu je u venama plamtjela osveta. U posljednje vrijeme, tu je emociju najčešće osjećao, dok se njegov pomno sazidan svijet rušio oko njega. »Nemoj biti tako siguran. Čopor u Anaheimu je zaklan. Do posljednjeg člana.« Syre je procijedio: »Neki anđeo zataškava vlastite tragove. Na čijoj je strani? Ukrao je Lindsay od Adriana i dostavio je meni, a onda uništio vampire koji su se za to pobrinuli.« »Tko dovraga zna?« Torque je čizmom isprekidano i frustrirano lupkao po drvenom podu. »Sve i da se radi o anđelu, nije sigurno da se radi o Sentinelu. Koliko mi znamo, iz Kuće anđela ju je mogao oteti i krilati demon.« »Tko drugi ima pristup pohranjenoj likanskoj krvi osim Sentinela?« Adrianovo kriogeno skladište pomno su čuvali Sentineli. Čak ni likani nisu imali pristup vlastitim uzorcima krvi. »Pretpostavljaš da je samo jedna osoba odgovorna i za Nikkinu i Lindsaynu otmicu.« »Princip Occamove britve«, promrsio je Syre, prebirući mislima kroz poznate im činjenice. »Fućkaš Occama. Nek si zabije tu britvu u guzicu.« Podignuvši obrve, ponovno se usredotočio na sina. »Iskoristi svoju ljutnju da ojačaš koncentraciju.« »Nitko od nas nije koncentriran, oče. Svi smo poljuljani.« Torque je duboko udahnuo. »No, razlog zbog kojeg sam prekinuo tvoj popodnevni zalogaj je Vash. Upravo sam razgovarao sa Salemom, zabrinut je zbog alfe.« »I ja sam.« Nikad neće zaboraviti prizor kad je Vash uz stablo pribio nakostriješeni, bijesni likan — upravo ona vrsta koju je imala opravdan razlog napasti. »Sinoć su se poševili.« Dosta je vremena prošlo dok je Syreov mozak pokušavao procesuirati nemoguće. »Pazi što govoriš o njoj.« »Kako bih drukčije to rekao?« Nagnuvši se prema naprijed, Torque je položio laktove na koljena i sklopio ruke. »Znam što misli o likanima, a ovaj je osumnjičen za Nikkinu otmicu.« »Nismo li otkrili da nije odgovoran za to?« »Ne zaboravimo likana kojeg je mučila kako bi izvukla informacije. Koje su šanse da alfa ne zna za to ili da je ona zapravo lovila njega kad je to učinila? Jesi li ikad čuo za to da neki likan nije osvetio smrt nevinog člana čopora?« »Misliš da ju je prisilio? Ili na neki način iznudio njezinu suradnju? Je li to Salem rekao?« Syreov je glas bio dubok i bijesan. Jedna mu se misao vrzmala po glavi i budila ubojitu zloću. Sravnio bi zemlju kako bi zaštitio Vashti. Bila je njegova savjest, njegov savjetnik, njegov čekić, ambasador, bezbroj drugih nastavaka njega samog. Bila je najsnažnija žena koju je ikad upoznao, pa ipak ju je vidio smrskanu na komadiće. Do kraja slomljenu i poraženu. U godinama koje su uslijedile 60

sabrala se, ali pukotine i rascjepi su ostali. Dok su drugi vjerovali da je čvršća i nepokolebljivija nego ikad, on je znao da je i krhkija. Zato je prisilio samog sebe — usprkos svakom instinktu — da je drži u prvim redovima. Ako bi pomislila da je smatra slabijom zbog gubitaka koje je pretrpjela, bio bi to udarac za koji je znao da ne bi imala snage da ga podnese. Njegova vjera u njezinu snagu pojačavala je njezinu vlastitu vjeru u sebe. »Salem ne zna što se zbiva, zato je i nazvao. Zna samo da su se poseksali i da mu alfa jutros nije dopustio da je vidi, rekavši da spava.« Syre je ustao, itekako svjestan da Vash godinama nije spavala. »Nije dotaknula muškarca još od Charrona«, Torque ga je nepotrebno podsjetio. »Zar zbilja misliš da je htjela da prvi nakon toga bude likan?« »Pripremi moj avion.« Syre je krenuo prema spavaćoj sobi kako bi se spakirao. Čuo je dovoljno. »Želim krenuti u roku sat vremena.« Vash je treptala od žarke sunčeve svjetlosti dok je izlazila iz Shreda. Iza nje, Elijah je režao zbog vegaške vrućine koja još nije dosegnula vrhunac. Likani su bili osjetljiva stvorenja koja su joj mogla — da je razborito razmišljala — dati naslutiti koliko je Elijah volio da ga se dira. Sad je to znala, i proklinjala je vremenska ograničenja koja su je sprječavala da uživa u njemu. Već je preo onda kad se Salem vratio lupati joj na vrata. Njezin joj je kapetan dao jedva trideset minuta između dva prekida, taman onoliko koliko je Salemu trebalo da mu ga netko popuši dok je zvao Torquea, što je bio ekstreman slučaj multitaskinga. Da je mogla... Da je bilo vremena... Rekla bi Salemu da ode kako bi Elijah mogao završiti ono što je započeo. Bio ju je sram kad bi se prisjetila onoga što mu je iz straha učinila noć prije. Njezina vlastita nevjerojatna slabost kad je on bio u pitanju činila ju je tako ranjivom, Što ju je istovremeno "užasavalo, ali i činilo slijepom za njegovu ranjivost po pitanju nje. Da je njoj, ženi koja je odavno naučila koristiti svoju privlačnost protiv muškaraca, mogla promaknuti ta mogućnost bio je znak koliko je bila uzdrmana. I njezinu tijelu i duši godilo bi da to ponove, da započnu dan nježnim jutarnjim seksom kako bi izbrisali preostalu ljutnju od noći prije, kako bi ona ponovno uspostavila kontrolu nad samom sobom i nad situacijom. Duboko udahnuvši, nastojala je izbaciti Elijaha iz glave. Stigla je do džipa skupa sa Salemom prije nego je shvatila da alfa nije s njima. Okrećući se, potražila ga je i zatekla ga kako polako kruži, zabačene glave kako bi bolje onjušio zrak. Nešto u držanju njegova tijela protumačila je kao znak upozorenja. Dohvatila je jednu svoju katanu i mobitel sa stražnjeg sjedala te se vratila natrag do njega. »Što je?« Vash je ponovno udahnula, no njezin njuh nije bio tako oštar kao likanov. Kad je gurnula mobitel u gornji dio svog odijela, pogledao ju je, mračnog izraza lica. »Zaraženi, Ne više od dva bloka ulica dalje. Negdje sjeverno od nas.« Povukavši majicu preko glave, izuo je čizme i skinuo traperice. U trenutku se pretvorio u vuka, veliku i prekrasnu kraljevsku zvijer. Trenutak poslije, već je nestao. Bila mu je tik za repom i pratila njegov miris koji kao da se uglavio u njezina osjetila. Izdaleka, bila je svjesna da je Salem pokraj nje. Toliko su dugo lovili skupa da je sve teklo glatko. Manevrirao je u skladu s njom, zaobilazio prepreke poput kontejnera ili odbačenih kartonskih kutija. Bez ikakvog međusobnog signala, skrenuli su prema zidu i jurnuli jedno pokraj drugog niz uličicu. Kosa joj je vijorila na vjetru, njezine čelične potpetice upadale u žbuku, otkidale komade koji su se kotrljali po tlu, U kutku svog uma bila je svjesna da se Elijah bacio u lov na vampira, a da nije ni okom trepnuo. Na nekog od njezinih, kakvi su svi i bili. Kao da mu je instinkt nalagao da to učini, a zapravo su ga samo dobro istrenirali. Adrian je to učinio. Kako je mogla na to zaboraviti?

Razbijanje stakla začulo se prije nego je zašla za ugao. Pratila je Elijahov rep koji je nestao kroz razbijeni prozor jednako kao i njegov miris. Bila je to zgrada u izgradnji, većina prozora i dalje je imala naljepnice proizvođača. Salem je skočio kroz prvi i proširio prolaz. Vash je uletjela za njim, sklupčavši se i otkotrljavši da bi potom skočila na noge. I skamenila se. Radnici koji su trebali biti posvuda po zgradi bili su posvuda po podu. U komadima. Salem je opsovao. Elijah je nisko čučnuo i zarežao. Goli beton bio je prekriven krvlju i iznutricama. Udovi i glave bili su razbacani po podu ili su se pak pretvorili u lakome zapjenjene gubice barem desetak aveti. Krvave su oči svjetlucale, nosnice se trzale kad su nanjušile svježe meso. Vash je i ranije vidjela takav pokolj, kad je odmetnuti sluga, lud zbog gubitka svoje smrtne duše, promijenio cijelu svoju obitelj. Predani početnoj žeđi za krvlju nakon Promjene, podivljali su i zaklali cijelo susjedstvo. Bože. Ni sad nije bilo ništa lakše to podnositi. Jedan od aveti stajao je dalje od ostalih. Pogrbljen i uzvrpoljen, jurcao je naprijed-natrag, praveći polukružnu putanju u krvi. Pogled je prikovao za Elijaha koji je koračao neumornom energičnošču. S ušima priljubljenim tik uz glavu, alfa je prijeteći zarežao. Bolesni vampir pogledao je u Vash i Salema. »Odlazite. Odavde.« Riječi su izrečene glasom tako dubokim da joj je trebao trenutak da shvati što je rekao. »Jebeno. Je li ta avet upravo progovorila?« Upravo dok je razmišljala o mogućim višim moždanim funkcijama, avet je skočila dobrih šest metara preko prostorije... Ravno prema njoj. Iznenađena, podignula je katanu, znajući da kasni djelić sekunde i pripremajući se za udarac. Elijah je zaustavio napadača u zraku, izbačene njuške, ulovivši avet za spoj između ramena i vrata. Mučan zvuk lomljave odjeknuo je kroz prostor i potaknuo neočekivanu reakciju — krvavi je čopor prekinuo svoju gozbu i kao jedan jurnuli su prema moćnom likanu. Vashti je uskočila usred kavge bijesno vriŠteći i kidajući sve što joj se našlo na putu. Salem je uletio golih ruku, lomeći glave i vratove kako je išao naprijed. Nijedna avet nije krenula na njih. Ostali su u hrpi oko Elijaha i ignorirali vampire koji su išli prema njima bez ikakvog osjećaja za samoočuvanje. Odmahujući glavom, Elijah ih je odbacivao sa sebe jednog za drugim, preko ostalih tijela koja su ga okruživala, njegov lavež i rezanje gubilo se u bezumnom vrištanju njegovih napadača. Rezala je kroz to luđaštvo prema, centru, srce joj je udaralo kad ga je na trenutak potpuno izgubila iz vida. Krv koja je prskala ometala joj je pogled dok se probijala još dublje naprijed. Brisala je oči, tražeći Elijaha usred tog masakra, izvikujući njegovo ime. Njegov bolan krik stisnuo joj je pluća. A kad je počeo zavijati od bola paraliziranost je prošla. »Salem! Prokletstvo! Pomozi mu.« »Ne mogu doći do njega. Sranje". Jebeno se trudim!« Povlačeći glave unatrag, šakama ih hvatajući za sivu kosu, skinula je aveti sa svog likana i obezglavila ih, želudac joj se stisnuo kad je ugledala komade krvavog krzna u njihovim zapjenjenim ustima. Mučan krik rasparao je zrak, nakon čega je uslijedio još jedan. To nije bio Elijah. Njegov je glas bio dublji. Isuse. Soba se panično okretala oko nje. Odvukla je još jednu avet i ugledala Elijaha u prostoru koji se otvorio. Tijelo aveti omlohavilo je u njenim rukama, a potom se počelo trzati. Još jedna avet je odskočila. Potom još jedna. Odjednom, svi preostali članovi krvavog čopora popadali su s oborenog likana. Bacakajući se na leđima kao ribe na suhom, migoljili su se, pjena im je izlazila na usta, a oči se okretale u dupljama. Onaj koji je ranije progovorio stiskao je glavu i kukao. Iznenada je prestao i pao na pod. Mrtav. 62

Kad se više ništa nije micalo u tom jezeru krvi, Vash je spustila oštricu i pala na koljena pokraj Elijaha, koji je dahtao ležeći na boku, krzno mu je bilo krvavo, a na meso otkidano dubokim ugrizima. Ispružila je ruku, želeći ga utješiti, premda nije znala kako. »Ne diraj ga!« Salem je nogom odmicao tijela s puta dok im je prilazio. Elijah je duboko i prijeteće zarežao. »On je ranjena životinja, Vash. Ne budi glupa.« Da, nije bila glupa. Likani su bili najopasniji onda kad su bili najranjiviji. No dok je gledala u zelene oči tog vuka, u njemu je vidjela muškarca. Muškarca koji ju je pokorio tijekom one duge noći, a onda se ujutro predao njezinu dodiru. »Možeš li se promijeniti?« nježno je upitala, znajući da bi proces promjene oblika mogao zatvoriti neke rane i zaustaviti obilne količine krvi koje su mu otjecale iz tijela. Sklopio je oči drhtavo udahnuvši. Toliko je dugo bio miran da se prestrašila da ga je izgubila. »Elijah!« Napetost u njezinu glasu učinila ga je grubim. Ne mareći za opasnost, oprezno mu je dotaknula glavu i pomazila je. Polako je otvorio kapke, neusredotočenog pogleda. »Promijeni se. Odmah. Možeš ti to, ti arogantni gade. Previše si jebeno tvrdoglav da bi dopustio da te par bolesnih vampira pobijedi.« Njegovo duboko rezanje bilo je glasnije nego prije i ulilo joj je tračak nade. »Vash...« Salem joj je položio ruku na rame. Elijah je podignuo glavu i pokazao zube, režući na njega. Salem je maknuo ruku, »Ludi pas.« »Salem će se morati pobrinuti za mene ako ti ne budeš mogao«, Vash ga je provocirala, tjerajući od sebe još jedan nalet panike. »I Raze također. Možda čak i onaj ljepuškasti žigolo kojim sam se sinoć zamalo nahranila...« Plamen se pojavio u Elijahovim očima. Počeo je žmirkati, kao kad se sa suncem sprženog asfalta podižu valovi vrućine. Jedan napeti trenutak lebdio je u tom prijelaznom stanju, treperio između ljudskog i vučjeg oblika. A onda, žestoko izdahnuvši, stao je ispred nje kao gol, ozbiljno ranjen muškarac. »Idi po auto«, naredila je preko ramena, primaknuvši Elijaha bliže k sebi kako bi položila njegovu glavu u svoje krilo. Salem je tako brzo otišao da je nastao propuh. Oko nje, tijela aveti počela su grgljati i tresti se. Promatrala je, užasnuta, kako se raspadaju u lokve guste tvari nalik katranu. »Fuj.« »Hej. Nisam... tako loše kao što izgledam«, šapnuo je Elijah, i dalje sklopljenih očiju. »Naravno da nisi.« No, krv boje opsidijana, koja nije bila njegova, sada se jasno vidjela na njegovoj ozlijeđenoj koži na kojoj je bilo daleko previše grimizne krvi. Tekla je u tankim potočićima preko njezina krila i stvarala kanjone u crnoj smjesi. »Ti vražja herojska budalo. Prestani me štititi. Mogu se sama brinuti za sebe.« »Pa da se samo ti zabavljaš?« Bol ju je stiskala u grudima. Podignuvši vlastito zapešće prema ustima, Vash je očnjacima probila venu i pritisnula ranu iz koje je liptala krv na njegova usta. Smučilo mu se, slabašno se opirao, ali ona je čvrsto držala ruku, stisnuvši mu nos tako da je bio prisiljen gutati. Jedan gutljaj. Dva. Tri. Sve snažnije je protestirao pa je prestala, polizala ranu i zatvorila je. »Pretvori me u vampira,« promuklo je rekao, »i iz tebe ću prve isisati život.« »Najprije ćeš me morati pobijediti.« Odmaknula mu je znojem i krvlju natopljenu kosu s čela. Srce mu je prejako lupalo da bi se promijenio, ali da je pričekala još koju minutu... Odbacila je tu pomisao. »Ovo tvoje maženje... Isto je kao i da si rekla da ti se sviđam.«

»Ha!« Oči su je zapekle, ali samoj je sebi rekla da je to od kapljica krvi na licu. Nije ga mogla prestati dirati, prelaziti prstima preko njegova lica i mrsiti mu kosu sve do korijena, »Izveo si ovu predstavu samo da bi iz mene izvukao suosjećanje.« »Nisam ja kriv što bi izgledala seksi u uniformi zločeste medicinske sestre.« Prsa su mu se podignula i spustila kad je teško udahnuo. Njihovo ćaskanje slamalo joj je srce, znala je koliko truda u njega ulaže. Ali nije popuštala. Ma koliko strašna bila, bol mu je održavala puls i olakšavala protok njezine ljekovite krvi kroz njegove vene. Nije bila ni približno moćna kao čista krv serafa, no svejedno će ubrzati njegovo ozdravljenje. »Tko bi rekao da sam tako popularan?« zezao ju je. »Mora da si sam kriv, srce. Htio si se obračunati sa mnom... Pa su i svi ostali dobili priliku.« Ona avet koja je imala par aktivnih moždanih stanica namamila je Elijaha. Kladila bi se u to. Potaknula je juriš koji je doveo do te zasjede, a onda je isprovocirala Elijaha napadom na ženu koja je bila prekrivena njegovim mirisom. Vise moždane funkcije nadjačava čisti instinkt, rekla je Grace. »Nisam umislila, zar ne?« upitala je, primijetivši da lokva od mozga jedne aveti ima drugačiji oblik od ostalih. Kao da je sporije propadao. »Rekao je nešto, zar ne?« »Da. Šupak.« »Rečeno mi je da im se mozak pretvori u kašu. Svjetla ugašena, nikog nema doma.« »Tvoja prijateljica... Nikki... I ona je govorila.« Vash se ukočila. »Što je rekla?« »Ništa vrijedno spomena, ali govorila je engleski.« »Oh.« Iznenađeno se trgnula kad joj je zazvonio mobitel. »Sisa ti zvoni.« Izvukavši mobitel, ugledala je Syreovo ime ma čitaču brojeva. Pokrenula je video. »Syre.« Pojavilo se njegovo lijepo lice, namrgođeno. A onda je problijedio. »Moj bože... Što ti se dogodilo? Gdje si? Taj likan je gotov, Vashti. Raskomadat ću ga.« »Stani u red«, promrsio je Elijah. Shvativši kako izgleda tako prekrivena krvlju, brzo je progovorila. »Naletjeli smo na aveti u Vegasu, bilo je gusto, ali dobro sam.« »Reci mi gdje si i stižem za manje od pola sata. Imam spreman helikopter.« »Gdje si ti?« »McCarran. Upravo sam sletio.« »Hvala Bogu«, izdahnula je s olakšanjem. »Čekaj tu. Poslat ću Salema k tebi skupa s Elijahom pa ih možeš odvesti do skladišta. Treba mu liječnička pomoć, a tamo imamo opremu.« Syre je zaškiljio. »Alfa?« »Da.« »A gdje ćeš ti biti?« Vash nije na glas izrekla svoje namjere, ne želeći se ureći. »Moram se pobrinuti za nešto.« »Za mene«, rekao je Elijah, otvorenih očiju zureći u njezine. Da, pomislila je. Za tebe.

9. POGLAVLJE

Lindsay se probudila kad je prestalo ujednačeno zujanje automobilskog motora i klimatizacijskog uređaja. Podignuvši glavu sa stražnjeg sjedala, treptala je gledajući u Adriana koji je sjedio za volanom. »Zaspala sam.« »Jesi«, potvrdio je, a njegove su plave oči bile tople i nježne. Pružio je ruku prema njoj pa su isprepleli prste. »žao mi je.« Uspravila se i osvrnula oko sebe, primijetivši da su se već nalazili na prilazu dvokatnice sa žbukom boje breskve smještenoj u tihoj stambenoj četvrti. Umjesto trave, bijeli je šljunak prekrivao dvorište, što nije bilo neobično za Las Vegas. »Čovječe... A vozio si jer si želio pričati.« Kako bi iskoristio svaku minutu svog beskrajnog vremena, Adriana su obično vozili od jednog mjesta do drugog tako da bi se mogao posvetiti radu čak i dok je bio na cesti. Pokraj njegovih dužnosti kao vođe Sentinela, posjedovao je i Aeronautiku Mitchell, pa je tako zapravo na dva mjesta odrađivao puno radno vrijeme. Na svu sreću nije trebao spavati, inače nikad ništa ne bi dovršio. Provukla je slobodnu ruku kroz svoje kratke plave kovrče i skrušeno pogledala u svog ljubavnika. Sentineli su imali začuđujuće oštar sluh. U Kući anđela nije bilo privatnosti. Svaku riječ, svaki zvuk mogao je čuti bilo koji Sentinel u radijusu od kilometar i pol. Kad bi Adrian želio nasamo popričati s njom, odveo bi je negdje dalje, odletjeli bi na neki od udaljenih brežuljaka koji su okruživali Kuću pa bi prisluškivanje bilo nemoguće. Predložio je da se sami upuste u petosatnu vožnju do Vegasa, izbjegavši tako i vozača i korištenje bilo koje od njegovih privatnih letjelica kako bi mogli pričati do mile volje za što su rijetko imali priliku. Tiho je mrmljao, ispruživši ruku kako bi joj jagodicom prsta pomazio obraz. »Gledati te kako spavaš bio je jednak užitak, neshama.« Moja dušo. Još uvijek se čudila i divila tim nježnim riječima. Kako bi ona mogla biti duša tog muškarca... Tog anđela? Pogledom je prešla preko dragih crta njegova lica, njegova mračna i zavodljiva ljepota stiskala joj je grudi. Njegova kosa tamna poput tinte uokvirivala je njegovo lice tako divlje muževno da ju je uzbuđivao sam pogled na njega. Zaobljene obrve i guste trepavice uokvirivale su oči nadnaravno plave boje — drevne plave boje u srcu plamena. Prečesto bi zaboravljala što je bio, moćno krilato stvorenje iz drugog svijeta. Kad bi rukama i usnama prelazila preko njegova čudesno savršenog tijela, obožavajući njegovu toplu kožu maslinaste boje napetu na mišićima, njegova neobuzdana, grozničava reakcija činila ga je itekako ljudskim. Njegov glas kad bi razgovarali nasamo, uživo i u njezinoj glavi. Način na koji ju je dodirivao... Mazio nosom... Omatao se oko nje kad bi završili u njihovu krevetu... Za nju je jednostavno bio čovjek. Zemaljski, zagušujuće, bolno vatren. Adrian, moja ljubavi, pomislila je, a krivnja i tuga umrljali su obrise njezine sreće. Bio je najveći dar koji je ikad primila u svom životu, njezina utjeha i najveće zadovoljstvo. A ona mu je tu radost uzvratila tako što je postala tragičan dio njegova života, slabost i grijeh za koji se bojala da će ga jednog dana previše koštati.

»Prestani.« Zbog njegove prirode, glas mu je istovremeno mogao biti tako hipnotizirajuće zvučan koliko i oštar i ljut. Osjećajući sram zbog toga što je čuo njeno sentimentalno unutarnje sažalijevanje, Lindsay je pokušala izvući svoju ruku iz njegove i tako prekinuti vezu. Čvrsto ju je držao, a njegova zavodnički zakrivljena usta izravnala su se u ozbiljnu liniju. »Možda bih ti trebao pokazati koliko utjehe i zadovoljstva ti meni pružaš zauzvrat. Možda je sjećanje izblijedjelo u satima koji su prošli otkad si me zadnji put iscijedila. Ako je tako, morat ću poraditi na tome da idući put ostavim upečatljivije sjećanje.« Trnci su prošli kroz nju, a oči su joj bespomoćno kliznule prema debeloj veni koja je snažno i ujednačeno pulsirala na njegovu vratu. Oblizala je usnice, krv joj bila vruća i željna njega. Nahranila se iz njegova zapešća tik prije nego je zaspala, no njezina je glad bila kronična, kako za njegovom krvlju tako i za njegovim vatrenim tijelom. »Seks«, izdahnula je, preplavljena iznenadnom potrebom za tim. Za njim. Unutrašnjost automobila u kojoj je postajalo sve toplije samo je pojačavala njezinu želju. Neprestana evolucija njezine Promjene činila ju je taktilnim bićem, koje je reagiralo brzo, i najčešće neočekivano, na vanjske podražaje. Jednom kad sazrije, bit će otporna na stvari poput vanjske temperature, no trenutno se doimalo kao da ama baš sve dopire do nje. »Ljubav«, ispravio ju je, položivši slobodnu ruku na njezin obraz i nagnuvši se prema njoj. »Izražena fizički.« »Iznova i iznova.« »O, da«, preo je, klizeći svojim usnama nježno preko njezinih. »Svaki me dan, na tolike načine, učiš kako voljeti. Mislio sam da znam, ali bio sam u krivu.« Pobijedila je žalac ljubomore koji je osjetila zbog Shadoe, Syreove nefilske kćeri koju je Adrian volio stoljećima. U tolikim reinkarnacijama. Od kojih je posljednja bila sama Lindsay. Pa ipak, suočen s kulminacijom svoje beskrajne potrage da dobije Shadoe, odabrao je nju, Lindsay. Pitala se hoće li ikad zbilja razumjeti zašto je to učinio. Njegove su se usne pomicale na njezinima. »Zato što si mi pokazala što je prava ljubav nesebično dajući svoju. Nisam stvoren radi ljubavi. Nije utkana u moje biće. Nisam znao što je to, što tražim, što trebam. Nisam se imao po čemu ravnati, nisam imao primjer, ništa. Dok se ti nisi pojavila.« Adrian joj je utisnuo sočan, dubok poljubac, jezikom je prelazio preko njezinog, a njegov ležeran ritam i potpuna kontrola bili su jasna erotska najava onoga što je slijedilo. Zastenjala je, a taj zvuk je istovremeno bio i molba i predaja. Podignuvši glavu, Adrian ju je promatrao ispod napola spuštenih kapaka, palcem prelazeći preko njezinih punih usnica i očnjaka koji su provirivali iza njih. »Shadoe me imala. Bio sam obuzet njezinom gladi i uvjerenjem da sam stvoren da budem njezin. Bio sam prazan, neshama. Biće bez emocija. A kad od ničega napraviš nešto, ne možeš znati je li to dobro ili loše za tebe. Znaš samo da ćeš, ako izgubiš ono što imaš, ponovno ostati bez ičega. Donijela mi je emotivnu bol i fizičko zadovoljstvo, a ja sam se držao za to čak i onda kad sam više od ičega želio vratiti se unatrag i odlučiti drugačije.« »Ne govori više.« Od boli u njegovu glasu cijepalo joj se srce. »Ali ti, Lindsay, moja ljubavi, ti me raduješ. Ti ispunjavaš prazninu u meni za koju nisam ni znao da postoji. Užitak tvog dodira je najslađa agonija, i nikad je se ne mogu zasititi. Nikad se neću zasititi. Koliko god puta te imao, uvijek ću htjeti još. Ono što osjećam za tebe prožima me cijelog. Ne bih mogao živjeti bez toga. Ne bih mogao živjeti bez tebe.« Lindsay je naslonila svoje čelo na njegovo. »I ja učim. Sporije od tebe, ali napredujem.« »Ona me učinila muškarcem«, šapnuo je Adrian, jezikom prelazeći preko ruba njezine donje usnice. »Ti si me učinila čovjekom.« Na te je riječi zaplakala, suze su se same oslobodile. Toga se najviše bojala — da je nepovratno oštetila nešto nezamjenjivo. 66

Činiš me jačim nego sam to ikada bio. Ona me slomila, ti si me ponovno ojačala. Kako to ne shvaćaš, neshama? Reci mi kako da ti to dokažem. »Već to činiš. Na prekrasan način. To je zbog Promjene, Adrian. Kao PMS na tisućitu. Imam promjene raspoloženja. Žudnje. Seksualna želja mi je van kontrole. Bože, kako me uopće uspiješ trpjeti?« »Sa zadovoljstvom.« Njegove mudre jagodice kružno su milovale osjetljivi dio iza njezina uha. »Ne bih promijenio ništa na tebi.« Primijetila je njegov odlučan pogled i nije skrenula svoj. »Volim te.« »Znam.« Adrianov osmijeh bio je tako snažno seksualan, topao i nježan da se odmah navlažila među bedrima. »I opet te želim. Odmah.« »Uvijek. Tvoj sam.« Pogledao je na sat na kontrolnoj ploči. »Imamo taman dovoljno vremena prije nego nam se ostali pridruže.« Krenuli su sat i pol ranije od dvojice likana koji će ih pratiti, da si osiguraju privatnost. A onda je ona sve upropastila tako što je zaspala svega par sati nakon što su krenuli. Namrštila je nos. »Kako ćeš išta stići obaviti kad ja dosegnem stanje u kojem više neću morati spavati? Ne mogu skinuti ruke s tebe.« Izišao je iz automobila i prije nego je trepnula okom zaobišao haubu kako bi došao do njezinih vrata. Njegov smijeh provukao joj se kroz glavu kad je pružio ruku kako bi joj pomogao izaći. »Ono što ćemo raditi jedno s drugim tijekom besanih noći nije briga koja će me ikada moriti.« Pogledavši u lijepu, premda prosječnu kuću ispred koje se nalazila, upitala je: »Kakvo je ovo mjesto?« »Helenin dom.« Lindsay mu jače stisne ruku. Znala je koliko ga je mučilo to što je izgubio jednog od svojih najbližih i najdragocjenijih Sentinela. »Ostajemo ovdje? Možda bi bilo bolje u Mondegu?« predložila je, sjetivši se glamuroznog hotela i kasina u vlasništvu Raguela Gadare, muškarca koji je diljem svijeta bio poznat kao mogul nekretnina i zabave. U nebeskim krugovima, bio je poznat kao jedan od sedam arkanđela na zemlji, a njegov je teritorij obuhvaćao cijelu Sjevernu Ameriku. Dvije sfere i nekoliko krugova niži od Adriana u anđeoskoj hijerarhiji, Gadara je bio ambiciozan u oba područja svog života. »Nakon onoga što je izveo prošli put? Ne.« Premda nije podigao glas, nepopustljivost je bila nepogrješiva. »Raguel donosi više problema nego koristi. Želim samo njegovu krv.« Lindsay je osjetila ledene žmarce u kralježnici. Adrianove su riječi imale i preneseno i doslovno značenje, što nije išlo u korist Gadari. Pitala se je li Adrianova mržnja dijelom — ili u potpunosti — vezana uz to što joj je Gadara pomogao da pobjegne od Adriana i svojih zabranjenih osjećaja prema njemu mnogo tjedana ranije. »Raguel si sam stvara dovoljno problema«, odgovorio je Adrian. Ispreplevši prste s njezinima, poveo ju je prema ulaznim vratima. Snažan stisak njegove ruke nije bio znak nemira, no znala je da mu je zasigurno teško posjećivati ovo mjesto. Helena mu je bila posebna. Bila je Sentinelica koju je Adrian smatrao do kraja posvećenom svom cilju, nepokolebljive vjere. Za njega je ona bila dokaz da misija Sentinela nije u potpunosti osuđena na propast, već da su njegovi prijestupi sa Shadoe, kao i njezini vlastiti prijestupi, njihovi individualni neuspjesi. No, Helena se zaljubila u svog likanskog čuvara i odrekla se života kako bi bila s njim, razbivši tako tu krhku nadu. Adrian je otključao vrata pa su zakoračili unutra. Dok je utipkavao pristupni kod u tipkovnicu sigurnosnog sustava, namrštila se. »Netko tu živi?« Pogledom je skenirao sobu. »Dobro pitanje. Lijepo je hladno ovdje, zar ne?« 67

»Da, baš sam i ja to pomislila, zašto je klima upaljena?« Prošavši pokraj njega, Lindsay je zakoračila dublje u dnevni boravak. Ostakljena staza dijelila je nadsvođeni strop i spajala sobe iznad garaže sa sobama iznad kuhinje. Kockasti prozori pokraj stropa propuštah su rijeke svjetlosti u taj prostor i stvarali otvoren, prozračan osjećaj u malenom, ugodnom domu. Nosnice su joj se trznule pa ga je uhvatila za zapešće, dobacivši mu svoje misli. Ne miriše po plijesni, kako bi očekivao od zatvorene kuće. A i biljke izgledaju zdravo. Iz njegovih su se leđa oslobodile tanke trake dima koje su potom preuzele oblik i sastav krila. Predivnih, krvlju umrljanih krila. Bila su mekana na dodir, ali smrtonosna, mogla su prerezati bilo što preciznošću najoštrijeg mača. Ako bi ikada zaboravila koliko je uistinu bio opasan, ta bi je krila podsjetila — vidjela je kako njima odbija metke od sebe. Bio je biće stvoreno za rat, provodio je zakone snagom Božje ruke. Idem gore, rekao je. Molim te, budi oprezna. Ne po prvi put, Lindsay se zapitala zna li on koliko joj je značilo što vjeruje u njezinu sposobnost da se sama obrani. Bio je posesivan muškarac, opasno zabrinut za njezinu sigurnost, pa ipak je znao da bi sprječavanje ili potiskivanje samo dovelo do zamjerki i neraspoloženja. Nije mu bila ravnopravna i nikad to neće biti, ali nije se mogla skrivati iza njegovih krila i poslije se pogledati u ogledalo. Ma koliko da su bile nejednake njihove vještine i prirodno oružje, morali su se upuštati u svoje bitke, bok uz bok, inače za njih kao par nije bilo nade. Adrian je to shvaćao i činio je ustupke u korist te krhke ravnoteže između njih, iako je ona znala da je to skupo plaćao. Jako se koncentrirala i izbacila očnjake i pandže. Još uvijek se navikavala na ono što je postala — čudovište, jedno od krvožednih stvorenja koje je ubijala kako bi osvetila ubojstvo svoje majke. Pomiriti se sa svojim novim identitetom u najmanju ruku nije bio lako, no bilo je slučajeva — poput ovog — kad je cijenila njegove prednosti. Adrian se kretao brzo i tiho, jedan je trenutak bio pokraj nje, u drugom na staklenom hodniku iznad. Ako se itko privremeno nastanio u tu kuću, upravo će se prestraviti kao nikad u životu. Možda će ga to naučiti da ne skvotira po tuđim kućama. Lindsay je ušla u prostoriju koja je bila kombinacija sobe za druženje i kuhinje kroz otvoreni luk. Prostor je bio malen ali udoban. Blagovaonica je bila smještena u malenoj prostoriji ispred prozora koji je gledao na stražnje dvorište, a kauč okrenut prema televizoru s ravnim ekranom obješenim iznad male plinske peći. Miris doma bio je u zraku i toliko joj je godio da su joj se pandže nehotice uvukle. Pokušavala je shvatiti manjak kontrole nad vlastitim tijelom kad joj je za oko zapela fotografija Adriana i Helene koja je stajala na polici iznad peći i odmah joj privukla pažnju. To ju je skupo koštalo. »Zdravo, Lindsay.« Od jakog udarca u rame pala je na koljena glasno vrisnuvši. Omamljena, dok ju je peklo u ramenu, pogledala je u mali nož za bacanje koji joj se uglavio u rame. Potom je podignula glavu i ugledala lice koje ju je proganjalo u noćnim morama. »Vashti.« Lindsayna sjećanja na majčino ubojstvo u najboljem su slučaju bila mutna — više su to bile impresije i osjećaji nego stvarne slike — ali Vash nije bilo lako zaboraviti. Sa živopisnom crvenom kosom i nezaobilaznom uskom crnom odjećom praktički je nalikovala karikaturi superjunakinje iz stripova. No kad je Lindsay ugrizla Vash za vrat i progutala vampiričinu krv, bila je izložena sjećanjima koja je krv nosila u sebi i u kojima nije bilo brutalnog ubojstva Rachel Gibson. Vash je bila pljunuta slika ubojice njezine majke, ali to je bilo sve. Pa ipak, Lindsay se nije mogla oduprijeti užasu i odbojnosti koju bi osjetila svaki put kad bi susrela vampiricu. Strah koji je još osjećala dao joj je snagu da iščupa oštricu iz ruke, no kretala se previše sporo. Djelić sekunde poslije i već je bila na nogama, a Vashti ju je stiskala odostraga još jednom srebrnom oštricom — bodežom — na vratu. »Pusti je, Vashti.« Adrianov je glas bio leden, a lice ravnodušno kad je iznenada stupio na prag između kuhinje i dnevnog boravka. 68

Lindsay nije zavaralo njegovo smireno držanje. Pojačanih osjetila, osjetila je njegov nemir i bijes u zraku — oluju jedva obuzdanu. »Neočekivano iznenađenje, zateći vas ovdje«, rekla je Vash, govoreći preko Lindsaynog ramena, naslonjena obrazom o njezin obraz. »Čekala sam Helenu, ali vi ste to itekako nadoknadili.« »Pusti je«, ponovio je Adrian, zakoračivši u prostoriju. »Upozorio sam te, Vash. Neću to ponoviti.« »Slaba je poput djetešca.« Vash se pomaknula, namjestivši tijelo tako da su i Lindsay i kuhinjski šank stajali između nje i Adriana. »Mladi vampiri su poput beba, znaš. Koprcaju se u vlastitim tijelima, preplavljeni su osjetilima, krhki. Zbilja bi trebala biti s nama. Mi je možemo naučiti kako da preživi.« »Koji dio iz >ona je moja< nisi shvatila?« »Ma koliko to tebi bilo mrsko, također je i moja, a trenutno je odbjegli sluga. Imam pravo oduzeti joj život. Sami se brinemo za održavanje svoje vrste, kao Što znaš.« »I ne ide vam baš najbolje.« »Moramo i vama ostaviti nešto posla.« Prsa su mu se podignula pa spustila kad je duboko udahnuo. »Što hoćeš, Vashti?« »I tako je opasni i moćni Adrian popustio... Zbog vampirice. Kako bih voljela da imam vremena uživati u ovome.« Vash je zgrabila nešto sa šanka i bacila prema Adrianu koji je to spretno ulovio. »No, žurim se. Napuni to.« Lindsay se počela vrpoljiti kad je vidjela o čemu se radi. Vrećica za krv. »Nemoj«, rekla je Lindsay, shvativši koliko je okršaj postao opasan. Ako bi Vash saznala za učinak krvi Sentinela na zaražene vampire i poželjela testirati lijek, to bi otkriće ugrozilo sve živote na planetu. Koliko god da ih je bilo malo, Sentineli su ipak uspijevali održavati vampirsku populaciju pod kontrolom, čime su poštedjeli bezbrojne živote smrtnika. Ako bi ih zbog njihove krvi lovili do istrebljenja, cijeli svijet bi patio. »Kako plemenita žrtva«, Vash je prezirno promrmljala. »I nevjerojatno glupa. Bespomoćni vampirić žrtvuje se za moćnog Sentinela. Vas dvoje ste toliko sentimentalni da mi je mučno.« Adrian im je prišao korak bliže. »Nekoć si znala što znači voljeti.« »Ni korak bliže ili ću je morati ubiti.« Ravna ploha oštrice dotaknula je Lindsayn vrat pa se zgrčila. »Nemoj misliti da neću. Vlastiti mi život ništa ne znači, i ti to znaš.« Lindsay je netremice zurila u Adriana. »Nemoj.« Vash je položila svoje usne na njezino uho, poput ljubavnika. »Zar ti Elijah ništa ne znači? Ili je vaše prijateljstvo bilo tako prolazno?« Ukočivši se, Lindsay je počela brže disati. Poznati miris zbog kojeg je uvukla pandže bio je Elijahov. I bio je po cijeloj Vash. »Što si mu učinila?« »Ono što je učinjeno, još se može izmijeniti... Uz malo krvi Sentinela.« Lindsay je cijelim tijelom drhtala. Nije razgovarala s Elijahom otkako su se pobunili. Nije imala pojma što ga je nagnalo na pobunu i jesu li zbog toga postali neprijatelji. Ali to nije ni bitno, mračno je pomislila. Ono što su ona i Elijah trenutno značili jedno drugom bila je zagonetka, no ono što je prije bilo između njih nije. Bio joj je prijatelj i odani pratitelj kad joj je upravo to trebalo. Nije mogla podnijeti pomisao da pati. »Mogao bi umrijeti«, podbadala ju je Vash. »Ovo je jedino što bi ga moglo spasiti.« Jedva progutavši, Lindsay je nastavila zuriti u Adriana, koji je sa svojim oštrim sluhom vjerojatno čuo svaku riječ. »Tvoja krv je skoro jednako dobra kao i moja, Vash.« Adrian je rastegnuo krila, znak koji je Lindsay protumačila kao uzbunu. »Ako ga želiš spasiti, učini to sama.« 69

»Dala sam mu sve što sam mogla.« »Ako to nije bilo dovoljno, onda je već mrtav.« Lindsay se stisnuo želudac. »Uzmi mene. Umjesto vrećice za krv. Lakše me transportirati i neću se proliti.« Lindsay, ne. Običnom promatraču doimalo bi se kao da Adriana uopće nije dirnula njezina izjava. No, njegove zvučne riječi udarile su je poput šlepera i protutnjale joj kroz tijelo. Vashin je stisak neznatno popustio. »Kad si se posljednji put nahranila njime?« Trebalo joj je par trenutaka da protisne odgovor, zbog Adrianove zabrane. »Prije tri sata.« » Vashti.« Adrianov glas odjeknuo je prostorijom poput groma. Svijet je eksplodirao u staklu. Lindsay je izbačena van kuće, na ulicu... Ili joj se barem tako činilo. Kad se svijet strahovito vratio na svoje mjesto, shvatila je da je Vash skočila skupa s njom kroz staklena vrata, preko zida... u kabriolet koji ih je čekao. Odmaglili su poput metka dok ih je Adrian slijedio u stopu. Munja je rasparala nebo i udarila u asfalt ispred automobila. Psujući, Vash je okrenula volan nalijevo i zaokrenula za ugao, gume su škripale naginjući se, za dlaku izbjegavši rub pločnika i uličnu lampu. »Bolje ti je da zgrabiš volan kad za to bude vrijeme«, siktala je vampirica. »Ti ćeš biti jedina koja će umrijeti ako to ne učiniš.« Osjećajući se bolesno od učinka srebra na svojoj koži, Lindsay se držala za kvaku na vratima i pokušavala pokrenuti mozak. Adrian je glasno sletio na prtljažnik, a stopala su mu se duboko urezala u metal. »Sad!« viknula je Vash, savijajući Adrianovu ispruženu ruku i skačući na njega kroz prostor između dva prednja sjedala. Bacivši se preko upravljačke ploče, Lindsay je zgrabila volan. Neočekivano ga ulovivši, auto je skrenuo udesno, a zatim ulijevo dok ga je pokušavala ispraviti, ležeći na boku. Adrian je zbačen s auta. Vash se psujući srušila na stražnje sjedalo. »Vozi ravno, kvragu! Idi do bulevara. Morat će se povući.« Golema sjena zamračila je nebo iznad automobila kad se Adrian opet pojavio. Lindsay nije promaknula činjenica da bježi upravo od osobe za koju je živjela, jedine osobe bez koje nije mogla. No, baš zato je to i činila. Adrianova je krv bila previše dragocjena — a posljedice pregoleme — da bi riskirali ono što je Vash zahtijevala. »Crveno svjetlo!« viknula je Lindsay. »Nemam vremena«, odvratila joj je Vash, uspravivši se kako bi odvratila Adriana koji se sunovratio prema autu. »Izvodiš pravu predstavu, Sentinelu!« Munja je udarila vampiricu ravno u prsa i onesvijestila je. Pala je u kut stražnjeg sjedala poput slomljene lutkice. »Miči se, Lindsay«, naredio je Adrian, sletjevši bez krila na vozačevo mjesto i preuzimajući volan. Skrenuo je prema trgovačkom centru i parkirao, uz škripu guma po kolniku. Okrećući se u sjedalu, okrenuo se prema njoj s plamenom u očima. »Koji vrag izvodiš ?« »Ovako je najbolje.« »Jebeno nije.« »Znaš da jest«, protivila mu se, pogledavajući prema Vash kako bi se uvjerila da je vampirica i dalje bez svijesti. »Ne možemo tebe riskirati.« »Činiš to radi Elijaha.« »Djelomično«, priznala je. »Ali i tebi to ide u korist. I ti i ja želimo saznati što mu se dogodilo.« 70

»Boli me neka stvar što mu se dogodilo. Stalo mi je do tebe. Možda nisi obraćala pažnju, ali ne mogu živjeti bez tebe. Proklet bio ako ću tebe riskirati.« »Elijah neće dopustiti da mi se išta dogodi. Znaš to, inače ga nikad ne bi stavio za mog čuvara.« Adrianove su šake pobijelile koliko je snažno stiskao volan. »Elijah je napola mrtav, izgleda.« »Ne ako mu ja mogu pomoći.« »Ne znamo možeš li. Tvoja krv ima negativan učinak na neka bića. Nemoj zaboraviti da sam vidio kako si zabila nož u zmajev neprobojan oklop samo zato jer si natopila oštricu svojom krvlju.« »Siobhan misli da je to zato što sam imala dvije duše u sebi,« podsjetila ga je, »a bića na koja je to djelovalo bila su demoni.« »To je nagađanje. Nismo sigurni, a Elijah u sebi ima demonske krvi.« Kimnula je, znajući da je upravo demonska krv — krv vukodlaka — ono što je neke od Posrnulih pretvorilo u likane umjesto u vampire. »Reći ću mu što riskira i pustiti ga da sam odluči.« »Razmisli zašto je stradao baš dok ga je Vash nadzirala. Kao prvo, možda ga je sjebala zbog Nikkine nesreće ili zato što traži Charronove ubojice. Kao drugo, rade skupa, a on je pritom najebao. Dakle, oživljavaš ga ili kako bi trpio još veću torturu ili se udružio s vampirima protiv nas. Iz ovoga ne može proizaći ništa dobro. U međuvremenu, nalazit ćeš se upravo među onima koji mene žele oslabiti kako bi postigli svoje ciljeve. Čupaš mi srce i daješ ga njima.« »Adrian.« Položila je dlan na njegov obraz. Vilica mu je bila zgrčena, zubi stisnuti. »Učinila bih sve to i još više kako bih ti spasila život.« Stavio je svoju ruku preko njezine i stisnuo je. »Moj život ne vrijedi ništa bez tebe.« »Onda dopusti da učinim ovo za tvoje Sentinele.. Stavit ćeš njihovu dobrobit ispred moje, a mislim da im je potrebno da osjete da si na to spreman, barem u određenim okolnostima. A što će likanima poručiti činjenica da si to učinio za Elijaha? Još više bi ih se moglo vratiti k tebi jer se neće bojati da bi ih mogao ubiti na licu mjesta. A vampiri... Ako su ikada i pomislili da bi moja otmica mogla ugroziti tvoju misiju, sad će vidjeti da to nije slučaj. Svi znaju što ti značim. Na ovaj ćeš način poslati snažnu poruku.« Grubo je izdahnuo. »Kvragu i ti.« »Ti laskavče.« Lindsay je posegnula prema vrećici iz ljekarne koja se nalazila na podu među njezinim nogama i iznutra izvukla vrećicu za krv. »Evo ti prilike da Siobhan doneseš krv Posrnulih koja joj treba.« »Možeš li, molim te, prestati biti tako jebeno racionalna oko svega ovoga?« »Volim te«, odgovorila mu je. »Više od vlastitog života. Više od ičega.« »Imaš mobitel sa sobom?« Odmahnula je glavom. Izvukao je mobitel iz svog džepa i počeo namještati postavke. »Javljat ćeš se iz sata u sat. Želim čuti tvoj glas. Ako nešto krene po zlu i ne možeš to reći na glas, reci >Sentinel< umjesto >Adrian< i ja ću znati. Ako zakasniš s javljanjem više od deset minuta, poharat ću pustinju dok te ne nađem. Namjestio sam alarm da ne zaboraviš.« »Neću zaboraviti.« Popevši se preko sjedala, zgrabio je Vashti za bicepse toliko snažno da mu nije trebao povez pa je gurnuo iglu pričvršćenu za vrećicu za krv u njezinu venu. Vampirica se probudila uz trzaj i primijetila da je grimizni vrh jednog Adrianova krila savijen i pritisnut o njezino grlo — najmanji otpor i izgubit će glavu. »Šupčino«, režala je izazivajući ga pogledom. »Imaš dvanaest sati«, rekao je ledenom ravnodušnošću, gledajući kako se vrećica puni. »Vratit ćeš mi je natrag bez ogrebotine ili ću te pribiti o zid i natjerati da gledaš kako čupam ruke i

noge svakom pojedinom Posrnulom i guram im ih niz grlo. Bez Lindsay nemam što izgubiti. Shvaćaš li ? Ništa me neće zaustaviti.« »Dobro.« Izvukao je iglu i odmaknuo krilo. »Zvat će me svakih sat vremena i ti ćeš joj to dopustiti.« »Isuse, Adrian«, promrsila je Vash sjedajući. »Netko bi pomislio da mi nimalo ne vjeruješ.«

10. POGLAVLJE

»Kako rame?« Vash je upitala Lindsay kad se helikopter elegantno vinuo u sunčano pustinjsko nebo s Razeom iza palice. Automobil koji je ukrala bio je prekriven pijeskom koji su raspršile elise helikoptera, što njegovu vlasniku vjerojatno neće biti bitno koliko udubine koje je napravio Adrian. »Kao novo.« U Lindsaynu glasu osjetila se razdraženost. »Jesu li povez preko očiju i ruku zbilja potrebni?« »Mogu te i udariti da se onesvijestiš«, ponudila je Vash smijući se jer je ona nije mogla vidjeti. »Isuse, baš si od pomoći«, promrsila je Lindsay. »Trudim se.« »Ne izgleda mi kao da je to puno pomoglo Elijahu, s obzirom da je na samrtnoj postelji.« Vash je primila udarac stisnutih šaka. Osjećala je krivicu i zabrinutost, misli su joj vrludale brže od zdravog razuma. Riskirala je više od vlastite guzice kad je krenula po Sentinelovu krv. Činjenica da je to učinila za likana koji ju je namjeravao ubiti uopće nije imala smisla. Nagnuvši se prema naprijed, potapšala je Razea po ramenu. »Kako je alfa?« »Što misliš kako je? Kao vuk u stupici — reži i skače na svakoga. Nije da likanima to smeta. Bacaju se jedan preko drugog ne bi Ii mu pomogli. Mislio sam da će poludjeti kad smo ga skinuli s motora, ali smirili su se kad im je rekao da su ga zaskočili i da si ga ti spasila.« Kapetan Posrnulih osvrnuo se preko ramena i pogledao prema njoj. »Ne prestaje pitati za tebe. Pokušao sam mu odvratiti pažnju s malom vatrenom po imenu Sarah, ali trik mi nije uspio.« Stisnula je usnice kad se sjetila one smirene likanice koja je tako revno htjela izliječiti Elijahove rane i ostati uz njega. Vash se naslonila natrag u svoje sjedalo teško izdahnuvši, nastojeći povratiti ravnotežu. Emotivno je bila katastrofa. Helikopter je sletio petnaest minuta poslije. Čim je Raze ugasio motor, Vash je rastvorila vrata i iskočila van. »Dovedi je. Drži joj povez na očima dok je ne smjestimo unutra.« Potpeticama je lupkala po parkiralištu, a potom ušla u skladište i zatekla ekipu kako marljivo radi. Van Halen je treštao na radiju dok su razne skupine raspakiravale stvari i unosile ih unutra. Salem je stajao ispred zemljovida sa zaraženim područjima i objašnjavao njegovo značenje miješanoj skupini sluga i likana. Syre je stajao u sredini širokog prostora i očigledno orkestrirao cijelom situacijom. Odjeven u uske crne hlače i sivu svilenu košulju, vođa Posrnulih privlačio je poglede svih u prostoriji. Elegantan, moćan, neodoljiv. Neki ludi sluga jednom ga je nazvao antikristom, tamnim princem koji će hipnotizirati svijet i dovesti do njegove propasti. Smiješna tvrdnja za one koji su poznavali Syreovo srce, no svejedno je priznala da ima karizmu dovoljno opasnu i zavodljivu da slomi volju čak i najčvršćih pojedinaca. Čak je i Vash, toliko naviknutu na njega, neodoljivo privlačio. »Zapovjedniče«, pozdravila ga je kad mu je prišla. »Tvoj posjet Vegasu neočekivano je iznenađenje.« »Ugodno?« glatko je upitao, pogledom nalik toplom viskiju pretražujući crte njezina lica. 73

»Ovisi o tome jesi li došao malo se zabaviti ili misliš da mi treba pomoć.« »Zar bi potonje bilo tako strašno?« Uzdahnula je. »Nisam tako krhka.« »Ne voliš se takvom smatrati.« Podignuo je ruku kad je otvorila usta želeći mu se usprotiviti. »Krhkost nije uvijek i slabost, Vashti. Zapravo je to jedna od tvojih najvećih snaga.« »Kakva glupost.« Pokajnički je iskrivila usta. »Zapovjedniče.« Odmahivao je glavom gledajući je, a potom se skamenio, pogleda prikovanog za nešto iza njezina ramena. »Lindsay«, rekla je i ne okrećući se. Prokletstvo, toliko se pogubila zbog Elijaha, da je zaboravila da će Syre biti tu i vidjeti smrtnu ljušturu koja je nekoć pružala dom reinkarniranoj duši njegove kćeri. »Što si učinila?« »Ništa više od onog što mi je Adrian dopustio. Lindsay se ponudila da dođe kad je saznala da je Elijah ozlijeđen.« »Zašto?« stisnuto je upitao. »Kakve koristi od njezine prisutnosti?« »Ona je izvor krvi Sentinela, umjesto Adriana...« Teško je udahnula kad ju je Syre prekinuo i snažno stisnuo rukom oko vrata. Čizme su joj visjele pola metra iznad poda. Netremice ju je promatrao, njegov je bijes bio zapanjujući i strašan. »Napala si Adriana?« »Zapravo sam htjela... H-helenu«, uspjela je protisnuti, boreći se protiv nagona da izgrebe ruke koje su je sprječavale da govori. Bacio ju je deset metara dalje prema Salemu koji ju je vješto ulovio. Svi u skladištu su zašutjeli kad je netko brzo ugasio radio, a onda je rezanje uzrujanih likana odjeknulo kroz zrak poput ratničkih bubnjeva. Vash se oslobodila Salemova stiska, osjećajući sram zbog toga što je tako javno kažnjena i zabrinutost zbog Syreova gubitka kontrole. U pravilu se nije služio fizičkom silom, nije bilo potrebno. Hipnotizirao bi svakog kao zmiju da bi dobio ono što želi. Ona je bila njegova šaka. Barem je to bila do sad. Podignutih obrva, Raze se zaustavio na pola puta između glavnih vrata skladišta i Syrea te rukom uhvatio Lindsay za lakat. I dalje je bila svezana, s povezom preko očiju... Svojom voljom. Njezina vampirska snaga lako bi mogla prekinuti uže. Mogla je podignuti ruku i skinuti povez s očiju kad god je to htjela. Njezina kontinuirana suradnja počela je tjerati Vash na sumnju. »Gdje je Elijah?« plavuša je oštro upitala. »Želim ga vidjeti. Takav je bio dogovor.« Likani su odgovorili tihim rezanjem. Oni koji su sjedili sad su ustali, a oni koji su već stajali zbili su redove. Nesigurna jesu li odani Lindsay ili Elijahu, Vash je pogledala Razea u oči. »Odvedi je k njemu.« Raze je pogledao u Syrea koji je dugo i nepomično stajao prije nego je kratko kimnuo. Sve su se glave okrenule prateći Lindsayne korake. Miris straha postao je jak i težak. Nitko u prostoriji nije dvojio o tome da o njezinoj dobrobiti ovisi i njihova. Adrianov gnjev bio je nešto što nitko od njih nije želio probuditi. Kad je nestala kroz uredska vrata koja su ispunjavala stražnji zid, kao da je cijela prostorija odahnula. Syre se okrenuo i nestao iza drugih vrata. Kvaka se oglasila tiho kliknuvši no zvuk je zapanjio svakoga kao da je odjeknuo pištolj. »Koji kurac ti je bio na pameti?« Salem je prasnuo iza nje. Provukla je ruku kroz kosu. »Ne znam.« Napetost u sobi bila je tako snažna da joj je grebala kožu. Krenuvši ravno prema svlačionici i žarko željenom tušu, Vash je utekla od posljedica svojih neobjašnjivih postupaka. 74

Elijah se promeškoljio u polusvjesnom stanju kad su se vrata improvizirane bolničke sobe otvorila. »Vash?« protisnuo je kroz suho grlo. »Ne.« Umirio se i raširio nosnice. Otvorivši nadražene oči, pokušao je treptati kroz maglu boli. »Lindsay?« »Hej, E1 «, rekla je blago, podignuvši njegovu ruku s kreveta i stisnuvši je. »Izgledaš grozno.« Jebote. Zar su ih Sentineli tako brzo istrijebili? Odbacio je tu pomisao, shvativši da mu je do toga manje stalo nego do Lindsayne dobrobiti. Podignuo je drugu ruku kako bi protrljao oči. Nastojeći vidjeti, okrenuo je glavu prema njezinu glasu i tamo pronašao zabrinute vampirske šarenice kako svijede prema njemu. »Isuse. Zbilja si postala vampir«, protisnuo je, donekle pronašavši utjehu u činjenici da je svugdje po njoj bio Adrianov miris. Sentinel joj uistinu nije okrenuo leđa kad mu se vratila drugačija nego prije otmice. »Da, zamisli to.« Pustivši mu ruku, dohvatila je šalicu s vodom sa stolića pokraj kreveta i okrenula slamku prema njemu kako bi mu je ponudila. Pio je dugo i zahvalno, na radost svog suhog grla. Kad je ispraznio šalicu, glava mu je teško pala na jastuk. »Što radiš ovdje?« »Kasnim s donacijom krvi, a čula sam da ti čekaš u redu na transfuziju.« Prsa su mu se stisnula kad je shvatio značenje njezinih riječi. »Lindsay...« Pogledala je preko ramena u Razea, a onda se kratko osmjehnula prema Sarah. »Hoćete li nam dati minutu, molim vas?« I Raze i Sarah su oklijevali. »U redu je«, rekao je Elijah, mrzeći to što je tako slab da su se ostali bojali ostaviti ga samog. »Ona je prijateljica.« Jednom kad su se vrata zatvorila, proučio je Lindsayno lice. Kosa joj je i dalje bila namještena u kratke plave kovrče koje su okruživale lice koje je oduzimalo dah. Nježne obrve i tamne trepavice uokvirivale su oči koje su nekoć bile čokoladno smeđe, a sada su imale medenu nijansu vampirskih očiju. Njezina puna usta bila su zaobljena u prisan osmijeh koji trenutno nije pokazivao očnjake, premda ih je mogao tamo zamisliti. »Malo čudno, zar ne?« ironično je rekla. »Još se navikavam.« »Rekli su mi da si željela Promjenu. Jesu li mi lagali?« Ništa neće moći spasiti Syrea ako je to bio slučaj. Elijah će ga ubiti istog trena kad postane dovoljno snažan za to. »Bio je to jedini način.« Smjestila se na stolicu pokraj kreveta. »U meni su bile dvije osobe — dvije duše — i jedna od njih je morala otići. Zato sam bila tako neljudski brza kao smrtnica. To je također i razlog zbog kojeg moram s tobom porazgovarati.« Slušao je Lindsayno objašnjenje mogućih opasnosti ako uzme njezinu krv prije nego je upitao: »Kako si, dovraga, došla ovamo? Gdje je Adrian? Kako si me pronašla?« »Vashti me dovela.« Sve je topline nestalo s njezina lica. »Što ti je učinila, El? Ako će te ona ponovno ozlijediti, ovo iscjeljivanje neće biti dovoljno. Moraš mi reći s čim imam posla.« »Vash te pronašla?« Sklopio je oči i drhtavo izdahnuo. Kriste. »Zašto ?« »Išla je po krv Sentinela. Rekla je da joj treba kako bi te spasila, ali nije mi htjela reći zašto si uopće ozlijeđen.« Pokazala je rukom prema vratima. »Mogu nanjušiti druge likane tamo vani. Koriste li se tobom kako bi njih kontrolirali?« Jebote... Praktički bi učinio sve samo da ne razočara Lindsay. Sve osim da joj laže. »Nije mi ona ovo učinila, Linds. Radili smo skupa kad me zaskočio čopor vampira. Pokušala je doći do mene, ali nije mogla.«

»Radili ste skupa«, ponovila je. Zavalila se natrag na naslon stolice, pogled joj je bio ukočen i tužan. »A što je s Micahovom smrću? Je li i to bio dio nekog vašeg plana?« »Ne! Za Boga miloga. Dovoljno dobro me poznaješ. Radili smo skupa usprkos Micahovu ubojstvu, a ne zbog njega.« Pogledala ga je ravno u oči, potom kimnula, kao da mu je na licu vidjela da govori istinu. »Reci mi iskreno. Jesmo li sad neprijatelji? Loviš li sad Sentinele?« »Nikad. Samo pokušavam spasiti koliko god likana i smrtnika mogu.« Pomislio je na zasjedu aveti, na što su ga proželi trnci. U kakvom bismo svijetu živjeli ako bi takvi napadi postali uobičajeni? »Vampirska zaraza koju smo vidjeli u Hurricaneu se širi. Vash je pokušava zaustaviti.« »Zašto je nisi pokušao zaustaviti s nama?« Uspravivši se, položila je laktove na koljena i primaknula se bliže. »Zašto ste se morali pobuniti?« »Nisam ovo želio.« Pogledom ju je preklinjao da ga shvati. »No, jednom kad se dogodilo, nisam mogao ne uskočiti. Oni koji žele raditi sa Sentinelima naći će način da se vrate Adrianu. Ostalima treba alfa ili će umrijeti. Nisam mogao samo okrenuti leđa i dopustiti da se to dogodi.« Vrata su se otvorila, a Vash je ušla unutra. »Kako lijepo. Ne prekidam valjda intimne trenutke?« Elijah je osjetio kako mu se opustio čvor u želucu čim ju je ugledao. Bila je svježe otuširana, odjevena u svoje zaštitno crno odijelo, a vlažnu kosu zavezala je u rep. Njezine uske hlače jedva su pridržavali bokovi, a kratka majica bez rukava bila je dovoljno malena da prođe kao grudnjak. Od tog prizora jedva da je dobio neku poluerekciju, što je bio još jedan dokaz njegove nesposobnosti. »Koja si ti luda kučka«, grubo je rekao pa pogledao u Lindsay. »I ti isto. Adrian sigurno nije sretan zbog ovoga. Sranje, ni ja nisam sretan. Previše se izlažeš ovdje.« »Što sam trebala napraviti?« Lindsay mu je odvratila. »Pustiti te da umreš? Nisam mogla, El.« Vash je teatralno uzdahnula i zakolutala očima. »Moj bože, kako žene sline za tobom.« Lindsay je frknula. »Kaže vampirica koja se borila s Adrianom ne bi li mu nabavila krv.« Zvonjava mobitela natjerala je Lindsay da ustane. Iskopala ga je iz džepa i javila se. »Adrian... Da, u redu sam.« Kad se pomaknula u kut sobe kako bi mogla razgovarati, Vash se primaknula bliže Elijahu. Stavila je ruke na bokove i zagledala se u njega. »Kako se osjećaš?« »Kao zgaženo govno.« »Tako i izgledaš.« »Rekli su mi.« . Mrmljajući u bradu, ispružila je ruku i provukla je kroz njegovu kosu, odmičući mu pramenove s lica. Opustio se pod njezinim dodirom, ganut onim što je učinila za njega. Zakleo se da će je ubiti, a ona je svejedno riskirala vlastiti život kako bi ga spasila. »Puno si se namučila, Vashti. Puno si riskirala.« »Ne umišljaj ništa«, promrmljala je. »Trebaju nam likani, a ti dolaziš u paketu.« »Hmm »To je sve«, ustrajala je, namrštena. »Ne znamo što je to«, rekao je blago. Negdje putem, u nevjerojatno kratkom vremenu, njihovo zdravorazumsko razmišljanje pobijedio je instinkt. Lindsay se vratila. Pažljivo je promotrila Elijaha. »Hoćemo li to učiniti?« Znao je na što misli, želi li on ili ne želi riskirati moguće opasnosti koje nosi njezina krv. Nakon svega što su ona i Vash prošle kako bi mu je nabavile, nije morao dugo razmišljati. »Da, učinimo to.«

Syreu je trebalo malo zraka pa je napustio zgradu. Bio je već sumrak, pustinjsko nebo bilo je obojeno nijansama narančaste, ružičaste i purpurne. Linija munje rasparala je nebo, potom još jedna. Neprikladno, pomislio je, ali prekrasno. Plamteća vrućina dana popustila je, kao i njegov raniji bijes. Njegova je zamjenica sve vampire ugrozila svojim ponašanjem, no dijelu njega potajno je laknulo kad je vidio da se bori za nešto drugo osim za vlastitu osvetu. Tako je dugo bila izobličena gorčinom. Dovoljno dugo da je postala jedino za što je živjela. Izvadio je mobitel iz džepa i nazvao Adriana. Kad je prebačen na govornu poštu, ostavio je poruku. »Adrian«, mračno je rekao. »Vashtini današnji postupci nisu sankcionirani. Bilo kako bilo, za nju idem do kraja. Ako tražiš osvetu, znaš gdje me možeš naći. Ne miješaj je u to.« Prekinuvši poziv, zašao je za ugao zgrade i iznenada se zaustavio. Raze se naslanjao na metalnu fasadu s vanjske strane zgrade, prekriženih ruku na kojima su nabrekli veliki bicepsi. Pogled mu je bio prikovan za vitku žensku siluetu samo nekoliko metara dalje. Koračala je, vidno uznemirena, i razgovarala preko mobitela. S Adrianom. Syre je mahnuo kapetanu Posrnulih da ode i gurnuo ruke u džepove, zauzevši stražarsku poziciju s koje je maknuo Razea. Syreove emocije bile su poput močvare boli, krivnje, tuge, žalosti i ljutnje. Dok je promatrao ženu koja je na svaki mogući način istisnula njegovu ljubljenu kćer — ženu koja je bila najveća slabost njegova najstarijeg neprijatelja — shvatio je da nema pojma što bi joj rekao... Ili učinio s njom. Ako bi išta uopće učinio. »Mogu ja to«, govorila je. »Uskoro se vraćam doma, neshama. Molim te, ne brini se... Da, znam da je to nemoguće. Zato sam tu, zar ne? Jer se brinem za tebe... Hoću... Volim i ja tebe.« Prekinuvši poziv, zagledala se u mobitel koji je držala u ruci i uzdahnula. Bilo je nečeg u tom uzdahu, trunčica kajanja i klonulosti koja je dirnula Syrea. Okrenula se, prema mjestu gdje je stajao i ugledala ga. Skamenila se, trepćući na svjetlu koje je slabilo. Bila je mlada vampirica, još uvijek se navikavala na nove osjete. »Kako se osjećaš, Lindsay?« Provukla je ruku kroz kovrče, navika koje se sjećao da je imala kad bi bila zbunjena. Otvorila je usta, potom ih zatvorila. Slegnula je ramenima. »Ne baš sjajno.« Primaknuo joj se bliže, polagano, bezazleno joj prilazeći. Kad se približio, primijetio je grozničavu bistrinu njezinih očiju i njezino ubrzano, plitko disanje. »Koliko si krvi dala alfi?« »Oko pola litre. Možda malo više.« »Premalo je vremena prošlo od Promjene«, promrmljao je, oprezno podižući ruku prema njezinu licu. »Smijem li?« Kimnula je. Osjetio je da joj je koža strašno vruća. »Koliko te često Adrian hrani?« »Svakih nekoliko sati.« »Koliko je vremena prošlo?« Uhvatio ju je za bradu kad je odvratila pogled. »Koliko, Lindsay?« »Šest. Možda sedam.« »Moraš jesti.« Odmahnula je glavom. Syre se sjetio kako ju je čin ispijanja krvi užasavao. Zamalo je umrla odbijajući se hraniti. Iznenadio se kad je otkrio da joj je laknulo što je naposljetku ipak preživjela. Izdahnuo je. »Dođi unutra.« oči.

Posegnuvši rukom u stražnji džep, izvukla je povez i počela ga vezivati oko glave, prekrivajući »To nije potrebno«, rekao je.

»Tako je sigurnije za mene. A i za tebe. Ako mi se nešto dogodi, Adrian će poludjeti. Što manji rizik budem predstavljala, to bolje za sve.« »U redu.« Uhvativši je za lakat, poveo ju je natrag prema zgradi i uredu koji je proglasio svojim. Kad su prešli preko širokog prostora, likani koji su sjedili na raznim mjestima u otvorenom skladištu polako su ustali na noge i promatrali ga s neprijateljskom sumnjom. Starih se navika teško riješiti, pomislio je. Izravan sukob s Adrianom i Sentinelima još nisu bili spremni riskirati. Neće mu dopustiti da pokrene rat s Adrianom zbog Lindsay. Syre ih se riješio zatvorivši uredska vrata za sobom, a potom joj je skinuo povez s očiju. Iako je njegov noćni vid bio izvrstan, iznenadio ga je prizor nje na grubom svjetlu fluorescentnih lampi iznad njihovih glava. Nimalo nije nalikovala na Shadoe, pa ipak... Osjećao se neobično ugodno u njezinoj prisutnosti. Nešto što je nemirno vibriralo u njemu sada se primirilo. Sjela je na jednu od dvije stolice postavljene ispred praktičnog metalnog stola, dok je on sjeo na drugu. Hrabro ga je proučavala. Tiho i upitno podignuo je obrve, »Bila sam uplašena kad sam te prvi put vidjela«, pojasnila je. »Poslije toga sam bila dekoncentrirana, a onda jako bolesna.« »Sad nisi uplašena?« »Veoma paziš na to da ne budem.« Iskrivio je usta, a njoj je zastao dah. »Jako si... privlačan«, priznala je. »Zaboravila sam koliko mladim se doimaš.« Nagnuvši se prema naprijed, položio je laktove na koljena i prešao na najvažniju stvar. »Već si jednom pila od mene. Hoćeš li to opet učiniti?« »Zašto?« »Moraš se nahraniti. Mladi vampiri lako propadnu zbog manjka krvi. Previše je vremena prošlo otkako si se posljednji put nahranila, a uz to si i dala nešto svoje krvi.« »Nisam na to mislila. Znam zašto bih trebala, ali ne znam zašto bi ti trebao biti taj.« Syre je spustio pogled, sabirući misli. »Ne znam. Kombinacija svega, valjda. Ti si najbliže Shadoe što ću ikada biti. Dok ne umrem.« »Ja nisam Shadoe.« Glas joj je bio blag i suosjećajan, zbog čega je zaslužila njegovo priznanje i poštovanje. »Čuo sam da neki donatori organa ostaju u kontaktu s osobama koje su ih primile.« Podignuo je pogled prema njoj. »Postoji neka veza, bila ona stvarna ili izmišljena.« »Je Ii to zdravo?« Sad je na njemu bio red da slegne ramenima. »Tko zna? Međutim, postoji još nešto što me navelo da ti to ponudim. Ja sam te promijenio, Lindsay. U tom smislu nema sumnje da sam tvoj otac.« Prostor između njezinih obrva bio je namrgođen. »Koliko dugo traje taj osjećaj obveze?« »Zbilja ne znam reći. Promijenio sam samo dvije osobe u svom životu: Shadoe, koja nije dovršila Promjenu, i tebe, koja nećeš ako se ne budeš hranila.« Razrogačila je oči. »Samo nas dvije? Kako je to moguće? Vampira je tako mnogo.« »Ako svaki vampir zarazi samo jednu osobu, naš broj je već velik. Jasno, ima onih koji promijene mnogo više od jedne osobe.« Ironično je iskrivio usta. »Jesi li razočarana što nisam opakiji?« »Nisam razočarana, ali i dalje se borim s tim. Ne samo vezano uz tebe, već uz vampire općenito.« »Adrianovo pranje mozga.« »Adrian nema veze s tim. Vampiri su ubili moju majku pred mojim očima. Držali su me... Natjerali su me da gledam dok su je mrcvarili.« Žestok drhtaj uzdrmao joj je tijelo, nakon čega

se odmah ukočila. »Moji osjećaji prema vampirima su moji vlastiti, na temelju onoga što sam sama spoznala i doživjela.« Syre je posegnuo prema njezinoj ruci i bio je zadovoljan kad ju je ona prihvatila. »Ima sluga koji izgube razum prilikom Promjene. Oni su najodgovorniji za širenje vampirizma, ne Posrnuli.« »Bile smo na pikniku u parku za vedrog dana. To su bili ih Posrnuli ili mezimci jednog — ili više — njih, inače ne bi podnijeli sunčevu svjetlost.« Bolno je udahnuo. »Ispričaj mi sve.« »Zašto? Ja nisam Shadoe«, ponovila je. »Pa ipak, osjećam... Povezanost s tobom. Imam sjećanja na vas dvoje skupa koja se doimaju poput mojih. To mi remeti misli.« »Kao i gubitak krvi.« Zarivši očnjake u vlastito zapešće, ustao je i zaobišao je, položivši jednu ruku na njezinu glavu i primaknuvši otvorenu ranu njezinim ustima. Možda bi ga i uspjela odbiti da je očekivao da će ga sama ugristi, No, uz bakreni miris krvi koji joj je ispunjavao nosnice, njezini su instinkti proradili, a bila je premlada da bi se protiv njih borila. Uhvativši ga za stražnji dio zapešća objema rukama, pohlepno je pila, oči su joj se okrenule u dupljama prije nego ih je sklopila. Želio je da popije više nego jest, no nekako je uspjela smoći snage da se otrgne. Divio se njezinoj snazi volje. Većinu mladih vampira koji su bih toliko gladni morali su otrgnuti od rane zbog sigurnosti donatora. »Bolje?« upitao je. Kimnuvši, oblizala je usne. Neprirodna bistrina njezinih očiju već se ublažila, a zdravo rumenilo pojavilo joj se na obrazima. »Hvala ti.« * »Drago mi je da si prihvatila.« Naslonio se na stol i prekrižio ruke. »Bio bih još zahvalniji kad bi mi povjerila ono čega se sjećaš vezano uz napad na tvoju majku.« Slušao je dok je opisivala vampirski trojac koji je zvučao začuđujuće nalik Vashti, Salemu i Razeu. »To nisu bili oni«, rekao je tiho kad je završila, nimalo ne sumnjajući u njihovu nevinost. »Sad znam. Kad sam ugrizla Vash...« »Ah, da. To neću zaboraviti.« Nasmijao se u sebi, prisjetivši se koliko je Vashti bila bijesna što ju je pobijedila mlada vampirica. Njegova zamjenica nije se branila, naravno, iz poštovanja prema njegovim očinskim osjećajima. Zbog čega ga je samo još više zabrinjavalo što je dovela Lindsay da izliječi alfu. Činilo se kao da je Vashti bila toliko orijentirana na likanovo zdravlje da joj ništa drugo nije bilo važno. »Adrian mi je pretražio um i slaže se s mojim opisom, premda tvrdi da je sjećanje manjkavo. Previše mutno. Više kao emotivna impresija nego fotografsko sjećanje.« Ponovno se smjestio u stolicu. »Sam bih to provjerio da nisi već izgubila dovoljno krvi. Mogao sam pogledati dok sam uzimao tvoju krv prilikom Promjene, ali nisam te htio promatrati kao osobu. Svjestan sam koliko grubo to zvuči.« »Cijenim istinu.« Podignula je jedan kraj usana. »Grubu ili nježnu.« »No, nije ni važno jesam li vidio to sjećanje ili ne. Vjerujem ti. Istražit ću to i vidjeti što će isplivati.« »Ja... Hvala ti, ponovno. Iz očitih razloga, voljela bih znati o kome se radi.« Duboko je udahnula, a potom žurno izdahnula. Brzo je odvratila pogled kad se susreo s njegovim, no on je već primijetio da su joj oči zamaglile sjena i tjeskoba. »Što te još muči, Lindsay?« blago je upitao. »Hoćeš li mi reći?« Dugo je oklijevala prije nego je rekla: »Nedavno sam izgubila oca. Dan prije nego sam tebe srela. Teško je, znaš... Osjećati to za nekog drugog. Iako znam da su to Shadoeini osjećaji, to ne mijenja njihov učinak na mene.« 79

Syre je mračno kimnuo. »Da, nekako se čini nelojalnim, zar ne? I ja se borim s istim stvarima. Ni ja ne želim zamjenu za svoju kćer, želim nju. No, ne mogu zanijekati osjećaj privrženosti koji gajim prema tebi. Ako sam išta naučio svih tih godina na zemlji, to je da određeni događaji mijenjaju naše živote s razlogom, a na određene puteve nailazimo zato što nam je tako suđeno. Ne moramo biti neprijatelji, Lindsay. Čak ni saveznici. Možda ti i ja možemo samo biti... ti i ja. Možda možemo prihvatiti da među nama postoji veza i ne boriti se protiv toga ili je pokušavati analizirati. Možda je čak možemo naučiti njegovati, ako odlučimo da to želimo.« Na vratima se čulo kucanje sekundu prije nego su se otvorila, a Vash ušla unutra. »Syre, ja... Oh. Oprosti.« Lindsay je potišteno iskrivila usta. »U redu je, Vashti«, rekao je. »Što ti treba?« »Moram porazgovarati s tobom. Elijah te želi vidjeti, Lindsay.« »O.K.« Ustajući, pomaknula se kako bi zaobišla Syrea i zastala pokraj njega. Podignuo je pogled prema njoj i začudio se kad se sagnula kako bi mu utisnula kratak poljubac u čelo. Otišla je bez riječi. Syre je bio sretan što je Vashti imala dovoljno toga za reći. Tek se mnogo trenutaka poslije njegovo grlo dovoljno opustilo da bi opet mogao progovoriti.

11. POGLAVLJE

Poziv je uspostavljen na krovu obasjanom mjesečinom. »Netko je zajebao«, rekao je bez uvoda. »Adrian je stigao gotovo dva sata ranije nego mi je rečeno da ga mogu očekivati.« Nastala je kratka pauza. »Je li otkrio da si i dalje živ?« »Ne. Pobrinuo sam se za unutrašnjost kuće. U njoj se ne može pronaći ništa moje.« »Onda se nemamo oko čega brinuti.« »Vraga nemamo!« Od uzrujanosti su mu se krila raširila i rastegnula, bacajući veliku sjenu preko tratine. »Ako mu je ostalo imalo pameti, shvatit će da netko tamo živi.« »Nisam spreman to nazvati problemom.« »Zato što ti želiš da kap prelije čašu. Za to si i radio svih ovih stoljeća.« Čuo je poznato škripanje Syreove uredske stolice pa je stisnuo šake. Kad mačke nema, miševi kolo vode... »Još nije vrijeme, i Syre i Adrian fokusirali su se na virus više nego što sam očekivao. Pretpostavljao sam da će se koncentrirati jedan na drugog, i na likane. Trenutno je sve što im odvraća pažnju dobra stvar.« »Lako tebi reći, ti ne čekaš ovdje na suhome. Rekao sam ti da je odlazak u Heleninu kuću loša ideja.« »Svaka druga opcija ostavila bi trag, u novcu, na papiru ili u krvi.« Čvrstoća glasa s druge strane slušalice dodatno ga je razjarila. Bio je Sentinel. Vampiru s druge strane linije bilo bi bolje da to upamti. »Nisi mi se činio zabrinutim oko toga kad si govorio da ćeš čitave četvrti zaraziti patogenom.« »Zvao si me iz nekog posebnog razloga? Ili si samo želio kenjati?« Stišćući zube, upitao je: »Imaš li prijedlog gdje bi se sad mogao zbuksati?« »Čopor u Anaheimu je istrijebljen. Nitko ne očekuje da će se Torque za to ići pobrinuti dok su i Syre i Vashti na terenu. Imat ćeš cijelu kuću za sebe. Bit ćeš blizu Adrianu, ali ti znaš kako ostati neprimijećen. Trenutno je tvoja jedina briga ta da živiš smrtničkim životom za kojim si toliko žudio. Poševi nešto ili ubij nekog, čisto iz zabave. Javit ću ti se kad dođe vrijeme da se uzdigneš iz pepela.« Linija je prekinuta. Šakom je zdrobio jednokratni mobitel u prah, pogleda prikovanog za svjetla koja su dopirala iz Helenina doma s druge strane ulice. Možda je došlo vrijeme da okupi vlastitu vojsku. Kad se vinuo u zrak i odletio, pomisao mu je prohujala kroz glavu... I pronašla plodno tlo na kojem će pustiti korijen. Nebo je bilo poput zvjezdanog prekrivača od ebanovine dok je Elijah vozio Lindsay natrag k Adrianu, Ma koliko usrano da se osjećao samo nekoliko sati prije, sad se osjećao kao da je dobio na lutriji. U tom je trenutku život bio dobar. Prohladni pustinjski noćni zrak šibao je kroz spuštene prozore, a pokraj njega je sjedila jedna od njegovih najdražih prijateljica, žena kojoj je dugovao 81

svoj život... Još jednom. Njezina krv pomiješana s krvlju Sentinela bila je čudesno moćna, njezina sposobnost iscjeljivanja zapanjujuća. »Hej, jesi okej?« upitao je kad je primijetio kako zamišljeno zuri van u pustinju. »Nisi ljuta zbog poveza, je 1’ da? Pristao sam na to samo zato što je tako sigurnije za tebe. Vjerujem ti, znaš. Oduvijek sam ti vjerovao.« Natjerao ju je da stavi prokleti povez samo dok nisu odmaknuli od skladišta. A onda joj ga je sam skinuo i bacio kroz prozor. »Željela sam ga staviti. I ja sam jednako razmišljala — što manju prijetnju predstavljam, to bolje.« Uzdahnula je. »Razmišljala sam o svom tati.« Sjetivši se njezina bolnog ridanja kad jc primila vijest o očevoj smrti, u grudima ga je stisnulo od suosjećanja... I krivnje. Sam je odabrao ekipu likana koji su imali zadatak pratiti Eddieja Gibsona i brinuti se za njegovu sigurnost. »Želiš razgovarati o tome?« Okrenula se na svom sjedalu kako bi ga pogledala. »Želim razgovarati s likanima koji su ga trebali čuvati. Htjela sam te to pitati tamo, ali želim ih ispitati dalje od vampira.« »I ja imam pitanja, ali oni se otada nisu javih.« Lindsay se ukočila. »Nestali su?« »Ne bih se tako izrazio. Moja pretpostavka? Idu prema Zapadnoj obali pješice, nastoje proći nezamijećeno. Što želiš znati?« »Da su sto posto sigurni, bez trunčice sumnje, da je njegova smrt bila nesreća.« »I vjerovat ćeš im?« »Ako im ti budeš vjerovao, i ja ću.« Kimajući glavom, upitao je: »Zašto sumnjaš u to?« »Automobili su bili njegov život, El. Bio je majstor za volanom. Iskreno, prije bih povjerovala u nasumičnu pucnjavu na cesti nego u automobilsku nesreću s jednim sudionikom. Bila sam s njim kad su životinje zalutale na cestu. Zaobišao je jelena, za Boga miloga, na dvosmjernoj cesti dok su mu automobili dolazili u susret, a da nije ni ogrebao auto. Prokleto mi je teško povjerovati da je izletio s ceste zbog nepoznate zapreke na izoliranom seoskom putu.« Osjetivši bol i tugu u Lindsavnu glasu, čvrsto je odlučio da će učiniti što god je potrebno kako bi joj pomogao da ostavi prošlost iza sebe. Izgubila je oba roditelja prije vremena i znao je da je njihove smrti progone. »Pronaći ću Trenta i Lucasa i dovesti ih k tebi.« »Hvala ti.« Naslonila je glavu na naslon. »Ti i Vashti... Ispravi me ako griješim, ali tu ima nečeg, zar ne?« Pobjegao mu je sarkastičan osmijeh. »Ne traži da ti pojasnim.« »Zbilja se namučila kako bi te spasila. Pretpostavljam da ne zna kako namjeravaš osvetiti Micaha?« »Zna.« Gledao je ravno ispred sebe, pogled mu je sezao dalje od svjetla farova, prema tami ispred njih. »I svejedno te spasila?« »Treba joj moja pomoć.« »Oh, El.« Lindsay je odmahivala glavom. »Zao mi je.« Pogledao je u nju. »Zašto?« »Zbog položaja u kojem se nalaziš. Vidjela sam kako je gledaš. Za tipa koji bježi od nevolje kao od kuge, duboko si zaglibio. To nije tvoj stil.« »Nisam znao da imam stil.« »Ne budi neozbiljan oko nečeg što te muči. Imaš moju potpunu pažnju odavde do Vegasa, iskoristi je. Ako sve budeš držao u sebi, poludjet ćeš.«

Elijah je znao da je u pravu. Ni s kim drugim nije mogao razgovarati o Vash. Nijedan likan ili vampir ne bi želio slušati izljeve njegovih emocija prema Syreovoj zamjenici. Sranje, ni on sam nije to želio slušati — radije bi sve skupa ignorirao — no smjer koji se činio tako jasan ispočetka sad je bio mračan i maglovit. Dobro bi mu došao nečiji savjet da pronađe vlastiti put. »Ako postoji moj tip žene,« konačno je rekao, »to je ona. Fizički. Zapalio sam se za nju prvi put kad sam je vidio. Bacala si noževe na nju, a ja sam imao nešto sasvim drugačije na umu.« Lindsay je prigušila osmijeh. »Isuse, El.« »Da, pa... Kad je došla tražiti pomoć oko istraživanja te vampirske zaraze — zovu je virus aveti — znao sam tko je i što je učinila Micahu. A ona je zaključila da sam tobože ja kriv za smrt njezine prijateljice Nikki. To smo odmah raščistili, no njezin osjećaj krivnje zbog Micaha nikad nije bio upitan. Oboje smo postavili svoje uvjete — ja ću njoj pomoći s avetima, a ona će držati Sentinele dalje od nas. Ja ću njoj pomoći pronaći likane koji su odgovorni za smrt njezina mate, a ona će sve srediti tako da nemam još i Syrea na grbači.« Uhvativši se za vrh nosa, Lindsay je uzdahnula. »Koji jebeni kaos.« »Nije bilo teoretske šanse da se koncentriram uz svu tu seksualnu napetost među nama, pa sam i to ubacio unutra. Ali kad je kucnuo čas... Bilo je opako. I mnogo osobnije nego smo mislili.« »Jeste se združili?« »Već sam ti rekao, kod likana tako ne ide. Da, u igri je određeni urođeni instinkt i fizička kemija, ali oni ne diktiraju razvoj situacije. Odabrat ću si družicu kad za to dođe vrijeme, poput smrtnika.« »Smrtnici ne biraju u koga će se zaljubiti. Nikad ne bih odabrala da se zaljubim u Adriana, znajući koliko je za njega opasno da bude sa mnom.« »Ne govorimo o ljubavi, Linds. Ovo je fizički.« Nakrivo ga je pogledala. »Nisi vidio Vash danas u akciji, El. Napala je Adriana. Adriana. Ne vjerujem da je to učinila zbog nekog dogovora s tobom ili zato što se napalila. Bila je previše očajna, previše zabrinuta. A da se toliko brinula oko toga da sazna tko je ubio njezina partnera, mogla je pitati Adriana dok mi je držala nož pod vratom.« Jače je stisnuo volan. Vash se ponašala suicidalno nastojeći spasiti njegovu guzicu. Previše se uvalila. Oboje su se uvalili. Podignuvši lijevo koljeno na sjedalo, Lindsay se namjestila tako da je sad gledala prema njemu. »Strašno si tih nakon onog što sam upravo rekla.« »Kako si i sama rekla, ima tu nešto. Ali je... komplicirano.« »Jeste li prijatelji?« »Ne bih nas tako nazvao.« Pa ipak su sve stavljali na kocku jedno za drugo. Pružali podršku jedno drugom.... »Možda. Valjda.« »Možeš li otpustiti mržnju koju osjećaš zbog Micaha? Ako joj je stalo do tebe, samo saznanje da patiš zbog onog što je učinila dovoljna je kazna.« »Morat ću ili otpustiti mržnju ili se prestati seksati s njom. Ali i dalje to ne vodi nikamo.« »Znači, razmišljao si o mogućoj vezi s njom?« »Tek sad. Kad me ti tjeraš da razmišljam o tome. Više neću, nakon što tebe iskrcam.« Nije imao vremena za nemoguće situacije. »U idealnoj situaciji, pitat ću Adriana za informacije koje ona želi, on će ili imati. Vash i ja ćemo se potom za to pobrinuti i naša će suradnja prestati. Drugi najbolji scenarij jest da sve to brzo zgotovimo čak i bez Adrianove pomoći. Ako bismo se samo malo udaljili jedno od drugog...« »Meni i Adrianu to nije pomoglo«, podsjetila ga je. »Daljina nas je samo zbližila.« »Ne pomažeš. Ti bi me trebala malo urazumiti. Mrziš je. Natjeraj me da je i ja mrzim.« »Idući put. Danas ti je spasila život. Za to joj dugujem.« »I ti si mi spasila život. I to ne prvi put.« 83

Kad se u daljini pojavilo svjetlosno zagađenje Vegasa, rekao je: »Ne želim izgubiti kontakt s tobom, Linds. Obećaj mi da se to neće dogoditi.« »Obećajem ti da se to neće dogoditi.« Kimnuo je, usta su mu bila previše suha da bi joj odgovorio. »Neću odustati od tebe, El«, rekla je čvrsto. »A ti da se nisi usudio odustati od mene. Inače ću te uloviti i izgristi ovim svojim očnjacima.« Elijah se još smijao kad su došli do rubova grada. Vash je prekrižila ruke i proučavala Syreovo lice. Držanje mu je bilo drukčije, korak lakši. Preko očiju mu je padalo manje sjena nego ranije tog poslijepodneva. »Izgledaš bolje«, rekla je. »Osjećam se bolje.« Sa svog mjesta, tik ispred Syreovog skladišnog ureda, promatrali su sluge kako tiho obavljaju nužne pripreme za likane koji su spavali i koji su trebali krenuti u zoru. Na isti su način radili na terenu — likani su odrađivali dnevnu smjenu, a vampiri noćnu. »Jesi li sigurna da je bilo pametno pustiti Elijaha da prati Lindsay natrag?« Premještala se na nogama, nevoljko slušajući vlastite brige izrečene na glas. »Ne mogu Elijahu ništa dopustiti ili zabraniti. A ako se premišlja u vezi s ovim našim savezom, bolje da to učini sad nego poslije.« »Hmm... Vash koju ja znam ubila bi likana kojem ne može vjerovati, ne ga testirala.« »Ha! Da je to istina, svi bismo već bili mrtvi. Osim toga, nemamo tu opciju. On je jedini alfa u blizini.« »Želiš od njega da te sam odabere.« »Zar me nisi zato i poslao k njemu?« Syre se okrenuo tako da je sad stajao točno ispred nje, nagnavši je da ga pogleda. »Poslao sam te da ojačaš naš položaj. Umjesto toga, ti si danas zamalo pokrenula rat.« Pogledala ga je u oči i dopustila da vidi u njima nemir. »Sentineli nisu u poziciji da nas napadaju. Premalo ih je.« »Misliš da će krenuti u bitku, ali ne i u rat. Varaš se. Neće navaliti na nas odjednom. Grickat će nas lagano, ciljati na strateške mete i pojedince, micati najdragocjenije igrače kirurškom preciznošću. Preostali među nama stvorit će kaos i bit će ih lako pobijediti.« »Nagađaš«, odvratila je. »Adrian trenutno nije u najboljem izdanju. Napao me usred bijela dana na javnom mjestu! Nepažljiv je i emotivno osjetljiv.« »Pa ipak je riskirao svoj najdragocjeniji imetak, ponovno je svoju misiju stavio na prvo mjesto — nešto u čemu sam se oduvijek oslanjao na tebe... do danas.« »Elijah je ključan za naš plan. Sam si to rekao.« »Tvoji odgovori tjeraju me da se zapitam imamo li od alfe više štete nego koristi«, rekao je blago. Vash je izučila svoje lice da ne pokazuje emocije, premda ju je ubrzano kucanje srca odavalo. »Nisi zabrinut zbog alfe, već zbog mene. Ako misliš da sam ja kompromitirana, trebao bi postaviti nekog drugog da radi s njim, kako sam i predložila na početku.« Prekrižio je ruke. »Krivo si me shvatila, možda namjerno. Ne želim te odvojiti od nečega što te čini sretnom, a iskreno, alfina očaranost tobom ide mi u korist. Njegova glad za tobom je slabost. Ako ga njome možemo kontrolirati, imat ćemo još veću prednost. Ali ne mogu dopustiti ničemu i nikome da ugrozi vampirsku vrstu, uključujući tebe. Uživaj u svom likanu, Vashti, ali ne zaboravi koji su ti prioriteti. Kako si i sama rekla, vrijeme za premišljanje je sad.« Jastučićima dlanova pritisnuvši oči, opsovala je sebi u bradu. Sve je bilo u kaosu. Ona je bila u kaosu. U nekom su se trenutku prioriteti promijenili i prošlost je ustupila mjesto sadašnjosti. Sad joj je sama pomisao da manipulira Elijahom kao marionetom stvarala mučninu. Spustila je ruke i pogledala u njega. »Spoji ga s Razeom. Tako će biti najbolje za sve.« 84

»Hvala ti«, rekao je blago, utisnuvši poljubac u njezino čelo, »Možda će ti malo daljine raščistiti um pa ćeš nam se opet moći pridružiti. Hoćeš li mu ti reći ili da ja to učinim?« Činjenica da joj je Syre to ponudio svjedočila je o skliskosti terena po kojem je hodala. Osobno je uskakao, umjesto da nekom dodijeli zadatak, samo onda kad je problem shvaćao ozbiljno. »Ne, ja ću to učiniti.« »Neće to dobro podnijeti.« To nije bilo pitanje. Sjetivši se kako je Elijah reagirao posljednji put kad je htjela malo prostora, žalosno se osmjehnula. »Nisam sigurna, ali vjerojatno neće.« »Zovi me ako me trebaš.« Gurnuo je ruku u džep odakle je čula šuškanje ključeva. »Idem do Shreda s ostalima. Dobrodošla si ako želiš s nama.« »Ne, hvala. Pobrinut ću se za posljednje pripreme ovdje. Želim da cijela ova ekipa sutra bude vani, tako da možemo primiti drugi krug i ispitati th. Nadam se da ćemo pokupiti i neke zalutale likane dok smo vani na terenu, trebat će nam više od jedne stražarnice.« »Bacit ćemo se na to ujutro. Vidimo se onda.« Sjetivši se nečega što nije ni smjela zaboraviti, Vash je viknula za njim. »Zapovjednice. Adrian mi je uzeo krv.« Polako se okrenuo prema njoj. »Zašto?« »Ne znam.« »Moramo saznati. Možda nešto vezano uz virus aveti?« »Što drugo?« »Saznaj.« Otišao je, a korak mu je odzvanjao potisnutim bijesom. Vash se bacila na posao slaganja timova koje će ujutro poslati na teren. Nadala se da će joj Elijah oko toga pomoći, no on se još nije vratio, a već su kasnili čitav jedan dan. Sjedeći za računalom, počela je slagati skupine na temelju fizičkih karakteristika, nastojeći napraviti dobro zaokružene ekipe niskih i visokih, velikih i malih, krupnih i sitnih. Istog trena kad se El vratio, ona je to osjetila. Zrak u prostoriji postao je nabijen njegovom energijom... Kao i uskomešanim neprijateljstvom vampira koji su nanjušili da se približava. Vratio se. Drhtaj uzbuđenja prošao je kroz nju, skupa s bujicom olakšanja od koje joj se zamalo zavrtjelo u glavi. Promatrala ga je kako se približava očima koje su proždirale svaki njegov nevjerojatno seksepilni centimetar, promatrale njegov sigurni korak i uglađenu gipkost pokreta. Nije bila jedina koja se divila samouvjerenosti kojom je zračio. Njegov put preko otvorenog prostora između njih svi su pratili, no on je pogled prikovao za nju. Vatren i nepokolebljivo odlučan pogled. Ispunjen divljenjem, ali nimalo popustljiv. Bože, bio je prekrasan. Predivan, zaista, iako mu to nikad nije rekla u lice. Bio je previše muževan da bi ga se nazvalo lijepim. A njegovo tijelo... Tako čvrsto i snažno. Definirano pločicama snažnih mišića. Prisjetila se kakav je bio osjećaj svu tu snagu imati na sebi. Nad sobom. U sebi... Ostale vampirice u prostoriji promatrale su ga jednakom lakomošću, izgarale od požude koliko i od nepovjerenja i blagog zamjeranja. Još nije sasvim izgubila razum zbog seksualne privlačnosti koju je osjećala prema likanu, ali količina ženske pažnje koju je Elijah privlačio počela joj je smetati. Nije bio dostupan za takvo zanimanje i htjela je da svi to znaju. Da to poštuju. Zaustavio se pokraj stola za kojim su vampiri slagali putne pakete s gotovinom, karticama, dokumentima i mobitelima. Zahvalio im je na marljivom poslu, ponudio pomoć i iskreno se osmjehnuo kad su je odbili uz manje neljubaznosti nego što su pokazali kad je tek ušao. Osmijeh je ostao na svom mjestu kad se uputio prema njoj, no prešao je u nešto zločestije i seksepilnije što je prostrujalo kroz nju.

»Hej«, rekao je kad se zaustavio pokraj nje. Pogledao je u ekran računala i odmahnuo glavom. »Ne možeš staviti Lukea i Thomasa u istu skupinu. Potući će se. A Nicodemus se pali na Bethany, kao i Horatio. Najbolje bi bilo da je ne stavljaš u skupinu s njima.« »Zajebi sve.« Odgurnula se od stola. Naravno da je on znao takve osobne detalje. Dao si je vremena da ih sve upozna. »Radim na ovome preko sat vremena.« »Razmjestila si vampire? Onda ne brini oko ostalog. Ja ću rasporediti likane.« si.«

»Do jutra?« Pomno ga motreći, primijetila je iscrpljenost oko njegovih očiju i usana. »Premoren »Dobro bi mi došao san«, složio se. »Ali brzo ću to odraditi.«

Ustala je i zakoračila unatrag. Ono što je zbilja htjela bilo je zakoračiti bliže njemu. Mirisao je zamamno. Znala je da je takvog i okusa. Posvuda. Iznutra i izvana. »Možemo li nakratko porazgovarati?« Povela ga je prema jednom od ureda. Unutra je bilo mračno, kao i u većem dijelu skladišta, kako bi likani mogli spavati na miru. Ni njoj ni Elijahu nije trebalo svjetlo da bi vidjeli, što joj je trenutno išlo u prilog. Dok su svjetla ugašena, manja je vjerojatnost da će s njezina lica pročitati nešto što nije htjela da zna. Vrata jedva da su se zatvorila za njima kad se zatekla u njegovu naručju, a njegove hladne usne bile su čvrsto položene na njezine. Uhvatio ju je za struk i za vrat i držao je nepomičnom. Zarobio ju je. Uzdisala je od nenadanog užitka, a njegov se poljubac ubrzo zagrijao. Njegov je jezik kliznuo duboko i polako u njezina usta, ulazeći u njih u ujednačenom, usporenom ritmu od kojeg je poželjela još više. Kvragu, mnogo više. Jednu je ruku provukla kroz njegovu kosu, a drugu mu uvukla ispod majice. Nagnuo se unatrag i zastenjao od njezina dodira, reagirajući na nju koliko i ona na njega. »Hvala ti«, promuklo je šapnuo na njezine razmaknute usne. Vash je progutala, pokušavajući se držati onog dijela razuma koji će joj omogućiti da ga izvijesti o promijenjenim radnim odnosima. Njegov sjajan okus omeo ju je i pomutio joj razum. Gurkao je svoj nos uz njezin. »Donosim vijesti zbog kojih će ti možda biti još draže što si me ostavila na životu.« Bilo joj je itekako drago zbog toga. Već je strahovala da će sutradan sjesti na različite avione, koji će njega odvesti na suprotnu stranu zemlje od one na kojoj će ona biti. Sad joj je bilo drago da nije ubacila nijedno od njihovih imena u pripremljene skupine. On bi to odmah primijetio i sad bi se svađali, a ne ljubili. Elijah se vraški dobro ljubio. Nikud se nije žurio, kao što je bio slučaj i sa svim ostalim što je činio, uživao je u tom činu kao da nije mario hoće li nakon njega uslijediti išta intimnije. Ali ona jest. Šezdeset godina bez seksualne želje i sad je praktički mogla razmišljati samo o tome da ostane gola s Elijahom. »Želim te.« Rij eči su izišle iz Vashinih usta prije nego je uopće shvatila da je to pomislila. Prestravljena, glava joj je klonula prema naprijed, pa se čelom oslonila o njegovo rame. Jednostavno je morala preživjeti idućih šest sati prije rastanka, od kojih će malo provesti spavajući. »Zaboravi da sam to rekla.« »Zašto?« Njegova ruka na njezinu struku spustila se prema njezinoj zaobljenoj stražnjici i povlačila je prema nabreklom brežuljku njegove erekcije. Cijelo njezino tijelo upalilo se poput ograde pod naponom. Bio je čvrst i spreman za nju, a ona je žudjela za njim — posljednji put prije nego ga pošalje njegovim putem s Razeom, a ona se trezvena vrati natrag u igru. »Moraš se opustiti i malo odmoriti. Sutra krećemo u akciju.« »Onda ti sve odradi. Ja ću samo uskočiti i svršiti.« Očnjacima ga je ugrizla za prsni mišić.

»Au! Kvragu.« Odgurnuo ju je. »Polako. Oporavljam se.« »I zato ti treba san, a ne seks.« Ali Bože, koji je to okus bio. Oblizala je usne, pazeći da joj ništa ne promakne. Oči su mu svjetlucale u tami, »Zagrijala si me. Sad san neće na oči bez seksa.« »Ne cmolji. Slušaj, moram ti nešto reći.« Dlanom joj je prekrio usta. »Ja sam se prvi javio.« Vash je zarežala. Najprije se osmjehnuo, a potom ju je pustio. »Onda, hajde«, prasnula je. »Ne mogu.« U njegovu tonu nije bilo ni trunke kajanja. Rastvorio je mjedenu kopču na njezinoj majici i u ruku uzeo veliku, osjetljivu sisu. »Sva krv mi je otišla u drugi mozak. Najprije se moram za to pobrinuti.« Nepatvorena smjelost njegove izjave na trenutak ju je ostavila bez teksta. »Što te spopalo?« Što god to bilo, sviđao joj se učinak koji je imalo na njega. Po prirodi je bio ozbiljan tip, ova opuštenija verzija strašno ju je napaljivala. »Upravo će me poševiti najprivlačnija žena na planetu. To zna oraspoložiti tipa. Osim toga, imam poklon za tebe. Možda nije od životne važnosti kao onaj koji si ti meni danas dala, ali nadam se da će se takvim pokazati.« Osjetila je kako se kroz nju provlači neka toplina, skupa s naletima gotovo bolnog uzbuđenja dok je povlačio njezinu bradavicu palcem i kažiprstom. »O čemu se radi?« »Imam trag vezano uz Charronove ubojice.« Dah joj je zastao u već stisnutom grlu. »Što...? Kako...?« »Adrian.« Elijah ju je primaknuo bliže k sebi. »Pitao sam ga što zna. Načuo je glasine o tvom partneru i poslao Jasona da istraži. Ispitali su likane koji su priznali da su bili upleteni. Ne sjeća se njihovih imena ni što su govorili, samo da mu nisu prepričali taj događaj onako kako si ga ti meni prepričala, inače bi ih sam pogubio.« »Baš.« »Vashti, nikad mu nije bilo rečeno da je Charron ubijen na način koji si ti opisala. Znao je samo da je tvoj partner mrtav i da su likani upleteni. Da je čuo drugačiju priču, pomnije bi razmotrio situaciju. U to vjerujem.« »Bilo bi mu svejedno.« »Mislim da se varaš.« »Kako god. Poznajem ga mnogo duže nego ti.« Otpuhnula je kosu s lica i odgurnula se od njega. Ponovno zakopčavši majicu, počela je koračati. »Trebaju mi imena, El. Briga me što su likani rekli. Ja znam što sam vidjela i znam Chara. Nikad ne bi učinio nešto čime bi zaslužio takvu smrt. Bio je drag i dobrog srca.« »Ispitivanja su snimljena na vrpcu, a potom prebačena na disk i pohranjena u virtualnu memoriju.« »Je li ti dao kopije?« »Ne. I nema šifru da im pristupi.« »Sranje. Laže.« Prekrižio je ruke i pogledao je ravno u oči. »Ne, Vashti. Ne laže. Svaka stražarnica ima drugačije šifre za pristup. Bila je to mjera predostrožnosti koja je sprječavala upad u cjelokupni sustav stražarnica. Znam da je u pravu zato što je Stephan upao u sustav jezera Navajo. Nije bilo pristupa informacijama iz drugih stražarnica.« »Onda tko ima šifru?«

»Jason i Armand. Nažalost, Jason je bio na jezeru Navajo, a Armand u stražarnici u Huntingtonu — gdje su i obavljena ispitivanja — kad je izbila pobuna. Oba Sentinela trenutno se smatraju nestalima u akciji.« Došetala je do njega i uhvatila ga za remen. »Ti možeš nabaviti te podatke.« »Ako je ista ostalo od tog mjesta, da. No, bez obzira na to, imena tih likana nalaze se u virtualnoj memoriji. Tako da, i u slučaju da je Huntington uništen, to neće biti kraj svijeta.« Duboko udahnuvši, Vash se trudila držati emocije pod kontrolom. Sve i da je natjeraju, ne bi ih mogla definirati. Ushit, možda. Strah, sigurno. Poprilična zbunjenost, također. Kamo dalje kad dođete do kraja svijeta? Uz sav taj kaos u njezinoj glavi, bila je itekako svjesna na kojeg muškarca se oslanja. Radila je na nečemu vezanom uz Chara, u kompromitirajućem položaju s drugim muškarcem, i nije osjećala krivicu. Tragala je za osjećajem da nešto radi pogrešno... da nije odana... ali nije ga pronašla. »Ne mogu ti reći koliko mi to znači, Elijah«, tiho je rekla. Njegove tople ruke uzele su je za zapešća. »Onda mi pokaži.«

12. POGLAVLJE

Zabavljena njegovim muškim jednostranim načinom razmišljanja, Vash je proučila namještaj u malenoj prostoriji. »Ovdje ti je izbor ograničen, seksualna nemani: stol ili pod. Ja nemam penis pa te ne mogu pribiti o zid. A svaka stolica u ovoj sobi ima naslon za ruke, tako da te ne mogu ni opkoračiti.« »Gdje ti je mašta?« Puštajući je, Elijah je povukao majicu preko glave. Toliko se fokusirala na traženje tragova ranjavanja da nije primijetila da je skinuo čizme. Rukama je klizila preko njegova torza, tražila rane koje su joj možda promaknule dok ga je gledala tako u mraku, kad su njegove traperice pale na pod. Raskoš njegove golotinje zapanjila ju je pa je zasiktala, prikovana njegovom očiglednom muževnošću. »Ponovi to«, naredio joj je. Odlijepila je jezik s nepca. »Ha?« »Ono što si htjela da zaboravim da si rekla.« Podignula je pogled prema njegovom i primijetila da su mu oči grozničavo bistre. Željela je te oči na sebi, kako prelaze preko nje sa svom svojom vrelinom i gladi. Nikad je nitko na taj način nije gledao, s neukroćenom i divljom željom. Skinula je majicu sa sebe i bacila je sa strane. Balansirajući na jednoj nozi, otkopčala je jednu čizmu, a zatim isto ponovila s drugom. Dok je ona spuštala hlače niz noge, on je sjeo na stolicu, smjestio se i pohlepno je promatrao. »Reci to, Vashti,« Blago tutnjanje njegovih riječi zvučalo je kao da prede. Prelazilo je preko nje i obavijalo je poput toplih repova dima. Uspravivši se, odgurnula je hlače sa strane. »Želim,« namjerno je zastala, »tvoje dopuštenje da ja sve odradim. Danas si se strašno napatio.« »Obećajem ti da se neću previše naprezati i onda smo kvit.« »Nedovoljno.« »Ne vjeruješ mi?« »Možda bih te opet mogla svezati. Ah onda ćemo se ševiti do smrti ako to učinim.« »Ne možeš me savladati, Vashti«, grubo je rekao. »To nije ono što ti treba. Nije ono što želiš. Nemoj ni pokušavati to ponoviti.« Prišla mu je. Uhvativši se za naslon njegove stolice, primaknula je svoje usne njegovima i udisala njegov miris, puštajući da miris njegove kože struji kroz nju. Da je umiruje. Poznavao ju je, vidio je kroz nju. Nije znala kako, ali jest... Kako god. Nije bilo bitno. Bio je to posljednji put da će to učiniti, njihov se odnos približavao svom kraju. Uskoro će opet biti Vashti koju je ona poznavala, koju su svi drugi trebah. Jednom kad bude imala Charronove ubojice pod svojim petama, ispunit će svoj dio dogovora. Oboje će imati ono što su zaista htjeli, što nije podrazumijevalo — suprotno onome što se u tom trenutku događalo — jedno drugo. »Večeras ćemo lagano i polako.« 89

Jagodice prstiju njegove desne ruke lagano su prešle preko vanjske strane njezina bedra. Dodir se jedva osjetio, pa ipak je odjeknuo kroz nju u naletima topline i želje. Nije učinio ništa više, nije preuzeo stvar u svoje ruke, i to joj je dalo priliku da raščisti situaciju među njima. I meni to treba, pomislila je. Trebalo joj je da ga napusti uz sjećanje drugačije od onog iz Shreda. »Pokaži mi kako da se snađem s ovom prokletom stolicom«, promrmljala je, iako se navlažila od same pomisli da se vrpolji i migolji iznad njegova čvrstog tijela. »Najprije se odmakni. Da te pogledam.« Polako se uspravila. Zakoračivši unatrag, provukla je ruke kroz kosu i skupila je na vrhu glave. Iskrivivši leđa unatrag, Vash je pozirala poput pin-up djevojke iz 1950-ih. Teško je disao, dlanovima stišćući naslone za ruke. »Moj Bože, Vashti...« Nijansa divljenja i užitka u njegovu glasu probola ju je, probila njezine obrambene zidove i domogla se osjeTLjivog mjesta unutra. Njome se prolomi drhtaj. »Takovi prokleto prekrasna«, režao je. »Raskošna i zaobljena. Jebeno savršena. I tako si snažna. Snažna i opaka.« U načinu na koji joj se obraćao osjećala se posesivnost. A ona je uživala u tome, što ju je zbunjivalo. Bila je žena koja se znala pobrinuti za sebe. Oduvijek je znala. Char je znao da je takva i nije se ponašao teritorijalno. Imala je posao pred sobom, i viši čin, a on se držao sa strane i puštao je da ga obavi, slušao je njezine zapovijedi kad bi mu ih davala. To je bilo ono što je trebala od svog partnera, ono što je htjela... Podršku. Prihvaćanje. Pa ipak, Elijahova sklonost dominaciji luđački ju je napaljivala. Polako se okrećući, sakrila je svoju uzdrmanost okrećući mu leđa. »Priđi bliže. Natrag do mene«, naredio joj je, podsjećajući je na to da on nikad neće stajati po strani. Uvijek će tražiti od nje da se preda, čak i dok je hvali i dok se divi njezinoj snazi i čvrstoći. Raširenim joj je dlanom milovao leđa, mazeći je. »Sagni se.« Znajući koliko će biti izložena u položaju u kojem ju je htio, polako se nagnula naprijed, još više raširivši noge kako bi bolje poduprla vlastitu težinu. Dlanovima je obujmio stražnje dijelove njezinih bedara kod nabora točno ispod crte njezine stražnjice. Palčevima je nježno trljao usnice njezina spolovila, razmicao ih, otvarao je kako bi je pogledao. »Mmm... Već si vlažna i mekana.« Jedva je progutala, a onda se ugrizla za usnicu kako ne bi zastenjala. Dah mu je bio vruć i vlažan dok je prelazio preko njezina najosjetljivijeg područja. Ruke je spustila na koljena, bolje se namjestivši kako ne bi pala na lice. »Učinit ću te još vlažnijom«, mračno joj je obećao, trenutak prije nego je lijeno polizao njezin natečeni otvor. Uzdahnula je, a zvuk je bio pretjerano glasan u tišini sobe. Činjenica da je voljna i spremna za njega bila je uzbudljiva. Van kontrole. Ponovno je prešao preko nje jezikom čija je površina bila grublja nego prije, poput mokrog baršuna, a zahvat još veći. Zastenjala je od užitka, pitajući se je ii promijenio taj mali dio sebe radi njezina zadovoljstva ili svog. Bilo kako bilo, jednako ju je uzbuđivalo. Posljednji put kad su bili skupa, namjestio ju je onako kako je htio i uzeo je. Uzeo je ono što je trebao i onako kako mu je trebalo, očekujući da i ona pronađe užitak pružajući mu to. Što se i dogodilo. Nikad prije nije svršila tako jako, ni toliko puta, nikad nije iskusila tako snažnu i divlju ekstazu. Bez ograničenja. Bez granica. Njegovo je stenjanje vibriralo kroz nju. »Tvoj okus me izluđuje. Mogao bih te lizati satima. Danima. Polizati svaku tvoju slatku, kremastu kap.« Idući potez njegova jezika prešao je na njezin skliski otvor, okruživao ga u ležernim krugovima od kojih se počela napinjati prema njemu. Držao ju je na mjestu laganim stiskom, gurkajući njezin klitoris vrhom jezika, pjevušeći svoju slatku kaznu. 90

»Elijah«, požalila se. »Elijah... što?« Stisnula je zube. »Elijah, molim te.« »Molim te... što?« Nije mogla zaustaviti frustrirane riječi koje su joj utekle. »Molim te, ne budi seronja.« »Ali ne smijem se žuriti«, rekao je glatko, »ili bih se mogao previše napregnuti i prekršiti svoje obećanje.« »Koristeći se jezikom ?« Kad se pokušala uspraviti, zadržao ju je na mjestu položivši joj ruku na donji dio leđa. »Zar je tako teško prepustiti mi vodstvo?« »Da.« Ne. To ju je najviše mučilo. Jasno, bio je alfa, ali nije bio njezin alfa. A što se tiče njezine vrste, ona je praktički bila alfa. Što bi pomislili ako bi je sad vidjeli? »Iako ti ovo pričinja toliko zadovoljstva?« podbadao ju je. Vash ga je pogledala preko ramena. Gledao je ravno u nju, a ne u sklisko, vlažno meso koje je drhtalo želeči još njegove pažnje. Pohotnije zanimanje bi je, začudo, smirilo. Ali njegov fokus na njezine reakcije i emocije bio je daleko intimniji. »Nisam jedna od bezbroj kučki koje njuškaju za tobom«, prasnula je. »Pokornost mi nije u prirodi.« »Dobro. Žene bez kičme čine me nervoznim.« Poljubio ju je, točno u stražnjicu. »Imaš super opremu, ali čak ni tvoje spektakularne sise ne bi bile dovoljne da zadrže moj interes duže od jedne ševe. To valjda znači da sam zagrijan zbog tvoje šarmantne navike da naređuješ i upravljaš svime oko sebe... Osim mnome, jasno. A sad, dovrši vražju rečenicu: Elijah, molim te, što? Želiš da radim što god želim s tobom? Onda to reci. Želiš mi dati par uputa, samo daj. Otvoren sam za prijedloge.« Pogled je okrenula prema podu. Dovraga, željela ga je uputiti i željela je da radi što god želi. Nije znala što od toga želi više. Pa je podijelila po pola. »Elijah«, brzo je izdahnula. »Molim te, Žiži me dok ne svršim. A onda radi kog god vraga želiš sa mnom.« »Mislio sam da nikad nećeš pitati, srce.« Da se ruka na donjem dijelu njezinih leđa nije ispružila i uhvatila je za prednji dio bedra, Vash bi se prevrnula kad ju je prvi put duboko polizao. Koristio se ustima baš kao stvorenje koje o njima ovisi koliko i o rukama. Potezi njegovog grubog baršunastog jezika bili su ritmični i precizni, tempo prodiranja u njezino željno spolovilo ljuljao ju je na nogama, pokušavajući pronaći savršen pritisak koji će je dovesti do orgazma. Mogla ga je vidjeti među svojim nogama, vidjeti koliko je debeo. Koliko krut i dug. Cijelom dužinom prožet venama, tako brutalno prekrasan. Kao i cijeli taj muškarac. Željela ga je... Željela je njega... Kriste. Željela je to tako snažno da ju je boljelo. Dah joj je zavijao u plućima, bradavice bile čvrste i stisnute. Želudac joj se uvlačio unutra od bespomoćnog migoljenja, očajnički jecaji pobjegli bi dok bi joj je masirao klitoris grubom površinom svog jezika. »Molim te«, zamolila ga je onda kad više nije mogla podnijeti ni minutu. »Da .« Snažno je i brzo usisao, a ona je svršila zajecavŠi od olakšanja, žestoko drhteći dok se lomila u valovima zadovoljstva. Dok su joj noge podrhtavale prijeteći da će je izdati, Elijah ju je povukao u svoje krilo i natjerao da se nasloni na njegova prsa. Njezina se glava ljuljala na njegovu ramenu, njegov miris ispunjavao je njezine nosnice i opijao ionako uzdrmana osjetila. Osjećaj njega na leđima, tako čvrstog, toplog i

snažnog, natjerao ju je da poželi da se nikad više ne pomakne. Rukama ju je obujmio, jednu ruku položio na sisu, a drugu na koljeno, i još više joj raširio noge. »Vodi me«, šaptao joj je na obraz. »Stavi me u sebe.« Progutavši kroz suho grlo, uzela ga je u ruku i potegnula od korijena do vrha. Jednom. Dvaput. A onda još. Bio je tako čvrst, zaljubila se u taj osjećaj i učinak koji je imala na njega. Mrmljao joj je na uho od zadovoljstva, prsa su mu podrhtavala na pod njezinim leđima. Ruka joj je postajala skliska od njegova sjemena kako je njegovo uzbuđenje raslo, a njezino tijelo reagiralo je na njegovu ruku na njezinim grudima. Uvježbanom spretnošću, mijesio je bujno meso, njegovi talentirani prsti krivudali su oko osjetljivih vrhova i povlačili ih. »Tjeraš me da svršim«, upozorio ju je, zubima prelazeći preko ruba njezina ramena. »To je i cilj, zar ne?« »Da je sve što sam htio orgazam, preskočio bih dug put preko skladišta i prihvatio ponudu koju sam dobio na parkiralištu.« Njezina se šaka stisnula, a on je ispustio zvuk koji je bio napola jecaj napola osmijeh. Vrag ga odnio, znao je koliko je mrzila kad bi ženske slinile oko njega. Namjerno ju je gurao u smjeru kojim je htio da krene i ona je svejedno slušala. Zato što je imala pravo uzeti ono čemu su se druge žene mogle samo nadati. Ustajući, stala je dovoljno visoko koliko je bilo potrebno da namjesti široki vrh njegova uda u sebe. Jedan dubok uzdah poslije i spuštala se na njega, sklapajući oči dok ju je ispunjavao, širio. Bila je uska u tom položaju, stiskala se oko njega, tjerala ga da se pomuči da je uzme. Njegovo prigušeno zadovoljno stenjanje bilo je tako erotično da je zamalo svršila samo od tog zvuka. Prikrio ga je šapat njegove vlastite predaje, što ju je podsjetilo da su bili jednako zarobljeni tom sveprisutnom željom. Jednako bespomoćni da se bore protiv snage privlačnosti među njima. Položivši ruke na njezina rebra točno ispod grudi, upravljao je brzinom i kutom njezina spuštanja, pojačavajući njezinu svijest o svakom napetom centimetru dok ju je uzimao. Dok je ona njega uzimala zauzvrat. Njezina je kosa pala preko njegova ramena, a kukovi nehotice počeli kružiti. Podignula je ruke i spustila ih iza sebe kako bi provukla prste kroz njegovu gustu, tamnu kosu. »Mmm...« stenjala je. »Tako dobar osjećaj.« »Ima još.« »Da... Još.« Vash se opustila u njegovim rukama i pustila ga da radi po svom. Spustio ju je još niže, bez poteškoća pridržavajući njezinu težinu. Nije bila sitna žena. Bila je visoka, s mnogo oblina. Nikad u svom životu nije se osjećala krhkom, ali Elijah ju je tjerao da se osjeća ženstvenije nego što je to itko ikad činio, osim Chara. Bio je to osjećaj u kojem je uživala — da bude nešto drugo osim vampira, netko drugi osim Syreove poručnice. Jednom kad je došao do njezina kraja, zagrlio ju je odostraga. Obujmio ju je rukama i prekrižio ih preko njezinih grudi. Znoj je prekrivao kožu između njih, zapečativši ih skupa. Raširila je bedra na njegovima, zubima joj je grickao rame. Pulsirao je u njoj. Bila je do kraja osvojena. Osjećala je to, iako on to nije rekao na glas. Elijah je posegnuo između njezinih nogu, pronašao izbočeni klitoris i nježno je masirao jagodicama dva prsta. Svršila je uz vapaj bez daha. Njegovo blago režanje od zadovoljstva potaknulo je njezinu glad, držalo ju je na rubu toliko da je željela još. Još njega, još tog osjećaja koji joj je omogućavao. »Volim kako me stisneš dok svršavaš«, šapnuo je. »Stisneš se oko mene... Cijediš me... Učini to opet.« Ruke su joj pale na naslone stolice pa se uspravila. Dok se naginjala tijelom prema naprijed, pritisnuo je još dublje, osjećaj je bio tako nevjerojatno čudesan da je zamalo opet svršila. Nije mogla objasniti kako ili zašto je on bio takav afrodizijak, ali to nije mogla poreći. Sve u vezi s njim pružalo je užitak njezinim osjetilima, držalo je u naponu snage, spremnu. 92

Usnama je nježno klizio niz njezina leđa, a od takve geste stisnulo joj se grlo. »Jaši me, Vashti. Ševi me dok to više ne mogu podnijeti.« I učinila je to, prvih pola sata išla je polako i lagano, kako je i obećala, uživala je u njegovu žučnom odgovoru. Izgubila se u ritmičnim valovima, u ujednačenom podizanju i spuštanju kukova... ulaženju i izlaženju iz njezina tijela... plimama i osekama želje dok je usklađivala svoje pokrete sa zvukovima njegova disanja. Usporavajući kad bi se zadihao, ubrzavajući kad bi se stišao. Mogla bi nastaviti tako zauvijek, ali osjećaj njegovih prstiju između njih, kruženje korijena njegova uda, ponovno je fokusiralo njezine raspršene misli. Na trenutak se ukrutio, a onda ga je rasparao žestok orgazam. Toliko je divlje drhtao da je stolica škripala kao da je trese potres, čulo se kako mu zubi škripe, pandže slobodne ruke probole su čvrst metal naslona za ruke kao da je bio od aluminijske folije. Svršavao je dugo i jako... Ali ne do kraja. Očekivani val topline nije uslijedio. A ne, nećeš, mračno je pomislila, odlučna u namjeri da razbije njegovu čeličnu samokontrolu. Vash je shvatila njegovo znanje i vještinu, njegovu sposobnost da suzdrži ejakulaciju čak i dok je svršavao, kao izazov. Bio je previše suzdržan. Previše razuman. Dok je ona zamalo izgubila razum od užitka. Položivši svoje ruke na njegove, pritisnula ih je svojom težinom. A onda je ona uzela njega. Ne kao prvi put. Nikad više onako. Ovog puta, okovala ga je željom, svojom i njegovom, kao i užicima koje je pružalo njezino tijelo. Jahala ga je jako i brzo, nije mu davala oduška, tjerala ga je do ruba brzinom kojoj se nije mogao oduprijeti. »Vashti«, dahtao je, a potom gadno opsovao. Psovao je nju, govorio joj da uspori, da se suzdrži, da mu da minutu. Tog je puta svršio još jače nego prije, dah mu se napinjao u plućima, noge grčile ispod njezinih dok je prskao vruću tekućinu u nju. Osjetila je kako se pustio, uživala dok je vikao njezino ime. Žensko zadovoljstvo pumpalo je kroz nju, poticalo i njezin orgazam koji je ulovio kraj njegovog. Obujmio ju je rukama i čvrsto privio uz sebe. Skupa su pokleknuli pred željom. Dok se sunce dizalo iznad pustinjskog pijeska, Elijah se zatekao kako dočekuje novi dan u najboljoj formi svog života. Nije to bila mala stvar, s obzirom na to da je dan ranije bio na samrtnoj postelji. Rane su mu zacijelile bez ožiljaka, a snaga se itekako vratila. Bilo to zbog krvi Sentinela koja mu je pumpala kroz vene ili preostalog zanosa nakon noći provedene s toplom i strastvenom Vashti, nije mogao procijeniti. Ševi me dok to više ne mogu podnijeti. Vrag ga odnio ako ga Vashti nije doslovno shvatila. Pokušao se suzdržati, trudio se da potraje. Za njezino dobro koliko i za njegovo. Toliko je uživala u njemu, prihvaćala zadovoljstvo neobuzdanim užitkom, instinkt ju je vratio u primitivno stanje životinjske potrebe i želje u kojem je njezino tijelo utišalo sumnje i ljutnju u njezinu umu... »Alfa.« Osvrnuo se preko ramena i pogledao u Razea koji je nosio fine crne hlače i sivu svilenu košulju, suptilna elegancija njegove odjeće učinila ga je gotovo neprepoznatljivim. Okrenuvši se kako bi ulovio malu putnu torbu koju mu je vampir dobacio, Elijah je upitao: »Što ima?« »Idemo. Možeš se presvući na aerodromu kad obavimo check-in.« Podignutih obrva pogledao je prema vratima Syreovog ureda. Vashti je nestala iza njih prije otprilike dvadeset minuta, ostavivši ga da uputi posljednjih nekoliko ekipa dok je ona obavještavala vampirskog vođu o vlastitim privatnim planovima da posjeti stražarnicu u Huntingtonu. »Njezina naredba.« Raze je bio dovoljno uljudan da se suzdrži od likovanja. »Sinoć te stavila sa mnom.«

Ah. Sad mu je bilo jasno o čemu je htjela razgovarati s njim prije nego im je želja odvratila pažnju, jednako kao što je znao da se predomislila i umjesto toga odlučila otići do Huntingtona skupa s njim. Odmahujući glavom, bolje je uhvatio torbu u ruci i zgrabio sunčane naočale sa stola. Promjena plana ili ne, nekoliko su stvari morali riješiti. Ona je morala naučiti da donošenje odluka i izdavanje naredbi koje se tiču njega — koje se tiču njih — zahtijeva da oboje budu prisutni. »Krenimo.« Hodali su do vrata rame uz rame. Stvar je bila u tome što je Elijah shvaćao zašto se htjela udaljiti i znao je da ju je informacija koju je iskopao vezana uz Charronove ubojice navela da promijeni plan. Da se potrudila porazgovarati s njim o tome, rekao bi joj da mu nije stalo privlači li je on zbog informacija, seksa ili pristupa likanima — bilo što od toga može poslužiti kao temelj njihovog odnosa, nešto na čemu je odlučio nastaviti raditi jer nije mogao skinuti ni misli ni ruke s nje. Ono što ga je mučilo bio je sat vremena, ili otprilike toliko, koji su proveli skupa nakon Što su zadovoljili glad koju su osjećali jedno prema drugom. Sat vremena tijekom kojeg su prošli kroz sastav ekipa na terenu. Sat vremena tijekom kojeg ona nije rekla ni jednu vražju riječ o tome da će ga prebaciti kod nekog drugog. Čak ju je i direktno pitao o čemu je ranije htjela razgovarati s njim, a ona je izbjegla istinu nekim kratkim odgovorom. Kao što je Salem i rekao, na suhom su ako ona ne želi razgovarati s njim. »Kamo idemo?« upitao je kad su zakoračili van. »Seattle.« Gromoglasnim zviždukom Elijah je zaustavio dva džipa koja su se izvlačila s parkirališta. Prišao je prvoj vozačici i upitao za njihove naredbe, a onda ih je zamijenio ekipom koja se nalazila u automobilu iza njihovog. Ubacio je unutra i Razeove naredbe tako da su sad sve tri ekipe imale novi razmještaj. Potom je podsjetio likane da je njegov broj mobitela već upisan u njihove telefonske kontakte. »Slobodno me nazovite«, rekao je svakoj ekipi, »ako vam bilo što treba. Čak i ako samo želite razgovarati, na raspolaganju sam.« Kad su dva terenca nastavila izlaziti s parkirališta, Elijah se okrenuo prema svom novom partneru: »A sad, idemo u Shreveport.« Što je bilo prikladno, budući da je Nikkina otmica koja se dogodila u tom gradu originalno privukla Vashtinu pažnju na njega, i obrnuto. Ondje je i Micah bio smrtno ranjen, tamo ga je Vash mučila nastojeći iz njega izvući informacije o Elijahovu identitetu i lokaciji. »Misliš da će te doći potražiti«, nagađao je vampir. Bacio je torbu na stražnje sjedalo džipa koji je Raze odabrao. Odgovor je bio suvišan, pa ga Elijah nije ni dao. »Imaš visoko mišljenje o sebi, alfa.« Raze je sjeo za volan. »Doduše, nakon onog što je jučer učinila za tebe, valjda imaš i pravo na to.« »Drži se svog posla«, hladno ga je upozorio. »Sa mnom je sigurna.« Vampir se izvukao s parkirališta, za sobom ostavljajući maleni oblak pijeska. »Postoji mala šansa da mi se počneš sviđati.« »Ne bih stavio ruku u vatru.« »Da... Ne bih ti to ni preporučio.« »Moramo odnijeti onaj rashladnik do Grace.« Vash je kimnula bradom prema crveno-bijeloj ledenoj škrinji na Syreovu stolu. Podignuo je poklopac i namrštio se pogledavši prema njezinu sadržaju. »Što je sve to?« »Stvari koje su nam trebale za transfuziju Lindsayne krvi u Elijaha.« 94

Syre je pogleda u oči. »Sumnjičava si. Zato što je Adrian poslao nju, a ne vrećicu krvi?« »Vidjela sam mu pogled kad sam joj stavila nož pod grlo. Prolio bi vlastitu krv za nju ne razmišljajući previše, Onda, zašto nije?« Koračala je. »Da mi je barem znati što mu je rekla dok sam ležala onesviještena na stražnjem sjedalu.« »Misliš da ga je ona nagovorila da je pusti da dođe. Zašto?« »Znam da jest. I učinila je to zbog njega, naravno. Zar nije sve što je učinila bilo za njega?« »Nije li ovo jednako tako bilo zbog alfe?« »Da, došla je i zbog Elijaha.« Stisnula je šake i spojila ih iza leđa kako bi prikrila tako očitu kretnju. »Ali to ne bi bilo dovoljno da je Adrian pusti. Ima tu još nešto. Na kraju krajeva, ono što nam je dala bila je uglavnom Adrianova krv, filtrirana. Zašto je to bilo prihvatljivo, a čista krv ne? Nadam se da će Grace uspjeti proniknuti u to.« Zatvorivši rashladnik, Syre se naslonio na stol i pogledom pratio njezine kretnje. »Grace je zaposlena istraživanjem virusa aveti.« »Onda moramo naći nekog drugog. A treba nam i još laboratorijskih štakora. Sa svakim novim danom zaraza se širi. Ako je ne zaustavimo, dat ćemo Adrianu izliku koju treba da bi nas sve istrijebio. Moramo analizirati i likansku krv. Aveti su navalile na Elijaha. Potpuno su ignorirale mene i Salema, ali Elijahova krv ih je ubila. Znam da tražimo lijek, ali možda trenutno nemamo taj luksuz. Možda bismo morali odvesti zaražene na kontrolu štete, a ako je likanska krv za njih otrovna, to bismo trebali znati.« »Potražit ću prikladne kandidate za >laboratorijske štakore<. Što se tiče likanske krvi, možda je demonski dio u njima kriv za to.« »Pa, postoji beskonačna zaliha demona. Ako moramo testirati i njih, okupit ću neke kad se vratim.« »Odlaziš?« Prestala je koračati i prepričala mu ono što je Elijah saznao od Adriana. »A Adrian mu je dobrovoljno dao te informacije?« Syre je prekrižio ruke. »Istom onom likanu koji je tako drastično oslabio njegov položaj?« »Sigurna sam da se Lindsay zauzela za Elijaha. Ponovno.« »Toliko je bliska s alfom? Postoji li nešto među njima?« Vash je teško izdahnula. »Prijateljstvo. Adrian bi ga ubio da se radi o nečemu drugom. Zapravo, više su kao obitelj — brat i sestra, ili bliski rođaci. Ona se odrekla svog smrtnog života kako bi bila s Adrianom, ne mogu zamisliti da je imala previše bliskih odnosa da bi to tako lako učinila. A Elijah... On je kao vuk samotnjak. Vođa u praksi, ali ne dijeli onoliko koliko podržava. Njeguje ono malo prijatelja što ima.« Ubio bi za njih. Planirao je ubiti i nju zbog jednog od njih. Činjenica da je Lindsay jedna od rijetkih sretnika koji su pripadali tom uskom krugu ljudi u Elijahovu životu beskrajno je iritirala Vash. Saznanje da u tome nema ničeg romantičnog kao da nije sprječavalo njezinu iracionalnu ljubomoru. A pomisao na to koliko je Micah vjerojatno značio Elijahu odašiljala je kisele nalete krivnje kroz njezino tijelo. Davno je naučila da ne smije zadržavati osjećaj krivice. Bilo je previše opasno to činiti ako vas čeka beskonačan život. Ali, povrijediti Elijaha onako kako ga je ona povrijedila... Zbog zločina za koji je kasnije ispao nedužan... To ju je izjedalo. »Dakle, vodiš ga sa sobom u Huntington?« upitao je Syre. »Da. U startu sam ti rekla svoju cijenu — dovest ću ti ga, ali i ja ću iz njega izvući ono što meni treba.« Iskrivio je usta. »Nisam zaboravio.« »Javljat ću se i obavještavati te. Ne bi trebalo predugo potrajati.« Nestrpljivo je čekala da krene. Ne samo da obavi zadatak, već i da radi skupa s Elijahom. U zadacima koje su dotad skupa

obavili, nekako ju je uravnotežio. Usmjerio. A ona je isto učinila za njega. Dobro su funkcionirali zajedno. Njegov intimniji učinak na nju bio je ono Što ju je izbacivalo iz kolosijeka. »Budi oprezna, Vashti. I pazi na zamke. On još uvijek uspostavlja svoj autoritet i često će nailaziti na izazove. Ne želim da se ti nađeš između dvije vatre. Nitko ne želi vidjeti što sam spreman učiniti ako se tebi nešto dogodi.« Uhvatila ga je za ruku i stisnula je, zahvalna na njemu i njegovoj vjeri u nju, nešto što je vjerojatno bilo teško održavati u godinama otkako je Charron umro. Otvorivši vrata ureda, izišla je u sablasno tiho skladište. Nije bilo žive duše u tom golemom prostoru i premda je postojala mogućnost da se Elijah nalazi u jednom od ureda, odmah je znala da je otišao. Osjetila je prazninu i želudac joj se stisnuo, reakcija koja ju je odmah oneraspoložila. Nije bila ljuta što je otišao — nije bilo teško shvatiti što se sve odigralo dok je nije bilo — bila je ljuta što joj je njegovo odsustvo smetalo. Zaboljelo ju je što je bio spreman otići bez borbe nakon što se ona toliko borila sa samom pomisli na to. Zgrabivši snop automobilskih ključeva s kukice na zidu, Vash je bila na pola puta do vrata kad su se otvorila i kad se kroz njih iskrcao cijeli bus likana, zahvaljujući Salemu koji se prije zore uputio po njih. »Jebeno.« Bila je zarobljena sve dok ona i Salem nisu posložili nove ekipe. Elijah je ubacio svoje prijedloge za sastav timova, ali svejedno nije bilo šanse da ga ulovi prije njegova leta. Dok je u njoj kuhala ljutnja, objesila je ključeve natrag na kukicu i prionula na posao.

13. POGLAVLJE

Elijah je znao da nešto nije u redu čim je njegov unajmljeni automobil skrenuo u stambenu ulicu u predgrađu na rubovima Shreveporta u Louisiani. Iako je bilo rano predvečerje, učinilo mu se da ima previše automobila, naročito s obzirom na malobrojna upaljena svjetla po kućama. Kad je izišao iz male limuzine, nemir u njemu se pojačao. Bilo je pretiho. Gotovo jezivo. Ptice nisu pjevušile, psi nisu lajali, nisu se čuli ni televizori ni radio prijemnici. Uz njegov sluh, trebao je čuti potezanje vode u zahodima, ćaskanje, kuhanje večere. Ispravivši se, ponovio je ono što je Lindsay rekla kad su prvi put stigli u Hurricane u Utahu, nekoliko trenutaka prije nego su naletjeli na gnijezdo aveti. »Ovo mjesto je krcato.« »Sranje.« Raze ga je pogledao preko krova automobila. »Nadao sam se da se samo meni to čini.« »Suđeno nam je da kad tad naletimo na nešto.« »Mislio sam da smo to već riješili«, gunđao je Raze. Elijah se nacerio. Odmah su krenuli u akciju, unajmili automobil na aerodromu i istog se trena uputili u dom vampira koji je prvi Syreu javio da je zabrinut. Prilikom tog posjeta upoznali su se s veoma lijepim vampirom koji se odazivao na ime Minolo. Dugonogi plavokosi vampir pustio ih je u svoj stan zaštićen od sunčeve svjetlosti te ih poslužio keksima od limuna i čajem u cvjetnim šalicama s tanjurićima. Minolu se Raze odmah svidio pa je u sat vremena koliko su tamo ostali ispitujući ga, vampir flertovao i treptao maskarom našminkanim okicama, srdačno pozivajući Vashtina kapetana. »Nisam zainteresiran«, Raze je naposljetku protisnuo. »Možemo to popraviti, srce«, plavokosi mu je sočno namignuo. U tom se trenutku ubacio Elijah, samo da spriječi krvoproliće, i preusmjerio Minolovu pažnju na razlog zbog kojeg su došli. Saznali su da je ispitivanje koje su obavile lokalne vlasti prvo pobudilo Minolove sumnje. Uletio je u istragu oko nestanka bivšeg ljubavnika uz malo vampirskog mentalnog nagovaranja, a onda je sam počeo kopati. Minolo je bio u središtu tračeva lokalne vampirske zajednice, i trebalo mu je samo nekoliko dana da shvati da se nekoliko vampira koje je poznavao više ne može vidjeti po gradu. Nakon što su Elijah i Raze pet sati nakon toga skenirali grad, prikupili su dovoljno informacija da zaključe da je u Shreveportu definitivno postojao problem. Kretali su se u sve širem krugu od Minolove kuće i ispitivali susjede o nestalim vampirima. Većina sluga koje su poslije ispitali radili su noćne smjene tako da ih susjedi nisu prečesto viđali kako dolaze i odlaze. U tim slučajevima, on i Raze pretvarali su se da idu dalje, samo kako bi se nedugo zatim vratili i potajno ušli u njihove kuće. Provjerili su unutrašnjost i zatekli prazne domove što ih je dovelo do mračnog zaključka — postojalo je previše sluga čija je lokacija bila nepoznata tijekom dana. Ali blok kuća ispred kojeg su se upravo bili parkirali bio je daleko najproblematičniji, »Trebat će nam pojačanje«, Elijah je rekao. »U najmanju ruku, dvojica sluga koji dolaze noćnom letom preuzeti noćnu smjenu, ali idealno bi bilo još i više. Rekao bih da nam treba ekipa od deset ili više.« 97

»Želiš izvidjeti? Imamo još malo danje svjetlosti.« »Neće pomoći. U Vegasu smo imali i danju svjetlost i tročlanu ekipu.« Raze je rukom protrljao obrijanu glavu. »Mrzim samo tako otići. Osjećam se kao pičkica.« »Ni ja to ne volim, ali tako je najbolje. Vjeruj mi.« Elijah se vratio u auto. »Angažirat ćemo tehničare da pristupe nacrtima ove kuće i do sutra pripremiti plan.« »Jebote.« Raze se još jednom osvrnuo oko sebe. »U redu.« Elijahu nije promaknuta lakoća kojom je vampir prihvatio likanov savjet. Je li to zato što je ševio Razeovu zapovjednicu ili zbog njegovih vlastitih zasluga, nije znao reći, ali zasad mu je to bilo dovoljno. S vremenom će mu svi vjerovati. Zaslužit će to. Uputili su se natrag u motel, presvukli u traperice i majice i odlučili skoknuti pješice na večeru u obližnji restoran. Odlučili su ostati u manje urbanom dijelu, daleko od grada. Borova šuma koja je okruživala nezanimljiv motel u kojem su spavali odgovarala je Elijahu i bila upravo ono što mu je trebalo nakon prepreke s Vash. Svaka minuta koja je prolazila dovodila ga je bliže neizbježnom suočavanju s njom. Sad je bio spreman za to, isprovociran neuspješnim lovom i ljut zbog razdvajanja. Smjestivši se u separe, naručio je dva specijaliteta kuće i pivo. Dok je konobarica odlazila, on i Raze utonuli su svaki u svoj naslon i promatrali jedan drugog, nešto što su ranije izbjegavali jer je posao bio na prvom mjestu. Elijah ga je pažljivo proučavao, saznavši da Vashti rijetko kad ikamo ide bez Razea ili Salema — a najčešće ih vuče obojicu. Oba vampirska kapetana bila su krupna za svoju vrstu, Posrnuli su obično bili vitki i elegantni, njihova su tijela bila stvorena za let. Salem je bio krupniji od njih dvojice, visok dobra dva metra s više od sto deset kila čistih mišića. Raze je veličinom bio sličan Elijahu, sa svojih sto devedeset centimetara i dobrih sto kila. No, Vashti je bila snažna žena, visoka, vitka i mišićava, glasovita stručnjakinja s oružjem. Nisu joj trebali tjelesni čuvari. A što se resursa tiče, to što je stavio tri najbolja Posrnula u jednu ekipu nije se činilo kao Syreov najbolji potez. »Onda, koja je tvoja priča, alfa?« otezao je Raze, Premda Elijah nije bio naročit sudac po pitanju muške privlačnosti, primijetio je mnogobrojne ženske poglede koji su slijedili vampira kad je otišao van kako bi primio poziv. »Reći ću ti, ako ti meni kažeš svoju.« Raze je frknuo. »Pretpostavljam da želiš da se fokusiram na dio moje priče koji se tiče Vash.« Nije to porekao. »Ti i Salem moćna ste potpora, ali ona je jaka i pametna. Može se sama pobrinuti za sebe.« »I dalje je žensko.« Elijah je otpio velik gutljaj piva i upio tu informaciju. Itekako je znao da Raze i Salem osjećaju dužno poštovanje prema Vashti inače ne bi slušali njezine naredbe. Što je značilo da spominjanje njezina spola ne označava i spolnu pristranost. Žene su prilikom napada bile osjetljive na način na koji su muškarci rijetko bili. Syre, Raze i Salem redom su se ponašali izuzetno zaštitnički. A kako se onog prvog puta s njim poseksala... Obuzdala ga... Pokušala zadržati potpunu kontrolu... »Likani?« Elijah je stisnuto upitao dok mu je u venama kuhao bijes. »Ne znam o čemu govoriš.« Dakle... Raze nije želio otvoreno razgovarati o Vash, samo je davao natuknice. Elijah je to poštovao, iako je žudio za više informacija. Raze je naslonio ruku na prozorsko okno. »Znaš što smo bili prije — Čuvari. Nakon pada, morali smo dokučiti što sa sobom. Svi smo posjedovali različita znanja, i na to smo usmjerili svoja nastojanja. Vashti se specijalizirala za ratnu opremu — kako je proizvesti i koristiti. Čak i kao znanstvenica, već je bila ratnica.«

Prizvuk naklonosti u Razeovu glasu naveo je Elijaha da jače stisne bocu. »To mi je jasno.« »U to vrijeme, mislili smo da jednostavno moramo ponovno zaslužiti Stvoriteljevu naklonost. Ispuniti nekakvu pokoru. Iskupiti se. Vash je počela loviti demone, što nam je poslužilo kasnije kad su se počeli zajebavati s nama. Mi smo bili anđeli >za bacanje<, za koje su mislili da ih mogu slobodno zajebavati.« Raze je glasno izdahnuo. »Syre je priželjkivao vise diplomatski pristup, dok je Vash bila agresivnija. Budući da je ona bila ta koja se nalazila na terenu, njezin je pristup prevladao. Definitivno bismo je podcijenili ako bismo rekli da nije bila baš popularna među demonima.« »Isuse...« Elijah je teško pao na naslon separea. Vidio je što bi ostajalo nakon demonskih napada. Sama pomisao na to da bi takva vrsta štete mogla imati ikakve veze s Vash ti stiskala mu je želudac. »A demoni vole udarati kad si već dolje. "Smrt partnera jedan je od tih savršenih trenutaka.« Škrgućući zubima, procijedio je: »Rekla je da se Syre za to pobrinuo. Je li to točno?« »Da. Pobrinuo se. A kad je završio s njima, bacio je njihov pepeo u kantu za smeće i poslao ih natrag njihovu gospodaru.« Elijah je gorko žalio za tim što neće imati priliku za vlastitu osvetu. Osjećaj nemoći bio je toliko jak da se pretvarao u bol. »Što je bila tvoja specijalnost?« »Trijaža.« Rukom protrljavši lice, Elijah je zbrojio dva i dva i stvorio sliku od koje mu se stisnula utroba. »Isuse«, rekao je ponovno, sjetivši se kako ju je grubo uzeo u Vegasu, kako je do kraja dominirao njome. Raže se nasmijao konobarici kad se vratila s Elijahovom hranom. Uzvratila mu je osmijeh, očiju bistrih od zanimanja. Dvaput je upitala Razea je li siguran da ne želi ništa, a on je odgovorio da samo čeka da ona ode na pauzu, u slučaju da je voljna podijeliti jelo s njim. Na što je ona, naravno, pristala. »Seks te čini gipkijim«, Raze je rekao Elijahu kad je ona otišla. »Možda bi se mogao malo povaljati prije sutrašnjeg dana, imajući na umu da si jučer umalo krepao. Možda ti je ovo zadnja prilika za ševu.« »Dirnut sam tvojom brigom, ali moj seksualni život nije tvoja stvar.« »Sviđaju ti se crvenokose, je 1’ da? Upravo je ušetala jedna crvenokosa slatkica. Možda ti se posreći.« Raze je zazviždao. »Kvragu, nisi ni pogledao. Mora da te Vash omotala oko malog prsta.« Elijah je dovršio žvakanje prvog zalogaja izvrsnog srednje pečenog goveđeg odreska. »Sad bih se trebao osjećati kao budala? Ne vidim problem u tome kad znaš da ti ide dobro i držiš se toga.« »Samo zato što je dobro ne znači da ne može biti bolje.« »Kriste, stari.« Ubacio je kukuruznu kuglicu u usta i sredio je u dva griza. »Izgubio si krila zbog žene. Nemoguće je da si zaboravio kakav je to osjećaj.« Sjena je prešla preko Razeova lica i izbrisala s njega svu bezbrižnost. »Kod mene nije bilo tako. Ja nisam bio plemenit poput ostalih. Ja sam spavao sa svima koji su to htjeli.« Žvačući odrezak, Elijah se pitao je li to činilo Razea više ili manje krivim od ostalih. Vampir je slegnuo ramenima i otresao sa sebe iznenadno mračno raspoloženje. »Uglavnom. Kasnije je bila jedna... Ne tako davno...« Elijah je odložio sa strane sad već praznu zdjelicu u kojoj je donedavno bio kelj i u nju ubacio očišćeno rebarce. »Sveca mu, alfa«, promrsio je Raze gledajući ga kako se baca na drugi tanjur. »Možeš to ostaviti za kasnije.« »Što se dogodilo toj jednoj?« »Zaslužila je nekog bez očnjaka.« Raze se osmjehnuo konobarici, ali pogled mu je bio ravnodušan. Izvukao se iz separea. »Eto mog zvonca za večeru. Vidimo se poslije. Sretno s crvenokosom. Izgleda da je bacila oko na tebe.« 99

»Uzmi si i nju«, odvratio mu je Elijah, odmotavajući vlažan rubac pokraj tanjura kako bi obrisao ruke. »Napravi tulum.« Raze se nasmijao i uputio van. Uzevši račun koji je stajao na rubu stola, Elijah je pogledao u ukupan iznos i posegnuo za novčanikom u stražnjem džepu. »Koji kurac ti radiš ovdje?« Zvuk Vashtinog bijesnog glasa umalo ga je natjerao na smijeh, ali se suzdržao. »Jedem.« »Ne budi blesav.« Sjela je na mjesto s kojeg je upravo ustao Raže. »Što radiš ovdje u Louisiani?« »Radim.« Njezine žute oči plamtjele su od bijesa, obrazi su joj porumenjeli, kao i usnice. Sa svojom dugom grivom grimizne kose i uskim crnim odijelom, bila je tako prokleto zanosna da su mu sline curile na usta. Apsolutno ništa ne bi mijenjao na njoj, osim boli u njezinoj prošlosti i sklonosti izbjegavanju u sadašnjosti. »Namjerno me želiš naljutiti, likane.« Ustao je. »Preselimo ovo iza drugih vrata.« Bacivši gotovinu na stol, pokazao je svojoj ljutitoj vampirici rukom prema izlazu. Kad su izišli, napala ga je. »Imali smo dogovor.« Podignuo je obrve. »Tako želiš igrati?« »Znaš da želim tu informaciju i duguješ mi je.« »Dobit ćeš je.« Elijah ju je zaobišao i uputio se prema svojoj sobi. »Razgovaram s tobom!« vikala je za njim, nakon čega je uslijedilo užurbano lupkanje potpetica na betonskom pločniku. »Ne, ne razgovaraš. Vilica ti se miče, ali zapravo ne govoriš ništa.« »Koji si ti kreten.« Postajao je sve razdraženiji. Otvorio je vrata sobe i ušao unutra. Zalupila je dlanom vrata koja su se zatvarala i gurnula ih toliko jako da su se odbila od zida. »Namjerno si zamijenio zadatke pa mi je trebao čitav prokleti dan da te nađem!« »Zbilja? Budući da si me ti stavila s Razeom, mislio sam da će jedan brzinski telefonski poziv biti dovoljan da raščisti stvar.« »Ja sam pomislila na to da te stavim s Razeom. Sinoć sam ti namjeravala to reći, ali ti mi nisi dao. Ti si baš morao prvi reći svoje, nisam se ni okrenula i već sam te ševila do besvijesti.« »Upravo tako. Namjeravala si mi reći, a ne razgovarati sa mnom. Već si bila odlučila. Ja nisam tvoj ljubimac. Ja sam tvoj partner. Imam pravo glasa.« »Nisi mi dao priliku da započnem temu«, tvrdoglavo je ponavljala. Elijah se trudio obuzdati svoju ćud. »A jutros? Dok smo radili na sastavu ekipa? Tad si mogla spomenuti. Pitao sam te.« Plamtjela je, lice joj je bilo poput maske pravednoga gnjeva. »Dotad smo već imali druge planove.« »Jesmo li? Nikad nismo razgovarali o originalnom planu. Mislio sam da ćemo se time pozabaviti nakon što pošaljemo ekipe.« »Pa, krivo si mislio.« »A prije?« žustro joj je proturječio, ne mogavši odlučiti bi li je trebao izbaciti van ili baciti na krevet i poševiti. »Ako mi želiš nabiti naš dogovor na nos, onda porazgovarajmo o njemu. Pristala si na to da ostaneš sa mnom. A onda si napravila plan koji odstupa od našeg dogovora.«

100

»Pristala sam na to da ostanem s tobom dok istražujemo likane koji bi mogli biti upleteni u Charovu smrt«, odvratila mu je. »Sinoć nam to nije bilo najhitnija stvar na rasporedu. A lov jest, i ja sam donijela taktičku stratešku odluku.« »A kako si se namjeravala hraniti?« Stisnula je šake. »Trenutno nikoga ne možeš hraniti. Još se oporavljaš.« »Kukavice.« »Jebi se.« Primaknula mu se bliže. »Zato si došla ovamo, Vashti? Želiš ševu? To je sve što želiš od mene, zar ne? To i informacije.« »Kako god. Razlog zbog kojeg sam tu je očit.« »Meni nije. Da si me htjela verbalno napasti, mogla si to učiniti preko telefona. Da si se htjela pobrinuti za zadatak u Huntingtonu, mogli smo se sutra tamo naći.« Podignula je bradu i prekrižila ruke. »Volim rješavati stvari licem u lice.« Suho se nacerio. »Pa, to si obavila. Sad možeš ići.« »Nisam gotova.« »Ne?« Namjerno je provocirajući, Elijah je izvukao stolicu gurnutu ispod stola i sjeo. »Onda, svakako, nastavi.« Dugo ga je promatrala dok joj se mišić u vilici trzao. »Zašto me nisi jednostavno pitao što se zbiva?« »Zašto te nisam pitao da govoriš o nečemu što si uporno izbjegavala?« Podignula je ruke. »Za Boga miloga, planovi su se promijenili. To je bilo sporno pitanje.« »Meni nije. Želiš da se udaljimo jedno od drugog. Ovo je bio način da to učiniš, dok se ja nisam pojavio s informacijom koja je bila vrjednija od oporavljanja narušenog duševnog mira.« »Pretvaraš ovo u nešto osobno, a nije riječ o tome.« »Vraga nije.« Bilo mu je dosta. Ljut na sebe koliko i na nju, opalio ju je istinom. »Riskirala si svoj život i rat protiv Sentinela kako bi me spasila. Preletjela si dvije tisuće dvjesto kilometara samo kako mi očitala bukvicu. Ševimo se do besvijesti — kako si ti to elokventno opisala — posljednjih par dana. Nemoj mi reći da nije osobno kad ti odlučiš da nam je bolje ako radimo na suprotnim stranama zemlje!« Prsa su joj se nadimala od ljutitih uzdisaja. »Trenutno ima i važnijih stvari od toga jesi li povrijeđen ili ne jednom razumnom odlukom. Nema smisla da ti i ja radimo zajedno. Predragocjeni smo. Moramo malo rasporediti snage.« »Dobro. Riješeno.« Ustao je. »Odjebi iz moje sobe.« »Nećeš me izbaciti! Što je s našim dogovorom?« Elijah ju je uhvatio za lakat i odvukao do vrata. »Oslobađam te tog dogovora. Nabavit ću ti prokletu informaciju i prenijeti je istog trena.« »Želim ići s tobom.« * »Nemaš sreće. Predragocjeni smo da bismo bili u istoj ekipi, prevelik je rizik. Moramo rasporediti snage.« Otrgnuvši ruku iz njegova stiska, Vashti se okrenula i gurnula ga. Opsovala je nakon što se ovaj nije pomaknuo ni za centimetar. »Ponašaš se kao kreten.« »To si ti rekla. Srećom za tebe, više nećeš morati biti u mojoj blizini.« Razrogačila je oči kad je otvorio vrata, kao da uistinu ne može vjerovati da će je potjerati. »Kog vraga želiš od mene?« »Poštovanje. Iskrenost. Povjerenje. Malo obzira prema osjećajima koje si upravo popljuvala.« Pretjerano mašući rukom, tjerao ju je da ode. »Van.«

101

»Jebote.« Bila je uporna i tvrdoglava. »Kako ćemo ovo izgladiti ako ti odustaješ? Pokušavam voditi razgovor s tobom, a ti se ne želiš time baviti.« »Ne, ne želim se baviti sranjima.« Naslonio se na rub vrata. »Jesi li vježbala što ćeš reći? Jesi li razmišljala o tome čitav dan? Pokušavala smisliti način na koji ćeš se opravdati i izvući iz diskusije tako da ti budeš u pravu, a ja u krivu kako god da okreneš ?« »Ne budi smiješan.« »Gle tko se javlja. Luda si za mnom, Vashti. Ne znaš zašto... Nema smisla... Ali ne možeš prestati razmišljati o meni. Ne možeš me prestati željeti. Ne možeš prestati željeti da si sa mnom onda kad nisi. Čak i sad, koliko god bila ljuta, ma koliko ti samu sebe uvjeravala da si u pravu, i sad si napaljena i vlažna i žudiš za mnom. Posljednje što želiš je otići, jer si se čitav dan mučila da dođeš do mene.« »O, moj Bože.« Prebacila je kosu preko ramena. »Malo smo uobraženi?« »Ali, jasno, nećeš to priznati. Ne želiš zbilja raščistiti situaciju i priznati da si me stavila s Razeom jer sam ti se već previše približio i čini ti se da ti treba prostora. Misliš da to želiš. Da je tako sigurnije za tebe jer onda neću moći doprijeti do tebe na način na koji sada dopirem.« Provukao je ruku kroz kosu. »Nemam vremena za ovo. I sasvim sigurno nemam vremena raditi s nekim kome ne mogu vjerovati da je iskren sam sa sobom, a kamoli sa mnom. Stoga, možeš ili otići odavde na svojim nogama ili te ja mogu podignuti i izbaciti van. Kako želiš?« Jedva je progutala tešku knedlu. Čežnja u njezinim očima umalo ga je slomila, ali nije se dao. Neće biti sretan s njom ako se ništa ne promijeni. Prošla noć mu je dokazala da su otišli dalje od seksualne privlačnosti i ušli u neku dublju fazu. Neće sam lutati tim vodama. Previše je njih o njemu ovisilo. Nije si mogao priuštiti da se spetlja sa ženom koja nije osjećala isto što i on. Ili barem to nije htjela priznati. Prihvatiti. Vashti je polako krenula prema vratima, sva ljutnja s kojom ga je napala kao da se iscrpila. Više joj nije kočila kralježnicu ili upravljala njezinim koracima. Zaustavila se na pragu i osvrnula preko ramena prema njemu. »Elijah... Ne budi takav. Bila je to taktička odluka koja je bila najbolja za našu misiju. Porazgovarajmo o tome.« »Nema potrebe. Raze i ja se sasvim dobro slažemo, situacija napreduje, a ja ću stići u Huntington prije kraja idućeg tjedna. Sve je u redu u tvom svijetu, Vashti. Pusti neka bude tako.« Zakoračila je van. »Ako ti išta znači,« rekao je prije nego je zalupio vratima, »i ja sam bio lud za tobom.« Vash je zurila u Elijahova zatvorena vrata ne znajući što učiniti s vibrirajućom napetošću koja ju je cijelu tresla. Sve se u njoj pobunilo kad je shvatila da je ona vani, a on iza zaključanih vrata. Zatvoren, u svakom mogućem smislu. Kriste, prevalila je cijeli taj put misleći kako će navečer biti s njim. Cijeli se dan nadala tome, a sad joj više ništa nije ostalo... Nikad ga nije vidjela tako bijesnog. Bio je izvan sebe. A njegova je ljutnja bila još strasnija zbog toga što je bila tiha. Da je vikao ili udario o zid... bilo što... Strastvenost njegove reakcije dala bi joj nešto za što bi se mogla uhvatiti. No njegov ledeni bijes bio je bez emocija. Njegov komentar za rastanak izrečen bez ikakve promjene tona. I u prošlom vremenu. Psujući, obje je ruke provukla kroz kosu. »Zajebala si, zar ne?« Pogledala je u Razea koji je tumarao prema njoj, rumen i sa zdravim sjajem vampira koji se upravo nahranio. Pogledom je preletio preko njezina lica i uzdahnuo. Sažaljenje mu je zasjenilo oči. »Ah, Vashti. Možda je tako najbolje.« Snažno je kimala. 102

»Imaš sobu?« upitao je. »Morala bih se uputiti natrag.« »Ma, ne.« Prebacio joj je ruku preko ramena. »Sutra nas čeka velik dan i dobro bi nam došla. Bi li ostala sa mnom? Imam dva kreveta.« »Što je s konobaricom?« Drsko je slegnuo jednim mišićavim ramenom. »Što s njom?« Vash je naslonila glavu na njega. »I dalje patiš za onom medicinskom tehničarkom u Chicagu?« »Jednostavno nisam raspoložen za ništa komplicirano. Ti bi trebala znati kako je to.« »Jasno.« Samo što, zapravo, nije znala kako je to. Povezala se s Charom i, donekle, s Elijahom. Raze se tijekom cijelog svog života povezao samo s jednom ženom, smrtnicom koja je prohujala kroz njegov život brzo kao i sve ostale, ali je nekako uspjela ostaviti neizbrisiv trag za sobom. Otkad ga je Vash upoznala Raze je bio žigolo. No, kad se ne tako davno vratio iz Chicaga, prešao je od toga da jedva drži hlače na sebi do toga da ih uopće više ne skida. Osim očnjaka, sve je dijelove tijela držao za sebe. Kad bude imala vremena, Vash je namjeravala provjeriti Kimberly McAdams iz Vjetrovitog grada i pokušati prokužiti Što je kod te žene tako drastično promijenilo jednog od njezinih najboljih kapetana. Promijenio je temu. »Za par sati moram otići do aerodroma pokupiti noćnu smjenu i ekipe pojačanja koje nam stiže. Ako želiš ići sa mnom, još imaš vremena da se nahraniš. U restoranu imaš dosta izbora — par kamiondžija, barmen, šačica lokalaca. Osjećat ćeš se bolje.« Ne... Neće. Nehotice je okrenula glavu prema Elijahovim vratima. Sigurno je čuo njihov razgovor s onim svojim likanskim sluhom, no svejedno nije izjurio van urlajući da se ne smije hraniti nikim osim njime. Zbilja je oprao ruke od nje. Pa ipak, nije to mogla učiniti. Nije htjela, premda je već prošlo dva dana otkako se posljednji put nahranila od Elijaha. »U redu sam«, rekla je umjesto toga. »Zašto mi ne bi rekao što ste danas saznali i što sutra imate u planu?« »Gdje su ti stvari?« iskrivio je usta. »Ponijela si torbu, zar ne?« »Da. Tamo mi je auto.« Dodao joj je karticu za vrata, a ona mu je dobacila ključeve svog unajmljenog automobila. Koliko god da se osjećala posramljeno što je izbačena van na cestu, barem nitko nije znao da se zapravo nadala ludom pomirbenom seksu kad je prije par sati uskočila u avion. Cura mora zadržati ponos. Potom se osvrnula preko ramena prema pohabanim tamnim zastorima koji su skrivali Elijahovu sobu od njezina pogleda, pitajući se ima li ga možda i previše.

103

14. POGLAVLJE

Vash je podignula obrve kad je ugledala Syrea kako izlazi iz privatnog aviona. »Kvragu. Dobili smo veliku zvjerku«, Raze je promrmljao prije nego je zakoračio naprijed i stisnuo zapovjednika za podlakticu. »Syre.« »Cijeli blok?« Syre je upitao bez okolišanja. Stajao je na asfaltu dok mu je vjetar nježno mrsio kosu, od glave do pete odjeven u crno zbog čega se praktički stopio s tamom. Prekrasan i smrtonosan mračni princ, Vash je mušičavo pomislila. Otmjen, moćan i ubojit. »To je Elijahov dio.« Raze je pogledao u trojicu likana i četvoricu sluge koji su se iskrcavali. »Dobro da smo došli s dva auta.« »Gdje je alfa?« »Drijema. Skoro je dva ujutro. Za razliku od nas, treba mu san.« Syre je potvrdno kimnuo. »Koji je tvoj dio, Raže?« »Isti kao njegov. Naježio sam se od tog mjesta. Nalikuje gradu duhova.« Syre je pogledao u Vash. »Još ga nisam proučila, ali ako Elijah kaže da smrdi, onda smrdi. Dosad se nismo suočili s čišćenjem ovolikih razmjera«, rekla je mračno. »Kako uspiješ prikriti da cijela jedna četvrt nestane preko noći?« »NLO.« Svi su okrenuli glave prema slugi koji je progovorio. Vash bi rekla da je negdje u srednjim tridesetima prošao Promjenu, a prema vedrini njegova osmijeha i sjaju u očima nije bio vampir dovoljno dugo da bi ga svijet izmorio. Njegova prljavo plava kosa bila je razbarušena zbog čega je izgledao opušteno i mlađahno. »Ozbiljno«, rekao je. »Zgrabimo nekoliko video kamera na koje ćemo sigurno naići kad upadnemo u kuće i snimimo vas ostale kako trčite po mraku s bakljama. Izgledat ćete kao jureća svjetla. A onda neka vlada sve to skupa zataška.« »Jebeno«, rekla je Vash, odlučivši prihvatiti taj apsurdan scenarij. »Ja ću upravljati kamerom. Syre, ti si najbrži. Ti možeš trčati uokolo s bakljama.« Za vidjeti izraz Syreovog lica trebalo bi platiti ulaznicu. Cereći se, upitala je slugu. »Kako se zoveš?« » Chad.« »Šuti kad si u Syreovoj blizini, Chad«, savjetovala mu je. »Mogao bi te ubiti.« Chad se nasmijao, premda se ona samo napola šalila. Definitivno je bio novajlija. Nije bio tu dovoljno dugo da bi si odabrao pseudonim. Većina sluga mijenjala je svoja imena stoljeće ili dva nakon što bi započeli novi život, kad se sve što su nekoć poznavali i voljeli pretvorilo u pepeo tijekom svih tih smrtnih dana i umrlo. Vampiri su često birali imena koja su predstavljala ono što su postali. Poput Razea, koji bi uništio svakog protivnika koji bi mu se našao na putu, ili Torquea, koji je povlačio, okretao i prema potrebi vršio pritisak nad 104

situacijom. S druge strane, Vash je zadržala svoje anđeosko ime kao podsjetnik na ženu koja je nekoć bila, onu koja je bila dostojna Charronove ljubavi. Mnogo se promijenila otada. Pitala se što bi Char mislio o osobi koja je postala, bi li je želio onoliko koliko ju je želio prije, bi li je želio onoliko koliko ju je želio Elijah. Syre je ispružio ruku. »Ja ću voziti. Chad, ti ideš s Razeom.« »Isuse«, promrsio je Raže. »Hvala.« Vash je povela trojicu likana sa sobom i Syreom, a Raze je poveo četvero vampira. Uputili su se niz cestu dok je Vash namještala GPS kako bi Syre znao kamo idu. »Iznenađen sam što te vidim tu, Vashti«, rekao je Syre gledajući u nju. »Ne, nisi.« »Da, jesam.« »Ne koliko sam ja iznenađena što tebe vidim.« Namjestio je retrovizor. »Tek moram vidjeti uživo jednog od tih aveti i mislim da je krajnje vrijeme da to učinim.« Pritisnula je dugme kako bi otvorila prozor i naslonila lakat na okvir, uživajući u hladnom poljupcu povjetarca na svom licu. »Imam osjećaj kao da me provjeravaš. Opet.« »Možda to i radim«, priznao je. »Dragocjena si mi i bojim se da si... rastrgana.« Super. Uskoro će svi koji joj nešto znače znati da joj baš i ne ide, »Trenutno nas čeka previše toga. Bojim,se da nećemo biti dovoljno brzi.« »Znat ćemo više kad se jave druge ekipe.« Glas mu je bio tih i ugodan, potvrđujući njegovu sposobnost da hipnotizira i šarmira. »A ako se svi jave s izvješćima o cijelim, četvrtima koje su aveti zaposjele? Što onda?« »Ah, moja vječna pesimistica. Onda ćemo valjda posuditi sve moguće filmove o zombi apokalipsi i pokušati pokupiti kakvu ideju.« Nije se htjela nasmijati pa je okrenula glavu i pogledala ekipu. Muškarci su bili crnokosi i krupni. Uistinu prekrasni muški primjerci, ali tek sjenke Elijaha. Žena je bila plava i sitna, lijepa na onaj bezazlen, nepretenciozan način sa svojom ispeglanom kosom, zelenim očima i ružičastim srcolikim usnama. Vash ih je kratko obavijestila. »Elijah će vas uputiti u detalje o likanima bolje nego ja, ali vam svejedno mogu reći da budete oprezni. Izgleda da se aveti pale na vas, ekipa, a nas je savez još previše mlad da bismo se na njega oslonili. Nismo se dovoljno dugo zajedno borili da bismo plesali bez posrtanja. A posrtanje nas kod ove ekipe može koštati glave. Čuvajte jedni drugima leđa više nego inače.« Sve troje likana promatralo ju je šutke i neprijateljski. »Imena?« upitala je, previše izmorena da bi se sad s njima nadmetala. John, Trey i Himeko, rekoše joj. Ponovno se okrenuvši, nazvala je Razea. »Hej. Kako će izgledati raspored spavanja u motelu?« »Uzeo sam tri dodatne sobe, pokraj one koju je zauzeo Elijah. Nisam očekivao tebe, Syrea ni peteročlanu ekipu pojačanja. Nadam se da ćemo moći uzeti još jednu sobu za zapovjednika, taj motel nije baš najtraženiji. Ako ne, stavit ćemo tebe sa Syreom, a ja ću uzeti jednog od vampira u drugi krevet u mojoj sobi. Ostale dvije sobe imaju više kreveta pa ćemo ih strpati unutra.« »Zvuči dobro. Hvala.« No, kad su stigli u motel saznali su da je bukiran, zahvaljujući popularnom bendu koji je svirao u susjednom restoranu. Vash je uzela svoj ruksak iz Razeove sobe i izišla vani na pločnik kako bi pričekala Syrea koji je otišao po svoju torbu koja je bila u njezinom unajmljenom automobilu na drugoj strani parkirališta. Raze je bio na recepciji i nabavljao ključeve za pridošlice. Stajala je sama, osjećajući se neopisivo usamljeno. 105

Privučena k Elijahu, primaknula se bliže njegovoj sobi. Želudac joj se sve više stiskao sa svakim novim korakom, sline curile od potrebe da ga okusi. I to ne samo njegovu krv, njega, već i da čuje zvuk njegova glasa, kucanje njegova srca ispod njezina uha, da osjeti toplinu njegovih ruku oko nje. Zaprepastio ju je vlastiti užasan strah da bi on mogao otvoriti vrata, a ona počela preklinjati da je više ne isključuje, ignorirajući tako sve svoje dostojanstvo i ponos. Potresla ju je snaga vlastite žudnje. Nije shvaćala zašto je morao njihov... odnos — nije ga namjeravala nazivati vezom — učiniti tako kompliciranim. Zašto ne bi jednostavno mogli uzeti ono što su trebali jedno od drugog, dati jedno drugom ono što su morali dati, i živjeti dan po dan? Smišljala je argument s kojim bi mu pristupila kad joj je neki sumnjiv zvuk privukao pažnju. Nakon što ga je ponovno čula, dah joj je zastao u plućima, a ledena kvrga smjestila se u želucu. »Ne, ne, ne«, režala je, primičući se bliže Elijahovim vratima. Krv joj je uzavrela, a srce počelo lupati. Užasnuta i u nevjerici, Vash je zurila u broj na vratima, želeći da postane neki drugi, kad je trepnula. Nepogrešivi zvukovi entuzijastičnog seksa koji su dopirali iz Elijahove sobe stisnuli su joj želudac u čvor. Žalac divlje boli probo ju je kroz prsa. Žena je zadihano molila za još... Ritmično škripanje opruga na krevetu... Stenjanje muškarca na putu do orgazma... Torba joj je iz umrtvljenih prstiju pala na pod. Na trenutak je stajala tako, skrhana, nešto u njoj polomilo se u dijelove. Obuzeo ju je bijes. Podignuvši nogu, udarila je o vrata. Visoki ženski vrisak samo je potaknuo njezinu žeđ za krvlju. Miris seksa snažno ju je udario, poletjela je preko sobe prema velikoj silueti koja se pridizala s madraca. »Ubit ću te!« siktala je, tako ga snažno udarivši rukom da je poletio s kreveta i udario u komodu. Okrenula je glavu prema goloj ženi stisnutoj na madracu, podignuvši ruku i izbacivši pandže, spremna za napad. Zapešće joj je u zraku ulovio čelični stisak. »Vashti.« Syreov glas, dubok i bijesan iza nje, probio se kroz njezin gnjev. Pogledala je u njega. »Pusti me.« »Koji kurac se ovdje zbiva?« Kralježnica joj se ukočila kad je Elijah povikao. Pogledala je prema silueti na vratima — poznata široka ramena, uzak struk i duge noge. Bio je bez majice, bosonog, raskopčanih hlača koje su se jedva držale za vitke kukove. Žena na krevetu i dalje je vrištala kao da je ugledala duha. Muškarac koji ju je ševio stenjao je raširen po podu. Otrgnuvši ruku od Syrea, Vash se primaknula Elijahu. »Ovo je tvoja vražja soba!« Oči su mu svjetlucale u polumraku. Prekrižio je ruke i mamio je pokazujući svoje prekrasne bicepse i trbušne mišiće za polizati. Sav je vio čvrst, precizno oblikovan i građen. A ona ga je htjela. Očajnički. Nastala je neočekivana tišina kad je žena iznenada prestala zavijati. Do Vashinog mozga doprlo je Syreovo umirujuće mrmljanje, a onda se utopilo negdje u uskomešanoj krvi. »To je bila moja soba«, ispravio ju je svilenkastim glasom. »Očigledno sam se preselio.« Ugrizla se za usnicu da ne bi frustrirano vrisnula. Usne su mu se trzale dok je pogledom upijao prizor iza nje. Zgrožena vlastitim manjkom kontrole, unijela mu se u lice. »Nemoj se smijuljiti. Da si ti bio na mjestu tog lika, sad bi gutao vlastita zgnječena jaja.« Položio je ruku na srce. »Osjećam se tako voljeno.« Otvorila je usta ne bi li mu nešto odvratila kad je Raze doteturao unutra vukući pojačanje za sobom. Promotrio je oštećena metalna vrata, deformirani okvir i situaciju unutra. Potom je pogledao u Vashti podižući jednu obrvu. 106

»Ni riječ da nisam čula«, upozorila ga je. »Ni jednu jebenu riječ.« Syre je izišao iz sobe poput sjenke, vijugajući, šutke. Lice mu je bilo ravnodušno, ali oči ubojite. »Smrtnici se neće sjećati ovog incidenta, ali proklet bio ako dopustim da ga ti zaboraviš, Vashri.« Podignuo je bradu. Elijah je zakoračio naprijed i stao na put između nje i njezina zapovjednika. Gesta je bila zaštitnička. I nesumnjivo provokativna. Nije joj trebala zaštita od Syrea, no to nije spriječilo njezino grlo da se stisne zbog Elijahove spremnosti da joj pruži upravo to. Himeko je stala iza svog alfe, a osmijeh joj je bio previše prokleto intiman za Vashin ukus. »Ima Ii tvoja soba dva kreveta, El?« Nije skidao pogled sa Syreova lica. »Ima, da. Slobodan je za sve koje ga žele.« Vash se borila sama sa sobom, pitajući se bi li je javno odbio ako bi skočila da iskoristi priliku da dijeli sobu s njim. Nije dobila priliku da to i sazna. Himeko je prva udarila. »Ja ću ti biti cimerica. Znam da ne hrčeš.« Vash se namrštila. Kako je, dovraga, ona to znala ? »Hajdemo, onda«, Elijah je pokazao rukom niz hodnik. »Moramo malo odspavati. Za nekoliko nas sati čeka jebeno jutro.« I zato je, Vash je iznenada shvatila, tako žarko željela biti s njim. Jednom ga je već zamalo izgubila. Svaka minuta bez njega bila je potraćena minuta. Činjenica da je mjerila svoje vrijeme s njim tim minijaturnim jedinicama dovoljno je govorila, s obzirom na to koliko je dugo već živjela i koliko ju je još života čekalo. Tražeći nešto drugo na što bi se usredotočila, počela je pospremati nered koji je napravila. Prokletstvo. Ona jadna budala unutra vjerojarno je bila teško ozlijeđena. Udarila ga je misleći da se radi o likanu koji može podnijeti njezinu snagu. »Ja sam se pobrinuo za to«, Syre je ozbiljno rekao, »Rane su mu zacijeljene, ali čeka ga itekakva glavobolja.« Lecnuvši se, kimnula je. »Hvala.« »Pobrini se za ta vrata«, Syre je naredio Razeu prije nego je dohvatio Vashinu torbu s poda i zgrabio je za lakat kako bi je povukao van. Vrata sobe još se nisu ni zatvorila kad je Syre krenuo. »Koji vrag radiš, Vashti?« Kralježnica joj se ukočila od njegova ledenog tona. »Ja... Ne znam.« »U rasulu si. Opasna si za sebe i sve oko sebe.« Podignula je bradu, primajući udarac. Bila je gladna, povrijeđena, zbunjena... »Jesam, da.« Psujući, provukao je ruku kroz kosu. »A ja ne mogu učiniti jebeno ništa oko toga osim da se držim blizu tebe i čistim za tobom.« Krivnja ju je činila poniznom. Nosio se s toliko toga. Trebala mu je njezina stopostotna koncentracija. Svima je to trebalo. »Zao mi je.« Syre ju je pogledao, a ona se lecnula kad je primijetila bol u njegovim očima. »Ne, meni je žao. Nakon što si toliko puta bila tu za mene... Kako si mi pomagala svib ovih godina... Činjenica da ne mogu učiniti apsolutno ništa da ti pomognem ubija me. Raspadaš se, a ja mogu samo stajati sa strane i kupiti komadiće.« »Samyaza.« Nije bila svjesna da plače sve dok nije osjetila da su joj obrazi vlažni. Raširio je ruke, a ona se naslonila u njegovo naručje. Šakama mu stisnuvši majicu, isplakala je svu svoju zbunjenost kroz bujicu suza. Vash je ušla u motel restorana u osam i trideset ujutro i zatekla likane za doručkom. John i Trey sjedili su u jednom separeu, a Elijah i Himeko u drugom. Čudesna ljepotica smijala se nečemu što je Elijah rekao, njezine bademaste oči bile su bistre, a osmijeh topao. Kad je ispružila ruku i položila je preko Elove, Vash je znala da su u jednom trenutku u prošlosti njih dvoje spavali zajedno. 107

Bolno mjesto u prsima još ju je više zaboljelo, a pandže se izvukle i zarežale u dlanove. Duboko udahnuvši skupljajući hrabrost, učinila je ono zbog čega je i došla. Prišla je Elijahovu stolu, susrevši se s Himekinim pogledom kad je ova pogledala prema njoj. »Gibaj.« »Molim ?« »Gubi se. Prošeci. Odlazi.« Likanica se vidno nakostriješila. »Sad, samo malo...« »Himeko«, Elijahov smiren, tihi glas riješio je stvar. »Molim te da nas ispričaš.« Himeko ga je pogledala, tražeći nešto na njegovu licu. Kratko kimnuvši, uzela je svoj tanjur i uputila Vash pogled čiste nepomućene zlobe. A tog su se dana trebale boriti rame uz rame jedna drugoj. Super. Vash se smjestila na sada prazno mjesto na klupici držeći stisnute šake i izbačene pandže ispod stola,. »To je bilo nepristojno«, rekao je, otkinuvši krišku šunke i gurnuvši je u usta. »Ionako te žele ubiti. Prestani pogoršavati situaciju.« »Ona te želi.« Progutao je. »Imala me.« Ljubomora je zarila svoje zelene pandže u nju i oduzela joj dah. »Ne tako skoro«, pojasnio je. »I ne baš ozbiljno.« »Nije joj bilo dovoljno.« »Meni jest. Osjećali smo uzajamnu privlačnost i prepustili smo se. Kraj priče.« Stavio je malo maslaca na krumpir i razmazao ga. Budući da ona ništa više nije rekla, upitao ju je: »Nešto si htjela?« »Izgledaš umorno.« Oči su mu bile tamne i zamagljene, njegova seksepilna usta okružena dubokim borama. »Da? Ti izgledaš bajno, kao i uvijek.« Dao joj je kompliment tako ravnodušnim tonom da ga nije shvatila ozbiljno. »Žao mi je.« Pogledao je u nju, podignuvši jednu obrvu budući da ništa više nije rekla. Brzo je izdahnula. »Trebala sam se više potruditi da ti kažem za plan da te stavim u Razeovu ekipu. Znala sam da ti se neće svidjeti, pa sam postupila kukavički umjesto da porazgovaram s tobom. A kasnije, kad su se planovi promijenili, izbjegavala sam djelu tu temu. Nastojala sam je izbjeći. Ispričavam se. Ne ponosim se time što sam ispala kukavica.« Elijah ju je proučavao, a njegov je pogled bio tako intenzivan da se zamalo počela meškoljiti na mjestu. Izluđivalo ju je to što mu sjedi tako blizu, a između njih je tako golem jaz. Svaki novi udah donosio je njegov miris u njezine nosnice i ubrzavao joj puls. Znala je da ga je on čuo, znala je da će osjetiti njezinu glad kao što ju je osjetio onaj put kad su se tek sreli u špilji u kanjonu Bryce. Nastavio je jesti pogleda uprtog u tanjur. »Isprika prihvaćena.« Olakšanje ju je ispunilo tako brzo da joj se zavrtjelo u glavi. Vjerojatno joj je zato trebao trenutak da shvati da je to sve što će dobiti od njega. »To je to?« upitala je kad je došla k sebi. »To je sve što ćeš mi dati?« »Što si još htjela?« upitao je hladnokrvno, stavivši prženo jaje na trokutasti tost s maslacem. »Ispričala si se. Prihvatio sam ispriku.« Oči su je pekle. Nedugo nakon olakšanja, razočaranje je objelodanilo njezino ionako promjenjivo raspoloženje. »Mislim da te mrzim.«

108

Zglobovi na prstima su mu pobijelili kad je stisnuo pribor za jelo. »Pazi što govoriš, Vashti.« »Koji kurac te uopće briga? Ne, nemoj odgovoriti. Već si to učinio, jasno i glasno.« Izvukla se iz separea i otišla. Nastao je trenutak užasne tišine. »Kvragu, Vashti.« Pribor za jelo lupnuo je o tanjur iza nje. »Jebote, kvragu.« Požurila je do svog Explorera, očajnički želeći pobjeći prije nego on primijeti da plače. Bože... Zbilja je bila u rasulu. A zbog čega? Privlačnog likana koji je usput ševio hrpe napaljenih žena iz zabave? Glupo. Sve to skupa je bilo glupo. Bilo joj je mnogo bolje dok nije osjećala seksualni nagon i dok je taj likan radio za Sentinele. Posegnuo je prema vozačevim vratima upravo u trenutku kad ih je ona zaključala iznutra. »Vashti.« Nikad nije izgledao bjesniji. Pogled mu je bio divlji, zapaljen, glas grlen. »Otvori vrata.« Pokazavši mu srednji prst lijeve ruke, desnom je upalila motor. »Uživaj u doručku, budalo. I ja ću poslije nešto prigristi. Nema šanse da ću se izgladnjivati zbog tebe.« Dlanom je udario o prozor po kojem su odmah eksplodirale pukotine. »Vashti. Nemoj bježati. Neću se moći kontrolirati ako budeš bježala.« Ubacila je u rikverc, a iza guma je poletio šljunak. Sekundu poslije bila je na cesti, bez ikakve ideje kamo se uputila i zahvalna na činjenici da na vijugavoj seoskoj cesti nije bilo žive duše. Borovi su gusto rasli uz vijugavu traku asfalta i bacali sjene na autocestu koja je savršeno odgovarala njezinu raspoloženju. Suze su joj klizile niz lice. Toliko prokletih suza. Mislila je da se dovoljno isplakala tijekom noći. Razbjesnilo ju je to Što ih je ostalo još. Stišćući volan objema rukama, vrištala je kako bi se riješila bolesne, nagomilane napetosti u sebi. Potom je ponovno zavrištala kad je skrenula niz zavoj na cesti i našla se licem u lice s golemim vukom boje čokolade. U djeliću sekunde, koliko joj je trebalo da shvati da će udariti ravno u njega, svijet joj se iznenada strahovito zaustavio. Nagazila je na kočnicu, osjetivši automatsko kočenje koje je divljački vibriralo u pedali ispod njezine noge. Kotači se nisu zakočili. Automobil nije usporio ni približno dovoljno brzo. Pripremivši se za udarac, ukočila se uz kontrolnu ploču... ... I umalo izgubila razum kad je Elijah skočio na haubu, otkotrljao se preko krova i skočio otraga. Explorer je kliznuo u odvojak uz cestu i naglo se zaustavio. Vash je namjestila automatsko parkiranje i iskočila van. »Jesi ti jebeno lud}« vrištala je stišćući šake uz tijelo. Njegove divlje zelene šarenice sjajile su dok je on zločesto režao. Prava životinja, ništa od čovjeka u njemu nije ostalo. Bio je apsolutno lud. A ona je bila u velikoj nevolji. Ogromnoj. Imala je izbor — boriti se ili bježati. Podignuvši obje ruke, prisilila je svoje nemirno tijelo da se ne pomiče. Vagala je opcije — da se zabije u njega zubima i pandžama, da ga rastrga na komade fizički kao što je on njoj učinio emotivno, ili da samo otrči što je brže i dalje mogla. I prije je bježala likanima, mogla bi ponovno pokušati. Usiju stisnutih uz glavu i izbačenih zubi, Elijah se prikradao naprijed, zauzevši sredinu ceste. Vash je teško progutala, prikovana njegovom vučjom ljepotom koliko i ljudskim oblikom. Bio je zapanjujuć i veličanstven, njegovo gusto krzno sjajno i raskošno koliko i njegova kosa, pokreti ubojito graciozni. Dubokim rezanjem ju je upozoravao, tutnjajućim zvukom opasnosti od kojeg joj se nakostriješila kosa na vratu. Nešto perverzno u njoj se oslobodilo, potaknuto uzavrelim gnjevom i boli. Ganjala ga je preko cijele zemlje, a onda i navalila na njega za doručkom. Zaboga, bilo je i vrijeme da vidi kako je to ganjati nekog. Dosad je bilo prelako. Ponašala se kao i sve ostale kučke koje su pale na njega.

109

Ne skidajući pogled s njega, usne su joj se usporeno iskrivile u provokativan osmijeh. Jednu podignutu ruku spustila je točno između njih. Stisnula je sve prste u šaku osim srednjeg. »Jebi se.« Vash je skočila preko haube terenca i jurnula u šumu.

110

15. POGLAVLJE

Netom otuširana, Lindsay je svezala pojas svog do poda dugačkog satenskog ogrtača i sišla niz stepenice u potrazi za Adrianom. Zora je tek svanula pa je znala gdje će ga pronaći. Kretala se brzo i tiho, ne želeći probuditi dva likana u gostinjskoj sobi. Bilo je vrijeme da natjera Adriana da progovori. Boravak tu, u Heleninu nekadašnjem domu, teško mu je padao, ali nije govorio o svojoj boli. A raditi bez Fineja, svog zapovjednika, čija smrt ih je i spojila, bilo je kao raditi bez desne ruke. Svejedno, bio je rezerviran i suzdržan, i to neumoljivo. Kao zapovjednik, takav je i trebao biti, znala je to. Takav je stvoren. No, to nije bilo zdravo za njega. Odlutao je i to je skrivao, odgurujući i nju i sve oko sebe. Lindsay nije sasvim shvaćala kako je Adrian stvoren. Za razliku od nje, nije bio rođen ili odgajan u obitelji. Stvoren je točno takav kakav je i bio — zreo muškarac, anđeo s jednom jedinom svrhom: da služi kao alat za kažnjavanje drugih anđela. Nije mogla ni približno zamisliti kakav je to bio osjećaj. Ona je odrastala uz roditelje koji su je obožavali. Često su je grlili. Često se smijala. Ni dan nije prošao, a da nije čula »volim te«. Za razliku od nje, Adrian je stvoren da bude bez emocija. S vremenom je, okružen smrtnicima, naučio žudjeti i željeti. Kao biće stvoreno da bude čvrsto i nemilosrdno, napetiji osjećaji prvi su se pojavili. Kasnije je naučio osjećati odanost i poštovanje. Stvorio je neka prijateljstva. A sad je učio kako voljeti, kako davati, No krivnja i kajanje koje je osjećao zbog Finejeve i Helenine smrti bili su van njegovih iskustava. Nije znao kako izraziti svoj nemir, a skrivanje istog mučilo ga je više nego je to ona mogla podnijeti. »Moj ranjeni anđeo«, mrmljala je, a srce joj je patilo zbog njega. Zaljubila se u stroj za ubijanje, koji je polako ali sigurno postajao dobroćudan, srčan muškarac. Nesumnjivo će u tom procesu naići na kušnje i velike boli, a ona će mu pomoći koliko god to bude mogla. No najprije joj se morao otvoriti. Tako je mnogo izgubio u kratkom vremenu. Osjećao je da je izdao Helenino povjerenje, da nije bio tu za nju, kao što je trebao biti. Ne kao zapovjednik, već kao prijatelj. Baš kao što je i njemu Finej bio prijatelj, najbliži kojeg je imao, netko drag i dragocjen. Kroz kuhinjska vrata izišla je u vrtnu terasu. Ograđeni je prostor bio malen, kao poštanska marka, s okruglim mozaikom u sredini pravokutne tratine. Neki bi ljudi takvo mjesto smatrali savršenim za fontanicu ili par ležaljki. Ovako, bila je svjesna da se radi o sletištu, mjestu s kojeg su se anđeli mogli vinuti u zrak i vratiti natrag na zemlju. Zrak je frcao od elektriciteta nadolazeće pustinjske oluje, oluje koja je kuhala u Adrianu. Oluje koju je držao podalje čistom snagom volje. I to ga je koštalo. Mnogo. Nagnuvši glavu unatrag, rekla je tiho u jutarnji povjetarac. »Adrian, moja ljubavi. Trebam te.« Trenutak kasnije se pojavio, njegova blistava bijela krila s grimiznim vrhovima, svjetlucavi alabaster na ružičasto-sivom nebu. Znala je da je bio negdje u blizini, nikad predaleko kako bi uvijek mogao doći kad joj zatreba. Njegovo je slijetanje bilo nevjerojatno elegantno, vrhovi njegovih raširenih krila jedva su doticali ožbukane zidove koji su dijelili njihovo dvorište od susjedovih.

111

Jastučićem jednog stopala dotaknuo je pločicu na podu, a onda je cijelom težinom svog tijela čvrsto stao na tlo. Kao Što je i običavao, nosio je samo široke lanene hlače. Njegova snažna prsa i ruke bih su goli i prekrasni, njegova koža boje karamele raširena preko vretenastih, namreškanih mišića. Njegovu crnu kosu razbarušio je vjetar, uokvirujući njegovo prelijepo lice, A njegove oči, s tim prekrasnim platneno plavim šarenicama, preletjele su preko njezina lica s ljubavlju i nježnom strašću. Srce joj je čeznulo gledajući ga. Krv joj je uzavrela, a koža pocrvenjela. A on je toga bio svjestan, jasno. Usta su mu se iskrivila u senzualan osmijeh. »Mogla si me zovnuti i iz kreveta, neshama. Čuo bih te i tamo ti se pridružio.« »Nisam te zato zvala.« »O? Jesi li sigurna u to?« Duboko je udahnula. »To uvijek želim, ali postoji još nešto.« Krila su mu se raspršila poput maglice kad mu se približila. Hodala je ravno prema njemu te potom oslonila svoje lice na njegova prsa i čvrsto ga zagrlila. »Lindsay.« Njegov gromki glas bio je pun brige. »Što je? Što nije u redu?« »Znaš li koliko te trebam, Adrian? Koliko sam postala ovisna o tvojoj blizini? Ne zbog krvi ili seksa, iako neću poreći da trebam obje te stvari od tebe. Kao da si sila koja tjera moje srce da kuca, a kad smo razdvojeni, ono zaboravlja kako se to radi.« Tako ju je čvrsto privio uza se da nije mogla disati. Bila je zahvalna zbog toga što njezina vampirska pluća zapravo i nisu trebala zrak jer se nije htjela odmaknuti od njega. Jednom je rukom stisnuo pramen njezinih kovrča. Drugom ju je obujmio oko struka, pobrinuvši se da je svakim centimetrom stisnuta uz njega. »Neshama sheli. Uništavaš me.« »Volim te. Toliko da osjećam tvoju bol kao da je moja.« Prsa su mu se širila ispod njezina obraza. »Nikad te ne bih povrijedio.« »Zato zadržavaš sve u sebi?« Lindsay se odmaknula kako bi ga pogledala. »Zato me ne puštaš unutra? Trebao bi znati da se ja od tebe nisam sklonila.« Povukao joj je glavu unatrag i pogledao je. »Mučiš samog sebe zbog toga što si me pustio da odem s Vash«, nježno je rekla. »Pitaš se što to govori o tvojoj ljubavi za mene. Ali s čime je uspoređuješ? Ono što mi imamo nitko drugi neće imati. Ne samo zbog toga što smo kao individue, već i zbog prepreka s kojima se skupa suočavamo. Morat ćemo poduzeti neke rizike, sami sa sobom i jedno s drugim.« Šarenice su mu treptale plavim plamenovima, stranim i starinskim. Izmučenim. Pitala se kako je uspijevao nositi sve te nakupljene emocije u sebi, kako ih je uspijevao sakriti iza osmijeha koje joj je poklanjao i čvrstine koju je pokazivao prema svojim Sentinelima, kako ih je uspijevao zauzdati dok bi vodio ljubav s njom, dok je vodio bitke trezvenom preciznošću. Kako da ga navede da ih otpusti. »Manipulirala sam tobom, Adrian.« Ukočio se. »Znam da se osjećaš krivim zbog Helene.« Još jače ga je zagrlila kad se odmaknuo od nje. »Iskoristila sam to protiv tebe kako bih te navela da staviš svoje Sentinele na prvo mjesto i pustiš me da s Vashti odem pomoći Elijahu.« Prošao je dug trenutak. »Slabost je bila moja. Ja sam ti omogućio da je iskoristiš.« »Nema isprike za ono što sam učinila, samo za razlog zbog kojeg sam to učinila.« »Zašto mi sve ovo govoriš?« »Zato što moram«, rekla je jednostavno, podignuvši ruku kako bi mu odmaknula kosu s čela. »Zato što smo najjači kad smo jedna ekipa. Nastojim upamtiti da je sve ovo novo za tebe. Da se trudiš i da si zbilja napredovao od onda kad sam te srela na aerodromu u Phoenixu. Ali trebam te da ideš još dalje, da se približiš k meni, da me pustiš unutra. Držiš me dalje od sebe.« 112

»Ne držim...« Namrštio se. »Ne znam kako učiniti to što tražiš od mene.« »Razmišljaj na glas. Kad ti se misli komešaju u glavi, daj im glasa. Pusti me da ih čujem. Dopusti da budem tvoja slušateljica.« »Zašto?« »Zato što me voliš i trebaš. Znam da moraš biti hrabar radi drugih Sentinela. Oslanjaju se na tebe, a ako ti posrneš, i oni će posrnuti. Ali i ti se moraš na nekoga osloniti. A tu ja upadam, ako mi dopustiš.« »U redu sam.« »Fizički, da. Sasvim u redu. Emocionalno, katastrofa si.« S rukom na njegovu vratu, Lindsay je primaknula njegova usta svojima i očešala ih svojim usnama. »Nisi mogao postupiti drugačije s Helenom, Adrian.« Grčevito ju je stiskao rukama. »Došla je k meni tražeći pomoć.« »Ne. Došla je k tebi po dopuštenje. A ti si joj rekao istinu — nisi bio tip kojeg je" trebala pitati. Prekršio si zakon tako što si se zaljubio u Shadoe, pa onda i u mene. Helena je htjela da joj kažeš da je u redu ako i ona prekrši zakon, a ti to nisi mogao učiniti. Iskreno, nije bilo pošteno da to traži od tebe.« »Bila je zaljubljena, Lindsay. Znam koliko nas to čini iracionalnima. Trebao sam imati više suosjećanja.« »Ne možeš reći da ga nisi imao. Poznajem te. Slomilo ti je srce kad ti je rekla da se zaljubila u likana. Čula sam ti glas kad si me nazvao i kasnije kad si mi rekao što se dogodilo.« »Namjeravao sam ih razdvojiti. Odvojiti jedno od drugog.« »To je bio plan«, složila se. »Ali možda bi se bio predomislio jednom kad bi ih vidio zajedno. Ili bi možda uistinu to i učinio. Nikad nećemo znati. Ona nikad neće znati, jer ti je oduzela mogućnost da odlučiš o tome. To je bila njezina odluka. Ne možeš se kajati zbog tuđih postupaka.« »Čak i ako sam je natjerao na to vlastitim postupcima?« odvratio je, odsječnim i ledenim glasom. »Što si učinio, Adrian? Pitala te za dopuštenje da bude u romantičnoj vezi s jednim od svojih čuvara, a ti si joj rekao da za to pita glavnu facu tamo gore. Potom je odjurila i zajedno su počinili samoubojstvo. Gdje u tom nizu događaja si ti nju na bilo što natjerao?« »Poznavala me. Znala je što ću učiniti.« »Sranje. Ni ti sam nisi znao što ćeš učiniti. Ne... Samo malo... Saslušaj me. Nisi se žurio natrag k njoj. Razmišljao si. Vagao. Razgovarao sam sa sobom. Nisi ti kriv što nikad nećemo znati što bi se dogodilo da si imao izbora.« Obujmila je njegovo lice svojim dlanovima. »Nisi ti kriv. A da je Finej tu, sigurna sam da bi ti i on rekao istu stvar.« Suza se uhvatila za njegove guste donje trepavice. Oslobodila se. Ljutito ju je obrisao, a potom zagledao u svoj svjetlucavi prst s nečim bliskim užasu. Pala je još jedna suza. Promuklo je šaputao na jeziku koji nije razumjela. A kad ju je pogledao u oči, Lindsay je ugledala šok. I strah. Pitala se je li bio svjestan da je plakao i kad su prvi put vodili ljubav. »Neshama«, dahtala je, snažno ga grleći. »U redu je. Pusti.« »Ja...« Teško je gutao. »Nedostaju ti. Znam. Nedostaju ti i to te boli.« »Iznevjerio sam je.« »Ne. Sranje. Ne, nisi. Sustav ju je iznevjerio. Glupa pravila i zakoni. Kao i tvoj Stvoritelj, koji te prepustio samome sebi ovdje dolje tako dugo bez ikakvih smjernica ili podrške.« Kapljica vruće kiše pala joj je na obraz, još jedan znak njegova gubitka kontrole. Pritisnuo je svoje lice uz njezin vrat. »Budi uz mene, Lindsay.« »Uvijek«, zaklela se. »Zauvijek.«

113

Adrianova su se krila rastvorila i oni su se vinuli u zrak, njegovo snažno tijelo savijalo se uz njezino dok je podizao njihovu zajedničku težinu vertikalno uvis. Za njega je taj napor bio neznatan, nije predstavljao nikakvu prepreku za sve mišiće koje je predano tesao za bitku. Iz vedrog neba, velike kapi vruće kiše udarale su je poput sitnih iglica, brzo je smočivši. Užasnuta od visine, ukopala je lice u njegova prsa i držala se za njega, držala se tako jako da joj nije moglo promaknuti njegovo tiho jecanje. Srce joj se slamalo zbog njega, iako je znala da se mora pročistiti na takav način. Tuga se nakupila u njemu, trulila tamo, slabila ga. Ispreplela je svoje noge s njegovima, držeći se za njegova leđa, ispod krila, lickajući kapi kiše s njegovog grla i vilice. Mrmljala je besmislene riječi utjehe, tješila ga najbolje što je znala. »Lindsay.« Njegova su usta tražila njezina, usne se zapečatile čvrsto na njima. Okus mu je bio slan od tuge, blagi okus suza koji se miješao s kišom. Vjetar im je šibao kroz kosu i njezinu tešku, natopljenu odjeću. Podizali su se sve više i više. Njezin ga je poljubac trebao utješiti, ali on je želio još. Trebalo mu je to. Uzeo je to. Luđački ju je ljubio, brzo i duboko gurao jezik unutra. Odjeća između njih je nestala, natjerao ju je da nestane svojom nevjerojatnom snagom uma. Trebalo joj je biti hladno, ali on je bio grozničavo vruć. A kad joj je dotaknuo grudi, njezina je glad porasla kao i njegova, perverzno pojačana strahom od visina i tugom zbog njegove muke. Vrtjeli su se dok su se uzdizali, okrećući se u zraku. Adrianova prsa su se nadimala od navale emocija koje su se izlijevale iz njega, njegove usne na njezinu vratu bile su očajne i pohlepne. Pomaknuo ju je, namjestio i ušao u nju. Jauknula je, užitak je bio tako jak i neočekivan. Kiša je istog trena prestala. Zabacio je glavu unatrag, njihov uspon se usporio sve dok na trenutak nisu samo lebdjeli, nježno se okrećući na blagom svjetlu zore. »Moja je!« urlao je u nebesa, pogleda uprtog uvis. »Moje srce. Moja duša.« Oči su je pekle, vid joj se mutio. A onda se iskrivio i okrenuo, usmjerivši ih prema dolje. Sunovratili su se. Vrisnula je i nogama ga obujmila oko struka. Padali su vrtoglavom brzinom, luđački se okrećući, krila su mu bila ušuškana otraga i nisu pružala nikakav otpor. Torzom je bila prilijepljena za njega, njegov čelični zagrljaj držao ju je nepomičnom. Ali on nije bio nepomičan. Kružio je kukovima, stiskao, gurao ga u nju. Ševio je. Orgazam ju je snažno iznenadio, šok je odjeknuo kroz njezino tijelo, od glave do pete. »Adrian!« Stenjao je, svršavajući jako i duboko. Izbacio je svoju bol i tugu u vrućim, snažnim mlazovima. Moj je, odlučno je pomislila, dok su padali prema zemlji u najintimnijem mogućem zagrljaju. Moje srce. Moja duša. Neću ti dopustiti da ga slomiš. Adrian je raširio krila i oni su se vinuli u zrak. »Grace. Drago mi je da te čujem.« Syre se naslonio u krajnje neugodnoj uredskoj stolici u motelu i nasilu se nasmiješio svom iPadu koji je izravno prenosio sliku doktorice i njezina izvješća. Bilo mu je žao kad je vidio koliko iscrpljeno i umorno je izgledala, što se vampirima rijetko događalo. »Ovog puta to možda zbilja i misliš«, rekla je kratko se osmjehnuvši i provukavši ruku kroz loše namještenu plavu kosu. Syre je pomislio kako se radi o frizuri namještenoj bez pomoći zrcala, samo kako bi je maknula s lica dok radi. Kroz leću kamere, vidio je redove bolničkih kreveta iza nje. »Uvijek sam zahvalan na dobrim vijestima.« »Onda, kako ti se čini ova? Krv koju si poslao je pogodak.« Njezine žute oči su se razvedrile. Na stranu frizura, bila je privlačna žena, sitna i nježnih crta lica. »Pomiješala sam je s uzorcima krvi zaražene virusom aveti i došlo je do kratkog perioda preokreta.« »Preokreta?« Zbog Lindsayine krvi. Ne, ispravio je samog sebe. Adrianove krvi, filtrirane kroz Lindsay.

114

»Privremenog,« pojasnila je, »to je prva zraka sunca koja je probila čemer ovdje. Dobro bi nam došlo još toga — još sunca, još krvi. Dobili smo taman dovoljno da se razveselimo, ali ni približno dovoljno da je testiramo kako treba.« »To bi moglo biti teško.« »Taj ću dio prepustiti tebi. Što se tiče mog dijela, činimo sve što je u našim mogućnostima. Ali išlo bi nam vraški bolje ako bismo imali epidemiologa ili virologa sa sobom. Imaš kojeg na lageru?« »Raspitat ću se.« Kimnula je. »Vash ti se već javila, zar ne?« »Naravno.« Malo bi toga promaknulo njegovoj glavnoj zamjenici... Kad je bila u elementu. »A likanska krv?« »Bočice od dvanaest ispitanika. Genijalno, usput rečeno. Jedna ili dvije bi bile dovoljne.« »Slava pripada Vash.« »Jasno. Ta je brza ko munja. Pravo je blago.« »Da, jest.« Dobro ju je istrenirao, već na samom početku u njoj je vidio sjeme veličine. Bila je bistra i temeljita, puna neumorne energije koja je mnoge navela da pogrešno misle da je nemarna. Nikad to nije bila... Sve dok se alfa nije pojavio. Syre je pažljivo promatrao tu situaciju. Neće moći još dugo tolerirati njezina previranja. Još dan ili dva, a ako likan ne promijeni svoj pristup prema njoj, Syre će ga ubiti. Time će žrtvovati vrhunskog lovca, no alfa je ionako bio manje vrijedan ako nije bio pod Vashtinom kontrolom. Također je postojala mogućnost da se likani, sad kad su se smjestili u skladištu i većinom raspršili vani po terenu, okrenu vampirima u potrazi za vođom i zaštitom ako izgube svog alfu. Da nema tog kaosa s Vashti, smrt Elijaha Reynoldsa bila bi idealna... »Većina uzoraka nije imala apsolutno nikakav učinak«, nastavila je Grace. »Međutim, ispitanik E je sasvim druga priča. Čija je bila ideja da uzorci budu anonimni? Vashtina?« »Naravno.« Primaknuo je iPhone i pritisnuo oblačić, našavši dokument u kojem su pisala imena donatora pojedinih uzoraka. No, znao je tko je bio ispitanik E i prije nego je to potvrdio — alfa. »Pa, ispitanik E ovdje je poznatiji kao STRAVA. Ako se želiš zauvijek riješiti aveti, STRAVA je tvoj tip. Ili ženska. Njegova ili njezina krv je kao atomska bomba za aveti. Bum, kraj priče.« »Zašto? Kako?« Grace se nacerila. »Dobra sam, ali ne tako dobra. Dobila sam te uzorke krvi sinoć. Provela sam s njima malo više od četrnaest sati. Mogu ti reći kako, ali za ostalo će trebati malo više vremena.« »Vashti je naletjela na avet s dovoljno moždanih funkcija da suvislo komunicira. Izgledalo je kao da je on predvodnik skupine ostalih aveti.« »Što?« Lice joj se potpuno uozbiljilo. »Svaka avet koju sam ja vidjela imala je mozak od pamuka.« »Treba mi više od toga, Grace.« Protrljala je stražnji dio vrata. »Možda je bolesnik tek nedavno zaražen, možda svega par sati prije. Nedovoljno da mu sprži sinapse. Ili je možda bio zaražen dovoljno dugo da mu moždane stanice ponovno prorade. Iskreno, ne znam. Nisam naletjela ni na što nalik tome ovdje u labosu.« »Previše pitanja, Grace.« »I nedovoljno odgovora. Znam. Trudim se koliko mogu.« »Obavještavaj me.« »Apsolutno. A ako bi mi mogao nabaviti još one krvi, to bi mi zbilja pomoglo. Totalno drugačija priča. Jedna uništava, druga je mogući lijek. Poznajući tebe, željet ćeš obje u svom arsenalu dok se budeš borio s ovim, a imam i prijatelja kojeg bih htjela natrag.« Syre se sjetio svoje snahe. Za Nikki je bilo prekasno, ali možda bi se druge moglo spasiti. »Radim na tome.« 115

»I virologa, molim te. Imam znanje, ali ovo je zbilja van moje struke.« Kimnuvši, prekinuo je poziv i teško izdahnuo. »Što točno znaš, Adrian?« tiho je mrmljao za sebe. »I što ću morati učiniti kako bih te natjerao da progovoriš?« Vash je trčala kroz drveće, jurišala i krivudala, srce i udovi tutnjali su snažno i sigurno. Njezino je tijelo bilo stroj, građeno za anđeosko postojanje i oblikovano životom ratnice. Premda je čula glasne skokove i teško dahtanje likana koji ju je pratio u stopu, nije se osvrtala. Nije bilo smisla. To bi je samo usporilo, a podatak gdje se nalazi ili koliko joj je blizu ne bi je natjerao da potrči brže. Nikad je nijedan likan nije dostigao. Nikad. Bila je prebrza, pre okretna. No, znala je da je Elijah drukčiji. Dokazao je to tamo na autocesti, i premda je to već znala, on je to još jednom potvrdio. Vješto je preskočila srušeno deblo, no on ju je zaobišao u luku, Zakopao je prednje pandže u zemlju i okrenuo se, stražnjim se dijelom okrenuvši za 180 stupnjeva. »Prokletstvo«, siktala je. Suočena s divljom zvijeri koju nije imala srca raniti, skočila je uvis i preskočila ga. Ali na šumsko tlo prekriveno lišćem nije mogla dobro doskočiti. Udarila je o tlo trbuhom i otklizala naprijed, grebući prstima ruku i nogu ne bi li se za nešto uhvatila. U tren oka bio je na njoj, zajahao ju je i zubima uhvatio za ramena. Dah mu je bio vruć i ubrzan, u grudima mu je tutnjalo duboko režanje. Kad se pokušala pomaknuti, nježno ju je protresao, ukopavši zube u nju, ne probijajući kožu. Zarežao je u znak upozorenja. Vash se opustila na tlu, popuštajući do kraja. U želucu je osjetila vibriranje nalik uzbuđenju. Možda trijumfu. Definitivno olakšanju. Ganjao ju je. Ulovio ju je. Srce joj je počelo još brže lupati, a ubrzalo se i disanje, reakcije koje nisu bile izazvane tjelesnim naporom. Ležala je opružena ispod njega i upijala njegovu toplinu preko svojih leđa, nemirno kopajući prstima po tlu. Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego ju je Elijah pustio. A dok je to činio, još jednom je zarežao upozorivši je da ostane nepomična. Dao joj je nekoliko trenutaka da mu dokaže da će ga poslušati bez njegova ponovnog uplitanja, a potom joj je ponjuškao obraz svojim vlažnim nosem. Iznenađujuće nježna gesta natjerala ju je da podigne glavu i pogleda ga u oči. »Elijah...« Usne su mu se iskrivile kao da reži. U očima mu je još uvijek gorio onaj primitivan sjaj. »Okej. U redu.« Izdahnula je i ponovno se opustila, pokušavajući shvatiti zašto mu se tako krotko pokorava. Nikom se nije pokoravala osim Syreu i to samo u određenim aspektima. U mnogim je drugima ona bila dominantna. Da, zato što joj je on dopuštao da bude takva, ali ipak... Čak joj je i Char znao predavati vodstvo. Malo se trznula kad se Elijah pažljivo smjestio na nju, trbuhom joj pritisnuvši kralježnicu. Nije ju pritisnuo cijelom svojom težinom jer bi je tako zgnječio, no ipak ju je pritisnuo dovoljno da ostane nepomična i ne zaboravi da je on i dalje tu. Kao da bi mogla zaboraviti. Vash nije mogla procijeniti koliko su dugo tako ležali - on na njoj, tiho dašćući, nježno je njuškajući i gurkajući njuškom. Nije znala reći zašto je to tako godilo oštrim rubovima njezina raspoloženja, rubovima koji su je kidali iznutra još otkako joj je dan prije pokazao vrata. Nije znala reći kad je shvatila da su je isti ti rubovi kidali godinama. Znala je samo da je smirenost koju je pronašla u šumi s Elijahom otkrila unutrašnju muku koje nije bila ni svjesna. Ljutnja i glad za osvetom bili su njezini vječni sudruzi, no bol je bila zakopana negdje onkraj njezine svijesti, bol koju nije ni primijetila sve dok nije nestala, Kad je promijenio oblik, osjetila je snagu te promjene, drhtaj koji je ujedno razmjestio prostore unutar nje. Mekoća i toplina grubog satenskog krzna preobrazila se u čvrste mišiće i vrelu kožu. Nastavio ju je trljati obrazom. Nastavio je dahtati kao da se i on napinje do krajnjih granica. 116

Dlanovi su joj postali vlažni kad je osjetila nepogrešivu veličinu njegove erekcije kako se naslanja na spoj njezinih bedara. »Elijah...?« »Vashti.« Glas mu je i dalje bio dubok. Grub. Vraški seksepilan. »Nije dovoljno... Oprosti.« Ukočila se, razočaranje ju je rasparalo poput oštrice. Ona nije bila dovoljna? Ono što su imali, što god to bilo, nije bilo dovoljno?

117

16. POGLAVLJE

»Nemoj se napinjati«, dahtao je Elijah, trljajući kukovima o bujne obline njezine stražnjice, »Nemoj se boriti. Pusti... Da te uzmem. Da bude dobro...« Vash se nije mogla obraniti od drhtaja uzbuđenja koje je protutnjalo kroz nju. »Želiš seks? Ovdje?« Od same je pomisli postala vlažna i željna, pomisli da ju je toliko želio da nije mogao čekati, da će je uzeti tu na šumskom tlu poput životinje koja se pari... Bolje se namjestio, svojim bedrima obujmivši njezina. Potom se uspravio i povukao je prema gore skupa sa sobom. Jednu je ruku provukao između njezinih grudi, snažna ju je ruka stisnula za vrat i privila čvrsto uz njegovo tijelo. Drugom je posegnuo prema pojasu njezinih uskih crnih hlača, skidajući ih do koljena. »Oprosti.« Njegove su riječi zvučale poput mučeničkog jauka. »Ne mogu se zaustaviti. Nemoj bježati...« Glava joj je pala na njegovo rame kad ju je drhtavom rukom uhvatio za međunožje. Nije mogla zaustaviti kružne pokrete vlastitih kukova pod njegovom rukom. Pritisnuo je svoje čelo na njezino tjeme. »Vlažna. Hvala Bogu...« Nagnuvši se prema naprijed, naveo ju je da savije leđa. Ispružila je ruke i dlanovima se dočekala na du. Dok je stajala tako na dlanovima i koljenima, posegnuo je rukom između njih i namjestio se, gurnuvši veliki vrh svog uda kroz vlažan premaz njezina otvora... gore pa dolje... gurkajući njezin klitoris... drhteći iza nje. Svaki mišić u njezinu tijelu bio je napet kao puška, iščekivanje je bilo toliko intenzivno da je Vash mislila da bi mogla svakog časa puknuti. Željela je to, glad za njim bila je prirodna sila koliko i njezina žeđ za krvlju. »Trebam te. Sad«, režao je, ljuljajući je unatrag kako bi je uskladio sa svojim prodiranjem. Vrisnula je kad je osjetila dubinu njegova uzimanja, užitak toliko jak da joj se vid pomutio. Nije joj dao vremena da se namjesti ili pripremi, bacivši se na primitivnu žestoku ševu kojom je iskoristio nju kao alat svoje požude. Bilo je potrebno samo desetak žestokih prodiranja. Njegov je urlik odjeknuo kroz šumu, na što su ptičice uspaničeno kriknule i odletjele s drveća. Tako je žestoko svršio da ga je osjetila u sebi, osjetila kako pulsira vruć i debeo dok se praznio u žestokim nasrtajima. Bedra su joj bila mokra od njega kad se uspravio na koljenima i namjestio je da sjedne u pregib njegovih raširenih bedara. Raširio je usne njezina spolovila i trljao natečeno meso prije nego je uopće uspjela doći k sebi ili normalno prodisati. Vibrirajući od žestine vlastitog uzbuđenja, rasula se u orgazmu uz dugačak krik olakšanja, tijelo joj se stiskalo i trzalo oko njegove mokre erekcije. A onda se njegovo zapešće našlo na njezinim usnama, nudeći venu koja je snažno pulsirala. Još uvijek drhteći od orgazma, Vash je okrenula glavu od nje. »Ne...« Elijah je ukopao lice u njezinu kosu. »Žao mi je.« Uistinu mu je željela odgovoriti, ali sinapse su joj bile spržene. A on joj je i dalje masirao klitoris, držeći je vlažnom i željnom i tako vraški spremnom da još jednom svrši, da svršava zauvijek. 118

»Nisam se mogao sabrati.« Zubi su mu glasno škripali. »Otrčala si. Nisam mogao razmišljati... Trebala si znati, prije bih si odsjekao ruku nego tebe povrijedio.« Novi je život navirao u njoj, ispunjavajući je shvaćanjem onoga zbog čega se ispričavao — zbog toga što je izgubio kontrolu. Nije joj trebalo biti drago što je njegova zvijer odgovorila tako što ju je označila na životinjski, najprimitivniji mogući način, no očigledno je ipak bila malo perverzna. Pa dobro. Ako svađe uvijek budu završavale tako da svrši u njoj, moći će živjeti s tim. No, njegov je osjećaj krivnje morao nestati. Kad joj je ponovno ponudio zapešće, odgurnula je njegovu ruku sa svog lica, uvrijeđena. »Prestani s tim.« Elijah ju je pažljivo podignuo sa sebe, što nije bio lak zadatak budući da je i dalje bio krut i napet. Pustila ga je, pustila da je baci unatrag, u lišće, podlakticom prekrivajući oči. Pustila ga je da promuklo blebeće o tome kako ona mora jesti, a on mora naći neki način da joj to omogući, budući da se ne želi nahraniti njime... Nije ju krivio zbog toga... Izgubio je kontrolu, izgubio je razum... Dok je tako mrmljao za sebe, Vash je brzo i tiho skinula čizme i odjeću sa sebe. Sve dok nije bila potpuno gola. U šumi. S likanom. Kamo dovraga ide ovaj svijet? » Elijah «, prela je, puzeći prema njemu. »Začepi gubicu.« Gledala je kako mu zastaje dah, a onda i kako brzo izdiše kad je potonula natrag na njega u intimnoj povezanosti za kojom je žudjela. Ud mu je bio vlažan od sjemena koje se ohladilo na zraku, zbog čega je u njoj bio hladan i tvrd poput mramora. Poskočio je uvis zarežavši, a ona ga je rukama uzela za vrat, pogledavši ga ravno u oči. »Vidim da nemaš problem sa stiskanjem«, rekla je suho, primijetivši da su mu oči i dalje bile grozničavo bistre. Bio je divljački lijep. Rumen i razbarušen, blistav od znoja. I dalje je na njemu mogla nanjušiti životinju, od čega joj se spolovilo odmah stisnulo. Taj je miris bio jako sličan mirisu koji je tako dugo prezirala, pa ipak ništa iz njezine bolne prošlosti nije se ticalo njega. Prestala je razmišljati zašto je tome tako i... jednostavno to prihvatila. »Vashti, ja...« »... sam te uvrijedio. O, ali ne ovim divljim životinjskim seksom«, tješila ga je, primijetivši bol na njegovu licu. »Zato što si mi ponudio svoje zapešće što je, ako nisi znao, najmanje osoban način da ponudiš krv jednom vampiru. Mislila sam da smo to nadišli. A ako nismo, moramo poraditi na tome.« Njegove su se ruke stisnule oko nje poput čeličnih sipki. »Na tome da me otkantaš kad se bojiš? Na tome da se ispričavaš zbog nekog bezveznog sranja umjesto zbog pravih stvari?« » Opa. « Provukla je ruke kroz njegovu kosu jer je znala koliko uživa u tome. 1 zato što je morala smiriti zvijer kako bi raščistila situaciju s čovjekom. »Brzo si se vratio na staro. Mislim da mi se više sviđalo dok si bio skrušen.« »Sve ili ništa.« »Imam li izbora? Opet ćeš me početi ganjati ako otrčim.« Zaškiljio je, proučavajući je. Nakon par trenutaka, nosnice su mu se raširile kad ju je optužio: »Svidjelo ti se to.« »Nikad nisam rekla da nije. Ti si taj koji je mene izbacio na ulicu.« »Tko je prvi počeo ?« Elijahov je glas bio prijeteće neutralan. Progutala je, odlutavši pogledom kako bi potražila snažno, ujednačeno pulsiranje na njegovu mišićavom vratu. »Vashti.« Malo ju je prodrmao. »Razgovaraj sa mnom. Što to radimo?« Ponovno ga je pogledala i namrštila se. »Zezaš me?« »Ako želiš samo seks, istaknuo bih da ima i drugih, lakših opcija.« »Poput Himeko?« 119

Osmijeh mu je bio usporen i krajnje muževan. »Malo smo posesivni?« »Kako divno što uživaš u mojoj zbunjenosti i bijedi«, gunđala je. »Slušaj, već sam svjetski zajebala nastojeći sama riješiti stvar. Moraš mi reći što želiš od mene. A onda ću ja tebi reći mogu li ti to dati.« »Predanost.« Želudac joj je protrnuo od panike. »Kakvu predanost?« »Nešto više od toga da me jašeš kad ti dođe volja.« »Kako god.« Vash se ponovno nastojala koncentrirati kad je osjetila kako se njegov ud u njoj pomaknuo kad je spomenuo >jahanje<. »Pravi se javio. Znam da te privlačim samo zbog sisa.« »Onda ćemo se dogovoriti. Ja ću ti dati ekskluzivno i ekonomično pravo na ono što ja imam, a zauzvrat očekujem isto od tebe.« »To je to?« sumnjičavo je upitala. Znala je da su ekskluzivnost i ekonomičnost uključivale su mnogo različitih stvari, pa ipak je morala pitati. Pogled mu je bio nepomičan, ljudski, beskrajno strpljiv. »S čim bi još mogla živjeti?« »Pa...« Provukla je ruku kroz kosu. »Ne bih mogla živjeti s odbijenicama. To me izluđuje. Jučer si baš bio seronja.« »Ja sam bio seronja?« Uzdahnula je, znajući da mora otvoriti sve karte ili riskirati da ga izgubi. Zvijer u njemu možda je zavedena, ali muškarca neće moći motati oko malog prsta. »Želim tebe. Ne samo zbog seksa, već zbog tebe. Poštujem te kao takvog. Poštujem kakav si s drugima. Ali iz istog tog razloga ne mogu te imati. I bojim se željeti te više. Bojim se da ću opet biti povrijeđena.« Ispružio je obje ruke i odmaknuo joj kosu s lica. »Misliš na moje odgovornosti kao alfe.« »A ti ne«, odvratila je. »A ako ne misliš na to, morao bi.« »Trenutno se pitam nije li došlo do velike jebene pogreške. Po drugi put, sad kad sam tako poludio zbog tebe.« Vash se namrštila. »A kad je bio prvi?« »Nije važno kad. Dogodilo se.« Njegove čvrste, predivno oblikovane usne očešale su se o njezine. »Lov je započeo prvog trena kad sam te vidio. I neće prestati sve dok ne ti priznaš da si moja ili ja prestanem disati. To je ono što zvijer želi i što joj ja želim dati. A što se čovjeka tiče, divim se tvojoj snazi i tvojoj hrabrosti. Zahvalan sam na tvojim savjetima i što si ih oduvijek rado sa mnom dijelila. Navukao sam se na tvoje tijelo, ali isto tako volim i samo biti s tobom. Luda si taman po mojoj mjeri. S tobom ni jedna sekunda nije dosadna, srce.« Naslonila se na njega, nešto u njoj raspuknulo se dok ga je slušala. Njezino se tijelo stisnulo oko njega i grlilo ga iznutra. Tiho je zarežao. »Mogao bih ponovno svršiti samo od ovoga. Samo od toga da te držim i da ti mene držiš. Čak i ako nastavim biti alfa, neću se moći pretvarati da imam drugu partnericu. Pomisao na to da budem intiman s drugom ženom odbojna mi je.« Sklopila je oči kad ju je preplavilo olakšanje i nježnost. »Postojao je samo Char. A sad ti. Želim da ovo uspije. Želim se potruditi da uspije.« »Onda budi predana, Vashti, tome da spavamo skupa, radimo skupa, budemo skupa. I ništa od toga nema veze ni s kim. Jednostavno moramo razgovarati jedno s drugim i međusobno se stavljati na prvo mjesto.« »Nema tog likana na svijetu koji me ne želi ubiti, uključujući tebe ponekad.« »A nema baš ni puno vampira koji mene ne bi sredili ako bi znali da se mogu izvući s tim. Svaka veza ima svojih problema i agresivne svojte.« »Ha! Baš si komičan.«

120

»I tvrdoglav i arogantan.« Grickao je njezinu donju usnicu svojim ravnim, bijelim zubima. »Moja si, Vash. Neka mi bilo tko samo pokuša reći suprotno. Čak i ti.« »Baš si neki.« Usnice su joj slasno trnule, njegov okus raširio se svuda po njezinu jeziku. »Znao si što mi radiš jučer i sinoć. Znao si da ću se slomiti ako te izgubim, da to neću moći prihvatiti.« »Nadao sam se tome«, ispravio ju je. »I mučio se sumnjama oko toga da sam povukao crtu za koju nisam bio siguran da ćeš je prijeći. Kad sam jučer ponudio vlastitu sobu, a ti se nisi javila, mogao sam te zadaviti. Upala si u hotelsku sobu sva bijesna i posesivna, ali nisi htjela učiniti taj jedan korak koji sam htio da učiniš. Počeo sam vjerovati kako više ne postoji ništa što mogu učiniti da te dobijem na način koji mi je potreban. Onda si mi prišla za doručkom i prokleto malo mi je nedostajalo da ti kažem da ću prihvatiti što god mi ponudiš.« »A ja sam bila prokleto blizu tome da, te počnem preklinjati da me prestaneš kažnjavati.« Pogled joj se zamaglio pa je okrenula glavu. »Isključio si me. To je... Zaboljelo. Mrzim kad boli. To me čini ludom. Još luđom nego inače.« Izdahnuo je i naslonio se na nju. »Prokleto si tvrdoglava.« Opečena istinom, rekla je: »A ti se bacaš na leđa i pokazuješ trbuščić bez mnogo borbe, psiću.« »Već si došla dovde, s Charronom. Jasno da si oprezna oko toga da se ponovno izložiš i učiniš ranjivom. Meni je ovo novo. Nikad to nisam imao i želim to. Ne mogu zamisliti da to nemam. Da nemam tebe.« Vash je položila dlan na njegovo uzlupano srce. »Je li ti ikad palo na pamet da te možda zavodim i približavam k sebi tako da me poslije više ne možeš ubiti?« Prekrio je njezin dlan svojim. »Kakvom budalom me smatraš? Misliš da bih te povalio toliko puta, i onda ponovno, uz toliki rizik? Zaboravio sam na to prije nego smo navalili jedno na drugo u skladištu. Micah je mrtav. Ono što si mu učinila je pogrešno, zato što su tvoje pretpostavke bile pogrešne. Ali ne mogu reći da bih ja postupio drugačije. Kad bih te ubio kako bih njega osvetio, učinio bih isto ono što si ti učinila njemu kako bi osvetila Nikki. To je ukleti krug koji ne bi vratio nijedno od njih dvoje, ali nas bi uništio.« Njuškala mu je vrat i udisala njegov miris. »Neki će pitati upravo to i pripisivati mi taj motiv. Još više njih će o tome razmišljati.« »Jebeš njih.« »Neee...« zapjevušila je, grickajući ga iza uha. »Imamo dogovor: ekskluzivno pravo i ekonomičnost. Jebeš samo mene.« Elijah ju je dlanovima uhvatio za lopatice i držao je uza se. Nakrivio je glavu u stranu i omogućio joj neometan pristup debeloj arteriji na svom vratu kojom je kolala njegova krv. Tako podložna gesta od tako dominantnog muškarca — gesta za koju je plaćao veliku cijenu, znala je — uzburkala joj je krv. Lovac u njoj napeto se protegnuo, dok se žena u njoj sva rastopila. Savršeno odmjerenim pokretima jezika, Vash mu je stručno sisala venu. Osjetila je kako guta i osmjehnula se. »Jesi li znao da vampirski ugriz može pružiti najslađu seksualnu ekstazu?« »Što misliš zašto ti ne dam da se hraniš ikim drugim osim mnome?« »Bila sam previše van sebe da bih primijetila tvoj užitak u Vegasu. Žao mi je zbog toga. Želim ti udovoljiti, Elijah. Želim te usrećiti.« »Vjeruj mi. Dobio sam što sam htio u Vegasu.« Njegove ruke, te tople i prekrasne ruke, kliznule su niz njezina leđa i uhvatile je za stražnjicu, namještajući je na njegovu veliku erekciju. »A udovoljavaš mi neprestano, na mnoge načine. Ali ako mi se svejedno želiš iskupiti, neću te spriječiti.« »Nećeš?« Dok je očnjacima nježno prelazila preko njegova vrata, nije mogla ne osjetiti suptilne drhtaje koji su ga prožimali. »Ti si predator na vrhu lanca, a upravo ćeš postati zalogaj drugog predatora.« »Ja sam muškarac«, grubo joj je odgovorio, »koji će upravo leći, opustiti se i uživati dok ga njegova ženska jaši sve dok luđački ne svrši.«

121

»Ah, kakav šovinist«, prekorila ga je s osmijehom. Međutim, osmijeh je izblijedio kad se odmaknula i pogledala ga. Lice mu je bilo obrubljeno napetim linijama, a njegove oči, one biserne oči kojima je vidio ravno kroz nju, sad su blistale. Tip je znao zadirkivati, no zvijer u njemu borila se s činjenicom da je hrana drugom stvorenju. Umirila ga je nježnim provlačenjem prstiju kroz kosu. »Ne moraš ovo činiti, Elijah. Mogu se nahraniti iz nečijeg zapešća. Brzo i jednostavno.« »Ne.« »Ženskog, ako hoćeš. Možemo otići do nekog gnijezda. Možeš me ševiti dok se hranim. Možda te napali prizor...« »Ne, dovraga.« Glas mu je bio dubok i grlen, gotovo da je režao. Uhvatio ju je za stražnji dio vrata i povukao prema svom grlu. »Ja ću biti taj koji će ti dati ono što ti treba. Učini to.« Sklopivši oči, duboko je i drhtavo udahnula i koncentrirala se. Njegov je užitak bio važniji od njezine potrebe da se nahrani, jer je shvaćala koliko je velik dar koji joj je dao i koliko je to vrijeđalo samu srž predatora u njemu. Na uživanje u prodiranju alfa mužjak tek se trebao naviknuti. Nekima to nikad nije uspjelo. Ne bi mogla podnijeti pomisao da se Elijah pokaje što ju je nahranio. A ako bi bila sasvim iskrena, priznala bi kako se nadala da će uživati dovoljno da to poželi ponoviti. Da zatraži od nje da mu to učini. Vash je polizala suhe usnice i razmaknula ih, ližući venu ljubavničkim žarom. Obujmivši ga rukama oko torza, odvlačila mu je pažnju pritišćući svoje grudi uz njegova prsa. A onda ga je ugrizla, zarila očnjake u živu rijeku bogate, opojne krvi. Opsovao je i ukočio se, a potom zastenjao kad je njezino spolovilo oko njegova uda počelo imitirati ritmično sisanje usana na njegovu vratu. Držeći mu glavu nepokretnom jednom rukom oko vrata, drugom je klizila po njegovim čvrstim leđima. Izvukla je očnjake i polizala ranu da se zatvori, nježno mu sišući kožu. Usnama mu je prelazila preko vrata, grickala ga i ljubila. Kad se opustio, ponovno je zagrizla, u drugo mjesto, duboko zarivši očnjake. Obrazi joj se uvukli dok je dugo i snažno sisala, a on počeo svršavati. Siktao je, gurajući njezine bokove na svoje, izlijevajući se u nju. Opijena njime, uletjela je u sjećanja koja je nosila njegoVa krv, sebično tražeći njegova razmišljanja o njoj — posesivnost, užitak, bol. Zauzvrat, napunila je njegov um vlastitim mislima o njemu. Natjerala ga da vidi kakav je osjećaj imati ga u sebi, tu vatru koja je gorjela u njoj kad bi ga pogledala, duboko poštovanje i divljenje koje je poticao, bol koju je samo strast mogla ublažiti. »Vashti.« Trznuo se kad je iscijedila još jedan orgazam iz njega, njegovo krupno tijelo drhtalo je dok je svršavala skupa s njim, nježni mišići stiskali su ga u najintimnijem mogućem Zagrljaju. Sirovi zvukovi užitka vibrirali su preko njegova grla do njezinih usana, promukli uzdasi želje, žudnje koja nikad nije bila do kraja ublažena. Kad je utažila glad, Vash je izvukla očnjake i zapečatila dvije rupice, masirajući venu koja je pulsirala od njegove podivljale krvi. S rukama na njegovim ramenima, odgurnula ga je unatrag, stisnuvši usnice kad se ispružio ispod nje. Dahtao je, oči su mu bile bistre i vatrene. Nagnuvši se nad njim, noktima mu je grebala prsa, podizala bokove i opet ih spuštala, milujući njegovu erekciju skliskim stiskom svog tijela. Ovog puta nije imala riječi. S Charom ih je imala. Kao anđeo ih je imala. Ali sada, s njim, nije ih bilo. Bile su zarobljene u njezinu grlu, pekle je. Međutim, kod Elijaha je bilo divno to što mu riječi nisu ni trebale. Znao je. Prihvatio ju je i želio je onakvom kakva je bila. Shvaćao je da njezino tijelo može reći sve ono što nije mogla izreći na glas. Njezino vampirsko tijelo koje se tako savršeno povezivalo s primitivnom seksualnošću njezina likana. »Uzmi ono što ti treba«, promuklo je rekao, shvaćajući. »Što god ti treba. I daj mi sve zauzvrat.« Zubima je zagrizla donju usnicu i jahala ga polako i sigurno, upijajući snažan šok užitka svaki put kad bi ušao do kraja. »Želim da opet svršiš. Želim to osjetiti u sebi.«

122

»Muškarac sam«, istaknuo je, vidno razdragan. »Ne mogu to učiniti beskonačno mnogo puta bez pauze.« Usne su joj se iskrivile u polagan, oduševljen osmijeh. »I dalje si krut.« »Ti si i dalje gola i ševiš me.« Dotaknuo joj je grudi, okrećući i povlačeći njezine bolno napete bradavice palcem i kažiprstom. »Ne brini se za mene. Ja dobijem svoje kad vidim da si i ti svoje dobila. Dok osjećam kako me stišćeš poput šake. Vruće, uske, savršene male šake. Orgazam je samo bonus kad je vožnja ovako dobra.« Vash se uspravila i prešla raširenim dlanom niz njegove napete prsne i trbušne mišiće. U koljena su joj se zabile iglice bora, ali nije marila. Ponovno ga je imala, točno tamo gdje joj je i trebao — s njom, spojen s njom, ništa između njih. Bez činova, bez uloga, bez poluistina ili izbjegavanja. Bili su ogoljeni, koliko je god to bilo moguće. Predani. On je bio njezin, sad je to mogla tvrditi. A ona je bila ponosna što je njegova. »Još jednom«, nagovarala ga je, kružeći kukovima. »Za mene. Želim opet svršiti, Elijah, ali ne mogu bez tebe.« Pridignuvši se, omotao se oko nje i okrenuo potrbuške, okrećući i nju sa sobom. Podlakticama je štitio njezina ramena i leđa od bodljikavog tla, još jednom pokazavši da je prisutan i obziran, čemu se toliko divila. Bila je pritisnuta, ali i udobno smještena, kad je preuzeo vodstvo, ulazio u nju i povlačio se, njegovi snažni mišići stiskali su se i opuštali na njoj. Nije skidao oči s nje, njegov prodoran pogled bio je intimniji i od erotičnog naviranja i povlačenja njegova tijela koje ju je prisvajalo. »Moj«, rekao je. »Reci to.« Iskrivila je vrat kad su je osjeti preplavili. Nije mogla vidjeti, jedva da je čula išta od krvi koja kojoj je tutnjala u ušima. »Reci to, Vashti«, mračno je preo, s usnama na njezinu grlu, njegov topao dah letio joj je preko kože. »Reci to i svršit ću za tebe.« »Moj«, dahtala je, omotavši noge oko njega. »Moj si.« Pročišćen i osnažen, Adrian se polako spustio jednom nogom u stražnje dvorište, zadovoljan i s Lindsay u naručju. Po prvi put u nekoliko dana, misli su mu bile jasne, na čemu je bio zahvalan, kad je uočio nepoznat automobil na prilazu. »Netko je tu.« Lindsay je podignula glavu s njegovih prsa. »Možeš Ii opet napraviti onu čaroliju s mislima i staviti malo prave odjeće na mene?« Sjetio je odjeće koju je spakirala za put i snagom uma stvorio na njoj par crnih hlača i majicu sa širokim prorezom na ramenima. Za samog sebe odabrao je duge hlače i preko njih bijelu košulju. Zavrtao je rukave odlazeći do stražnjih vrata kako bi ih otvorio svojoj družici. »Zaboravio si moje donje rublje«, žustro je šapnula kad su ušli u kuhinju. Iskrivio je usne. »Ne, nisam.« Gošća ih je čekala u dnevnom boravku i smijala se nečemu što je rekla svojim čuvarima. Dva likana pozorno su ustala kad je ušao u sobu, no lijepa Azijatkinja koja ih je zabavljala ustala je mnogo ležernije. Odjevena u usku suknju na tanke crtice, svilenu bluzu i Louboutinove štikle, glasnica Raguela Gadare izgledala je prikladno za svoj sekularni život. U nebeskom je životu više voljela iznoŠene traperice, 9-milimetarski pištolj i martensice. »Evangeline«, Adrian ju je pozdravio primivši njezine ispružene ruke i preletjevši kroz njezine misli putem iste te veze, saznavši tako sve Što je trebao znati. »Drago mi je što te vidim.« Osmjehnula se. »Rekao si to tako uglađeno da sam ti zamalo povjerovala.« Okrenuo se kako bi i Lindsay uveo u razgovor. »Lindsay, ovo je Evangeline Hollis. Eve trenutno nadgleda dizajn interijera Mondegovog kasina. Eve, Lindsay je kratko vrijeme bila pomoćnica menadžera u Raguelovoj Belladonni u Anaheimu. A sad je moja.«

123

Eve se rukovala s Lindsay. »Smatraj se sretnicom što si uspjela pobjeći od toga da radiš za Gadaru.« Lindsay se namrštila, zbunjena njezinom izjavom zato što još nije bila svjesna da Gadara svoje podanike regrutira, za razliku od likana koji su vezani ugovorom. Adrian će je kasnije informirati o tome. »Što te dovodi ovamo?« upitao je Eve, odvraćajući razgovor od tema koje trenutno nije želio započinjati. Pokazala je u mali hladnjak za biološki opasne tvari pokraj svojih nogu. »Krv arkanđela. Gledala sam Gadaru kako je vadi i stavlja unutra. Rekao je da ćeš mi ti vjerovati da je nije pomiješao s nečim ili zamijenio. Zaključila sam da ćeš me ionako mentalno silovati kad me dotakneš i sam se u to uvjeriti.« »Dobro me poznaješ.« Eve se nasmijala, no njezin mračan pogled i dalje je bio krut. »Ima neke utjehe u tome što je većina anđela predvidiva.« :Lindsay je pogledala u hladnjak. »Zašto nam Gadara nije dao krv kad smo ga jučer za nju pitali?« »Kontrola«, Eve i Adrian istovremeno odgovoriše. »Prokletstvo«, promrmljala je Lindsay. »Ovo nije igra.« »Na neki način i jest«, pojasnila je Eve. »Igra u kojoj Gadara ne želi da Adrian izgubi, ali ne želi ni da pobijedi bez njegove pomoći. Ambicija je Ahilova peta svakog arkanđela. U ovom slučaju, Gadara je znao da ima prednost jer je mogao odlučiti hoće li dati svoju krv ih ne. Samo se htio pobrinuti da Adrian to zna i bude svjestan da mu sad duguje uslugu jer mu je dao — uvijek je dobro imati u rukavu uslugu koju ti duguje seraf.« Lindsay je pogledala u Adriana. »Sranje.« »Koja si ti sretnica, neshama«, zadirkivao ju je. »Ti imaš cijelog serafa u... ruci.« Gurnula ga je u rame. »Zašto sam nije došao da nam to trlja na nos?« Eve je žalobno iskrivila usta. »Kako bi meni dokazao gdje mi je mjesto, istovremeno vrijeđajući Adriana šaljući izaslanika s dna hijerarhijske ljestvice. Dvije muhe jednim udarcem. U tome je dobar.« »Zar se neće naljutiti«, promrsio je Adrian, »kad sazna koliko mi je zbog toga zapravo drago?« Eve je namjerno pogledala u dva likana. »Kruže neke glasine. Čula sam da je velik dio tvoje radne snage u štrajku. Gadara se nada da će moći uskočiti i pomoći ti oko toga, jasno. Ali ako želiš izbjeći njegovu pozamašnu proviziju i ne smeta ti raditi uz pritajeno gunđanje, znam kamo te uputiti. Samo reci.« Adrian je jasno dešifrirao poruku i bio zahvalan na njoj. Njegovi Sentineli nisu ostali sasvim bespomoćni bez likanske »radne snage«. Imali su pomoć na raspolaganju, ako on odluči da im ona treba. Učinio on nešto po tom pitanju ih ne, nije bilo važno koliko biti svjestan njega. Eve je krenula prema vratima. »Unijela sam ti novine«, rekla je pokazujući na presavijene novine u plastičnoj vrećici smočenoj * jutarnjom rosom. »A netko bi ti trebao maknuti kante za smeće s pločnika. Vjerojatno se nisi naviknuo brinuti oko takvih stvari u Kući anđela, ali u nekim četvrtima novčano kažnjavaju stanare koji ostavljaju kante vani nakon što se otpad već pokupi. Životi smrtnika su zajebani.« Zagledao se u novine nakon što su se vrata zatvorila za njom. Klimatizacijski uređaj... Novine... Otpad... »Netko živi ovdje«, promrsila je Lindsay. »Zaboravili smo na to kad se Vashti pojavila, ali njoj ne bi smetala vrućina, zar ne? Ne bi joj ni palo na pamet dirati klimatizacijski uređaj.« »Ne.«

124

»Tko bi se usudio tako koristiti tuđi prostor?« »Možda se ne radi o smjelosti«, promrsio je. »Već o očaju. Jezero Navajo nalazi se na svega nekoliko sati vožnje odavde.« »Oh.« Sućut u njezinu pogledu uzburkala mu je dušu. Mogao je ostati i pričekati ih, ali ako su se već bojali osvete, držat će se podalje. Trebat će ih uvjeriti na drugi način. Pogledavši u dva likana, rekao je: »Ben. Andrew. Ostavit ću vas dvojicu ovdje. Tko god da se vrati, dovedite ga natrag u Kuću anđela, ako tako želi. Ako ne, dajte mu do znanja da ovo imanje ide na prodaju idući tjedan.« Dva su stražara na trenutak šutjela. Potom je jedan kimnuo, a drugi se osmjehnuo. »Hvala, Adrian.« »Na čemu?« »Što nam vjeruješ«, rekao je Ben. »I što si nas primio natrag«, dodao je Andrew. Adrian je pogledao u Lindsay, ne znajući što reći. Njezin ohrabrujući osmijeh vratio ga je natrag u igru. »Spakirajmo se i hajdemo na aerodrom. Moramo odnijeti ove uzorke do Siobhan.« Posegnula je za njegovom rukom i stisnula je. Pitao se žna li ona što mu je ta jednostavna gesta značila, koliko je ljubavi i podrške njome prenijela, koliko je brzo postao ovisan o tome. O njoj. Došao je u Vegas po krv, a odlazio s nečim daleko dragocjenijim — dubljom povezanošću sa ženom koja je zarobila njegovo srce. U kaosu vlastitog života, suočavanje s užasnim mogućnostima i još užasnijim odlukama, Lindsay je bila njegovo svjetlo u tami. Svjetlo koje je sjalo čak i onda kad ju nije mogao vidjeti.

125

17. POGLAVLJE

»Jebeno jezivo«, promrmljao je Raze, prekriživši ruke kad se naslonio na bočnu stranu Vashinog unajmljenog automobila. »Tiho kao u prokletom grobu.« Elijah je pogledao u vampira i mrgodno kimnuo, osjećajući se jednako. Koža mu se naježila. Podijelili su se i okružili stambeni blok, a onda krenuli unutra u potrazi za bilo kakvim znakovima života. Nisu pronašli ništa. Ama baš ništa. »Gdje su novine?« upitala je Vash, nemirno se krećući uokolo. »Pošta? Zarasla tratina? Ne može cijela četvrt samo tako nestati bez ijednog traga koji bismo mogli slijediti.« Syre je otvorio prtljažnik automobila i počeo vaditi oružje. »Što predlažeš, kako da ovo riješimo, Vashti?« »Dva vampira na izvidnička mjesta — krovovi, svaki na jednom kraju. A onda tri ekipe, jedna će uzeti kuće u sredini, dok će druge dvije obilaziti izvana prema unutra, svaka sa suprotne strane. Pregledat ćemo ovo mjesto kuću po kuću. Likani mogu potražiti stanare, a vampiri prikupljati konkretne podatke. Negdje mora postojati neki trag.« »U redu.« Pogledao je u dva vampira koja je poveo sa sobom. »Crash i Lyric, vas dvojica ste na izvidnicama. Ako itko pokuša pobjeći, zaustavite ga.« Dvojica sluga odabrali su svaki svoje oružje i krenula dalje, tijela su im bila netom okrijepljena krvlju Posrnulog koja ih je štitila od podnevnog sunca. Elijah je čekao daljnje upute, sretan što je ponio sunčane naočale koje su skrivale način na koji je promatrao Vashti. Kosa joj je bila skupljena u konjski rep, tijelo stegnuto u uobičajenoj crnoj odjeći — hlačama koje joj je ranije spustio niz noge, kožnati prsluk sa zatvaračem od vrata do grudi. Kremasta koža i sjajne žute oči hipnotizirale su ga, kao i sve u vezi s njom. Njegova ženska. Tako prekrasna i beskrajno opasna. Ratnica koju su drugi ratnici slijedili u bitku bez dodatnih pitanja. Obožavao ju je i cijenio, čak i onda kad ga je izluđivala. Podijelila je preostalih pet vampira u skupine od dva, dva i jedan, a onda se okrenula prema njemu tražeći savjet kako da podijeli četiri likana. Stavio je Lukea i Treya u skupine od dva vampira, a Himeko sa sobom. Znala se sama pobrinuti za sebe, ali čak i on je — i to jedva — preživio napad u Las Vegasu. Ako se opet suoče s nečim sličnim, želio je biti taj koji će joj čuvati leđa. On i ostali likani počeli su se razodijevati. Povukao je majicu preko glave i bacio je u prtljažnik automobila. Potom je skinuo čizme i raskopčao zatvarač. »Što to radiš?« prasnula je Vashti, ukočivši se s koricama katane u ruci. Podignuvši obrve, pogledao je u nju. »Naoružavam se, kao i ti.« Ostali su nastavili skidati odjeću sa sebe, a vampiri su nastavili privezivati oružje na svoja tijela, no bio je itekako svjestan njihove loše odglumljene nezainteresiranosti za njihov razgovor. Vashin pogled skočio je s njegova raskopčanog zatvarača na Himeko, koja je stajala samo u grudnjaku i gaćicama, pa onda opet na njega. »Nećeš se ovdje skidati gol.« Himeko je frknula i otkopčala grudnjak. »Golotinja je dio nas. Navikni se na to, krvopijo.« »Apsolutno«, rekao je Crash pogledavši u njezine gole grudi. »Odličan početak lova.«

126

»Začepi.« Vash se primaknula Himeko, »A ti. Već si vidjela sve što ćeš vidjeti od njega u ovom životu.« Himeko se hladno nasmijala. »Bit će i drugih. Žena s krznom umjesto s očnjacima.« Vash je elegantno zamahnula jednom od svojih katana. »Samo me isprobaj, kujo.« »Vashti«, uzdahnuo je Elijah znajući da su svi napeti. Uzbuđenje oko lova bilo je dijelom zaslužno za takvo raspoloženje, ali bili su to i duhovi Micaha i Rachel. Mržnja je vrebala iza još neiskušanog i probnog primirja između vampira i likana. Trenutno je prioritet bio obuzdati međusobnu mržnju, s obzirom na to đa su se spremali osloniti jedni na druge u situaciji o kojoj će im ovisiti život. »Mogla bih se i ja skinuti«, odvratila mu je. »Pokrenuti novi trend.« »Nije ista stvar i ti to znaš.« Izazivala ga je podižući obrvu, s prstima na zatvaraču. Uputivši joj značajan pogled, zaobišao je prednji dio automobila i promijenio se, vrativši se trenutak potom s trapericama među zubima. Spustio ih je u dnu njezinih nogu. »Hvala.« Dohvatila ih je i bacila u prtljažnik s ostatkom odjeće. Potom se opasala oštricama i kimnula Syreu — koji je na sebi nosio opaki repetirajući samostrel — na što su krenuli dalje od vozila kako bi započeli lov. Elijah se nije iznenadio kad se Vashti pridružila njemu i Himeko, premda je takva okolnost bila daleko od idealne. Držati ijednu od tih tvrdoglavih žena na oku bilo je dovoljno teško samo po sebi. Imati obje zajedno bilo je već opasno. Napetosti među njima nestalo je istog trena kad su ušli u prvu kuću. Dvokatnica za jednu obitelj bila je ugodno uređena i topla. Nije bilo znakova nereda. Zapravo, gotovo da je pomislio kako se radi o kući za pokazivanje kupcima, budući da je sve stajalo na svom mjestu... Uključujući i obiteljske fotografije na polici iznad kamina. Pogledao ih je i primijetio mladolike roditelje s troje djece, od kojih je najmanje bilo još beba. Skočivši uz stepenice, pretražio je spavaće sobe. Tamo je zatekao znakove života — zgužvane krevete, dječje igračke razbacane po podu, odjeću koja je virila iz kutija za odlaganje. U dječjoj sobici nalazila se kantica za smeće u kojoj su bile prljave pelene kao i poluprazna bočica s već pokvarenim mlijekom u krevetiću. Vash je ušla za njim u dječju sobu, »Ima poruka na govornoj pošti. Oca su zvali s posla da ga pitaju gdje je. Ista stvar s majkom, kao i dogovori sa susjedima da voze djecu. Izgleda da je ovo četvrti dan da ih nema.« U idućih nekoliko domova bilo je više-manje isto. Kod osme kuće, Elijah je odlučio provjeriti i stražnje dvorište. Kao i kod ostalih kuća, Vash mu se pridružila nakon svega nekoliko trenutaka. Tek tada mu je sinulo da se mota oko njega. Zarežao je na nju, ali ona se pravila smirena. Svejedno, po govoru njezina tijela primijetio je napetost — bojala se pustiti ga da radi svoj posao. Promijenivši oblik, napao ju je. »Prestani me daviti.« Namrštila se i tijelom prepriječila pogled iz kuće. »Stavi natrag svoje vražje krzno prije nego se pojavi Himeko.« »Za Boga miloga. Kod likana golotinja nije automatski jednaka seksu.« »Ona je žensko. Ako nisi primijetio, sline za tobom čak i kad si odjeven. A kad si ovakav,« nervozno je mahnula rukom pokazujući na njegovo tijelo, »samo ih zoveš da navale.« Namrštio je nos kad je nanjušio prve znakove njezina uzbuđenja. »Opet? Dok lovimo? Isuse, nasmrt ćeš me istrošiti.« Porumenjela je i uzvrpoljila se. »Ako ne želiš da se odmah napalim, onda nemoj trčati uokolo gol!«

127

Smekšan njezinim očiglednim osjećajem srama i shvaćajući koliko su oboje bili nemoćni pred privlačnošću koju su osjećali, nježno je rekao: »Ne treba mi tjelesni čuvar, Vashri. Idi radi svoje i pusti mene da radim to isto.« »Kažeš to kao da je to lako. Ona gamad te želi još više od tih vražjih žena! Jednom sam već gledala kako te komadaju. Ne želim to ponoviti. Ne m-mogu.« »Vash.« Grlo mu se stisnulo kad je ugledao bol na njezinu prekrasnom licu. »Draga...« »Nemoj.« Zurila je u njega. Vatreno i snažno, pa ipak krhko. »Ti si me i uvalio u ovo sranje.« »Kakvo sranje?« Znao je na što misli. A da su se nalazili bilo gdje drugdje, cijelu bi je izljubio. »Ovo sranje!« Nervozno je mahala rukom između njih. »Ti i ja. ML« »Mi.« »Što si ti, papiga? Da, mi.« »Mi smo sranje?« Nije bilo Iako ne nasmijati se. »Jučer smo bili, da.« Pogledala ga je od glave do pete i uzdahnula. »Ali sad smo okej. Dok mi ne govoriš da se prestanem brinuti za tebe ili da prestanem dijeliti tvoje golo tijelo s ostatkom svijeta.« »Dijelim svoje tijelo samo s tobom, moja luda vampirice. Bože. Obožavam te.« »Evo je!« siktala je Vash, primičući se bliže kako bi ga zaštitila od pogleda. »Ako vidi tvoju opremu, morat ču je ubiti.« »Luda si, znaš to? Provjereno luda.« A i on je bio lud. Za njom. Ponovno se promijenio i odmaknuo od nje. Kad je Himeko u punom trku izletjela iz kuće, usmjerio ju je u jednu stranu dvorišta dok on izvidi drugu. Nanjušio je psa zakopanog u udaljenom kutu, što je potvrdila malena kamena ploča, ali nije našao ništa neobično. Međutim, Himeko je onda počela cviliti i kopati po zemlji. Pridružio joj se pa su skupa kopali svježu zemlju pronašavši sloj vapna ispod zemlje za cvijeće. Na metar ispod površine otkrili su ostatke dječjeg tijela, koje su kao takvo mogli identificirati samo prema veličini kostiju. Oboje su užasnuto odskočili. »Uh, čovječe«, dahtala je Vashti, položivši ruku na trbuh kad se kroz razbijeno vapno probio smrad. »Jebene aveti.« Nemaju razuma, možeš misliti, Elijah je mračno pomislio. Pokapanje je bilo znak inteligencije i jasne, hladne proračunatosti. Pogledao je u Vashti, frustriran činjenicom da nisu mogli razgovarati dok je bio u likanskom obliku, što bi bilo moguće da su združeni par. Vash se okrenula i progovorila bez podizanja glasa. »Syre. Raze. Neka likani provjere i stražnja dvorišta.« Čuo je drhtanje u njezinu glasu i naslutio njezin nemir. Bila je užasnuta i uznemirena tim otkrićem, uzdrmana. Otišao je do nje, nježno joj se očešavši o bok, nastojeći je utješiti tom gestom. Odsutno ga je češkala iza uha. »Koliko bi avetima bilo potrebno da izbrišu čitavu četvrt? Koliko vremena? Jer, ako se radi o više od nekoliko sati, morali bi biti dovoljno lukavi da ih nitko ne primijeti, a ja sam vidjela samo jednu avet s nešto funkcionalnih moždanih stanica.« Elijah je trznuo ušima kad je čuo Razea kako psuje na drugoj strani susjedstva. »Imamo tijelo u dvorištu. Kvragu... To je dječje truplo.« »I ovdje«, grubo je rekao Syre. »Nema ni traga roditeljima — samohrana majka, čini mi se, sudeći prema pošti i fotografijama u kući.« Elijah se vratio natrag do groba i počeo još dublje kopati, zarežavši na Vash kad mu je pokušala pomoći. Nije ju mogao zaštititi od svega, ali barem ju je mogao poštedjeti tog užasnog zadatka. »Pa gdje su odrasli?« upitala je Vashti, prateći ga do namotane cijevi za vodu, koju je pokrenula kako bi ga poprskala.

128

Razeov glas došao je do njih. »Na idućem imanju nema ničega. Nema djece u kući. Izgleda da su ovdje živjela dva muškarca. U dvorištu nema leševa.« Elijah je ostale poveo kroz kuću pa natrag van na ulicu. Išao je prema idućoj kući kad je Syre progovorio. »Primijetio sam kretanje iza prozora ovdje u mom sektoru. Zastori su spušteni pa ne vidim unutra.« Vash je potrčala. »Čekaj dok ne stignemo.« Raze ih je dočekao ispred kuće. Bez riječi, poveo je svoju ekipu do dvorišnih vrata sa strane pa su se provukli unutra. Promatrajući kuću s pločnika, Elijah je gledao u prozore na katu i primijetio da su se zavjese lagano pomaknule, kao na povjetarcu, no nije čuo ni zujanje klimatizacijskog uređaja ni ventilatora. Također nije čuo ni disanje ni pokrete, zbog čega se nakostriješio. S čime su to, dovraga, imali posla? »Ne sviđa mi se ovo«, promrsila je Vash. »Radije bih ih vatrom istjerala van nego ulazila unutra. Ali vatra bi mogla navući vatrogasce, a tako ćemo uključiti i smrtnike.« Syre je proučavao vanjski dio kuće. »Moja ekipa će uzeti gornje prozore. Tvoji likani mogu ući kroz donji kat. Spremni?« Kimnuvši, Vash je skočila na bočni zid kuće i popela se gore poput pauka. Syre je učinio isto. Elijah je zauzeo jednu stranu kuće, a Luke drugu. Himeko je ostala na mjestu ispred, dok je Thomas čekao otraga. »Na tri«, šapnuo je Raže, a vjetar mu je nosio glas. »Jedan, dva...« Elijah je uskočio kroz najbliži prozor, uletjevši u kuću u oblaku stakla. Jedva je primijetio da je uletio u maleni kućni ured kad se zabio u vrata ormara, ne uspijevajući sigurno doskočiti na tepih klizav od neke viskozne tvari. Protresavši se nakon udarca, shvatio je što je prekrivalo pod — crni, uljani ostatak od raspadnutog tijela aveti. Vratio se natrag u akciju kad je čuo Himekino luđačko lajanje. Krenuo je prema hodniku, zabijajući se u zid i praveći udubinu u njemu prije nego je konačno stao na čist dio tepiha. Uletio je u obiteljsku sobu gdje su se nalazili Himeko i Thomas, prekriveni avetima. Bijesno riknuvši, uskočio je usred kavge, zgrabio jednu avet za vrat i slomio je bacivši tijelo u stranu poput igračke. Opetovani odjeci pištolja protutnjali su kroz sobu kad je jedan od vampira ispraznio cijeli spremnik s mecima u podivljala tijela aveti okupljenih na hrpu. Raze je uletio kroz klizna staklena vrata, povukao aveti za kosu i prerezao im vratove svojom oštricom. Elijaha su napali sa strane. Očnjaci su mu se zabili u bok. Zarežao je i udario stražnjim nogama, zarivši pandže u bedro svog napadača. Avet je popustila stisak i pala. Elijah se okrenuo i čučnuo kako bi se osvetio, ciljajući na tetovažu mornarskog sidra koja je ukrašavala mliječno bijelo meso poviše napadačevog srea... »Vashti!« $yreov povik probio je Elijaha poput srebrnog metka. Napustivši svog napadača, poletio je uz stepenice. Stigao je do drugog kata i udario u zid od aveti, golema masa sivih tijela zakrčila je uski prolaz. Odsjaj svjetla na oštrici privukao je njegovu pažnju prema stropu s kojeg je Vash visjela naglavce držeći se jednom rukom. Slobodnom je rukom zamahivala katanom prema podignutim rukama koje su grebale prema njoj i pokušavale je skinuti sa stropa. Od straha za nju sasvim je poludio i popeo se preko ramena i glava kako bi došao do nje. »Ne tako brzo, alfa«, siktao je neki glas. Stražnju mu je nogu stisnulo nešto nalik škripcu pa su ga odvukli u sobu uz mučan zvuk lomljenja kostiju. Zavijao je od probadajuće boli, trbuh mu se okretao kad su se vrata zatvorila i spriječila ga da pomogne Vash. Oslonivši se na čudno savijenu nogu, suočio se sa svojom napadačicom. Zabacila je svilene pramenove crvene kose unatrag i naslonila ruke na bokove, odjevena u crnu kožu. Na djelić sekunde, Elijah je pomislio da gleda u Vashti, a onda je kroz maglu boli primijetio razlike. Bila je premršava. Crte lica bile su joj grube i manje uglađene, a oči su joj plamtjele bolesnim, luđačkim sjajem. 129

Izvukla je pištolj iz korica opasanih oko bedra i nacerila se, otkrivajući zločeste očnjake. »Zbogom, dragi«, zapjevušila je. Vrata su se srušila iza nje, ploče iverice otkačile su se sa šarki i zabile vampirici u leđa. Pištolj je opalio, a metak nekamo odlutao. Vash je uskočila kroz razbijena vrata kad je Elijah napao njezinu dvojnicu uhvativši je za ruku i čeljustima joj polomivši kost, na što je ispustila pištolj. Vash je nogom udarila avet koja je uletjela u sobu iza nje, a potom zgrabila vampiricu za kosu i povukla je uvis. Na trenutak su se šutke, zapanjeno promatrale. »Tko si dovraga ti?« viknula je Vash, Smijući se, vampirica se oduprla i skočila kroz prozor, a Vash je u ruci ostala šaka kose iščupane iz korijena. Elijah je skočio za plijenom, jauknuvši kad je slomljenom nogom doskočio na tratinu. Ganjao ju je na tri noge i zamalo je ulovio za gležanj trenutak prije nego je ona skočila preko ograde od dva i pol metra koja je okruživala dvorište. Odjeknuli su pucnjevi. Začuo je povik s krova kad se jedan od vampira na izvidnici pridružio potjeri. Ne mogavši skočiti u takvom stanju, Elijah se provukao kroz drvene grede i probio do dvorišta kuće s druge strane. U daljini, čuo je kako Vashti viče za njim, ali nije usporio niti se osvrnuo, vođen sjećanjima na sićušne dječje kosti obilježene očnjacima. Vampirica je skočila preko bočnih dvorišnih vrata kako bi stigla do prednjeg dvorišta, a Elijah je i sam probio istu tu barijeru, toliko blizu toga da je ulovi da joj je praktički osjećao okus. Čeljust mu je bila rastvorena, a usne uvučene dok je režao na nju. Tako blizu... Odskočila je od tla i sletjela na stražnji dio terenca koji je stajao uz rubnik. Vozilo se pokrenulo uz cviljenje guma, gušeći Elijaha oštrim mirisom zapaljene gume. Odozgo s krova, Crash je kontinuirano pucao, razbivši im prednje staklo kišom metaka. Vampirica se ulovila za krovni nosač i sagnula, smijući se. Elijah ih je nastavio ganjati, usprkos dodatnoj agoniji prelaska s tratine na tvrdi beton. Terenac je usporio kako bi zašao za ugao na kraju ulice, a on je izvukao posljednje atome snage iz rezerve ne bi li još malo ubrzao. Vozilo je eksplodiralo. Prasak je bio tako jak da ga je odgurnuo unatrag. Otkotrljao se preko dvorišta, frustrirano zavijajući, dok mu je odzvanjalo u ušima. Vashti se na koljenima primaknula preko trave i povukla ga u svoje naručje. »Što...? Što se dogodilo?« Syre je zurio u slugu koji je drhtao ležeći na podu obiteljske prostorije umrljanoj krvlju i uljem. Oko njega, aveti koje su preživjele tučnjavu bile su pribijene na pod oštricama premazanima srebrom probijenima kroz njihove dlanove. Nisu bili ni približno prisebni. Siktali su i grizli, previjali se ne bi li se oslobodili. Vash se pojavila na razbijenim staklenim vratima otraga, pridržavajući ozlijeđenog alfu koji je preuzeo ljudski oblik i navukao traperice. »Što se dovraga upravo dogodilo ovdje?« režao je Syre. Elijah se iznenada zaustavio zbog čega je Vash posrnula, psujući. Pokazao je prema zbunjenom, ali prisebnom slugi. »Ovaj me gad ugrizao. Poput aveti.« »Tko ste vi svi?« jecao je sluga. »Gdje mi je odjeća?« Vashti je pogledala u Syrea prije nego je pomogla Elijahu da sjedne na stolicu. »Glava će mi eksplodirati ako mi netko istog trena ne objasni što se ovdje zbiva.« »Gdje su Raze i Crash?« pitao je Syre na brzinu brojeći glave. »Gase zapaljeni automobil na cesti prije nego privuče pažnju.« Uspravila se. »Kvragu. Htjela sam tu kučku živu.«

130

Upitno je podignuo obrvu bez riječi. »Vampirica koja je ubila Lindsaynu majku«, Elijah je pojasnio. Pogledao je u Vash. »Nema šanse da njezin izgled nije namjerno osmišljen da oponaša tvoj.« »Ne«, složila se. »Imala je izrast.« »Molim?« »Njezina kosa. Korijen je bio smeđe boje, primijetila sam to kad sam joj iščupala pramen. A i prilično sam sigurna da su joj sise bile silikonske. Kao da su joj na prsa zalijepili punđe princeze Leie.« Nemir je natjerao Syrea na koračanje, što je inače bila Vashtina osobina. Krv koju si poslao je pun pogodak, rekla je Grace. Pomiješala sam je s uzorcima krvi zaražene virusom aveti nakon čega je došlo do kratkog preokreta. Adrianova krv, filtrirana kroz Lindsay i unesena u Elijaha, koji je bio ugrizen. Pokazao je prema uplakanom liku koji se njihao na podu poput djeteta. »Ovaj je sluga bio avet?« »Kad me ugrizao, da«, potvrdio je alfa. »Sjećam se te tetovaže na sidro. Namjeravao sam mu je strgnuti zubima.« »I ja je se sjećam«, rekao je Raze ulazeći kroz prednja vrata. »Vidio sam je na uokvirenoj fotografiji u jednoj od kuća koje smo pretraživali.« »Jebeno.« Vash je zurila u aveti. »Ovo su stanari? Moj Bože... Zar su pojeli vlastitu djecu?« Sluga je počeo vrištati i čupati si kosu s glave. Syre ga je onesvijestio udarivši ga šakom u sljepoočnicu. »Imate jebeno velik problem ovdje«, rekao je Elijah. »Ona ženska koja je imitirala Vashti bila je jedna od vas i bila je tu, itekako svjesna što se događa s avetima. Bila je luda ko kupus, ali svejedno. Već godinama lovi ljude iz zabave. Sumnjam da joj je Lindsayna majka bila prva ili posljednja.« »Syre.« Sve glave okrenule su se prema Lyricu koji je silazio s drugog kata. »Gore ima desetak aveti koje su toliko dugo bez hrane da jedva trepću.« »Ona ih je hranila«, rekla je Vash. »Zarazila ih je, a potom ih hranila vlastitom djecom. Zašto?« »Ima još nešto«, nastavio je Lyric. »Mislim da ćete htjeti sami vidjeti.« Syre je dao znak Vashti da prva krene za Lyricom uz stepenice. Brzo su se penjali, preskačući lokvice nalik katranu koje su označavale smrt aveti. Lyric ih je poveo do prostorije na kraju hodnika, u glavnu spavaću sobu, koja je bila devastirana. Namještaj je bio gurnut u kut kako bi se učinilo mjesta za stol i stolice. Natpisi na zidu dokumentirali su razvoj virusa tijekom razdoblja od sedamdeset i dva sata. Radio tranzistori bili su ukopčani u punjače, putne torbe i kovčeg nagurani do zatvorenih vrata ormara. »Tu«, Lyric je pokazao prema otvorenom kovčegu. Među hrpom zgužvane odjeće nalazila se zaposlenička iskaznica. Čučnuvši, Syre je dohvatio plastificirani pravokutnik i zagledao se u itekako poznato lice na fotografiji. Krv mu se sledila kad je palcem prešao preko krilatog logotipa Aeronautike Mitchell. »Što je to?« upitala je Vashti iza njega, odakle nije mogla vidjeti. Dodao joj je iskaznicu preko ramena i provjerio ostatak sadržaja kovčega, »Finej«, tiho je rekla. »Ali on je mrtav.« »Je li?« Prtljaga je nedvojbeno pripadala Adrianovom originalnom zamjeniku, što su potvrdili osobni predmeti unutra, a koji su uključivah i dva rastopljena pera, Syre je promatrao niti svijetloplave boje koje su ga podsjećale na krila kojima se i sam nekoć ponosio. Svaki je anđeo imao krila jedinstvene boje, stoga nije bilo sumnje da je perje koje je držao u ruci nekoć ukrašavalo Finejeva.

131

Elijahov glas razbio je tešku tišinu. »Bili su dio eksperimenta«, rekao je čitajući natpise na zidu. »Pogledajte kako su ih podijelili prema težini i spolu, a onda dalje prema ovim oznakama, A, B i C.« »Evo«, Raze je ušao u sobu noseći u ruci nešto što je nalikovalo kutijici za šminku. Spustio ju je na stol i otkopčao, otkrivajući niz bočica. »Moramo to odnijeti Grace«, rekla je Vash. Syre je ustao. »Grace treba pomoć.« Vash je otišla do Elijaha i predala mu Finejevu osobnu iskaznicu. »Raže poznaje laboratorijsku znanstvenicu u Chicagu. Kladim se da bi nam ona mogla pomoći suziti izbor na terenu.« »To je slijepa ulica«, Raze je naglo rekao. »Poševio sam je i otišao. Sumnjam da će blagonaklono gledati na moj povratak i traženje usluge. Bit će... ružno.« Syre nije istaknuo da je poševiti i ostaviti žensku bilo tipično za Razea, Umjesto toga je rekao: »Idi s njom s dignutom kitom. Znaš kako izvući od nje ono što nam treba.« »Mora postojati drugi način«, kapetan je inzistirao. »Možemo poslati poziv slugama. Sigurno neki od njih imaju veze koje mogu povući.« Silina Razeova protivljenja nije mu promaknula, ali Syre je odlučio u tom trenutku ne razmišljati o njegovim razlozima. »Nemamo vremena tapkati okolo u mraku, a preporuka od nekog koga osobno i intimno poznaješ je prokleto mnogo pouzdanija od jebene potrage na Googleu. Riješi to.« Razeu se trzao mišić u vilici. »Da, zapovjednice.« »Finej«, Elijah je nježno rekao promatrajući iskaznicu, Podignuo je pogled i skenirao sobu uskim, usredotočenim pogledom. »Što je dovraga vampirica htjela? Smrtnike, vampire, Sentinele... Njoj je sve igralo.« Syre je prekrižio ruke. »Koje šu šanse da Finej nije mrtav?« Elijah se glasno ali ozbiljno nasmijao, »Nema šanse. On i Adrian su bih ovako«, prekrižio je dva prsta, a potom pogledao u kovčeg na podu. »Finej se vraćao iz stražarnice na jezeru Navajo. Zaustavio se u Hurricaneu u Utahu kako bi nahranio svoje likane i tamo je upao u zasjedu aveti. Tko god bila ona imitatorica Vashti, mora da je i ondje imala gnijezdo. A kad su sredili Fineja, maznula je njegove prnje i utekla.« »Možda. U ovom trenutku ništa ne smijemo isključiti.« »Točno«, alfin je pogled bio nepomičan. »Jer je vjerojatnije da Sentineli i vampiri rade zajedno nego da se jedna skupina sluga raspameti.« Syre je priznao da ima pravo. Sluge bi na kraju uglavnom poludjele — smrtnici nisu mogli živjeti bez svojih duša. Oštar, neljudski vrisak prekinuo je trenutak. Svi su pojurili niz stepenice, stigavši do prvog kata u trenutku kad je niz pucnjeva odjeknuo kroz kuću. Crash je stajao nad ispruženim tijelom aveti koja se pretvorila u slugu, U jednoj je ruci držao pištolj, a drugom pritiskao krvavu ranu na bicepsu. »Poludio je i krenuo na mene.« Sluga koji se nakratko oporavio ležao je mrtav na podu, izraz hca ponovno je poprimio opsjednut, klonuo izraz lica aveti. Pred njihovim očima, raspao se i pretvorio u masnu mrlju. Gnjev je tutnjao u Syreu i poticao opaku žeđ za krvlju. U tom je trenutku bilo već prilično jasno zašto je Adrian onako Lindsay izložio riziku — nije se smio odreći ni kapi vlastite krvi, ne dok su svi dokazi upućivali na to da može liječiti virus aveti. Syre je pogledao u alfu. Lindsay je bila ključ do Adriana, Elijah je bio ključ do Lindsay, a Vashti je bila ključ do Elijaha. Sredstva koja su mu trebala kako bi spasio svoju vrstu bila su mu nadohvat ruke, a on se nije nimalo ustručavao iskoristiti ih.

132

18. POGLAVLJE

Adrian je prvi izišao iz svog privatnog aviona, a potom je ispružio ruku kako bi pomogao Lindsay sići niz uske stepenice. »Opa«, rekla je. »Ovdje u Ontariu je definitivno hladnije.« Uskoro više neće primjećivati takve stvari. Iz dana u dan, vampirizam se sve više i više širio kroz njezinu krv, i uvijek iznova bi mu laknulo kad bi shvatio da je njezina duša i dalje čista i nedirnuta. Izgledalo je kao da je Shadoeina duša uistinu bila dovoljna žrtva, pa je Lindsayna ostala neoskvrnuta prokletstvom Posrnulih. Iako je sumnjao da je Stvoritelj uopće više obraćao pažnju na njega, Adrian mu je i dalje bio zahvalan na tom čudu u obliku nje. S rukom na njezinim leđima, usmjerio ju je prema hangaru Aeronautike Mitchell koji je Siobhan koristila kao stožer. Ušli su kroz uski prolaz između velikih vrata hangara, a potom se uputili do stepenica koje su vodile u skladišta pod zemljom. Jeziva tišina u koju su zašli nije bila nalik njegovu posljednjem posjetu. Tada je vrištanje poludjelih zaraženih sluga bilo praktički zaglušujuće. Od onda je zvučno izolirao sobe kako bi sačuvao razum Sentinela koji su tamo radili. »Kapetane.« Okrenuo se prema vratima pokraj kojih je upravo prošao. »Siobhan. Drago mi je da te vidim.« Sitna brineta izišla je van osmjehnuvši se Lindsay, a njemu kratko kimnuvši, no pogled joj je odmah poletio prema onome što je nosio u ruci. »Što si mi donio?« »Ono što si tražila«, predao joj je spremnik. »Pođite sa mnom«, rekla je provukavši ruku kroz svoju kratko ošišanu kosu koja je još bila vlažna i mirisna nakon tuša. Po običaju, nosila je urbane maskirne hlače, vojničke čizme i običnu crnu majicu. Takva odjeća nije mnogo pridonosila opasnom izgledu. Bila je sitna i doimala se krhkom, što je bio trik kojim je prevarila više svojih nego ih je mogla prebrojati. Pratio je nju i Lindsay niz hodnik sve do laboratorija opremljenog najboljom opremom koju je njegovo pozamašno bogatstvo moglo kupiti. Zamrzivači i hladnjaci sa staklenim vratima bili su poredani uza zidove, dok su mikroskopi, blokovi i prijenosna računala prekrivali metalne stolove u središtu prostorije. Siobhan je raščistila najbliži stol jednim zamahom ruke i na njega stavila spremnik. Nasmijala se kad ga je otvorila i pročitala etiketu na vrećici krvi. »Da sam barem bila tamo kad se Raguel ovoga odrekao. A imaš i uzorak od Vashti! To mi moraš prepričati.« »Svakako, iako mislim da i ti imaš nešto što moraš podijeliti sa mnom.« Adrian je izvukao metalnu stolicu za Lindsay i stao iza nje. »Gdje su ostali?« »U ambulanti ili vani na terenu.« Sentinelica je otišla do najbližeg hladnjaka i u njega stavila dvije vrećice. »Htjela sam da imamo malo privatnosti dok ti budem prepričavala najnovija otkrića.« »Da?« Lindsay ga je uhvatila za ruku i ispreplela prste s njegovima. Siobhan se vratila i bokom naslonila na rub stola. Bila je rumena i vedrih očiju, gotovo da je blistala. Nikad ju nije vidio tako... sretnu. »Provela sam ispitivanja s raznim uzorcima koje sam dobila tijekom posljednjih nekoliko dana. Likanska krv najčešće nije imala nikakav učinak.« »Najčešće?« 133

»Jedan je uzorak bio drugačiji. Kad sam ga analizirala, prouzročio je žestoku reakciju. Virus je vrlo brzo postao nestabilan. Da sam je testirala na živom ispitaniku, umro bi.« * »Koji je to bio uzorak?« »Alfin.« Lindsay jače stisne Adrianovu ruku. »Elijahov? Zašto?« »Morala bih provesti još testova da budem sigurna, ali mislim da je to zato što je virus stvoren od njegove krvi ili krvi slične njegovoj. Pokušavam utvrditi ima li Elijah jedinstvenu genetsku anomaliju ili je to uobičajeno za alfe.« Siobhan je prekrižila ruke. »Nažalost, ne mogu doći do Reesa da nabavim još uzoraka.« Adrian se prisjetio posljednjeg puta kad se čuo s Reesom, Sentinelom koji je bio zadužen za alfe. Dommanti likani bili su odvojeni od ostalih kako bi se spriječila pobuna, a koristili su ih za zadatke koji su zahtijevali najviši stupanj tajnosti, zadatke u kojima je jedan lovac bio najbolji napad. »Nisam razgovarao s njim otprilike tri mjeseca, ali redovno se javlja i ne navodi nikakve probleme.« »Čitaš li osobno izvješća?« »Ne, prosljeđujem ih svom zamjeniku.« »Dakle, to je bio Finejev posao, potom Jasonov, a sad se Damien brine za to?« »Tako je.« Kimnula je. »Predložila bih da porazgovaraš direktno s Reesom, kapetane. Jedan donator neće biti dovoljan za razmjere Širenja s kojima se borimo, osim ako nisu sintetizirali identificirani protein. Treba im mnogo alfa krvi da bi im to uspjelo. Govorim o bezbrojnim litrama krvi, opsežnom istraživanju i periodu razvijanja.« »Ne razumijem«, rekla je Lindsay. »Ako postoje genetski pokazatelji prema kojima se identificiraju alfe, zašto je Elijah najprije bio na promatranju? Ne bi trebalo biti sumnje u to što je on, ako jedna obična analiza krvi to može dokazati.« »Meni je sve ovo novo«, Adrian je tiho rekao, premda su u njemu bjesnile misli. Kako im je nešto tako osnovno i važno moglo toliko dugo promicati? Bojao se da je to nemoguće, što ga je navodilo na još mračnije misli. Lindsay je iz Kuće anđela oteo netko s krilima i odveo je Syreu, koji ju je promijenio. Od tog trenutka, znao je da postoji mogućnost da je jedan od njegovih Sentinela saboter, ali ovo... Ovo je upućivalo na razgranam urom i dalekosežne posljedice. »Jesi li ikada bila na Aljasci, neshama?« »Ne.« »Pa, to ćemo sutra promijeniti.« »Kapetane?« Pogledao je u Siobhan. »Da?« »Postoji još nešto.« Duboko je udahnula. »Zaljubila sam se u vampira.« Kad su se vrata hotelske sobe zatvorila za njima, Vash je bacila torbu na krevet i zabrinuto pogledala u Elijahovu nogu. »Kako se oporavljaš?« »U redu sam.« Uputio joj je ležeran, dirljiv osmijeh. »Kao nov.« Kimnula je, no briga joj je stezala utrobu. Poput većine likana, mrzio je letjeti, živa se pojela zbog njegove muke tijekom kratkog leta do Zapadne Virginije. Jedva da je obratila pažnju na Huntington dok je vozila kroz njega na putu do njihova smještaja. Nije mogla skrenuti misli s onoga što se dogodilo tog dana i koliko je njezina smirenost počela ovisiti o Elijahovoj dobrobiti. Jednom kad je odlučila ostati s njim, sve se promijenilo. Sad je imala što izgubiti, nešto čiji gubitak ne bi mogla podnijeti. Ono što se razvijalo između njih bilo je previše novo, previše rijetko, previše dragocjeno, s cijelim mnoštvom mogućnosti. Izazovi, radosti... »Vashti.« 134

Prišao joj je, provukavši ruke kroz njezinu kosu i obujmivši joj glavu dlanovima. »To je samo slomljena noga. Događa se.« Uhvatila ga je za prstenje na remenu hlača i povukla bliže k sebi. »Vidjela sam kako su te uvukli u onu sobu, a onda su se vrata zatvorila... Uspaničila sam se. Nikad u svom životu nisam osjetila ništa poput toga. Cisti užas. Morala sam se izboriti da dođem do tebe, a svaka sekunda činila mi se poput sata. Kad sam konačno ušla i vidjela pištolj u njezinoj ruci, sve se zaustavilo... Jedva sam mogla razmišljati...« »Ššš...« Utisnuo joj je usne u čelo. »U redu je.« »Ne. Ne, kvragu, nije u redu. Ne želim se ovako osjećati. Previše je.« »Da, jest. Prokleto jezivo.« »Ti ne zvučiš prestrašeno«, optužila ga je. »Ne ponašaš se tako.« »Nastojim se kontrolirati.« Glas mu je bio dubok i umirujući. »Znao sam što si... tko si... kad sam te odabrao. Kad bih te zarobio kako bi bila na sigurnom, izgubio bih te. A budući da te ne mogu izgubiti, radim na tome da se nekako nosim s tim.« Činjenica da su njegove riječi umnogome nalikovale njezinima bila je smirujuća, ali to nije bio odgovor. Nisu popravile ono što ju je stezalo u grudima. »Ja nisam snažna poput tebe. Ne želim te izgubiti iz vida.« Mazio se uz nju, a ona se naslonila na njega, koljena su joj popuštala od njegove nježnosti. »Zato što si već jednom ispustila nekog iz vida i onda ga izgubila. Jasno mi je da je teško ponovno to riskirati.« »Ovo se nije trebalo dogoditi. Nisam se trebala ponovno ovako osjećati. Imala sam svoju priliku. Imala sam Chara. Ovo se nije smjelo dogoditi po drugi put.« Odmaknuvši se, Elijah ju je promatrao onim svojim zelenim očima lovca. Staloženim i ocjenjivačkim, »Što se nije smjelo dogoditi?« »Ti. Ovo. Mi.« Stisnula je oči kako bi blokirala pogled koji joj je uputio. Leptirići su joj divljali u trbuhu. Napetost ju je ubijala. »Sranje. Zašto seks ne može biti dovoljan? Zašto se sve te ostale stvari moraju ispriječiti?« Nagnuo joj je glavu unatrag i položio svoje usne na njezine. Prvi dodir njegova jezika već ju je izludio, nagnao ju je da se podigne na nožne prste i zarobi ga blagim sisanjem. Njegov je uzdah odjeknuo kroz nju i potaknuo još snažniju glad. Njezina je želja uvijek tinjala, spremna rasplamsati se na najmanju provokaciju. Vash je prihvatila njegova usta divljačkom pohlepom, duboko gurajući jezik. Gurnula mu je ruke ispod majice, tražila i pronašla . njegovu toplu, grabo baršunastu kožu. Zakopala je prste u mišiće oko njegove kralježnice i jako ga privukla k sebi kako se između njih. ne bi ispriječilo ništa osim odjeće. Njegov gromoglasan smijeh vibrirao je na njezinim osjetljivim grudima. »Definitivno me nastojiš na smrt poševiti.« »Želim te«, promrsila je ljubeći mu vilicu i grlo. »Dobro.« Podignula mu je majicu i ukopala lice u mali busen dlaka na njegovim prstima, udišući intenzivan miris njegove kože. Jezikom je pronašla ravan krug oko bradavice i lickala ga, zadirkujući ga kratkim potezima jezikom. »Jebote, koji dobar osjećaj«, rekao je promuklo, podižući ruke kako bi skinuo majicu. Spustivši se na koljena, pomahnitalim prstima otkopčala je zatvarač njegovih hlača. »Hej«, bacio je majicu sa strane. »Čemu žurba?« Povukla mu je traperice, ali on ju je zaustavio, uhvativši je za bradu i nakrivivši joj glavu unatrag.

135

»Vashti«, oči su mu bile mračne od brige. »Razgovaraj sa mnom.« »Ne želim razgovarati. Želim tebe.« Pridružio joj se na podu, kleknuo i odmaknuo joj kosu s lica. »Skupa ćemo se suočiti s mnogo teških situacija. To nam je u prirodi.« »Lako tebi reći«, odmaknula je njegovu raku. »Šanse da ja umrem su male, skoro ravne nuli. A ti već sad umireš. Iz minute u minutu.« »Ah.« Elijah se spustio na pete, potpuno nesvjestan koliko je nevjerojatno senzualno izgledao — golih prsa, zatvarača otkopčanog taman onoliko da se vide koža i svilenkasti potez dlaka koji je vodio do sočnih mjesta tamo dolje. Tako vitalan i muževan. Moćna sila prirode. Pa ipak su njegovi dani na ovom planetu bili ograničeni. »Jasno mi je.« »Mislim da nije. Kako bi ti moglo biti jasno?« Položivši ruke na koljena, brzo je izdahnuo. »Združeni likani žive duže.« »Što? Što si rekao?« »Čula si me. I voliš me. Dovoljno da te to čini luđom nego si prije bila.« Zurila je u njega. Potom je ustala i sabrala se, nastojeći zadržati onoliko dostojanstva koliko je mogla. Neće razgovarati o tome. Nikad. Dovoljno je loše što su to spomenuli. »Otuširaj se, kako si i htio.« Uhvativši je za zapešće kad ga je htjela zaobići, ustao je. »Drago mi je.« »Ne uzbuđuj se previše. Možda nemaju ni toplu vodu.« »Drago mi je da me voliš«, pojasnio je. »Jesam Ii to rekla? Mislim da nisam.« »U redu onda.« Palcem je prešao preko pulsirajuće vene na njezinu zapešću. »Onda ni ja to neću reći. Što ne znači da nije istina.« Sve oštrija bol u prsima bacila ju je na krevet. Nespretno je sjedila pogleda uprtog u televizijski ekran. »Idi se tuširati«, ponovila je. »Ideš sa mnom?« Odmahnula je glavom, pitajući se kako da to još jednom preživi. Kako će dvaput pretrpjeti razornu, uništavajuću bol. Zapanjilo ju je što je uopće mogla izjednačiti dva muškarca koja je voljela — jednog koji je eonima bio s njom i drugog kojeg je poznavala svega nekoliko dana. Kako je mogla tako brzo to osjećati? Što je bilo još gore, nimalo nije sumnjala da će njezini osjećaji prema Elijahu s vremenom rasti, da će joj postati sve potrebniji, sve dok više ne bude mogla disati bez njega. Podignuo je njezinu ruku i prinio je svojim usnama, ljubeći joj članke i potom je pustivši. Trenutak poslije, čula je zvuk tuša u kupaonici. A još jedan trenutak poslije čula ga je kako pjeva. Bol u prsima pretvorila se u slatku čežnju. Imao je predivan tenor i potvrdio ga izborom pjesme, koju ona nije prepoznala. No što se nje tiče, mogao je biti i bez sluha. Nije ju privukao njegov talent, već intimno dijeljenje tih trenutaka za odmor. Dar da ga može vidjeti slobodnog i ranjivog. Združivanje. Vash je odmahnula glavom. Ta riječ nije značila isto likanima i vampirima. Kad je Charron umro, ona je nastavila dalje. Nesumnjivo izmijenjena tim gubitkom, da, ali svejedno je bila sposobna ići dalje. Kad se Elijah združi, živjet će sve dok ne umre od starosti ili dok ne umre njegova partnerica, što god da se prvo dogodi. Ni u jednom slučaju ne bi mogao dalje živjeti. Još je o tome razmišljala kad je izišao iz kupaonice, gol i mokar. Protresao je kosu, poprskavši i nju i ostatak sobe kapljicama vode. »Hej«, usprotivila se. »Gledaj malo, psiću.« Dobacio joj je pogled odlazeći do ormara da provjeri mobitel. »Ti gledaš dovoljno za oboje, tigrice. Buljiš zapravo. Guza mi već gori.«

136

»To je jako lijepa guza.« Iznenadila ju je grlenost vlastitog glasa. Zbog njegova učinka na nju, naravno. Onoga što je osjetila još kad ga je prvi put vidjela golog i ranjenog u špilji u Utahu, njegovo zamamno tijelo koje je i dalje vibriralo zbog prijetnje nasiljem. Neće više razmišljati o kraju. Koncentrirat će se na sada i ovdje, uzimajući sve što je mogla od njega, dajući mu sve što je imala. Ako će njegov život proletjeti brzo poput sna, ona će se pobrinuti za to da zablistaju poput sunca tako da, kad stigne vrijeme, ona izgori zajedno s njim. Otkopčala je prsluk i »nepogrešivom posesivnošću izjavila: »Moj.« Okrenuo se prema njoj, spuštajući pogled prema njezinim golim grudima. Glasno je preo: »Moja.« Pozvala ga je pokretom prsta. Zaustavio se ispred nje, zastao između njezinih raširenih koljena, njegov blistavi ud bio je ravno ispred njezinih očiju. Kad je posegnuo prema njezinim ramenima kako bi je gurnuo natrag na krevet, ispreplela je prste s njegovima i zadržala ga, isplazivši jezik kako bi polizala njegovu krutu erekciju. »Bože...« Zabacio je glavu. »Maštao sam o tvojim ustima na sebi već one prve noći u kanjonu Bryce.« Odlučna u namjeri da izbriše sjećanje na posljednji put kad ga je tako lizala, Vash je pustila njegove ruke i počela ga maziti. Promukli uzdasi zadovoljstva prijali su njezinim ušima koliko i njegovo pjevanje. Kad je provukao prste kroz njezinu kosu i počeo je usmjeravati, predala mu se, dopuštajući mu da sam odredi brzinu i dubinu, uživajući u samopouzdanju kojim je od nje uzimao ono što mu je trebalo. Nije tako bilo s Charom, koji je bio pažljiv s njom. Klijali je bio biće bliže zemlji. Bio je i likan, s primitivnim potrebama jedne zvijeri, i muškarac koji je shvaćao žensku potrebu da s vremena na vrijeme ustupi kontrolu. Jače je stisnula usnice i produbila sisanje, opijena željom i ljubavlju. Njegov okus, tako čist i bogat i muževan, udario joj je u glavu. Spolovilo joj se opustilo i navlažilo, žudeći za njim. Oblizujući veliki glavić, zastenjala je kad je on žestoko zadrhtao. Dahtao je, bedra su mu podrhtavala. »Tako dobro sišeš... Tako si jebeno seksi...« Podignuvši glavu, maknula je svoje usne s njega i namjestila njegovu čvrstu erekciju medu svoje grudi. Čvrsto je stisnula ruke, stišćući njegovu pulsirajući erekciju sisama koje je toliko volio. »Vashti.« Pogled u njegovim očima bio joj je nagrada, želja koju su otkrivale bila je tako jasna i intimna. »Ubijaš me.« »Tvoja«, rekla je nježno, oblizujući usnice kad ju je uhvatio za ramena kako bi je umirio. Počeo je gurati polako, nježno, pomalo neujednačenim ritmom. »Prekrasno«, promuklo je rekao. »Tako si prokleto lijepa.« Savijajući koljena, ubrzao je ritam, dah mu se kidao iz pluća. Oči su mu postale bistre i grozničave, koža se zarumenjela i orosila znojem. Osjetila je kako ga obuzima napetost, promatrala je kako se napeti mišići na njegovu trbuhu savijaju i stišću sa svakim pokretom bokova. Bio je blizu, mogla je to osjetiti... »Dosta.« Povukao se i okrenuo je jednim vještim pokretom, prebacivši je preko kreveta i skidajući joj hlače. Lagano je držeći za kosu, ušao je u nju, kliznuo kroz mekano, nabreklo tkivo jednim glatkim, dubokim pokretom. Sklopila je oči zadrhtavši od užitka. Izgubila se u lijenoj maglici zadovoljstva, jednostavnoj ljepoti Elijahova temeljitog, usporenog ritma. Polako i lagano. Okrećući kukovima vješto i kontrolirano da joj je ponestajao dah. Znajući točno kako je treba uzeti, koliko duboko ući, koliko daleko se povući, uz koliki se pritisak stisnuti uz nju. Oči su je pekle od čistoće te povezanosti, istovremeno sirove i nježne. Nevjerojatno intimne. Nježno joj je odmaknuo raskopčani prsluk s ramena i šapnuo joj u uho: »Jednog dana, uskoro, kad budeš spremna, ovako ću te zajahati. Jahat ću te dok ti izvijaš vrat. Označit ću te svojim zubima. Ševiti te. Združiti se s tobom. Onda ćeš biti moja, Vashti. Nepovratno. Svaki raskošni, tvrdoglavi, opasni centimetar tvog tijela. Moj.« 137

Drhtala je žestoko svršavajući s tim obećanjem u svom srcu. Koliko god to bilo nemoguće, bilo je njezino. On je bio njezin. Elijah se probudio iz dubokog, okrepljujućeg sna usred promjene, njegovo je tijelo poskočilo uvis kao ljudsko i spustilo se na tepih kao likanovo. Okretao se, režao, tražio prijetnju koja je uznemirila zvijer u njemu. Vashtin jauk s kreveta zaustavio ga je, ukočio se poput sante leda. »Ne!« dahtala je, tijelo joj je drhtalo usred noćne more. »Molim te. Prestani...« Oh, Bože. Izmučeno je zacvilio, utroba mu se stisnula. Usredotočivši se na vlastiti puls, natjerao ga je da uspori, natjerao um da se raščisti pa da se opet može promijeniti u oblik kojim je neće prestrašiti kad se probudi. Oblik u kojem ju je mogao zagrliti i utješiti. Tih nekoliko trenutaka koliko mu je bilo potrebno da se sabere doimali su se poput dana. Vashti je gola mlatarala po krevetu, njezino zamamno tijelo trzalo se od poznate boli, a on nije znao kako se boriti s demonima koji su mrcvarili njezinu dušu. Nije znao kako je osvetiti. Ne još. Čim se promijenio, skočio je na krevet i uhvatio je, obgrlivši je rukama dok se ona borila protiv njega, i dalje u snu. se.«

»Vashti«, promuklo je rekao, grlo mu se stisnulo od ljutnje i žalosti. »Vrati mi se, draga. Probudi Sklupčala mu se na prsima, njezina svilenkasta koža bila je mokra od hladnog znoja. »Elijah.« »Tu sam. Držim te.« Snažno drhteći, pritisnula je svoj hladan nos na njegovu kožu. »Kvragu.« »Ššš...« Ljuljuškao ju je, usana pritisnutih na njezino tjeme. »U redu je. Gotovo je.«

»Ne.« Odmahivala je glavom, zarivši mu nokte u leđa snažno ga stisnuvši. »Ne mogu spavati, kvragu. Sve što želim je ležati pokraj tebe dok se odmaraš, sklupčati se pokraj tebe i sanjati s tobom. To su mi oduzeli.« Odmaknuvši je od sebe kako bi vidio njezino suzama prekriveno lice, Elijah je odmaknuo pramenove vlažne kose koji su joj se zalijepili za čelo i obraze, i pogledao u njezine prestrašene oči. Vidjeti tako snažnu ženu pretvorenu u prestravljeno stvorenje slamalo mu je srce i poticalo ubojit gnjev koji nije imao gdje ispuhati. Mogao ju je zaštititi od vanjskih sila i to će i učiniti, no tama u njoj bila je nešto što nije mogao dosegnuti osim ako mu ona to ne dopusti. »Ne zauvijek. Kad se združimo...« »Nećemo se združiti, dovraga!« Na silu mu se otrgnula iz naručja, poput divlje životinje, a on ju je pustio samo kako ne bi ozlijedila samu sebe. »Ne mogu se razmnožavati, Elijah. Ne mogu ti dati slatke male psiće s očnjacima preko kojih bi se prevrtao nakon dugog radnog dana s likanima koji me žele mrtvu.« »A ja neću živjeti zauvijek«, odvratio je. »Nismo savršeni, ali to smo što jesmo. Proklet bio ako ću te gledati kako patiš, a mogu ti pomoći.« »Nemaš mi oko čega pomoći! Davno je to završilo.« »Ne u tvojoj glavi. Niti u tvojim snovima. Kad se združimo...« Podignuo je ruku prije nego je ona otvorila usta. »Šuti i slušaj me. Kad se združimo, moći ću dijeliti te snove s tobom. Moći ću otjerati demone koji te muče. Moći ćemo razgovarati jedno s drugim, dijeliti misli jedno s drugim, bez riječi.« Užasnuto je razrogačila oči. »Ne želim te u svojoj glavi.« »Nije ti smetalo kopati po mojoj.« »To je bilo drukčije. Seksali smo se. Htjela sam da se osjećaš dobro.« »Ista stvar, draga.« Stisnuo je vilicu. »Trebaš me u svojoj glavi. A ja trebam biti tamo. Ubija me gledati te kako patiš. Njušiti tvoj strah.« »Samo moram ostati budna.« Vash je počela koračati, divlja kosa lelujala je oko njezina golog torza. »Ne treba mi san kao tebi. Mogu bez njega.« 138

»Fućkaš to.« Ustao je. »Tvoje tijelo možda ne treba san, ali tvoj um da, Tvoje srce ga treba.« »Ne znaš što su mi učinili«, procijedila je. »Ne želim da to znaš. Nećeš znati. Neću ti dopustiti.« Elijah je prekrižio ruke. »Pokušaj me zaustaviti.« »Nije potrebno. Možemo to zaobići.« »Nema kompromisa, srce. Misliš li da postoji nešto — išta — što bi me navelo da te više ne želim? Zar ne misliš da bih našao taj izlaz i prije nego smo prešli točku odakle više nema povratka? Imaš pravo. Ne znam što su ti učinili. Ali znam otprilike, a imam i zbilja uvrnutu, bolesnu, sjebanu maštu. Ono što mogu zamisliti u svojoj glavi vjerojatno je gore od stvarnosti, premda to nema veze. Ne mijenja moje osjećaje prema tebi. Ništa ih ne može promijeniti.« »Ne znaš to.« Objema se rukama uhvatila za korijen kose. »Neću riskirati da saznaš na teži način.« Ulovio ju je kad je prošla pokraj njega i natjerao je da ga pogleda. »Jedino što se može ispriječiti između nas je nevjera. U tom slučaju, nećeš se morati brinuti oko toga da ću otići jer ćete oboje biti mrtvi.« Vash je na trenutak zurila u njega, praznog pogleda, a onda su se kutevi njezinih usana počeli trzati. »A ja sam luda?« »Usrećit ću te.« Primaknuo ju je bliže k sebi. Ledena santa u njegovu trbuhu otopila se kad su ga obujmile njezine vitke ruke. »Sviđalo se to tebi ili ne. Pa makar se i borila protiv toga.« »O.K., borit ću se«, najavila je, bez sjena u očima. »To je moj način.« Utisnuo je usne u njezino čelo. »Takvu te i volim.«

139

19. POGLAVLJE

»Ne udaljavaj se«, rekao je Elijah kad je Vash ustala sa suvozačeva mjesta njihova unajmljenog automobila, pogleda uprtog u masivna metalna vrata, odnosno ulaz u likansku stražarnicu u Huntingtonu. »Znat će da si moja čim te nanjuše. Začudilo bi me kad ne bi pronašli barem jednog suparnika ovdje. Naročito onog koji vodi ovo mjesto otkako su se pobunili.« Stavila je sunčane naočale na svoje zlatne oči i zaobišla haubu. »Čuvam ti leđa, srce. I tvoju finu guzu.« Nije si mogao pomoći da je dvaput ne odmjeri, a potom i počne zuriti u nju. Nosila je jedan od onih uskih crnih kostima bez rukava koji su izgledali poput vodenih boja nanesenih ravno na kožu. Crne kožnate čizme sezale su joj sve do koljena, a njezina duga, krvavo crvena kosa ležerno joj je padala niz leđa. Prvi put otkako ju je upoznao nosila je nakit: predivnu ogrlicu koju je kupila tog jutra kad je išla do Starbucksa kupiti mu kavu. Činjenica da je mislila na njegovu želju za kofeinom — želju koju ona nije dijelila — dirnula ga je. No, ogrlica ga je dirnula još više. Bila je to fino izrađena uska ogrlica od peridota, dragog kamena čija ju je boja podsjećala na njegove oči, Nonšalantnost kojom mu je rekla zašto je baš nju odabrala nije ga prevarila ni na trenutak. Ogrlica je nesumnjivo razvedrila njenu uobičajenu ozbiljnu crnu odjeću. Nikome nije moglo promaknuti što je time htjela poručiti, a tome je pridodala i nešto što ju je podsjećalo na njega. Ispričala mu je kako su njezina krila bila slične boje, pa je zamislio anđela s kosom boje rubina, očima boje safira i krilima boje peridota s kožom blijedom poput bisera. Nevjerojatno lijepog, pomislio je, poželjevši da ju je mogao vidjeti takvu. Zatim ju je primaknuo bliže k sebi i ljubio je sve dok se nije opustila u njegovu naručju, a njezin sneni osmijeh otkrio opako oštre očnjake. Anđeo koji je nekoć bila bio je dio prošlosti. Vampirica je bila ta koja je zarobila njegovo srce. Pali anđeo s dušom ratnice. Žena koja je pretrpjela demonsku brutalnost, koju su slomili samo kako bi se vratila jača i opasnija nego ikad. »Micah će uvijek biti problem, zar ne?« blago je upitala, odsutno namještajući korice katane. »Odnosno, ono što sam mu učinila i što si ti učinio njegovoj udovici zbog mene.« Nije porekao. Nije imalo smisla. »Zao mi je, El.« Ispruživši ruku, ispreplela je prste s njegovima. »Ne zato što sam to učinila, jer u okolnostima i s informacijama koje sam tad imala na raspolaganju, opet bih jednako postupila. Zao mi je što te to povrijedilo i što ti još uvijek stvara probleme.« Video ekran pokraj vrata zatitrao je, a na njemu se pojavilo ozbiljno muško lice. »Tko ste vi? Što hoćete?« Budući da je ekran bio bliže Vashti, prva mu je prišla. »Vaš alfa je ovdje kako bi provjerio situaciju. Očekujemo toplu dobrodošlicu. Malo ulizivanja ne bi škodilo.« Elijah je uzdahnuo. »Vashti.« »Što?« Krenula je prema njemu. Vrata od devet metara glatko su se otvorila i otkrila skupinu od šest naoružanih likana, pet mužjaka i jedne ženke. Vashti je spustila pogled prema hrpici crvenih laserskih točkica koje su joj svjetlucale na prsima. Usta su joj se iskrivila u zločesti osmijeh pa je pokazala očnjake.

140

»Budi dobra«, upozorio ju je prije nego je krenuo naprijed. »Spustite oružje. Ona je sa mnom.« »Ona je vampirica«, rekao je visoki likan sa zlatnom kosom u sredini i namrštio se. »Sladak i pronicljiv«, prela je Vash. »Žao mi je što sam ostavila kekse u hotelu.« Likanova crvena meta podignula se prema njezinu čelu. Elijah je skinuo sunčane naočale s lica. »Ah, ali očigledno ga sluh ne služi dobro. Možda ću ga morati uspavati.« »Smijem li gledati?« slatko je upitala. Tamnokosi likan koji je stajao pokraj eksplozivnog spremio je oružje u korice i pristupio im. Nosnice su mu se trzale, a jedna se obrva podignula dok je pogledavao u Elijaha pa u Vashti, i obrnuto. »Zanimljivo.« Vash se još šire nasmije. »Nemaš pojma koliko.« Likan je pružio ruku Elijahu. »Ja sam Paul. Nismo znali da postoji alfa zapovjednik.« Vash se zaštitnički primaknula bliže. »Zašto bi slao glasnika ako se sam može za to pobrinuti? Vaš alfa sam rješava stvari.« »Ovdje smo uspostavili hijerarhiju«, stisnuto je rekao eksplozivni. »Poštivat ćete je ili potražite drugu stražarnicu da se u njoj sklonite.« Odmahnula je glavom. »Ti definitivno nećeš dobiti keks.« Eksplozivni je naciljao. U par sekundi koliko je Vash trebalo da se okrene i skloni s puta, Elijah se promijenio i skočio. Srušio je plavokosog na pod i iščupao mu grkljan jednim vještim potezom, Pucnjevi su odjeknuli oko njih. Elijah je čučnuo i zarežao, spreman ponovno napasti... A onda je ugledao kako se trojica likana hvataju za krvave dlanove, a jedan od mužjaka stoji s obje ruke u zraku, pogleda čvrsto uprtog u pod. Vash je držala Paulov pištolj u jednoj ruci, a njegov vrat u drugoj, ravno ispružene ruke tako da je bio prisiljen klečati na tlu. Elijah je promijenio oblik i otišao do bačene odjeće, divljenje i poštovanje prema njegovoj ženi ispunili su ga toplim uzbuđenjem. Vash je zurila u likanicu. »Zatvori oči, kujo. Nema škiljenja. Ako ugledaš išta drugo osim lica svog alfe, nećeš poživjeti dovoljno dugo da to požališ.« Najprije je navukao traperice, za Vashino dobro, a potom majicom obrisao krv s usana i prsa. »Popustljiv sam oko mnogo toga«, rekao je skupini općenito. »Ali neću tolerirati neposlušnost ili bilo kakve prijetnje Vashti. Je li to jasno?« Dva mužjaka promijenila su oblik kad su čuli što je ona, ne mogavši obuzdati napetost. Režanje koje im je uputio natjeralo ih je da sjednu, i nemirno se meškolje. »Pusti Paula da ustane.« Vash je pustila mužjaka, ali nije skidala pogleda s ostalih. Paul se uspravio, pomno promatrajući Elijaha. »Nikad nisam vidio da se neki likan tako brzo promijenio.« »Kladim se da nikad nisi vidio ni likana koji ševi vampiricu«, rekla je Vash. »I to Syreovu zamjenicu, ni manje ni više. To je cijeli jedan novi svijet.« Elijah podigne obrvu gledajući je. »Zar ti nisam rekao da budeš dobra?« »Ne slušam tvoje naredbe ako nisam gola.« Odlučio je ne davati joj dodatni poticaj. »Treba mi pristup vašoj bazi podataka, Paul.« »Da, alfa«, Paul je pokazao prema vratima. »Pokazat ću ti gdje je.« Elijah je već ušao u bazu podataka kad je Vash zazvonio mobitel. Ispričavši se, izišla je u hodnik i odgovorila, natjeravši se na osmijeh kad se Syreovo lice pojavilo na ekranu njezina iPhonea.

141

»Vashti«, pozdravio ju je. »Kako ide u Huntingtonu?« »Još ne znam. Upravo kopaju.« »Što ti je to na vratu?« namrštio se. »Je li to... nakit?« Porumenjela je. »Da. Što je?« »Jeste li ti i tvoj likan izgladili stvari?« »Ostajem s njim.« Zaključila je da je najbolje odmah to raščistiti. Syre se osmjehnuo i pokazao očnjake. »Izvrsno.« Stisnula je šaku uz tijelo, u glavi je već vidjela neminovan trenutak kad će morati donijeti važnu odluku i odabrati jednog od dvojice najvažnijih muškarca u svom životu. »Možeš li razgovarati nasamo?« Njegov uglađen, umirujući glas imao je upravo suprotan učinak, cijela se naježila. »Još ne.« Vash je pogledala prema likanu koji je držao stražu u hodniku. »Najbliža izolirana soba?« Palcem je pokazao prema dnu hodnika, hladnog i čvrstog pogleda. »Dvoje vrata niže, s desne strane, krvopijo.« »Hvala, Fido.« Jednom kad je ostala sama unutra, napregnuta je uši ne bi li čula išta drugo osim vlastitog disanja. Udarala je u zidove, jedan za drugim, osluškujući hoće li čuti izdajnički zvuk rupice u koju bi se mogao skriti prisluškivač. Kad se uvjerila da je sve čisto, kimnula je. »U redu. Sad je dobro. Što ima?« »Upravo idem s Razeom u Chicago da se nađemo s njegovim kontaktom. Torque nas pokriva dok smo na terenu.« Syre se naslonio u svojoj stolici. »A što se tiče tvog likana... Ima nešto što bi trebala znati.« Srce joj je poskočilo kad je čula ton njegova glasa. »Da?« »Nije slučajno što je njegova je krv uzrokovala remisiju kod one aveti jučer— upravo je bio popio Sentinelovu krv filtriranu kroz Lindsay. Kad je Grace ispitala Lindsaynu krv preko igala i ostalog pribora koji si. nabavila dok si još bila koncentrirana, primijetila je da je taj učinak još izraženiji. Vrlo je vjerojatno da je čista, nerazblažena krv Sentinela — ili možda sva anđeoska krv — ključna za liječenje virusa aveti.« Izdahnula je i mračno kimnula. »Već si u to sumnjala«, primijetio je. »Znala sam da se radi o nečemu velikom ako je Adrian dopustio Lindsay da ide sa mnom.« Provukla je prste kroz kosu i počela koračati, potpetice su joj lupkale po popločanom podu. »Jebeno. To bi moglo objasniti zašto je uzeo moju krv. Vjerojatno misli da i dalje ima slične karakteristike kao njegova.« »Poslao sam Grace uzorke krvi od mene, Razea i Salema. Vidjet ćemo što će otkriti. Uz malo sreće, ovo putovanje u Chicago bit će plodonosno pa ćemo joj uspjeti nabaviti pomoć koja joj je potrebna kako bi ubrzala istraživanje.« Zastao je na trenutak. »Osim toga, u olupini kamioneta pronađen je zapaljivi uređaj. Moguće je da su ga aktivirali na daljinu.« »Kako bi osoba s daljinskim upravljačem znala kad ga aktivirati?« Misli su joj vrludale. »Osim ako nije promatrala.« »Pronašli smo Krpu eksploziva u avetinjskoj kući. To je bila zamka.« »Zašto kuća nije eksplodirala? Ako su vidjeli da kamionet bježi, onda su definitivno vidjeli i da smo mi u kući.« »Ne znamo. Možda je tvoja dvojnica imala daljinski za kuću u kamionetu. Ili se odašiljač pokvario. Salem upravo vodi jednu ekipu po imanju. Torque radi na pribavljanju podataka o kupovini eksploziva. Uz malo sreće, uskoro ćemo dobiti neke odgovore.« 142

Vash je trljala ledenu kvrgu u prsima. »Dok ne budemo znali više o svemu ovome, pripazi se u Chicagu. I drži Razea na oku. Ima nešto između njega i te laborantice koju posjećujete.« »Skužio sam to. I ti mene izvještavaj.« Syreovo ozbiljno, lijepo lice je nestalo s ekrana, a ona je brzo izdahnula. Okrenula se kad su se vrata iza nje otvorila. Elijah se pojavio na pragu, a strah koji ju je maločas obuzimao konačno je popustio. Pružio je ruku prema njoj. »Našli smo ono što si tražila.« Vash je stiskala Elijahovo rame dok je čitala podatke na golemom zidnom ekranu veličine kombija. »Tri likana«, rekla je. »Tri protiv Chara i Icea. Nisu smjeli pobijediti.« Pogledao je u nju, proučavajući joj lice, poželjevši da zna s kim je maloprije razgovarala preko telefona i što je čula. Njezina uobičajena živahnost bila je pritajena i zabrinjavala ga je. »Vjeruješ li u optužbe da je Charronov mladac potaknuo napad?« »Moguće je.« Njezin uznemireni pogled susretne se s njegovim. »Ice je bio problematičan. Borio se s porivom za krvlju i manjkalo mu je kontrole. Ja sam naginjala tome da ga maknemo, ali Char je mislio da ga može promijeniti. Bila sam toliko zauzeta vlastitim obavezama zamjenice da mi je bilo teško uskratiti mu nešto u čemu je uživao i što ga je zabavljalo.« Elijah je čitao između redaka. Nisu bili jednaki, ne kao on i Vash. »Ali Ice je preživio napad...« »Poživio je samo nekoliko sati duže. Previše je izgorio na suncu.« »Dok su Charrona izmrcvarili.« Kimnula je. »Napad je bio naročito zloban. Toliko da sam pomislila da su možda demoni stigli d© njega prije mene. No njegovo je tijelo zaudaralo na likane, a utroba mu je izvađena likanskim zubima.« Demoni. Proželi su ga trnci. Primaknuvši je bliže k sebi, položio je svoje usne na njezino uho i upitao: »Koliko dugo nakon Charove smrti si ti bila napadnuta?« Odmaknula se. »Tko je rekao da sam...« Potom se namrštila. »Sat vremena. Otprilike.« »Sat vremena...« Privio ju je uza se, toliko je čvrsto stisnuvši da je jedva disala i micala se. »Pronaći ću način da ih vratim iz pakla i ponovno ubijem.« »Elijah .« Opustila se i dopustila mu da je voli, pritisnuvši usne na njegovu vilicu. »Uvijek nekoga osvećuješ... osim kad ti se ja nađem na putu.« Okrenuo se natrag prema ekranu, i dalje s rukom oko njezina struka. Obratio se likanu po imenu Samuel koji je rukovao tipkovnicom. »Možeš li izvući njihovu povijest i napraviti usporedbu?« Samuel je ucipkao potrebne naredbe, a Elijah je proučavao rezultate. »Isti mjesec i godina rođenja kod sve trojice«, primijetio je. »I svi su umrli iste godine«, promrsila je Vashti. »S nekoliko mjeseci razlike.« »Isti okot, Samuel?« Likan se mrštio gledajući u ekran. »Nemamo mnogo trostrukih oko ta, ali pričekaj da pronađem podatke o njihovu odrastanju... Hm. Nema ih. To je čudno.« »Možemo im analizirati krv«, rekao je Elijah. »Pošalji nekog u kriogeno skladište da donese njihove uzorke.« Samuel je dohvatio telefon ugrađen u računarsku radnu stanicu i prenio naredbu. Vash je nemirno gnječila prstima njegov bok. »Je li neobično da braća zajedno love?« »Ovisi.« Nije skidao pogled s ekrana. »U mlađoj dobi, ne. Ali ovi su mužjaci dosegnuli spolnu zrelost. Trebali bi biti raspoređeni po stražarnicama.« »Sirenje gena«, suho je nadodala. »Kako romantično.« »Objašnjava zašto su njihovi podaci tako slični. Ali ne i zašto su umrli. Samuel, zašto nema nikakve zabilješke o uzroku smrti?« 143

Slegnuvši ramenima, Samuel je rekao: »Ovisi o tadašnjoj situaciji i temeljitosti tehničara. Sjeti se, ova je prostorija prije pobune bila namijenjena isključivo Sentinelima, a većinu njih boli neka stvar od čega mi umiremo.« Elijah je izvukao mobitel koji mu je počeo zvoniti u džepu kako bi ga stišao, a onda je primijetio Stephanovo ime pa se javio. »Što imaš?« »Nekoliko stotina likana«, suho je rekao njegov beta. »Vratio sam se u skladište. Dok ostale ekipe idu preko zemlje, nailaze na odbjegle likane i šalju ih ovamo. Netko bi trebao biti ovdje cijelo vrijeme kako bi to procesuirao.« »Hvala bogu na tvojoj inicijativi.« Stephan se nasmijao. »Kad bih te gnjavio sa svakom administrativnom odlukom, odgrizao bi mi glavu. Vjerojatno doslovno.« »Previše si dragocjen. Našao bih nešto drugo čime bih te mučio.« »Čuj, ima još nešto.« Iznenadna ozbiljnost u glasu njegova bete uznemiri Elijaha. »Sto?« »Himeko svima govori da si se združio sa Syreovom zamjenicom.« »Hmm...« Gledao je kako Vash staje ispred njega namrštena lica, njezin vampirski sluh garantirao je da je čula svaku riječ. Poravnao je linije između njezinih obrva nježnim dodirima palcem. »Ne još. Još se navikava na tu ideju.« Nastala je duga pauza. »Alfa, mrzim isticati očito...« »Onda nemoj.« »Vampiri se ne mogu razmnožavati.« »Hvala na podsjetniku.« Stephanu to nije bilo smiješno, »Kao tvoj beta, posao mi je da te izvještavam o zabrinutosti unutar tvojih redova, Ne ismijavaj me jer to i činim.« »Nikad te ne bih ismijavao, previše te poštujem. Zauzvrat, od tebe tražim da ne razgovaraš sa mnom kao da sam idiot. Radim sve što mogu i što je u mojoj moći. To je sve što drugi imaju pravo znati. Moj privatni život je moja stvar. Ako netko ima problem s tim, reci mu da usmjeri svoju energiju u to da pronađe alfa stražarnicu. Onda možemo održati demokratske izbore u kojima će svi imati pravo glasa.« Vashtin se pogled smračio. Nije smijemo, rekla je bez glasa. I nije bilo. Jedini način na koji bi neki drugi alfa mogao preuzeti kontrolu nad čoporima bio je taj da makne Elijaha. Ne bi dobili poštovanje koje im je bilo potrebno za vodstvo bez te pobjede. »Izvještavat ću te«, rekao je Stephan. Elijah je prekinuo poziv i vratio pažnju natrag na ekran. »Dakle, gdje smo stali?« Zvonjava telefona na radnoj stanici prekinula ih je kao naručena. Samuel se javio. »Jesi li dvaput provjerio? Pa, provjeri opet.« Vashti je zaškiljila. »Kladimo se da je krv nestala?« »Nisam siguran u izglede«, odgovorio je Elijah, nimalo iznenađen kad je Samuel potvrdio Vashine slutnje. »U redu, onda, izvuci njihove slike.« »Nema problema. Da vidim... Ah, evo jedne. Peter Neil.« Poznato lice pojavilo se na ekranu, a Elijah se namrštio. »Poznajem ga. Radio sam s njim dva-tri puta. Ne zove se Peter.« »Možda mu je to rođak?« upitala je Vash. »Ne. Vidiš ovaj ožiljak na usnici? To je taj tip.«

144

»Je li ovdje?« upitala je Samuela. »Nikad ga nisam vidio.« »Mrtav je«, kratko je rekao Elijah. »Ubijen je tijekom racije na jedno gnijezdo prije otprilike dvadeset godina. Bio sam tamo kad se to dogodilo. Imaš li snimke ostalih?« Zviždukajući, Samuel je ponovno udarao po tipkovnici nakon čega se pojavila još jedna fotografija. »Ovo je Kevin Hayes.« Vash je duboko udahnula. Elijahovo sve manje strpljene dodatno se smanjilo. »Pogrešna fotografija.« »To je onaj koji je ustrijeljen prilikom pobune«, Samuel je bio uporan. »To je pogreška. Ovo je Micah McKenna.« »McKenna, kažeš? Samo malo. Okej, postoji Micah McKenna u sustavu. Da... Imaš pravo. Stigao je isti dan kad i Kevin. Možda je netko zamijenio i pogrešno posložio fotografije. Evo jedne iz Micahove datoteke.« Pojavila se ista fotografija. »Netko je zajebao.« Međutim, Elijah je pažnju posvetio podacima koji su se pojavili skupa s fotografijom. Pogledom je preletio preko njih i tamo pronašao sve što je očekivao — registrirano združivanje, arhivu transfera i ubojstava, dijagram razmnožavanja. »Lagao je«, rekla je Vash. »Pitala sam ga koliko ima godina, a on mi je rekao...« »...Pedeset.« Micahovo službeno izvješće navodilo je da ima osamdeset godina, što je otvaralo mogućnost da je on ubio Charrona. S pedeset bi bio premlad, savršen alibi. »Gdje je fotografija trećeg likana?« »Evo je«, Samuel je otvorio fotografiju. »Anthony Williams.« Prepoznavši ga, stisnuo je šake. »Potraži Trenta Parryja.« »U redu... Da, i on je tu.« »Vidi ti to«, promrsila je Vash. »Ista fotka kao i kod Anthonyja.« Elijahov cijeli svijet se nakrivio, izobličen saznanjem da su muškarci kojima je vjerovao izdali i njega i ostale likane. Ona se ushodala. »To je jebeno zataškavanje. Napravili su zapise za tri imaginarna likana i razriješili ih krivice za Charovu smrt. Zašto, dovraga? Zašto su Sentineli štitili tri bijesna psa?« Uputio joj je pogled kojim ju je upozorio da više ništa ne govori. »Samuel, napravi mi kopije svih ovih datoteka, na USB-u i CD-u. Potraži Charlesa Tatea i ubaci i njega unutra. On se krije pod pseudonimom Peter Neil.« Vash je stala ravno ispred njega. »Je li i Trent mrtav, kao Micah i Charles? Lovim li duhove?« »Trent je bio sa mnom u Phoenbcu na putovanju tijekom kojeg je Nikki napala Adriana i kad smo pronašli Lindsay.« Utisnuo joj je usne u čelo i promrsio: »Možda ćeš se morati boriti s njom za njega. I ona ga želi.« »Zašto?« »Poslije ću ti objasniti. Zasad, hajdemo odavde.«

145

20. POGLAVLJE

Vash nije shvaćala koliko je Elijah bio bijesan sve dok se nisu vratili u hotel gdje je počeo trpati stvari u torbu. »Elijah.« Pružila je ruku prema njemu kad je protutnjao pokraj nje. »Skupi svoje stvari. Želim da odeš odavde. Ne vjerujem ovom mjestu. Ne vjerujem onome što je ostalo od čopora.« »Elijah .« »Ja ću ih skupiti ako ti nećeš«, zarežao je, grabeći higijenske potrepštine iz kupaonice. »Ali da mi se nisi poslije žalila ako nešto zaboravim.« Kad se ponovno pojavio, stala je ravno ispred njega i prepriječila mu put. »Hoćeš li razgovarati sa mnom, dovraga!« »Što?« »Ljut si.« »Jasno da sam ljut.« Bacio je stvari koje je držao u ruci na krevet i zarežao. »Znaš li što mi je Rachel rekla prije nego je pokrenula pobunu kod jezera Navajo? Rekla je >sve ovisi o tebi<. Ne mogu a da se ne pitam jesu li na neki način manipulirali mnome. Sigurno je da su htjeli da ti i ja ubijemo jedno drugo. Da nismo kliknuli čim smo se nanjušili, jedno od nas, ili oboje, bilo bi mrtvo. Nikad ne bismo proveli zajedno vrijeme koje nas je dovelo dovde, a Syre bi tražio nečiju krv.« »Misliš da je Micah namjestio tvoju krv da je ja pronađem?« Prekrižio je ruke, zbog čega su se napeli rukavi majice koju je posudio nakon što se njegova zamrljala krvlju. »Ubila si Micahovog partnera, ali Micaha si ostavila na životu kako bi ga ispitala. Zašto ne obrnuto?« »Bio je lajavac. Provocirao me i bio pravi seronja. Bilo je Iako okomiti se na njega.« »Namjerno ti je to olakšao. Moguće je i da si prepoznala njegov miris nakon napada na Charrona, a da to nisi ni znala. Možda si ga prepoznala i od Nikkine otmice. Sve si to mogla znati negdje u kutku svoga uma.« »Miris Charrovih ubojica urezan mi je u sjećanje. Ne bi mi promaknuo.« »Jednom sam morao uvjeriti ostale da sam nekog ubio jer je drugi, teško ranjeni likan iskrvario po cijelom tijelu. Mirisao je na nju, više nego ja, zbog krvi. Ako je Micah imao pristup mojoj krvi kako bi mi namjestio, sigurno je imao pristup i ostalim uzorcima. Imajući na umu koliko je posla bilo oko stvaranja onih pisanih tragova, baciti nekoliko vrećica krvi po Charronovu tijelu i nije bio neki problem. A oboje znamo kakav miris ima izvađena utroba. To bi moglo objasniti zašto je napad bio tako ogavan, jer su htjeli da smrad prikrije njihov identitet.« Potonula je na krevet. »Zašto?« Elijah je čučnuo ispred nje. »Da te slome. Mislim da to pokušavaju već godinama. Najprije preko Charronove smrti, a sad preko mene. Micah je poveznica. Ne možeš mi reći da je to slučajnost. Ne vjerujem.« »Ne«, grubo je izdahnula. »Ni ja ne vjerujem.« 146

»A ne smijemo zaboraviti ni to da je tvoja dvojnica napala Lindsaynu majku. Lindsay je cijeli život provela planirajući kako da te ubije.« »Onda su morali znati tko je ona. Da je Shadoeina duša u njoj.« »Da. Jednako kao što su znali da će je Adrian ili Syre pronaći i da će preko njih ona pronaći tebe. To objašnjava zašto je nisu ubili onda kad su ubili njezinu majku. Po mom iskustvu, sluge koji polude posebno vole dječju krv.« »Čula sam da je slađa«, odsutno je mrmljala, trljajući bolno mjesto u grudima. Kad samo pomisli da je Char umro zbog nje... »Nisam dovoljno važna da bi se netko toliko mučio.« »Syreu si važna. Itekako. Jednako kao što je Finej bio važan Adrianu.« Uzeo je njezine hladne dlanove u svoje. »Ovo je psihološki rat. Onesposobi glavne tako što ćeš im srediti zamjenike. Micah se vjerojatno namjerno žrtvovao za taj cilj — kao što je i Rachel to učinila, čini mi se. Htjeli su da razmišljam na određen način kako bi oni postigli svoje ciljeve.« , »Da bi ti i likani postali glavni? O tome se radi? Da budete dominantna vrsta?« »Ne znam.« Dlanom je trljao lice. »To ne bi objasnilo krivotvorene datoteke i nestalu krv, samo su Sentineli imali pristup kriogenim skladištima i bazama podataka. A tvoja dvojnica uplela je i vampire u igru. Zašto bi htjeli likane na vrhu hranidbenog lanca?« »Vampiri su doveli Lindsay k Syreu... Nakon što ju je iz Kuće anđela oteo Sentinel.« »Tako je. Imamo pogrešne vampire, likane i Sentinele. Pitanje nije samo tko je prljav, već jesu li prljavi zajedno?« Oslobodivši jednu ruku, Vash ju je položila na njegovo lice, a potom mu prepričala razgovor sa Syreom. Opsovao je i ustao. »Moram se vratiti. Moram se vratiti k Adrianu.« I ona je ustala. Srce joj je lupalo. »Sto?« »Sentineli su potpuno izloženi. Jednom kad se pročuje da je njihova krv lijek, postat će ranjivi. Treba im pomoć. Moram barem pokušati dogovoriti savez.« »Mogu istrijebiti stotinu vampira u minuti ako to žele. Nikad vas zapravo nisu trebali.« Pogled koji joj je uputio bio je mračan... I odlučan. »Mi smo trebali njih. Usprkos svim njihovim manama, ipak kontroliraju sluge.« »Sluge umiru, El!« No, teška srca, znala je da ga neće moći nagovoriti da promijeni mišljenje. »Moram se vratiti, ako ni za što drugo onda zato što se Micah toliko trudio da me natjera da odem. Postoji razlog za to, a ja neću samo tako pristati.« »Što je sa mnom? Trebam te. Moj narod te treba.« Elijah ju je primaknuo bliže k sebi i utisnuo usne u njezino čelo. Dugo ih je tamo držao, kucanje njegova srca bilo je neznatno brže nego što je trebalo biti. »Imaju tebe, draga. Sama vrijediš kao cijela vojska.« Uhvatila ga je za remen hlača, čvrsto ga držeći. Peklo ju je u prsima i u grlu. »Ne možeš tražiti od mene da donesem tu odluku. Nije pošteno.« Gurnuo je ruke u njezinu kosu, odmičući joj je s lica. Pogledao ju je s tolikom nježnošću da je jedva uspijevala disati kroz bol. »Ne tražim od tebe da doneseš nikakvu odluku, Vashti. Govorim ti što ja moram učiniti.« Stajala je skamenjena dok se on odmicao od nje i odlazio. Gledala ga je kako kupi stvari s kreveta, odnosi ih do torba i stavlja svoje u svoju, a njezine u njezinu torbu. Kako ih razdvaja. Dijeli. »Jebi se, likane.« Stisnula je šake na bokovima. Nalet zlobnog zadovoljstva provukao se kroz nju, a potom iznenada zastao. »Ne možeš me natjerati da te zavolim, a ona samo jebeno otići. Zajedno smo u ovome. I ti i ja.« »Ne odlazim.« Okrenuo se prema njoj i prekrižio ruke. »Moja si, Vashti. Ništa to ne može promijeniti. Ako još nisi shvatila, imamo većih problema od rata koji nam puše za vratom.« 147

Stisak u kojem se nalazilo njezino srce malo se opustio. »Onda kog vraga radiš?« »Puštam te da budeš ono što moraš biti. Puštam te da budeš žena koju volim, čak i ako to znači da ćeš biti na drugoj strani svijeta, na drugoj strani linije. Ako te natjeram da kreneš mojim putem, izgubit ću te. Znam to, zato što ćeš i ti mene izgubiti ako me budeš tjerala da krenem tvojim.« »Ne mogu tako živjeti, El.« Tjeskoba se provlačila kroz nju zbog čega joj je postalo mučno i hladno. Počela je koračati. »Ne možemo biti razdvojeni i raditi jedno protiv drugog. Moramo pronaći kompromis s kojim možemo živjeti.« »Reci mi što je to«, blago je rekao. »Moram nazvati Lindsay i reći joj da je vampirica odgovorna za smrt njezine majke najvjerojatnije mrtva, što će istovremeno biti olakšanje, ali i neće, jer ju je sama htjela ubiti. Potom ću joj morati reći da sam vjerojatno ja kriv za smrt njezina oca, jer sam sam odabrao likane koji su ga čuvali, a jedan od njih bio je Trent. Nakon toga, mogao bih obavijestiti Adriana kako Syre zna da je krv Sentinela lijek i da će uskoro još vampira to saznati, što znači da vrijeme otkucava. U međuvremenu, Syre se bori s odmetnicima koji mu truju ostale, a ja s likanima koji namjerno sabotiraju moje odnose s objema stranama. Gdje je tu neutralni teren?« »Švicarska.« Izvio je obrve. »Želiš pobjeći u Švicarsku? To je tvoj plan?« »Ne, mi ćemo biti Švicarska. Ti i Lindsay ćete se spojiti, Syre i ja ćemo se spojiti, a ti i ja ćemo ostati jedna cjelina. Mi ćemo premostiti jaz između njih. U ovom trenutku, svima je prioritet virus aveti. Ako se već svi borimo protiv istog neprijatelja, logično je da se udružimo.« »Kad je zdrav razum spriječio rat?« »Ne vjerujem da bi Syre krenuo u rat bez mene. Definitivno bi dvaput razmislio ako bih se ja usprotivila. Ako ti možeš uvjeriti Adriana da je rizik s kojim su Sentineli suočeni prevelik bez tvoje podrške, možda ćemo ih uspjeti zaustaviti. Naročito ako znaju da nam je svima namješteno. Neće htjeti to profućkati ništa manje nego ti. Vrijedi pokušati.« »U redu.« Vash je iznenada zastala, šokirana činjenicom da se tako lako predao. »Samo tako?« »Sjebano je, komplicirano i vjerojatno će nam se obiti o glavu. A virus aveti zapravo i nije likanski problem...« »Osim što ste im vi najukusniji«, ubacila se. »To da, valjda.« Nastavio se pakirati. »Ali potrudit ćemo se.« Olakšanje ju je udarilo poput kamiona. Možda se zato izbrbljala: »I želim se združiti s tobom.« Elijah se skamenio, ruka mu se zaustavila dok je zatvarao torbu. »Vashti.« Brzo je govorila, srce joj je lupalo, a dlanovi se znojili. »Znam da je to sebično. Ako netko zbilja želi moju krv i uspije je dobiti, ti gineš skupa sa mnom. Znam da likani ne požive dugo nakon što im umre partner, ali...« Okrenuo se prema njoj, umalo je dokrajčivši pogledom. »Ginem ovako ili onako. Mislio sam da to znaš. Već to osjećam, Vashti. Mislim da sam to osjećao još otkako si mi održala onaj mali govor u špilji.« Vash mu je pala ravno u naručje. »Ti si najgore što mi se ikad dogodilo. Sve si sjebao.« Nasmijao se, a zvuk njegova smijeha razbio je sav stres i strah u njoj. »A tek smo na početku.« »Moći ćemo komunicirati bez riječi, zar ne? Imat ćemo tu prednost.« »Između ostalog.« Odmaknuo joj je kosu s lica. »Bit ćemo jači kao povezana cjelina... Ali i ranjiviji. Znat će kako nas povrijediti.« »Onda nećemo nikome reći. Ja ću biti tvoj vampirski komad sa strane, a ti moja igračkica. Pustit ćemo one koji budu vjerovali da samo iskorištavamo jedno drugo da i dalje to vjeruju, a mi ćemo znati istinu.« »Ne moraš to činiti«, rekao je nježno. »Mogu pričekati dok ne budeš spremna.« . 148

»I više sam nego spremna. Samo me pokušaj zaustaviti, srce.« Nazvala je Syrea i rekla mu Što je saznala »o napadu na Charrona. Dok je ona razgovarala, Elijah je nazvao Lindsay i rekao joj da se mora naći s njom i Adrianom. Potom su Vash i El završili s pakiranjem i uputili se u aviocentar u Huntingtonu kako bi pričekali jedan od Adrianovih privatnih aviona. Dovršavali su papirologiju vezanu uz povrat unajmljenog automobila, kad je uletjela zaposlenica agencije s velikom kovertom u ruci. »Gospodine Reynolds«, zovnula je ljepotica crvenkasto plave kose, sa šarmantnim osmijehom na licu zbog kojeg se Vash posesivno primaknula korak bliže svom muškarcu. »Ovo vam je ostalo na stražnjem sjedalu.« »To nije moje.« Namrštio se i umirio Vash kad nije ni primijetio plavušinu zainteresiranost. »Tu stoji vaše ime.« Primio je kovertu i otvorio je, izvadivši sadržaj. Fotografije. Snimke napravljene kroz zatvorene prozore, nešto nalik onome što bi snimio privatni istražitelj motreći nekoga tko toga nije svjestan. Vash je odmah prepoznala Sentinelicu na fotografiji. »Helena«, promrmljala je. »Opa. Nestašna igrica. S komadom i pol.« »Mark«, mračno ga je prepoznao. »Likan iz čopora s jezera Navajo.« Vijest da jedan Sentinel spava s likanom polako joj je dolazila do glave. Kvragu, vijest da ijedan Sentinel ševi ikoga bila je nevjerojatna. »Jebeno.« Brže je listao fotografije, pretvarajući pojedinačne snimke u maleni film. Par u strastvenom zagrljaju, spojenih usta... bačena odjeća... A potom se u prostoriji s njima našla i neka maskirana figura, iznad njihova kreveta, s toliko prijetećim stavom da su joj se sitne dlake na rukama nakostriješile. Iduća fotografija prikazivala je prozor sa spuštenim zastorima, nakon čega je uslijedilo nekoliko fotografija unutrašnjosti sobe, scene krvoprolića toliko užasnog da joj se želudac stisnuo — Helenine beživotne oči, njezina prekrasna krila iščupana s leđa, njezin ljubavnik blijed i bez kapi krvi, na podu, s dvije rupice na vratu. Oznaka datuma u donjem desnom kutu fotografije označavala je da su snimke napravljene prije gotovo mjesec dana. »Što je ovo?« šapnula je, užasnuta. »Odakle se to stvorilo? Što bismo dovraga trebali učiniti s tim?« Elijah je gurnuo kovertu u torbu. »Netko nam šalje poruku koju moramo dešifrirati.« Brzo su zgotovili posao u agenciji za iznajmljivanje automobila i uputili se prema avionu. Tišina se protegnula, premda je vrvjela lažima i pitanjima, njima je bila ugodna. Vash je ispreplela prste s njegovima dok su čekali na terminalu. »Jesi li siguran oko odlaska na Aljasku? To je dugačak let, El. Možda bi video poziv bio bolji. Ili možemo pričekati dok se Lindsay i Adrian ne vrate.« Pogledao je u nju. »Jesam li spomenuo da Adrianovi avioni imaju spavaće kabine?« »Da?« Oblila ju je vrućina otapajući strepnju od nadolazećih dana. »Ne, mislim da si mi zaboravio reći taj dio.« Nagnuo se prema njoj i utisnuo joj poljubac u čelo. »Bit ćeš združena ženka kad sletimo.« »Pa, u tom slučaju...« Naslonila je glavu na njegovo rame, dopuštajući si uživanje u dragocjenom daru što ima nekoga na koga se može nasloniti. »Možda i ti napokon zavoliš letenje.« Doktorica Karin Allardice je kasnila, kao i obično. Zgrabivši aktovku sa suvozačevog sjedala svog ulaštenog crnog Mercedesa AMG, odmaknula se od volana i spustila jednu potpeticu na do. Jutro je bilo prohladno, sunce se i dalje držalo nisko na nebu. Ispred nje se protezala široka tratina koja je ispunjavala prostor od parkirnog mjesta do ulaza u laboratorij. Bujne travke i dalje su 149

blistale od rose, a parkiralište oko nje bilo je tiho i prazno. Za nekoliko sati ulizivat će se jednom od najčuvenijih filantropa u Chicagu. Višemilijunska donacija osigurala bi joj dobar početak, no znala je da su to samo puka nadanja. Najviše čemu se mogla nadati bila je dobrotvorna priredba, još jedna beskonačna večer precijenjene hrane i pića tijekom koje će morati kopati kroz masu ljudi ispružene ruke. Izlazeći iz auta, iznenadila se kad je pokraj njega zatekla nekog muškarca. Nakratko ju je zbunilo to što se pojavio niotkuda, a potom joj je ta misao nestala iz glave. Sve o čemu je razmišljala nestalo je iz njezine glave kad se okrenula prema najljepšem muškarcu kojeg je ikad vidjela. Pružio je ruku. »Doktorica Allardice?« Dragi Bože, glas mu je bio privlačan koliko i ostatak njega. Grlen i topao, poput dobrog, starog viskija. »Da? Ja sam Karin Allardice.« Čim su njezini prsti dotaknuli njegove, iskra joj je poletjela uz ruku. Potresena snagom vlastite fizičke reakcije, zatvorila je vrata automobila i brzo, duboko udahnula kako bi se sabrala. »Mogu li vam pomoći?« »Svakako se nadam da možete. Rekli su mi da ste cijenjena virologinja. Je li to točno?« »To je vrlo laskavo.« Odmaknula je kosu s lica. »Moj glavni interes je virologija, da.« Blaga ranojutarnja svjetlost cijelog ga je pozlatila, pojačavajući prirodan sjaj njegove guste crne kose i ljepotu njegove kože boje karamele. Oči su mu imale neku neobičnu žutu nijansu i razoružavale su, okružene gustim, tamnim trepavicama. Njegova su usta bila poput čulnog, erotskog sna, Čvrsta i lijepo oblikovana, donja usnica bila je dovoljno punašna da ju je podsjećala na seks, dok je gornja davala naslutiti nestašnost. Trodijelno odijelo koje je nosio dobro mu je pristajalo, a kad su se njegove usne malo nakrivile, zastao joj je dah. »Nedavno sam saznao za novu virusnu deformaciju, doktorice Allardice. Zbilja bih volio čuti vaše mišljenje o tome.« »Da?« Natjerala je mozak da nastavi funkcionirati. »Pa, rado ću pogledati, gospodine...« »Syre«, odgovorio je. »Izvrsno. Nadao sam se da ćete surađivati.« Bljesak neprirodno dugih očnjaka bio je posljednje što je primijetila prije nego je cijeli svijet obuzela tama. by Harley Quinn

150