Gospodarenja otpadom i smanjenja emisija CO2 u kontekstu ESG izvještavanja

Međunarodni Institut za klimatske aktivnosti (IICA) održao je svoj

2. Impact & Connect

After-work Event u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi u Hotelu Esplanade Zagreb okupio je članstvo II-

CA-e koje je imalo priliku poslušati važnu temu: Gospodarenja otpadom i smanjenja emisija CO2 u kontekstu ESG izvještavanja, a odgovore su im ponudili vrsni stručnjaci koji se više od 20 godina kroz svakodnevnu praksu bave Gospodarenjem otpadom: Anamarija Matak, ravnateljica Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH i Teo Čolan, član Upravnog odbora

IICA-e i stručnjak za gospodarenje otpadom i ESG.

Radi intenzivnijeg uključivanja poslovnog sektora u pitanja klimatskih promjena i ESG, stručnjaci IICA-e povremeno će podijeliti svoje članke kojima odgovaraju na pojedina ključna pitanja na određenu temu i potiču poslovne subjekte na brže uključivanje u ostvarenju

ZAJEDNIČKOG CILJA - bržeg prelaska na ODRŽIVO GOSPODARSTVO!

Kada danas želimo opisati stanje u svijetu sve se više koristi akronim VUCA (Volatility, nestalnost Uncertainty neizvjesnost, Complexity složenost, Ambiguity dvosmislenost). Ovaj izraz, koji je isprava koristila američka vojska za opisivanje svijeta nakon završetka hladnog rata, poslovni svijet je preuzeo kako bi opisao današnje poslovno okruženje koje karakteriziraju brze promjene koje se događaju kroz razvoj novih tehnologija i promjena na globalnim tržištima.

Kako bi opstale u VUCA svijetu tvrtke se sve više okreću održivosti i ESG-u. Održivost predstavlja glavni cilj: dugoročni opstanak i razvoj tvrtke, dok je ESG okvir koji razvrstava pojam održivosti u 3 glavne skupine (okoliš, društvo i upravljanje) i pruža strukturu pomoću koje možemo planirati postizanje održivosti.

Komponenta okoliša (E) odnosi se na utjecaj tvrtke na prirodne resurse, uključujući potrošnju energije, emisije u zrak i gospodarenje otpadom. Predstavlja sve o klimatskim promjenama i svim čimbenicima koji trenutno pridonose degradaciji okoliša.

Društvena komponenta (S) je interni i eksterni društveni utjecaj tvrtke na dionike koji uključuje raznolikost, angažman zaposlenika i odnose sa zajednicom. Obuhvaća radne uvjete, lokalne zajednice, konfliktna područja, sigurnost, zdravlje itd. U osnovi, sve ključne aspekte integracije te rodnu i društvenu ravnopravnost.

Komponenta upravljanja (G) odnosi se na odluke koje donosi uprava tvrtke i njezin upravni odbor za područja kao što su sastav odbora, naknade izvršnim direktorima i radna praksa. Bavi se čimbenicima kao što su mito i korupcija, oporezivanje, raznolikost upravnog odbora i politički utjecaj. Ukazuje na sve čimbenike koji se odnose na odgovorno ponašanje poduzeća i njihovu usklađenost s održivim razvojem.

ESG nije samo moralni okvir za mjerenje utjecaja kompanija na društvo i okoliš. Također je i financijski. Veća je vjerojatnost da će tvrtke koje daju prioritet ESG čimbenicima dugoročno nadmašiti konkurente, jer su bolje opremljene za upravljanje rizicima kao što su klimatske promjene, društveni nemiri ili regulatorne promjene. Aktivnosti ESG-a usmjerene su na poduzimanje mjera kako bi se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma i Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. (Agenda 2030). Pariški sporazum plan je djelovanja za ograničavanje globalnog zagrijavanja.

Njegovi su glavni elementi:

∘ dugoročan cilj – vlade su postigle dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C;

∘ doprinosi – prije pariške konferencije i za njezina trajanja zemlje su podnijele sveobuhvatne nacionalne akcijske planove za borbu protiv klimatskih promjena (takozvani nacionalno utvrđeni doprinosi) za smanjenje emisija;

∘ ambicija – vlade su se složile da će svakih pet godina izvješćivati o svojim akcijskim planovima i da će svakim novim planom postavljati ambicioznije ciljeve;

∘ transparentnost – zemlje su se dogovorile da će izvješćivati jedni druge i javnost o tome kako napreduju u postizanju svojih ciljeva kako bi se osigurali transparentnost i nadzor;

∘ solidarnost – države članice EU-a i druge razvijene zemlje i dalje će financirati borbu protiv klimatskih promjena kako bi zemljama u razvoju pomogle da smanje emisije i izgrade otpornost u cilju odgovora na posljedice klimatskih promjena.

Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016., kada je ispunjen uvjet da ga je ratificiralo najmanje 55 zemalja odgovornih za najmanje 55% globalnih emisija stakleničkih plinova. Sve zemlje EU-a ratificirale su sporazum.

U želji da postane lider u borbi protiv klimatskih promjena, Europska Unija postavila je sebi za cilj da do 2050. postane prvo klimatski neutralno gospodarstvo i društvo.

Krajem 2020. EU je usvojila i dugoročnu strategiju smanjenja emisija i ažurirane klimatske planove, u kojima se zemlje članice obvezuju da će svoje emisije do 2030. smanjiti za najmanje 55% u odnosu na njihove razine iz 1990.

Agenda 2030. je dokument usvoje na zasjedanju Opće skupštine UN-a 25. rujna 2015. godine pod nazivom: „Mijenjajmo svoj svijet: Agenda za održivi razvoj do 2030.” 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda prihvatile su 17 ciljeva, tzv. Sustainable Development Goals (SDGs) sa 169 mjera, koje predstavljaju univerzalno dogovorenu viziju održivog razvoja za 2030. Kroz ovaj dokument, po prvi put u povijesti, prepoznata je međupovezana priroda pitanja poput siromaštva, nejednakosti, dostojanstvenog rada, ravnopravnosti spolova i očuvanja ekosustava, kao i potrebu da se svi društveni akteri zajednički bave njima. Odgovorno poslovanje postalo je imperativ za sve tvrtke, bez obzira na njihovu veličinu, sektor ili tržište na kojem posluju, ako žele opstati i ostati konkurentne.