NAŠA BRELA
LIST OŠ Dr. FRANJE TUĐMANA, BRELA GODINA XI. BROJ 11 / 2010.
SADRŽAJ:
NAŠA BRELA
LIST UČENIKA OŠ Dr. FRANJE TUĐMANA BRELA UREDNIŠTVO: učenici: Marija Bekavac, Kristina Ribičić, Margita Medić, Lucia Ursić, Rino Bekavac, Ana Mikulić, Josipa Mamić učitelji: Vanja Sokol, Blaženka Jakir, Mirna Šarić, Mirjana Babić, Nikolina Radić, Gorana Babić, Ivana Ravlić, Mate Škrabić, Jovo Jejina, Tea Tadin,Tamara Buvinić GLAVNI UREDNIK: Vanja Sokol LEKTORI: Vanja Sokol, Tamara Buvinić i Gorana Babić NASLOVNICA: zid na školskom hodniku oslikale učenice VI. i VII. razreda GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Vanja Sokol TISAK: Profil - Zagreb NAKLADA: 200 primjeraka
2 Naša Brela
Prvaši ..........................................................................3 Događanja tijekom šk. godine Dan pješaćenja.......................................................4 Susret s književnikom............................................5 Dani kruha.............................................................6 Božić u našoj školi.................................................7 Literarni kutak Ljubav na prvi pogled ............................................8 Zahvatila me ljubomora..........................................8 Koliko te volim ......................................................9 Ljubav između krede i ploče ..................................9 Pravda u mojoj kući..............................................10 Moj did .................................................................10 Putovanje u nepoznato..........................................11 Jesen .....................................................................11 Moja duga ............................................................12 Imati krila ............................................................12 Moja autobiografija..............................................13 Ja sam dijete nasmijano .......................................13 Pravo na slobodu .................................................14 Slike moga zavičaja .............................................15 Likovna radionica.....................................................16 Život je maskembal .................................................17 Ozbiljne teme Jesmo li prema sebi blaži nego prema drugima....18 Razgovor s... ...ravnateljem naše škole Antom Škrabićem.........20 Ekskurzija.................................................................22 Škola u prirodi..........................................................25 Putovanja Barcelona .............................................................26 Malta.....................................................................27 Sveta Zemlja.........................................................28 Zanimljivosti Michael Jackson...................................................30 Zabavne stranice Naši biseri.............................................................33 Strip .....................................................................34
PRVAŠI
1. Tajnica radi u tajnom uredu. 2. Teta koja radi u računovodstvu zove se računalo. 3. Slika prikazuje zgradu ispred koje se nalazi mnogo učenika s torbama na leđima, park s klupama, gredice, stabla. Djeca opisuju sliku, ali nikako da kažu koja je to zgrada. Pokazujući zgradu na slici, učiteljica pita: Što je ovo? Djeca ni dalje ne uspijevaju dati odgovor, ali Matija ima rješenje: Učiteljice, vidi koliko dice! Zaustaviš jedno i pitaš! 4. Za vrijeme sata PiD-a Ivan pjeva. Učiteljica: Ivane, što radiš? Ivan: Pjevam. Učiteljica: Pa što bi to u razredu bilo kad bi svi pjevali?! Ivan: Bend. 5. Učiteljica objašnjava stih iz pjesme koji glasi: …bešumno se kreći… Znate li što znači riječ bešumno? Učenik: To znači da ne iđe u šumu. 6. Došla Ema kući i kaže mami: Danas sam zamalo dobila 5! - Pa kako to zamalo? - Lipo, dobila sam 4. 7. Učiteljica najavljuje temu: Dan, doba dana. - Učiteljice, meni je mama rekla da ja to ne moran učit jer ja to i onako neću znat. Ne znan to. Zato vi to učite, a ja ću čitat nešto iz hrvatskog! NašaBrela Brela33 Naša
DAN PJEŠAĆENJA
44 Naša Naša Brela Brela
SUSRET S KNJIŽEVNIKOM JADRANKO BITENC predstavio nam je svoj roman TWIST NA BAZENU Jadranko Bitenc predstavio nam je svoj roman u kojem su ključne riječi alkohol, ljubav i krađa, utemeljen na događajima iz njegovog djetinjstva. Roman je, dakle, socijalne tematike, pun dinamičnih zapleta u različitim životnim situacijama u kojima se našao glavni lik Ado. Unatoč problemima s ocem alkoholičarom, od čijih batina stalno strepi, Ado ima i drugi život. Dobar je učenik, druži se sa svojim prijateljima i zaljubljuje se u Darling Lili. Od pisca smo doznali da postoji i Ado – to je on sam, i Darling Lili i njegov brat Danko i polusestra Nataša, ali i to da je on sam našao svoj put unatoč svim obiteljskim problemima. Na pitanje zašto piše romane, a ne pjesme, odgovorio nam je: Zato što ne znam napisati niti jedan stih. Pisati je počeo još u školi, a trenutno piše roman za odrasle. U djetinjstvu je mislio da želi biti pilot, ali je na vrijeme shvatio da mu bolje ide pisanje. Mi smo mu zahvalni na tome i nadamo se da ćemo čitati još njegovih zanimljivih romana. A vi, koji ne shvaćate o čemu pričamo, potražite ovaj zanimljivi roman u našoj knjižnici, uživite se u čitanje i saznat ćete još mnogo toga, kao npr. tko su bili Beatlesi.
RADIONICA U našoj je školi 18. prosinca 2009. godine održana radionica pod nazivom Izrada božićnih ukrasa. Radionicu je organizirala prof. Ivana Ravlić, a vodila gospođa Božena Staničić. Radionici je prisustvovalo nekoliko mama te 20-ak učenica i učenika viših razreda. Izrađivali su se anđeli od makarona, čovječuljci od šišarki, ukrasi od podmetača i slame, bojalo se, lijepilo i šivalo na sve strane. Uz prigodnu božićnu glazbu i slatkiše dva su sata brzo prošla, nakon čega su djeca s napravljenim ukrasima okitili školsku jelku.
Naša Brela 5
KRUH Pekar mijesi tijesto, stavlja ga u peć, a roditelji se misle što će djeca reč. Kruh je ispečen, neki malo prepečen, još malo pa djeca gladna dolaze, ali sretna i sita odlaze. Josip Žamić, V. razred
PJESMA O KRUHU Dani kruha na vrata kucaju i sve ljude blagoslivljaju. Iz pekara i kuća osjeća se miris slasan, to su kiflice, pereci i kruh kvasan. Na blagoslov kruh se nosi i onda kući donosi. Svi veseli i sretni, mirišu krusi pečeni. Oko stola svi stoje i malu molitvu mole. Prije večere blagoslovljen kruh se jede, i sav se veseljem pojede. Dani kruha brzo prođu i hladne zime dođu. Ali kruh i dalje ljudi jedu, i svi se od njega najedu.
DANI KRUHA Dani kruha dolaze, pekarski kamioni prolaze. Iz bakine kuhinje miriše, a ja tražim komad više. Mama peče kolače slasne, dok brat smišlja kako da ih mazne. Ujutro učenici u školu nose kolače, perece ili kiflice kose. Poslije blagoslova kući ih natrag nose, pa uz molitvu jednu blagoslovljeni kruh jedu. Mare Sokol, VI. razred
Kristina Sikirić, VI. razred PISMO SVETOM NIKOLI Godina se bliži kraju i za nekoliko dana dolaziš nam u posjet. Razmišljam kakav sam bio i jesam li zaslužio dar koji bih volio dobiti. Dobar sam učenik i slušam roditelje, ali me ipak opominju da sam nestašan. Izazivam i zadirkujem mlađu sestru pa budem u kazni, ali uvijek mi bude žao pa ju molim da se pomirimo. Trudit ću se da budem bolji. Nedjeljom idem u crkvu, a navečer se molim anđelu čuvaru. Moja želja je da dobijem malog psića. Bio bi mi pravi prijatelj i igrao bih se s njim. Obećavam da ću se brinuti za njega jer sam dovoljno velik. Hvala ti! Tvoj Josip Žamić
6 Naša Brela
BOŽIĆ U NAŠOJ ŠKOLI
Naša Brela 7
LITERARNI KUTAK LJUBAV NA PRVI POGLED Dan je bio sunčan i lijep. Sjedila sam pored prozora i odjednom ugledala jednog dječaka. Promatrala sam ga dok je igrao nogomet. Imao je krasne smeđe oči i veliki osmjeh. Cijelo vrijeme sam sjedila pored prozora i promatrala ga. Kad je otišao, otrčala sam u sobu i u svoj dnevnik zapisala da sam se zaljubila. Sljedeći dan sam ga tražila u školi, ali nisam ga našla. Bila sam uvjerena da taj dječak nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Često ga sanjam i mislim na njega. Prošla je cijela školska godina. Napokon su došli praznici i kupanje u moru. Dok sam ležala na plaži, ugledala sam ga. U prvi tren nisam mogla vjerovati da je to on. Skupila sam hrabrosti i prišla mu. Rekla sam mu da mi se jako sviđa i pozvala ga na sladoled. Pristao je i nasmiješio mi se svojim velikim osmjehom. Tea Perković, V. razred Teško je voljeti, a ljubav kriti, u srcu plakati, a nasmijan biti.
LJUBAV
ZAHVATILA ME LJUBOMORA Željela sam da me bar pogleda, željela sam da njegove zelene oči pogledaju u moje, …, no on me nije ni primijetio. Toga dana nisam marila ni za što osim za trenutak kad ćemo se sresti na hodniku, kad ću ga ponovno vidjeti. On je bio visok, plav, te dovoljno zgodan da se svaka cura okrene za njim. Toga dana njegova momčad je pobijedila, a on je zabio sudbonosni gol. Cure su ga slijedile u stopu, svaka ga je opsjedala, a ja sam se gušila u ljubomori. Željela sam da nestane sve osim njega i mene. No to su bile samo moje neostvarive želje. Ujutro, dok sam išla prema ulaznim vratima škole, spotaknuh se i sve mi knjige ispadoše na pod. O, da, svi su mi se smijali, a on mi prvi priskoči u pomoć. Bila sam zaista sretna, ma presretna. No tada se pojavi neka djevojka te ga poljubi pred svima. Tada sam u želucu osjetila neki čudan i grozan osjećaj. O, nee, opet me zahvatila ljubomora! Ela Filipović, VIII. razred Ako je voljeti grijeh, molit ću Boga da mi nikad ne oprosti grijehe...
Ljubav je srcu draga jer nije šala. Ljubav je cvijet što cvjeta sve do na kraj svijeta. Ljubav je cvijet u kosi, i bljesak svjetlosti u rosi. Za ljubav ne treba dozvola, ona je srcu slobodna. Josip Zelić i Stipe Ribičić VII. razred
Samo jedan osmjeh ponekad osvijetli dan. Samo jedan pogled ponekad sačuva san. Ali riječi danas nisu nježne i suze bole, a ljudi samo žure i sve manje se vole...
ŠTO JE LJUBAV Ljubav je za mene kad me mama i tata zagrle i kad mi kažu lijepu riječ. Ljubav je za mene kad me moja učiteljica pozdravi rano ujutro s velikim i toplim osmijehom na licu. Ljubav je za mene kad mi dobar prijatelj pomogne u nevolji i kad me tješi u tuzi. Paula Radić, IV. razred 8 Naša Brela
KOLIKO TE VOLIM
VALENTINOVO
Čim te vidim, srce mi jače tuče, makar je zima, meni je vruće. Kad vidim tvoje oči, za mene nema noći. Za tebe Boga molim, na ovaj dan posebno te volim. Za tvojom ljepotom ludim, samo zbog tebe se budim. Tvoj miris u kosi do neba me nosi. Glava me boli koliko te volim.
Dogodilo se to jednog lijepog sunčanog dana. Ugledao sam je s prijateljicama na rivi. Pogledala je prema meni i nasmiješila se. Obuzeo me neki čudan osjećaj. Pomislio sam kako je ta ljubav zaista lijepa. Srce ti ubrzano lupa, a osmijeh ti je stalno na licu. Svi oko tebe se pitaju što ti se dogodilo, a ti si jednostavno sretan. Volio bih je ponovo sresti, vidjeti taj najljepši osmijeh. Volio bih joj priči blizu, možda joj reći dvije-tri riječi. Tko zna? Možda se sretnemo baš ovog Valentinova, jedna djevojčica prekrasnog osmijeha i ja. Antonio Raos VII. razred
Gabriel Kovačević VII. razred
DAJEŠ MI KRILA
TUŽNA LJUBAV Jedan žuti auto zaljubio se u prednju desnu gumu. Guma mu je uzvratila ljubav. Jednom je nestašni auto stao na brokvu. Guma se probušila, a auto je ostao tužan. Filip Škrabić, II. razred
Krila mi je dao netko koga volim, za njega ponekad i molim. Jer ljubav je lijepa, a ponekad je i slijepa. Ljubav je kao ptica u letu, kao leptir na cvijetu. Ljubav je nešto najlješpe što ti se dogodi, a kad te napusti, to te pogodi. Ana Bekavac, IV. razred
Tajna života u ljubavi se krije, samo onima koji se vole tajna nije. Jedno veče učitelj nam reče: Ljubav jaka nije za đaka!
LJUBAV IZMEĐU KREDE I PLOČE Kreda se zagledala u ploču. Od ljubavi se crvenjela i počela pisati ljubavne poruke. Ispisala je cijelu ploču. Poruke su ostale, a kreda se istrošila. Marijan Bekavac, II. razred Naša Naša Brela Brela 99
PRAVDA U MOJOJ KUĆI U mojoj kući pravda je ponekad vrlo čudna. Kad odlučim otići kod prijateljice, odmah se javi mamina pravda koja se buni. Tada pomislim da će tatina pravda biti uz moju pravdu, ali ona je tada jako glasna. Često poslije toga moja pravda sama čuči i ponekad plače. Poželim tada da je moja pravda najglasnija i da se daleko čuje. Nekad mi to i uspije pa se moja pravda veseli i od radosti klikće. Petra Carević, III. razred
DA SAM RIJEKA Da sam rijeka voljela bih ploviti pored cvjetnih livada i zelenih šuma. Napojila bih svaku žednu životinju i slušala svoj šum. Promatrala bih prirodu oko sebe, divila se cvrkutanju ptica i glasanju drugih životinja. Plovila bih do svojih slapova i bila jako dobra prema svim živim bićima. Noću bih po mjesečini uživala sa životinjama i gledala zvijezde. Jednostavno, da sam ja rijeka, bila bih jednaka prema svima. Mia Ravlić, V. razred JESEN U jesen sve postane mokro od kiše, i orah prvi na grani se njiše. Lišće postane žuto i crveno, a bor je još uvijek obučen u zeleno. Dok vrabac kućicu traži, kos se skriva u nekoj garaži. Kišna jesen brzo prođe, a zima mrka začas dođe. Marta Bekavac, VI. razred NEBO Nebo je život mladog ptiča, nebo je duša ranjivog pisca. Nebo, o nebo je sve puno ljepote što luta uokolo radi dobrote. Dora Perković, V. razred 10 Naša Brela
PUTOVANJE U NEPOZNATO Mojim krajem vladala je suša. Mnogi ljudi su se selili, a neki su se suočili sa sudbinom. Bilo je sve manje hrane, a ja nisam mogla poduzeti ništa. Odlučila sam krenuti u potragu za novim krajem. Prašuma Tajnis bila je jako velika. Zmije su se ovile oko debelih grana, kukci su se umirili kao da će vulkan eruptirati. Ja se nisam obazirala na to, hrabro i odlučno sam nastavila svojim putem. Odjednom sam zastala. Tlo je podrhtavalo. Ah, da, to je vulkan. Zato su životinje bile tako nemirne. Pogledala sam uvis, a vulkan Tokaju se tresao kao nikad do sad. Bum, vulkan je eruptirao. Kava je krenula na suprotnu stranu od mog sela. Odahnula sam, ali to nije dugo potrajalo. Netko je stavio ruke na moja ramena, … Probudila sam se u maloj skromnoj prostoriji. Prišao mi je jedan čovjek. Nakon dugog dvoumljenja, odvezao me je. Nakon što sam njemu i njegovoj obitelji objasnila razlog svog dolaska ovdje, odlučili su mi pomoći. Zahvalila sam se i nastavila putovanje. Došla sam do malog izvora kojeg su okruživale biljke i životinje. Znala sam da ovdje završava moje putovanje. Pronašla sam novo selo za svoju obitelj i prijatelje. Dora Perković, V. razred PRIJATELJI SU NAŠE BLAGO U jutro, kada svane zora i kada moji kapci otvore se, krenu misli o mojim prijateljima. To nisu obične misli, to su misli o nečemu posebnom. O nečemu što volim, poštujem i o onome što me veseli. To su misli o prijateljskoj sreći. Tim mislima nema kraja, a tuzi ni traga. Oni su moje blago, oni su nešto posebno, oni su moji prijatelji. Vjerujem da ih svi imaju i da ih veoma vole kao i ja svoje. Paula Sekulić, V. razred LIST I ČOVJEK Cestom je koračao čovjek zaogrnut ogrtačem. Na rame mu je sletio šareni list. Čovjek se divio njegovim bojama, ali list je bio tužan. Zašto si tako tužan? Na sebi imaš predivne boje! – reče mu čovjek. Da, ali te boje znače moj kraj. Još se sjećam kako sam u proljeće prolistao. Bio sam tako sretan kada sam dobio zelenu boju. Na suncu sam se sunčao i dobivao snagu, a sada je sve gotovo. Nema više ni sunca, ni topline. Počela je jesen. – žalio se list. Jesen ima svoju ljepotu, to nije kraj. U proljeće ćeš se opet vratiti, ponovno prolistati i dobiti zelenu boju. Josip Žamić, V. razred JESEN Budim se, rano je jutro, gledam kroz prozor svojim pospanim očima. Netko me zove. Neki mali tanki glas prirode zove me vani da se poigram s njom. Oblačim se i kroz kuću letim vani. Izašao sam, još čujem onaj glas, idem ulicom i tražim je. No onda pojavi se ona, hladni zrak koji me pozdravio. Zovnula me da pođem s njom u park i poigram se. Putem smo pričali. Ispričala mi je gdje je sve bila, ali rekla je da joj se ovdje najviše sviđa i da se lijepo zabavlja. Kad smo došli do parka, vidio sam čudo. Tamo su se igrali njezini najbolji prijatelji i prijateljice, svi su bili zabavni i lijepih šarenih boja. To su bili listovi, mali listovi koji su se njihali amo-tamo. Ja sam svima njima pokazao nekoliko igrica. Naučio sam ih preskakati uže i igrati kukala. Poslije sam se pozdravio sa zrakom i lišćem, no hladni zrak mi je dao dar. Bilo je to pet listova koji su trebali ostati sa mnom i podsjećati me na hladni zrak. Nakon toga sam otišao kući, sjeo za stol i pojeo svoj prvi jesenski doručak. Marin Čelić, V. razred Naša Brela 11
MOJA DUGA Bio je lijep i sunčan dan, a meni dosadno. Odlučila sam prošetati. Spustila sam se do plaže i besciljno lutala. Odjednom sam osjetila lagane kišne kapi po svom tijelu, a tko bi ih očekivao pored tako lijepog dana. I baš kad sam krenula kući, zadnjim pogledom sam je vidjela… Duga! Bila je ogromna, prekrasna, imala sam osjećaj kao da ovo nije stvarno, kao da se ne događa meni. Vidjela sam je ja sto puta, ali ova je bila jedinstvena, kao da sam je vidjela samo ja i više je nitko nikada neće vidjeti. Kao da se pojavila samo za mene. Bila sam toliko očarana tom pojavom da nisam marila za kišne kapi koje su bile sve jače i uporno se slijevale po meni. Gledala sam je, a ona je nestajala i činilo mi sa da me zove: “Dođi! Prati me!” Krenula sam za njom i što sam ja brže trčala, ona je brže nestajala. Nakon mog upornog trčanja, nestala je u potpunosti, a kiša je postala suviše jaka i morala sam kući. Kako se iz lijepog dana brzo stvori ovako ružan kišovit dan, pomislila sam. Došla sam kući još uvijek cijela pod dojmom, znala sam da ovakvo nešto neću opet vidjeti. Ta veličanstvena duga moj dosadni dan učinila je boljim, i naučila me diviti se ljepoti prirode. Ipak je to moja duga koja je, kako mi se čini, taj dan ovamo došla samo za mene.
OBLAK
Margita Medić, VII. razred
Izašla sam van. Nagla promjena temperature ošinula mi je obraze, ali mi je godilo. Vanjska hladnoća neobično mi je odgovarala. Zagledala sam se u daljinu, daleko prema moru i oblacima. I mašta mi je počela raditi. U svojim očima vidjela sam uzburkane valove na površini mora kako skaču i igraju se boreći se za neko “svoje” mjesto. Prvo nekoliko malih, zatim jedan veliki pa opet nekoliko malih. Igrajući se stvaraju bijelu pjenastu boju pomiješanu s modrinom mora. A nad morem nadvio se jedan veliki oblak. Tako taman, ljut i tužan, a opet nekako zanimljiv. Veći i veći iz minute u minutu nadgledajući igru i borbu ispod sebe. Možda ta njegova ljutnja i tuga prekrivaju radoznalost i želju za igrom kakvu često vidi na površini mora. Možda je samo ljubomoran i usamljen, željan nečeg većeg i boljeg u svom takozvanom životu. No, može li on i zaželjeti takvo što? Ipak je on samo još jedan oblak. Usamljen i tmuran, i takav će i ostati. Kontrast i sličnost između valova i oblaka podsjeća me na svakodnevnicu tuge i žalosti kako, preklapajući se, stvaraju nešto veliko i snažno. Stvaraju život, onakav kakav je on uistinu. “Što radiš tamo vani?”, upitala me mama probudivši me iz mojih sanjarenja. “Ma bez veze”, uzvratila sam pomalo otresito. “Jesi li spremna”, upitala me. “Aha”, mrzovoljno sam odgovorila i krenula prema autu. Čekala me duga vožnja, daleko od mora i radosti i tuge. IMATI KRILA
Lucia Ursić, VII. razred
Kako bi lijepo bilo imati krila, letjeti nad morem, osjećati se slobodno! S visine promatrati kretnje drugih bića, …, njihove usporene, smirujuće pokrete. Kako bi lijepo bilo imati krila, lelujati na povjetarcu, letjeti u krugovima! Pratiti sunce od izlaska do zalaska i tako opet s mjesecom i zvijezdama dok moja sjena pada na tlo…Kako bi lijepo bilo imati krila puna perja, puna sjaja i veličine! Skupljati se u jata i čekati…, čekati koče, čekati ribu… Kako bi lijepo bilo imati krila, poletjeti u visine, mahati krilima, nogama parati more! Stajati na kamenu znajući da svakog trena mogu poletjeti… Bilo bi lijepo, al’ je nemoguće. Marija Bekavac, VIII. razred
BURA Ujutro sam se probudio, pogledao kroz prozor i vidio more koje se ljulja po buri, otoke Brač i Hvar. Ispred kuće bura je kidala grane maslina i borova, samo se jedan čovjek kaićem uputio prema Braču. Bura je postajala sve jača i jača, lomila sve pred sobom, nije bilo nikoga na ulicama. Bura je bila toliko jaka da su javljali na televiziji da se prevrću auti i da bi bilo najbolje da svi ostanemo u kućama. Još jednom sam pogledao kroz prozor i vidio pijavicu koja nosi sve pred sobom. Lupale su škure, tresla se vrata i prozori na kućama. Dolazila je večer, bura se smirivala, a cijelo je mjesto bilo razoreno i ljudi su samo zbrajali štete. Ceste su bile prekrivne granama i cijelim stablima maslina i borova. Sutradan se sve čistilo i cijelo se vrijeme govorilo o jučerašnjoj buri koja je odnijela sve pred sobom. Svi su ovu buru upamtili kao simbol katastrofe u Dalmaciji. Stipe Ribičić, VII. razred 12 Naša Brela
PROMIJENIT ĆEMO SVIJET Danas u svijetu vlada nasilje među mladima. Vode se mnogi ratovi između država, prisutni su politički sukobi. Sadržaj vijesti svodi se na crnu kroniku. Danas se svi nekamo žure i gledaju samo kako će njima biti bolje. No, to ne bi smjelo biti tako. Moramo misliti i na druge, a najviše na svoje bližnje. Mislim da mi mladi možemo sve to promijeniti i poboljšati. Trebamo se voljeti, a ne biti ljubomorni jedni na druge. Svaki čovjek bi trebao raditi svoj posao najbolje što može. Za to bi trebao biti i pošteno nagrađen da može normalno živjeti. Tada ne bi bilo toliko gladnih, siromašnih i nezadovoljnih. Ono što možemo odmah napraviti je da provodimo manje vremena uz TV i računalo. Družimo se i bavimo se sportom i više boravimo u prirodi. To je sigurno korak prema boljem i zdravijem sutra. Ante Ursić, VII. razred
MOJA AUTOBIOGRAFIJA Rođena sam 11. svibnja 1997. godine. Od rođenja živim u Brelima. Imam tri godine starijeg brata Zvonimira. Kao mala bih se skoro uvijek prikrpala bratu, a jedan dan na plaži je zamalo loše završio. Ne znam koliko godina sam imala, ali znam da nisam najbolje plivala. Brat i njegovi prijatelji su plivali za jednim skuterom, a ja sam, iako mi je brat rekao da ne idem, pošla za njima. Počela sam tonuti i nisam mogla isplivati. Počela sam mahati rukama i nogama kako bih isplivala, a brat me pokušao izvući, ali ja sam ga zbog mahanja dobro izlemala. Nasreću, došao je čovjek i izvukao me. Kako sam nespretna i magnet za ozljede, bilo ih je svakakvih. Dok sam bila mlađa, uvijek sam imala svakakvih ideja što bih mogla postati, ali nisam bila maštovitija od rodice koja je htjela postati prodavačica šnala. Sada sam sve te ideje odbacila. S otprilike osam godina htjela sam postati kuharica pa sam otvorila svoj mali restoran kod kuće u kuhinji. To je bilo samo za obitelj. Nisu smjeli sjesti, a da nešto ne naruče. Naplaćivala sam im, ali ne puno pa sam tog ljeta čak nešto i zaradila. Okušala sam se u dosta sportova iako se ne mogu baš pohvaliti uspjesima. Okušala sam se i u glazbi za koju nemam pretjeranog talenta. Trenutačno idem u 6. razred, još uvijek učim svirati klarinet i još uvijek sam nespretna. Mare Sokol, VI. razred
U MOM SUSJEDSTVU ŽIVE USAMLJENI LJUDI U mom susjedstvu neki ljudi žive samotnim životom, odvojeni od ostalih. Njihov je korak spor i težak, misli su im turobne i opterećujuće. Ta kako i ne bi bile kad im tijelo pritišće starost i napušta ih mladenačka snaga. Tek u očima se vide iskrice i sjaj onoga što su gledali u danima svoje radosti. U svom svijetu, svijetu samoće, razgovor dijele sa sjenama svojih najmilijih kojih više nema. Zaviriti u život tih ljudi ja kao pronaći skriveno blago, širinu i ljepotu njihova svijeta koji se otkriva samo onima čije je srce toplo i puno razumijevanja. Tako nadalje ostaju zatvorenici pred svijetom koji ih okružuje i ne dopire do njihove nutrine. U turobnoj noći snivaju svoj daleki san gdje će jednom u svjetlost doći, a duša im radosno otpočinuti u milini s bližnjima svojim. Gabriel Kovačević, VII. razred
JA SAM DIJETE NASMIJANO Može se reći da sam sretno dijete. Imam svoju obitelj i prijatelje i zasad je to sve što mi je potrebno. Ne mogu reći da se previše zamaram problemima oko sebe, u svijetu, ali istina je da se zamislim kada vidim kako negdje djeca pate zbog gladi ili gubitka obitelji. Patiti je za mene samo riječ koju svakodnevno koristim i istina je da mi ne predstavlja neko veliko značenje. Na svu sreću nikad nisam doživjela nešto za što bih mogla reći da sam patila. Kad samo pomislim da bi se svakodnevica koja se događa djeci koju vidim na vijestima mogla dogoditi meni, uhvati me čudan i na neki način bolan osjećaj. No, za mene su to samo misli, samo čudni i ružni snovi. A ti čudni i ružni snovi nekome su ružna i okrutna stvarnost. Riječ patiti nekome je snažan i bolan osjećaj, a moja dosadna i obična stvarnost nekome su lijepi i daleki snovi. I to je tužno i nije fer. Možda će sve ovo na neki način zvučati sebično od mene, ali meni je istovremeno drago što mogu reći da sam sretno dijete, ali i žao. Ne znam zašto, ali jednostavno mi je žao. Lucia Ursić, VII. razred Naša Brela 13
LETJETI KAO GALEB Jedno poslijepodne sjedila sam na plaži. Sunce je sjalo kao nikada. Preko sunčanih naočala promatrala sam mladog galeba koji je pratio svoju majku, galeba koji je tak stupio u svijet. Umorno je zamahivao krilima, ali je blistao, izgledao je sretno, slobodno… Sada sjedim na plaži, za oko mi zapinje galeb koji lebdi nad morem, leti visoko i kao da mi odozgo šapće: Poleti i ti, vjeruj u sebe. Na trenutak sam zatvorila oči i poletjela. Nikad nisam bila sretnija, ponosno sam mahala krilima kao galeb koji leti godinama. U moru su se stvorila sva nasmiješena lica, najljepše djetinje igre, neizmjerna roditeljska ljubav, SLOBODA. Suza iz oka pala mi je na srce i podsjetila me da je svako ljudsko biće stvoreno da bude slobodno. Još sam malo letjela, osjećala se sigurno. Sve sam gledala odozgo. Iz tog pogleda svijet mi je izgledao poput lopte šarene, prošarane slobodom. Odjednom zapjeni se val i otvori mi oči. Galeb još jednom proleti i pozdravi me. Taj osjećaj dugo će mi ostati u sjećanju. Željela bih da svako biće na ovoj Zemlji zatvori oči i SLOBODNO zamahne krilima jer to zaslužuje. Kristina Ribičić, VIII. razred
PRAVO NA SLOBODU Bio je suton. Sunce je lagano zalazilo, a nebo je postajalo sve tamnije. Zamišljeno sam sjedila pokraj prozora i razmišljala o sutrašnjem danu. Tada mi je pažnju privuklo nekoliko zvjezdica na nebu i zadnje zrake sunca. Odjednom, prema zalasku polete dva bijela galeba, sjajna poput dragulja i brza poput sokola. Spustila sam glavu te se potišteno pitala zašto ja nemam krila i zašto ja ne mogu letjeti i biti tako slobodna…, slobodna poput ptica koje uživaju u svojoj slobodi. Kada sam otišla u krevet, prisjećala sam se tih dvaju galebova. S njihovim slikama u glavi sam utonula u san. Sanjala sam da imam krila, velika i sjajna baš poput onih dvaju galebova. Ali, nisam mogla poletjeti… Moja krila su bila najljepša, a nisam ih mogla nikome pokazati jer sam bila početnik, nisam znala letjeti. Tada sam zaplakala. Osjećala sam se zatvorenom, kao da sam u kavezu. Kao da nemam pravo na slobodu, pravo na let. No glas u meni prozbori: Ela, stvorena si da učiš i da budeš slobodna! Otvorila sam oči i zamahnula krilima. Tada sam poletjela k svojoj slobodi. No začula sam majčin glas u daljini koji je bivao sve jači i jači, te shvatila da sam sve to samo sanjala. Ela Filipović, VIII. razred 14 Naša Brela
SLIKE IZ DJETINJSTVA O, da, moje je djetinjstvo bilo jako veselo, no odlazak u kazalište nikad neću zaboraviti. Imala sam sedam godina kada smo otišli slušati operu. Mislila sam da će mi biti dosadno, no bilo mi je predivno. Sve me podsjećalo na barokni stil dok smo se penjali do svoje slože. Kada smo ušli, pogled mi je odmah zapeo za orkestar koji se pripremao. Sve se činilo tako velikim i nemogućim, nekako čudnim. Kada su se svjetla ugasila, a orkestar počeo svirati, ja sam se jednostavno prepustila osjećajima. Sva ta raskoš, šarm, maske i kostimi, jednostavno nisam željela da me itko probudi iz tog sna. U zraku se osjećala slatkasta aroma ženskog parfema, dok su glumci pjevali plesali uz skladbe Beethovena, Schuberta,… U sjećanju mi je ostala glavna glumica koja je bila odjevena u haljinu crvenu poput crvene ruže, dok joj je kosa bila tamna poput noći. Glas joj je bio poput slavuja dok pjeva, a meni se činila kao neka princeza iz bajke. Nažalost, glavna glumice umire te se glazba promijeni u tužne zvuke violine; kao da su plakale za njom. Tada su se svjetla upalila, no ja sam još bila pod dojmom predstave. U taj tren mi majka kaže da je vrijeme za polazak. Kada smo izašli iz kazališta, nije više bilo baroka, plesa ni pjesme. Vratila sam se u stvarnost. Ela Filipović, VIII. razred MOJ ZAVIČAJ Moj zavičaj je šarolik, pun boja, oblika, mirisa i zvukova. Dok prolazim ulicom, slike se nižu preda mnom. Sa sjevera kamenjar, šikara puna grmlja i tamnih borova gdje ptice svijaju svoja gnijezda, gdje vjeverice spremaju svoju hranu. Sa zapada nazire se Vruja, mjesto gdje izvire ne samo slatka voda već i sjećanja, sjećanja na ljeto, plažu, na prijatelje i ribolov. Ispred moje kuće prekrasna je plaža od pijeska i sitnog kamenja, a oko brodova vrte se galebovi, šire svoja velika bijela krila u potrazi za hranom. Dolazim do vinograda gdje su stari radili, kopali i brali grožđe, masline i višnje. Te slatke plodove nosili su u konobe čiji kameni zidovi i danas zimi griju, a ljeti hlade. Marija Bekavac, VIII. razred PROLJEĆE U BRELIMA Proljeće u Brelima je prekrasno. Svaki bajam i orah je procvao, a bijeli i ružičasti cvjetovi ih krase pa izgledaju poput skupine leptira koji lete nebom. U maslinicima se ptice u krošnjama odmaraju, a obližnji proplanci su cijeli prekriveni maslačcima i tratinčicama na kojima se lijeno odmaraju šareni leptiri iznad kojih marljive pčele bruje. Šetnjom kroz šumu se često naiđe na vjesnike proljeća. Na višim dijelovima Brela more izgleda kao plavo platno bez ijednog nabora s nijansama plavih boja, a samo pokoji maleni bijeli oblačak krasi nebo. Sunce koje nas umiljato grije, daje nam znak da je proljeće u Brela stiglo. Mare Sokol, VI. razred
PROLJEĆE U MOM KRAJU U proljeće borovi cvatu, a tirkizno more obojano je zlatnom svjetlošću sunčevih zraka koje plešu na njegovoj površini. Kad se ide prema Medićima, mogu se primijetiti šafrani, ljubičice i ostali vjesnici proljeća kako proviruju kroz gustu zelenu travu. Sva priroda je šarena poput duge poslije velike kiše. Gušteri se izležavaju na kamenju i uživaju u proljeću. Beskrajna modrina iznad nas se proteže dokle oko seže, tek nekoliko malih bijelih oblačića kao nakit ukrašavaju tu ljepotu.
SLIKE MOGA ZAVIČAJA Oblačan je dan. Sivo nebo spojilo se s velebnim Biokovom. Njegove strme padine s pokojim vinogradom u dnu uvijek će mi ostati u sjećanju. Masline, kojih ima mnogo u mom kraju, ponosno prkose buri i jugu. Stare kamene kuće i bunari uspomena su na naše djedove i bake. Kad god ih pogledam, kao da mi pričaju priču o teškom životu predaka. Spustim li se niže, prekrasan pogled mi se pruža pred očima. Male, čiste pješčane plaže i valovi koji udaraju o kamenje stvaraju prekrasan ugođaj. U daljini je uzburkano more i otoci Brač i Hvar. Kamen Brela, kamen u moru s borovima na svojoj površini, glavna je atrakcija u mjestu, pogotovo u suton. Tada sunce ima prekrasan žarko narančast odsjaj u moru. Brela morate posjetiti kako biste sve ovo doživjeli. Tino Ursić, VIII. razred Naša Brela 15
LIKOVNA RADIONICA
16 Naša Brela 16
ŽIVOT JE MASKEMBAL
Naša Naša Brela Brela 17 17
OZBILJNE TEME JESMO LI PREMA SEBI BLAŽI NEGO PREMA DRUGIMA? Koliko smo objektivni? Kada opažamo ponašanje ljudi, mi uglavnom pokušavamo objasniti i zašto se oni ponašaju na takav način, dakle, pokušavamo otkriti uzroke ponašanja. Pritom uzroke dijelimo u dvije skupine: unutrašnje i vanjske. Unutarnji uzroci su oni nad kojima osoba ima kontrolu, dok su izvanjski posljedica situacije u kojoj se pojedinac nalazi i nad kojom nema kontrolu. Ako se član tima nedovoljno zalaže u radu, ostali članovi mogu njegovo ponašanje pripisati unutarnjim uzrocima, primjerice „Lijen je i neodgovoran“ ili njegovo ponašanje mogu pripisati izvanjskim uzrocima, poput „Previše je opterećen drugim poslovima pa se ne uspijeva sada koncentrirati na rad“ Ovakva razmišljanja utječu na to kako će se kolege i voditelj tima prema njemu ponašati. Dva su faktora na temelju kojih obično odlučujemo hoćemo li uzrok nekog ponašanja opaziti kao vanjski ili unutarnji. • Različitost ponašanja: Je li ponašanje osobe različito od njenog dosadašnjeg ponašanja? • Slaganje u ponašanju: Kako se ponašaju drugi ljudi? Međutim, pri donošenju ovakvih procjena ljudi su skloni i pogreškama, kojih uglavnom nisu svjesni. Istraživanja su pokazala da su ljudi svoj uspjeh skloni pripisati unutarnjim uzrocima, dakle sposobnostima, trudu i zalaganju. No, kada je tuđi uspjeh u pitanju, stvar se mijenja. Uspjeh drugih ljudi češće pripisujemo vanjskim faktorima: situaciji i okolnostima. Dakle, „ja sam uspješan zato što sam vrijedan i sposoban, a moj kolega zato što ima sreće u životu.“ Kada je neuspjeh u pitanju, događa se upravo suprotno. Svoj neuspjeh pripisujemo situaciji i okolnostima, a neuspjeh drugih ljudi njihovim unutarnjim karakteristikama. Dakle, „nisam uspio jer me nastavnik / šef ne voli, jer sam dobio teška pitanja na testu, jer su me drugi učenici / kolege dekoncentrirali, jer je puhalo jugo. Moj kolega nije uspio jer se nije dovoljno trudio i vježbao, a i nije dovoljno sposoban.“ JA, TI, ON(A) Ja imam svoje mišljenje. Ti si tvrdoglav. On je tvrdoglava budala. Ja sam sjajno raspoložen. Ti si neobično razgovorljiv. On je pijan. Ja sam predivna. Ti prilično dobro izgledaš. Ona ne izgleda loše. Spolne i kulturalne razlike Istraživanja pokazuju da je u istočnoj kulturi pripisivanje uzroka uspjeha i neuspjeha nešto drugačije. Tako rukovoditelji u Koreji loš učinak svoje grupe pripisuju sebi, a ne okolnostima. U Indiji ljudi precjenjuju postojanje izvanjskih, a ne unutarnjih uzroka nečijeg ponašanja. U Gani se negativne posljedice nekog događaja pripisuju ženama, ali rijetko kad muškarcima. 18 Naša Brela
Kako izbjeći pogreške u procjenjivanju ljudi? - - - -
Odgoditi zaključivanje o osobi dok ne prikupimo dovoljno podataka Dopustiti mogućnost da se pogriješili u procjeni – u slučaju da novi podaci proturječe prijašnjima Usporediti podatke dobivene iz različitih izvora Razmisliti o situaciji u kojoj se druga osoba nalazi i razmisliti o drugim mogućim uzrocima njenog ponašanja
SAMOISPUNJAVAJUĆE PROROČANSTVO Termin samoispunjavajuće proročanstvo odnosi se na činjenicu da očekivanja ljudi utječu na njihovo ponašanje. Samoispunjavajuće proročanstvo u vojsci Kako djeluju samoispunjavajuća proročanstva pokazalo je istraživanje u kojem je sudjelovalo 105 vojnika izraelske vojske. Oni su bili na izobrazbi za zapovjednike koja je trajala 15 tjedana. Četvorici njihovih instruktora rečeno je da jedna trećina polaznika ima izuzetno visoke sposobnosti, trećina prosječne, a za trećinu to nije poznato. Instruktori su točno znali koji vojnici spadaju u koju kategoriju. To što je rečeno instruktorima zapravo nije bilo točno. Vojnici su u kategorije bili raspoređeno slučajno. No očekivanja su djelovala. Oni za koje je instruktorima rečeno da imaju visoke sposobnosti, postigli su na testu na završetku obuke najbolje rezultate, imali su pozitivnije stavove i bolje mišljenje o svojim zapovjednicima nego vojnici ostalih dviju kategorija. Instruktori su od ove grupe vojnika dobili najbolje rezultate jer su to i očekivali. Kako povećati šanse za uspjeh? Važno je realno sagledati situaciju i procijeniti koliko mi sami možemo utjecati na određene događaje. Ako je osoba doživjela neuspjeh (u školi, na poslu, u odnosu s drugim ljudima) i ništa ne poduzima jer vjeruje da nema kontrolu nad situacijom, javlja se ljutnja, potištenost, a kasnije i pasivnost, apatija i nedostatak sampoštovanja te veliki pad u uspješnosti rješavanja problema. Ako učenik zaključi kako na njegov neuspjeh utječe nedostatak sposobnosti ili slučajnost (npr. strogi nastavnik ili nedostatak sreće), nad time učenik nema kontrolu, stoga će se vjerojatno prestati truditi i javit će se odustajanje. Učenici koji neuspjeh pripisuju nedostatno uloženom trudu, ubuduće će uložiti više truda u rad i u skladu s tim, veća je mogućnost uspjeha i samopoštovanja. Ukoliko učenik vlastiti uspjeh pripisuje sposobnostima i uloženom trudu, javlja se ustrajnost u radu, samopoštovanje i radni elan. Prema: M. Rijavec i D. Miljković: „Kako izbjeći pogreške u procjenjivanju ljudi?“- Zagreb: IEP, 1999.
(za vas pripremila pedagoginja Tea Tadin) Naša Brela 19
RAZGOVOR S ... ... RAVNATELJEM NAŠE ŠKOLE ANTOM ŠKRABIĆEM Kakav ste bili učenik? Za sebe mogu reći da sam bio prosječan učenik. Koji Vam je predmet bio najdraži? Povijest i biologija. Koji ste fakultet završili? Pedagošku akademiju.. U naškoj školi ste bili učitelj biologije, a sada ste ravnatelj. Koja Vam je uloga draža i zašto? Uloga ravnatelja. Kratko bih to objasnio: rad u razredu je rad u rudniku! Igrate šah? Koliko dugo? Šah igram već 38 godina, igram ga intenzivno i volim ga igrat. Je li se prije održavala izvanškolska aktivnost šaha? Ne u ovoj školi, održavao sam ga u školama gdje sam prije radio, u Šestanovcu i Grabovcu. Kako ste počeli s našim mladima? Tri mjeseca smo se intenzivno pripremali, trenirali smo šahovsku igru, teoriju i rješavali šahovske probleme. Kad smo to savladali, održali smo natjecanje! Recite nam nešto o prvim natjecanjima! U početku je bilo dosta zainteresiranih (10 igrača), na prvom natjecanju je pobijedio Marin Zelić (4.razred). Na drugom natjecanju (8 igrača) pobijedila je Marija Akmadžić. Pobjednici će dobiti pehare na kraju školske godine. Što mislite o budućnosti šaha u ovoj školi? Mislimo se uključivati u međuškolska natjecanja, a uspjesi će odlučivati dalje, važno je nastaviti rad. Kad smo već kod budućnosti, što mislite o budućnosti okoliša? Kao što vidite, zahvaljujući Općini, tj. našim komunalcima napravljena je međa, tako da tu mislimo srediti vrt, posaditi voćke. Što ćete saditi? Dolaze sadnice višanja i maslina, sadit ćemo domaće biljke koje mogu preživjeti naše ljetne suše. A što mislite o uređenju same škole? Namjeravamo završiti klimatizaciju svih učionica, a učitelj iz likovnog je oslikao eko korake na glavnom hodniku. Tako smo mi završili razgovor s našim ravnateljem i doznali planove za budućnosti škole, a nama preostaje da se ponašamo u skladu s tim, tj. da se ponašamo kao učenici eko škole! Ali, nije to sve o našem ravnatelju! Iz povjerljivih izvora doznali smo da je kao srednjoškolac volio pisati pjesme što MOJ GRAD potkrepljujemo dokazima s lijeve i desne strane! MASLINA Zaspao na podnevnoj jari zvonika starih, kamenih kuća Maslina u grču tvoj čovjek ide sa sunca vruća rađa agoniju debla u sjen stoljetnih palmi. crnog od dima Ja sjedim na rtu luke gledam gradsko klonuće podnevni odmor umorno more mirisa trista ko iz ženske kose preplavi luku sve šuti podređeno jednom zvuku i sluša more.
20 Naša Brela
raspuklog od žara.
Kroz krik i ekstazu raširila je kandže kvrgave i suhe.
pripremile:
Marija Bekavac i Kristina Ribičić, VIII. razred
Maslina svoju kletvu šalje na siv kamen kud gušteri plaze.
U RADU JE SPAS ŠKOLSKI VRT Već dugi niz godina učenici naše škole sa svojim učiteljima uređuju i održavaju školski vrt. Ove smo godine odlučili oplemeniti ga sadnicama ružmarina i lavande, te šipka, limuna, mandarine i grejpfruta čiji će nas plodovi radovati ništa manje od plodova već uzgojenih stabala masline i višnje. Da bismo mogli započeti sadnju, trebalo je pripremiti zemlju, sazidati jedan zid da nam voda ne odnosi zemlju, a za to su nam u pomoć pritekli djelatnici komunalnog poduzeća Greben. Zahvaljujemo se svima koji su svojim savjetima i radom pomogli u realizaciji uređenja školskog vrta. Iskreno se nadamo da će mnoge generacije uživati u njegovoj ljepoti i plodovima njegovih voćki, te da će i njima biti najdraže kad ravnatelj upita: Tko želi uređivati vrt?, jer ipak je u radu spas! (Sami pogodite od čega!)
Naša Brela 21
EKSKURZIJA HRVATSKO ZAGORJE Ponedjeljak, 12. travnja Počela je ekskurzija i od prvog dana osjećalo se uzbuđenje. Dok smo ispred škole čekali autobus, tiho je rosila kišica. Bilo je hladno da bi se čekalo vani, no kad je bus stigao, na brzinu smo pokupili stvari i izjurili iz auta. Kad je bus polako krenuo, mahali smo svojim roditeljima i bližnjima u znanju da se pet dana nećemo vidjeti. Vožnja je bila duga, al’ napokon smo stigli do prvog odredišta na našem putu, do Lonjskog polja i prvog Europskog sela roda, sela Čigoča. Razgledali smo selo, proučili rode i vratili se na putovanje prema Bizovcu. Nakon dvanaest sati vožnje stigli smo u hotel Termia u Bizovačkim Toplicama. Poslije večere i kratkog odmora, zabava se nastavila u sobama hotela.
Utorak, 13. travnja Za nas je drugi dan svanuo vrlo rano, pa smo odmah iza doručka krenuli prema Osijeku. Vožnja je bila kratka, trajala je najviše sat vremena. Odmah smo krenuli u razgledavanje. Prvo smo posjetili Muzej Osijeka i Slavonije, gdje smo razgledali stare, povijesno važne predmete, od namještaja do slika i razglednica. Poslije toga smo krenuli u razgledavanje grada i konkatedrale. Osječki vodič nas je također odveo u razgledavanje našeg grada heroja, Vukovara. Vidjeli smo mnoge razrušene kuće i ustanove, no ono što će nam ostati u najdubljem sjećanju su Spomen dom na Ovčari, Memorijalno groblje i Vodotoranj, koji su svojevrsni podsjetnici na Domovinski rat. U Vukovaru smo ručali, i to na brodu koji je plutao na rijeci Dunav. Nakon ručka uputili smo se natrag prema hotelu, te smo se tamo okupali u bazenima prije večere, a nakon večere zabava se nastavila u disku u kojem smo bili do kasno navečer.
22 Naša Brela
Srijeda, 14. travnja Priznajem da je srijeda bila najteža za ustajanje, ali šta se mora, nije teško! Lagano smo sišli na doručak, a poslije doručka krenuli po kovčege, pozdravili se s Bizovcem i krenuli u novi hotel u Oroslavlju. Krenuli smo prema Đakovu. U tom prekrasnom malom gradiću posjetili smo katedralu sv. Petra, te smo se prošetali. Nakon toga posjetili smo Đakovačku ergelu, gdje smo se zajedno divili konjima! Otišli smo iz Đakova i pošli na ručak! Ručali smo u staroj Slavonskoj kući, gdje smo nakon odličnog jela uživali u prirodi. Zajedno smo ,neki puni energije, a neki pospani, krenuli prema Kutjevu, točnije u svima nam poznate Kutjevačke podrume. Tu smo slušali o povijesti svjetski priznatog vina te smo prošetali vinskim podrumima. Nakon razgledavanja krenuli smo prema zadnjem odredištu, točnije mjestu gdje smo boravili ostatak ekskurzije, prema Oroslavlju! Stigli smo u večernjim satima, a nakon večere smo krenuli u disko. U disku smo se upoznali s osmašima iz Splita, te smo se zajedno družili i veselili ostatku večeri... Nakon diska, pomalo umorne, čekali su nas kreveti, ali rijetko tko je spavao što se vidjelo i sljedeće jutro!
Četvrtak, 15. travnja U četvrtak ujutro pospane nas je čekao doručak, na kojem smo se razbudili. Nakon doručka krenuli smo prema Krapini, gdje smo posjetili novi muzej Krapinskih neandertalaca!Tu smo uz stručno vodstvo doznali nešto više o krapinskim neandertalcima.Poslije muzeja krenuli smo prema dvorcu Trakošćan i nakon višesatnog razgledavanja samog dvorca, te prelijepog okoliša krenuli prema Varaždinu gdje smo najprije ručali, te puni energije krenuli u razgledavanje samog grada. O Varaždinu možemo reći sve najbolje, ali prije svega da je to jedno od najurednijih mjesta koje smo posjetili. Nakon razgledavanja Varaždina krenuli smo prema trgovačkom centru koji je smješten u blizini našeg hotela , gdje su neki obavili shopping! Ali ono najbitnije je to što je tog 15. travnja bio Matejin 15. rođendan! Uz pjesme smo Mateji zaželjeli sve najbolje u životu i radosno došli u svoj hotel. Spremili smo se za večeru, al’ i ta večera je također bila posebna, kao i cijeli dan jer smo za desert jeli slavljeničku tortu. Radosni i nasmijani krenuli smo u disko, gdje smo se zadnju večer rasplesali sa Splićanima. Zabava se nastavila dugo u noć jer smo, kao i cijeli dan, slavili Matejin rođendan!
Naša Brela 23
Petak, 16.travnja Nažalost, došao je i taj dan. Dan kada smo spremili kofere za Brela, ali dosta toga se dogodilo prije Brela! Prvo je slijedio kao i uvijek doručak nakon kojeg smo krenuli u sobe po naše stvari. Sjeli smo u autobus i krenuli prema našoj metropoli, Zagrebu. U Zagrebu smo se oprostili od Ele, koja je išla na natjecanje u Austriju. Nakon rastanka od Ele krenuli smo prema Zagrebačkoj katedrali, poslije katedrale pošli smo prema gornjem gradu do kojeg smo došli uspinjačom. Nakon razgledavanja centra Zagreba došli smo pred Tehnički muzej, gdje smo uz stručno vodstvo doznali kako se tehnika razvijala kroz povijest.
I napokon je došlo vrijeme ručka, ručali smo u pivnici Zlatni medo. Nakon više nego odličnog ručka krenuli smo prema zoološkom vrtu, gdje smo razgledavali raznovrsne životinje. Svi smo izbjegavali pogledati na sat, jer smo znali da krećemo negdje oko 5. Najhrabriji su se usudili reći : Vrijeme je za polazak!. Pomalo tužni krenuli smo prema autobusu koji je bio spreman na polazak za Brela... Uz pjesmu i šale približavali smo se Splitu, znali smo da je to mjesto gdje ćemo se rastati od naše vodičke Snježane. Ne štedeći glas zapjevali smo nakoliko pjesama posvećenih Snježani, te je tužni ispratili. Vožnja prema Brelima nastavila se još veselije, jer smo znali da su to zadnji sati ekskurzije. Uz pjesmu i veselje zahvalili smo izvrsnom vozaču Miči, koji nas je vozio i naravno našem razredniku Jovi koji nas je čuvao i četiri večeri slabo, zapravo nikako spavao, jer smo bili preglasni .Došli smo ispred škole, veseli jer smo doma, ali tužni jer je sve tako brzo prošlo i krenuli smo s roditeljima k našim kućama. učenici VIII. razreda
24 Naša Brela
ŠKOLA U PRIRODI TJEDNA AVANTURA 1. DAN U ponedjeljak smo u 7:00 sati krenuli na Plitvice. U autobusu je bilo veselo i pjevali smo razne pjesme. Na Plitvicama je bilo odlično. Šetali smo mostovima i došli smo do velikog slapa, a poslije smo se vozili vlakom i električnim brodom. Nakon razgledavanja Plitvica, nastavili smo put do Oroslavja. Oko 18:00 sati smjestili smo se u hotel Zagi i bili smo zadovoljni. Nakon večere smo išli u disko Pub gdje je učiteljica Tea plesala ko luda. 2. DAN probudili smo se, doručkovali i krenuli u Trakošćan. Tamo smo razgledavali slike, oružje, sobe i drugo. Nakon razgledavanja Trakošćana otišli smo u Krapinu u Muzej pračovjeka. Gledali smo film o pračovjeku, vidjeli smo kosti pravog dinosaura i na ekranu smo gledali kako nastaje Zemlja u razdoblju od 13 milijardi godina. Poslije predivnog ručka išli smo u Varaždin. U Varaždinu smo išli na Varteksov stadion, na groblje i stari grad. Bili smo i u varaždinskoj katedrali. U hotel smo se vratili u 20:00 sati. Poslije večere je bio pidžama party i zabavljali smo se do kasno u noć. 3. DAN Ujutro smo doručkovali i krenuli u Donju Stubicu. Tamo smo razgledavali muzej Seljačke bune. Vidjeli smo makete dvoraca i mnoge stare stvari. Nakon toga smo otišli u Mariju Bistricu. Pored katedrale smo vidjeli zahvalnice i čuli smo legendu o tome kako se našao kip Marije Bistričke. Kako mi nismo htjeli ići u Zagreb, učiteljica i Rudi su odlučili da odemo na igralište i igramo nogomet. Igrali smo više od tri sata, a poslije smo se otuširali i otišli na večeru. Poslije večere je opet bio pidžama party. 4. DAN U četvrtak smo išli u Zagreb. Kroz prozor autobusa smo vidjeli zagrebačku Arenu. U Zagrebu smo najprije otišli u zagrebačku katedralu. Sa Kaptola smo se spustili na Trg bana Jelačića, šetali smo do uspinjače, a uspinjačom smo se popeli na Gornji grad. Na Gornjem gradu smo vidjeli crkvu sv. Marka i sabor. Nakon toga smo otišli u Tehnički muzej. Vidjeli smo tehniku iz starog vremena i bili smo u ugljenom rudniku. Ručali smo u restoranu i otišli u ZOO. Vidjeli smo razne životinje i kako se hrane morski lavovi. Večerali smo i spremili stvari. Slijedila je zabava i spavanje. 5. DAN Ujutro nakon doručka krenuli smo u Samobor na kremšnite, a ručali smo u Macole. Nastavili smo put do Dugopolja gdje smo se oprostili od Rudija. Put smo dovršili sa suzama u očima, jer ova tjedna avantura je bila SUPER! učenici IV. razreda
Naša Brela 25
PUTOVANJA BARCELONA - SLIKA VRIJEDI TISUĆU RIJEČI Kada su mi roditelji rekli da za uskrsne praznike idemo na putovanje u Barcelonu, moja sreća je bila neopisiva. Odbrojavala sam dan po dan. Kada je napokon došao dan našeg putovanja, bila sam preuzbuđena. Došli smo u zračnu luku i upoznali se s našom vodičkom i grupom.Tijekom leta sam spavala tako da mi je vrijeme proletjelo. Kada smo sletjeli dovukla sam se to autobusa, još uvijek pospana.Napokon smo krunili, i onda je ta čarolija počela... Cijeli dan smo hodali i razgledavali, nema što nismo vidjeli. Najviše mi se svidjela katedrala Sagrada Familia (Sveta Obitelj) i vožnja najdužom ulicom Diagonalom. Mom bratu se najviše svidio posjet stadionu FC Barcelona Nou Camp.
Naše razgledavanje je završilo a mi smo umorni jedva dočekali doći u hotel. Sljedeći dan smo išli do Plaze Catalunye i pješačke zone La Rambla duge 2 km. Posjetili smo muzej Picasso i jedinstvene Gaudijeve kuće ( Casa Batlo, La Pedrera). Poslije toga išli smo u kupovinu u veliki trgovački centar Mare Magnum. I taj dan je brzo proletio i morali smo se pripremiti za povratak kući. Margita Medić, VII. razred
26 Naša Brela
MALTA Kao i skoro svake godine uskršnje sam praznike iskoristila za putovanje i upoznavanje svijeta oko sebe. Budući da sam Lijepu našu prošla uzduž i poprijeko, krenula sam u daljnje upoznavanje Europe. Za destinaciju sam ovaj put izabrala Maltu. Površinom je manja od otoka Brača, ali izuzetno gusto naseljena (oko 406 000 stanovnika). Sastoji se od tri veća otoka – Malta, Gozo, Comino – a glavni grad joj je Valletta. Stanovništvo se najviše bavi turizmom i trgovinom. Najveći problem im je nedostatak pitke vode, budući da na otoku nema površinskih tokova, što je djelomično riješeno skupljanjem kišnice i desalinizacijom morske vode. Maltom su tijekom povijesti upravljale mnoge strane sile (Feničani, Kartažani, Rimljani, Bizant, Arapi), tako da obiluje brojnim kulturno-povijesnim spomenicima. Također ne nedostaje ni prirodnih ljepota. Donosim vam samo mali djelić ljepota s mog nezaboravnog putovanja. Ivana Ravlić, prof.
Mosta – katedrala sv. Marije
alte
Gozo
karta M
– Ta'Qali
rni pr
ozor
a na arracca vrtov B iz d le g o p de Valletta – Zvono pobje
Ta'Pinu s
vetište
ribarski icionalni
ad xlokk – tr
Marsa
– Azu
brod
Mnajdra hramovi
Valletta –
tradicio
nalni au
tobus
Naša Brela 27
DOPUSTITE DA SE PREDSTAVIMO Mi smo učenici II. razreda. Ima nas petnaest, a od toga devet dječaka i šest djevojčica. Malo nas je, ali smo veseli i zanimljivi. Dobri smo skoro u svakom predmetu, a posebno u tjelesnom. Mogli bismo biti malo bolji u ponašanju. Naša učionica je najljepša u školi. Svi smo po nečemu posebni. Lana je najmlađa u razredu. Najbolji igrač graničara je Anđelo. Djevojčica s najviše živih predaka je Marija Filipović. Ona ima šest baka i prabaka i dva djeda. S nama su u razredu i dva vrijedna brata: Roko i Marijan. Jelena najviše voli pjevati i glumiti. Marko i Filip putuju iz Gornjih Brela. Najglasniji učenik je Stipe, a najtiši Luka. Najomiljeniji učenik je Bero, a učenica Marija. Najveće putnice u razredu su Marijeta i Venna. Proputovale su pola svijeta. učenici II. razreda
MOJE DUGO PUTOVANJE U HOLLY LAND
Ja i moja velika obitelj: mama, tata, sestra, brat, baka Bose i baka Vena, proveli smo zimske praznike na dugom i lijepom krstarenju. Krenuli smo brodom iz luke Savona u Italiji prema Grčkoj. Prvi dan smo plovili morem i upoznavali brod. Moje bake imaju više od osamdeset godina i prave su cool bake. Odmah su se kupale u bazenu i toćale se u jakuzziju, a sestra i ja smo im bili vodiči po brodu. Drugi dan uplovili smo u luku Kataklon u Grčkoj odakle smo išli na izlet na Olimp. Olimp je poznat jer su se tu održale prve Olimpijske igre prije više od tisuću godina. Danas se tu pali olimpijska vatra svake četiri godine i putuje svijetom. Na televiziji to izgleda puno ljepše, a ja sam vidjela samo stara velika kamenja. Treći dan smo uplovili u Pirej. To je velika luka puna raznih brodova, lijepih jahti. Autobus s vodičem nas je odvezao do Atene. U Ateni smo razgledavali razne muzeje, za nas djecu malo dosadno, ali bake je sve to živo zanimalo: Koliko je godina ovo staro? Koliko je ono staro?... Jadna mama, sve im je morala prevoditi jer su vodiči govorili na engleskom. Bili smo na Akropoli. Ja baš puno toga nisam razumjela, ali svidjeli su mi se kostimi grčke straže koja čuva Sabor. Tu sam jedino razumjela da svaki kostim košta 12 tisuća eura. Posjetili smo i stadion od mramora. Tu su bake opet imale komentare: koliko je tu mramora i koliko je star. U Grčkoj je sve živo staro!!!, toliko sam o Grčkoj naučila. Bili smo i na otoku Rodosu. Tu je baka Vena izgubila štap, pa smo sutra na Cipru kupili novi. Stigli smo i u Svetu Zemlju. Posjetili smo Jeruzalem. Propješačili smo Via dell Rosa (križni put), noge su nas boljele, ali smo izdržali. Kako je tek bilo Isusu s teškim križem, svi smo se pitali. Bili smo i na Zidu plača u Jeruzalemu. Tu smo u Zid utiskali neke naše želje na papiriću. Pravi Židovi izgledaju jako čudno s onim šeširima i dugim bradama. Posjetili smo i Isusov grob, i tu smo posvetili krunice koje smo kupili. Vidjeli smo stijenu koja se raspukla kada je potekla Isusova krv. Poslije smo otišli u Palestinu u Betlehem. Tamo je bilo puno vojske. Bili smo na mjestu gdje se Isus rodio, poklonili se i pomolili. U blizini je crkva Sv. Katarine gdje je spomenik sv. Jeronimu koji je u VI. stoljeću došao iz Dalmacije prevesti Bibliju. Tako smo i našeg čovika tamo vidjeli. Kasno smo se vratili na brod. Sutradan nas je čekao drugi izlet. Egipat. Napokon ćemo vidjeti piramide. Autobusom smo se vozili pokraj rijeke Nil i došli do Sahare. To na arapskom znači pustinja. Sami pijesak i ništa okolo, i tri velike piramide. Najbolja stvar su bile deve koje su imale tako slatku glavu, ali su smrdillee… užas. Ipak sam jahala na devi, svi osim baka. One su rekle da je to ka i magare, samo 28 Naša Brela
više pa neće. To je baš bilo super. Krstarili smo rijekom Nil, ali nije tamo bio mali krokodil kako smo učili u pjesmi. Za uspomenu kupili smo neke suvenire. Vidjeli smo kako se od šećerne trske pravi papirus, slike, i napisali su naša imena hijeroglifima – to su njihova čudna slova u slikama. Napokon smo se dva dana odmarali na brodu. Mama nas je tjerala da pišemo dnevnik svaki dan. (Isplatilo se radi ovog sastava!!!) Zabava u vrtiću za nas djecu bila je najbolja stvar poslije dugih izleta. Bake su bile u boljoj formi od nas djece, a mama nas je stalno prebrojavala, i nas djecu i bake. Poslije Egipta smo došli i do Rima. Bili smo u Koloseumu, slično kao u Grčkoj, opet puno starih kamenja. Ispred fontane di Trevi bacali smo novčiće za sreću. Svugdje smo se slikavali pa i ispred španjolskih stepenica i u Vatikanu gdje Papa živi. Tu je najveća crkva koju sam ikad vidjela. Ali i najskuplji sladoled - jedna kugla 5 eura, koji nam mama nije kupila kad je izračunala koliko nas ima. Svi smo bili oduševljeni hranom na brodu, svega i svačega po cijeli dan, a ništa se ne plača. To bake nisu razumjele. Sve je bilo tako dobro da su bake rekle da idemo ponovo, ali na drugu stranu, prema Španjolskoj. Onda do dogodine! Venna Šodan, II. razred
MOJE KRSTARENJE BRODOM Preko zimskih praznika putovala sam s roditeljima i sestrom brodom.. ukrcali smo se u talijanskoj luci Savoni na veliki prekrasni brod Costa Pacifika. Moja sestra Lukrecija bila je jako uzbuđena, a ja nisam jer mi to nije bilo prvo putovanje takvim brodom.brod je bio jako lijep. Imao je natkrivene bazene, kafiće, pizzeriju, barove, trgovine, fitnes salu, prostorije za uljepšavanje i još mnogo drugih sadržaja koje nisam ni uspjela vidjeti. Mnogobrojno osoblje bilo nam je stalno na usluzi. Lukrecija i ja smo rado odlazile u igraonicu. Tamo je bilo puno animatora koji govore strane jezike. Ja sam se sporazumijevala na engleskom jeziku. Vrijeme na brodu mi je brzo prolazilo. Igrala sam igrice, gledala crtiće, predstave s pravim glumcima, mađioničare, a i sama sam nastupala u jednoj predstavi. Brod nas je najprije odveo u Grčku, na Rodos, u Cipar, zatim u Izrael i Egipat. Na povratku smo posjetili i Rim. Bilo je lijepo i nezaboravno! Marijeta Šodan, II. razred Naša Brela 29
MICHAEL JACKSON Michael Joseph Jackson (Gary, Indiana, 29. kolovoza 1958.) američki je pop glazbenik čiji je kontraverzni osobni život bio dio pop kulture zadnjih četvrt stoljeća. Rođen je kao sedmo (od ukupno devet) dijete svojih roditelja Katherine Esther i Josepha Waltera Jacksona. Michaelova braća i sestre su: Maureen – Rebbie, Sigmund – Jackie, Toriano – Tito, Jermaine, La Toya, Marlon, Steven – Randy i Janet. Kad je Michael imao samo pet godina, njegov otac – inače radnik u željezari – je osnovao grupu Jackson Five u kojoj je Michael bio glavni vokal uz braću Jackie, Jermaina, Marlona i Tita. Michael je već tada pokazao nevjerojatan talent, karizmu i fantastičan glas. Grupa je na početku pjevala u malim barovima i sudjelovala na natjecanjima za nove talente što ih je vrlo brzo dovelo do potpisivanja ugovora s izdavačkom kućom Motown. Već 1969. godine Jackson Five su imali četiri uzastopna broj jedan hit singla u SAD-u: I want You Back, ABC, The Love You Save i I’ll Be There. Postali su jedna od najslavnijih muzičkih grupa 70-ih godina. Michael Jackson je u svojoj solo karijeri, koju je započeo je 1979. godine, snimio i izdao najprodavaniji album svih vremena Thriller i za njega dobio počasnu titulu 1996. na dodjeli World Music Awards. Primio je i 13 nagrada Grammy, a svojim scenskim nastupima i video spotovima popularizirao je mnoge plesne tehnike poput robota i moonwalka. Od 1988. do 2005. Jackson je živio na Neverland Ranch imanju na kojem je izgradio zabavni park i osobni zoološki vrt za djecu s posebnim potrebama. Priređivanje dječjih zabava donijelo mu je i velike probleme koji su 1993. rezultirali optužnicom za seksualno zlostavljanje dječaka. Srećom, oslobođen je svih optužbi, a mi danas zapisujemo datum 25. lipnja 2009. godine kao dan smrti kralja popa – Michhela Jacksona. Preminuo je desetak dana prije koncerta u sklopu svoje povratničke turneje u londonskoj Oz areni za koju je bilo rasprodano svih 50 koncerata. Možemo zaključiti da je toliki uspjeh u karijeri mogao postići samo onaj koji imao dar prenijeti publici svoju energiju i ljubav prema glazbi, a to je mogao samo Michael Jackson! pripremio: Rino Bekavac, VII. rezred
30 Naša Brela 30
MICHAEL JACKSON I’ll Be There You and I must make a pact, we must bring salvation back Where there is love, I’ll be there I’ll reach out my hand to you, I’ll have faith in all you do Just call my name and I’ll be there And oh - I’ll be there to comfort you, Build my world of dreams around you, I’m so glad that I found you I’ll be there with a love that’s strong I’ll be your strength, I’ll keep holding on - yes I will, yes I will Let me fill your heart with joy and laughter Togetherness, well that’s all I’m after Whenever you need me, I’ll be there I’ll be there to protect you, with an unselfish love I respect you Just call my name and I’ll be there
If you should ever find someone new, I know he’d better be good to you ‘Cos if he doesn’t, I’ll be there Don’t you know, baby, yeah yeah I’ll be there, I’ll be there, just call my name, I’ll be there (Just look over your shoulders, honey - ooh) I’ll be there, I’ll be there, whenever you need me, I’ll be there Don’t you know, baby, yeah yeah I’ll be there, I’ll be there, just call my name, I’ll be there...
MODA IN Jedna od najvažnijih stvari, posebno kod žena, jest moda. Što će tko imati na sebi čini se jako bitnim. Moda je danas najvažnija tema razgovora. Poznati glumci, glazbenici, ali i svi ostali potroše mnogo vremena birajući najbolju odjeću. Danas svi vole izgledati lijepo i nositi odjeću s markom. Što to mi danas nosimo? Tu se jednostavno nađe svega: traperice, uske hlače, lijepe majice, kratke suknjice i haljine. Od obuće su starke uvijek IN, a najradije ih mijenjamo baletankama. Uz svaki taj komad odjeće uvijek idu neizostavni detalji koji tu odjeću čine još zanimljivijom, a sve je to povezano i s vrstom glazbe koju slušamo. Iako nemamo svoje vlastite stiliste kao poznate i slavne osobe, i nama je dobar izgled jako važan. Ana Mikulić i Josipa Mamić VII. razred
Naša Brela 31
MOZGALICE 1
2
3
4
5
6
16
17
23
24
28
29 33
41 48
63 67
79
72 80
14
15 21
22
27 32 37
38
52
39
40
47 53
54
55
56
59
60
64
65
68 71
13
20
46
51 58
12
31
45
50
11
26
36
44
62
10 19
30
57
70
9
18
35
43 49
8
25
34
42
7
61
66
69 73
74
75
76 81
77
78 82
VODORAVNO: 1. Planina iznad Brela, 7. Naziv naselja u kojem živimo, 11. More koje oplakuje našu obalu (skraćeni naziv), 16. Prometno sredstvo, 17. Suprotno od velik, 19. Država u Africi, 21. Uzvik bola, 23. Pristojba plaćena za školovanje, 25. Kopanjem izvaditi, 27. Radio Luksemburg, 28. Auto oznaka za Karlovac, 29. Šivanjem spojiti, 31. Uvala, draga, 32. As (u kartama), 33. Ivan, Iko, 35. Ruksak, 37. Znanost (mn.), 41. Osobna zamjenica, 43. “Trend”, 45. Auto oznaka za Mostar (bivša), 46. Turska, 47. pozornice, 48. Muslimansko žensko ime (mn.), 51. Onaj koji kalemi voćke, 55. Mjesto gdje se prikazuju filmovi, 57. Učenje, 59. Tip OPELA, 60. Skraćenica za IMOTSKI MAGAZIN, 62. Koraljni greben (mn.), 63. Država u Južnoj Americi, 65. Urod na oranici, 67. Kratica za slično, 68. Vladarska titula, 69. Iza, pozadi, 70. Obrubljen metalom, 73. Prezime čarobnjaka Harryja, 76. Poznati slavonski suhomesnati proizvod, 78. Kemijski znak za aluminij, 79. “Smokva” (palčevima), 80. Država u Africi, 81. Neznalica, neuk, 82. Kemijski znak za srebro. OKOMITO: 1. Radno mjesto novoizabranog hrvatskog predsjednika, 2. Žensko ime, 3. Upiši OIO, 4. Slastica, 5. Osobna zamjenica, 6. Gradić na ušću Cetine, 7. Naziv naselja na Korčuli i na Cetini, 8. Kemijski znak za renij, 9. Riječka vokalna grupa (predstavljali Hrvatsku na EUROSONGU 1997.), 10. Noina lađa, 11. Otočna država u Aziji, 12. Žensko ime, 13. Proizvod za uništavanje nametnika na bilju, 14. Talijanska državna televizija, 15. Predio Gornjih Brela na kojem se nalazi groblje, 18. žensko ime, 20. Udruga obrtnika limenih zatvora, 22. Gradić u Crnoj Gori na obali Jadranskog mora, 24. Ovčje krzno, 26. Cijelo, potpuno, 30. žensko ime, 32. Ime dugogodišnje TV voditeljice na HRT-u, 34. Jedan od kontinenata, 36. Osjetljiv na bol, 38. Prva dva slova ABECEDE, 39. Iznikle, 40. Osobna zamjenica, 42. Dalmatinski gradić poznat po dva prekrasna jezera, 44. Stanovnik Danske, 46. Tvornica motora Timok, 49. Čovjek koji se bavi ekologijom, 50. Jedan od TV programa, 52. Žensko ime, 53. Vrsta biljke (brđanka, veprovac), 54. Bog sunca u starih Egipćana, 56. Zadnje slovo grčkog ALFABETA, 58. Stanovnici Arabije, 61. Brdo iznad Beograda, 64. Čvor (dijal.), 66. Ženka jelena, 69. Auto oznaka za Sloveniju, 70. Prijedlog u engleskom jeziku, 71. Hrvatski jezikoslovac, 72. Naša negacija, 74. Pokazna zamjenica, 75. Spilbergov izvanzemaljac, 77. Nametnik u kosi. (pripremila učiteljica Mirjana Babić)
32 Naša Brela
UČENIČKI BISERI Učiteljica: „Koje još osjetilo poznaješ?“ Učenik: „Osjetilo ušiju!“ Učiteljica: „Wie Heißt du?“ Učenik: „Gut!“ Učenik čita svoj sastav o Brelima : „Brela imaju lijepe borove-palme!!“ Učiteljica: „Kojom riječju možemo zamijeniti lokaciju?“ Učenik: „Lokativom!!“ Učiteljica: „Kako doživljavaš lika iz teksta?“ Učenik: „Strastveno!“ Učiteljica: „Za tu osobu nećemo reći da je mrtva negoo...“ Upada učenik: „Da je u grobu!“ Učitelj: „Kakvo je ovo pitanje?!“ Učenik: „Upitno!“ Učitelj: „Šta je to PAST CONTINUOUS? “ Učenik: „Prošlo-svršeno, sadašnje vrijeme, dogodilo se sada, ali je trajalo u prošlosti!“ Učiteljica: „Za domaći rad ćete napravit...“ Učenik upada : „Sendvič!“ Učenik ne piše na satu! Učiteljica: „ X Zašto ne pišeš??“ Učenik: „Ma pišen!“ Učiteljica: „Ma ne laži, cijelo vrijeme gledaš u mene, samo da znaš LJEPOTA NIJE PRIJELAZNA!!!!“ Učenica usred sata došaptava drugoj učenici: „Jesi gledala sinoć Sve što jedna djevojka može poželjet?!“ Učiteljica: „Sve što ti možeš poželjet je OPASKA!!!“ pripremila: Kristina Ribičić, VIII. razred
1. Što je teže: 1 kg zlata ili 1 kg perja? 2. U zapisu dodaj jednu crticu da jednakost bude točna: 1 + 1 + 1 + 9 - 1 = 150 3. Tri čovjeka čekala su vlak tri sata. koliko je čekao svaki svaki od njih? 4. Što je pravilnije reći: 2 i 3 su 6 ili 3 i 2 jesu 6? 5. Koji se dvoznamenkasti brojevi mogu postaviti naglavačke a da ostanu isti? 6. Kako se broj 66 može povećati za svoju polovinu, a da se s njim ne vrši ni jedna računska operacija?
Naša Brela 33
34 Naša Brela
Naša Brela 35
VIII. razred šk. god. 2009. / 2010. 1. Bekavac Karla 2. Bekavac Marija 3. Ćelić Petra 4. Ćosić Josip 5. Filipović Ela 6. Filipović Katarina 7. Ivanac Ivana 8. Jović Ante 9. Kovačević Kristijan
10. Medić Damjan 11. Ribičić Kristina 12. Seferović Petar 13. Staničić Marin 14. Šošić Mateja 15. Tomaš Anđela 16. Ursić Josip 17. Ursić Tino 18. Žamić Petar