NAŠA BRELA
LIST OŠ Dr. FRANJE TUĐMANA, BRELA GODINA X. BROJ 10 SVIBANJ 2009. Naša Brela 1
SADRŽAJ:
NAŠA BRELA
LIST UČENIKA OŠ Dr. FRANJE TUĐMANA BRELA UREDNIŠTVO: učenici: Melani Ivanac, Marina Bekavac, Marija Zelić, Kristina Ribičić, Ivana Filipović, Karla Bekavac, Josip Kristić, Zvonimir Sokol, Željko Šaban, Ante Filipović učitelji: Vanja Sokol, Tamara Buvinić GLAVNI UREDNIK: Vanja Sokol LEKTORI: Vanja Sokol, Tamara Buvinić i Gorana Babić NASLOVNICA: Karla Bekavac i Marija Bekavac, VII. razred GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Vanja Sokol TISAK: Profil - Zagreb NAKLADA: 200 primjeraka (Marija Bekavac, VII. razred) 2 Naša Brela
Prvaši........................................................................3 Događanja tijekom šk. godine Dani kruha.............................................................4 Susret s književnikom...........................................5 Božić u našoj školi................................................6 Vjeruj u ljubav.......................................................8 Literarni kutak Lijepa naša Dalmacija..........................................10 Modri šumor vječnosti.........................................10 Otvori oči i vidi svijet...........................................11 Ribarske ćakule....................................................12 Priča iz predgrađa.................................................13 Proljeće.................................................................14 Susret s kapljicom.................................................15 Sjećanje na grad heroj Pismo prijateljici iz Vukovara...............................16 Grad na Dunavu....................................................16 In english, please!.....................................................17 Wir sprechen Deutsch...............................................18 Ozbiljne teme Cyberbulling.........................................................19 Razgovor s... ...učiteljem matematike Ratkom Čizmićem..........21 Naši sportaši Razgovor s Marianom Dražić...............................22 Ekskurzija.................................................................23 Škola u prirodi..........................................................25 Posjetili smo… Franjevački samostan u Zaostrogu.......................26 Makarska...............................................................27 Split.......................................................................28 Sa zvijezdama na Mosoru.....................................28 Zanimljivosti Kako i koliko spavaju životinje............................29 Zabavne stranice Naši biseri.............................................................30 Rječnik..................................................................30 Vicevi....................................................................30
PRVAŠI 2008./2009. Kad odrastem bit ću : – vozač sportskih automobila - (Filip Škrabić) – doktor za djecu i odrasle zato što volim ljude - (Roko Bekavac) – bit ću policajac jer volim loviti lopove na motoru - (Marijan Bekavac) – veterinarka zato što volim životinje - (Venna Šodan) – učiteljica jer volim učiteljicu i djecu; slikarica (Marija Filipović) – vatrogasac kao moj tata - (Berislav Šodan)
Najsretniji sam: - kad mi dođe rođak Marko - (Noa Medić) - kad se igram s autićima - (Stipe Carević) - kad šetam psa - (Marija Šošić) - kad sam se penjao na Bukovac - (Marko Tomaš) - kad idem u Zagreb i kad slavim rođendan (Marijeta Šodan) - kad mi dođu rodice i zovu me Elena - (Jelena Kovačević) - sa svojom obitelji - (Marija Filipović)
Na slici: učenici I. razreda s razrednicom Mirnom Šarić
Ne volim :
- se rano ustajati - (Luka Zelić) - puže - (Anđelo Jalovčić) - pisati domaći rad - (Venna Šodan) - jesti kupus - (Jelena Kovačević) Naša Brela 3
DOGAĐANJA TIJEKOM ŠKOLSKE GODINE DANI KRUHA DOBRI DUH KRUHA Koliko je kruh dragocjen i važan, vjerojatno najbolje zna mnoštvo gladnih ljudi diljem svijeta. Svi mi, koji ga jedemo nekoliko puta dnevno, nismo dovoljno svjesni toga te nam je jednostavno nezamislivo živjeti bez kruha. Imati kruha za objedom, naša je svakodnevica pa se mnogo žalimo za prepunim stolom ako je danas na njemu ona vrsta kruha koju baš i ne volimo. Voljela bih da ljudi zahvaljuju za taj Božji dar, ne samo jedan dan u godini, na Dan kruha, već svaki dan, prije svakog jela. Vjerujem da bi tada bilo više sretnih ljudi na ovome svijetu. Zato, budimo dobri kao kruh, srca velika i otvorena, jer mrvice s našeg stola mogle bi spasiti i usrećiti bar jedan ljudski život. A to je mnogo. Petra Tomaš, VI. razred
KRUH JE ŽIVOT
Kruh – riječ pod kojom mnogi ljudi podrazumijevaju nešto uobičajeno i svakodnevno, za mene ima potpuno drugačije značenje. Bez kruha ne bi bilo života i zbog toga ga trebamo cijeniti više od zlata. Mnogi ga imaju u izobilju ali ga bacaju ne misleći kako na drugom kraju svijeta netko umire od gladi. Nisu svjesni da bi upravo ta bačena korica kruha spasila nečiji život. Kruh možemo naći u mnogim oblicima: pogača, bijeli ili kukuruzni, no meni je ipak najdraži onaj koji peče moja mama. U njemu ima nešto posebno, mislim da je u njemu umiješena ljubav i zato mi je drag. Volim promatrati to malo blago dok u pećnici poprima zlatnu boju , ali još mi je draži omamljujući miris koji se zavuče u svaki kutak mojega doma. Mislim da bi baš ovih dana, kad je kruh glavna tema u našem društvu, svi mi trebali razmisliti o njegovoj važnosti i o tome što zapravo svakome od nas znači kruh. Ja sam svoj zaključak donijela – kruh je bogatstvo koje povezuje ljude. KRUH JE ŽIVOT Kruše naš, ti nas svaki dan hraniš i bez tebe ne možemo. Ti si svetinja koja nam pomaže iz dana u dan. Pomažeš sirotinji da ne bude gladna i ostalima ljudima da budu sretni. Posvuda si. Kada smo sretni, tužni, gladni ili siti, ti si tu da nam pomogneš. Ima puno vrsta kruha, ali svaki je poseban na svoj način. Ne mogu svi jesti pšenični kruh, ali zato postoji kruh koji mogu jesti i razni bolesnici. Neki ljudi moraju krvavo raditi da bi dobili i najmanji komad kruha, a neki se s njim razbacuju jer ga imaju previše. Trebamo znati cijeniti kruh jer kruh je ono što nam treba svaki dan, kruh je život! Ana Mikulić, VI. razred
4 Naša Brela
Melani Ivanac, VIII. razred
KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI Kruh je naš život i on nam daje mnogo toga. Za njega često molimo i radujemo mu se. Mnogu ljudi na svijetu su gladni i njima je korica kruha poput najljepšeg i najukusnijeg jela. Željni su ga i raduju mu se. S druge strane, ima onih koji ga bacaju i gaze po njemu. On njima ništa ne znači. U njima nema radosti. Oni se ne raduju kruhu, ali se ne raduju ni životu. Čovjek se treba radovati malim stvarima. Kruh je mala stvar koja nam mnogo znači. Trebamo ga poštivati jer su ga nečije ruke mijesile s ljubavlju i pekle. Potrebno je mnogo truda da se ispeče jedan kruh. Zato kruh treba imati posebno mjesto na našem stolu i trebamo ga cijeniti jer su ga mnoga djeca na svijetu željna. Marin Šošić, VIII. razred
DANI KRUHA
Kako se dani kruha bliže, moja obitelj i ja često spominjemo sve one gladne ljude na svijetu, sjetimo se svake one korice kruha koju mi ne pojedemo jer kažemo da je tvrda. I stari kruh njima bi bio kao dar s neba. I svake godine obećamo da ćemo biti bolji i da će svatko od nas više gledati i druge ljude, davati, dijeliti. Ali, to kratko traje. Zato bi svatko od nas trebao misliti i na bližnje. Jer i oko nas ima onih koji su siromašni. Jedan znak pažnje, lijepe riječi i dati od sebe bar malo, jer će to dobro doći onome kome treba. Ako je Isus nahranio s pet kruhova cijelo čovječanstvo zašto ga mi onda bacamo ako ga možemo za nešto iskoristiti.
Kristina Sikirić, V. razred
SUSRET S KNJIŽEVNIKOM GOSTOVANJE ŠIME STORIĆA Poznati hrvatski književnik Šime Storić posjetio je našu školu 22. listopada 2008. godine. Evo što smo tom prigodom saznali o njemu. Nakon nagrade koju je dobio u 5. razredu , odlučio je baviti se pisanjem. Prvu knjigu je napisao 1971. godine nakon čega je dva mjeseca bio u zatvoru. Mislio je da više nikada neće pisati, ali 1994. se predomislio i napisao svoju drugu knjigu. Za pisanje jedne knjige potrebno mu je mjesec dana vremena. Najprije napiše cijelu knjigu pa tek onda izvuče naslov iz sadržaja. A mi se čudili kako je došao na ideju za naslov Poljubit ću je uskoro, možda! Priznao nam je da je ta knjiga pisana po istinitom događaju ali je neke djelove morao izmisliti. Pišćeva najdraža knjiga je Sprovod kozjom stazom. Otkrio nam je kako mu trenutak za pisanje dođe iznenada pa knjige piše na onom mjestu gdje se u tom trenutku nađe. U mladosti je volio školu i bio je odličan učenik, radio je kao profesor matematike u mnogim školama, a najviše u Zagrebu. Sada je u mirovini ali namjerava nastaviti s pisanjem. Mi smo sretni što nas je posjetio i odgovorio na naša mnogobrojna pitanja. Nadamo se da mu neće trebati mnogo vremena za novu knjigu koju svi mi s nestrpljenjem očekujemo. Ana Mikulić i Marija Grebenar, VI. razred Naša Brela 5
BOŽIĆ U NAŠOJ ŠKOLI BOŽJI DODIR Bliže nam se božićni blagdani. To su dani kada svi osjećaju Božji dodir s neba. U dušu i srce nam ulazi harmonija i veselje. Ja se veoma promijenim kada nam se bliže ti sveti dani. Preplave me topli, nježni i radosni osjećaji. Tada mi se čini da mogu promijeniti cijeli svijet. Darežljiva sam i velikodušna. Osjećam da mi je srce preveliko i da se sve više povećava te će u njega stati cijeli svemir. Za vrijeme blagdana u svijetu nema svađe, rata ni sukoba. To je vrijeme kada su svi zajedno i slave Božić. Ponekad, kad prolazim parkom i vidim dječicu kako se drže za ručice i šeću s roditeljima, uhvati me blaga nostalgija, jer znam da ljudi više neće osjećati dodir s neba kad prođu blagdani. A kad u izlogu neke trgovine vidim božićne materijalne stvari, nestane sva sreća i veselje. Jer, samo je važno da Djed Mraz nosi darove. Prije nekoliko dana, upitala sam rođaka što zna o Božiću. Odgovorio mi je: «Pa, to je kada mi Djed Mraz nosi velike darove!». Zar je samo to važno? Gdje je nestao mali Isus u jaslama, njegovo rođenje i spasenje? Darovi, samo su oni važni. Kad sam dobro razmislila, rođaku sam ispričala sve što znam o Božiću. Pogledala sam ga i vidjela da me razumije. On nije ni shvatio da mi je darovao najljepši dar, duhovni dar. Ja ne znam kakve veze Djed Mraz ima s malim Isusom. Sve je postalo komercijalna zarada. Božić bi se trebao zvati «Komercijalni Božić». Prije je bilo važno držati se za ruke i pjevati najljepše blagdanske pjesme. Ljudi se čak natječu tko će potrošiti više na neke besmislene darove. Sve se treba promijeniti. Dodir s neba se više čak i ne osjeća i jednog skorog dana više se i neće osjećati. Čak se više i neće ići u crkvu, kititi bor niti se moliti. Nešto se drastično mora promijeniti. Ljudi trebaju vidjeti i osjećati blagdansko svjetlo i Božji dodir s neba. Ja svaki blagdan provedem u krugu obitelji pjevajući pjesme i moleći se malom Isusu u crkvi. NADAM SE DA ĆE NEKE LJUDE PROMIJENITI MOJA RIMA I ZATO ŽELIM SRETAN BOŽIĆ SVIMA! Marija Zelić, VIII. razred
Raspjevani mališani (slika gore). Učenici IV. razreda u igrokazu “Josip i Marija pred našim vratima” (slika lijevo). 6 Naša Brela
Tomislav, Kristijan, Ante, Lovre, Petra i Margita učenici V. i VI. razreda u igrokazu “U išćekivanju Božića”
DODIR S NEBA Tijekom godine, ljudima su dani letjeli. Treptaj oka bio je dovoljan da sunce ode. Sve kao da nas je vodilo do ovog doba godine, predbožićnog vremena. Ljudi u srcu počinju osjećati nešto što je bilo skriveno. Kao da nas je preplavio plimni val ljubavi. Bog je dotaknuo naše srce i ispunio ga ljubavlju. To se vidi u zagrljajima, poljupcima i lijepim riječima. Kad pogledam ljudima u oči, vidim sjaj najljepše zvijezde. Svi mi prenosimo ljubav i to nas usrećuje. Osjećamo Božić. Dan prije Božića obitelji se okupljaju. Tada svi zahvaljujemo Bogu što nas je okupio i dao nam sreću koju nitko ne može izmjeriti. Na sam Božić naša ljubav je važnija od hrane i darova. Isus se rodio u štalici i bio je sretan. Poručio nam je da materijalne stvari ne čine čovjeka sretnim. To se danas najbolje vidi na roditeljima koji uživaju gledajući svoju djecu kako se vesele. To je dodir s neba za koji svi živimo. Marina Bekavac, VIII. razred
Raperi i “Naša mala škola” Naša Brela 7
VJERUJ U LJUBAV LJUBAV Ljubav je jedna od najvažnijih stvari na svijetu, možda čak i najvažnija. O ljubavi se pišu najljepše pjesme, priče, o ljubavi se pjeva, sve dobro nastaje od ljubavi. “Da nije jubavi, ne bi svita bilo”, kaže jedna pjesma. Ali mi živimo u surovom i tužnom svijetu u kojem ljubav blijedi i nestaje. Kad samo pomislim, da nema ljubavi – kakav bi to svijet bio!? Hvata me strah jer to bi bio svijet materije bez svijesti, a takva nije vrijedna. Postoje različite vrste ljubavi, a na Valentinovo slavimo dan zaljubljenih. Zar ima išta ljepše od mladića koji djevojci daruje ružu, a ona mu pruži rumene obraze i osmjeh. Zaljubljenost nosi žar, ushićenost, neopisivu životnu energiju, sjaj u oku. Možete onda zamisliti sljedeći korak, onu pravu ljubav s kojom zaboravimo na sebe i svoje potrebe već smo svim bićem zaokupljeni voljenom osobom. Bez ljubavi život ne bi imao smisla, a kao što kaže “Hvalospjev ljubavi”, bez ljubavi ništa ne bi vrijedilo, bez ljubavi ništa sam. Ponekad se onako utopistički nadam da će ljubav vladati svijetom, da će je biti na svakom uglu, ulici, domu, svakom kutku svijeta. Ali kad se prizemljim, postanem sretna što imam nekog tko mene voli i kojeg ja volim. Upravo je Valentinovo dan kada se svi volimo i shvatimo da će ljubav uvijek postojati. Ja toga postanem svjesna kad pogledam svoju ljubav u čijim očima se zrcali ljubav cijelog svijeta. Marija Zelić, VIII. razred
LJUBAV… Ljubav je prekrasan osjećaj koji dijeli dvoje ljudi. Ona je svjetlost koja čovjeka vodi kroz noć, ona je sve zvijezde na nebu, svo dobro u čovjeku. Kad je netko zaljubljen, nema sretnije osobe na svijetu. Kada neku osobu voliš, ne smiješ je puštati. Ljubav ima svoj poseban dan – Valentinovo. Tada se posebno njeguje ljubav. Iako, kada je netko zaljubljen, njemu je svaki dan Valentinovo. Bez ljubavi ne bi bilo nas. Jednostavno, ljubav je smisao života. Rino Bekavac, VI. razred
PRVA LJUBAV Ljubav, ljubav! Ljubav je velika i snažna riječ. Dogodi se mnogo puta u životu i ima je različitih vrsta. No kad se po prvi put osjeti žar, trepet i lagana slatka nelagoda, to se zove prva ljubav. Najčešće se dogodi u vrtiću ili školi, ali mjesto i vrijeme uopće nisu važni. Ljubav je divan osjećaj, ali ta prva ljubav je najslađi osjećaj koji se nekome može dogoditi. Prva ljubav se uvijek po nečem pamti: sramežljivim pogledima, tajnim porukama, pa čak i po nesretnom kraju. Nikad se ne zaboravlja jer je to prvi pravi osjećaj i ništa ga drugo ne može zamijeniti. Lucia Ursić, VI. razred 8 Naša Brela
Kad se voli u školi
Ivica se zaljubio u Mariju. Preko sata posuđivao je od nje gumicu i oštrilo, a u bilježnicu je upisao ♥IVICA + MARIJA♥. Kada se oglasilo školsko zvono svi su izašli iz razreda jedino je Ivica ostao pa je i na klupu napisao ♥ IVICA + MARIJA♥. Marija je priznala da se i on njoj sviđa.. „Sutra je Valentinovo“ – rekla je učiteljica. Ivica je sve već pripremio. Kupio je miris i ružu, a u pismu napisao: „Draga Marija ♥♥♥♥♥ Ovo je jedan mali poklon za tebe♥ VOLI TE IVICA! Došao je ispred njene kuće, pozvonio na vrata, ostavio poklon pa pobjegao. Marija je otvorila vrata, uzela poklon i ušla u kuću. Odmah ga je nazvala i zahvalila mu se. Ivica se zacrvenio i rekao: „I drugi put sretno Valentinovo“!
Marta Bekavac, V. razred
Ljubavni problemi prijatelja Mate Moj prijatelj Mate se zaljubio u Josipu iz razreda. Rekao mi je da je zaljubljen u nju. Svi su znali da smo nas dvoje prijatelji. I Josipa je to znala pa mi je rekla da je ona zaljubljena u Brunu i da ga upozorim. Mate joj je kupio ružu, bombonjeru i napisao čestitku. U njoj je bilo svako slovo u srcu. Kada sam Mati rekao da Josipa voli Brunu, odgurnuo me je i pobjegao. Sutradan sam mu oprostio i opet smo bili najbolji prijatelji. Tomislav Bolović, V. razred
POVIJEST VALENTINOVA Početak obilježavanja Valentinova potječe iz Rima. Car je zabranio ženidbu i zaruke vojnicima jer bi onda ostali kod kuće i ne bi ratovali. U to je vrijeme postojao svećenik po imenu Valentin koji je potajno vjenčavao vojnike koji su to željeli. Car je to saznao i strpao ga u tamnicu. Na dan 14. veljače, po carevoj naredbi odrubili su mu glavu. Nedugo nakon smrti, valentina su proglasili svecem pa zato i mi u današnje vrijeme slavimo Valentinovo – Dan zaljubljenih. Danas je Valentinovo posvećeno izražavanju ljubavi, bilo kojoj voljenoj osobi ili dragom prijatelju, djetetu ili majci. Kristina Sikirić, V. razred
MUDROSTI O LJUBAVI Ljubav je kao suza. Rađa se u oku i pada na srce. (Češka) Ljubavne rane može izliječiti samo onaj koji ih je zadao. (Njemačka) Kad ljubav zauzme um, razum odlazi na dopust. (Njemačka) Kad srca govore, usta šute. (Hrvatska) Svesti čitav svemir na samo jednu osobu - to je ljubav. (V. Hugo) Velika srca vole, mala teže da budu voljena. (V. Hugo) Ljubav nije čudo, ali čini čudesa. (M. Begović) Ljubav je jedina bolest od koje se ne želimo izliječiti. (Francuska) Prava ljubav je nijema, a lažna brbljava. (Njemačka) I da imam proroštvo, i znam sve tajne i sva znanja, i da imam vjeru i da gore premještam, a ljubavi nemam ništa sam. (apostol Pavao) Kad bih jezike ljudske i anđeoske govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih kao mjed koja zveči i praporac koji ječi. (apostol Pavao) Naša Brela 9
LITERARNI KUTAK LIJEPA NAŠA DALMACIJA
MODRI ŠUMOR VJEČNOSTI
Lijepa je naša Dalmacija, to njeno bistro, čisto plavo more i borove šume krase njen krajolik. Plaže su lijepe i čiste, a malena mjesta dodatno uljepšavaju kamene kuće. Ljudi su ljubazni i simpatični. Ima i prekrasnih otoka koji krase naše Jadransko more. Oni su kao biseri razbacani cijelom obalom. Brojni svjetionici kao anđeli čuvari čuvaju naše ribare i pomorce. A, dalje od obale, skrivena od mora krševitim planinama, Dalmatinska zagora čuva stare ljude, običaje i vrijeme. Te planine kao da stražare dok ratari okopavaju svoja polja i vinograde, dok majke hrane djecu a bake i djedovi pričaju legende o Dalmaciji koja nam je svima u srcu i koja je svom narodu svetinja. Mare Sokol, V. razred
Sunce zalazi u modri san gdje ostat će dok ne svane dan. Šum mora čuje se blag, dok sunce na moru izgleda kao sag. Dok sunce zalazi i prva zvijezda zasja, najljepšim sjajem modro more obasja. I dok se smjenjuju dan i noć, ja znam da šum modrog mora će doć. Modri šum vječnosti zvoni dok sunce polako morem roni. Marina Bekavac , VIII. razred
MORE Gledam bijeli morski pjenasti val i gledam bijeli morski žal. Divim se svom Jadranskom moru, divim mu se čak i u zoru. Slušam bijesnu buru što gura more o kamen, meni je more moj breljanski znamen. Najljepše je kad stara barka plovi i morske ribe lovi. I dok barka siječe njegovu mirnoću ja uživam gledati njegovu nevinost i čistoću. More mi ponekad ispriča koju priču o zorama što u dalekim zemljama sviću. Priča mi more i o jutru bijelom i priča mi o svom putovanju cijelom. Odšumi more dalje, ne obazirući se ni na koga a more zna da je ono ljubav života moga. Marija Zelić, VIII. razred
MOJ ZAVIČAJ Podno visokog Biokova, nasuprot naši škoja smistio se moj zavičaj. Izgledon ne zauzima puno mista, ali zauzima puno mista u momu srcu. Lipe plaže, bistro more, šume, vinogradi, masline, kamen, …, sve su to moja Brela. Brela se dilu na dva dila: Gornja Brela i Donja Brela. Gornja Brela krasu vinogradi, masline i višnje, a Donja lipe plaže i bistro more. Sve je to na svoj način lipo i oduševjava svakoga čovika koji dođe u Brela. Volin svaki dio Brela jer me uvik iznova oduševe mir i tišina, neopisiva priroda, blistavo i beskrajno more, stare kamene kuće naši predaka, čak i naše kuće koje će naslidit naši potomci. Stariji judi govoru dalmatinskin dijalekton , obrađuju vinograde i masline. Oni koji živu uz more imaju i svoj kajić pa prija zore bacu mriže ili vrše, a ono šta se ulovi to se marenda. Brela se ne mogu opisat jednin sastavon, sve se to triba doživit. Volila bi da i vami Brela zauzmu veći dio u srcu jer Brela su prilipa! Kristina Ribičić, VII. razred
10 Naša Brela
OTVORI OČI I VIDI SVIJET Danas su ljudi prezauzeti svojim obvezama. Previše rade, trude se, život im je stresan. Sve se s vremenom mijenja, pa i čovjek. Nažalost, došlo je doba kada je najvažnije imati dobar auto, najnoviji mobitel, lijepu kuću. Svijet se kvari, postaje zao i izopačen. Nelogično, ali siromašniji ljudi se više trude pomoći drugima nego bogati, koji samo traže slavu i pažnju. Duboko ispod svoje površnosti ljudi u svojoj duši kriju ono najvrjednije, nešto s čim se svi rode: ljubav, plemenitost i praštanje. To su vrline koje ljude razlikuju od drugih živih bića, ili bi barem trebale. U zadnje vrijeme sve se više čini da te osobine zamjenjuju pohlepa i površnost. Roditelji i okolina djecu uče od malih nogu da je najvažnije biti dobro obučen, hodati elegantno, imati dobre ocjene. To i nije tako loše, sve dok mladima te stvari ne postanu najvažnije. Povrh sveg zla, na svijetu i dalje ima lijepih stvari. One izumiru, nestaju, no mi smo tu da ih spasimo. Kad otvorim oči i pogledam svijet, i dalje mogu vidjeti ljubav i ljepotu koja ga je oduvijek ukrašavala. Još ima ljudi kojima je stalo da ostavljena i izgladnjela djeca pronađu topli dom pun ljubavi, da se ne posiječe uzalud još jedno stablo koje je raslo preko pedeset godina. Ima ljudi koji se bore da svijet postane bolje i sigurnije mjesto za svih. Trebamo cijeniti svaku kap kristalno čiste vode, svaki centimetar nezagađenog tla, sunce koje ujutro svojim zrakama obasjava zemlju. Nije još sve izgubljeno, još ima nade za nas i ovaj svijet. Čovječe, zaboravi na površnost i vidi svijet drugim očima – očima srca. Ivana Filipović, VIII. razred
ZAVIČAJ Svako jutro, dok marendan, gledan kroz tu ponistru. Ona mi je najlipša. Kroz nju gledan kako se jutro budi i vidin samo borove koje je prije puno, puno lita posadija moj pradid s mojin didon kad je ovaj bio mali. To je naša starina. Borovi su čuvali staru kuću od juga i šijuna u vejaći. Kroz ponistru vidin i malo mora i komadić Brača i opet se sitin prošlosti i kako je pradid vozio vapor po svakon vrimenu, po kiši i buri i svugdi je bio. Zamislin i kako je pradid lovio i prodava ribu. Ko da ga vidin s kapujačon na glavi kako grije ruke kraj vatre uz more. Uvik mu je bilo ladno jer mu je vitar na brodu probio kosti... puno mi priča o prošlosti ispriča ova naša ponistra… Ante Filipović, VIII. razred LJEPOTA SVIJETA Šećem gradom i promatram ljude. Svi nekud žure, nemirni su i nestrpljivi. Loše su raspoloženi, a nad njihovim glavama lebdi nevidljivi tmurni oblak. Na neki način ih razumijem, toliko toga ih brine: neke posao i obitelj, druge siromaštvo, rat i glad. Nije im lako, ali svijet nam nudi i toliko lijepih stvari! Prvenstveno nam je neka viša sila darovala život, nešto neprocjenjivo, dala nam je mogućnost da živimo i upoznajemo naš planet i sva živa bića na njemu. Imamo priliku ostvariti svoje snove i želje. Priroda nam se svakog dana, svakog trenutka javlja, bilo zrakom sunca što nam se ujutro nasmiješi ili cvrkutom ptica koji nas iznenada trgne iz sna. Sudjelujemo u nečem prekrasnom, a često toga nismo ni svjesni. Hodamo kuglom zemaljskom ne obraćajući pažnju na plavetnilo neba, miris cvijeća i zujanje bumbara dok šetamo livadom. Ljudi su se oglušili što nije dobar znak. Ne uzimaju u obzir šarenilo duge, zvuk rominjanja kiše, čak ne primjećuju Mjesec i zvijezde dok trepere na tamnom sagu poput bisera. Osjećaju još samo umor i razdražljivost a ne sreću zbog onog što im svijet pruža. Umjesto toga trebali bi svojim bližnjima pružati ljubav i dobrotu te bi na taj način i sami bili ljubljeni i voljeni. Vrijeme je da otvorimo oči za svu ljepotu ovog svijeta jer ćemo samo tako uspjeti stvoriti ravnotežu između dobra i zla. Melani Ivanac, VIII. razred Naša Brela 11
NAJLIPŠA JE PLOVIDBA UZBURKANIM MOREM Nikada neću zaboravit najlipše lito u mom životu, a to je lito provedeno kod mog dide na njegovu rodnom škoju. Posebno će mi u sićanju ostati događaj koji se zbio pred sam kraj lita. Naime, tog vitrovitog dana, more je bilo sve samo ne mirno. Valovi nisu pristajali ljuljati brodove zavezane za bove. Tog se dana nitko od mištana nije usudio ići na ribe. Dok sam ja tako promatrala uzburkano more, do mene je doša dida i počeo je razgovor: „ Ivana, mogli smo za po ure otić na ribe bacit mrižu.“ „Ali dida pogledaj vani vrimena! Zar to ne bi bilo opasno?“ upitala sam ja. Dida mi odgovori: „ Ne boj se Ivana. Da se ojača triba sve provat, ovo će bit avantura našeg života.” Tako san ja pristala otić s didon. Otišli smo do našeg starog drvenog broda i otisnili se od obale. Cilo vrime sam bila jako uzbuđena zahvaljujući Bogu što sam u takvoj situaciji u svemu mogla računati na mog dobrog dida. Iako taj dan ništa nismo ulovili, uvik će mi taj dan ostat u sićanju. Ivana Ivanac, VII. razred
RIBARSKE ĆAKULE Suton je. Sunce se polako stapa s morem. Tri stara ribara sjede na drvenim malim bančićima ispred kuće i kartaju briškulu. Jedan od njih, imena Mate, zagleda se u more i odjednom započne pričati o svojim starim ribarskim danima: “ Baš sad kad gledam u ovo mirno more, sitim se dana kad smo moj brat i ja, prije mnogo lita odlučili baciti mriže. Druga dvojica začuđeno stanu i nasmiju se, te mu Jure, jedan od njih odgovori: “ Pa ća je tu čudno?“ A Mate nastavi : „ A daj Jure, molim te, ne trabunjaj, nisan ti ispriča do kraja, a ti već daješ komentare. Dakle, da nastavim. Kada smo krenili bila je bonaca, vrime lipo, pomislili smo di ćeš boje. Ja san bacia mriže, a moj je brat odlučio lovit lignje. Tako je prošlo po ure i počeli valovi. Nisu bili baš veliki pa se nismo tili vratit na obalu. Nakon desetak minuta valovi su se digli, a i nebo se zacrnilo. Tek smo tada shvatili da nas je uhvalila oluja“. Dok je Mate uzbuđeno pričao, dobaci mu Luka, najmlađi od njih trojice: “Ma Bože, a kako ste se uspili izvuć“? Mate uzdahne i nastavi: “ Kaić nam nije bio velik pa smo trebali odmah krenuti na obalu. Nikada neću zaboraviti kako me je bilo strah. Kaić je skakao i ima san osićaj ka da leti. I ništa… Došli mi do obale, izašli iz kaića, pogledali se i kimnuli glavom. Odlučili smo se vratiti u kaić i još malo vrludati po moru. Bio sam jako ponosan i sritan”. A Jure skoči s bančića i kaže mu: “Ma što si ima bit ponosan i sritan, samo budala plovi po takvom nevrimrnu“. Mate se nasmiješi i reče mu : „Viruj mi, najlipše je plovit uzburkanim morem“!
Matea Šošić, VII. razred
PRIČA STARE MASLINE U masliniku moga djeda ima jedna maslina kojoj se posebno divim. Širokog je čvornatog debla i vrlo razgranata. Obožavam se penjat po njenim hrapavim granama i sjediti pod njom u hladovini. Jednog ljetnog dana bilo je strašno sparno. Odšetao sam do nje i sjeo. Zapuhao je maestral i lagano zatresao njene krošnje. Nebo se spojilo s plavetnilom mora. Odjednom sam začuo šapat i maslina započne priču staru nekoliko desetljeća :“ Posadila me ruka tvoga djeda i dala mi život na ovom suhom, škrtom tlu. Godinama je radio oko mene, okopavao me, gnojio, čupao travu. U sušnim danima mi je donosio vodu na magarcu da mi ublaži žeđ. Posebno se sjećam moje prve plodne jeseni. Grane su mi se savijale od težine plodova. Tvoj djed je bio sretan i zahvalan Bogu što će kamenice biti pune ulja. Čula se pjesma i smijeh veselih berača. Nešto ulja se i prodalo da se prehrani mnogobrojna obitelj. U ta stara vremena , ljudi su držali koze i hranili ih mojim izdancima. Suhe su grane pilili i grijali svoja ognjišta. Ljudi su živjeli i od ribolova i brali su višnje. Tvoj me djed nikada nije osuđivao zbog neplodnih godina, već bi s još većom ljubavlju radio oko mene.“ U stvarnost me vratila pjesma veselih cvrčaka. Priča stare masline koja je simbol truda, znoja i teškog, ali sretnog života naših predaka. Tino Ursić, VII. razred 12 Naša Brela
MORSKI VUKOVI
„E, dite moje! Bila je to nezaboravna plovidba“ – priča je barba Stipe. Ja sam ga pažljivo slušala s velikim interesom. „ Krenili smo u zoru misleći da ćemo štogod ćapat za marendat. Išli smo mojin kajićen, ja i Jure. Jure je već dan prije pripremija udice i panule. Bio je lip dan, more je bilo ko uje pa smo očekivali da ćemo ćapat nešto govorio je barba Stipe. Ja sam ga, pomalo nekulturno, prekinula : „ I? Šta se dogodilo?“ „ Moj je kajić koliko i ti, dite moje, malen i klimav. Drven je i ka si u njemu vaja izbjegavat valove, jer bi se moga dobro privrnit i potopit“. „ Pa dobro, znam kako Vam izgleda kajić, nego šta se dogodilo?“ – bila sam nestrpljiva. „ Pomalo dite moje, di ti se žuri? Neš’ ovo nać na Internetu. Nas dvoje smo krenili na vesla, jer ko je tada ima šoldi za pentu? Malo san ja vesla, a ka bi se umorija, vesla bi Jure. Udaljili smo se od obale, prišli smo bove. Jure je viknija :“ Jel? Šta ti Stipe misliš? Oćemo panolavat?“ Ja san kimnia glavon. Dok smo pripremali udice okrenia je meštral. Nismo mi obraćali pažnju. Odjedanput san čuja Juru: “Stipe! Jel’ se tebi ovo čini normalnin?“ Pita san, šta? On je zabrinutin glason reka: „ Pa pogledaj! Meni se čini da bi se mogli potopit“. Ja san razbira udice pa nisan gleda, al’ kad san čuja Jurin glas, pogleda san. E.dite moje, ima san šta i vidit. Valovi su pljuskali u provu i bilo je samo čekanje vrimena ka će nas potopit. „ Moj Stipe, biž’ mo! „ Pljus!!! „Zasuo nas je val. Skočili smo u more i okrenili kajić. Nisu nan trćala vesla, samo su nas valovi vodili. Kad smo se približili obali, vidili smo pusti svit na plaži. Pita me Jure: „Stipe, al je kogod umra“? Ja san mu reka da valjda nije. Kad nas je taj pusti svit vidio, počeli su pričat.: „Jesu ono oni? A fala Bogu ako jesu!“ Odma san pita moju Maru kakva je to ceremonija? Mare je rekla. „ A mislili smo da vas je more progutalo!“ Samo san čuja Juru:“Pa otkad to more guta „morske vukove““? Eto ti dite moje, od tada nas svi zovu „morski vukovi“. A moj kajić? Eno ga lipog u moru, čeka još plovidbi s „morskim vukovima“. Sada se smijen kad to pričan, a bili smo u velikoj nevoji. Zapamti : More ne guta, more štiti. Kristina Ribičić, VII. razred
MOJA NAJDRAŽA KNJIGA Pročitala sam dosta knjiga. Među njima jedna mi se posebno svidjela, Družba Pere Kvržice. Draga mi je zato što se radi o druženju i zajedništvu djece. Događaji se odvijaju vani, u prirodi. Djeca se zabavljaju i rade kraj jednog potoka. Na kraju priče njihov rad urodi plodovima. Zbog toga mi je to najdraža knjiga. Marta Bekavac, V. razred Možda Bože! Zašto na svijetu ne vlada mir’ Zašto ljudi nisu sretni? Zašto se ljudi međusobno mrze? Zašto ratuju? Bože! Možda previše pitam ? Možda živim u zabludi ? Možda mislim da su svi ljudi idealni? Možda i jesu? Ali zašto onda svijet nije lijep? Zašto djeca pate? Nemaju lijepo djetinjstvo? Bože! Znam da previše tražim. Znam da ovaj okrutni svijet Ima neku lijepu stranu. Bože? Vjerujem u tebe i ZNAM da će jednom, sigurno tada neću biti tu, ali vjerujem da će život BITI BOLJI! Kristina Ribičić VII. razred
PRIČA IZ PREDGRAĐA Na rubu jednog grada živio siromašan čovjek, potpuno sam. Imao je kćerku, ali se ona sa svojom obitelji odselila u drugu državu. Živio on tako siromašnim životom u maloj kućici od svega nekoliko kvadrata. Do kuće je bio mali, bolje rečeno, vrlo mali vrt s nešto malo na pola propalog povrća što bi on jeo. Odjeća bi mu bila poderana i uvijek bi mu bilo hladno. Ono što je bilo važno to da bi on uvijek dolazio u jedan park i djeci iz mjesta pričao priče iz prošlosti. Jednog dana djeca su se okupila u parku i čekala djeda i njegove priče, ali djed,nažalost,nije došao. Djeca su nedugo nakon toga otišla svojim kućama i roditelji su im rekli da djeda više nema. Preminuo je od bolesti i hladnoće. Cijelo mjesto je bilo jako tužno, a djeda će sigurno pamtiti cijeli svoj život. Karla Bekavac, VII. razred Naša Brela 13
PJESMA IZ PREDGRAĐA Negdje tamo na kraju grada gdje se mjesec na kišnoj grani s kapima njiše ispod velike svjetiljke na maloj klupi netko svira tiho, pjeva čak i tiše. Svaki sumrak na istu klupu uz hladan vjetar i po neku ljutu On, gitara, poneki prolaznik i lišće žuto, smeđe, mokro tamo negdje u kutu. Pjesme su mu tihe, a možda i tiše sjetan je mjesec i tjeskobne kiše danas mu je jučer, a i ne zna što je bilo prije sve je samo klupa, gitara i rakija koja grije. Mateja Šošić, 7. razred
PREDGRAĐE U predgrađu ulica je mala, a klupa iz parka svaku tajnu je doznala. Siromašnih ovdje mnogo ima i nastoji im pomoći svaka osoba bogatija. Ni odjeće ni hrane nemaju oni, a zimu jedva prežive goli. Njihovo srce tužno je jako, al’ kad prijatelja nađu veseli se svatko. Bolest svaka loše im prija, ako doktora nađu smiješi im se bolja sutrašnjica. Tino Ursić, 7. razred
PROLJEĆE Danas sunce nekako jače grije i kao da se s neba smije, svuda oko mene pjev ptica i razdragana dječja lica. Na livadama veseli leptirići i procvjetalo cvijeće a lagani vjetrić šumi: Hej, stiglo nam je proljeće! Petra Carević, II. razred Duje Bekavac, V. r.
STIŽE PROLJEĆE PROLJEĆE Proljeće počinje 21. ožujka. U proljeće se budi medvjed, vraćaju se lastavice...postaje toplije i šuma se budi.Mirisi i zvukovi proljeća šire se Brelima. Dolaze turisti. More postaje toplije i ribe se vraćaju u kraj. Čuje se zvuk bubamara, pčela i leptira koji lete po mirisnom cvijeću. U proljeće rastu jaglac i visibaba. Mi tada znamo da je stiglo proljeće. 14 Naša Brela
Duje Bekavac, V. razred
Stiglo je proljeće. Sve cvjeta, zeleni i pupa. Sunčeve zrake griju sve na Zemlji. Pčele zuje, leptiri lete, mali potočić žubori. Ptice se vraćaju. Miris cvijeća zamiriše sve oko sebe. Vjesnici proljeća su već odavno procvjetali: visibabe, jaglaci i šafrani. Ptičice iz gnijezda pjevaju. Životinje se bude iz zimskoga sna. Vedro nebo se smješka malim skakavcima, bubamarama i ptičicama. Ja volim proljeće jer sve cvjeta i ptice se vraćaju. Dani su duži, a noći kraće.
Ante Jakir (M), V. razred
JESEN STIŽE
Jesen stiže, lišće opada i sve je šareno i tiho. Zemlja je prekrivena šarenim lišćem i kad hodaš preko njega, ono šušti. Cvrčci se više ne čuju, samo ponekad neka ptica zapjeva. Kada vjetar puše, to šareno lišće leti posvuda, a more se uzburka. Ljudi su nekako tiši i sve kao da se sprema za zimski san. Jedino prvašići veselo čavrljaju na putu do škole, pokazujući jedni drugima jata ptica koje lete na jug. Mare Sokol, V. razred
Kada sam došla u školu nisam nikoga znala. Na odmoru bih sjedila na stepenicama i gledala druge kako se igraju. Sutradan, kada sam došla u školu upoznala sam prijateljicu. Imala je plavu kosu do ramena koja se svjetlucala na suncu. Kada me je pogledala malim plavim očima znala sam da ćemo biti najbolje prijateljice. Tada više nisam sjedila na stepenici nego sam se igrala s njom. Ona mi je dan danas najbolja prijateljica. Marta Jakir, IV. razred
JESENJA PJESMA
Nestalo je vrućine, nema ni kupača samo pokoji šetač na putu korača.
Žuta, smeđa i narančasta boja idu zajedno preko svih gora.
I dok ljudi u poljima naporno rade vjetar njiše grane i uvijek negdje stane.
Stigla je kiša, ružno je vrijeme, sprema se oluja i dolazi nevrijeme.
Da, to je jesen stigla u naš kraj i baš mi se sviđa neka svatko zna. Ana Carević, V. razred
MOJA PRIJATELJICA
SUSRET S KAPLJICOM Jednog dana šetala sam pokraj jezera. Iz jezera je odjednom iskočila kapljica. Rekla mi jeda je ona svaki dan druga kapljica: ponedjeljkom je kapljica jezera, utorkom kapljica rijeke, srijedom kapljica mora, četvrtkom kapljica močvare,a petkom se vozi u slapu. Subotom je u bari, a nedjeljom u lokvi. Pozdravila sam se s kapljicom koja je žurila u rijeku, a zatim otišla kući. Maria Banović, III. razred
MOJA TEA Sjedim u klupi i gledam prijateljicu Teu. Dok piše, vidi joj se tamnosmeđa kosa koju je skupila u rep. Lice joj je uvijek nasmijano i rumeno. Kada se zagleda u nešto vide se njene izražene oči kao dvije kuglice. Kosa joj nikada ne prelazi preko lica pa se uvijek vidi njezin mali nos. Ima tanke, nasmijane usne za razliku od njezine sestre blizanke. Visoka je i prosječne je građe kao i njena sestra. Nosi crnu majicu, sivkastobijele hlače i bijele patike. Igra tenis i voli se sportski oblačiti. Josip Žamić, IV. razred
Marija
Sjedim i gledam u nju. Nasmijano lice rumeni se i blista. Njena počešljana i lepršava kosa kao da me zove da joj priđem. Izražajne, zelene oči blistaju na Suncu kao smaragdi koji osvjetljavaju put u tami. Mali, tanki nos krasi njeno lice. Njen stas prosječne građe krase vesele boje njene lanene odjeće. Kod nje mi se najviše sviđa njena dobra duša. Hrvoje Raos, IV. razred Naša Brela 15
SJEĆANJE NA GRAD HEROJ VUKOVAR Oj, Vukovare, hrvatski junače htjeli oni da te muče i tlače da te tlače i muče i da ti razore domove i kuće ali ti si hodao uspravnim hodom i ti si se ponosio hrvatskim rodom ti nisi dao da te ponižavaju i da ti se rugaju i pogrdna imena davaju No jednog dana slomiše oni tvoja krila i pade slobodna ptica mila Ušli su u grad i slomili domove i izazvali crne i strašne gromove Vukovare, heroju, zar da i ti padneš Treba da na noge ranjene staneš Treba da slobodna ptica ponovo leti uz pomoć jubavi i dobrote I treba da se naplate sve njihove grozote Danas Vukovar ponosno stoji I pod svojim sigurnim okriljem ponosno djecu Vukovara goji.
PISMO PRIJATELJICI IZ VUKOVARA Draga Ema, Sjećam se onih surovih dana, dana kada je u tvom gradu počeo rat. Ljudi su ginuli, bilo slučajno ili namjerno, no ti si bila snažna, borila si se sa surovim ratom, sama… Bilo je teško. U mrklom mraku tražila si tračak svjetla i uspjela ga naći. Ipak, protjerali su te iz tvog grada kao životinju koja kao da nikad nije imala svoj život, dom i obitelj. Ostala si bez svoje najdraže lutke, bez svoje livade i parka u kojem si se svaki dan igrala. Ostala si bez svoje škole i prijatelja, a što je najžalosnije, ostala si i bez roditelja. Ukrali su tvoje sretno djetinjstvo. Umjesto pjeva ptica ti si slušala buku pištolja, bombi, plač i tugu. Tjerala si san u strahu da ti se nešto ne dogodi, kao da si upala u neku tamnu i crnu rupu bez dna… Ne znam čemu je trebao taj surovi, grozni i bezosjećajni rat. Zahvaljujem obitelji koja te nije ostavila samu već te spasila i povela te sa sobom. Isto tako zahvaljujem Bogu i svim braniteljima herojskog grada Vukovara što su ti dani iza nas. Ela Flipović, VII. razred
Marija Zelić, VIII. razred
GRAD NA DUNAVU Ima jedan grad na obalama Dunava, pjesmama opjevan, u srcima ljudi nezamjenjiv. Bio je lijep i ponosan. Bio je velik i drag svima. Što smo mu učinili da više nije takav? Što se dogodilo Vukovaru? Ljudi, ta plemenita bića sa srcem u grudima, ljudi puni topline za druge, sve su zaboravili. Postali su zvijeri. Uništili su sebe i svoj dragi grad. Tisuće života razbacanih po svijetu, uplakanih majki, žena i djece. Kako je to besmisleno! Kome je to trebalo? Ugašeni dimnjaci, porušeni, zapaljeni domovi. Sedamnaest godina poslije razaranja Vukovara, on se polako budi. Uplakan i ranjen, ali ponosan na svoje ljude. Raširio je ruke i prigrlio sve ljude dobre volje. Oni se vraćaju kako bi mu sastavili slomljeno srce, obrisali uplakano lice. Vukovar se polako vraća kući. A mi? Mi ne smijemo zaboraviti koliko je boli i tuge po tim ravnicama prosuto, koliko je suza Dunavom proteklo! Ne zaboravimo Vukovar, jer to nam više ne treba! Mariana Dražić, VIII. razred
16 Naša Brela
PISMO VUKOVARU Vukovare, grade što si pao, puno ti hvala! Hvala ti što si bio naš štit od neprijatelja. Srca svih tvojih građana i državljana ove hrabre zemlje sjedinila su se u jedno da obrane svoj predragi grad. Branili su ga srcem, dušom i tijelom, puna tri mjeseca. Svaki srušeni zid, svaka rupa u tvojim građevinama boli nas jer si naš grad heroj, a tvoje su zidine utvrde domoljublja. Sada, kada gledam tisuće svijeća koje gore u spomen hrabrih duša koje su ginule da nas spase, sjetim se koliko ti dugujemo. Hvala ti Vukovare, nikad te nećemo zaboraviti! Ivana Filipović, VIII. razred
PISMO MALIM VUKOVARCIMA Dragi mali Vukovarci! Vaše sretno djetinjstvo prekinuo je surovi rat. Ulaskom tenkova u vaš grad i zvucima granata, stale su bezbrižne igre i probudile u vama strah i strepnju. Neki zli ljudi su vas potjerali iz domova, odvojili vas od vaših omiljenih igračaka i knjiga. Svoje djedove , bake, očeve i majke niste viđali danima, možda i mjesecima. Sigurno su vam silno nedostajali, ali ne zaboravite da su vas oni cijelo vrijeme voljeli. Nosili su vas u srcima i na usnama iako ste bili razdvojeni. Očevi su ostali braniti vaše domove i rodni grad da bi se vi što prije vratili. Rat je prestao i ljubav je pobijedila mržnju. Na ovom svijetu ima još dobrih ljudi koji su spremni pomoći i pružiti riječ utjehe. A oni zli ljudi sigurno će biti kažnjeni. Kad vas savladaju tuga i bol, sjetite se neke lijepe uspomene. Svi se molimo Bogu da se na vaša lica vrati osmijeh a vaš grad zauvijek ostane slobodan. Tino Ursić, VII. razred
IN ENGLISH, PLEASE! IVANA BRLIĆ - MAŽURANIĆ Ivana Brlić-Mažuranić was born on April 18, 1874. in Ogulin, Croatia, into a well known Croatian family of Mažuranić. Her father Vladimir Mažuranić was a writer, and a historian. Her grandfather was a famous politican, the Croatian ban and a poet. Ivana Brlić-Mažuranić started writing poetry, diaries and essays rather early, but her works were not published until the beginning of the beginning of the 20th century. Her stories and articles, like the series of educational articles under the name School and Holidays, started to be publishedmore regulary in the journals after the year 1903. It was in 1913. when her book The Marvellous Adventures and Misadadventures of Hlapić the Apprentice was published and really caught literary public’s eye. In the story, the poor apprentice Hlapić searches for his master’s daughter and his luck turns for the better when he finds her. Literary critics also wrote good reviews on her book Tales of Long Ago which was published in 1916. She is also known as Croatian Andersen. Guess why! Margita Medić, VI. razred LAST YEAR
FRIEND
Last year at this school, I’m going home, but I’m still a fool. Years passed by, So fast I couldn’t even say goodbuy. Teachers can finaly say: “Yeah, they’re going away!” they shouldn’t get their hopes up, ‘cause another class is coming right up.
My friend is here with me, she makes me feel free. Problems are solved when we get involved. She’s there for me every day, and always knows what to say. Marina Bekavac, VIII. razred
Marina Bekavac, VIII. razred
BRELA Brela, a village near the sea are common place with 1770 inhabitants. During the last decades of the 20th century Brela have become one of the most exclusive and most popular tourist destinatins in Dalmatia, thanks to to the attractive natural surroundings, clean gravel and sand, romantic and attractive beaches along the edge of the winding promenade, among pine trees and modern luxury hotels, holiday homes, apartments, houses, restaurants and other modern tourist facilities. High above Brela, just under the mountain Biokovo, there is a part of Brela which is called Kričak and it offers a wide range of local specialities. The crystal-clear sea and the care of environment is best confirmed by numerous tourist and ecology awards. Punta Rata beach is decorated by the Blue Flag award, the international award for the clean and unpolluted sea and environment. The raising of the Blue Flag, every year on June 5th, is a festive event. August 3rd, St. Stephen’s Day, is celebrated as the municipal day. In the past, on the step terraced land the dwellers of Brela based their existence on vine production and the famous cherry Maraska. By the development of tourism the interest in agriculture decreases. Today, a thousand-year old tradition of agriculture takes place in many gardens and yards in which the inhabitants of Brela now grow mainly olive trees, grapes, oranges and lemons. From the Illyrian era fort we find historical remainders; several heaps, ancient ceramics, old vessels, fragments of grave inscriptions and coins from the Romanera in Soline. Church dedicated to Our Lady of Mount Carmel was built in 1730. Brela is a modern touristic resort that attracts people with its natural beauty and rich historic and cultural herritage. Gabriel Kovačević, VI. razred Naša Brela 17
WIR SPRECHEN DEUTSCH! MEIN HEIMATSORT Brela, mein Heimatsort, befindet sich in der unmittelbaren Nähe des Meehrs, beschutzt von Biokovo. Im Sommer ist es in Brela besonders laut, weil es dann nur von Touristen wimmelt, die hier ihren Urlaub verbringen. Sie kommen hier, um im Meehr zu schwimmen, das die Farbe des Himmels trägt. Sie sonnen sich an den vielen goldenen Stränden und suchen dann Schutz unter den grünen Bäumen, die sie umkreisen. Aber nicht nur Touristen mögen Brela. Auch die Bewohner finden, das Brela ein einzigartiger Ort ist. Im Winter, wenn keine Touristen mehr da sind, verwandelt sich Brela zu dre Ruhe selbst. Im Meehr kann man dann nur ein paar Fischerboote sehen die ruhig angeln. Für mich ist Brela ein Schatz der Natur, den man pflegen und beschützen muss. Melani Ivanac, VIII. razred 1. Nicht eine Schauspielerin sondern ein
__ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __
2. Ein lustiger Man der im Zirkus arbeitet.
__ __ __ __ __
3. Die Madchen tragen es im Haren.
__ __ __ __ __ __ __ __ __ __
4. Ein Kleidungsstruck im Plural.
__ __ __ __ __
5. Wir Menschen, Tiere und auch die Pflanzen sind ein Teil der
__ __ __ __ __
6. Wenn es sonnig ist, scheint die
__ __ __ __ __
7. Nicht auf sondern
__ __ __ __ __
8. Darauf gibt man die Bucher oder etwas anderes.
__ __ __ __ __
9. Keine Zeitschrift sondern eine
__ __ __ __ __ __ __
10. Im Sommer essen es alle.
__ __ __
11. Nicht langweilig sondern
__ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __
12. Die Farbe der Liebe.
__ __ __
13. Ein Hemd mit kurzen Armeln.
__ - __ __ __ __ __
14. Ohne sie ware das Leben nur halb so schon, wir horen sie durch das Radio. __ __ __ __ __ 15. Nicht die alteste sondern die
__ __ __ __ __ __ __
16. Schuhe, die man im Sommer tragt.
__ __ __ __ __ __ __ __
17. Schwimmen, tanzen, singen sind
__ __ __ __ __ __
18. Schauspieler, Lehrer, Zahnartz, das sind
__ __ __ __ __ __
FERIEN SIND DIE __ __ __ __ __ __ __ __ 18 Naša Brela
__ __ __ __
__ __
__ __ __ __! Melani Ivanac, VIII. r.
OZBILJNE TEME CYBERBULLING – NASILJE PUTEM INTERNETA I MOBILNOG TELEFONA Što je uopće cyberbullying? Cyberbullying je nasilje, odnosno zlostavljanje putem Interneta ili mobilnog telefona. U današnje vrijeme ovo je jedan od češćih oblika nasilja među vršnjacima. Događa se kada tinejđeri, ali i stariji ljudi koriste Internet, mobitel ili druge uređaje za slanje poruka ili slika s namjerom povrjeđivanja ili sramoćenja neke osobe. Napad može biti izravan ili neizravan. Pod izravnim napadom podrazumijevamo: • Slanje uznemiravajućih poruka mobitelom, e-mailom ili na Chatu • Krađu li promjenu lozinke za e-mail ili nadimka na Chatu • Objavljivanje privatnih podataka ili neistina na Chatu, blogu ili internetskoj stranici • Slanje uznemiravajućih slika putem e-maila ili mms-a • Postavljanje internetske ankete o žrtvi • Slanje virusa na e-mail ili mobitel • Slanje pornografije i neželjene pošte na e-mail ili mobilni uređaj • Lažno predstavljanje kao drugo dijete, osoba Neizravan napad ili napad preko posrednika smatra se i najopasnijim. Često uključuje odrasle, među kojima ima mnogo ljudi s lošim namjerama. Događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna. Na primjer, neko dijete dozna lozinku drugog djeteta za njegovu e-mail adresu ili nadimak na Chatu. Tako s njegove e-mail adrese može slati uznemiravajuće poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, Chatu ili forumu. Svima se tako čini da je žrtva ta koja zlostavlja, iako ona ni ne zna što se ustvari događa. Zlostavljač se često koristi ovim metodama: • Krivo predstavljanje • Širenje glasina i laži o žrtvi • Varanje ljudi u svrhu otkrivanja osobnih informacija • Slanje, prosljeđivanje zlobnih poruka • Objavljivanje slika žrtve bez znanja i dopuštenja Zlostavljači se ili krivo predstavljaju ili su anonimni te se zbog toga i teže otkrivaju. Prikrivanje identiteta SAVJETI DJECI: • Izbjegavajte otkrivati e-mail adrese ljudima koje ne poznaješ • Ne otkrivajte vaše puno ime i prezime, telefonski broj, adresu stanovanja ili naziv škole u koju ideš • Ne otvarajte e-mailove ili privitke od ljudi koje ne poznajete • Ako posjetite neku stranicu ili primite e- mail koji vam se čini neprimjeren recite to svojim roditeljima ili bližnjima • Ne prihvaćajte sastanke sa nekim koga ste upoznali na Internetu, niti prihvaćajte poklone u zamjenu za adresu li neki drugi osobni podatak • Nemojte snimati niti prosljeđivati fotografije i snimke koje mogu tebe ili tvoje prijatelje dovesti u neugod nu situaciju • Imajte na umu da „nepoznati“ s kojima se dopisujete i koji se predstavlja kao dečko ili cura može zapravo biti odrasla osoba i slati vam lažne podatke i fotografije o sebi Naša Brela 19
ŠTO NAPRAVITI? • Najbolje je odmah blokirati komunikaciju sa zlostavljačem. • Pristigle poruke obrišite bez da ih pročitate • Povjerite se roditelju, prijatelju, nadležnom Internet provideru ili administratoru Internet stranice NASILJE MOBITELOM Mobilni aparati danas su postali gotovo svakodnevica. Većina osnovnoškolaca posjeduje mobilni telefon. Nasilje mobitelom vrlo je popularan oblik nasilja među vršnjacima, a uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno, povrijeđeno. Poruka može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv – bilo kakva višestruko slana poruka s kojom je cilj uvrijediti vlasnika mobitela.
OPASNOSTI UKRATKO: OBJAVLJIVANJE PRIVATNIH INFORMACIJA – Ako objavljujete informacije o sebi i svojoj obitelji, to može navesti osobe s lošim namjerama da pokušaju uspostaviti kontakt s vama. PROFILI – upisujući svoje prave podatke (ime i prezime, broj telefona, adresa i slično) ili objavljivanje osobnih fotografija podaci postaju dostupni svima i moguće ih je zloupotrijebiti Budite oprezni pri svakom logiranju na Internet! Osobne podatke čuvajte u tajnosti, budite oprezni sa slikama koje stavljate na net. Ne dovodite sebe, niti druge u neugodnu ili kompromitirajuću situaciju.
Za vas pripremila: knjižničarka Tamara Buvinić
LIKOVNO PODRUČJE: crtanje MOTIV: Kamen Brela TEHNIKA: olovka NACRTAO: Zvonimir Sokol VIII. razred 20 Naša Brela
RAZGOVOR S ... ... UČITELJEM MATEMATIKE RATKOM ČIZMIĆEM Ove godine ne odlazimo samo mi osmaši iz ove škole, nego i naš učitelj matematike. Pred odlazak u mirovinu odlučili smo mu postaviti nekoliko pitanja: Jeste li uvijek htjeli studirati matematiku? Ne, prednost mi je bila arhitektura i povijest umjetnosti. Je li Vam žao što radite u ovoj školi s obzirom na Vaše mogućnosti? Nije. Jeste li zadovoljni svojim postignućima u životu? Nisam. Nikako se ne mogu pomiriti s tim da trenutni civilizacijski instrumentarij osigurava svakom pojedincu životnu sutrašnjicu. Što je za Vas vrijeme? Za mene je vrijeme parametar koji u životu zbunjuje kategoriju ljudi poput mene. Što je za Vas matematika, kako ju doživljavate? Za mene je matematika najsavršeniji mogući način razmišljanja, doživljavam je kao smjer u kojem čovjek nije izgubljen. Smatrate li svoju formulu n(v1-1+v2-1+…+vn-1)-1 važnom za dalji život čovječanstva? Nastojim je ponuditi svim ljudima koji razmišljaju i svim ljudima dobre volje, naročito znatiželjnima da je ne zaobiđu na svom putu obrazovanja. Smatram je vrlo, vrlo važnom i uz pomoć ostalih ljudi, kroz suradnju, sigurno stanje neće ostati, kao u ovom mom trenutku života, samoćom zatečenim stanjem. Kako ćete provoditi vrijeme u mirovini, mislite li se i dalje baviti matematikom? Ne budem li se bavio bolešću, nastavit ću, samo na meni prikladniji način raditi isti posao – dijalogom sa znatiželjnim osobama obrađivati i dotjerivati razloge i svrhu kako mog tako i njihovih života. Tko ili što Vas inspirira? Cognito ergo sum. – Mislim dakle jesam. Što volite u svom radu? Uspjeh, naravno. Svakako mi je važniji učenikov uspjeh, a sebi dopuštam zadovoljstvo. Je li Vam žao što idete u mirovinu? Na jedan način ne, jer ionako ne mogu do kraja života biti s vama – mojim učenicima. Što ste naučili tijekom svih ovih godina rada? Kako je izgrađeni odnos forma kvalitetnog čovjeka. Što ste naučili od učenika? Kako je predivno u svakoj životnoj dobi živjeti i osjećati se kao dobro odgojeni četrnaestogodišnjak. Koje Vam je iskustvo najdraže? Pogrešno shvaćena ljubav. Što Vas čini sretnim? Zdravlje i napredak svakog mog učenika. Čega se najviše bojite u životu? Političara. Za biće koje razmišlja rat nije higijena čovječanstva. Što biste voljeli učiniti posljednji put u ovoj školi? Kako nitko nije bezgrešan, i kako sam pri zdravoj pameti, najiskrenije se ispričavam svakom učeniku kroz generacije ako sam ga ičim povrijedio. Što mislite o našem 8. razredu? Uz skromne izmjene, osmaši su uvijek bili oni učenici koji se nikako i ama baš nikako ne zaboravljaju i jednostavno uvijek vole. Što biste poručili 8. razredu za budućnost? Imate li kakav poseban savjet? Kako da ne. Jedan od njih je: čim prije morate savjesno živjeti svoj svjesni život! Pripremili: Melani Ivanac, Marina Bekavac i Zvonimir Sokol (VIII. razred) Naša Brela 21
NAŠI SPORTAŠI Mariana Dražić, mlada nada hrvatskog tenisa, učenica je 8. razreda naše škole. Nakon povratka iz Zagreba gdje je osvojila 2. mjesto na turniru do 14 godina, odlučila sam joj postaviti nekoliko pitanja o životu i karijeri. Što te potaklo da počneš igrati tenis? Počela sam igrati jer sam bila ljubomorna na svoju sestru Antoniu koja je trenirala iz radoznalosti. S koliko godina si počela trenirati? Počela sam s osam godina kod uvijek istog i jednog jedinog trenera Jasmina Likića. S koliko godina si osvojila prvi turnir? S devet godina. To je bio turnir u Stobreču. Koliko si puta do sada pobijedila na turnirima? Imam 22 osvojena turnira, 3 mastersa i sveukupni sam pobjednik Babdat cupa, te posjedujem 57 pehara. Koje ti je natjecanje bilo najdraže i zašto? Quatt kids cup u Parizu jer sam oduvijek htjela posjetiti taj prekrasni grad i želja mi se ostvarila. U sjećanju će mi ostati i put u Prag s reprezentacijom. Tko ti je idol u tenisu? Zašto? Ana Ivanović. Osobno sam je upoznala te se povremeno i dopisujemo. Impresionira me njena igra jer volim brzi tenis. Protiv koje poznate tenisačice bi voljela jednog dana zaigrati? Protiv Marie Sharapove. Ona je čvrsta osoba koja nikada ne odustaje. Koji je tvoj moto? Sve što trebaš je u tebi. Na kojem bi poznatom natjecanju voljela pobijediti? Australian open, to mi je najdraži Grand Slam i jedan od najcjenjenijih turnira. Kada bi mogla birati, za koju bi reprezentaciju zaigrala? Nema se tu što birati, igrala sam za Hrvatsku juniorsku reprezentaciju pa bih tako i nastavila. Tko ti je najveća potpora u tenisu i općenito u životu? Obitelj je uvijek uz mene, no mama je ta koja me prati na svakom putu i na tome sam joj zahvalna. Je li naporno ići na sve treninge i natjecanja, a ujedno biti i odlikaš? Ponekad je naporno, no trudim se sve stići. Nerijetko sam primorana učiti do kasno u noć. Poželiš li nekada da nisi odabrala ovaj životni put? Ne, ovo što radim doista volim, ne znam što bih da nema treninga. Kada bi jedan dan mogla biti netko drugi, bila bi…? Definitivno član moje omiljene grupe AC/DC da se mogu derati na bini…(smijeh). Imaš li dovoljno vremena za prijatelje i obveze? Za školu se mora naći vremena. Nekad šetam s prijateljima, ali se teško nalazi vrijeme jer imam mnogo obveza. Treninzi i pripreme znaju biti vrlo naporni. Ljubav ili karijera? Karijera zato što prvo želim ostvariti svoj cilj za koji sam se žrtvovala. Što misliš, koje vrline su ti pomogle da postigneš ovako dobre rezultate? Upornost, i ono što me najviše odlikuje – ne odustajanje. Najveći strah? Zašto? Kukci, uff, nema neki poseban razlog, jednostavno se naježim kad ih vidim. Što bi poručila svim mladim nadama tenisa i drugih sportova? Neka nikada ne odustaju, neka idu za svojim snovima i rade ono što vole i za što su nadareni. Pripremila: Ivana Filipović VIII. razred 22 Naša Brela
EKSKURZIJA Konačno je svanuo toliko priželjkivani dan - odlazak na ekskurziju. Krenuli smo u 07:30 ispred škole. Iako je bilo veoma maglovito,u zraku se osjećala velika radost. Polako smo krenuli zajedno sa osmim razredom iz Baške Vode, profesoricama Vanjom i Teom, profesorom Zoranom, s našim vozačem Željkom i najboljim vodičem Srećkom. Krenuli smo autocestom prema Smiljanu. Putem smo vidjeli vjetrenjače, te Zadar i Gospić. Kad smo došli do Smiljana, vodička nas je odvela u Memorijalni centar gdje su prikazani umanjeni Teslini patenti. Slušali smo priče o Teslinom životu, zatim su nam slikovito prikazali jedan od Teslinih izuma s kojim je on nastupao u Americi. Nakon Smiljana uputili smo se prema Rijeci i Trsatu. Svima je to bio najmrži dio ekskurzije jer nitko nije ostao ravnodušan nakon 561 skale Petra Kružića. Kada smo posve izmoreni stigli do vrha, posjetili smo zavjetnu crkvu i tvrđavu Frankapana gdje smo se odmorili i osvježili.
Nastavili smo prema Rovinju. Nakon što smo milijun i petsto dvadeset puta upitali učitelja: “Koliko još do Rovinja?”, stigli smo do hotela. Večera je bila u osam pa smo se poslije večere, pošto nije bilo diska, zaputili u svoje sobe. Prva noć je bila vrlo kratka, a već u osam smo morali biti na doručku. Kako smo svi spavali manje od tri sata, naš divni doručak jeli smo spavajući. Nakon doručka smo krenuli prema Puli. Vodička nas je povela u Pulsku arenu gdje smo se zavlačili u tunele gdje su prije izlazili lavovi, razgledali amfore u podrumu,… Vidjeli smo i Augustov hram i slavoluk Sergijevaca i krenuli dalje prema Fažani gdje smo se ukrcali na brod za N.P. Brijuni. Vlakićem smo se vozali po otoku i razgledavali zoološki vrt gdje su bile raznovrsne životnije. Poslije vlakića smo ušli u kuću gdje smo vidjeli preparirane Titove životinje te slike iz Titovoga života. Nakon toga smo se upoznali s Kokijem (Titovom papigom) i postavili mu nekoliko pitanja na koja je s oduševljenjem odgovarao. Iza Brijuna smo Naša Brela 23
se vratili u Rovinj. Ponovno nije bilo diska ali smo imali izbor za najbolju žensku frizuru i najbolje muške noge. U kategoriji za najbolju frizuru, Jelena Šošić je uvjerljivo osvojila prvo mjesto sa svojom “Koki” frizurom, a u kategoriji za najbolje noge pobijedio je Tomislav Perković (naš favorit bio je Zvone sa modernim štiklicama koje su se odlično slagale sa izborom čarapa). Treći dan smo u isto vrijeme doručkovali i krenuli prema Poreču. Nakon šetnje gradom posjetili smo Eufrazijevu baziliku. Krenuli smo dalje prema jami Baredine. Nakon velikog broja skala (da, ponovo skale) i skliskog puta spuštali smo se sve više prema dnu gdje su nas dočekale čovječje ribice. Kad smo ponovo ugledali danje svjetlo, upoznali smo simpatičnog magarca Stipu koji je osvojio Ivanino srce. Sljedeća stanica je bio ručak u Višnjanu. Nakon ručka smo krenuli prema Motovunu. Nekolicina nas je ostala sa šoferom kod busa dok su se ostali penjali Motovusnkim zidinama s kojih je pucao predivan pogled. Nakon večere smo konačno imali disko. Neki su ostali u sobama, neki su plesali, ali je većina samo sjedila i gledala manjinu kako plešu. Disko nije bio ništa posebno pa smo brzo otišli u svoje sobe i nastavili se zabavljati do ranih jutarnjih sati. Ujutro smo bili nikakvi i svakakvi. U planu nam je bio Rovinj. Nismo vidjeli ništa posebno osim crkve Sv. Eufemije. Ostalo smo imali slobodno za šetnju.
Poslijepodne je održana nogometna utakmica Brela (Brela) - Hajduk (Baška Voda). Završilo je pobjedom Brela od 8:1 što se nije dogodila od stoljeća sedmog. Poslije smo šetuckali hotelom od jedne sobe do druge i uređivali se za disko. Nakon plesa i zabave krenuli smo na spavanje, tužni što je gotovo i sretni radi novih uspomena. Sutra ujutro smo krenuli kućama. Zaustavili smo se u Opatiji i razgledali njene ljepote. Radosni i raspjevani, ali i sa suzom u oku, uputili smo se prema Brelima. učenici VIII. razreda
24 Naša Brela
ŠKOLA U PRIRODI 1. DAN (20. travnja 2009.) Moj životni san se ispunio kada smo u ranim jutarnjim satima sjeli u autobus i krenuli na ekskurziju u Čakovec. U autobusu smo moji prijatelji i ja pjevali razne pjesme (skoro smo svi promukli). Prvo stajalište bila su Plitvička jezera. Svi ti veliki slapovi, ta predivna priroda, …, bilo je prelijepo. Poslije razgledavanja vozili smo se brodom. Slijedio je ručak. Nakon ručka nastavili smo vožnju autoputem kroz Karlovac sve do hotela. U hotelu smo se smjestili, malo odmorili i večerali. Nakon večere slijedilo je iznenađenje. Išli smo u disco klub. Tamo smo svi plesali dok nam noge nisu otpale (ha ha ha ha). U sobi smo se smijale zgodama iz disco kluba i nismo zaspale sve do 03:00 sata ujutro. 2. DAN (21. travnja 2009.) Nakon “kratke” noći ustala sam se i probudila prijateljicu. Spremile smo se i otišle na doručak. Nakon doručka išli smo u mjesto Sv. Križ Začrtje. Tamo smo razgledavali etno zbirku “Žitnica”. Poslije toga smo išli u Sekirišće na Coprnjasti put. Pili smo čarobni napitak i gađali metu lukom i strijelom. Poslije toga nastavili smo put šetnju do “Tri kleti”.kušali smo čak i kozji sir, vidjeli smo i glumca Adama Končića koji nam je recitirao nekoliko pjesmica. Poslije ručka smo se natjecali u plesu. Pohvalnicu je dobila moja prijateljica Tea koja je izvrsno plesala. Krenuli smo u Krapinu. Razgledali smo Muzej evolucije i nalazište pračovjeka Kušnjakovo. Slijedio je povratak u hotel. Nakon ukusne večere išli smo na bazen. Skakali smo i pravili salto. Vratili smo se u hotel, gledali televiziju i zaspali. 3. DAN (22. travnja 2009.) Moja prijateljica i ja smo zaboravile na doručak. Sjetile smo se toga tek kad smo sjele u autobus i krenule u Varaždin. Obilazili smo stari grad. Tu smo vidjeli prekrasnu katedralu, groblje i palače koje su stare više od 500 godina. Poslije toga smo išli u dvorac Trakošćan. Bilo je tako lijepo i imaš osjećaj da sve to i nije tako staro… sve je kao novo. Ali, kada vidiš neke čudne stare stvari i sve te prostorije, ne izgleda sve baš tako novo. Nakon razgledavanja dvorca smo ručali. Slijedila je Stubica gdje smo se slikali pored spomenika Matije Gubca. Vidjeli smo lipu koja na sebi ima veliku rupu od starosti. Bilo je čudesno. Nastavili smo put uz pjesmu. Krenuli smo u svetište Marija Bistrica. Vidjeli smo Marijin kip. Htjeli smo ići na put Križa ali pošto je bila velika uzbrdica, nismo mogli. Vratili smo se u hotel i večerali. Nakon večere smo išli na bazen. Tu je bila i još jedna velika prostorija u kojoj je bio jaccuzi u kojem smo bili cijeli sat vremena. 4. DAN (23. travnja 2009.) Došao je i 4. dan. Nakon doručka krenuli smo ravno za Zagreb. U Zagrebu smo bili u Tehničkom muzeju. Bilo je izvrsno. Poslije muzeja išli smo u Memorijalni centar Dražen Petrović. Tu smo gledali desetominutni film o njegovoj karijeri. Nakon toga smo išli u razgledavanje Gornjeg grada i Kaptola gdje se našla i crkva Sv. Marka. Šetali smo dalje sve do Trga bana Jelačića. Tu smo malo stakli i kupili nešto za piti. Još smo malo šetali i otišli na ručak. Nakon ručka smo otišli u zoološki vrt. Vidjeli smo zmije, tuljana, lavove i druge razne životinje. Večerali smo u hotelu. Zabave nije bilo pa smo išli spavati. 5. DAN (24. travnja 2009.) Evo i zadnjeg dana. Nakon doručka krenuli smo u muzej starih zanata. Nakon toga smo sjeli u autobus i vozili se autoputem. Pjevali smo i pričali razne viceve. Ručali smo u “Macole” i krenuli ravno kući. Sara Jurišić, IV. razred Naša Brela 25
POSJETILI SMO... FRANJEVAČKI SAMOSTAN U ZAOSTROGU U petak, 17. listopada 2008., mi šestaši zajedno sa šestašima iz Baške Vode, krenuli smo u posjet franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Okupili smo se ispred škole i nestrpljivo čekali autobus. Kad smo napokon krenuli, bili smo veseliji. Vozili smo se oko sat vremena, ali uz šale i smijeh, pa i malo pjesme, sve je brzo prošlo. Iskreno, činilo se da je vožnja trajala petnaestak minuta. Autobus nas je ostavio na rivi pa smo kratko prošetali do samostana. Kad smo stigli, jako sam se začudila. Izdaleka mi se samostan činio baš bezveze, ali kad smo se približili, bilo je stvarno lijepo. Ljubazni fratar nas je dočekao na ulazu i uveo u samostan. Najprije nas je uveo u knjižnicu… Vau! Da samo znate koliko tu knjiga ima: preko 30 000 naslova i čak 30 inkunabula. U samostanu se nalazi etnološka zbirka i galerija slika Mladena Veže. Slika Posljednje večere od posebnog je značaja jer se na njoj nalazi i pas dalmatiner, što je jedini dokaz da ta pasmina potječe iz ovih krajeva.
Saznali smo i da je dio svog stvaralačkog života u samostanu proveo najistaknutiji hrvatski pučki pjesnik fra Andrija Kačić Miošić, poznat i omiljen u puku kao Starac Milovan. U knjižnici se nalazi i njegovo najveće djelo Razgovor ugodni naroda Slovinskoga. U samostanu se nalazi i njegov grob, a iznad praga glavnog ulaza župne crkve nalazi se kamena ploča isklesana bosančicom i fra Andrijin grb s posvetom: Pokoj tebi Starče Milovane, koji rodu pismaricu dade, s korabljicom da mu vida jade, dok mu zora boljeg dana svane… Kad nam je ispričao toliko zanimljivih priča o svemu što smo vidjeli, odveo nas je u crkvu, a poslije toga smo prošetali njihovim botaničkim vrtom. Vrijeme je prošlo brzo jer nam je bilo zanimljivo, pa smo puni dojmova i još veseliji krenuli kući. 26 Naša Brela
Margita Medić, VI. razred
POSJET MAKARSKOJ U listopadu smo započeli naše „izvanškolske aktivnosti“! Učenici od I.-IV. razreda, zajedno sa svojim učiteljicama i knjižničarkom, posjetili su Makarsku. Bili smo u Gradskoj knjižnici, Gradskom muzeju, posjetili smo i Crkvu sv. Marka na Kačićevom trgu, pogledali što se nudi na Gradskoj tržnici gdje smo vidjeli mnogo jesenjih plodova, voća i povrća. Nakon obilaska otišli smo na zasluženi odmor u park gdje smo se opustili i naravno marendali!!! U knjižnici smo imali organizirani doček. Uspoređivali smo našu školsku knjižnicu sa puno većom gradskom, poslušali nekoliko pjesmica koje nam je pročitao gosp. Kuluz, voditelj Gradske knjižnice te nakon razgledavanja krenuli u muzej. Sve nas je to izmorilo pa smo odlazak u park, na igru i marendu, dočekali s veseljem.
Naša Brela 27
POSJET SPLITU Svjetski dan kazališta obilježava se 27. ožujka. Upravo smo taj datum odabrali kao datum našeg posjeta Splitu. U Gradskom kazalištu mladih smo pogledali predstavu „Ponašanje u prometu“. Nakon toga smo posjetili Hrvatsko narodno kazalište i razgledali ga i naučili nešto o povijesti kazališta. Posjetili smo i Gradsku knjižnicu Marka Marulića. Mislili smo da naša školska knjižnica ima mnogo knjiga, ali sada znamo da postoje mnog veće knjižnice s nepreglednim policana i redovima knjiga. Sada znamo gdje je pravo mjesto za pronaći dobru i zanimljivu knjigu.
SA ZVIJEZDAMA NA MOSORU Učiti je najljepše u prirodi, a pogotovo kada je riječ o zvijezdama. Bili smo na Mosoru, u zvjezdarnici, slušali priče o zvijezdama i promatrali ih.
28 Naša Brela
ZANIMLJIVOSTI Otkriće da spavanjem upravlja mozak i da postoje vrlo velike razlike u vremenu koje pojedine životinje provedu u spavanju dovelo je do pretpostavke da ono ima funkciju regeneracije mozga te održavanja života
Kako životinje spavaju? Kako i gdje neka životinja spava vrlo ovisi o tome je li ona grabežljivac ili predodređena da bude plijen,da li se ona samo odmara ili se želi zaštititi i od vremenskih utjecaja.Tako se kunići sklupčavaju i spavaju zaštićeni u svojim brlozima.Ptice se osjećaju sigurnima na stablima.Neki šišmiši spavaju u dupljama omotani kožom svojih krila.Životinje koje pasu,primjerice jelen i konj,nigdje ne nalaze takvu sigurnost pa često spavaju stojeći.
Kada životinje spavaju? Vrijeme kada će životinje spavati ovisi o tome kada trebaju biti budne.Mnogobrojne ptice mogu letjeti samo za dana,pa zbog toga spavaju noću.Da bi tijekom dana izbjegli napadače poput ptica grabežljivica,mali sisavci,primjerice miševi,spavaju danju,a u potragu za hranom odlaze noću.Neke životinje poput kunića i lisica mogu spavati tijekom dana,ali i nekoliko sati tijekom noći,a u potragu za hranom odlaze pred svitanje ili u večernjem sumraku.U svakom slučaju,njihov je unutarnji sat usklađen sa svakodnevnom izmjenom dana i noći.Mnoge morske životinje,prije svega one koje žive na obali,podešavaju svoje unutarnje satove prema morskim mijenama kako bi se mogle pravovremeno nahraniti.
JESTE LI ZNALI?
ŽIVOTINJA obalni dupin žirafa slon konj dobri dupin ovca govedo čovjek krtica jež čimpanza kunić jaguar mačka svinja hrčak
SATI SNA 1 (manje) 4 4 5 5 6 7 8 8 10 10 10 11 13 13 14
DAN/NOĆ noć/dan noć noć noć noć/dan noć noć noć dan dan noć noć/dan noć/dan noć/dan noć dan
vjeverica šišmiš
14 19
noć/dan dan
-vodenkonji spavaju stojeći u vodi gdje su potpuno sigurni od neprijatelja -čiope,koje su pnekad u zraku neprekidno i do tri godine,spavaju u letu -slonovi često spavaju na podlozi od suhe trave ili iskopaju udubljenje u tlu -dok spavaju,mnoge ribe promijene boju da bi izgledale opasnije i prestrašile napadače -žirafe, kao vodenkonji, jeleni ili konji, spavaju stojeći. Pritom samo povremeno oslone glavu na rašlje grana. pripremila: Kristina Ribičić, VII. razred Naša Brela 29
ZABAVNE STRANICE NAŠI BISERI Učiteljica: Čime se bavi astronomija? Učenik: Astronautima.
Učiteljica: Kakav je ritam ove pjesme? Učenik: Lud skroz.
Učiteljica: Gdje se nalazi pjesnik dok piše pjesmu? Učenik: Šta ja znan. Sad je u grobu.
Učiteljica: Kako te se dojmila ova pjesma? Učenik: Pa ležerna je.
Učitelj: Rečenicu It is boring napiši u niječnom obliku. Učenik: I do not boring.
Učitelj: Reci mi get up u continousu. Učenik: Getting upping.
Na satu biologije učenici promatraju sliku pluća. Učiteljica: X, znaš li što je ovo? Učenik: …. Srce…
Učenici na satu biologije promatraju sliku. Učiteljica: Što je ovo? Učenik: Moždana leđina.
VICEVI Sjedi Mujo pored rijeke i viče: - Nema logike! Nema logike!! Prolazio Haso, pa ga pita: - Šta nema logike? - Nema logike! Cigla četvrtasta, a kad je bacim u vodu idu krugovi! Šta dinamovac uradi kad osvoji prvenstvo i kup? -Ugasi playstation. Mujo se popne na drvo i jede bananu, a prijatelji ga odozdo provociraju: ‘Majmuni su davno sišli s drveta.’ ‘Vidim...’ odgovori Mujo. Koji je rekord Crnogorca na 100 metara? 33 metra.. Dođe Mujo kući i pita: Fato, đe su djeca. Fata odgovara: Na engleskom. Na to će Mujo: Ok, where are the children? Kakva je to soba u kojoj jedan radi, a trojica ne? Soba s tri državna službenika i klima-uređajem. Došli Hercegovci registrirati firmu pod imenom ŠESTO ČULO. Službenica: Izvrsno ime, maštovito, a koga ćete upisati kao vlasnika? Kažu oni: Jozo Šesto i Ante Čulo. Pita sin tatu: Tata koja je ono životinja? -Sine, to je konj!-odgovori tata. A ono pored konja? -To je kobila, njegova žena!!! -A onaj mali konj kod njih? -To ti je ždrijebe!!!-reče otac. - A gdje je njegova žena? -E sine, samo se konji žene. Koja je najveća neman u Splitu? - Neman za kavu... Koja je razlika između Hrvatske i filma? Film se razvija. 30 Naša Brela
pripremio: Zvonimir Sokol, VIII. razred
RJEČNIK Kabul - Dalmatinac koji sliči na bika Sidney - dalmatinska naredba za sjesti Belfast - brzo zvono Sarajevo - nazvati Saru volom herpes - gospodin pas kajdanke - Zagorac koji ne razumije njemački rotkva - crvena patka datulje - nekome podijeliti ulje aloja - kreten koji sam sebe zove na telefon karanfil - ljubitelj Gorana Karana repatica - ptica koja pjeva Eminema obala - la i la dograditi - natjerati psa da radi kreten- skupina od deset žaba petak - ak ak ak ak ak gorila - Los Angeles u plamenu nemati - otac pesimističan - tajanstveni zagorski pas Jamajka - priznati majčinstvo Japan - proglasiti se bogom šume Kanada - sličiti na Dalmatinku Nadu Kenija - autobiografski roman lutke Barbie IZVANBRAČNO DIJETE- dijete rođeno izvan Brača FRAKCIJA- omiljena odjeća pripadnika CIA-e KAMILICA- zapadno od Jelačić placa, kad već pitate ŠEKSPIR- slavlje kod V. Šeksa SUDBINA- pozornica u sudnici MINISTAR- mala zvijezda SAPUNICA- punica iz Sarajeva KOŠULJA- košara napunjena uljem BALVAN- svečani ples na otvorenom prostoru DATUM- pokloniti um RAČUNALO- dozivanje konobara koji ne čuje dobro pripremili: Josip K., Ante F. i Željko Š., VIII. razred
Naša Brela 31
VIII. razred 2008./2009. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
Bekavac Marina Buvinić Martina Carević Blanka Dražić Mariana Filipović Ante Filipović Ivana Ivanac Melani Ivanac Natali Ivanac Roko Ivanac Stipan Klarić Petra Kristić Josip
32 Naša Brela
13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.
Lončar Nikola Medić Đani Ravlić Lea Sokol Josipa Sokol Zvonimir Staničić Valentina Šaban Željko Škrabić Matea Šošić Jelena Šošić Mare Šošić Marin Zelić Marija