Družina Sinjega galeba Tone Seliškar
Prepričali i ilustrirali: učenici 6. d razreda
1. PROGNANIKOV SIN Prvo poglavlje pripovijeda o životu glavnog junaka Ive i njegova oca prognanika. Ive je rastao na Galebovom otoku posve sam u staroj i ruševnoj kolibici na osami. Ivin otac plovio je svjetskim morima i vidjevši siromašne otočane kako se muče ribarenjem i jedva prehranjuju svoje obitelji, povjerio im je ideju da se ribari udruže, nabave motorni čamac i zajednički love u dubokim morima. Ribari su mu povjerili svoj težački stečen imetak, a otac je umjesto da kupi brod, prokartao njihov novac. Kad se pokajnički vratio kući, otočani su ga pretukli, zamrzili i prognali s otoka. Majka je domalo umrla od žalosti. Dvanaestogodišnji Ive ostao je sasvim sam, a prehranjivale su ga dobre otočke žene i morski plodovi koje je uspio uloviti. Prigrlio ga je barba Nikola koji jedini nije zamrzio njegova oca. Još je uvijek pamtio onu njegovu ideju, onu sjajnu misao. Ive je rastao srčan i odlučan, zagledavao se u more pitajući se što se dogodilo s njegovim ocem.
2. PROGNANIK SE VRAĆA U drugom poglavlju Ivin otac vraća se nakon dugo godina na Galebov otok. Prognanik se vratio na otok. Kada je ušao u kuću, našao ju je jako zapuštenu, a na drvenoj postelji malog Ivu kako leži i spava. Skinuo je sa zida sliku mlade žene, Ivine majke Marije i poljubio je. Kada se Ive probudio, ugledao je svog oca kraj sebe. Raširio je ruke i zavapio:„ Ćaće… ćaće moj!“ Oboje su zaplakali. Ive se nikad nije osjećao ljepše.
3. PROGNANIKOVA SMRT U trećem poglavlju Ivin otac ispovijeda ribaru Nikoli i sinu svoj patnički život te umire. Tek što je upoznao svog oca, Ive ga je brzo izgubio. Otac je umro od bolesti, žalosti i izmučenosti. Prije no što je izdahnuo, ostavio je Ivi onu lijepu zamisao o zajedništvu svih ribara i svoju jedrenjaču Sinjega galeba. Posljednjim riječima poručio je sinu neka potraži tu zamisao i ostvari je da bude svim ljudima na zemlji dobro, a potom zaklopio oči. Nikola mu je iskopao grob. Žene su dolazile poškropiti mrtvaca za vječni pokoj. Nakon žalovanja na grobu, Ive je obrisao suze i oprostio se od oca. Iz njegove velike žalosti rasla je silna moć koja ga je uzdizala i krijepila.
4. DRUŽINA SINJEGA GALEBA Četvrto poglavlje pripovijeda o drugovima koji su osnovali “Družinu Sinjega galeba”. Dražesna i lijep djevojčica Mileva, kći ribara Nikole sažalila se nad Ivinom teškom sudbinom. Željela mu je pomoći da izvuče Sinjega galeba s plićaka na kopno no njih dvoje nisu uspjeli jedrenjaču ni pomaknuti s mjesta. Iako su Ivini drugovi bili ljubomorni što Ive ima svoju jedrenjak, Mileva ih je uspjela nagovoriti da mu pomognu kako je i Ive pomogao njima kad su bili u nevolji. Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane pomogli su Ivi izvući jedrenjaču na kopno i zajedno s Milevom osmislili kako će obnoviti lađu. Radostan Ive pozvao je prijatelje da mu budu posada i tako je nastala njihova tajna „Družina Sinjega galeba”. Ponosna posada Ivu je proglasila svojim kapetanom. Sve je to izdaleka promatrao starac Nikola pomislivši u sebi da bi možda Ive mogao ostvariti ideju svoga oca: svi ribari kao jedna družina.
5. U kamenolomu U petom poglavlju posada odlazi raditi u kamenolom kako bi zaradila novac za opremu svog jedrenjaka. Družina je obnavljala lađu, krpala mreže i jedro. Kako bi zaradili novac za kupnju boje kojom će obojiti jedrenjak, otišli su na rad u kamenolom. Tamo su skupljali kamenčiće, a kad je velika stijena na strmini zaprijetila radnicima da će se srušiti, Ive se dao na opasan posao miniranja. Poslovođa kamenoloma obećao mu je nagradu od 100 dinara. Prilikom eksplozije dinamita Ive je doživio nesreću. Silna eksplozija ga je odbacila i ozlijedila, no zaradio je nagradu. Dječaci i Mileva su ga njegovali sve dok se nije oporavio.
6. Borba za Sinjega galeba Šesto poglavlje pripovijeda kako je posada ostala bez svog jedrenjaka i kako su ga ponovno stekli. Dok se ive oporavljao od nesreće u kamenolomu, njegova je vrijedna posada oličila Sinjega galeba. Jedva su čekali da ga porinu u more. Ive je pročitao očev dnevnik u kojem se otac kaje zbog svoje sudbonosne pogreške kojom je nanio štetu ribarima, sebi i svojoj obitelji. Otac u svom dnevniku ističe potrebu da svi ribari budu složni jer samo u slozi i zajedništvu mogu uspjeti. Za to vrijeme ribari s otoka zaplijenili su Ivinog Sinjeg galeba da ga prodaju kako bi si namirili dug Ivina oca. Međutim Galebova družina nije se htjela predati te su odlučili preoteti Galeba od svojih očeva, zaploviti s njime na pučinu te zahtijevati od ribara da ima ostave Galeba. Dječaci su noću preoteli svoju lađu pijanom čuvaru Barbi i vratili ga pred ivinu kuću.
7. Olujna noć U sedmom poglavlju Sinjega galeba i njegovu posadu na moru hvata strašna oluja. Posada Sinjega galeba, Ive, Jure, Frane, Pere, Mijo i Petar, otisnula se noću na morsku pučinu. Htjeli su zaobići kamenolom kako bi izjutra presreli ribare koji su s kamenoloma u svojim jedrenjacima odvozili kamenje. Na otvorenom moru namjeravali su od ribara zatražiti svoje pravo na Sinjega galeba. No uhvatila ih je oluja i silan vjetar koji je odnio lađu na otvoreno more. Prestravljeni dječaci mislili su da će ih strašna oluja potopiti. Pobješnjeli valovi nasukali su Sinjega galeba na grebenasti otok, dječake izbacili s lađe na greben, a Peru i Juru povukli natrag u more i dječaci ih više nisu vidjeli.
8. Iznenađenje na otoku U osmom poglavlju družina Sinjega galeba na otoku pronalazi krijumčarsko blago. Jutarnje sunce osvijestilo je izmučene dječake. Uvidjeli su da su zarobljeni na kamenitom otoku, da je Galeb nasukan na grebene i ne mogu ga porinuti u more. Kako su u oluji izgubili bočicu s vodom i bili silno žedni, pošli su pretražiti otok u potrazi za pitkom vodom. Morila ih je tuga i bol zbog gubitka dvojice prijatelja Pere i Jure koji su nestali u podivljalom moru. Ive i Mijo pretražili su sve pećine na otoku i naišli na spilju u klisuri u kojoj su krijumčari sakrili svoju prokrijumčarenu robu; čaj, kavu, duhan, engleski, rum, talijansku svilu, barut. Stisnuti pod stijenom, te noći dugo nisu mogli zaspati. Ivu je probudilo brektanje motora velikog jedrenjaka za koji mu se učinilo da ga je vidio sinoć u oluji. Vidio je mornare s tog jedrenjaka kako u spilju nose novo blago. Ujutro se ive poslužio barutom iz spilje da minira sige koje su Sinjem galebu priječile put do mora. Zakrpali su poderano jedro, gurnuli Galeba u more te se zaputili u spilju. Na Ivin prijedlog naumili su krijumčarima oteti sanduke i predati ih vlastima u gradu zašto su očekivali veliku nagradu. Kad su počeli tovariti robu u Galeb, dojurio je Mijo vičući da se pojavio jedrenjak s dva bijela jarbola i bijelim jedrima.
9. Borba s krijumčarima Deveto poglavlje pripovijeda kako je družina pala u ruke krijumčarima te svladala krijumčare i domogla se krijumčarske lađe Meteora. Motorni jedrenjak Meteor bio je krijumčarska lađa kojom su četvorica krijumčara krijumčarila robu iz Italije. Vidjevši da se jedrenjak približava otoku, dječaci su se sakrili u spilju. Krijumčari su dalekozorom primijetili Sinjega galeba i privezali ga za svoju krmu. Dječake su uhvatili u spilji i zarobili. Zarobljeni u potpalublju Meteora, dječaci su našli i Juru i Peru koje su krijumčari spasili iz mora. Tako se družina opet našla na okupu. Vođa bande Lorenco htio je ubiti dječake kako ih ne bi otkrili vlastima, ali se tome usprotivio strojar Ante te su odlučili da će prodati dječake u roblje. Kad su trojica mornara otišla u spilju po robu, a Ante ostao sam na palubi, Ive se ohrabrio, skočio na palubu te motkom strojara snažno udario po glavi. Čovjek se srušio, a Mijo ga je svezao konopcem. Meteoru je ostao upaljen motor, pa je Mijo preuzeo kormilo i potjerao brod na pučinu ostavivši trojicu krijumčara na otoku.
10. Zarobljenik U desetom poglavlju družina Sinjega galeba oslobađa se zarobljeništva. Družina je na Meteoru stigla do nepoznatog otoka i tu se usidrila da prenoći. Namjeravali su se vratiti kući i predati vlastima Meteora, krijumčarsku robu i zarobljenika, ali nisu znali kamo plove. Ive je pogledavao onesviještenog zarobljenika s brazgotinom po licu i škropio ga vodom bojeći se da ne umre. Kad se zarobljenik osvijestio, Ive mu je ispričao sve o svome ocu, njegovom prognanstvu i smrti i ideji da ujedini sve ribare koju je naumio ostvariti umjesto oca. Na njegove riječi zarobljenik Ante se prenuo i molio Ivu za oprost rekavši da je on kriv za smrt Ivina oca. Ive ga je oslobodio od konopaca.
11. Zarobljenikova ispovijed Jedanaesto poglavlje donosi priču o krijumčarskoj dužini i obraćenju čovjeka s brazgotinom na licu. Ante je pokajnički dječacima ispripovijedao svoju priču. O školovanog pomorca kapetana postao je krijumčar, i to zbog pohlepe za novcem i bogatstvom te ovisnosti o alkoholu. U kartanju je prevario Ivina oca te umjesto njega, on kupio Meteora i osnovao krijumčarsku družinu. Na duši mi leži veliki teret; život dvojice pomoraca stražara koje su krijumčari ubili na Meteoru. Sretan što je dospio u ruke upravo sinu čovjeka čiju je nesretnu sudbinu skrivio on sam, čovjek s brazgotinom se pokajao. Dječacima je ponudio svoju pomoć u njihovom velikom naumu. Ive je prihvatio, a Ante im je dao Meteora koji je postao novi Sinji galeb.
12. Novi Sinji galeb U dvanaestom poglavlju Meteor postaje novi Sinji galeb, a krijumčar Ante posadu uči pomorstvu. Ante je čvrsto odlučio prekinuti sa zločinačkim životom i podučiti dječake pomorstvu te barem na taj način popraviti krivicu koju je nanio Ivinom ocu. U talijanskom Brindiziju je rasprodao krijumčarsku robu s Meteora. U Ulcinju je tim novcem preuredio Meteora u ribarski brod. Ive je prodao starog očevog Sinjeg galeba. Ante je dječake učio ribarenju, propisima plovidbe morem, o morskim mjenama, morskim životinjama. Bio im je otac, čuvar, učitelj i dobročinitelj i dječaci su ga zavoljeli.
13. Sudbonosan susret Trinaesto poglavlje donosi priču o nesretnoj smrti strojara Ante. Na povratku kući novi Sinji galeb naišao je na jedrenjak s natpisom San Lorenzo na kojem su bili Lorenco i dvojica krijumčara što ih je družina ostavila na grebenastom otoku. Prije nego što su dječaci s Galebom uspjeli uteći, Lorenco je hicem iz puške pogodio Antu u leđa i on se srušio na palubu Sinjega galeba. Prije smrti Ante se oprostio s dječacima. Tužni i klonuli dječaci su njegovo tijelo predali moruda mu more bude grob.
14. Borba za Sinjega galeba U četrnaestom poglavlju družina Sinjega galeba bori se za svoju lađu s olujnim morem. Družina Sinjega galeba plovila je novim brodom prema obali rodnoga kraja. Kad su već bili pola dana od otoka Vrača, na moru ih je zadesila silna bura. Sinji galeb ostao je bez goriva i more ih je nosilo prema grebenastoj obali. Ive je upotrijebio raketu kao poziv u pomoć. Njihove signale uočili su mornari na torpiljarki (ratničkom brodu) i dovezli im naftu. Motor Sinjega galeba ponovno je zabrektao i dalje se nosio s burom. Ive je izmučene drugove poslao na počinak, sam uhvatio kormilo i zaplovio prema otoku Vraču gdje su pristali na jedan dan da se posada odmori.
15. Bijeg Sinjega galeba U petnaestom poglavlju krijumčari otimaju Sinjega galeba družini koja je pristala na svjetioniku. Družina je razgledavala otok podno planine Biokovo i začuđenim svjetioničarima ispričala svoju pustolovinu. Jedan od svjetioničara upozorio ih je da će pred vlastima morati dokazati da je Meteor, tj. novi Sinji galeb njihova imovina kako im ga ne bi zaplijenili. Ive se sjetio da mu je Ante na smrti rekao neka otvori njegovu škrinju. U škrinji je bilo pismo za Pomorsku upravu u Splitu i listić za Ivu u kojem mu Ante poručuje neka ovo pismo donese u Upravu. Dok su dječaci bili na svjetioniku, sustigao ih je Lorenco na jedrenjaku San Lorenzo, oteo im Sinjega galeba i zaplovio s njim prema Italiji. Izbezumljeni i zaplakani dječaci ponovno su postali mornari bez broda. Pošli su sa svjetioničarem u Split, a on im je pomogao da oficiru Pomorske uprave uruče Antino pismo. Ante je u pismu prokazao Lorenca i ostale krijumčare te Meteora oporučno ostavio Ivi i dječacima. Pročitavši pismo, oficir je povjerovao u priču dječaka te putem radija izdao naredbu svim brodovima da jave smjer plovidbe Sinjega galeba kada ga uoče. Sa zapovjedništvom ratne mornarice dogovorio je da pošalju torpiljarku za Galebom da ga uhvati. Svjetioničar se vratio na službu, a dječaci su morali ostati u Splitu dok se njihova situacija ne razjasni i u njihovoj općini. Oficir im je obećao i novčanu nagradu koja je bila raspisana za Lorencovu krijumčarsku bandu.
16. Nikola i Mileva Šesnaesto poglavlje pripovijeda što se zbilo s dječacima u splitskoj luci te kako su se susreli s Nikolom i Milevom. U ribarskom selu na Galebovom otoku svi su oplakivali dječake misleći da su poginuli na moru. S još većim gnjevom su pogledavali na Ivinu kuću i optuživali ribara Nikolu što ga je bodrio. Najžalosnija je bila Mileva koja se skroz izmijenila i od vesele djevojčice postala šutljiva i ozbiljna. Iza Nove godine Nikola je primio hitan poziv u Split. Sa sobom je poveo i Milevu. Susret s izgubljenim dječacima u zgradi Pomorske uprave sve ih je ispunio neopisivom radošću i srećom.
17. Povratak Sinjega galeba U sedamnaestom poglavlju Sinji galeb vraćen je družini koja radosno zajedno s Nikolom i Milevom uplovljava u svoj zaljev te pristavši na otok baca sidro. Trgovački parobrod uočio je Sinjega galeba u visini otoka Visa te dojavio Pomorskoj upravi. Poslali su ratni brod Zmaj da ga presretne i Sinji galeb je vraćen u Splitsku luku, a krijumčari zarobljeni. Dječaci su dobili novčanu nagradu te se zajedno s Nikolom i Milevom ukrcali na palubu Sinjega galeba. Kad su zaplovili kući, otpratilo ih je mnoštvo ljudi i novinara jer se već pročulo o njihovim pustolovinama i junaštvu. Ive je bio zapovjednik, Mijo za motorom, Jure i Frane kormilari, a Pere i Petar zaduženi za jedra. Mileva je bila ponosna, a Nikoli su se oči ispunile suzama radosnicama. Domalo su uplovili u matičnu luku. Ive je zadovoljan što je očev dug izravnan i krivica izbrisana. Ive govori Milevi da će družina Sinjega galeba živjeti i da će na njihovoj palubi biti dovoljno mjesta za svakog poštenog i nesebičnog radnika. A ako ova lađa postane tijesna, sagradit će novu. U moru ima dovoljno bogatstva za sve vrijedne ljude koji će zajedno biti jaki i nitko neće biti gladan kruha. Kad su ribari i žene s otoka na pramcu spazili napis Sinji galeb i svoje dječake na palubi, klik radosti zaorio je otokom. Sinji galeb bacio je sidro.
Kraj Roman “Družina Sinjega galeba” slovenskog pisaca Tone Seliškara prepričali i ilustrirali učenici 6. d razreda OŠ “Đuro Ester” Koprivnica. Slikovnica je izrađena u oviru projekta Čitanje ne poznaje granice/Branje ne pozna meja. Koprivnica, 2016. g.