TEHNOLOŠKO ZAOSTAJANJE

Iakoje upravo ICT sektor jedan od često spominjanih novih aduta hrvatske ekonomije, Hrvatska i u tehnološkom sektoru zaostaje za većinom drugih članica Europske unije. Potvrđuju to novi podaci eurostatističara, po kojima su ICT stručnjaci u 2022. godini činili samo 3,7 posto ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Po udjelu ICT stručnjaka u ukupnom broju zaposlenih, Hrvatska čvrsto drži donji dio tablice Unije. S druge strane, manji udio ICT stručnjaka od Hrvatske u ukupnom broju zaposlenih među članicama Unije, lani su imale samo Poljska, 3,6 posto, zatim Rumunjska, 2,8 posto, i Grčka, 2,5 posto, pokazuju podaci Eurostata. Ne stojimo sjajno ni u apsolutnim brojkama. One, naime, pokazuju da je u Hrvatskoj lani bilo oko 63.400 zaposlenih ICT stručnjaka, po čemu smo također bili pri dnu EU ljestvice. Nažalost, struktura hrvatske znatno manje od drugih zemalja treba

ICT stručnjake, ali optimizam donekle bude podaci o velikom porastu broja zaposlenih ICT-jevaca u posljednjih 10 godina

Takav rast broja zaposlenih ICT stručnjaka pokazuje da se u hrvatskom društvu u posljednjem desetljeću ipak radilo na promicanju studija iz područja

STEM-a. Također, pokazuje da na hrvatskom tržištu rada postoji snažan rast potreba za ICT stručnjacima. No, ekonomisti upozoravaju da je Hrvatska još daleko od toga da postane magnet za ICT stručnjake, a kamoli nekakav „tehnološki tigar“.

Zaostajanje u inovacijama

U prilog tome, napominju, govori i hrvatsko zaostajanje u inovacijama. Dostupni podaci, naime, pokazuju da je Hrvatska i dalje u kategoriji emerging innovators zemalja, u kojoj su još i, primjeri - što ljude najviše zanima i koji s pravom postavljaju temeljno pitanje: kad će standard biti naša strateška odrednica?

Slabosti i zamke ekonomske politike

Hrvatska se, kao i većina tranzicijskih zemalja, liberalizacijom izložila nepripremljena, puno pripremljenijoj i snažnijoj konkurenciji ra - ce, Mađarska, Rumunjska i Bugarska. S druge strane, susjedna Slovenija je u naprednijoj kategoriji moderate innovators država, u kojoj su i Italija, Španjolska i Češka. Već i to pokazuje, ocjenjuje

Zoran Aralica sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, da su kod nas inovacije i patenti daleko ispod prosjeka EU.

„Nedostaje nam inovativnosti. Kod nas se ljudi malo bave zaštitom inventivnosti, već su mahom uključeni u korištenje postojećih aplikacija na osnovi standardiziranih znanja. Trenutnu tehnologijsku revoluciju predvode čipovi, a u Hrvatskoj se oni ne proizvode“, upozorava Aralica. Dodaje kako Hrvatska nikako da postane čak ni zemlja srednjih inovacija. „Ne koristimo kapacitete koje za to imamo na raspolaganju, a nema ni sustava upravljanja njima“, ističe Aralica.

Postali smo 'kafić ekonomija'

Dio razloga zašto Hrvatska kaska za drugima u tehnološkoj preobrazbi leži i u strukturi njenoga gospodarstva, u kojem dominiraju usluge, posebno turizam, ugostiteljstvo i trgovina. Ekonomisti već dugo upozoravaju da u tim sektorima nema neke prevelike potrebe za digitalizacijom, a još manje za inovacijama. Štoviše, ističe Aralica, pojedini oblici digitalnih tehnologija u 2019. godini imali su čak i manji intenzitet korištenja nego u 2009. godini, što znači da je došlo do saturacije, a ne do promjena u gospodarstvu.

Naličje te priče je da je u Hrvatskoj sve manje industrije. Ono što je od nje i ostalo nakon tranzicijskog „čišćenja“, razmjerno malo koristi naprednije tehnologije. Zbog svega toga davno smo i zaradili odrednicu 'kafić ekonomije'.

zvijenih zemalja. Hrvatska je također prihvatila „ideologiju“ makroekonomske stabilnosti, a sve ostalo je trebala riješiti „nevidljiva ruka” (tržište). Takva politika je, radi neznanja i komoditeta političkih elita, usvojena i ona se provodi bez obzira na već svima jasno vidljive negativne posljedice. Nekritički je prihvaćen neoliberalistički koncept.

„Dugoročno, razvijenije zemlje fakturiraju svoje troškove manje ra - zvijenim zemljama, to je u prirodi funkcioniranja ekonomije. Bio sam protiv ulaska Hrvatske u eurozonu ne zato što je euro loša valuta, već zato što je Hrvatska ispodprosječno razvijena. Kada zemlja koja je ispodprosječno razvijena uđe na zajedničko tržište, prirodno i spontano postaje kolonija višerazvijenih zemalja, ako nije izgradila mehanizme zaštite i razvoja“ naglašava naš istaknuti ekonomski analitičar Ljubo Jurčić.

Nepripremljena, Hrvatska se otvorila svijetu, bez strukturiranja poduzeća i bez reorganiziranja ekonomske uloge države u skladu s novim okruženjem. Tako neorganizirana i nepripremljena nacionalna ekonomija izložila se svjetskoj konkurenciji koja je jednostavno „pomela“ hrvatsku proizvodnju. U svakom slučaju, lošiju perspektivu imaju zemlje koje su se razvijale na staroj infrastrukturi, a nisu u dovoljnoj mjeri uspostavile novu. Hrvatska se, nažalost, nalazi u toj skupini zemalja.

Ne možemo dalje bez strategije industrijskog razvoja

Hrvatska očito treba izlazak iz krize i daljnji razvoj gospodarstva i društva bazirati u suvremenoj industrijalizaciji države. Na razvoj suvremene industrije utječe se industrijskom politikom. Industrijskom politikom ujedno se odgovara na temeljna pitanja ekonomije: što, kako i za koga proizvoditi. ŠTO proizvoditi određeno je raspoloživim resursima i onima koji se pod optimalnim uvjetima mogu pribaviti. KAKO proizvoditi, određuje tehnologija proizvodnje, obrazovanje i organizacija proizvodnje. ZA KOGA proizvoditi određeno je strukturom tržišta. Potpora ostvarivanju industrijske politike nalazi se u institucionalnoj infrastrukturi specijaliziranih instituta, agencija, zavoda, direkcija u okviru kojih se poboljšavaju postojeći i stvaraju novi proizvodi i djelatnosti. Teško je očekivati razvoj i kompatibilnost mnoštva različitih inputa spontano, zbog čega se industrijskom politikom određuju smjerovi i standardi, osnivaju potporne institucije i osiguravaju financijske potpore djelatnostima koje će činiti buduću strukturu gospodarstva.

Slijedeći razlog je proces globalizacije koja pojačava konkurencijsku utakmicu sa sve više sudioni - ka. Na globalnom tržištu ne konkuriraju samo proizvodi, usluge i poduzeća, nego i industrije, regije, države i kontinenti. Svatko se u svom prostoru organizira kako bi bio efikasniji na globalnom tržištu. Onaj tko se ne organizira taj nema šanse za uspjeh i razvoj.

Kako iskoristiti komparativne prednosti?

Hrvatska je mala zemlja. Njen udio u svjetskoj ili europskoj proizvodnji je daleko ispod jedan posto. Samo iskorištavanjem prirodnih resursa i položajne rente ne može se osigurati pristojan standard građanima. Apsolutne prednosti su premale da bi Hrvatska mogla živjeti od njih. Komparativne prednosti kao osnova konkurentskih prednosti na svjetskom tržištu tek treba steći. Komparativne prednosti u uvjetima globalizacije mogu se steći obrazovanjem, suvremenim tehnologijama i organizacijom države s jasnim ciljevima što, kako i za koga proizvoditi u narednih pedesetak godina. To je sadržaj industrijske politike koje Hrvatska još nema.

Primjenom odgovarajuće industrijske i regionalne politike proizvodnja u postojećim djelatnostima u Hrvatskoj mogla bi se kroz dugi niz godina povećavati stopama većim od 5% godišnje. Osnova za takvo povećanje su neiskorišteni raspo - loživi resursi, počevši od zemlje, šuma, mineralnog i rudnog bogatstva do neiskorištenih industrijskih kapaciteta, a prije svega ogromnog broja radno sposobnih a nezaposlenih ljudi. Uz to treba imati na umu da naša fizička infrastruktura može podržati već sada dvostruko veći bruto domaći proizvod nego šta ga Hrvatska stvara.

Pokazatelji ekonomskih kretanja u razdoblju od posljednjih 30 godina u Hrvatskoj, naime, govore jasno da nikad nismo ranijih godina zabilježili takvo relativno zaostajanje za razvijenijim zemljama, napose u Europi. Pokazalo se, također, da postavljeni model ekonomske politike, kojeg su se držale sve dosadašnje Vlade, ne daje više rezultate. Imamo li snage, prije svega političke, ali i stručne da taj model prilagodimo novim tržišnim uvjetima?

U mnoštvu preporuka što činiti, nekako prevladava mišljenje da je za bilo kakav pogled u budućnost potrebna politička volja za ozbiljnim promjenama u uspostavljanju učinkovitih sustava, bilo da je riječ o ustroju uprave, ekonomiji ili socijali. Maštovitost, jasno vodstvo i djelić inspiracije bit će potrebni za pronalaženje pravih politika za 21. stoljeće. Ono što je sada potrebno jest predanost uvođenju promjena i ulaganja koja će stvoriti budućnost širokog prosperiteta. ST