Zvona

a k s r a Ba k RIJEKA . STUDENI 2010. . BROJ 9/436 . GOD. XLVIII . CIJENA 7 KN

Rim - Šesto godišnje hodočašće Riječke nadbiskupije

Obnova krsnih obećanja i potvrđena vjernost Papi 400. obljetnica kapucina u Hrvatskoj

Bili ste sol i svijetlo u svojem okruženju Pastoralni plan i program Riječke nadbiskupije

Euharistija izvor, snaga i nadahnuće za prenošenje vjere Zasjedanje biskupa Hrvatske biskupske konferencije u Lovranu

Otkrijmo iznova snagu koja vraća nadu

Rim

Rim - Šesto godišnje hodočašće Riječke nadbiskupije

Šesto godišnje hodočašće Riječke nadbiskupije

Obnova krsnih obećanja i potvrđena vjernost Papi Riječkim hodočasnicima najvažnije je bilo pohoditi grob pape Ivana Pavla II. i na njemu se pomoliti, čuvajući svježim sjećanja na njegov posjet Rijeci i Hrvatskoj 2003.

S

uncem obasjani Rim dočekao je 550 hodočasnika Šestog godišnjeg hodočašća Riječke nadbiskupije čiji je povod odlaska na put u “Vječni grad” proslava desete obljetnice ustanovljenja Nadbiskupije te proslava Euharistijske godine. U suorganizaciji s vjernim partnerom Autotransom, mnogobrojni vjernici iz svih župa kvarnerskog priobalja i Gorskog kotara, u pratnji svećenika, redovnica i bogoslova, u prva dva dana ovog zahvalnog hodočašća posjetili su najznačajnija svetišta i turističke destinacije Rima i Vatikana. Svakoga dana hodočasnici su slavili euharistiju, a svečanosti slavlja pridonio je katedralni zbor „Cantores Sancti Viti“ koji je hodočasnike pratio pjesmom.

Vječni grad

2 Broj 9/436 2010.

Nakon zaustavljanja u gradiću Orvieto, posjetili su gotičku katedralu - Duomo, ruševine iz etrušćanskog razdoblja te utvrdu Albornoz. Razgledavanje rimskih znamenitosti počelo je od Piazze Navona, preko Pantheona, Piazze Colonna, Fontane di Trevi, Piazze di Spagna, pa sve do Piazze Venezia. Nakon kratkog odmora valjalo je pohoditi i antički dio talijanske metropole, odnosno Fori Romani, Fori Imperiali i Koloseum. Na putu prema Vatikanu, uslijedilo je razgledavanje crkve sv. Pavla izvan zidina, katakombi sv. Kalista i crkve sv. Ivana Lateranskog, a prije mise u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, nezaobilazna je bila bazilika sv.

Petra i sva njezina vjerska i kulturna bogatstva. Riječkim hodočasnicima najvažnije je bilo pohoditi grob pape Ivana Pavla II. i na njemu se pomoliti, čuvajući svježim sjećanja na njegov posjet Rijeci i Hrvatskoj 2003.

Hodočašće u Rim riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, koji ove godine slavi cijelo jedno desetljeće na čelu Riječke nadbiskupije, namijenio je za mnoge nakane. Primivši svečanu obnovu 25. godišnjice bračnih zavjeta Marije i Marijana Zubovića, kao i srebrni jubilej redovničkih zavjeta s. Katarine Saganić, vjernike je potaknuo na molitvu za sve mlade da se odluče na sakramenat braka, ispunjen kršćanskim vrijednostima, ljubavlju i međusobnom vjernošću, kao i za nova svećenička i redovnička zvanja u hrvatskom narodu. Isto tako, preporučio je u molitvu sve kršćane koji se tako smatraju, ali ne žive svoju vjeru, zatim sve obitelji, potrebe hrvatskog naroda i domovine, posebno da je “Bog oslobodi od korupcije i beznađa”.

Napulj i Montecassino Na početku drugog dijela šestog godišnjeg hodočašća Riječke nadbiskupije u Rim i Vatikan, 550 hodočasnika u jedanaest autobusa Autotransa posjetilo je vjerske i kulturne znamenitosti izvan talijanske prijestolnice. Jedan od najljepših, ali i svakako najprljavijih gradova susjedne nam države zasigurno je Napulj. Milijunski grad podno Vezuva dočekao je riječke hodočasnike u kišnom izdanju, što je onemogućilo potpuno uživanje u šetnji uskim ulicama starog dijela Napulja, ali ne i misno slavlje u gotičkoj katedrali sv. Januarija koje je predvodio nadbiskup Devčić. Prigodnu riječ uputio je rektor Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. mons.

Nikola Uravić, s obzirom da je vjernicima predstavljeno trinaest svećeničkih kandidata za Riječku nadbiskupiju.

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA, 2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: U bazilici sv. Petra - foto: N. Kurti

Na povratku u Rim valjalo se zaustaviti u čuvenom Montecassinu, brdskom svetištu poznatom po nastanku benediktinaca, na čijim su se redovničkim postavkama kasnije formirali svi veliki crkveni redovi.

Impresivno zdanje benediktinskog samostana i crkve koje krije posljednje ostatke sv. Benedikta, utemeljitelja ovog reda, potpuno je obnovljeno nakon što je teško stradalo u višemjesečnoj krvavoj bitci njemačkih i savezničkih snaga, jednoj od najkrvavijih u Drugom svjetskom ratu, u kojoj je život izgubilo više desetaka tisuća vojnika s obje strane.

Susret s Papom Riječki hodočasnici posljednji su dan hodočašća 13. listopada, čuvali za susret s Papom Benediktom XVI. Sudjelujući na redovitoj općoj audijenciji srijedom na Trgu svetoga Petra u Vatikanu, papa Benedikt XVI. je više tisuća hodočasnika pozdravio na raznim jezicima, te je na hrvatskom jeziku uputio prigodne pozdrave za 550 hodočasnika Riječke nadbiskupije. Na završetku šestog godišnjeg hodočašća u Rim i Vatikan povodom desete godišnjice osnutka Riječke nadbiskupije i proslave Euharistijske godine, Sveti otac je hrvatsku skupinu hodočasnika srdačno pozdravio s riječima: „Od srca pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način svećenike i vjernike riječke nadbiskupije predvođene njihovim nadbiskupom monsinjorom Ivanom Devčićem, kao i vjernike iz župe Gospe Fatimske iz Splita te Zbor Kraljica Jelena iz Solina.

Dragi prijatelji, Crkva polaže veliku nadu u vas, vaše obitelji i župne zajednice kako biste neprestano u vašoj domovini gradili ljubav i pomirenje. Ojačani u vjeri, molite zagovor Blažene Djevice Marije da ustrajete“, rekao je Benedikt XVI. Prije toga, završno misno slavlje u bazilici sv. Petra predvodio je nadbiskup Devčić, dok su hodočasnici između ostalog imali prilike pohoditi grobnicu papa, kupolu bazilike i čuvenu Sikstinsku kapelu. Za sve to vidjeti trebalo je imati strpljenja čekati i do jedan sat u redu, s obzirom na svakodnevno iznimno zanimanje brojnih hodočasnika i turista.

Slaveći misu na mjestu na kojem je, prema neprekinutoj kršćanskoj predaji, bio mučen i sahranjen apostolski prvak sv. Petar, nadbiskup Devčić hodočasnike je pozvao na obnovu vjere i ljubavi prema Kristu. „Petar postaje stijena Crkve po pravoj vjeri koju je ispovjedio u Isusa. To znači da je Isus odlučio sagraditi Crkvu na ispravnoj vjeri u njega, onoj vjeri koju je Petar u ime svih prvi ispovjedio. Zbog toga svaki koji želi postati članom Crkve, mora najprije pokazati da vjeruje to što je Petar prvi ispovjedio. Svi smo mi prvi put tu vjeru ispovjedili na krštenju i ta vjeroispovijest nam je otvorila pristup Crkvi i svim milostima koje nam Gospodin po njoj daje. Znajući sve to, danas ćemo ovdje posebno obnoviti svoju krsnu vjeru i time potvrditi da vjerujemo ono što je Petar prvi ispovjedio i što od tada Crkva ne prestaje vjerovati i zahtijevati da vjeruju svi oni koji žele postati njezinim članovima“, rekao je nadbiskup.

Isus je od Petra tražio i potvrdu ljubavi prema njemu, i pošto je Petar pozitivno odgovorio na pitanje koje se odnosilo na vjeru i ono koje se ticalo ljubavi, Isus je Petru povjerio svoju Crkvu, da je gradi na čvrstom temelju svoje vjere i povezuje čvrstim vezom svoje ljubavi prema njemu. “Znamo da je Isus sve zapovijedi i zakone sveo na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zato pitanje: Petru „Ljubiš li me?“, cilja na naš odnos prema onomu temeljnomu, a to je ljubav, o kojoj je Pavao rekao da bez nje ništa nema vrijednosti ni značenja. U tom smislu, pitanjem: „Ljubiš li me?“, Isus nas poziva da Boga trebamo ljubiti svim svojim srce, svom svojom dušom i svim umom svojim, a bližnjega svoga kao sebe same“, rekao je nadbiskup te pozvao hodočasnike na obnovu krsnih obećanja i potvrdu vjernosti Papi.

Veliki broj sudionika ovog hodočašća opravdao je nastojanja Riječke nadbiskupije da u suradnji s Autotransom vjernike Kvarnera i Gorskog kotara svake godine odvede na najvažnije svjetske desetinacije za kršćansku vjeru i kulturu. tako je već za kraj travnja iduće godine najavljeno sedmo godišnje hodočašće u Grčku, putevima sv. Pavla.

S. P.

S a d r ž a j: Hodočašće Riječke nadbiskupije . .................... 2-3 Zvona zvone Euharistijom protiv korupcije ..............................4 Razmišljanja Suočavanje ..........................4 Kateheza Molitva . ................................5 Iustitia et pax Mito, korupcija i klima u društvu . ............................6 Događanja Zasjedanje HBK u Lovranu .............................7 Poruka biskupa Otkrijmo iznova snagu koja vraća nadu . ............. 8-9 Pastoralni plan i program Riječke nadbiskupije Euharistija i prenošenje vjere .......... 10-11 Iz povijesne riznice Grobljanske kapele zametnute u sjećanju . ....................... 12-13 Priroda oko nas Jelen s križem sv. Huberta ........................13 400 godina kapucina u Rijeci i Hrvatskoj . .....14-15 Medicinski kutak Kronična bol ......................16 Crkvena glazba Gregorijansko pjevanje ....17 Obiteljski predah . ..........18-19 Gospićko-senjska biskupija ........................ 20-21 Riječka nadbiskupija . ................ 22-23 Događanja .................... 24-25 Obiteljska škola . .................27 Hodočasnici u Rimu .........28

3 Broj 9/436 2010.

Nadbiskup Devčić vjernike je potaknuo na molitvu za sve mlade da se odluče na sakrament braka, ispunjen kršćanskim vrijednostima, ljubavlju i međusobnom vjernošću, kao i za nova svećenička i redovnička zvanja u hrvatskom narodu. Isto tako, preporučio je u molitvu sve kršćane koji se tako smatraju, ali ne žive svoju vjeru, zatim sve obitelji, potrebe hrvatskog naroda i domovine, posebno da je “Bog oslobodi od korupcije i beznađa”.

RAZMIŠLJANJA

ZVONA ZVONE

Euharistijom protiv korupcije

„E

uharistija nam uvijek prenosi i obnavlja sve ono što je Isus Krist učinio za naše spasenje. Ona je povlašteno mjesto prenošenja i ispovijedana vjere u Krista koji je za nas trpio, umro i uskrsnuo. Zbog toga je izvršenje zadaće naviještanja Isusa Krista i prenošenja vjere u njega nemoguće bez euharistije.“ Tim je riječima nadbiskup Ivan Devčić, u svom pismu na početku pastoralne godine u Riječkoj nadbiskupiji, objasnio zbog čega se tek minula godina posvećena euharistiji nastavlja pod vidom prenošenja vjere. Podsjetimo, cilj je euharistijske godine bio jačanje euharistijske svijesti, odnosno nastojanja da život kršćana bude što više nadahnut misnim slavljem, dakle što više kršćanski.

Vjernici moraju biti prvi koji će se oduprijeti nelegalnim i nemoralnim napastima Ovu bismo godinu mogli nazvati euharistijom nakon euharistije. U njoj se želi potaknuti vjernike da nakon što su sudjelovali na nedjeljnoj misi, nadahnuti Božjom riječi i sjedinjeni s Kristom, nastave živjeti onako kako je Isus naučavao i primjerom pokazivao.

To svjedočenje vjere svakako je najbolji način prenošenja vjere. Svjedočenje euharistije očituje se u odnosu prema drugima. A znamo kakvi ti odnosi moraju biti. danima kada se čini da se društvo urušava pod naletom optužbi, afera i uhićenja, da se guši u stisku korupcije i kriminala, vjernici moraju biti prvi koji će se oduprijeti nelegalnim i nemoralnim napastima.

Vjernici su pozvani svjedočiti istinske vrijednosti i vratiti nadu. Na to su pozvali i biskupi HBK okupljeni prošloga mjeseca u Lovranu. „Dok smo svjedoci koliki u našemu narodu trpe, traže posao, načine preživljavanja svojih obitelji, ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na djelatnu sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj sredini za zajedničko dobro.“ Na potrebu jačanja moralne odgovornosti svakog pojedinca, svakog od nas, pozvala je i komisija Iustitia et pax.

Na vjernicima je veliki zadatak u ovim kriznim vremenima. A upravo je euharistija izvor iz kojega treba crpiti snagu za uspostavu novih odnosa u društvu. Za društvo odgovornosti, solidarnosti, poštenja i dijaloga, boljih međuljudskih odnosa. Tko iskreno odlazi na misu, u euharistiji mora pronaći snage vjeru prenositi i živjeti, u obitelji i društvu. Jer jedino tako ostat će vjeran Kristu.

Danijel Delonga

4 Broj 9/436 2010.

U

Suočavanje Srbijansko društvo trebalo je proći kroz istu katarzu baš kao i njemačko, te se suočiti sa zločinima Miloševićevog režima Piše: Zvonimir Despot

Nj

emačka je u Drugom svjetskom ratu pokrenula niz osvajačkih, agresorskih ratova, koje je na kraju 1945. sve izgubila. Slomom nacističkog režima, a pod okriljem Saveznika, u Njemačkoj i Austriji nakon velikog suđenja nacističkim zločincima u Nürnbergu provedena je denacifikacija. Njemačko i austrijsko društvo morali su se suočiti i spoznati sva zlodjela Hitlerovog nacističkog režima. Koliko god bila bolna, katarza je bila potrebna, i provedena je. Njemačka je smogla snage za nju.

Nekad Saveznici, a danas međunarodna zajednica tu istu denacifikaciju trebala je zatražiti i provesti u Srbiji. Srbijansko društvo trebalo je proći kroz istu katarzu baš kao i njemačko i austrijsko, te se suočiti sa zločinima Miloševićevog režima koji je imao sve karakteristike komunističko-fašističkog, koji je također poveo nekoliko agresorskih ratova i na kraju ih izgubio, a iza sebe ostavio desetke tisuća žrtava i razorene zemlje. Hrvatska se morala brzo nakon obrane od agresije suočiti sa svojom prošlošću, sa zločinima koji su počinjeni s hrvatske strane, a još uvijek nam se podmeće i NDH, neki u svojim glavama i danas oko nas vide ustaše, iako nema nikog razboritog tko će javno veličati NDH, niti postoji i jedna ozbiljna politička snaga koja će raditi na tome. Ali zato Hrvatsku muče uzastopni pokušaji neoboljševizacije.

U

mjesto da međunarodna zajednica bude dosljedna, događaju se apsurdi koji ruše povjerenje. Jer je činjenica da su za Hrvatsku u pristupanju EU i te kako pooštreni kriteriji, a u pogledu Srbije na principe se zaboravilo te je Srbiji odobren status kandidata za članstvo u EU. Očito su u pitanju neki drugi interesi, a ne poštivanje načela. Upravo zbog takvog stalnog popuštanja, kakvo je bilo i prema Miloševiću kad je bio na vlasti, Srbija nije prošla nikakvu katarzu. Od srbijanskih političara iz Srbije, kao i od političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj, dosad još nismo ni jednom riječju čuli priznanje da je Srbija bila agresor, da su tenkovi dolazili iz Beograda, nismo čuli iskrenu ispriku, osim uvijenih rečenica, a sve se svodi na pokušaj izjednačavanja krivnje kroz sintagmu građanskog rata, unatoč svim neprijepornim povijesnim činjenicama. I ne samo to.

U Srbiji je četnički pokret izjednačen s antifašističkim, unatoč svim njegovim masovnim zločinima, i nikome ništa.

Program posjeta Ovčari i Paulin Dvoru u istom danu nije bio primjeren, jer nije upozoreno na razlike u motivima koji su doveli do zločina na spomenutim mjestima.

Upravo zbog svih tih činjenica, velike prijepore izazvao je posjet srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Ovčari i Paulin Dvoru. Svatko razborit podržava želju za suradnjom i svaku gestu koja vodi pomirenju, pa tako i Tadićev dolazak. Nitko dobronamjeran nije protiv dobrosusjedskih odnosa, ni protiv odavanja počasti svim nevinim žrtvama rata. Ali program posjeta Ovčari i Paulin Dvoru u istom danu nije bio primjeren, jer nije upozoreno na razlike u motivima koji su doveli do zločina na spomenutim mjestima. Ovčara nije samo stratište na kojem je počinjen zločin, nego je i mjesto sjećanja na više desetaka masovnih i više stotina pojedinačnih grobnica na širem vukovarskom području, u koje su srpske postrojbe zakopale svoje žrtve.

Zločin na Ovčari dio je velikosrpskoga plana, a zločin u Paulin Dvoru je incident.

P

rimjerenije bi bilo da je Tadić prvo posjetio Ovčaru te da je progovorio o srpskoj agresiji na Hrvatsku, a da je drugom prilikom posjetio Paulin Dvor. No to je očito nemoguće očekivati od srbijanske političke elite kojoj se dodvoravaju i naši političari. Jer je nemoguće graditi budućnost i govoriti o iskrenom pomirenju, ako ocjene povijesnih događaja ne temeljimo na činjenicama. U Hrvatskoj nije bio građanski rat, kako uporno tvrdi Tadić, nego srpska agresija na Hrvatsku. Sve ostalo su posljedice takve politike i agresije. Kao što ni „Oluja” nije bila zločinački pothvat. Hrvatska se suočila i suočava se i s negativnim stranama svoje prošlosti. Tek kad to učini i srpska strana, odnosi između Hrvatske i Srbije moći će biti iskreni i prijateljski.

KATEHEZA

Molitva Što je molitva? Molitva je dar Boga koji dolazi ususret čovjeku. Bog se uvijek prvi obraća čovjeku i zove ga, a molitva je čovjekov odgovor Bogu. To je osoban susret čovjeka s neizmjerno dobrim Ocem, s njegovim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim koji prebiva u srcima djece Božje.

Isus nas uči moliti. Molitva je objavljena ne sumnja: „Sve što s vjerom zamolite dobit i u punini ostvarena u Isusu. Isus je naučio moliti ćete“ (Mk 9,23; Mt 21,21-22).

Tri najvažnije prispodobe o molitvi donosi od svoje majke i iz molitve svog naroda u nazaretskoj sinagogi i u Hramu. No, njegova molitva pro- sveti Luka. Prva je o „bezočnom prijatelju“ gdje izlazi iz tajnog vrela, jer je on Sin Božji. Evanđelje Isus poručuje „Ustrajno molite i dat će vam se! govori da je Isus često molio. Često se povlačio u Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! osamu, čak i noću. Zapravo cijeli je njegov život Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca“ (Lk 11, 5-13). Druga molitva jer je u stalnom zajedništvu s Ocem.

Evanđelje nam predaje jasan Isusov nauk o je prispodoba o „udovici koja dodijava nepramolitvi. Isus nas uči moliti ne samo molitvom Oče- vednom sucu“ (Lk 18,1-8), a poručuje nam kako treba moliti strpljivo, neumorno naš, nego i kada sam moli. Na taj i uvijek. Treća prispodoba govonam način osim sadržaja pokaKada treba moliti. ri o „farizeju i cariniku“, a smjera zuje i raspoloženje potrebno za Za molitvu su na poniznost srca koje moli: „... pravu molitvu: čistoća srca, koje prikladni svi Bože, smiluj se meni grješniku“ (Lk traži Kraljevstvo i prašta neprijatrenuci, no 18,13). teljima, povjerenje i budnost.

Crkva vjernicima Isus nas je naučio najizvrsnipredlaže osobito ju i nezamjenjivu molitvu Oče naš Put molitve - molitva kad ga je jedan učenik, vidjevši neke prigode: Ocu, Sinu, Duhu Svetom i ga u molitvi, zamolio: „Nauči nas jutarnju i večernju Mariji. Molitveni pristup k Bogu moliti“. Oče naš se naziva „molimolitvu, molitvu Ocu je jedino „u ime“ Isusovo. tvom Gospodnjom“ jer nas ju je Molitva Isusu je i samo zaziprije i poslije jela, naučio sam Gospodin Isus. O toj vanje svetog imena Isusova. Taj Časoslov, nedjeljnu molitvi sv. Toma Akvinski kaže: zaziv, često ponavljan poniznim euharistiju, svetu „Oče naš je najsavršenija molitva srcem ne razmeće se „mnoštvom krunicu, blagdane ... U njoj ne samo da molimo sve riječi“ već „zadržava Riječ i donosi liturgijske godine. ono što s pravom možemo žerod u ustrajnosti“ (Lk 8,15). Najoljeti, nego i redoslijed po kojem bičniji i najjednostavniji oblik zatreba željeti, tako nas ova moliziva koji se razvio u molitvenoj tradiciji Istoka i tva ne uči samo tražiti, nego i oblikuje sve naše Zapada jest: „Isuse Kriste, Sine Božji, Gospodiosjećaje“. A sv. Ivan Zlatousti ističe: “Gospodin nas ne, smiluj se nama, grješnicima!“ uči da zajednički molimo za svu našu braću. On Tradicionalni oblik kojim prosimo Duha ne kaže ‘Oče moj’ koji jesi na nebesima, nego ‘Oče jest zaziv upravljen Ocu po Kristu našem Gosnaš’ tako da naša molitva bude jednodušna za ci- podinu da nam dade Duha Tješitelja. Najjedjelo Tijelo Crkve“. nostavnija i najizravnija molitva je također U besjedi na gori Isus traži obraćenje srca: tradicionalna: „Dođi Duše Presveti“ iz koje su pomirenje s bratom prije prinošenja dara na oltar, se razvile antifone i hvalospjevi. Crkva poziva ljubav prema neprijateljima i molitvu za progoni- da svaki dan zazivamo Duha Svetoga, napose telje, praštanje iz dna srca u molitvi, čistoću srca i na početku i na završetku svakog važnog djela. traženje Kraljevstva Božjega.

Duh Sveti nas u molitvi sjedinjuje s Isusom, a po njemu i u njemu naša je molitva u Snaga molitve je velika, molitva je Crkvi povezana s Isusovom majkom Marijom. U učinkovita kad je u vjeri sjedinjena s Isusovom molitvi „Zdravo Marijo“ nalazi se dvostruki namolitvom. Svojim nas primjerom Isus uči kako Ocu glasak molitve Mariji. Jedan „veliča“ Gospodina treba najprije zahvaljivati, a onda od njega iskati i zbog „velikih djela“ koja je učinio svojoj ponikaže: „Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da znoj službenici, i po njoj svim ljudima. Drugi ste postigli...“ (Mk 11,24). Snaga molitve je velika: dio povjerava Isusovoj majci molbe i hvale dje„Sve je moguće onomu koji vjeruje“ vjerom koja ce Božje.

Blagoslovna molitva jest čovjekov odgovor na Božje darove. Budući da Bog blagoslivlja, srce čovjekovo može uzvratiti blagoslivljajući onoga koji je izvor svakog blagoslova. Klanjanje je temeljni čovjekov stav kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje.

Prošnja je najviše uobičajen oblik molitve. Oblici prosidbene molitve mogu biti molitva za oproštenje te ponizna i puna povjerenja prošnja za sve naše tjelesne i duhovne potrebe. No, najprije treba željeti dolazak kraljevstva Božjega.

Zagovor je prošnja u korist drugoga. On nas sjedinjuje s Isusovom molitvom koji kod Oca zagovara sve ljude.

Kršćansko zagovaranje ne poznaje granica: „za sve ljude...za sve koji su na vlasti“, za progonitelje, za spasenje onih koji odbacuju Evanđelje (1 Tim 2,1; usp. Rim 12,14; usp.

Rim 10,1).

Crkva neprestano zahvaljuje Bogu, poglavito slaveći Euharistiju, u kojoj je Krist pridružuje svome zahvaljivanju Ocu. Svaki događaj kršćaninu postaje povod za zahvaljivanje.

Pohvala je oblik molitve koja najneposrednije Boga priznaje Bogom. Ona je potpuno nesebična: pjeva Bogu radi njega samoga i slavi ga zato što on jest.

5 Broj 9/436 2010.

Pripremila: Jelenka Vučkov

Bitni oblici kršćanske molitve: blagoslov i klanjanje, prošnja i zagovor, zahvaljivanje i pohvala.

PORUKA Izjava komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije

Mito, korupcija i klima u društvu

I

6 Broj 9/436 2010.

majući u vidu našu društvenu situaciju i hvale vrijednu akciju borbe protiv korupcije, oslanjajući se na poruku biskupa sa zasjedanja u Lovranu od 21. listopada 2010. godine, držimo potrebnim upozoriti na činjenice, društvene procese, koji nam mogu pomoći u uspješnijoj borbi protiv društvenog zla mita i korupcije, ali i na procese koji u opravdanoj borbi protiv korupcije dovode do toga da se izgube iz vida pravedni ciljevi te se pozitivni rezultati pretvore u suprotnost koja prijeti da se prometne u lijek gori od bolesti.

No borba protiv tih zala trajni je zahtjev za društvo koje želi biti uređeno po načelima zajedničkog dobra, što znači da se svakom pojedincu na najbolji mogući način omogući da razvije svoje kvalitete i sudjeluje u društvenom životu.

Mi u Hrvatskoj imamo razvijenu još jednu snažnu i moćnu mitologiju koja nas priječi da se ozbiljno suočimo s problemima, da ih možemo ozbiljnije postaviti i zatim primjereno rješavati. To je mitologija „žrtvenog jarca“. Ideja koja leži u pozadini relativno je jednostavna i religijski snažna.

Osjećamo nepravdu, osjećamo problem.

Pronađemo nekoliko krivaca, „žrtvenih Korupcija i mentalitet Mito i korupcija nisu nastali u suvre- jaraca“, žrtvujemo ih i živimo kao da smo menoj hrvatskoj državi kako se to danas riješili problem. No problemi time ne pro(nažalost opet zbog plitkih dnevnopolitič- laze nego se samo umnažaju. kih razloga) želi katkad prikazati ili kako to izgleda u medijski atraktivnim prezen- Politička, gospodarska i pravna tacijama. Mito i korupcija u hrvatskom nesigurnost društvu imaju dugu povijest kako to pokaOvakav koncept borbe protiv mita i zuju mnogi analitičari hrvatskog društva i korupcije rađa političkom, a onda i pravpotvrđuju recentna istraživanja. Dakle, ri- nom i gospodarskom nesigurnošću. Neječ je o društvenom fenomenu i problemu sigurnost rađa nepovjerenjem. U takvoj koji se na toj razini treba percipirati i rješa- klimi niskog povjerenja nemoguće je vati. To je stvar naslijeđenoga mentaliteta ostvariti bilo kakav, a pogotovo ne brz, koji moramo mijenjati. gospodarski razvoj i oporavak. Aktualna gospodarska situacija u društvu sigurno Europsko društvo - mito i je, i to značajnim dijelom, uvjetovana niskim povjerenjem i njegovom kontinuirakorupcija Kod nas se često može čuti kako će nom erozijom. nas „Europa“, misleći na EU, „izliječiti“ od mnogih naših „bolesti“, pa tako i od mita i Porast razine korupcije korupcije. To je višestruko pogrešna pretAko nastavimo s borbom protiv mita postavka. Mito i korupcija devijantne su i korupcije tako da je reduciramo na opidruštvene pojave od kojih nisu izuzeta ni sane procese, onda nam se može dogoditi suvremena europska društva. da nam lijek uistinu bude gori od bolesti, Teološki rečeno, tu je riječ o grešnoj odnosno da uzrokujemo opću društvenu naravi čovjeka, odnosno o strukturama nestabilnost prouzrokujući porast, a ne grijeha, od kojih se čovjek na osobnoj razi- pad, zala mita i korupcije u društvu. ni i društvo na strukturalnoj razini može i Stoga pozivamo sve političare, intemora čistiti i oslobađati. To je trajni proces lektualce, a posebno medije, da ne stvarai zahtjev od kojega ni jedan čovjek ni druš- ju društvenu moralnu paniku, da ne osutvo nisu i nikada neće biti amnestirani. Ne đuju ljude kojima krivnja nije dokazana. treba, dakle, očekivati da ćemo ulazeći u Posebno ovdje valja pozvati na razboritost EU ući u savršeno društvo koje nema tih i građansku kulturu da se ne progone i ne problema. prozivaju članovi obitelji osumnjičenih, pa i osuđenih, za neke kriminalne radnje.

Podrška institucijama Bez namjere da se bilo koga amnestira od odgovornosti, bilo političke bilo kaznene, držimo da je svakoj vlasti i oporbi, političkim elitama u Hrvatskoj, jedan od primarnih zadataka da institucijama u društvu pomognu da rade svoj posao, a ne da ih u tome opstruiraju. Nadalje, borbu protiv zala mita i korupcije treba proširiti na razinu društva, suočiti se s posljedicama mentaliteta koji je nastao u određenim društveno– povijesnim uvjetovanostima u kojima je živio hrvatski narod u posljednjih ne samo 20, 50, 70 godina, već u posljednjih 200 godina u kojima se događa modernizacija u razvoju europskog, pa i hrvatskog, društva s dobrim i lošim posljedicama.

Pozivamo one koji obnašaju visoke državne službe da s više razboritosti i otmjenosti nastupaju u javnosti, posebice kada predstavljaju državu u inozemstvu. U svijetu, pa i među članicama Europske unije, postoji korumpiranijih zemalja od Republike Hrvatske, pa predstavnici tih država ne ocrnjuju svoje države jer znaju da im time ne bi pomogli.

Borba protiv korupcije Borba protiv korupcije vodi se radom na dobrim i pravednim zakonima, povećanjem kompetencije državnih službenika, odgojem građana, napose onih koji se bave zahtjevnim poslom političara, da budu spremni preuzeti odgovornosti, pa i za teške i rizične odluke koje je potrebno donijeti kako bi se razriješili neki problemi, a ne posramljivanjem vlastite države. Borba protiv zala mita i korupcije vodi se jačanjem institucija, ne samo represivnih institucija društva, već jačanjem osnovnih društvenih institucija, obitelji, škole i poštivanjem vlastite države, toga najšireg okvira u kojemu smo pozvani razvijati svoje talente, ali i rješavati svoje probleme. U nadi za općim napretkom naše zemlje, pozivamo vjernike na molitvu za Domovinu.

DOGAĐANJA

41. plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije

R

iječka nadbiskupija bila je domaćin 41. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije. Pod predsjedanjem đakovačko osječkog nadbiskupa Marina Srakića zasjedanje je započelo 19. listopada u Domu pastoralnih susreta u Lovranu.

Dokument o formaciji svećenika, vjernici laici, održavanje Dana obitelji, Katolički socijalni tjedan te izvješća pojedinih tijela HBK teme su zasjedanja koje je na otvaranju, nakon molitve, najavio nadbiskup Srakić.

Podsjetio je i na nedavno u Zagrebu održan Plenum Vijeća europskih biskupskih konferencija, te najavio dolazak tajnika Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskupa Dominiquea Mambertia. Nadbiskup Mamberti predvodio je, dva dana kasnije, euharistijsko slavlje na kraju zasjedanja u riječkoj katedrali sv. Vida.

Okupljene je pozdravio i domaćin, riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je podsjetio na proslavu 10. obljetnice Riječke nadbiskupije. „Ovu smo obljetnicu obilježili slavljenjem Euharistijske godine koju smo završili Euharistijskim kongresom 26. rujna i nadbiskupijskim hodočašćem u Rim, gdje smo imali prilike susresti se sa Svetim Ocem na općoj audijenciji 13. listopada i potvrditi mu svoju vjernost i odanost.“ Nadbiskup je podsjetio

da je posljednje zasjedanje HBK u Lovranu održano prije 12 godina kada je na čelu tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije bio blagopokojni nadbiskup Anton Tamarut, a u lipnju ove godine u Rijeci je održan znanstveni skup povodom desete obljetnice njegove smrti.

Završetak zasjedanja biskupa

Novi projekti HBK

P

o završetku 41. zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Lovranu, biskupi su 21. listopada izvijestili novinare o temama zasjedanja i novim inicijativama HBK. Domaćin, riječki nadbiskup Ivan Devčić izvijestio je da su biskupi pažnju posvetili kako unutarcrkvenim pitanjima tako i ulozi Crkve u društvu, posebno u svijetlu socijalnih pitanja i ekonomske krize. Tako je najavljeno da će se u jesen 2011. održati prvi Katolički socijalni tjedan u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Po uzoru na mnoge druge europske zemlje koje organiziraju slične projekte i Crkva u Hrvatskoj želi na taj način još intenzivnije uključiti se u raspravu o socijalnim pitanjima i pomoći potrebnima.

Sisački biskup Vlado Košić detaljnije je izvijestio o planiranim aktivnostima Katoličkog socijalnog tjedna koji će odvijati pod naslovom „Kultura rada“, a planira se održati od 21. do 23. listopada 2011. u Zagrebu.

Druga nova inicijativa HBK održavanje je Dana obitelji o čemu je govorio krčki biskup Valter Župan. Također po uzoru na već postojeće inicijative, proslavom Dana obitelji želi se na nacionalnoj razini okupiti vjernike kako bi potvrdili i posvijestili vrijednosti obitelji, njezine uloge u odgoju i društvu. „Dobra obitelj izravno se odražava na dobrobit društva. Stoga je i održavanje Dana obitelji doprinos društvu i

uzdizanju vrednota na kojima počiva društvo“, rekao je biskup Župan. Dan obitelji trebao bi se održati 15. svibnja iduće godine u Zagrebu.

Još jedna od inicijativa odnosi se na pokretanje procesa kanonizacije svećenika koji

su bili žrtve totalitarnih režima. „Znati živjeti i umrijeti za drugoga“, poruka je kojom je papa Ivan Pavao II. obilježio kraj 2. tisućljeća, rekao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović objašnjavajući razloge ove inicijative. Predloženo je osnivanje posebne komisije koja će među brojnim svećeničkim žrtvama 20. stoljeća izdvojiti one koji posebno svjedoče kršćansku poruku. „Nije želja staviti naglasak na grozotu zločina nego na veličinu žrtve“ istaknuo je biskup Bo-

gović podsjetivši da je s tom nakanom pokrenut i projekt Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

Na zasjedanju se govorilo i o pripremi dokumenta za odgoj svećenika “Svećenička formacija” i dokumenta o vjernicima laicima, prisjetili se plenarnog zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija održanog nedavno u Zagrebu i nacionalnog susreta mladih u Zadru te poslušali izvješća o djelovanju Hrvatskog Caritasa i nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela Milana Špehara.

Biskupi su u Stalno vijeće HBK ponovno izabrali splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića i riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, a za potpredsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića. Imenovani su i novi članovi Komisije za odnose s državom, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Ante Ivas i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak te predsjednik kardinal Bozanić. Na mjesto predsjednika Odbora za mlade imenovan je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, a predsjednik Odbora za osobe lišene slobode postao je križevački biskup Nikola Kekić.

Biskupe u poslijepodnevnim satima očekuje susret s tajnikom Svete Stolice za odnose s državama nadbiskupom Dominiqueom Mambertijem i misa u riječkoj katedrali sv. Vida.

Danijel Delonga

7 Broj 9/436 2010.

Katolički socijalni tjedan, održavanje Dana obitelji, pokretanje kanonizacije svećenika žrtvi totalitarnih sistema, dokument o formaciji svećenika i o vjernicima laicima, nove su inicijative HBK

DOGAĐANJA Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije, Lovran, 21. listopada 2010.

Otkrijmo iznova snagu koja vraća nadu

8 Broj 9/436 2010.

hrvatskom društvu. To nipošto nije samo plod legitimnoga demokratskog natjecanja nego ponajviše interesno nametanje naglasaka u hrvatskoj javnosti. Veliku odgovornost u tome imaju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti.

Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh.

Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli medijski prostor usmjeri prema dobru, znamo da logika zarade to ne omogućuje. Mi pozivamo katolike u svim medijima da ne prihvaćaju kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja.

No, svi smo odgovorni za medijsku sliku, a osobito za javne medije koji imaju obvezu raditi na dobro hrvatskoga društva. U konačnici, to su mediji koji žive i od financijske potpore hrvatskih građana. Svakoga smo dana suočeni s nezadovoljstvom ljudi koji u njihovu djelovanju ne prepoznaju istinske interese hrvatskoga čovjeka i naroda.

3. Razmatrajući sadašnje poteškoće, ne smijemo zanemariti one vrijednosti koje su utkane u dobro ostvareno tijekom dvadeset godina hrvatske Ne možemo biti zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja samostalnosti, ne zaboravljajući pritom da su ranesigurnosti, dezorijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, zni oblici današnje društvene krize niknuli iz koriješirenja straha, izgubljenosti kriterija, neprepoznavanja na koji seže iz totalitarnoga komunističkog sustava.

Vezanost uz spomen, ne samo u obliku obilježavanja vrijednosti... važnih događaja nego uz duh koji im je dao nutarnji smisao i nosio povijesno značenje, omogućuje nam da se i 1. U povjerenoj nam biskupskoj službi, u građanskoj odgovornosti danas oslonimo na vitalne temelje dobra i da se lakše suprotstavii u ljubavi prema hrvatskoj domovini, u brizi za katoličke vjermo svemu što obescjenjuje iskrenost žrtve, zalaganja i nesebičnosti. nike te u nastojanju oko dobra svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, zaA što nam govori hrvatski spomenar ispisan tijekom posljednjih dvaju brinuti smo zbog stanovitih pojava u našemu društvu koje obidesetljeća? Je li u njemu uistinu vidljiv samo trag crnila zloporaba i lježuju političko, gospodarsko i kulturalno ozračje. Ovo nam je djela nedostojnih časnoga hrvatskog imena? Ili smo dopustili da sjaj vrijeme Bog darovao i pozvao upravo nas da u njemu živimo u istine toliko potamni da ga ne uspijevamo vidjeti pod gustim namaprepoznavanju znakova toga vremena u svjetlu Radosne vijesti. zima sadašnjih problema? Moguće je, doduše, i dalje dodavati razloSvjesni da se ova poruka može doživjeti kao preopćenit poziv i ge nezadovoljstva, jer se oni lako pronalaze ili nametnu, ali smo više kao načelni poticaj, upućujemo je upravo zato jer su posrijedi napozvani ponovno otkriti snagu koja je vraćala nadu i oduševljavala za čelna pitanja. Premda se naš govor u društvu najčešće pokušava dobro. zanemariti ili diskreditirati, smještajući ga u neku političku opciju, mi ne progovaramo iz političkih interesa niti iz htijenja koja proizlaze iz stranačke opredijeljenosti. Obraćamo se javnosti jer nismo ravnodušni prema zbivanjima i okolnostima u kojima živimo. 4. Kad je bilo najteže, kad su mnogi predviđali slom hrvatske slobode i priželjkivali neuspjeh naših napora, progovaralo je zajedništvo, Ne možemo biti zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja nesigursloga i jedinstvo prožeto evanđeoskim vrijednostima koje su otvanosti, dezorijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, širenja straha, rale hrvatske domove i srca svima koji su bili u raznim opasnostiizgubljenosti kriterija, neprepoznavanja vrijednosti... ma, ne mareći je li riječ o prijateljima ili neprijateljima. Takav polog solidarnosti i dobra ne smije nestati kao pokretač suvremene Hr2. Podupirući nastojanje mjerodavnih ustanova da se iz našega drušvatske. Umjesto isticanja takve paradigme, niz godina u predstavtva otkloni bezakonje i nepravda te da se jača vladavina prava i ljanju Hrvatske, naročito na kulturnoj i umjetničkoj razini (književpromicanje dostojanstva ljudske osobe, molimo svjetlo Božjenosti, filmske umjetnosti, kazališta), pokazuju se sumorni tonovi, ga Duha, hrabrost i ustrajnost za odgovorne u tim nastojanjima. mučnina i gušenje ljepote ljudskosti na kojoj je Hrvatska stasala.

Uz takvu zauzetost postoje istodobno i oni pokušaji koji, na svim Mogu se neprestano ponavljati poznati slučajevi nedjela i iz nedavne razinama, namjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i beznađa u

DOGAĐANJA prošlosti, za koja nitko istinoljubiv neće tvrditi da nisu vrijedna osude; može se pokušati na njima oblikovati memorija do te mjere da izgleda da su bezvrijedne stotine tisuća žrtava i čovjekoljublja, hrabrosti i junaštva hrvatskih ljudi, počevši od branitelja dragovoljaca.

Može se o vlastitoj domovini govoriti na različite načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina. A istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, a ne očaj. Čak i onda kad to drugi svjedoče o nama, mi smo skloni sebe obescijeniti.

To vrijedi kako za hrvatske dužnosnike, tako i za svakoga komu je povjereno da bude nositelj govora o Hrvatskoj. Uvjerili smo se toliko puta u svojoj povijesti da je svaki put, kada je glas dobra tih ili ugušen, ta tišina dala prostora buci neistine koja može zagaditi živote naraštaja desetljećima.

5. Valja se zapitati komu je stalo da se hrvatski ljudi pred izazovima danas ne nađu zajedno i u slozi ne pronalaze odgovore na pogibeljnosti. Dok smo svjedoci koliki u našemu narodu trpe, traže posao, načine preživljavanja svojih obitelji, ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na djelatnu sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj sredini za zajedničko dobro. Znamo: Dok bližnji nije sretan, i naša je sreća umanjena.

Kao Crkva, koju neki nevjerojatnom lakoćom optužuju za neosjetljivost prema siromašnima, za bogatstvo i sebičnost, znamo da je naše pravo bogatstvo u vjernicima koji svoju vjeru istinski svjedoče te savjesnim radom i marljivošću postaju primjerom domoljublja.

Imamo se pravo pitati: Zar je postojalo neko vrijeme za koje možemo reći da nam je bilo lako? Pa, ako smo tada znali čuvati polog nade, zar nam to danas nije moguće? Ili je ipak nekomu važno da nestane hrvatske sloge?

U Lovranu, 21. listopada 2010.

Benedikt XVI. dolazi u Hrvatsku Zagreb, (IKA) - Papa Benedikt XVI. prihvatio je poziv Hrvatske biskupske konferencije, Predsjednika RH i Predsjednice Vlade RH da posjeti Hrvatsku, objavili su 29. listopada predsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i predsjednik RH dr. Ivo Josipović u Uredu predsjednika RH. “To je veliki događaj za Hrvatsku”, rekao je predsjednik RH dr.

Ivo Josipović te izrazio veliko zadovoljstvo zbog pohoda Svetoga Oca, istaknuvši kako će taj posjet biti poticaj da se ustraje u reformama i ujedno jasna poruka Europi da Hrvatska jest europska zemlja koja će svojom kulturom i tradicijom pridonijeti boljitku našega kontinenta.

Pohod Svetoga Oca jednoj državi i Crkvi uvijek je radosna vijest, osobito za vjernike, rekao je kardinal Josip Bozanić podsjetivši kako su poziv Papi uputili Hrvatska biskupska konferencija, Predsjednik RH i Predsjednica Vlade RH. Kardinal je dodao da će Papa doći u Zagreb, i to najvjerojatnije u prvoj polovici 2011. godine, te da će u sklopu pohoda Svetoga Oca biti održan Nacionalni obiteljski dan. Kardinal Bozanić je uz to rekao da je Papa u svojem pismu istaknuo kako će tijekom svojega posjeta Hrvatskoj hodočastiti na grob bl. Alojzija Stepinca.

Predsjednik HBK nadbiskup Marin Srakić istaknuo je da su hrvatski biskupi pozvali Papu da nas posjeti upravo u Godini obitelji i da će u tom smislu Papin pohod biti veliki znak i poticaj našim obiteljima. Papa dolazi da nas ohrabri, da ohrabri svećenike, Crkvu i naš narod te da nam pruži podršku i potporu na putu prema Europi, rekao je nadbiskup Srakić, istaknuvši kako će i taj pohod kao i prethodna tri sluge Božjega pape Ivana Pavla II. zlatnim slovima biti upisan u povijest našega naroda.

Vaši biskupi

Svijet treba svjedoke evanđelja Dvadeset biskupa, među kojima nuncij Roberto Cassari, kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK Marin Srakić i domaćin nadbiskup Ivan Devčić, brojni svećenici i vjernici okupljeni u prepunoj katedrali, euharistijom koju je predvodio nadbiskup Mamberti zaključili su 41. plenarno zasjedanje HBK održano u Lovranu.

Nadbiskup Mamberti u propovijedi je vjernike pozvao da bez straha svjedoče evanđelje. „Isusov herojski svjedok, koji nam može služiti kao primjer, bio je sin ove zemlje blaženi kardinal Alojzije Stepinac koji se u svome životu morao suočiti s tri zla 20. stoljeća: nacizmom, fašizmom i komunizmom. Vjernost istini stajala ga je progona, zatvora i na kraju smrti. Ali ostao je vjeran, bez ikakvog kompromisa, jer njegova je snaga u borbi protiv zla bio Gospodin Isus. Više nego ikada, današnji svijet treba svjedoka istine evanđelja. Ne možemo strahovati pred istinom, makar ona nije uvijek unosna, već, naprotiv, može prouzročiti progon, čak i od strane najbližih“. Tajnik Svete Stolice objasnio je kako vjernici moraju biti vjerni Kristu ne samo u Crkvi na misi, nego gdje god se nalazili.

“Riječ današnjega evanđelja posvješćuje nam da se u životu kršćanina nakon susreta s Isusom treba ostvariti čudo obraćenja, to jest promjena životnoga usmjerenja. Njegov se identitet ne ograničava na „tradicionalnu“ svakidašnju molitvu i jednu nedjeljnu „jednostavno odslušanu“ misu. Sve je to od veoma velike važnosti, ali to treba biti prevedeno u takav izbor življenja koje u Kristu Isusa i u njegovim zapovijedima ima svoje središte i utemeljenje“, zaključio je Mamberti.

Nadbiskup Devčić pozdravljajući okupljene prisjetio se nedavnog hodočašća 550 vjernika Riječke nadbiskupije u Rim i susreta sa Svetim Ocem. „Nakon Euharistijske godine koju smo završili proslavom Nadbiskupijskog euharistijskog kongresa u svetištu Majke Božje na Trsatu, željeli smo poći u Rim i Svetom Ocu posvjedočiti svoju vjernost i odanost. Večerašnji susret s vama, kao njegovim najbližim suradnikom, oživljava u nama nezaboravna sjećanja s tog predivnog susreta“, rekao je nadbiskup Devčić.

9 Broj 9/436 2010.

Tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Dominique Mamberti predvodio je 21. listopada misu u riječkoj katedrali sv. Vida.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Riječka nadbiskupija - Pastoralni plan i program

Euharistija i prenošenje vjere Na tragu Euharistijske godine i Euharistijskog kongresa 2009./2010., daljnjeg jačanja euharistijske svijesti uz bolje ostvarivanje započetih inicijativa pod geslom „Euharistija izvor, snaga i nadahnuće za prenošenje vjere“ će učiniti nove napore da se svi, osobito povremeni dolaznici, tj. distancirani i tzv. rubni budu više zahvaćeni kako u pripremi tako i u samome slavlju. Tu treba imati pred očima riječi iz Pisma nadbiskupa: Euharistija nam uvijek prenosi i obnavlja sve ono što je Isus Krist učinio za naše spasenje. Ona je povlašteno mjesto prenošenja i ispovijedana vjere u Krista koji je za nas trpio, umro i uskrsnuo. Zbog toga je izvršenje zadaće naviještanja Isusa Krista i prenošenja vjere u njega nemoguće bez euharistije. Iskustvo također pokazuje da se problem prenošenja vjere gotovo ni ne pojavljuje ondje gdje se shvaća značenje euharistije i gdje se ona slavi i postaje nadahnućem za život.

2. Pastoralni pothvati

10 Broj 9/436 2010.

1. Temeljne napomene

c) Ove godine u svim inicijativama stavili bismo naglasak na “prenošenje vjere” jer je činjenia) Tijekom Euharistijske godine (2009./2010.) ca da raste fenomen slabljenja ili čak prekida u Riječkoj nadbiskupiji, zahvaljujući zalagaprenošenja vjere novim naraštajima, počevši nju župnika i njihovih suradnika, učinjeni su od obitelji. To je, prema odluci biskupa Riječneki važniji pothvati u vidu jačanja euharistijke metropolije, bila i glavna tema Teološkoske svijesti naših vjernika, odnosno nastojanja pastoralnoga tjedna 20. rujna 2010. O obvezi da život kršćana bude što više euharistijski. Tijesvih kategorija vjernika, posebice obitelji, kom godine, a posebice održavanjem župnih prenošenja vjere progovorio je i riječki nadeuharistijskih kongresa te središnjeg Euhabiskup mons. dr. Ivan Devčić u Pismu sveristijskog kongresa u Rijeci (26. rujna 2010.) ćenicima, redovnicima, redovnicama, vjerozapočelo je određeno ‘euharistijsko gibanje’. učiteljima i župnim katehetama, obiteljima U raznim prilikama, u poslanicama i homilijai svim vjernicima u rujnu 2010. na početku ma nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića te u nove pastoralne godine. Ta se obveza ne više materijala Odbora za Euharistijsku godimože prebacivati na druge, konkretno na nu istaknuta su važna pitanja za život naših svećenike i vjeroučitelje. Osobito su roditelji župnih zajednica. pozvani učiniti sve kako bi se vjera živjela na b) Očito je da nije u cijelosti bilo moguće ostvaobiteljskom planu, koristeći se i katehetskim riti sve zacrtane planove. Stoga je razumljivo susretima u župnoj zajednici, koji nisu samo da se u više navrata naglašavalo kako ne bilo za djecu već u prvome redu za odrasle. Stoga dobro da neke dobre, dijelom tek započete, su roditelji pozvani na župne, dekanatske i inicijative zastanu. Naime, pojedini svećenici nadbiskupijske susrete na kojima mogu doopravdano primjećuju da se možda prebrzo biti pomoć kako u današnje vrijeme ostvariti prelazi na druge teme, vodeći računa da neroditeljsku ulogu, osobito što se tiče prekad treba više vremena kako bi neke inicinošenja vjere. Ne mogu, naime, primjereno jative uistinu zaživjele. Stoga se, na tragu svjedočiti vjeru, posebice na društvenom ‘’Poruka Euharistijske godine’’, pokazalo uputplanu, oni koji nisu u vjeri odgajani. nim da se pastoralnu godinu 2010./2011. posveti d) Vodeći računa o činjenici da je dolazak na produbljenju pitanja i ostvarenju nekih zadataka misu, uz neke sakramente, za mnoge gotovo koji se nisu ostvarili ili, ako jesu, tek djelomično. jedina mogućnost da se susretnu s Kristovim evanđeljem, odnosno učenjem Crkve, trebat

U prvome redu potrebno je, što je u Euharistijskoj godini spominjano i o tome pisano u Biltenu, učiniti sve da se euharistijsko slavlje što bolje priprema i odvija. a) U tom smislu potrebno je jačanje ili formiranje, gdje to još nije učinjeno, liturgijske inicijativne skupine, odnosno liturgijske zajednice od župnih suradnika raznih uzrasta. Ta bi se skupina brinula za promoviranje istinskoga slavlja liturgije, posebice euharistije. b) Pokretanje, gdje ih nema, tzv. biblijskih ili evangelizacijskih večeri u vidu sustavnije pripreme za nedjelju, na temelju nedjeljnih biblijskih čitanja, a pod vodstvom liturgijske inicijativne skupine ili zajednice, dok se ne oformi posebna biblijska zajednica. Tu postoji mogućnosti da se vjernicima svih uzrasta pruži mogućnost zajedničkog promišljanja o Božjoj riječi i nadahnuća za pripremu nedjeljne mise. c) Zauzetija priprema homilije od strane svećenika, koristeći se i promišljanjima na biblijskim večerima, vodeći računa o sve većoj slojevitosti vjernika, posebno onima koji povremeno dođu, ‘rubnima’ ili samo simpatizerima. d) Veća briga oko očuvanja svetosti crkvenoga prostora i dostojanstva odvijanja liturgije, kako bi se stvarala veća svijest o svetom mjestu ‘susreta s Kristom i slavlja svetih tajni’. e) Pokretanje katehetskih susreta ili župne kateheze ne samo s djecom u povodu slavlja sakramenata nego u prvome redu s odraslima,

RIJEČKA NADBISKUPIJA

3. Konkretizacija pastoralnog plana – programiranje U vidu nadbiskupijskog animiranja za iznesene zadatke od posebne je važnosti daljnje animiranje svih župnih suradnika, u prvom redu članova župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, s mandatom od 2009. Ova bi vijeća trebala biti angažiranija u provođenju određenih smjernica Crkve, a ne samo neka predstavnička tijela. Naime, čuju se ponekad i opravdane primjedbe pojedinih vjernika da upravo neki izabrani ili imenovani vijećnici nisu uključeni u važne zadatke župne zajednice.

Prvo Prvo razdoblje: razdoblje: od od listopada listopada do do prosinca prosinca 2010.

2010.

3. 1. Na dekanatskom planu

a) Već u drugoj polovici listopada i početkom studenoga Pastoralni ured nadbiskupije, u suradnji s drugim uredima i povjerenstvima, odnosno stručnim suradnicima za pastoralna pitanja, bit će na raspolaganju dekanima i župnicima u organizaciji susreta na dekanatskom planu članova župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća te drugih župnih suradnika (vjeroučitelja, kateheta, župnih animatora itd.) na temu Prenošenje vjere naš zajednički zadatak (to je, naime, bila i tema Teološko-pastoralnoga tjedna pri Teologiji u Rijeci, 20. rujna 2010). Predstavnici Nadbiskupije predstavit će Pastoralni plan i program.

Sudionici bi dobili određene materijale, kao npr. način funkcioniranja biblijskih večeri ili pojedine katehetske zajednice (tematski i metodički). Podijelit će se i nacrt liturgijske i karitativne zajednice.

U tom sklopu jest i priprema za nadbiskupijski susret novih liturgijskih čitača i vodiča/komentatora u nekim prigodama, te za nadbiskupijski susret sakristana. b) Dekanatski susreti kandidata za krizmu (u listopadu i studenom), s naglaskom na uključivanju u župnu zajednicu te pripremu za svjedočenje/prenošenje vjere. c) Povremeno susretanje svećenika na zajedničkom promišljanju o riječi Božjoj u vidu kvalitetnije pripreme vođenja biblijskih večeri i nedjeljne homilije. Te su se inicijative ranije pokazale vrlo korisnima, a i danas se među dijelom svećenika osjeća potreba za takvim okupljanjima, uz pomoć profesora Teologije i drugih.

3. 2. Na župnom planu

a) Provođenje zaključaka o formiranju liturgijske inicijativne skupine ili liturgijske zajednice. Župnici koji to žele, a što bi bilo vrlo uputno, mogu računati na pomoć osoba iz Ordinarijata i drugih stručnih suradnika za pastoral, koji bi jedne nedjelje došli radi animiranja cijele župne zajednice za određeni pothvat, posebice što se tiče formiranja liturgijske inicijativne skupine/zajednice. Poslije mise bi sa zainteresiranim krugom vjernika o svemu porazgovarali i izložili mogućnost ostvarivanja nekog pothvata (katehetske skupine i dr.). Očito će postojati mogućnost da se župnici okoriste iskustvom drugih svećenika (stručnjaka i praktičara) koji bi mogli doći i pokazati kako se može provoditi ‘novi stil’ kateheze bilo u okviru liturgijske zajednice bilo na drugim katehetskim susretima. b) Susreti s roditeljima prvopričesnika, odnosno krizmanika početkom došašća i korizme. Katehetski bi ured izradio prigodne kateheze za susrete s roditeljima. c) Za ‘posjet obiteljima’ ili ‘blagoslov kuća’ izradio bi se poseban letak u kojemu bi se progovorilo o važnosti navedenih inicijativa, s naglaskom na sadržajima: obitelj i prenošenje vjere, obitelj i dan Gospodnji.

3. 3. Na nadbiskupijskom planu

a) Nadbiskupijski susret čitača i vodiča/komentatora u liturgiji (studeni), b) Nadbiskupijski susret sakristana (studeni).

Drugo razdoblje: razdoblje: od od veljače veljače do do svibnja svibnja 2011.

2011.

Drugo

3. 1. Na dekanatskom planu

a) Susreti/tribine karitativnih djelatnika i sviju koji se žele uključiti u karitativnu zajednicu (kao što je bilo u ožujku 2010. u Prvostolnom dekanatu); b) katehetski susreti roditelja prvopričesnika i krizmanika, na temu: Obitelj i prenošenje vjere, Obitelj i dan Gospodnji – dan euharistije. U tom pothvatu trebali bi surađivati Katehetski ured i Ured za obitelj.

3. 2. Na župnom planu

a) Od veljače 2011. dalje, uz pomoć nadbiskupijskih pastoralnih ureda i povjerenstava, intenziviranje započetih inicijativa u prvome razdoblju; b) dolazak stručnih suradnika za pomoć u vidu animiranja (na nedjeljnim misama i na susretima poslije mise) članova župnih vijeća i postojećih karitativnih djelatnika u vidu formiranja karitativne zajednice, kao što je to bilo u prethodnom razdoblju s liturgijskom zajednicom.

3. 3. Na nadbiskupijskom planu

a) Važno: susret (početkom svibnja) nadbiskupijskih ureda i povjerenstava za pastoralna pitanja, dekana, članova Prezbiterskog vijeća, Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća, predstavnika župnih pastoralnih vijeća, vjeroučitelja, kateheta i animatora, predstavnika Teologije, Metropolitanskog pastoralnog instituta, na temu: Analiza aktualnog stanja u prenošenju vjere – provođenje Pastoralnog plana i programa, razlozi eventualnih zastoja i slabog odaziva, mogućnost zahvaćanja distanciranih (rubnih) vjernika. U svemu je važno da se dogodi bolje suzvučje i koordinacija u pojedinim pastoralnim inicijativama, bez nepotrebnih preklapanja ili izdvajanja. b) Nadbiskupijski susret mladeži. c) Tu su i neki drugi, već ustaljeni susreti, poput nadbiskupijskog susreta izvanrednih pričestitelja, župnih domaćica i dr. d) Na proljeće 2011. održalo bi se i tradicionalno Nadbiskupijsko hodočašće i to putovima sv. Pavla u Grčku.

11 Broj 9/436 2010.

posebno roditeljima. Ti katehetski susreti odvijali bi se prema modelu “Celebratio catechetica – katehetsko slavlje” (vidi: Dokument HBK “Župna kateheza u obnovi župne zajednice”, 2000.). Treba svakako izbjeći tzv. preklapanje sadržaja i modela školskog vjeronauka (njegovu presliku, odnosno ponavljanje) sa župnom katehezom koja se treba odvijati u poučnom, ali i slavljeničkom ozračju. Za to se pruža prilika u okviru liturgijske inicijativne skupine ili zajednice, odnosno biblijskih večeri, ili okupljanja drugih zajednica (gdje je to moguće), poput obiteljske, karitativne, duhovno-molitvene i drugih u kojima se može bolje događati međugeneracijsko prenošenje vjere. f) Roditelje valja poticati da se uključe u liturgijsku zajednicu i biblijske večeri, kao i u druge zajednice koje je moguće formirati (npr. obiteljska...). Posebnu pozornost treba obratiti na susrete roditelja djece koja se pripremanju na prvu pričest i krizmu (u došašću i korizmi), s naglaskom na prenošenje vjere i uključivanje u život župne zajednice. g) Što se mladih i studenata tiče, uputnije ih je upućivati u pojedine skupine.

Povremeno, osobito u došašću i korizmi, uputno je s njima organizirati posebna zborovanja, ali s naglaskom na temama iz Pastoralnog plana. Priprema za Nadbiskupijski susret mladeži na proljeće 2011. U svemu je važno uključivanje mladih u život župne zajednice. h) Posebnu pozornost treba posvetiti karitativnoj zajednici, o čemu je bilo govora u vrijeme Euharistijske godine, jer iz euharistije nužno proizlazi zadatak intenzivnijega zalaganja za braću u nevolji, odnosno jačanje karitativne svijesti. U tu zajednicu mogu se uključiti svi osjetljiviji za širenje ‘evanđelja ljubavi’, od djece do najstarijih. Ova bi zajednica mogla biti pokretačem raznih inicijativa kršćanske solidarnosti i sebedarja, danas toliko potrebnih.

IZ POVIJESNE RIZNICE Utihnula nnoga crkvena zvona u (polu)praznim selima

Grobljanske kapele zametnute u sjećanju Piše: Goran Moravček

Kapela u Goršetima

P

12 Broj 9/436 2010.

rikupljajući građu o sakralnoj baštini na području riječke nadbiskupije, minulih sam godina obišao blizu 560 crkava i kapela te većinu groblja. Daleko od prometnih putova i gotovo zaboravljena neka su mi groblja posebno ostala u sjećanju. Poneka od njih nije bilo jednostavno pronaći ili do njih doći što sam zaključio tražeći put do mjesta Goršeti na obali rijeke Kupe. Slično se namjernik osjeća tražeći put do srušene grobljanske kapele sv. Lovre u praznom selu Zagolik. Napušteno staro groblje ispod devastiranog frankopanskog kaštela Ledenice drevnoga Vinodola budi sjećanja na slavnu nacionalnu prošlost, a kojih desetak kilometara zapadnije, kod Triblja osjećaji su znatno drukčiji stoga što su posmrtni ostaci iz starohrvatskoga groblja Stranče neprimjereno zbrinuti, a od groblja – ni traga.

Groblja u (polu)napuštenim naseljima svjedoče teškim prilikama koje su zadesile pojedine kutke Lijepe Naše, poput Gorskoga kotara, Ćićarije ili zaleđa Hrvatskoga primorja. Ljupke kapele na grobljima zanimljiv su motiv za objektive foto aparata namjernika, ali za tamošnje sve starije i malobrojnije žitelje, posljednja zemaljska počivališta njihovih najmilijih samo su još jedna prigoda za podsjećanje kako žitelji Vodica u Ćićariji, goranskog Zagolika ili vinodolskih Ledenica znaju za više mrtvih nego živih ljudi. Ta je spoznaja još bolnija u mjestima sa zatvorenim školama.

Jedno od njih je i goransko selo Goršeti uz rijeku Kupu.

Iz Hrvatske u Hrvatsku preko Europske unije trebao sam putovati autom, potom čamcem prijeći rijeku Kupu da bih stigao do groblja i na Munea kapela Sv. Križa na groblju

Ledenice - staro groblje

njemu prekrasne kapelice sv. Lucije u napuštenom selu Goršeti završke župe sv. Križa. apela u Goršetima, nekoć Porsettima ili Mrzlim Lazima, postoji od pamtivijeka. Ima zvonik na preslicu s dva zvona. U svetištu je 1902. godine postavljen drveni oltar s kipom svetice zaštitnice u središtu retabla, te s kipovima Blažene djevice Marije i sv. Josipa. Nekoć je na retablu bila slika koja je prekrivala kip sv. Lucije, ali je pala naknadno uklonjena i izvješena na zid na strani evanđelja.

Sjedište župe je u Šimatovu u kojem žive svega tri stalna stanovnika, a i u ostalim naseljima ove gorskokotarske župe - Šainima, Naglićima, Šehovacu, Klepećem Selu, Zavrhu, Ivanovu, Lamanoj Dragi, Kavranima i Podgori jedva da i ljeti ima žive. Župno groblje na briješku nalazi se u Šimatovu uz drevnu kapelu sv. Mihovila, svojevremeno i župnu crkvu. Do kapele i groblja stiže se cesticom uz koju su nanizane kapele Križnoga puta, što su ih dali urediti Ivo i Marija Mance. Ovo dvoje mecena, uglednih liječnika, spasilio je od daljnjeg propadanja mnoge sakralne građevine pa i kapelu sv. Mihovila iza koje je na ograđenom seoskom groblju sahranjen među ostalim i svećenik Juraj Prstec (1903.-1944.) kao nevina žrtva ratnih strahota. Slična je sudbina zadesila i završkog župnika Zvonka Milinovića (1914.-1943.) koga su smakli partizani.

Groblje s ruševinama kapele sv. Lovre u Zagolik kuželjske župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja postoji od davnina. Zaselak Zagolik iznad Kuželja danas je gotovo napušten, a da je nekoć ondje bilo živo svjedoči to što je kapela bila je dugačka 15 metara te je u nju je moglo stati oko 170 duša. Godine 1733. bila je toliko trošna da su joj svi zidovi otvoreni i napuknuti. Razmišljalo se 1769. o tome da se kapela pripoji kapelaniji u Turkama, a kad se srušila zbog trošnosti iz nje je sačuvan drveni kip sv. Valentina, postavljen je na oltar nove kapelice, koju je uz ruševinu sv. Lovre počeo zidati kuželjski župnik Marijan Markanović 10. kolovoza 2002. Iduće godine kapelica je dovršena te ju je blagoslovio Stanko Kovačić, dekan i župnik iz Delnica. Na zvoniku je zvono stare kapele iz 1929. godine.

Za kapelu sv. Andrije apostola brodske župe sv. Marije Magdalene na zajedničkom groblju zaselaka Rogi, Busin i Radočaj kaže se kako postoji od pamtivijeka. U povišenom svetištu je drveni oltar sa slikom sveca zaštitnika i sv. Petra, a sačuvana je i stara oltarna pala. Na gredi iznad svetišta upisana je godina 1864. Dva su zvona na tornju kapele, a ono iz 1832. godine bilo napuklo te je prije pet godina zamijenjeno novim.

K

PRIRODA OKO NAS Kapela u Velom Dolu

Jelen s križem sv.

Huberta, legendarnog zaštitnika lovaca Sv Hubert već je bio napeo strijelu da ga pogodi, kad odjednom među njegovim rogovljem ugleda sjajni gorući križ Piše: Alojzije Frković

Na žalost, mnoga su crkvena zvona na grobljanim kapelama davno utihnula, a grobovi zastrti travom. Kamene zidove male zapuštene kapele s gotičkim svodom na vodičkom groblju u župi sv. Martina na Ćićariji mrvi žilavo korijenje okolnih stabala, a u obližnjim Jelovicama kapela je često sklonište prebjezima preko hrvatsko-slovenske granice. akva će sudbina zadesiti kapelu sv. Trojstva u Velom Dolu, nekoć župnu crkvu podignutu ispod hreljinskog kaštela? Župni stan odavno je u ruševinama, a staro groblje zastrto travom i kao da ondje nikada nije bilo ni mrtvih ni živih. Nakon što su je zaobišle prometnice, prekrasna dolanska kapela teško će odoljeti iskušenjima vremena, jer su propala nastojanja Hreljana da se ispod nove autoceste, koja je upravo u gradnji, ostavi prolaz prema Velom dolu i Bakarcu. I ova kapela, danas rijetko posjećena, svjedoči o neumitnosti vremena.

Dolanska naselja Mali i Veli Dol, Križišće, Turinovo Selo i Bakarac, pripadala su stoljećima hreljinskom kaštelu. Samostalnom kapelanijom Dol postaje 1790. godine, a župom 1807.

Izgradnjom novih prometnica, Karoline od Kraljevice do Karlovca (1727.), Lujzijane (1809.), te ceste od Kraljevice preko Crikvenice do Novog (1810.), stari putovi su bili manje korišteni, pa i onaj antički koji je od Bakarca preko Dola išao do Senja. Koncem XIX. stoljeća župna crkva i župni dvor stajali su u Dolu na usamljenome mjestu, znatno udaljeni od drugoga dijela župe, gdje se nalazila većina vjernika. Župni dvor je bio trošan i neprikladan za stanovanje te ga je tadašnji župnik Konrad Modrčin napustio 15. svibnja 1898. i preselio u Križišće gdje je 1910. podigao novu crkvu Presvetog Srca Isusova.

Na zvoniku dolanske Crkve Sv. Trojstva stajalo je do 1916. godine najstarije znano zvono u Hrvatskoj. Potječe iz XIV. stoljeća i čuva se u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.

Gotičko brončano zvono – visine 55 cm, promjera 35,5 cm i teško 37 kg - izlio je majstor Petrus s natpisom MAGISTER PETRUS ME FECIT, a pretpostavlja se da potječe iz Hreljina odakle je krajem XVIII. preneseno na zvonik dolanske crkve sv. Trojice čija su zvona utihla.

K

13 Broj 9/436 2010.

J

elen je naša najplemenitija i najcjenjenija krupna divljač. Odrasli mužjak dosiže težinu od 200 i više kilograma. Na glavi nosi razgranato rogovlje, koje za lovca predstavlja najdražu trofeju.

Prema načinu života životinja je sumraka s jako razvijenim socijalnim nagonom, što će reći da preko cijele godine živi u krdima.

U vrijeme parenja, koje u nas traje približno mjesec dana, od sredine rujna pa do druge polovice listopada, jeleni riču. Znak je to poziva na borbu, prijetnja suparniku, nuzljubu, koji mu želi oteti ženku, košutu.

Za vrijeme jelenskih „svadbenih svečanosti“ sva naša kontinentalna lovišta bivaju puna lovaca, jer je jelenska rika idealno vrijeme za lov na ovog rogatog ljepotana. Jelen se tada lovi vabljenjem. Lovac ili njegov pratilac oponašajući riku jelena nastoje se približiti jelenu koji riče. Rikajući jelen smatra, naime, da mu se približuje drugi jelen, pa ne bježi, dopuštajući da mu lovac dođe na puškomet i tako glavom plaća svoju nesmotrenost.

U davna vremena gotovo svaki narod, svako pleme imali su svog zaštitnika lova, kojeg se štovalo, kojima su se podizali hramovi, kojima se klanjalo i palile žrtve. Tako je iz davnih dana poznato ime Nimroda, unuka Adamova, kojeg se poštivalo kao zaštitnika sitne divljači. Iz grčke mitologije znamo za Artemidu, dok je kao božica lova u starih Rimljana bila na glasu Diana, koja se spominje u lovaca i dan danas. Na popisu hrabrih lovaca i zaštitnika plemenitog lova još se spominju: Placid, sv. Eustahije, sv. Ivan.

Početkom 10. st.kao zaštitnik lovaca, lovočuvara i šumara na scenu stupa sv. Hubert. Njegovo se štovanje iz Belgije, gdje je rođen oko 655.g., proširilo u Nizozemsku, sjevernu Francusku, Njemačku pa dalje na jug europskog kontinenta. Potječe iz ugledne franačke plemičke obitelji. U braku s Floribanom ima sina Floriberta. Kratko nakon njegova rođenja Hubertu je umrla supruga i otac, ugledni plemić u rodbinstvu s prvom franačkom dinastijom koja je vladala od 5. do 8. st., kad su je naslijedili Karolinzi. Nakon toga posvećuje se posve svjetovnim poslovima, pa tako i lovu. Bio je strastven lovac. Jednom tako loveći na Veliki petak, na dan Kristove muke, ugledao je jelena, koji se nije dao preplašiti. Već je bio napeo strijelu da ga pogodi, kad odjednom među njegovim rogovljem ugleda sjajni gorući križ. Zapanjen tim prizorom sjaše s konja i padne na koljena. Tada je začuo glas koji ga je opominjao: „U stvarima ovoga svijeta ne zaboravi misliti na vječni život“ (V. Sanader). Taj ga se prizor do te mjere dojmio da se obratio svom dušom Bogu („od Saula postade Pavlom“), te razdijelivši sve svoje bogatstvo sirotinji, povukao se na 7 godina u samotan pustinjački život u Ardensku šumu gdje se hranio lovinom. Vrijeme je koristio u molitvi i proučavanju Svetoga pisma. Biskup Lambert iz Maastrichta novog obraćenika poučava u vjeri i redi za svećenika. Godine 708. Lambert je umro mučeničkom smrću, a za njegova nasljednika papa Sergije II imenuje Huberta. Kao biskup u Liegeu poslije smrti (727.) biva proglašen svetim, a na njegov grob u Ardenima, kuda su prenijeti njegovi zemni ostaci, i danas hodočaste lovci. Na platnima lik sv. Huberta ovjekovječili su Brueghel stariji, Dürer i dr. Blagdan sv. Huberta slavi se 3. studenog, kad lovci i naše županije, uz organizaciju većih skupnih lovova, sudjeluju i u euharistijskom slavlju slaveći svoga zaštitnika.

Vratimo se našem plemenitom jelenu s početka rubrike na kojeg lov traje i iza rike, sve tamo do 14. siječnja kad nastupa lovostaj. Među lovcima koji su do sada u ovoj lovnoj sezoni imali sreću steći jelensko rogovlje (njih preko 30!) bilo je i onih kojima je to bio prvi jelen u životu. Takvi se, staro je lovačko pravilo, podvrgavaju lovačkom krštenju, što pojednostavljeno rečeno, uz određeni ceremonijal, bivaju kažnjeni s tri udarca ljeskovim štapom po turu. Dok se prvi udarac obično zadaje za domovinu nam Hrvatsku, drugi za lovačku čast i poštenje, trećim se časti sv. Hubert. Ne mali broj puta upravo taj „vrući“ udarac ostaje lovcu u nemiloj uspomeni.

400. obljetnica dolaska kapucina u Hrvatsku

Bili ste sol i svijetlo u svojem okruženju Euharistijsko slavlje bilo je vrhunac proslave kojom su kapucini željeli Bogu uputiti zahvale za sve učinjeno u četiristoljetnom djelovanju na tlu Hrvatske.

Učinili su to u gradu u kojem su započeli svoje djelovanje na Hrvatskom tlu, u samostanu i crkvi koja je sagrađena prije 400 godina i nezaobilazni je dio identiteta Rijeke.

P

roslava 400. obljetnice dolaska franjevaca kapucina u Hrvatsku zaključena je euharistijskim slavljem u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci koje je 16. listopada predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić.

Nakon svečanog otvaranja u riječkom HNK, dvodnevnog simpozija i j izložbe kojom je potvrđeno da su kapucini ostavili dubokog traga u kulturnoj baštini, euharistijsko slavlje bilo je vrhunac proslave kojom su kapucini željeli Bogu uputiti zahvale za sve učinjeno u četiristoljetnom djelovanju na tlu Hrvatske. Učinili su to u gradu u kojem su započeli svoje djelovanje na Hrvatskom tlu, u samostanu i crkvi koja je sagrađena prije 400 godina i nezaobilazni je dio identiteta Rijeke. U koncelebraciji slavlja pridružio se i gospićko-senjski biskup Mile Bogović, te provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Mandića fra Ivica Petanjek, generalni definitor reda fra Jure Šarčević te franjevački provincijal fra Željko Železnjak, brojni kapucini iz Rijeke i Hrvatske te svećenici i redovnici, a vjernici su ispunili najveću riječku crkvu. „Mnogi su u našem gradu i okolici Bogu zahvalni što su mogli biti svjedocima iznimne

pobožnosti i duhovnosti nekih pripadnika ovog samostana, koji je u nekim trenucima svoje povijesti bio žarište duha i kulture i na širem nacionalnom planu“, rekao je nadbiskup Devčić u propovijedi. Podsjetio je kako je kapucinski red nastao u 16. stoljeću nastojeći obnoviti samo franjevaštvo vraćajući ga izvornom Pravilu njegova pokretača i osnivača sv. Franje.

Povijest potvrđuje da je velike obnove Crkve uvijek pratilo osnivanje novih crkvenih redova i obnova postojećih. Tako je bilo početkom šestog stoljeća, kada su nastali benediktinci, pa početkom trinaestog stoljeća kad nastaju franjevci i dominikanci, tako u šesnaestom stoljeću, kada crkvenu obnovu prati osnivanje kapucinskog i isusovačkog reda. Slično je pratilo i obnovu koju je inicirao Drugi vatikanski koncil, uz nastanak novih redovničkih zajednica događa se i obnova postojećih u duhu njihovih osnivača, kako bi se obnovljene mogle aktivno i učinkovito uključiti u obnovu čitave Crkve. „Neka bi i ova četiristota obljetnica dolaska kapucinskog reda u Rijeku i Hrvatsku bila povodom njegove interne obnove, i neka bi tako obnovljen još više doprinosio obnovi Crkve u kojoj živi i služi!“

R

iječki kapucini u ovih su 400 godina bili sol i svjetlo u svojem okruženju, rekao je nadbiskup. „Bili su to mnogim bolesnicima o kojima su duhovno skrbili, kao i mnogim raskajanim grešnicima kojima su po služenju Crkve u sakramentu ispovjedi udjeljivali odrješenje od grijeha. Posebno je ova velebna crkva, koja svjedoči i o njihovoj iskrenoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, bila i ostala velikom ispovjedaonicom za Riječane i ljude iz bliže i dalje okolice. Bili su sol i svjetlo svojom propovjedničkom djelatnošću i posebno svojim misionarskim radom u krajevima koji su se dugo vremena nalazili pod turskom vlašću.

Bili su sol i svjetlo i po dobroj štampi koju su umnažali i širili. Sve su to mogli biti jer su u svom srcu nosili sol božanske nepokvarljivosti i svjetlo Božje riječi“, zaključio je nadbiskup poželivši kapucinima da nastave svoje plodonosno djelovanje.

Proslavu 400. obljetnice zaključio je fra Ivica Petanjek zahvalivši na kraju mise svima koji su sudjelovali u organizaciji bogatog programa obilježavanja ovog važnog jubileja.

14 Broj 9/436 2010.

Preminuo fra Ilija Borak Fra Ilija Borak, najstariji franjevac Hrvatske Kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića�, preminuo je 1. studenog u 14.00 sati, u 97. godini života, 74. godini svećeništva i 79. godini redovništva.

Pogreb dragog pokojnika bio je 3. studenog u 13.00 sati na groblju Kozala, a misa zadušnica nakon sprovoda u kapucinskoj crkvi na Žabici.

Rođen je 9. ožujka 1914. godine u mjestu Radovec (župa Križovljan) blizu Varaždina. U Red Manje braće kapucina stupio je u slovenskoj Škofiji Loki 2. srpnja 1932. Doživotne zavjete polaže u Splitu 19. lipnja 1937. Iste godine u Splitu je zaređen i za svećenika. Djelovao je, kroz duže ili kraće vrijeme u gotovo svim samostanima Hrvatske kapucinske provincije obnašajući niz različitih i odgovornih službi.

Osam godina života proveo je kao politički zatvorenik u logoru Stara Gradiška s mnogim svećenicima, među njima i poznatim hrvatskim kapucinom i skladateljem fra Anzelmom Canjugom. Posljednjih pet godina života bio je prikovan uz bolesničku postelju u riječkom samostanu Gospe Lurdske.

Danijel Delonga

Znanstveni skup o 400 godina djelovanja kapucina u Hrvatskoj

Međunarodni znanstveni skup P

roslava 400. obljetnice dolaska kapucina u Hrvatsku započela je 13. listopada svečanom akademijom u riječkom HNK „Ivan pl. Zajc“. Tijekom 400 godina diljem Lijepe naše franjevci kapucini su, uz širenje Radosne vijesti, obogaćivali i kulturu ove zemlje, rekao je provincijal fra Ivica Petanjek. “Iz vjere u Isusa Krista, duhom Isusa povezani i načinom života nadahnutim primjerom sv. Franje Asiškog, kapucini su tijekom 400 godina diljem Lijepe naše, književnošću, glazbom, raznovrsnom izdavačkom djelatnošću i umjetnošću. A uvijek u službi naroda kojem su bili poslani i malog čovjeka kojem su nastojali ostati vjerni”, rekao je Petanjek. Svečanosti su nazočili brojni uglednici iz crkvenog, kulturnog i političkog života, među kojima i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel te predstavnici pokrovitelja, Sabora RH, PGŽ-a i Riječke nadbiskupije.

Dan kasnije proslava je nastavljena Međunarodnim znanstvenim skupom u Art kinu Croatia u Rijeci, na mjestu na kojemu su kapucini započeli svoje djelovanje u Hrvatskoj. Skup je molitvom otvorio kapucin fra Stanko Dodig, a čestitke kapucinima uputili su Dorotea Pešić Bukovac u ime grada Rijeke, Jasna Blažević u ime Primorsko-goranske županije, Miljenko Domijan u ime Ministarstva kulture te riječki nadbiskup Ivan Devčić. Hrvatska kulturna baština bila bi daleko siromašnija bez djelovanja franjevaca kapucina, jednoglasna je procjena čestitara. Riječki nadbiskup Ivan Devčić izrazio je zadovoljstvo što se proslava 400. obljetnice kapucinskog reda u Hrvatskoj obilježava upravo u Rijeci, gradu koji je prvi primio kapucine. Tijekom četiri stoljeća u Rijeci kapucini su razvili bogatu duhovnu i arhitektonsku baštinu, izgradili crkvu sv. gospe Lurdske koja je simbol grada, održali bogatu prosvjetiteljsku i tiskarsku djelatnost, osnovali prvu knjižnicu u Rijeci, a kapucinski samostan u Rijeci bio je bitno mjesto očuvanja hrvatskog identiteta.

Skupu su se obratili i generalni definitor reda fra Jure Šarčević te provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Mandića fra Ivica Petanjek pojasnivši kako je želja kapucina bila ovaj visoki jubilej proslaviti upravo

znanstvenim skupom kako bi, nakon što se izda zbornik izlaganja, ostao trajni pisani spomen o djelovanju kapucina u četiri stoljetnoj povijesti na ovim prostorima. „Ni ovim skupom nećemo obuhvatiti sve što su kapucini ostavili kao kulturnu baštinu, ali ćemo biti bogatiji za ono što na njemu saznamo“, rekao je fra Ivica.

Suorganizator skupa je riječki ogranak Matice hrvatske te je u uvod u znanstvena izlaganja dao njezin predsjednik Goran Crnković. „O kapucinima već je često bilo riječi posebno pri spomenu na djelovanje nekih istaknutijih kapucina. Ovaj je skup prilika da se objedini njihova povijest i na jednom mjestu prikaže njihovo djelovanje u 8 samostana u Hrvatskoj“ rekao je Crnković otvarajući skup. kinu koje pripada kapucinima i koje je dano na korištenje Gradu kako bi se u njemu okupljali ljubitelji filma, simpozij je okupio 16 predavača koji su svojim izlaganjima zahvatili djelovanje kapucina u svim dijelovima Hrvatske. Dodatni sadržaj znanstvenom skupu upotpunilo je predstavljanje knjige „Kapucini - povijest jedne franjevačke obitelji“ fra Mariana D’Alattia te promocija poštanske marke posvećene kapucinskom jubileju u Hrvatskoj. Prvo predavanje održao je dr. fra Emanuel Hoško objasnivši prilike u Crkvi u vrijeme dolaska kapucina i razloge za njihov dolazak. „Dolazak kapucina višestruko je uvjetovan“, naglasio je Hoško navodeći pet razloga koji su doveli do toga. „Nagli razvoj reda kapucina, zamor drugih redovničkih zajednica, protureformacijsko djelovanje, širenje duha postridentinske obnove i bliskost sv. Franje prema ovim krajevima doveli su kapucine u Rijeku“, rekao je Hoško. U nastavku znanstvenih izlaganja predstavljeno je djelovanje kapucina od susjedne Slovenije preko cijele do Bosne i Hercegovine.

Program je nastavljen sljedećeg dana u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci kada govorilo o riječkom kapucinskom samostanu Gospe Lurdske, posebno o izvanrednim otkrićima rukopisa na glagoljici i hebrejskom pismu.

U

Otvorenjem izložbe o kapucinima u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja 15. listopada završen je dvodnevni Međunarodni znanstveni skup održan povodom proslave 400. obljetnice dolaska kapucina u Rijeku. Naslov izložbe “Od bitija kapucinskoga fragmenti” parafraza je poznate knjižice biskupa Šimuna Kožičića Benje tiskane u Rijeci 1531. godine i ukazuje da su na izložbi sakupljeni najvrjedniji eksponati iz kapucinskih samostana u Hrvatskoj. „Želja nam je da ova izložba bude poticaj i zametak jedne opširnije postave u budućnosti koja bi obuhvatila sveukupnu kulturno blago kapucina“, rekao je otvarajući izložbu izaslanik ministra kulture Božidara Biškupića i jedan od organizatora, Goran Crnković.

Rukopisi, tiskane knjige, sakralni i drugi predmeti iz knjižnica i riznica riječkog i drugih kapucinskog samostana

u Hrvatskoj veliko su kulturno bogatstvo koje su kapucini tijekom stoljeća sačuvali. Autori izložbe Anica Vlašić-Anić i Damir Sabalić istaknuli su kako su mnoga vrijedna otkrića pronađena pregledom samostanskih arhiva tek posljednjih godina te zahvalili gvardijanima samostana koji su im omogućili istraživanja. „Većina ovih otkrića iz posljednjih godina danas će se predstaviti po prvi put“, objasnila je

Vlašić-Anić. Prvorazredna otkrića su rukopisi na glagoljici pronađeni u koricama ili na stranicama knjiga. Među najvrjednije spada rukopis na glagoljici „Fragment Mudrih izreka“ s početka druge polovice 13. stoljeća, najstariji glagoljski rukopis pronađen u Rijeci i najstariji primjerak hrvatskoglagoljskog prijevoda te biblijske knjige. Jedno od iznenađenja je i otkriće hebrejsko-aramejskih fragmenata Knjige Izlaska datirani u razdoblje između 12. i 15. stoljeća, pronađen također u riječkom kapucinskom samostanu Gospe Lurdske.

Na otvorenju izložbe govorili su i riječki nadbiskup Ivan Devčić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Mandića fra Ivica Petanjek, zamjenik riječkog gradonačelnika Miro Matešić te djelatnica muzeja Denis Napokoj. Klapa s Donje Drenove prigodno je izvela Mozartovu skladbu „Kapucinska brada“, koju je ovaj veliki umjetnik posvetio upravo kapucinima.

15 Broj 9/436 2010.

Izložba „Od bitija kapucinskog“

MEDICINSKI KUTAK

Kronična bol Suvremena su istraživanja omogućila veliki napredak u razumijevanju boli, a dostupne su i brojne mogućnosti njezina liječenja. No još uvijek mnogi trpe kroničnu bol. Tako u Europi skoro svaka peta osoba pati od nekog oblika kronične boli. Često ove osobe nisu niti zadovoljavajuće liječene. Najčešći oblik boli uključuje bol u leđima, bol u mišićima i bol u zglobovima.

Priredio: dr. Ivan Host Oblici boli

di, i nježni stimulansi kao što su dodir, toplina ili istezanje mogu se osjetiti kao bol.

Kronična bol može imati značajne posljedice. Osobe s kroničnom boli osjećaju strah, mogu se “povući u sebe” te smanjiti kontakte s prijateljima i rodbinom.

Pronalaženje uzroka boli i postavljanje dijagnoze važni su uvjeti za učinkovitu terapiju boli. Stoga se treba javiti liječniku već u početnoj fazi bolesti. Budući da je teško objektivno procijeniti jačinu boli, moguće je da će trebati ocijeniti i zabilježiti bol na ljestvici boli (npr. na vizualno-analognoj skali).

Dodatno, bilo bi korisno redovito zapisivati doživljenu bol u dnevnik boli.

Bol je obrambena reakcija našeg organizma koja nam ukazuje na poremećaj u našem tijelu (upala) ili nam ukazuje na štetno djelovanje vanjskih čimbenika (povreda).

Akutna bol zato ima za život neophodnu upozoravajuću i zaštitnu funkciju. Akutna bol općenito traje kraće vrijeme i obično prestaje izlječenjem procesa koji je i doveo do boli.

Kronična bol je drugačija. Razlikuje se od akutne boli po tome što traje dulje vrijeme te se može pogoršati bez jasnog uzroka.

Bez zadovoljavajućeg liječenja osoba može postati depresivna, a kvaliteta života je bitno smanjena.

Neuropatska bol

16 Broj 9/436 2010.

Bol nastaje na dva načina. Kod tzv. nociceptivne boli, tkivo može biti oštećeno na različite načine, kao što su ozljeda, upala, pritisak, vrućina ili hladnoća. Impulsi (signali) boli prepoznaju se putem receptora koji reagiraju na bol – takozvani nociceptori (npr. u koži ili unutrašnjim organima).

Ti signali se prenose putem živaca do leđne moždine, a od tamo do mozga gdje se prepoznaju kao bol.

Kod neuropatske boli pak, ozljeda samog živca potiče proizvodnju signala boli, iako nije došlo do oštećenja tkiva. Uzroci oštećenja živca mogu biti fizikalne ozljede (presijecanje živca, dugodjelujući pritisak), metabolička disfunkcija (npr. šećerna bolest), otrovne tvari (npr. alkohol), virusne infekcije kao herpes zoster ili upale. Bol u leđima također može biti neuropatska, na primjer, kada su korijeni živaca oštećeni pritiskom pomaknutog diska.

“Pamćenje boli” Ako se signali učestalo ponavljaju tijekom duljeg vremenskog razdoblja, živčana vlakna se mogu trajno promijeniti te dolazi do pojave “pamćenja boli”. Ako se to dogo-

Mnoga stanja uzrokovana oštećenjem živaca uključena su u sindrom neuropatske boli. Najčešća stanja su: dijabetička polineuropatija, postherpetička neuralgija, neuralgija trigeminusa i neuropatska bol u leđima. Čak oko 40–50% populacije pati od povremene ili stalne boli u leđima. Uzroci bolova u leđima su obično povezani s bolešću korijenova živaca, diska i mišića u odgovarajućem području (nociceptivna bol). Osim toga, živac koji izlazi iz leđne moždine i prolazi između tijela dva kralješka (korijen živca) može biti oštećen prolapsom diska ili kirurškim zahvatom učinjenim na disku, što dovodi do neuropatske boli. Više od 30% osoba s kroničnom boli u leđima ima neuropatsku komponentu. Neuropatska bol se obično javlja kada je jedan ili više živčanih korijena podražen ili pod pritiskom. Bol može biti kronična i imati oblik žarenja, trganja ili osjeta trnjenja ili se osjetiti kao električni udar. Bol može biti locirana u leđima (lumbago, bol u lumbalno-slabinskom dijelu) ili se može širiti u bedro ili pak kroz cijelu nogu do stopala (ishijalgija, lumbalna ishijalgija). Također može dovesti do smanjene osjetljivosti (npr. osjećaj ukočenosti) i paralize odgovarajućih mišića.

Mogućnosti liječenja Glavni je cilj liječenje osnovne bolesti, tj. uklanjanje uzroka boli uz istodobno ublažavanje neugode. Liječenje boli moralo bi započeti što je prije moguće, kako bi se izbjeglo stvaranje “pamćenja boli”, koje pak može dovesti do kronične boli. Neliječena bol koja je bila prisutna tijekom dugog vremena, teže se liječi.

Cilj liječenja boli je uklanjanje ili ublažavanje boli korištenjem nekoliko metoda, koje mogu i ne moraju uključivati lijekove. Potpuno oslobađanje od boli ne može se uvijek postići. Izbor učinkovite terapije, odgovarajuće za svakog pojedinog bolesnika, detaljno objašnjenje liječenja i aktivna suradnja bolesnika, važni su čimbenici za uspješno liječenje boli. U nekim slučajevima potreba je kombinacija različitih lijekova i korištenje više metoda liječenja.

Važno je da prihvatite činjenicu da osjećate bol. Nemojte predugo čekati u traženju pomoći već posjetite liječnika što je prije moguće. Budite iskreni prema svom liječniku i detaljno opišite bol, te učinak koji ona ima na Vaš život (npr. sposobnost rada, nezainteresiranost, povlačenje iz društva, itd.). Postavljajte pitanja svom liječniku i u potpunosti se informirajte.

Redovito uzimajte svoje lijekove i ostanite fizički aktivni. Neaktivnost uzrokuje slabljenje i napetost mišića, što može povećati probleme uzrokovane bolovima. Nemojte se povlačiti i nemojte se izolirati od prijatelja i poznanika. Dobra terapija boli trebala bi Vam pomoći da aktivno sudjelujete u svakodnevnom životu.

CRKVENA GLAZBA

GREGORIJANSKO PJEVANJE

Priredila: Andrejka Srdoč

„Crkva priznaje da je gregorijansko pjevanje vlastita osobina rimskog bogoslužja. Stoga mu u bogoslužnim činima, imajući pred očima ostalo, pripada najčasnije mjesto.“ (Konstitucija o sv. liturgiji II. Vatikanskog koncila gl. VI. Br. 116.)

Š

to je gregorijansko pjevanje? Zašto dokumenti II. Vatikanskog Koncila upućuju ili čak naređuju da ga se pjeva iako je u realnosti suprotno? Da li je gregorijansko pjevanje samo čista i vječna melodija koja služi za duhovno opuštanje ili je i danas aktualno? Nažalost, danas je mnogima gregorijansko pjevanje sinonim za nešto konzervativno, mračni srednji vijek, mistiku pogodnu za meditacju. Razlog zašto su te melodije pale u zaborav krije se možda u tom što je čitav taj korpus nastao na latinskom jeziku, a danas manje ljudi zna latinski jezik.

ŠTO JE GREGORIJANSKO PJEVANJE

POVIJESNI PREGLED

Gotovo prije 2000 godina, kršćanstvo ostavlja Jeruzalem i teritorij Sirije-Palestine kako bi se proširilo uzduž Mediterana. Sa propovijedanjem, širi se i novi kršćanski kult koji se zove liturgija, javna kršćanska molitva. Od vremena kada se je suprotstavljalo od bilo kakve centralizacije, svaki kraj slavi liturgiju i dakle pjeva na svom jeziku.

Ovakva različitost jezika ostala je do današnjih dana u istočnim liturgijama. Zapadna Europa tj. mediteran drukčije se odnosio prema liturgiji.

Nakon dva stoljeća liturgije na grčkom jeziku, postupno se uveo latinski jezik. Svako područje zapadnog kršćanstva posjeduje vlastito lokalno liturgijsko pjevanje.

Svako područje zapadnog kršćanstva posjeduje vlastito lokalno liturgijsko pjevanje. Danas sa sigurnošću tvrdimo da je postojalo: • beneventansko pjevanje na jugu Italije, • rimsko pjevanje u gradu Rimu i područjima pod njegovom upravom, • milansko (ambrozijansko) pjevanje na sjeveru Italije, • hispansko pjevanje na Pirinejskim obroncima, • galikansko pjevanje na području rimske Galije.

„Posvuda tražim ono što se mislilo, što se radilo, ono što se voljelo u Crkvi u svim razdobljima vjere.“ Dom Gueranger

RIMSKO PJEVANJE

Od svih ovih repertoara starog zapada, samo se milansko održalo do današnjeg vremena. Uistinu milanska Crkva je sačuvala, sa teškoćom i kompromisima, vlastitu liturgiju. I dan danas njezino pjevanje naziva se „ambrozijansko“, prema duhovnom velikanu biskupu sv. Ambroziju († 397. god.). To nam potvrđuju rukopisi iz XII. stoljeća.

Rimska prvotna tradicija dolazi nam iz nekoliko povijesnih svjedočanstava, ali prilično nejasnih, preko sakramentara. Dakle, dobro smo informirani o staroj rimskoj liturgiji, no što možemo saznati o njezinom pjevanju? Naravno, sve se prenosilo usmenom predajom. Pet knjiga, napisanih od XI. do XIII. st., donose repertoar pjesama iz nekih rimskih bazilika iz tog perioda. Među njima dogodile su se neke izmjene, ali u usporedbi tih rukopisa razlike su minimalne. Smatra se dakle, da ti rukopisi obuhvaćaju primitivno rimsko pjevanje.

Skladanje rimskog pjevanja potječe iz V. i VI. stoljeća. Na početku IV. st. Crkva je oslobođena od progona i kršćanstvo je slobodna religija. Grade se velike bazilike koje omogućuju da se obred javno odvija i time dobiva posebnu svečanost. Natječu se sve umjetnosti, a glazba ima svoje posebno mjesto. Ustvari, baš od tada najveći dio pjesama bio je rezerviran samo za solistu. U tom periodu nastaje schola cantorum, grupa sastavljena od oko dvadesetak klerika (iskusnih pjevača i mladih pjevača u formaciji) koji svoje umijeće stavljaju na raspolaganje za vrijeme liturgijskom slavlju. Tijekom V. i VI. st. ova grupa pjevača obrađuje repertoar duhovne glazbe koji se dijelio na dvije tipologije skladbi.

S jedne strane rekonstrukcija ranije postojećeg repertoara gdje schola zamjenjuje solistu izvodeći neke skladbe koje su do ovog časa samo njemu pripadale, te ga skladbe obogaćuju jednim stilom koji je više muzikalan i kompleksan. S druge strane, skladanje novih kompozicija koje su povezane nastankom velikih građevina: npr. pjesma je povezana sa svečanim ulaskom svećenika na misi. Dolaskom pape Grgura I. (590. god.) završilo je skladanje novih kompozicija.

Nastavak slijedi.

17 Broj 9/436 2010.

Gregorijansko pjevanje je jednoglasno službeno pjevanje katoličke rimske liturgije nastalo i u njoj se razvijalo sve od prvih kršćanskih vremena. „Crkva priznaje da je gregorijansko pjevanje vlastita osobina rimskog bogoslužja. Stoga mu u bogoslužnim činima, imajući pred očima ostalo, pripada najčasnije mjesto.“ (Konstitucija o sv. liturgiji II. Vatikanskog koncila gl. VI. Br. 116.)

Koralni napjevi poznaju tri notacijska oblika: - silabičko – temelji se na deklamaciji; svaki slog ima svoju notu.

Npr. Oče naš, Klanjam ti se smjerno, Zdravo Kraljice… himni, sekvencije, psalmi, molitve misna čitanja, evanđelje.

- neumatsko – na jednom slogu imaju dvije ili više nota npr. neki dijelovi ordinarija mise: Kyrie, Sanctus, Agnus Dei, Gloria i Credo kod svečanih misa.

- melizmatičko – napjevi imaju na jednom slogu mnogo nota npr.

Alleluia, Graduale, Tractus, te Kyrie ili Sanctus svečanih misa (npr. VIII Anđeoska misa).

Repertoar gregorijanskog korala: Misni oficij (breviar, časoslov):psalmi, antifone, himni, čitanja Mise (promjenjivi i nepromjenjivi dijelovi mise)

Let leptira

OBITELJSKI PREDAH

Sretna sam zbog prijateljstva. Moje ushićenje pripisuješ pristojnosti, ali nisi u pravu.

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Isuse, za Tobom ću, samo...

18 Broj 9/436 2010.

“...a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.”

(Lk 9,60)

Susret je to koji ljulja smijeh u zraku. Radoznalost boji tamu zjenice i čini se da svo to vrijeme nije ni prošlo. Postaju nevažni ljudi, govor grada i žamor prolaznika. Sva te riječi koje čuješ nove su i nježne. Priča je nešto što se samo otkriva.

Oči su preslikale sve krajolike koje smo radoznalo obišli da bismo sada o njima progovorili. Moram toliko toga izreći, moram ispričati svaki detalj, raduju me sitnice. Isuviše se glasno divim svemu. I sreća i tuga sakupljaju se u grlu kao neko klupko zapletene vune. Čemu putovanja ako izostaje ganuće zbog susreta?

Vjeruješ li u čudo? Hodamo zemljom lako kao nebo i koraci su tek laki skokovi. Let leptira.

Tražiš na mom licu tragove godina, smijeha i briga.

Zajedno sa mnom dodiruješ sva moja prerano započeta jutra. Kad je zaspao onaj koga sam voljela najviše, pomislila sam da nam je Bog predivno darovao sva ta jutra koja smo podijelili kako bismo se u miru napričali. I kako mi valja nastaviti pa makar samo u tišini gledala krovove i razvaljene prozore koje obilaze ptice.

A sada na toj prostranoj terasi zahvaćam potpuno novi krajolik, visoke planine i bistre vode, rijetke prolaznike i preširoko nebo. Budi me zvono s prelijepog zvonika.

Ne čudi se što sam jutros prerano ustala. Sve je to od susreta, reći ću. Ne čudi se što pišem. Možemo šutjeti. Zapamtit ću sve tvoje rijetke rečenice i iščitati ono što nije izrečeno. Sretna sam zbog prijateljstva.

Moje ushićenje pripisuješ pristojnosti, ali nisi u pravu.

Nisam tek pristojna, već se doista znam radovati kao dijete.

Tu, na toj bijeloj terasi s pogledom na ovu čudesnu zemlju, po tko zna koji put zahvaljujem na ovoj navici preranog ustajanja koja otvara srce, oči i misli dojmovima. I odjednom se ničeg više ne bojim, jer mi se čini da je snaga mog doživljaja doista dar. Možemo šutjeti.

Samo sjedni uz mene. Hodamo zemljom lako kao nebom i koraci su tek laki skokovi. Let leptira. „Plavi veo, zlatna žica...“ znala sam da će otpočeti pjesma „pčela sanja bijeli vijenac, dubok kao gorski zdenac...“ I sreća i tuga skupit će se u nama i ja ću opet pomisliti na svijet vječan i dalek gdje nas čekaju oni koje smo za života najviše voljeli.

Sandra Oršanić Šimunić

Isuse, za Tobom ću, samo...

Bojim se da ćeš toliko toga od mene tražiti, a ja sve to ne mogu.

Radije bih ja za sobom nego za Tobom...

Ti si, Isuse, Put, a ja stalno hoću stramputicom.

Ti si Istina, a ja često lažima uvjerim sebe da sam u svjetlu, a ne u tmini.

Ti si Život, a ja mislim da ću promašiti život i izgubiti normalan život krenem li za Tobom.

Da, teško je biti Tvoj učenik. Ali, stavio sam ruku na plug. Pomozi mi shvatiti da se ne smijem okretati. Pomozi mi prihvatiti Tvoj izazov, Tvoju ponudu, Tvoj život.

Hvala Ti što me još uvijek zoveš, što me još uvijek čekaš.

Dario Miletić

Iz prošlosti Rijeke

Crkve na Sušaku Sušak se naglo razvijao i postao glavnom lukom u prijašnjoj državi. Ali crkve se nijesu gradile iako je pučanstvo raslo i razvila se industrija i trgovina. Sušak je bio vezan uz Trsat - svatište Majke Božje. Osim svetišta imao je samo pokoju kapelicu.

Podvežica je bila prva koja je podigla veliku crkvu, a glavni pokretač gradnje bio je ondašnji marljivi župnik Adam. U to doba mnogo truda se dalo za dobivanje zemljišta i novaca za gradnju velike crkve na Derenčinovu (do Piramide). Nacrta je bilo mnogo, a prihvačen je onaj poznatog kipara Ivana Meštrovića. Nešto se novaca skupilo, ali… sušačke vlasti nikada nisu bile sklone za izdavanje zemljišta niti građevinske dozvole. Jedan razlog je bio da bi velika katolička crkva pokrila pogled s mora na pravoslavnu crkvu na Boulevardu. Pokojni župnik i mučenik Martina Bubanj bio je vrlo nesretan.

Prešlo se na drugo rješenje, proširenje crkvice sestara Milosrdnica na koju su dodane dvije lađe. Na divnom venecijanskom podu i danas je vidljiva bivša veličina crkvice.

Danas se grad širi, jer se Sušak spojio s Rijekom, a pod vodstvom nadbiskupa Ivana Devčića nastoji se da sva nova područja grada dobiju crkvu. Danas se uspijehom može pohvaliti naselje Srdoči dok su i dalje u planu Gornja Vežica i Pećine.

Maks Peč

OBITELJSKI PREDAH Blagdan Svih svetih i Dušni dan

Svetost je dar Božji

BIBIOTEKA VERBUM

Novi naslovi Verbuma u biblioteci “Mali vodiči za svakoga”:

“Smisao života”, “Čistilište” i “Biblijska obrana vjere” Priručni vodiči “Smisao života”, “Čistilište” i “Biblijska obrana vjere” objavljeni u biblioteci “Mali vodiči za svakoga” namijenjeni su kao praktična pomoć svim vjernicima, jer na jednostavan i sažet način približavaju temeljne kršćanske istine, obrede, sakramente i pobožnosti te uvode čitatelja u osnove kršćanskog života. Zahvaljujući jednostavnom jeziku, preglednom sadržaju, praktičnim savjetima i jasnim uputama ovi vodiči su namijenjeni svim kršćanima, ali i svima onima koji žele upoznati osnove kršćanskog života.

U vodiču “Smisao života” kroz sažete i lijepe misli na temelju Svetoga pisma donosi se sažetak kršćanskoga naučavanja o smislu života i čovjekovoj konačnoj svrsi. Priređivač vodiča je Peter Kreeft, poznati katolički filozof i pisac mnogobrojnih uspješnica, koji ovim djelom pomaže čitatelju upoznati i usvojiti istinu o smislu života i podijeliti je sa svojim bližnjima. “Čistilište” na pristupačan način upoznaje čitatelja s katoličkim naukom o čistilištu i pomože u otkrivanju važnosti uloge koju čistilište ima na životnome vjerskom putu. Vodič je priredio Patrick Madrid, autor brojnih knjiga katoličke tematike.

Oslanjajući se na temelje apologetike, “Biblijska obrana vjere” pomaže objasniti i obraniti katolička vjerovanja i običaje koje osporavaju druge kršćanske vjerske zajednice i sljedbe. Obrađuje se više od 40 tema u formatu koji omogućuje lako pronalaženje traženih biblijskih mjesta.

Priređivač ovih tekstova, Patrick Madrid, poznati je autor knjiga iz područja katoličke apologetike.

koju smo primili.“ Zaključujući propovijed podsjetio je kako je posljednji čovjekov cilj stići u zajedništvo s Bogom. „Čovjek je biće koje Bog stvorio na svoju sliku, kako bi po svetosti i živeći po zapovijedima Božjim došao u zajedništvo s Bogom. Sveci koje danas slavimo su oni mnogi koji su to zajedništvo dostigli.“

VJERA U HODU Što je to sveto na ovoj zemlji, pita se čovjek?

Moj križ.

Moj sveti, presveti, križ.

Toliko topao, toliko gorak, toliko nježnošću okupan kad ljubav iz trpljenja izvire...

Moj križ, sveti Isusov Križ.

Dok uzdah nutarnjih suza kao slap bi potekla iz mene dok ljubav na licu smješi se tad kalež Marijin puni se ni kap iz njega ne gubi se jer pukotine Božja ljubav ispuni i u samu ljubav Marijinu se pretvori.

To vjera u hodu mome živi I ne prolazi više nikada, ne ostaje više sama nikada.

Rađa se ko nabujala rijeka uvijek iznova sve veća je, sve jača je vjera moja u Gospodina.

U Marijinom srcu ona prebiva vjera moja i ja s rukom u ruci srcem Marijinim i Isusovim stopljena u jedno hodimo zajedno moja vjera i ja.

Denis Tonkela

19 Broj 9/436 2010.

Blagdan Svih svetih i Dušni dan 1. i 2. studenog i ove godine, unatoč kiši, brojne su potakli na posjet posljednjim počivalištima svojih najdražih. Dani kada slavimo sve koji su dostigli sveto zajedništvo s Bogom i prisjećamo se svih pokojnika, poziv su na razmišljanje o posljednjim stvarima, o smislu života i smrti. „To je poziv svima nama na svetost“ rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodeći euharistiju 1. studenog u crkvi sv. Romualda i Svih svetih na središnjem riječkom groblju na Kozali. Blagdanske mise slavile su se u svim župama, a vjernici su se okupljali i u molitvi na grobljima.

Nadbiskup je podsjetio na poziv na svetost Ivana Pavla II. kojim je Papa obilježio prijelaz iz 2. u 3. tisućljeće. „Na svetost smo svi pozvani, ali to ne postajemo svojom moći. Svetost je dar Božji“, rekao je nadbiskup i objasnio kako sveci nisu bili bezgrešni, ali su bili opečaćeni pečatom Boga živoga. „Blažen je čovjek koji je svjestan svojih slabosti. Samo takvoga Bog može spasiti.“ Na putu svetosti ključno je živjeti po Božjim zapovijedima, poručio je nadbiskup. „Početak tog puta obilježen je krštenjem. Ono što smo primili krštenjem moramo ostvariti i živjeti.“ Nadbiskup je istaknuo i sakramente, posebno ispovijed, te molitvu, kao važne putokaze na putu svetosti.

Pozvao je vjernike da stalno produbljuju svoje razumijevanje i življenje vjere te da tu vjeru prenose drugima. „Kada slijedimo put svetosti postajemo božji suradnici, poslanici. Postajemo prenositelji dara vjere

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Biskupijski susret župnih pastoralnih vijećnika U nedjelju 24. listopada u Otočcu je održan središnji ovogodišnji susret župnih pastoralnih vijećnika s prostora Gospićko-senjske biskupije. Susret je u nazočnosti preko 250 vijećnika iz svih dekanata biskupije započeo službom riječi u župnoj crkvi Presvetog Trojstva koju je predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a nastavljen je predavanjima u kino dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta mr. Tomislava Rogića i mr. Tomislava Šporčića.

Predvodeći službu riječi biskup Bogović je susret župnih pastoralnih vijećnika nazvao važnim događajem u hodu biskupije koji treba biti još važniji poticaj u godini župne kateheze u biskupiji. Središnje je pitanje znamo li vjeru naših predaka prenijeti mladima, posebno u župi. Vijećnici trebaju postati jezgra koja će vjeru svjedočiti i na svojim radnim mjestima, što znači da trebamo postati integralni kršćani, cijelim životom trebamo svjedočiti vjeru uz pomoć Duha svetoga. U tom poslu nema posebne tehnike već samo uzimanje snage odozgo.

U nastavku je u kino dvorani mons. mr. Tomislav Rogić održao predavanje na temu “Zajedništvo vjerovanja, slavljenja i djelovanja u Novom zavjetu». Na temelju iskustava prve crkve ukazao je da snažnu župnu zajednicu čini zajedničko vjerovanje, slavljenje Boga (klanjanja, hodočašća, molitvene zajednice, duhovne vježbe ili bisk. susreti), zajedničko pomaganje i konačno sudjelovanje u euharistiji ili lomljenju kruha. Time ćemo hraniti svoju vjeru i svjedočiti pri njenom prenošenju.

Mons. mr. Tomislav Šporčić je govoreći o temi “Župa i župna kateheza” župu definirao kao vezu župljana s evanđeljem a budućnost župe ovisi koliko će biti umrežena u djelatnoj kršćanskoj ljubavi. Za to je potrebno izvršiti pastoralno planiranje i programiranje rada. Istaknuo je pastoralnu novost da se od ove godine pripreme za sakramente prve pričesti i krizme vrše dvije godine. Umirovljeni profesor riječke Teologije dr. Milan Šimunović je u raspravi istaknuo da nas može kao djelatne župljane može spasiti samo zajedničko vjerovanje, slavljenje i djelovanja a župni pastoralni vijećnici su golema snaga koju samo treba znati iskoristiti. Dao je i savjet za korištenja praznih župnih stanova za potrebe izraženijeg župnog pastorala. Biskupijski povjerenik za obitelj mons. mr. Tomislav Šporčić na kraju je pozvao sve supružnike da naredne godine 15. svibnja nazoče Danu obitelji na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.

Zvonko Ranogajec

Biskupijski susret supružnika i roditelja na Trsatu

20 Broj 9/436 2010.

U subotu 16. listopada održan je u Rijeci u Svetištu Gospe Trsatske 9. biskupijski susret roditelja i supružnika Gospićko-senjske biskupije. Susret je započeo u auli pape Ivana Pavla II. uvodnim riječima i pozdravom biskupijskog povjerenika za pastvu obitelji i generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića kao i domaćina, gvardijana fra Lucije Jageca. Predavanje na temu „Obitelj i župna kateheza“ održao je krčki biskup i predsjednik Vijeća HBK za obitelj mons. Valter Župan. Okupilo se preko stotinu roditelja i supružnika ponajviše iz župa Ogulinskog i Otočkog a dijelom i Senjskog i Gospićkog dekanata zajedno sa svojim svećenicima.

Krčki biskup Valter Župan je govoreći na primjerima Mojsija i Blažene Djevice Marije ukazao na božju nakanu za čovjekovo poslanje. Bog čovjeka odgaja i priprema za poslanje, kratko izloži svoj plan i od njega traži vjeru. A to se upravo radi preko župnih kateheza u kojima se analiziraju likovi i riječ Božja te se jača vjera u Boga.

Nakon pauze u popodnevnim satima održana pobožnost križnog puta koje su predvodili mons. mr. Tomislav Šporčić i ogulinski župnik mons. mr. Tomislav Rogić. Na križnom putu nazočilo je stotinu roditelja i supružnika.

Zatim je slijedila misa koju je predslavio Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u suslavlju nazočnih svećenika iz biskupije. Biskup je pojasnio da je „hrvatski Nazaret“, Trsatsko svetište koje je u prošlosti bilo i u okviru Krbavske biskupije idealno mjesto za promišljanje o obitelji. U pastoralnom hodu biskupije ovaj je skup jedan od najvažnijih jer ono što rade roditelji ne može uraditi nitko drugi. Majčinska služba najvažnija je služba na svijetu jer se tu uči kako živjeti jedni za druge, tu se uči odnos između mlađeg i starijeg, zdravog i bolesnog. U godini župne kateheze u Gospićko-senjskoj biskupiji posebno se želi ukazati na odgojnu ulogu majki i roditelja u prenošenju vjere, jer iz obitelji raste snaga naroda i čitavog svijeta. Roditelji svojim svjedočenjem prenose vjeru na mlade a to su najsavršenije kateheze.

Biskupijski susret supružnika i roditelja završio je razgledanjem Trsatskog svetišta, Franjevačkog samostana, kapele Zavjetnih darova i slikanja kod Trsatskog hodočasnika, kipa pape Ivana Pavla II. Zvonko Ranogajec

Prezbitersko vijeće U biskupskom ordinarijatu u Gospiću održana je u ponedjeljak 27. rujna jesenska sjednica Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije.

Nakon uvodne molitve vijećnike je pozdravio domaćin, Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović nakon čega je sjednicom predsjedao predsjednik Poslovnog odbora prezbiterskog vijeća župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić.

Biskup Bogović je na početku predstavio stanje u biskupiji, te najavio da će iduće godine za svećenike biti ređena dvojica bogoslova Šimo Vladić i Dino Rupčić čime će prilično nepovoljna situacija glede broja svećenika i brojnosti pastoralnih potreba u biskupiji biti donekle poboljšana.

Središnja tema susreta bio je Pastoralni plan za nastupajuću pastoralnu godinu 2010/2011. koja je proglašena godinom župne kateheze. Plan je vijećnicima predstavio generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, a nakon rasprave on je i usvojen. Raspravljano je i o potrebi uključenja u rad Metropolijskog pastoralnog instituta u Rijeci kandidatima iz biskupije kao i o temi i predavaču za svećeničku skupštinu. To je bila posljednja sjednica Prezbiterskog vijeća u ovom sazivu.

Z. R.

Stručno vijeće i duhovne vježbe vjeroučitelja Od petka 22. do nedjelje 24. listopada u Svetištu Gospe od Krasna održano je drugo ovogodišnje stručno vijeće za vjeroučitelje Gospićkosenjske biskupije kao i dvodnevne duhovne vježbe koje je održao je profesor za zagrebačkom KBF-u dr.

Ivan Bodrožić. Pod predsjedanjem voditeljice stručnog vijeća za osnovne škole Ane Biondić i predstojnika Katehetskog ureda vlč. Nikole Turkalja na Krsnu se okupilo preko dvadeset vjeroučitelja pretežito laika. U petak je dr. Bodrožić održao predavanje na temu: „Mač riječi božje u ruci vjeroučitelja“ kojim je vjeroučiteljima približio lik navjestitelja riječi Božje sv.

Pavla koji je bio u svoje doba glavni vjeroučitelj.

Središnja je bila poruka vjeroučiteljima da se uključe u plan župne kateheze koje je glavna pastoralna tema ove biskupije ove i naredne godine.

Z. R.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

33 sabor mladih katolika U petak 8. listopada u Senju je održan 33. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije.

Glavni moto susreta bio je „Rast u vjeri“ što korespondira s ovogodišnjom pastoralnom temom Gospićko-senjske koja je posvećena župnoj katehezi. Mladi su s biskupijskim povjerenikom za mlade mons. mr. Tomislavom Rogićem i domaćim župnikom dr. Richardom Pavlićem pokušali ući u dubinu teme.

Tribina mr. Damira Stojića o teologiji tijela

Susret je započeo u senjskoj katedrali Uznesenja BDM a stotinjak mladih na početku je pozdravio biskupijski povjerenik mons. mr. Tomislav Rogić te im prenio najvažnije činjenice o jedinstvenoj katedrali u svijetu u kojoj se dozvolom tadašnjeg pape pred 800 godina dobila dozvola za bogoslužje na staroslavenskom jeziku i pismu glagoljici. Središnje duhovno razmatranje na temu „Rast u vjeri“ održao je senjski župnik i profesor na Teologiji u Rijeci dr. Richard Pavlić Analizirajući svetopisamske zabilješke od Abrahama iz Starog Zavjeta koji je prvi uzvjerovao pa do sv. Pavla apostola čije snažno iskustvo vjere je prenio evanđelista Luka u Novom Zavjetu. Dr. Pavlić je zaključio da vjera dolazi od slušanja a prenosi se propovijedanjem kao što je radio Pavao u svojim zajednicama. Mr. Tomislav Rogić je mlade zapitao jesu li ostvarili svoj susret s Isusom , da li teku u rijeci vjere. Teologija je samo rast u znanju ali ne i vjeri. Don Anđelko Kaćunko je istaknuo da je malo pravih kršćana iako se 90 posto Hrvata tako deklarira.

Radnim dio sabora održan je u popodnevnim satima u dvorani bivšeg senjskog sjemeništa na Cilnici a započeo je pozdravnom riječju predsjednika sabora Juraja Tomljanovića, nakon čega je bivša predsjednica Iva Dasović ponijela izvješće o novom, 16. broju lista mladih Osvita koji treba biti tiskan krajem listopada a koji će biti predstavljen na narednom saboru.

Zvonko Ranogajec

Posveta oltara u Ličkom Osiku U nedjelju 24. listopada u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku održana je svečanost na kojoj je Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović posvetio novi oltar župne crkve sv. Josipa.

Riječ je o crkvi koju su četnici tijekom velikosrpske agresije zapalili 1. rujna 1991. godine a koja je obnovljena i blagoslovljena 19. ožujka 2001. godine. Novi oltar kao i krstionicu i ambon izgradila je tvrtka Glišo iz Gospića prema projektu župe a donirao je grad Gospić.

Biskup Bogović je ukazao na žrtvu kao temeljni smisao razumijevanja Isusa Krista i kršćanstva a oltar je središnje mjesto svake crkve, čvrsti stameni prostor naše vjere. U starozavjetnim spisima kod prinošenja žrtve potrebno je prići čista srca, dok u Novom zavjetu središnje mjesto ima Isusova žrtva a svaki oltar jedna je kalvarija s koje dobivamo najveći dar života. Tko se hrani s Kristova stola dobiti će snagu,. Kao što se Krist žrtvovao za nas, bez spremnosti za žrtvu za bližnje nema budućnosti za obitelj i naciju. Zatim je održan obred posvete i prinos darova svijeće, grude zemlje, cvijeća, vina i vode te kruha i hostije. U oltar su zatim postavljene moći sv. Leopolda Bogdana Mandića i posveta.

Z. R.

Gosta je na početku najavio organizator, katedralni vikar u Gospiću don Anđelko Kaćunko te podsjetio na devet tribina održanih prošle godine. Govoreći o gostu tribine istaknuo je njegov diplomski rad „teološko značenje golotinje u svetom pismu“ a njegov rad je u našem vremenu duhovne i moralne golotinje ocijenio otvorenim i istinoljubivim na slijedu misli pape Ivana Pavla II. Tijelo je stožer spasenja ukazao je na početku don Damir Stojić citirajući papu Ivana Pavla II. i njegovu knjigu Teologija tijela koja je kod njega samoga stvorila pravo duhovno oslobođenje. Spomenutu knjigu papa je čitao kao 129 kateheze tijekom svojih audijencija srijedom od 1979. do 1984 godine a koju su prvi kao knjigu objavili američki teolozi. Njome papa novom metodologijom ističe da se tjelesnost rješava ispravnom antropologijom. Tko je čovjek, kamo ide i koji je njegov smisao tri su temeljna pitanja na koja papa odgovara da je Bog svakog od nas učinio jedinstvenim, da svatko ima dar svetosti i da je svaki čovjek smislen i stvoren za nekoga, nešto i sebedarje. Kao zaključak nameće se brak za koji se na prvoj stranici biblije ističe božja zapovijed plodite se i množite. Kao što Bog 24 sata ljubi i stvara, tako je i brak čin u kome se preko seksa svetim činom stvara novi život i dolazi na svijet a kako smo i svi stvoreni. Time spolna etika postaje jasna i taj se čin odvaja od običnog aerobika.

Brak je slobodno, trajno i plodonosno vezanje.

Predstavljač je u nastavku odgovorio na više pitanja vezanih za predbračni seks, umjetnu oplodnju i politiku modnih kreatora koja potiče djevojke da svojim odijevanjem te štite svoje dostojanstvo.

Z. Ranogajec

21 Broj 9/436 2010.

U petak 15. listopada započeo je u Gospiću drugi ciklus tribina pod nazivom Mladi petak u organizaciji župe Navještenja BDM i grada Gospića. Premijernu tribinu u drugoj godini održao je studentski kapelan u Zagrebu salezijanac mr. Damir Stojić na temu „Teologija tijelašto je nova kršćanska seksualna revolucija“. Uz župnika Gospića mons. Milu Čančara tribina je okupila oko sedamdesetak zainteresiranih, pretežito mladih.

RIJEČKA NADBISKUPIJA Sjednica Prezbiterskog vijeća

Predstavljen nadbiskupijski program u Godini euharistije i prenošenja vjere

P

rezbitersko vijeće Riječke nadbiskupije 25. listopada održalo je redovitu sjednicu u Nadbiskupskom domu u Rijeci pod predsjedanjem nadbiskupa Ivana Devčića. Vijećnici su raspravljali o pastoralnom planu započele pastoralne godine te se osvrnuli i na netom završenu koja je bila posvećena euharistiji i svećenicima.

Tajnik Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća fra Stanko Dodig predstavio je pastoralni plan i program koji nosi naslov „Euharistija - izvor, snaga i nadahnuće za prenošenje vjere“ i tematski se nastavlja na prethodnu pastoralnu godinu. „Nakon što je u proteklih godinu dana poduzeto niz inicijativa s ciljem jačanja euharistijske svijesti vjernika, odnosno nastojanja da život kršćana bude što više euharistijski, pokazalo se uputnim da se pastoralnu godinu 2010./2011. posveti produbljenju pitanja i ostvarenju nekih zadataka koji se nisu ostvarili ili, ako jesu, tek djelomično“, rekao je fra Stanko. U ovoj će godini naglasak biti stavljen na prenošenje vjere jer je primijećeno da slabi angažman prenošenja vjere novim naraštajima, počevši od obitelji. To je, prema odluci biskupa Riječke metropolije, bila i glavna tema Teološko-pastoralnoga tjedna. Dolazak na misu, uz neke sakramente, za mnoge je gotovo jedina mogućnost da se susretnu s Kristovim evanđeljem, odnosno učenjem Crkve, te je potrebno učiniti nove napore da svi, osobito povremeni dolaznici na euharistijska slavlja, budu više zahvaćeni kako u pripremi tako i u samome slavlju. toga se u ovoj godini predviđa jačanje ili formiranje liturgijskih zajednica u župama i pokretanje biblijskih ili evangelizacijskih večeri, jačanje župne kateheze i okupljanja drugih zajednica vjernika. Svećenici se pozivaju na zauzetiju pripremu homilija i veću brigu oko očuvanja svetosti crkvenoga prostora i dostojanstva odvijanja liturgije.

Posebna pozornost u ovoj godini bit će posvećena karitativnoj zajednici, kao izravnom nastavku Euharistijske godine, jer iz euharistije nužno proizlazi zadatak pomaganja bližnjemu. Ova bi zajednica mogla biti pokretačem raznih inicijativa kršćanske solidarnosti i sebedarja, danas toliko potrebnih društvu.

U svrhu provođenja željenih ciljeva u ovoj se godini planira niz susreta i inicijativa na župnom dekanatskom i nadbiskupijskom planu. Na dekanatskom

S

planu održat će se susreti članova župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća i drugih župnih suradnika. Planiraju se i dekanatski susreti ovogodišnjih kandidata za krizmu u listopadu i studenom te roditelja krizmanika i prvopričesnika. Na nadbiskupijskoj razini održat će se susret čitača, sakristana, izvanrednih pričestitelja i župnih domaćica koji se već redovito održavaju jednom godišnje. rhunac „Godine euharistije i prenošenja vjere“ bit će susret djelatnika nadbiskupijskih ureda i povjerenstava za pastoralna pitanja, dekana, članova Prezbiterskog vijeća, Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća, predstavnika župnih pastoralnih vijeća, vjeroučitelja, kateheta i animatora, predstavnika Teologije, Metropolitanskog pastoralnog instituta, na temu „Analiza aktualnog stanja u prenošenju vjere“. Na susretu koji se planira za svibanj, govorit će se o provođenju Pastoralnog plana i programa te analizirati razlozi eventualnih zastoja i slabog odaziva, kao i mogućnost zahvaćanja distanciranih vjernika.

Na sjednici je sudjelovalo 12 od 15 članova, a nadbiskup Devčić prisjetio se pokojnog člana mons. Josipa Šepića koji je preminuo 24. kolovoza.

Ur.

V

Otvorenje akademske godine

22 Broj 9/436 2010.

Odgovorimo potrebama današnje Crkve Nova akademska godina na riječkoj Teologiji svečano je započela 4. listopada inauguralnim predavanjem dr. Nikole Vranješa u velikoj dvorani Teologije i misom sa zazivom Duha Svetoga koju je u kapeli Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” predvodio riječki nadbiskup i kancelar Teologije dr. Ivan Devčić. Na Teologiju u Rijeci ove se godine upisalo 20 novih studenata te ih ukupno 120 polazi studij. Od tog broja, 46 je bogoslova koji borave u sjemeništu „Ivan Pavao II.“. Ove je godine prijavljeno 12 novih bogoslova, 9 ih se upisalo zajedno s prvom godinom studija, a trojica su na višim godinama studija odlučili pristupiti u bogosloviju.

Pastoralna teologija i pastoralna praksa u dijalogu – izazovi i perspektive bio je naslov predavanja koje je održao dr. Vranješ istaknuvši pritom važnost usklađivanja teorije i djelovanja. „Pastoral se u najširem smislu riječi promatra kao spasenjski odnos Crkve prema svijetu. Prvo od pitanja koje je u ovom kontekstu potrebno obraditi svakako je pitanje potrebe jedne zasebne teološke discipline koja bi se na eksplicitan način bavila pastoralom“, rekao je Vranješ uvodeći u temu. To je relativno novija znanstvena teološka disciplina, a snažan zamah znanstvenom teološkom pristupu pastoralu dao je Drugi vatikanski sabor.

„Pastoralna teologija, s jedne strane, mora biti dosljedna u uklapanju današnje pastoralne stvarnosti u dinamiku tradicije Crkve, a s druge strane toj istoj stvarnosti ne može pristupati na način kako se to činilo u proteklim stoljećima i to u prvom redu zbog promijenjene društvene i kulturalne situacije koja zahtjeva osuvremenjenje pastoralnog pristupa. Od Crkve se očekuje da prepoznaje znakove vremena, da ih razlučuje, prosuđuje i propituje, te djeluje u skladu s dometima tog razlučivanja.“ Objasnio je kako je pastoralna teologija teološka disciplina koju se može definirati kao “teološku teoriju crkvene prakse,“ a koja znanstveno reflektira nad stvarnošću crkvenog djelovanja. „To znači da je i objekt ove discipline pravi teološki objekt znanstvenog karaktera. U tome se smislu od ove discipline ne mogu očekivati recepti, već znanstveni teološki doprinos u unaprjeđenju pastorala. Pastoral nije poput nekog “predmeta“ kojemu bi se moglo pristupati na nediferenciran način, on zahtjeva specifičan i kvalificiran teološki pristup, kao i specifičnu metodu, što mu omogućuje ova disciplina“, zaključio je Vranješ.

Nadbiskup Devčić u propovijedi je potaknuo profesore, studentice i studente da svoje znanje stečeno na studiju Teologije po uzoru na

sv. Franju Asiškog iskoriste na dobrobit Crkve.

“No, da bismo joj mogli pružiti tu dragocjenu pomoć, potrebno je da, poput sv. Franje, postanemo maleni, ponizni i siromašni, jer samo takvi možemo prihvatiti Božju objavu u Isusu Kristu i drugima je uvjerljivo prenijeti.” Nadbiskup je istaknuo kako su izazovi pred kojima stoji Crkva i danas brojni i veliki, a treba ih prepoznavati čitajući znakove vremena. “I danas se traže oni koji će privi živjeti ono što naviještaju drugima; i danas vlada velika vjerska nepoučenost, stoga su nam potrebni autentični učitelji vjere; i danas mnogi žele ići putem svetosti i zato traže duhovne vođe; i danas je potrebno razvijati „laičku duhovnost“, koja će biti u stanju evangelizirati svjetovnu stvarnost, posebno sve mnogoljudnije gradove; i danas su Crkvi potrebni pokretljivi propovjednici i misionari, koji se ničim neće dati omesti u nastojanju da budu ondje gdje ih Crkva treba; i danas je potreban dijalog razuma i vjere, zbog čega treba, poput prosjačkih redova u srednjem vijeku, hrabro ući u suvremene sveučilišne i kulturne arene. Zato pokušajmo ovu akademsku godinu i sve godine studija tako iskoristiti da možemo doista odgovoriti potrebama Crkve, koja u ovu ustanovu i u sve nas gleda s velikim očekivanjima i nadanjima”, zaključio je nadbiskup Devčić.

D. D.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Animatori za zvanja Pod okriljem Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK na čelu sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem od 21. do 23. listopada u Domu pastoralnih susreta u Lovranu održan je susret animatora za duhovna zvanja. Na susretu je sudjelovalo četrdesetak biskupijskih i redovničkih animatora te rektori sjemeništa, promišljajući kako zajednički djelovati u promociji duhovnih zvanja. Istaknuto je kako je nužno pozornost usmjeriti na proslavu Dana posvećenog života i Nedjelje Dobrog Pastira. „Neka to zaista bude dan Crkve, zajednička proslava“, rekao je nadbiskup Barišić. Potaknuo je prikupljanje i arhiviranje materijala koji govore o animiranju zvanja kako bi se do njih lakše došlo i kako bi bili dostupniji onima kojima se bave tom temom. Preporučio je odražavanja susreta svećenika, redovnika, redovnica i osoba posvećenog života kako bi ojačali međusobno zajedništvo, ali i na taj način svjedočili ljepotu svog poziva vjernicima.

Uvodno predavanje održao je mr. don Jenko Bulić predstojnik Ureda za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije pod naslovom „Aktualnost i potreba pedagogije duhovnih zvanja u Crkvi u suvremenom svijetu“. Drugoga dana povjerenik za duhovna zvanja Zagrebačke nadbiskupije Damir Ocvirk govorio je o pedagogiji zvanja i ljudskoj, duhovnoj, intelektualnoj i pastoralnoj izgradnji kandidata za svećeništvo.

Vicerektor zagrebačke bogoslovije Anđelko Košćak održao je poticajno predavanje pod naslovom „Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti.“ Osvrt na međunarodni susret animatora za zvanja u Rimu dala je dr. s. Ana Begić, a o europskom susretu animatorica sestara Uršulinki s. Damijana Barbarić. Sudionici su posjetili i rodno mjesto mons. Josipa Uhača Brseč te slavili misu u obližnjim Mošćenicama.

D. D.

Đakon je u službi cjelovitog spasenja čovjeka Dvojica bogoslova Riječke nadbiskupije, Tomislav Miletić i Ivan Milardović 17. listopada, u nedavno posvećenoj crkvi sv. Križa na Srdočima, primili su prvi stupanj sakramenta svetog reda, đakonat. Riječki nadbiskup Ivan Devčić zaredio ih je kao kandidate za svećeništvo, a đakonski praktikum do svećeničkog ređenja obavljat će vršenjem raznih službi pomaganja svećenicima.

Nadbiskup je u propovijedi novozaređene đakone uputio u smisao njihove službe, prve stepenice na putu do svećeničkog ređenja. „Bog je na strani obespravljenih, a đakoni su od apostola uspostavljeni da u tome budu njihovim i Božjim suradnicima. Zbog toga je đakonima od početka bila povjeravana briga za najsiromašnije i najbespomoćnije, da im pomažu i druge potiču na solidarnost s njima. Tako je sa službom đakonata od početka bio povezan kršćanski karitas, ali i borba protiv struktura i odnosa koji generiraju nepravde među ljudima.

I od vas, dragi ređenici, naša mjesna Crkva očekuje da u tom pogledu djelujete na ublažavanju i, ako je moguće, rješavanju raznih nepravdi kojima su danas izložena mnoga naša braća. Bilo bi doista hvale vrijedno kada bi od nositelja đakonske službe u našoj mjesnoj Crkvi došli korisni poticaji za unapređenje našeg karitasa, posebno onog na župnoj razini, ali i za zauzimanje na uklanjanju uzroka bijede i siromaštva.“ Đakonima je povjerena i briga za duhovno, podsjetio je nadbiskup, za propovijedanje Božje riječi i poučavanje, predvođenje molitve i posluživanje kod oltara. Da bi to mogli činiti pozvani su vjeru i svjedočiti. „Kao poslužitelji triju stolova: stola s kojeg se harni naše tijelo, zatim stola Božje riječi i stola Gospodnjeg tijela i krvi, đakon je u službi cjelovitog spasenja čovjeka“, zaključio je nadbiskup Devčić.

Tomislav Miletić rodom je iz Kastva, a posljednjih pet godina formacije bio je u riječkoj bogosloviji gdje je završio filozofsko-teološki studij. Na službi je u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na Donjoj Vežici. Ivan Milardović živio je u Cerniku, a dugi niz godina bio je vjeroučitelj i pomagao svećenicima Bakarskog dekanata. Posljednje vrijeme formacije uz bogosloviju, proveo je i na župi u Mrkoplju gdje ostaje na službi tijekom đakonske godine. Treći ovogodišnji đakon Riječke nadbiskupije Josip Blažotić bit će zaređen 23. listopada u rodnom Krašiću.

Riječki đakon zaređen u Krašiću Riječki bogoslov Josip Blažotić 23. listopada 2010. zaređen je za đakona Riječke nadbiskupije u rodnom Krašiću. Zaredio ga je nadbiskup Ivan Devčić, a na svečanoj misi sudjelovalo je i dvadesetak svećenika, te ostala trojica ovogodišnjih đakona Riječke nadbiskupije.

“Veliki dan za riječko bogoslovno sjemenište, jer samo ređenja pokazuju da postoji smisao formacije kandidata. Da oni koji osjete Božji poziv i ustraju u njemu” istaknuo je nadbiskup Devčić u propovijedi uputivši đakona na smisao njegove službe na putu do svećeništva.

Ređenika su na ređenju posebno pozdravili i darovali župljani iz Kostrene, predvođeni župnikom mr.

Ivanom Stošićem, gdje se Josip posljednju godinu pripravljao za pastoralni rad. Novozaređeni đakon svoju će pripravu za svećeničko ređenje obavljati služeći na župi Bl. Dj. Marije Karmelske na Donjoj Drenovi.

23 Broj 9/436 2010.

Đakonsko ređenje

DOGAĐANJA Briga za socijalno ugrožene u duhu sv. Franje

Socijalna samoposluga Humanitarna akcija Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži »Mladi protiv gladi - socijalna samoposluga« započela je 11. listopada. Nepunih mjesec dana franjevački svjetovnjaci animirali su učenike riječkih osnovnih i srednjih škola da siromašnim sugrađanima pomognu tako da iz svojih domova donesu samo jedan prehrambeni ili higijenski artikl i na taj način skupili više od deset tisuća različitih prehrambenih proizvoda i kućanskih i higijenskih potrepština te školskog pribora i igračaka koje će u narednih pet dana preuzeti oko tisuću građana, korisnika tzv. stalne državne pomoći, s liste koju je načinio riječki Centar za socijalnu skrb.

Socijalna samoposluga zamišljena je na način da socijalno najugroženije obitelji mogu izabrati određen broj proizvoda, ovisno o broju članova kućanstva, koji su im potrebni (prehrambeni proizvodi, higijenske i sanitarne potrepštine te igračke i školski pribor).

Socijalna inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda (FSR) i Frame Primorsko-istarskog područnog bratstva povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva 17. listopada, organizirala je akciju "Mladi protiv gladi" koja po uzoru na Udrugu MoSt iz Splita ima za cilj prikupiti a potom podijeliti osnovne živežne namirnice i druge potrepštine za socijalno najugroženije pojedince i obitelji s područja Grada Rijeke.

Postavljeno poprsje Majke Krucifikse Kozulić

Agape u posjetu djeci bez roditelja Sedamnaest članova Molitveno karitativne zajednice Agape iz Prve riječke hrvatske gimnazije i njihov voditelj i vjeroučitelj Miroslav Radić posjetili su u petak 5. Studenog o.g. djecu u Dječjem domu Ivana Brlić Mažuranić na Potoku.

Dočekalo ih je ljubazno osoblje Doma i njihova ravnateljica Sonja Kaplan koja ih je upoznala s radom Doma, njegovim djelatnicima i ulogom u društvu u kojem radimo i živimo. Učenici nisu došli praznih ruku. Donijeli su djeci igračke i odjeću iz donacije koja je stigla iz Belgije u riječki Caritas.

Prilikom susreta dogovorena je i utanačena buduća suradnja i volontiranje u Domu.

No kakav bi to bio susret, a da se srednjoškolci nisu sreli i družili s malim štićenicima Doma. Početan plač i nepovjerenje ubrzo je nestao u moru dječjeg i mladenačkog smijeha, pjesme i plesa. Sat i pol druženja prošlo je u trenu, a susret je završen s obostranom željom za ponovnim druženjem i igrom.

Ovo je bila jedna od mnogih molitveno-karitativnih akcija koje je proveo Agape u svom jedanaestogodišnjem postojanju.

M. Radić

24 Broj 9/436 2010.

Ljubav na djelu Članovi Udruge svetog Vinka Paulskog nastoje uvijek pomagati konkretnom čovjeku u potrebi, a najviše bolesnima i siromašnima na što ih trajno inspiriraju karizma i riječi svetog Vinka: “ Siromasi su naši gospodari“.

Tako je pet članova Udruge iz Konferencije sv Josipa iz Rijeke, na čelu s časnom sestrom Renatom u subotu poslije podne 9. rujna 2010. posjetilo obitelji Rogić iz Matulja i Gigov iz Trinajstića. Obje obitelji žive u veoma teškim zdravstvenim i materijalnim prilikama.

U obitelji Rogić živi majka Nikoleta i kćerka Gordana. Nikoleta je nakon smrti muža i sina, koji je kao dječak umro od leukemije, ostala s Gordanom koja se bolesna rodila i trajno treba majčinu pomoć.

Smrt muža i sina majka još nije preboljela i sama kaže „ dragi Bog je uzeo zdrave, a ostavio nas bolesne“.

Svoju snagu nalaze u Bogu i molitvi i uza sve teškoće redovito odlaze u župnu crkvu na misu i pobožnosti. Ako zbog bolesti, Gordana često ima teške glavobolje a Nikolinu bole kukovi pa pri hodu koristi štake, ne mogu poći u crkvu župnik ih dođe doma pričestiti.

Nakon što je suprug prije par godina naglo umro od moždanog udara gospođa Nadežda Gigov je ostala sama sa sinom Damirom koji je također kao i Gordana dijete s posebnim potrebama i ima grbu.

Još uvijek žive u nedovršenoj kući koju su uz pomoć Udruge svetog Vinka i drugih donatora ove godine stavili pod krov da ne žive u vlazi. Članovi Udruge ih posjećuju već tri godine i pomažu im duhovno i materijalno. Ove godine su im nabavili drva za grijanje a ovu akciju je djelomično pomogla i tvrtka Calligaris iz Ravne Gore.

Zahvalnost koju su nam ove dvije obitelji iskazale i suze radosnice kojima su nas ispratile nakon posjete ostavile su u našoj duši i srcu radost koja je nama bila veći dar nego svi darovi koje smo mi njima donijeli. Svi smo se uvjerili u istinitost Isusovih riječi da. „ Bog ljubi vesela darivatelja“ (2Kor 9,7).

Miroslav Radić

Dan preminuća Majke Marije Krucifikse Kozulić, osnivačice Družbe Presvetog Srca Isusova, jedine autohtone riječke družbe, koja je umrla 29. rujna 1922. na velikom glasu svetosti, svečano je proslavljen u Rijeci. Na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela 29. rujna, u župnoj crkvi Majke Božje Karmelske na Drenovi uz koju se nalazi kuća matica sestara, euharistijsko slavlje predvodio je Siniša Vujčić, a koncelebrirali su domaći župnik vlč. Marijan Benković i fra Stanko Dodig.

Posebno je svečano bilo dan ranije. Trećeg dana trodnevnice s. Dobroslava je prije početka misnog slavlja govorila o Utemeljiteljici kao velikom uzoru i učiteljici molitve, koja je bila žena duboke molitve i konteplacije, a posebno je gajila evanđeoski poziv na neprestanu molitvu.

Nakon euharistijskog slavlja svečano je otkriveno brončano poprsje Majke Marije Krucifikse Kozulić, koje su otkrili s. Felicita Špehar, vrhovna glavarica Družbe i vlč. Siniša. S. Felicita je u svom pozdravnom govoru istaknula da se poprsje postavlja u Domu koji je gradila Majka Krucifiksa i u njemu osigurala cjeloviti kršćanski i moralni odgoj mnogoj djeci i djevojkama, želeći da one izrastu u zrele kršćanske žene i majke i odogovorne građanke naše domovine. U istoj je zgradi utemeljila i riječku Družbu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu. Poprsje je izradila akademska kiparica prof. Linda Milić Kršnjavi iz Zagreba. Na svečanosti otkrivanja poprsja Majke Krucifikse, sve su oduševile u glazbenoj točki programa Alisa Šepić, na violini i Franka Zlatić na flauti. Svečanost je završila zdušnim pjevanjem i zajednički agape u učeničkom Domu.

Trodnevnica je započela u nedjelju, 26. rujna u samostanskoj kapelici Srca Isusova u Rijeci.

Predvodio ju je Siniša Vujčić, župnik Uznesenja Blažene Djevice Marije. Sva tri dana misnom slavlju prethodilo je euharistijsko klanjanje, za vrijeme kojeg je Vujić istaknuo veliku vjeru i ljubav Majke Krucifikse prema Euharistiji, u kojoj je nalazila snagu da bi se potpuno mogla razdati riječkim siromasima, a koju je spoznala kao štovateljica otajstva Presvetog Srca Isusova. Živjela je i koračala putem svetosti i stoga ju i danas mnogi nasljeduju koračajući s Kristom za Krista kako je ona to vjerno i predano činila“, istaknuo je Vujčić.

DOGAĐANJA

Isusovci u Opatiji 7. su listopada proslavili 50. obljetnicu dolaska i osnivanja samostana u jednoj od najatraktivnijih župa sjevernog Jadrana. Visoki jubilej proslavljen je euharistijom koju je u crkvi Marijina Naviještenja predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić uz koncelebraciju provincijala o. Ivana Kopreka, superiora o. Zvonka Vlaha, redovnika i svećenika Opatijskog dekanata. „U ovom slavlju Blažene Djevice Marije od krunice zahvaljujemo i za pedeset godina prisutnosti otaca isusovaca u Opatiji, prisutnosti koja je obilježena i ispunjena njihovim nesebičnim služenjem Crkvi u ovom kraju“, rekao je nadbiskup Devčić u propovijedi čestitajući isusovcima jubilej. „Nakon pedeset godina, stojimo pred jednom solidnom duhovnom građevinom, koju ste uz pomoć mnogih podigli u ovom liburnijskom kraju. Sagrađena je na čvrstom temelju apostolske vjere, one iste koju je, kao jedan od dvanestorice, propovijedao i svojim životom posvjedočio i opatijski zaštitnik sv. Jakov apostol.

A ugaoni joj je kamen Isus Krist, koji svu građevinu povezuje u jedno duhovno zajedništvo.“ Nadbiskup je u polustoljetnom djelovanju isusovaca na ovim prostorima posebno istaknuo njihov angažman u ponudi duhovnosti i duhovnih vježbi pomoću kojih su mnogim svećenicima i drugim osobama omogućivali dublje upoznavanje Kristova otajstva.

Na kraju mise dr. Marko Medved ukratko je podsjetio na povijest dolaska isusovaca u Opatiju. „Crkvena povijest Opatije zadnjih 100 godina kao da sažimlje opću povijest Crkve: prva polovica 20. st., u kojoj je započela izgradnja crkve i samostana, vezana je za Red svetog Benedikta koji je na razini opće Crkve duboko odredio vjeru i kulturu i cjelokupnu europsku civilizaciju prvoga tisućljeća. Od 16. stoljeća na razini opće Crkve sinovi svetog Ignacija Loyolskog ponijeli su Katoličku obnovu, osobito u školstvu i umjetnosti, ne samo u Europi nego i diljem svijeta. U Opatiji su oni u teškim vremenima druge polovice 20. st. iznijeli veliki teret Crkve, ne samo putem duhovnih vježbi raznim crkvenim osobama, nego i u pastoralu“, rekao je dr. Medved.

Nakon povlačenja benediktinaca, na poziv biskupa Viktora Burića isusovci dolaze u Opatiju u rujnu 1960. Iz pisma Viktora Burića tadašnjemu provincijalu Ivanu Fućeku 1965. godine, vidljivo je da je dolazak isusovaca u Opatiju potaknut točno određenim planovima ordinarija. Biskup je želio da uz samostan bude i dom duhovnih vježbi, gdje će svećenici tadašnje senjske i riječke biskupije, a i ostalih dijeceza, moći obavljati duhovne vježbe, mjesečnu rekolekciju i uopće kamo će se moći skloniti, da se saberu i duhovno osvježe te da se u samostanu mogu držati prigodni liturgijski i pastoralni sastanci i tečajevi za svećenstvo. Pored toga biskup navodi želju da u Opatiji bude i misijski centar. Posebno je važna vizija okupljanja studenata. Kako se Rijeka naglo razvijala u najveći lučki grad u državi i jaki kulturni centar, biskup je isusovcima ostavio zadatak da posvete posebnu brigu studentima i slično kao što su to činili u Zagrebu. Kao posljednje biskup Burić je u pismu naveo i brigu za izdavačku djelatnost sa centrom u Opatiji kako bi širenje tiska na kvarnerskom području bio jaki faktor za buđenje i jačanje vjerskog života u biskupijama ovoga kraja. Isusovci su u 50 godina u Opatiji ostavili svoj vidljivi pečat djelovanja, zaključio je dr. Medved.

KAPELA SVETOG KRIŽA U GRADU GROBNIKU

Obnovljen sakralni objekt iz 17. stoljeća Ponad Rječine, na brdu Kačani, nalazi se kapela sv. Križa. S ovog položaja puca krasan pogled na dvije strane, s jedne strane prema Kvarneru, Pašcu, Drenovi i Grohovu, a s druge prema Kaštelu Zrinskih-Frankopana i crkvi sv. Filipa i Jakova. Kapelu s osam metara dužine i četiri širine, te malim zvonikom, podigao je 1649. godine Franjo pl. Frankulin.

Kako su krov, fasada, vrata i prozori kapele bili u vrlo lošem stanju, prošle je godine donijeta odluka o njenoj obnovi. No, najprije je trebalo uvesti vodu i struju, pa tek onda krenuti s obnovom. Tako su radovi na kapelici započeli u mjesecu lipnju ove godine, a završeni 14. rujna, pred sam blagdan Uzvišenja sv. Križa.

U ovom kratkom razdoblju postavljeni su novi krov i nova fasada, te oluci, vrata, prozori, križ i gromobran. Kako bi se zbog malenog unutarnjeg prostora kapele vjerski obredi mogli održavati i na otvorenom, napravljena je pred ulaznim vratima nova nadstrešnica. Istodobno je ispred kapele postavljen i jedan reflektor, pa se ona i noću može lijepo vidjeti s Kaštela Grada Grobnika, Drenove i Pašca.

Radove na kapeli izveli su Ilija i Petar Marčinković, sin i otac, vrijedni građevinari iz Matulja. U ovoj prigodi zahvaljujemo svima koji su svojim darom i zalaganjem omogućili obnovu ovog starog sakralnog objekta, ponajprije Općini Čavle s načelnikom Željkom Lambašom i njegovim suradnicima, te ostalim donatorima, župljanima i svim dobrim ljudima koji su na bilo koji način sudjelovali u obnovi.

Zahvalu Bogu za obnovljenu kapelu proslavljena je svečanom pjevanom misom na blagdan Uzvišenja Svetog križa, 14. Rujna. Misu je predvodio, u zajedništvu s mjesnim župnikom Ivanom Friščićem, domaći sin fra Zvjezdan Linić i održao nadahnutu propovijed.

Uz predstavnike Općine Čavle misu je pratio iznimno velik broj vjernika, Grobničani svjedoče da ih toliko nije bilo od davnih vremena.

I. F.

Hodočašće Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini Oko stotinu vjernika iz župa Jelenje, Kukuljanovo i Škrljevo hodočastili su 30. listopada na Udbinu u nacionalno svetište Crkvu hrvatskih mučenika. Predvodili su ih Sanjin Francetić, župnik Jelenja i dekan Bakarskog dekanata, jelenjski kapelan Jaroslav Wilczynski i Tadija Tomkić župnik Kukuljanova i Škrljeva.

Crkvu Hrvatskih mučenika, spomen svehrvatskog stradanja kroz povijest, koja još nije u potpunosti uređena iznutra, predstavio je župnik Udbina i rektor svetišta fra Nediljko Knezović, govoreći o njezinom značaju za hrvatski narod, o povijesti gradnje, stradanju hrvatskog naroda od Krbavske bitke 1493. god. do Domovinskog rata.

Prekrasna bijelo zdanje izgrađeno po uzoru na crkvicu Sv. Križa u Ninu iz 11. stoljeća, ponosno stoji iznad Krbavskog polja gdje je život izgubilo 10 000 hrvatskih vitezova braneći od turske vojske kršćanstvo, hrvatski dom i Europu. Njezina zvonjava, njezin sadržaj podsjeća i podsjećat će godinama Hrvate na njihove korijene duboko zasađene u Kristu, na stoljetne patnje i boli kojima su naši preci čuvali svoju vjeru i svoju zemlju. U Crkvi hrvatskih mučenika hrvatski narod molit će za sve one koji su svoj život dali da bi nama danas bilo ljepše, molit će za mir među narodima, za oprost i da se nikada više takva stradanja ne ponove.

Sv. misu u dnevnoj kapeli BDM Kraljice mučenika predvodio je bakarski dekan Sanjin Francetić. Nakon zajedničkog ručka u Udbini, hodočasnici su posjetili crkvu u Bilaju i spilju sv. Stjepana pored crkve gdje su se za vrijeme Domovinskog rata župljani Bilaja i njihovi branitelji sklanjali od agresora i sa svojim tadašnjim župnikom Stipom Zebom slavili sv. misu.

Posjetili su katedralu Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću gdje ih je s poviješću katedrale i Gospićko-senjske biskupije upoznao rektor katedrale mons. Mile Čančar te crkvu u Otočcu o kojoj je govorio župnik mons. Tomislav Šporčić.

Gordana Fumić

25 Broj 9/436 2010.

50. obljetnica Isusovaca u Opatiji

26 Broj 9/436 2010.

Stotinjak bračnih parova iz Riječke nadbiskupije te Porečko-pulske, Gospićkosenjske i Krčke biskupije sudjelovalo je u vikendprogramu Obiteljske škole Riječke metropolije održane u hotelu „Malin“ u Malinskoj na otoku Krku. Program se sastojao od radionica i predavanja mr. Ivice Šole na temu “Obitelj i mediji - Utjecaj medija u obitelji”.

Obiteljska škola Riječke metropolije

Utjecaj medija u obitelji

Za medije obitelj je samo objekt tržišta, dok se u reklamama prikazuje samo njezina idealizirana slika

S

totinjak bračnih parova iz Riječke nadbiskupije te Porečko-pulske, Gospićko-senjske i Krčke biskupije sudjelovalo je u vikend-programu Obiteljske škole Riječke metropolije održane u hotelu „Malin“ u Malinskoj na otoku Krku od 15. do 17. listopada. Svrha Škole je poučavati, izgrađivati, podržavati i povezivati obitelji u njihovim nastojanjima, željama i htijenju da rade na poboljšanju života i vjere sebe samih, društva i župe.

Program se sastojao od radionica i predavanja mr. Ivice Šole na temu “Obitelj i mediji - Utjecaj medija u obitelji”. Poseban program pripremljen je za najmlađe tako da su na Školi doista mogle sudjelovati cijele obitelji: dok su roditelji bili na predavanjima za djecu su bile organizirane igraonice i kreativne radionice sa stručnim voditeljima. Otvarajući Školu nazočne je, u ime organizatora, Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije, pozdravio njegov predstojnik Ivan Nikolić, te predstavio svoje kolegice iz Ureda, predavača i voditelje deset grupa na koje su podijeljeni sudionici Škole kako bi rad u radionicama bio što kvalitetniji.

U svojim predavanjima Šola je progovorio o medijima čija funkcija danas više nije obrazovanje i informiranje, već “sudjelovanje u združenom pothvatu zavođenja masa” odnosno “multiplikacija moći i profita skupina koje su u njega uključene”, a informiranje je samo “kolateralni učinak”. Istaknuo je da su danas mediji kontrolirani, a slobode u medijima ima smo za one koji tu slobodu plate. Za takve medije obitelj je samo objekt tržišta, dok se u reklamama prikazuje samo njezina idealizirana slika.

“Potreban je gerilski otpor takvim medijima, da se ljudi što više susreću i razgovaraju, informiraju iz prve ruke. Najstariji način informi-

“Potreban je gerilski otpor takvim medijima, da se ljudi što više susreću i razgovaraju, informiraju iz prve ruke.

Najstariji način informiranja, koji je postojao još prije izuma pisma, usmena predaja, ponovno dobiva na važnosti”, istaknuo je dr. Ivica Šola.

ranja, koji je postojao još prije izuma pisma, usmena predaja, ponovno dobiva na važnosti”, smatra predavač. Šola je ustvrdio da mediji ne služe ljudima nego se služe ljudima, te je iznio primjere raznih “reality-ja”. Još je gore što danas mediji uzurpiraju odgojnu funkciju roditelja, a djeca koju “odgaja” televizija postaju pasivna, s poremećajima pozornosti, te agresivnija. Predavanje je završio pozitivnom porukom kako ima nade jer sugestivna, crna slika obitelji koju iznose mediji ne odgovara stvarnosti, već su obitelji, djeca, muževi i žene i njihov odnos normalniji nego što ih prikazuju mediji. Rješenje jednog od problema današnjice - obilja informacija koje čovjek nije u stanju “probaviti” - je buđenje “zdravog razuma” te pronalaženje vremena za tišinu i meditaciju, smatra Šola. a vrijeme Obiteljske škole služene su dvije mise koje je predvodio domaćin, krčki biskup mons. Valter Župan. U prvoj je propovjedi progovorio o vjeri koja pobjeđuje sve. “Kada čovjek svoju sigurnost stavi samo u Boga tada nastupa vjera i tada se događaju velike stvari”, rekao je biskup Župan.

Misom je i zaključena ovogodišnja Obiteljska škola, a u propovjedi je krčki biskup obrazložio nedjeljna čitanja u kojima se ističe kako moliti treba neumorno i ne posustati.

Nakon mise su mons. Župan, kao predsjednik Vijeća HBK za obitelj i dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda za obitelj HBK, predstavili su Dan obitelji 2011., inicijativu da se na zagrebačkom Trgu bana Jelačića okupe obitelji iz cijele Hrvatske radi promocije vrednota života, braka i obitelji.

Walter Salković

Z

Za vrijeme Obiteljske škole služene su dvije mise koje je predvodio domaćin, krčki biskup mons. Valter Župan.

Rim

Šesto godišnje hodočašće Riječke nadbiskupije

Svakoga dana hodočasnici su slavili euharistiju, a svečanosti slavlja pridonio je katedralni zbor „Cantores Sancti Viti“ koji je hodočasnike pratio pjesmom.

Riječki hodočasnici posljednji su dan hodočašća 13. listopada, čuvali za susret s Papom Benediktom XVI. Sudjelujući na redovitoj općoj audijenciji srijedom na Trgu svetoga Petra u Vatikanu, papa Benedikt XVI. je više tisuća hodočasnika pozdravio na raznim jezicima, te je na hrvatskom jeziku uputio prigodne pozdrave za 550 hodočasnika Riječke nadbiskupije.