Donesimo zakon o sajmovima - potreban nam je

dr. sc. Mato Arlović, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske

Nedavno održana znanstveno-stručna konferencija na temu „Repozicioniranje sajamske industrije – vrata u svijet hrvatske i regionalne poljoprivredno-prehrambene industrije“, s pravom je otvorila pitanje možemo li se danas zadovoljiti s postojećim definiranjem, statusom i ulogom sajma i sajmovanja u suvremenim gospodarskim odnosima?

I.

Smatram da je pitanje opravdano i da ga je nužno danas, ne samo postaviti, već i na njega dati aktivne i djelotvorne odgovore. Naime, samo definiranje sajma kao „privredne ustanove organizirane radi prodaje robe na temelju izloženih uzoraka“,1 je točna, ali po svom obuhvatu i sadržaju više nije dostatna. To prije svega proizlazi prvo: iz, u današnje vrijeme, novih sve razvijenijih kontakata i odnosa koji se uspostavljaju i razvijaju između sudionika na sajmovima. Među njima je „prodaja robe na temelju izloženih uzoraka“ samo jedna od njih, ali nikako jedina, pa počesto nužno ni dominantna. Navedenu konstataciju potvrđuju, uz druge odnose i kontakte, već sami odnosi i poslovni dogovori koje na sajmovima postižu proizvođači međusobno u razvoju poslovne i proizvodne suradnje na proizvodnji, npr. komplementarnih proizvoda i/ili pružanju različitih vrsta usluga međusobno radi njegove što efikasnije, jednostavnije, brže i dakako, ekonomičnije proizvodnje. Ovdje se ponajprije radi o poslovnoj suradnji koja se uspostavlja između glavnog nositelja (u pravilu velikog industrijskog proizvođača) proizvodnje komplementarnog proizvoda i obrtnika, malih i srednjih poduzetnika – proizvođača, koji već rade i/ili mogu raditi bilo na proizvodnji pojedinog dijela koji se ugrađuje kao sastavni dio komplementarnog proizvoda i/ili na njegovoj doradi odnosno finalizaciji prije same ugradnje u komplementarni proizvod. Dakako, radi interesa i koristi, kako velikog tako i malih proizvođača, koji su ili postaju sudionici takvog poslovnog odnosa. Važno je istaknuti prednost njihovog susreta i poslovnih razgovora na sajmu u odnosu na nove suvremene (npr. elektroničke načine) načine komuniciranja. Na sajmovima se ovi kontakti i razgovori odvijaju sučelice. Dakle, neposredno između sudionika - potencijalnih poslovnih suradnika. Uz to, pogotovo ako se radi o izlagačima na sajmu, oni su u prilici jedan drugom i konkretno pokazati što proizvode i s kojom svojom proizvodnjom mogu odgovoriti na potrebe i zadovoljiti interese svakog od sudionika na osnovu poslovne suradnje u proizvodnji konkretnog proizvoda. 2

1 Notica „Sajam robnih uzoraka“, u Privredni leksikon, Informator, Zagreb, 1961., str. 604. Element „prodaja robnih uzoraka“ je bitan element za određenje pojma „sajam“ i u natuknici „sajam“ kod Vladimira Anića kad on u njoj piše: „Sajam ... 1. sastanak proizvođača i kupaca u određeno vrijeme godine ili na određeni dan radi izravnog trgovanja ili radi zaključivanja trgovačkih poslova na osnovi izloženih uzoraka ... 2. velika poslovna priredba općeg ili specijaliziranog tipa.“ Vidjeti njegov „Rječnik hrvatskog jezika“, treće prošireno izdanje, Novi liber, Zagreb, 2000., str. 1027.

Navedeni primjer povezan je uz jednu od novih i sve učestalijih djelatnosti koje se odvijaju na suvremenim sajmovanjima. Međutim, pored njih se u industriji suvremenog sajmovanja razvija i odvija či - tav niz novih djelatnosti i na njima uspostavljenih aktivnosti, kontakata pa i poslovnih dogovora između sudionika – učesnika na sajmovima. Na njima se: uspostavljaju novi kontakti, stječe saznanje i upoznaje s novim rješenjima, uzorcima i modelima na izloženim uzorcima komadnog proizvoda; pronalaze i uspostavljaju kontakti s novim dostavljačima repromaterijala; stječu informacije o preferencijama potrošača glede pojedinih proizvoda; traže i uspostavljaju novi poslovi; vrši testiranje tržišta; prati konkurencija; isprobavaju proizvodi; proširuje se znanje i stječu nova iskustva; posjećuju organizirane konferencije i kongresi itd. 3

II.

Navedene aktivnosti i događanja na sajmovima događaju se u cijelosti i/ili parcijalno, ovisno o tome o kakvoj se vrsti sajma radi. Naime, razumno je pretpostaviti da će se vrste, opseg i sadržaj aktivnosti i događanja na sajmu prilagoditi svrsi i namjeni zbog koje je on organiziran. 4 Neće i ne trebaju biti istovjetne aktivnosti i događanja na univerzalnim i specijaliziranim sajmovima, ili na onima koji se organiziraju kao međunarodni, ili nacionalni ili pak, regionalni odnosno lokalni sajmovi. Isto tako, kakva i koliko će se aktivnosti i događanja organizirati i zbi - ti na sajmu, ovisit će o dužini njegova trajanja. Nije istovrsna situacija i mogućnosti koje ona pruža na sajmovima koji se organiziraju kao godišnji, mjesečni, tjedni ili dnevni. Tim više i tim prije ako se ima u vidu da je dužina sajmovanja za istovrsni sajam u pojedinoj zemlji ex lege propisana (ograničena). 5 Osim toga, sasvim su drukčije mogućnosti i okolnosti za organiziranje svih aktivnosti i događanja na sajmovima na organiziranom i otvorenom prostoru u odnosu na one koji su po svojoj prirodi i namjeni salonskog tipa ili pojedine funkcionalne, odnosno ad hoc sajamske priredbe.

III.

Organiziranje i priređivanje sajma ovisit će o njegovoj vrsti, namjeni, sadržaju, duljini trajanja, ali i o materijalno-financijskim te prostornim mogućnostima kojima njihov organizator raspolaže. Navedena okolnost nikako se ne može i ne smije zanemariti. Naprosto stoga što organiziranje i priređivanje sajmova traži angažman znatnih sredstava. Međutim, unatoč toj činjenici protek vremena pokazuje da su se sajmovi sve više širili, specijalizirali i modernizirali kroz svoju povijest. Ponajprije zbog svojih gospodarskih učinaka. Napose u praćenju gospodarskih trendova i inovacija u proizvodnji po -

2 „Velika prednost sajma u odnosu na suvremene medije je neposredna komunikacija na jednom mjestu, gdje se u kratkom vremenu nalaze zainteresirane osobe iz različitih djelatnosti. Sajam je mjesto testiranja i predstavljanja marketinških i komunikacijskih alata, ali i praćenja tih istih od konkurencije“, ističe se u tekstu „Sajmovi“ koji piše Business HTZ, vidjeti na: https://www.htz.hr>hr-HR>sajmovi

3 Sve navedeno su razlozi zbog kojih se organiziraju i priređuju sajmovi i u konačnici zbog čega ih posjećuju fizičke i pravne osobe, ne nužno uvijek one koje se bave gospodarskim djelatnostima. Vidjeti sistematizaciju ovih razloga na: https://hr.m.wikipedia.org>wiki

4 Sajmove je po svojoj vrsti moguće podijeliti i sistematizirati po različitim kriterijima: a) po funkcionalnom na: univerzalne i specijalizirane; b) po mjestu održavanja i njihovom opsegu na: međunarodne, nacionalne, regionalne i lokalne; c) po vremenu organiziranja na: godišnje, mjesečne, tjedne i dnevne; d) po manifestnom obliku na: sajmove na otvorenom prostoru, u salonima i na zatvorenim priredbama itd. Posebni oblici sajmovanja koji su danas vrlo popularni kod građana i u sve većem broju jedinica lokalne samouprave, a organiziraju se mjesečno i/ili tjedno su tzv. buvljaci, odnosno sajmovi rabljene robe.

5 Tako hrvatski zakonodavac izrijekom propisuje da sajamska manifestacija može trajati najdulje „do 60 dana u tijeku jedne godine, neovisno o vremenu održavanja manifestacije“. Vidi članak 2. točka 11. Zakona o trgovini, pročišćeni tekst, koji obuhvaća objavljene njegove sadržaje u „Narodnim novinama“ broj 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23., a na snazi je od 1. srpnja 2023. (dalje: Zakon o trgovini) jedinih vrsta proizvoda, potreba i zahtjeva potrošača u pogledu njih, ali i zbog svojih izravnih i neizravnih ekonomsko-financijskih učinaka na ukupnu društvenu zajednicu gdje se organiziraju i provode. Dakako, ovo je podloga koja ekonomski motivira i opravdava organiziranje i priređivanje sajmova.6 No, nikako se ne smije zanemariti ni ona koja se može svrstati u tzv. socijalno-psihološku osnovu. Ona proizlazi iz same prirode ljudskog bića. Neovisno o tome koliko će gospodarstvo (uključivo i trgovinu) biti sofisticirano s obzirom na tehničko-tehnološki razvoj, uvijek će ostati potreba čovjeka za neposrednim međusobnim kontaktima i izravnom razmjenom mišljenja i ideja između proizvođača i potrošača. Ako se k tome pridoda činjenica da su dani sajmovanja prigoda za izlaske i druženje rođaka i prijatelja, sklapanja novih poznanstava posebno među mladima, zatim prilika za skupljanje novih znanja i informacija, i dakako dobra „zabava i razbibriga“,7 onda je jasno zbog čega sajmovi ne samo opstaju, već se i šire, stalno razvijaju i specijaliziraju u svim zemljama svijeta.

Republika Hrvatska ima dugo i8 veliko iskustvo u organiziranju i priređivanju svih vrsta sajmova. Ona je treća zemlja u Europi, a prva na njezinom jugoistoku, koja je, u modernom smislu, nositelj organiziranja međunarodnog sajmovanja.9

Sajamska organiziranja i događa - nja su i danas u Hrvatskoj aktualna, rašireno priznata i poznata kako u domaćim tako i u međunarodnim gospodarsko-socijalnim odnosima. Ponajprije zbog svoje povijesti, značaja i uloge Zagrebačkog velesajma,10 ali i niza drugih specijaliziranih sajmova koji su se afirmirali na unutarnjem i međunarodnom planu, kao što su bjelovarski, osječki, varaždinski, slavonskobrodski, splitski, zatim sajam u Biogradu na Moru i čitav niz drugih. IV.

Usprkos ostvarenim rezultatima, željama i naporima organizatora i sudionika na našim sajmovima, za mnoge od njih sasvim je jasno da po opremljenosti, materijalnofinancijskim, prostornim i drugim mogućnostima sve više zaostaju za onima koji se organiziraju u svijetu, pa i na prostoru Europske unije. Kad govorimo o prostoru Europske unije nikako se ne smije zanemariti da je taj prostor i naš prostor. Da su sajmovi u pojedinim zemljama članicama Europske unije i naši sajmovi kao što su sajmovi Hrvatske, istovremeno i sajmovi Europske unije.11

Navedene činjenice i okolnosti nužno nameću zaključak o potrebi novih ulaganja u sajamsku djelatnost, njezinu reformu i repozicioniranje u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Na znanstveno-stručnoj kon - ferenciji održanoj na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 7. lipnja 2023. u okviru Svjetskog dana sajmova o svemu tome se raspravljalo. Mnogi od renomiranih i uglednih sudionika konferencije izložili su svoja opažanja glede stanja sajamske djelatnosti kod nas, te izložili, na osnovu svojih i znanstvenostručnih i empirijskih spoznaja, što bi trebalo činiti da se repozicionira sajamska industrija u Republici Hrvatskoj i da ona postane ponovno usporediva, ravnopravna i u svemu kompatibilna toj djelatnosti u Europskoj uniji i na svjetskoj razini. Uz prijedloge aktivnosti i mjera gospodarske, organizacijske, tehnološke naravi, zatim glede poticanja suradnje i međunarodnog povezivanja organizatora sajmova sa sudionicima – izlagačima neposredno i/ili putem njihovih organizacija (npr. gospodarskom i obrtničkom komorom itd.), zatim s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te s nadležnim tijelima i institucijama Republike Hrvatske, pa sve do nekih pitanja koja se tiču zakonodavnopravne naravi.12

6 Prema izjavama panelista (sudionici sa Zagrebačkog velesajma) Konferencije održanoj na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 7. lipnja 2023., na uloženu jednu hrvatsku kunu u organiziranje i priređivanje sajamske manifestacije na Zagrebačkom velesajmu, u gradu Zagrebu su sudionici i posjetitelji sajamske manifestacije trošili osam, što je znatan poticaj gospodarstvu Zagreba. Jednostavno rečeno, dobar posao.

7 Vidjeti: Hrvatska enciklopedija mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2021., na: https://www. enciklopedia.hr/Natuknica.aspx?ID=54097> (pristupljeno 28. svibnja 2023.)

8 Primjera radi ističemo činjenicu da je grad Zagreb stekao pravo održavanja sajmova još 1242. godine Zlatnom bulom Bele IV.

9 U modernom smislu pravo priređivanja sajamskih manifestacija u Zagrebu je još 1909. godine stekao Zagrebački zbor, prethodnik današnjeg Zagrebačkog velesajma. Tako je Zagreb odmah poslije Verone (1898.) i Pariza (1904.) postao treći grad u Europi koji je u modernom smislu počeo priređivati i održavati sajamske manifestacije.

10 Kolika je uloga i značaj Zagreba i njegovog Velesajma u sajamskoj industriji najbolje svjedoči činjenica da je Zagrebački zbor zajedno s 19 drugih europskih sajmova 1925. godine sudjelovao u osnivanju Unije međunarodnih sajmova (UFI) sa sjedištem u Parizu.

11 Ova konstatacija proizlazi iz činjenice da je Republika Hrvatska od 1. srpnja 2013. postala ravnopravnom članicom Europske unije.

V.

Ne upuštajući se u druge aspekte, ukazat ću samo na nekoliko pitanja o kojima sam govorio na toj konferenciji, a tiču se primarno zakonodavno-pravne problematike. Motivacija da o njima progovorim pronašao sam u činjenici da je danas gotovo svima (koji se bave sajamskom djelatnošću) jasno da postojeći zakonodavno-pravni okvir nije dostatan da odgovori potre - bama i interesima sajmovanja pa i cjelovitog gospodarskog sustava u tom segmentu njegovog djelovanja. Čak što više, postoje argumenti koji upućuju da je on, upravo zbog svoje podnormiranosti na zakonodavnoj razini, postao jedan od razloga koji onemogućuju bržu, obuhvatniju i cjelovitiju reformu sajamske industrije. O čemu se radi? Radi se, moglo bi se reći, o dva pravna apsurda sa svim njihovim implikacijama koji izravno i/ili neizravno utječu na sajamsku industriju, njezino osuvremenjivanje i brže usklađivanje s ostvarenim stupnjem organiziranja i provedbe sajmovanja u zemljama Europske unije u svim oblicima i vrstama njihova ispoljavanja. Prvo; na zakonodavnoj razini sajamska industrija je u Republici Hrvatskoj apsolutno podnormirana i ne zadovoljava potrebama i interesima koje ona može i treba ostvariti, kako za gospodarstvo, tako i ostale aspekte društvenih aktivnosti i djelovanja koje utječu na sveu - kupni razvoj društvene zajednice i svih oblika njezinog organiziranja od mikro, preko mezo sve do makro oblika njezinog ostvarenja, odnosno od lokalne preko regionalne do državne razine. Naime, na zakonodavnoj razini sajamska industrija je regulirana, s pravom se može reći, sasvim marginalno i to u sklopu Zakona o trgovini,13 svega s tri njegove odredbe sadržane u pojedinim njegovim člancima. Tako je u članku 2. stavku 1. točki 11. na indirektan način regulirana trgovina na sajmovima i to kao prigodna prodaja uz sve mogućnosti i ograničenja njezine provedbe. Navedena odredba glasi: „Prigodna prodaja je prodaja organizirana u sklopu održavanja sajmova, priredaba i izložbi. Prigodnom prodajom dopuštena je prodaja samo proizvoda i robe koji su predmet i svrha organiziranih spomenutih manifestacija i može trajati najduže do 60 dana u tijeku jedne kalendarske godine, neovisno o vremenu održavanja manifestacije.“

12 Jedan od važnih razloga koji nameće potrebu repozicioniranja hrvatskih sajmova i sajmovanja proizlazi iz čisto ekonomskih razloga. Naime, kako je istaknuo na Konferenciji dr. sc. Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore, održavanje sajmova je skupa djelatnost, koju teško mogu pokrivati same ustanove koje ih organiziraju i priređuju. Stoga je potrebno stvoriti ekonomske, pravne, organizacijske i druge podloge koje će motivirati sudionike na sajmovima da se udružuju i povezuju međusobno na nacionalnoj i međunarodnoj razini u organiziranju i priređivanju sajamskih manifestacija, a radi postizanja sinergijskih efekata i u konačnici, većih zarada od troškova u obavljanju ovog posla.

13 Zakon o trgovini objavljen je u „Narodnim novinama“ u kojim brojevima vidjeti fusnotu 2. Interesantno je već ovdje primijetiti da neovisno o svom značaju, povijesnim i gospodarskim razlozima, sajmovi u Republici Hrvatskoj još nemaju „svoj“ zakon, iako je potreba da se ova djelatnost cjelovito, posebnim zakonom odavno sazrela, postala nužna i opravdana.

Osim citirane odredbe Zakona o trgovini u poglavlju „Trgovina na malo“, u članku 10. stavku 1. regulirajući trgovinu na malo, u alineji 8. navodi kao instrument njezinog ostvarenja „prigodnom prodajom“ (sajmovi, izložbe i sl.), a u stavku 7. istog članka da se „može prigodno trgovati (sajmovi, izložbe, priredbe i slično) i na drugim mjestima na kojima se stvarno odvija trgovina ...“.

Ove odredbe izravno spominju (sajmove), dok se u odredbi članka 9. stavka 7. propisuje ovlaštenje ministru nadležnom za gospodarstvo da donese „Pravilnik o klasifikaciji prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo“. Nadalje se člankom 12. stavkom 2. ovlašćuje ministar za gospodarstvo da u suradnji s ministrima nadležnim za zdravstvo, poljoprivredu i graditeljstvo propiše pravilnikom iz stavka 1. istog članka uvjete za obavljanje trgovine. „Ovaj pravilnik i njim propisani minimalni uvjeti koje moraju ispunjavati prodajni objekti, oprema i sredstva u prodajnim objektima u trgovinama na veliko odnose se i na trgovine na malo ...“.

Drugo; za razliku od zakonodavnog normiranja sajmova, za normiranje normama opće naravi u općim aktima ustanova i drugih pravnih osoba koje organiziraju i provode sajmove i/ili sudjeluju u njihovoj organizaciji i provedbi, s pravom bi se moglo reći da je prisutan suficit normiranja uz izuzetno parceliziranje i usitnjavanje normiranja ovog područja djelatnosti. Tako, svaki organizator (i suorganizator) sajmova, u pravilu donosi svoj pravilnik o „svom“ sajmu ili drugi njemu korespondirajući opći pravni akt.14

Pored njih tu su i podzakonski pravni akti koji u ovoj domeni donose nadležne državne institucije itd.15

Navedeni pravni propisi reguliraju, u pravilu: uvjete i načine postupanja na sajmovima, postupke za izdavanje odobrenja za organiziranje i održavanje sajmova, tko je odgovorna osoba sajma i njezine nadležnosti, uvjete kojima mora udovoljavati sajam, zatim uvjete koje moraju ispunjavati sudionici na sajmu da bi dobili poticajna sredstva za sudjelovanje na njima, sadržaj, oblik i način vođenja evidencija i upisnika itd. Volens nolens, neki od podzakonskih akata, ali i opći akti udruga i/ili pravnih osoba s javnim ovlastima u svom sadržaju imaju i odredbe procesne i materijalno-pravne naravi koje su norme zakonskog karaktera. U tom smislu, moglo bi se postaviti pitanje ne samo mogu li ih oni sadržavati, već upravo zato što ih sadrže bi li povrijedili načelo zakonitosti odnosno načelo ustavnosti i zakonitosti.

Osim toga, regulirajući tko ima pravo pod kojim uvjetima i na koji način organizirati i prirediti sajam, s jedne strane, a s druge strane, tko i pod kojim uvjetima može na njima nastupati, htjeli ne htjeli osim što zadiru u područje koje bi trebao pravno, zakonom urediti zakonodavac, oni i nehotice mogu dovesti adresate u neravnopravan odnos, napose s aspekta jednakosti i ravnopravnosti u ostvarivanu poduzetničke slobode.

Unatoč činjenici da se gornja pitanja mogu postaviti, treba reći da pred nadležnim sudovima (uključivo i Ustavni sud Republike Hrvatske) sporova radi zaštite ustavnosti i zakonitosti ili sporova za zaštitu ljudskih prava i sloboda nije bilo ili su oni povremeni. Vjerojatno, prvo, zbog toga što ova pitanja nisu uređena zakonom, a drugo, ona su (periodično) aktualna u vremenu održavanja pojedinog konkretnog sajma, pa brzo nakon održavanja sajma padaju u zaborav. Treće, prisutan je prešutan stav da je bolje da su, pa i uz sve prigovore koja se na njih mogu staviti ona uređena ovim aktima, nego kada imamo si - tuaciju da nisu uopće uređene. Posebno je pitanje koje se može postaviti povezano uz različitost pravnog uređenja postupovnih normi glede koje propisuju tko može biti organizator i priređivač sajama, te tko na njime može sudjelovati, zatim koje uvjete mora ispunjavati da bi mogao ostvariti ova prava itd. Koliko god se specijalizirani sajmovi razlikuju u supstancijalnom smislu, ipak bi procesne norme morale osiguravati u osnovi jednak i ravnopravan položaj, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, svima koji žele organizirati i/ili sudjelovati na sajmu. Iznimka od toga može biti opravdana samo ako je zbog prirode i namjene (dakle, supstancijalnog sadržaja) sajma iz nužnih i društveno opravdanih razloga u pojedinim slučajevima zbog zaštite većeg dobra i/ili javnog interesa potrebno ih drugačije regulirati. No, to bi po samom predmetu svoje regulacije, njegovom značaju za usklađenost pravnog sustava i jednaki te ravnopravni položaj pred pravom svih aktera na koje se odnosi, morala biti materija koju regulira zakon, a ne podzakonski akt.

14 Tako npr. Vinkovački jesenski sajam gospodarstva i obrtništva donio je svoj Sajamski pravilnik, Sajam Relax Adrija je donio svoj Pravilnik, Bjelovarski sajam d.o.o. je ovo područje uredio „Uputama izlagačima, izvođačima radova i ostalim sudionicima sajamskih manifestacija“. Organizator manifestacije „Dani Zigante tartufa“ je također donio svoj pravilnik. S druge strane, Hrvatska obrtnička komora donijela je svoj Pravilnik o organizaciji nastupa članova HOK-a na sajmovima u zemlji i inozemstvu, dok je Udruženje obrtnika Koprivnice donijelo npr. Odluku o sajmovima za 2022. godinu itd.

15 Uz pravilnike koje donosi nadležno ministarstvo na temelju članka 9. stavka 7. i članka 12. Zakona o trgovini, i druga državna tijela svojim aktima u okviru propisane im nadležnosti uređuju ova pitanja. Tako je npr. Ministarstvo poljoprivrede donijelo svoj Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati sabirni centri, sajmovi, prijevoznici životinja i trgovci životinjama itd.

VI.

Kad se navedenim otvorenim pitanjima dodaju činjenice sadržajne naravi, o kojima smo u prethodnom dijelu ovog teksta rekli nekoliko riječi, a odnose se na aktivnosti i društvene odnose u koje sudionici na sajmovima ulaze, a uopće nisu pravno regulirani, barem ne zakonskim normama koje bi se izravno odnosile na sajamsku djelatnosti, onda je sasvim opravdano postaviti pitanje – nije li došlo vrijeme da se u Republici Hrvatskoj napokon donese zakon o sajmovima. Ne samo zbog svog značaja, doprinosa i uloge sajamske industrije u razvoju gospodarstva i društva kao cjeline, već i zbog lakšeg snalaženja svih sudionika u ostvarivanju svojih prava i dužnosti u ovoj domeni društvenog života. I ništa manje, čak što više, puno važnije da se stvore validne pravne osnove koje su nužna pretpostavka za ostvarivanje pravne sigurnosti i vladavine prava svim sudionicima u sajamskoj industriji. Zbog toga podržavam sve one koji iniciraju i predlažu nadležnim tijelima (prije svega Hrvatskom saboru) da se što pri - je donese posebni zakon o sajmovima koji će sveobuhvatno urediti sajamsku industriju. Vrijeme je da se to napokon učini. Sajamska industrija takav zakon treba. Pored ostalog, i zbog toga što je potkapacitirana pravna regulacija ovog pitanja postala jedna od faktora koji koči afirmaciju, razvoj i veći doprinos sajamske industrije kao takve, a onda i njen pozitivni utjecaj u razvoju i afirmaciji sveukupnog hrvatskog gospodarstva.

Literatura

Anić V., „Rječnik hrvatskog jezika“, Novi Liber, Zagreb, 2000.

Bačić A., „Hrvatska i izazovi konstitucionalizma“, Split, 2001.

Hrvatska enciklopedija – mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2001., na: https:// www.enciklopedia.hr/Natuknica. asox?ID=54097

Natuknica „Sajmovi“ – tekst Business HTZ na: https://www.htz. hr>hr>hrHR>sajmovi

O sajmovima i sajmovanjima na: https://www.hr.m.wikipedia. org>wiki

Pravilnik o organizaciji nastupa članova HOK-a na sajmovima ..., na https://ww.okkz.hr>...

Pravilnik o paušalnom oporezivanju samostalnih, Obrtničke komore Međimurja, na https://www.obrtnička-komora-međimurja...

Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati sajmovi za životinje, „Narodne novine“ broj 45/11.

Pravilnik sajma Relax Adria – Relax Adira, na: https://www.relaxadria.com>pravil...

Privredni leksikon, Informator, Zagreb, 1961.

Sajamski pravilnik – Zigante Truffle Days, na: https://sajamtartufa. com>sajamski...

Sajamski pravilnik Agroklub, na: https://cdn.agroklub.com>sa... PDF

13. Ustav Republike Hrvatske, „Narodne novine“ broj 85/10., pročišćeni tekst

Zakon o trgovini, „Narodne novine“ broj 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23. – pročišćeni tekst, na snazi od 1. srpnja 2023. ST