Z generacija traži velike promjene

sc. Branko Pavlović

Razmažena kuknjava na kakvu smo navikli, u traženju i propuštanju

PRILIKA, sve više stiže i sve više kuca naša vrata. Tako sve više čujemo „ja sam milenijalac“, ali skeptičan sam prema vremenu i prostoru u kojem živim i odmah postavljam pitanje: Zašto ne bi bio?

I u pravu je, jer njegova generacija je odrasla u ekonomskom sustavu koji ju je višekratno iznevjerio.

Prije nego što su navršili četrdesetu preživjeli su dvije recesije, a sada im najavljuju novu, a višedesetljetna kriza koja je počela 2007/8. mnoge od njih drži daleko od „stroja za izgradnju bogatstava“ u kojem su uživali njihovi roditelji.

Zadnjih desetak godina, mala ali utjecajna skupina ekonomista počela je tvrditi da se neoliberalizam pretvara u prilično mračnu, modernu verziju ekonomske represije predindustrijskog srednjeg vijeka. Prema njihovom mišljenju –TEHNOFEUDALIZAM (Yanis Varoufakis) – zapravo je distopijski nastavak kasnog kapitalizma, a milenijalci (Y) i GENERACIJA Z koja je stigla nakon njih prisiljeni su nositi najveći teret transformacije. Središte ekonomske moći kao da se preselio s Wall Streeta, kojim su desetljećima upravljali gramzljivci iz „baby boom generacije“ u Silicijsku dolinu, a najprivlačnije dionice preselile su se iz financijskog i en - ergetskog sektora u sektor novih tehnologija. Burzama je zavladao akronim – „FANAG“ (Facebook, Amazon, Netflix, Apple, Google).

Stoga se postavljaju opravdana pitanja i traže odgovori, što ako je ekonomska i kulturna dominacija tehnologije izopačila svijet kapitalizma kakvog poznajemo - kapitalizam slobodnog tržišta (neoliberalizam) i ekonomiju uputila umjesto očekivanom velikom napretku u slijepi hodnik bez izlaska. I upravo to je temeljna dilema Nicka Lichtenberga (časopis Fortune, veljača/ožujak 2023.) kada konstatira da ozračje kasnog kapitalizma priziva Karla Marxa, ili ako se želimo osjećati suvre- menije Slavoja Žižeka (pripadnika baby boom generacije), otkrivajući osjećaj da proživljavamo dane korumpiranog ekonomskog razdoblja koje se urušava pod teretom vlastitih proturječja i možda ustupa mjesto novom sustavu (vidi J. list članak V. Vresnik: Milenijalci traže veliku promjenu, str 40 i 41 od 11.03.2023. U brojnim anketama iz kasnih 2010-ih mladi Amerikanci pozitivno su gledali na socijalizam, a imali su mnogo manje povoljno mišljenje o kapitalizmu nego generacija njihovih roditelja.).

Pa, tko je ta Z generacija čija leđa tako snažno pritišće ovo olujno vrijeme i kako se ona nosi sa svim preprekama. Ona je za sada snježna pahulja, ali brzo će se pretvoriti u lavinu. I ako je nazivaju najkrhkijom generacijom do sada, pripadnike generacije Z ne treba podcjenjivati jer imaju potencijal odrasti u ljude potpuno drukčije od svojih roditelja, a to i svojim ponašanjem i djelovanjem i potvrđuju. Zbog ekonomskih, društvenih i političkih promjena, odnosno, bolje reći trauma koju su preživjeli ili još preživljavaju, tijekom svog kratkog života nove vrijednosti, ponašanje i drukčiji životni stil jednostavno su postali dio njihova DNK-a. I ako se za Z generaciju može reći da je empatična, pragmatična i cinična još je „nedovršen proizvod“, ili kako se navodi u mnogim opisima generacije - zbog toga što su pripadnici te generacije rođeni s tehnologijom, njihove socijalne vještine još nisu potpuno razvijene. Imaju izazov s prepoznavanjem dezinformacija i strahuju od pogrešaka (kao i prijašnje generacije) te sve više na društvenim platformama kreiraju svoj mikrosvijet u kojem mogu kontrolirati narativ. Iako se opisuju poput „oni su strastveni individualci koje nije briga što drugi misle“, mogu ih prepoznati svi koji su ikad bili mladi istraživači da ta generacija neće, poput svih drugih, u nekom trenutku početi nalikovati na svoje roditelje. No, pri - je nego što se odredi na koji način i kako će to generacija Z promijeniti svijet, odnosno po čemu jest i po čemu će biti drukčija, nužno je ustanoviti tko je ona uopće.

Oni su prvi pravi digitalni urođenici i možda vjeruju klasičnim medijima, ali više od 60% vijesti (pokazuju istraživanja) koje konzumiraju kreiraju influenceri i kreatori sadržaja. Osim što cijene različite poglede na stvari, imaju izazov s određivanjem prave vrijednosti sadržaja, razlikovanjem istine od teorije zavjere, poluistina i potpunih dezinformacija. Osim toga što su prva internetska djeca, digitalni urođenici, od ostalih generacija razlikuje ih njihov emotivni sklop ili bolje reći ono što osjećaju. I ako su stariji među njima (x i y generacija) osjetili i živjeli s recesijom 2007/8., Z generaciju najviše je traumatizirala pandemija COVIDA 19 i nesretni rat u Ukrajini. I dok se sve više govori o sve većem broju mladih s mentalnim problemima, oni pokušavaju zdravlje uzeti u svoje ruke. I budući da imaju manje povjerenja u klasičnu medicinu od prethodnih generacija, svoje mentalno i fizičko zdravlje stavljaju u ruke alternativnih medicinara, ali i tehnologije, pa se za savjet obraćaju influenceru. To, dakako, ne znači da izjednačavaju prave medicinske stručnjake s influencerima, nego da od svih uključenih u zdravstveni sustav traže drukčiji - više holistički pristup, jer jednostavno imaju drukčija očekivanja. Podsjetimo se samo svih rasprava i politika cijepljenja u nedavnoj pandemiji. Na sličan način promatraju vlade i državna – službena tijela kojima sve manje vjeruju, ali i biznisu. Do generacije Z tvrtke su bile izostavljene iz te vrste „moranja“. Nisu se trebale petljati u društvena pitanja. Starije generacije „ne kupuju“ korporacijski aktivizam, smatrajući ga suvišnim i licemjernim. Mlađi, s druge strane, licemjere nanjuše na kilometar, ali istodobno očekuju od tvrtki da se bave nečim drugim od prodaje svojih proizvoda i usluga. Primarno da budu DOP prihvatljive.

Interesantno, pripadnici Z generacije u većem su stresu zbog novca, odnosno svoje financijske budućnosti. No, pod utjecajem društvenih platformi troše više nego itko na luksuzne proizvode / kozmetika, odjeća, obuća/, a oprezi su i pomalo skeptični kad je riječ o njihovoj financijskoj budućnosti i konkretnijim ulaganjima. I upravo zbog globalnih nedaća koji ih prate i koje proživljavaju, mnogo su ranije shvatili bit: VALJA RADITI DA BI SE ŽIVJELO, a ne obrnuto, pa se postavlja opravdano pitanje je li došao kraj glorifikaciji rada?

Istraživači ovog vremena i Z generacije u njemu smatraju da je došao početak glorifikacije onog rada koji stvara vrijednost tvrtkama i da takav rad treba platiti. Naime, tijekom svojih istraživanja revizija poslovanja, dobivaju uvid u odnose poslodavaca i mladih generacija te potvrđuju da postoji nedostatak ponude radne snage, što mlade – Z generaciju – stavlja u komfornu zonu. Tvrtke ističu da Z generacija na razgovorima za posao ima određenu visinu plaće ispod koje ne žele raditi, a često zahtijevaju i druge uvijete rada, primjerice radno vrijeme, ili broj dana godišnjeg odmora. Zahtjevi Z generacije koji su povezani s uvjetima rada obrnuto su proporcionalni njihovoj motivaciji. Što su njihovi uvjeti izraženiji, to je motivacija za rad niža. Često se događa da tvrtke ispune sve zahtjeve Z generacije, a nakon toga zaposlenici jednostav - no ne stvore nikakvu dodanu vrijednost na radu za tvrtku. Oni dođu na posao, a nakon mjesec dana donose odluku da više ne žele raditi. Fluktuacija radne snage koja se tek zaposli izuzetno je visoka, što se odražava na poslovne procese tvrtke, odnosno na njihovu profitabilnost. No, to što su pripadnici Z generacije manje motivirani nije stvar trenda, već je uvjetovana specifičnim životnim okolnostima kojima su svakodnevno podvrgnuti, te što na svojim leđima nose to olujno breme „brkastog vrimena“. To što češće mijenjaju poslove ne znači da su neodgovorni, već da odbacivanjem starog sustava traže nove puteve i nova rješenja za ostvarivanje prosperiteta.

Generacija Z svojim glasnim ulaskom u poslovni svijet, dakle, guši postojeći poredak (neki istraživači bi rekli kapitalizam kakav poznajemo i zato sve više istraživača govo - ri o kapitalizmu za sve dionike kao o novom poretku), a da toga nije ni svjesna. Narušava neke od osnovnih koncepata kapitalističkog sustava poput bezglava ganjanja karijere i dostupnosti tvrtkama i izvan radnog vremena. Njezini pripadnici ne čekaju da prođe koja godina staža da zatraže povišicu i nije im tvrtka na prvom mjestu (kao baby boom generaciji), niti naglasak stavljaju na novčanu i materijalnu dobit. S druge strane, i dalje im je stalo do poštenog transakcijskog odnosa poslodavac - zaposlenik, sposobni su posao odraditi brže i fleksibilnije te su strastveni u vezi sa svojim karijernim interesima, samo se oni malo (puno) više isprepliću s onim privatnim.

Čak i pristup životu generaciji Z je drukčiji pa se postavlja pitanje, opet počevši s milenijalcima, je li slijed škola-posao -obitelj-djecastarački dom sve što život nudi. Slijedom toga, istraživači poručuju da svi u lancu reprodukcije napokon trebaju shvaćati da je ključ u balansu i da zaposlenici neće biti produktivniji ni kreativniji ako su pod velikim pritiskom i rade u lošim uvjetima, a toga je i te kako svjesna Z generacija.

Tako ova nova generacija čini sve da to promjeni i stvori pravednije okruženje. Nekako, kako je i Marx zapisao, generacija Z želi društvo koje omogućuje da danas radim jedno, a sutra drugo, ujutro lovim, popodne pecam, navečer uzgajam stoku, kritiziram poslije večere baš kao što želim, a da nikad ne postanem lovac, ribar, pastir ili kritičar -poručuju istraživači Z generacije.

No, s obzirom da socijalističke ideje kakve poznajemo koje nisu baš uspjele, a i kapitalizam je s novim naraštajima na klimavim nogama, preostaje nam vidjeti hoće li GENERACIJA Z biti ta u čijim će se glavama stvoriti novi, zasad još nedokučivi, globalni poredak. No, ako želimo da ne odemo u slijepu ulicu, dajmo generaciji Z povjerenje i zaplovimo ovim olujnim morem. ST