Ivo Kobaš
LJUBAV NA TONE (Poklon autora čitateljima Zlatne djece)
Osijek, 2013. godine
SRETNA MAGARICA Presretna je danas magarčeva žena: donio joj magarac čitav tovar sijena! I još vedro vode hladne sa izvora, pa ona uživa u hladu svog tora.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Puse daje magarcu, ne zna im se broja: “Pravi si muškarac, magarčino moja!”
LJUBAV NA TONE Dala je nježno slonica slonu poljubac laki od jednu tonu. A ni slon svoju ljubav ne krije: vrati joj pusu od tone dvije!
I on nju nježno, s tri tone više, gurnu u žbunje gdje se i skriše. Iz te ljubavi, od puno tona, slonica rodi maloga slona!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Ona ženstveno, tek sa par tona, kukom zavodno odgurnu slona.
KUSAVI PAUN Gazdarica paunu strogu kaznu dala: zbog nevaljalosti rep mu ošišala. Šepure se okolo pijevci i purani, golubovi, pa čak i vrapci na grani.
A najgore mu je što već dva-tri dana paunica baca pogled na purana.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Paunu kusavom svi se redom smiju. Sa njegovim repom prave komediju.
SVINJSKA LJUBAV Krmača se zaljubila u krmčinu svoga. Osmijeh s lica cijelog dana ne skida zbog toga. Kaljuža se, iz blata joj sretne oči vire, a krmak je nježno gledi, oči mu se šire.
Šapuće joj: „Krmačico, ti si moje zlato! Sve bih dao za te, dušo, volim te ko blato!“ A krmaču od tih riječi cijelu prožme trema, pa uzvraća ustreptalo: „Takvog krmka nema!“
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Pa se kraj nje i on pruži, po blatu se valja, jer svinjska je ljubav jača što se više kalja.
TVOR Kako je samo nježan taj stvor! I kako strastven taj stari tvor. Kad svoju ženu vidi, sav gori. Pun čežnje on joj zanosno zbori:
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
„Uz tebe vječno ostat ću mlad. Oh, kakva žena! Oh, kakav smrad!“
LJUTITA PČELA
Obletje tri puta oko cvijeta žuta pa, već manje ljuta, i ovog će puta dok na cvijet pada: “Eh, mojega jada! Džaba sam ja ljuta, kad volim tog truta!”
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Na cvijet jedna pčela sletjet nije htjela. Veoma je ljuta što radi za truta, dok on zabušava, u košnici spava.
ŠUMSKA LJUBAV Kad povjetarac kroz šumu pirne, hrast bukvu krišom granama dirne. I ona svoje grane primakne pa mu listove malkice takne.
Zatrepti ona na sve to stidno, zaljubljena je očevidno! A vjetrić i dalje lagano duva i tajnu njihove ljubavi čuva.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Potom hrast basom svojim zašušti, bujica nježnosti ka bukvi pljušti.
MORE I SUNCE More i Sunce jedva izdrže do jutra da se vole i druže. A onda nježno, već u cik zore, poljupcem Sunce probudi more.
Navečer, prije no oči sklopi, more se strasno sa Suncem stopi. I tako vječno, ta ljubav čista, k´o Sunce grije, k´o more blista.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Cijelog se dana užitku preda dok zaljubljeno u more gleda.
BOLESNA BREZA Pored škole stoji breza. Sudeći po njenoj kori, nimalo joj lako nije, za život se ona bori. U koru je urezano sve od reda u toj školi tko to koga i koliko javno ili tajno voli.
Bilo bi joj lakše da zna da sva djeca iz te škole, osim onog koga pišu, i tu brezu mnogo vole.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
I sad breza, eno, vene, pa se tuga u njoj javi, što uskoro mrijeti mora ne od mržnje – od ljubavi.
NE DIRAJ Ne diraj mi kačket, vjetre, do igre mi nije. Sada mi je baš potreban pogled da mi skrije. Kradom mjerkam onu malu iz drugoga dva: hoće li me pogledati ta ljepotica?!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Ako li se to dogodi, onda dobro znam: Pa voli me! Kapu ću ti tad baciti sam!
DAMA IZ AMSTERDAMA Vidio sam jednu damu gdje šeta po Amsterdamu. Al je ova mlada dama sa kučetom, a ne sama.
i direktno sa ulice odniješe me do bolnice. Njeguje me mlada dama, ljepojka iz Amsterdama, a ja mazim njeno kuče. Hvala mu za ono juče!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Kad joj smjelo priđoh juče ugrize me njeno kuče
BUBULJICA Kako sam mrzila bubuljicu dok je ne vidjeh njemu na licu!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
A sad razmišljam: „O, mili Bože, pa zar ga i to uljepšat može?!“
DOBAR ZNAK Ura! Uraa! Vrištim! Skačem! Od sreće ću da zaplačem!
Uraaaaa!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Ona smeđa, iz trećeg “c”, što crvenu nosi mašnu, dala mi je da joj danas sve do kuće nosim tašnu!
BEZ VEZE Rasla bukva pored breze. Baš bez veze! Živio tigar pored lava. Glupost prava!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
U školi sjedi Ivo kraj Nine. Ah, miline!
ZAJEDNO SJEDE U istu klupu smjestio učitelj Marka i Darka i svakog trena tu izbije poneka čarka.
U treću klupu smjestili su se Zrinka i Dino. I tu sve štima, sve je u redu, sve tako fino!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
U drugoj klupi zajedno sjede Ana i Nađa. Tu opet stalno čuje se kikot ili svađa.
LIDA I PREDO Vidjela je Lida školskog druga Predu da je iz razreda ukr´o jednu kredu. Pa je odlučila idućega dana prijaviti toga kradljivog derana.
Ne prijavi Lida svoga druga Predu, već tog dana ona uze drugu kredu. Ispod onog teksta sroči ona kredom: „Od danas i Lida luduje za Predom!“
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Kad – ujutro vidi na školskome zidu kredom napisano: „Predo voli Lidu!“
SMOTANKO Za sladoled nikad taj nema lovu. U sportu ga smotankom zovu. Ne zna plesati, nema petice, za njim ne jure druge curice.
Jer on me voli, baš mi se divi. A oni drugi? Ma tko ih šljivi!?
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
U tuči svak je od njega jači, al meni sve to ništa ne znači.
DA IMAM LOVE Uh, da imam love! Moja duga želja lista počela bi sa klikera makar trista.
Slastičari, to da znate tad bih kod vas provodio mnoge sate! Uh, da imam love! Kupio bih šnale dvije onoj maloj što joj kosa oči krije. Uh, da imam love...
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Uh, da imam love!
VOLI ME Znam da me voli. Pa to se vidi! Samo se priznati zbog nečeg stidi.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Što, ne vjeruješ? Onda mi kaži: što uvijek gumicu od mene traži?!
ČUDNA LJUBAV Rekla je čak da sam joj mrzak. Pa neodgojen, umišljen, drzak. Drugarici priča po cijeli dan kako sam grub i neotesan.
Frizura – zna se: loše mi stoji. Smotan sam i tko me takvoga skroji?! Tako je to čudno kod žena. A baš u mene je zaljubljena!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Kad naočale ponekad stavim, po njoj se tako važnim pravim.
ČAROBNA PJESMA Psiću! Maco! Što ste takvi? Vječito se baš svađate! Dođite u moju pjesmu da se skupa poigrate! Mama, tata i susjedi! Čemu gužva? Čemu svađe? Svratite u moju pjesmu, tu se za sve osmijeh nađe!
Hej, nesretni i nesložni! Poručujem vama svima: Dođite u moju pjesmu, u njoj mjesta za sve ima!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Vi, ratove što vodite, bar malkice zavirite u čarobnu pjesmu moju pa se tamo pomirite!
IGRAJMO SE, VJETRE „Hajde, vjetre, da se igraš sa mnom cijelog dana? Da beremo žuto lišće s velikog jablana, i slažemo na gomilu tamo kraj garaže?“
A hoćeš li da ja pustim novog zmaja svoga, a ti da ga uvis digneš iznad starog gloga, pa da trčim ja za zmajem kud mi duša želi?“ „Hoću“, vjetar veli. „A hoćeš li (da ti šapnem): do mene donijeti miris kose one male što me raspameti? Uradi to, prijatelju, preklinjem te, molim?!“ „Vrlo rado!“, kaže vjetar. „To najviše volim.“
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
„Može!“, vjetar kaže.
PRIJATELJSTVO Posudih Peri nešto para. On zaboravi il se pretvara.
Da keca dobih reče mom tati. Pa dobro, tata to treba znati! U jednoj tuči zbog ničega dobih batine braneći njega. A on pobježe tada iz cuga. Što mogu, to je žrtva za druga.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Hajd, nema veze, dobar je drug čak da ne vrati taj sitni dug.
Potpuno shvaćam ja sve te stvari, to je prirodno, mi smo drugari. Ali kad reče da je Ružica obična, glupa djevojčica,
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
u meni puče: „E dosta, Pero! Ovoga puta baš si pretjer'o!“
LIZI I DARIO
Kad iznenada, u zadnjem trenu, Super-Dario iz njene škole (znate, oni se potajno vole) odnekuda se iznad nje stvori i toranj na drugu stranu obori. Potom se okrenu ka svojoj Lizi, lijep k'o na filmu, kao u knjizi, a ona od neke
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Sanjala strašan san mala Lizi: kako se krivi toranj u Pizi ruši upravo na glavu njenu!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
sreće goleme pocrvenje skroz, drhteć od treme. I baš kad htjede da ga poljubi, sve naglo ode, sve se izgubi, jer tad budilnik zazvoni stari i najljepše time pokvari!
NAJVAŽNIJE RIJEČI
Sve one riječi, kojih je mnogo, toliko da im se ne zna ni broja, nisu važne koliko: „Dragi moj!“ i „Zauvijek tvoja!“
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Dobih pismo što počinje sa: „Dragi moj!“, potom još riječi ne zna im se broja i na kraju: „Zauvijek tvoja!“
VOLE SE Njih dvoje se toliko vole što zna svako iz naše škole.
Dobro je, lijepo je tako se voljeti, ali ne treba topolu to boljeti!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Jučer na kori jedne topole urezaše da se M i B vole.
TAJNA
Jer nitko, baš nitko, ne smije znati, a osobito otac i mati, i nitko iz razreda ni cijele škole da se njih dvoje tako vole. Krili su se dugo po magli i tami, a onda tajnu odaše sami!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Magla je Sunce radoznalo zaklonila da makar malo od njega skrije jednu tajnu, za dvoje đaka tako značajnu.
POMOZITE!
A ja sve te osobine vidim kao velike vrline. Pomozite mi, kad vas molim, koju od njih da volim?!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Sanja ima dugu kosu, Tanja pjegice po nosu, Maca lijep, vitak stas, Eva tako umilan glas, Marica oči plave, Edina rep na sred glave, Marica vedro čelo, Ružica djeluje smjelo, najbolji đak je Mira, Ana najbolje svira...
ČOBAN I PRINCEZA Prelijepa princeza jednoga se dana zaljubila ludo u mladog čobana.
"Zar čobana za zeta? Neću, nisam lud!" Reče kralj, al na kraju ne imade kud. Princeza je kukala sve do onog dana kad kralj posla svitu po mladog čobana. Ali vidi jada! Vidi te nesreće! Za princezu čoban ni da čuje neće.
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
A čoban ne voli palače ni novce, nego samo frulicu, livadu i ovce.
"Hval vam na časti, to je lijepo, molim! Ali, shvatite me, čobanicu volim! Oprostite, možda je to pogrešna teza: moja čobanica meni je princeza."
Princeza mu reče dok mu ruku hvata: "Još više te volim, al sad kao brata. Pošto se ti nisi zaljubio u me, umjesto nevjeste, evo tebi kume!"
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Začudi se kralj, nađe se u šoku: "Bježi!", veli "Idi opet čuvaj stoku!"
ZNA SE Cijelog se dana igralo prase. Je li bilo prljavo – zna se!
Zvijezde na nebu već se gase. Sviće li uskoro zora – zna se! Nikola s Lucom stalno svađa se. A vole li se? Ah, i to – ZNA SE!
Ivo Kobaš, Ljubav na tone
Pčele cvjetove danima krase. Hoće li biti meda – zna se!