u žarištu

U skladu s ciljevima Pariškog sporazuma i Agende 2030. EU je 2018. usvojila i Akcijski plan za održivi rast: prelazak na niskougljično, klimatski neutralno, resursno učinkovito i bioraznoliko gospodarstvo. Akcijski plan počiva na tri glavna cilja za čije ostvarenje su doneseni i odgovarajući propisi:

1. Preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima u cilju ostvarivanja održivog i uključivog rasta: Uredba o taksonomiji kojom je definirala koje su aktivnosti održive i koliko su održive.

2. Uključivanje čimbenika održivosti u upravljanje financijskim rizicima koji proizlaze iz klimatskih promjena, iscrpljivanja resursa, uništavanja okoliša i socijalnih pitanja: Uredba o objavljivanju održivih financija (SFDR) kojom se sudionici na financijskim tržištima i financijski savjetnici obvezuju osigurati ulagateljima u financijske proizvode dostupnost transparentnih, konzistentnih i usporedivih informacija za proizvode koje upravitelji imovinom i/ili financijski posrednici komuniciraju da imaju obilježja „zelenih” financijskih proizvoda.

3. Poticanje transparentnosti i dugoročnosti u financijskim i gospodarskim aktivnostima: Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) koja uvodi obvezu tvrtkama da objavljuju redovita izvješća o svojim aktivnostima koje utječu na okoliš i društvo.

Sve ove propise potrebno je promatrati i razumjeti kao cjelinu što predstavlja veliki izazov za sve obveznike njihove provedbe.

Izvješćivanje o održivosti

U obveznike izvješćivanja o održivosti sukladno CSRD-u na razini

EU-a pripadaju tvrtke koje ispunjavanju sljedeće uvjete:

∘ sva poduzeća uvrštena na regulatorno tržište/burzu,

∘ velika poduzeća koja prelaze dva od tri od sljedećih kriterija (sukladno Računovodstvenoj direktivi 2013/34/EU);

∘ 250 zaposlenih tijekom financijske godine,

∘ Ukupna aktiva 20 milijuna ∘ EUR,

∘ Ukupni prihod 40 milijuna EUR,

∘ poduzeća iz trećih zemalja s neto prometom većim od 150 milijuna u EU-u ako imaju barem jednu podružnicu ili podružnicu u EU-u koja prelazi prethodno navedene pragove.

Direktiva će se implementirati u četiri faze:

∘ prvi rok za usklađivanje imat će gotovo 11.700 velikih poduzeća koja su već sada obveznici po Direktivi o nefinancijskom izvješćivanju (NFRD); za njih će se CSRD primjenjivati od 1. siječnja 2024. godina, s prvim izvještajima u 2025. godini;

∘ drugi rok za usklađivanje imat će ostala velika poduzeća (koja nisu bila obveznici NFRD, njih gotovo 38.300); za njih će se CSRD primjenjivati od siječnja 2025. godine, s prvim izvještajima u 2026. godini;

∘ treći rok za usklađivanje imat će mala i srednja poduzeća (MSP), isključujući mikro poduzeća; za njih će se CSRD primjenjivati od siječnja 2026. s prvim izvješćima u 2027. godini;

∘ četvrti rok za usklađivanje imat će poduzeća iz trećih zemalja; za njih će se CSRD primjenjivati od siječnja 2028. te će biti objavljeni u 2029. godini.

Novi Europski standardi izvještavanja o održivosti (ESRS) postat će obvezni okvir za pripremu izvještaja o održivosti. ESRS će odrediti kvalitativne i kvantitativne informacije koje je potrebno objaviti. Očekuje se da će prvi set standarda za izvještavanje o održivosti biti objavljen do 30. lipnja 2023. godine, a drugi set standarda (sektorski standardi, standardi za mala i srednja poduzeća te poduzeća iz trećih zemalja) do 30. lipnja 2024. CSRD jasno naglašava i objašnjava načelo dvostruke materijalnosti kojom bi se poduzeća trebala voditi prilikom pripreme izvještaja. Dvostruka materijalnost znači da se uz financijski materijalna pitanja, informacije o društvenim, okolišnim i upravljačkim učincima poduzeća, također tretiraju kao materijalna.

U praksi, objave o održivosti će morati sadržavati kratak opis poslovnog modela i strategije tvrtke uključujući vremenski definirane ciljeve koji se odnose na pitanja održivosti; opis uloge administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela u pogledu pitanja održivosti te njihove stručnosti i vještina u vezi s ispunjavanjem te uloge; opis politika tvrtke u vezi s pitanjima održivosti kao i informacije o postojanju shema poticaja povezanih s pitanjima održivosti.

Tvrtke će morati dati opis procesa dubinske analize koji se provodi u vezi s pitanjima održivosti; glavne stvarne ili potencijalne negativne utjecaje povezane s vlastitim poslovanjem tvrtke i njezinim lancem vrijednosti; i sve radnje koje tvrtka poduzima kako bi spriječila, ublažila, sanirala ili okončala stvarne ili potencijalne negativne utjecaje, kao i rezultate takvih radnji. Sve ove objave morat će uključivati i relevantne pokazatelje.

Proces unutarnje transformacije kompanija u skladu s ESG ciljevima je najvažniji za ostvarenje dugoročne održivosti svake kompanije. Osnovni preduvjet je da vodstva poduzeća osvijeste činjenicu da održivost i opstanak njihovog poslovanja najviše ovise o stabilnosti klimatskog sustava Zemlje. Od negativnih utjecaja klimatskih promjena niti jedna poslovna aktivnost se ne može sakriti. Bez svijesti o klimatskim rizicima nema ni opstanka ni razvoja.

U velikim tvrtkama koje su obveznici izvješćivanja u prvom i drugom roku već sada će se morati angažirati stručnjaci iz područja ESGa (savjetnici, specijalisti - tzv. Sustainability officer) bilo kao vanjski konzultanti ili kao zaposlenici odnosno voditelji posebnih odjela za ESG.

Posao stručnjaka za održivost može se svesti na 3 ključne aktivnosti:

1. Odrediti kako organizacije učiniti održivijima,

2. Uvjeriti donositelje odluka u organizaciji da naprave promjene,

3. Osigurati da su te promjene uspješno implementirane.

Prvo izvješće o održivosti ujedno je i analiza stanja po pitanju ispunjavanja ESG kriterija kompanije i kao takva može poslužiti kao temelj za donošenje odluka o ESG ciljevima i načinu njihove provedbe u cijelom lancu vrijednosti.

Vodstvo kompanije dužno je nadzirati plan održivosti i osigurati da su identificirane relevantne ESG teme ugrađene u poslovnu strategiju i procese, a to uključuje po - stavljenje potrebnih ciljeva, mjerenje učinka, identificiranje rizika i odgovarajuće praćenje poduzetih mjera.

Samo zadovoljavanje propisane forme i ispunjenje godišnje obveze izvještavanja o održivosti koje je proteklih godina prakticirala većina poduzeća, neće rezultirati željenim pomacima u smjeru održivog razvoja.

Gospodarenje otpadom jedno je od najvažnijih segmenata unutar E komponente održivosti. Povećanje količina i loše gospodarenje otpadom postaje sve veći i važniji problem. Kada se otpad, štetne tvari ili oblici energije ispuštaju u okoliš kao onečišćenje, to je znak da su resursi iskorišteni nepotpuno, neučinkovito ili nedjelotvorno. Za društvo općenito, a posebno za okoliš, otpad predstavlja gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene.

U okviru izvješćivanja o održivosti kompanije koje se bave gospodarenjem otpadom morat će poslovnim subjektima dostavljati podatke o količinama otpada koje su od njih preuzeli, obradili i oporabili/zbrinuli, kako bi ih mogli uvrstili u svoja izvješća o održivosti. U tom kontekstu, mjerenje otpada, s metrikom koju sve zainteresirane strane prihvaćaju i razumiju na globalnoj razini, postaje obvezan zahtjev za različite sektore. Bez metrike nema ESG-a, metrika je glavno „cjepivo“ protiv greenwashinga. Iako ne postoji globalna regulativa o otpadu ili metrici otpada, a ESRS standardi su tek u izradi, postoje dobrovoljni standardi izvješćivanja o otpadu poput GRI ( Globalne inicijative za izvještavanje ) i SASB (Odbora za računovodstvene standarde održivosti ) koji mogu premostiti ovaj jaz.

Ideja kružnog gospodarstva odnosno smanjenja ukupne količine otpada koji se ne može reciklirati, u samoj je srži održivosti. „Udaljavamo se od fosilnih goriva u svijet gdje ćemo trebati mnogo više vjetroturbina, mnogo više solarnih panela, mnogo više električnih vozila. Svi će oni zahtijevati mnogo više sirovina nego što smo imali u prošlosti. Ovo je veliki problem koji treba riješiti, inače gradimo ovaj zeleni svijet na vrlo klimavim nogama.” Titas Anuškevicius, politički službenik za energetski intenzivne industrije pri EK.

Bez pristupa ključnim materijalima i sirovinama ciljevi EU-a o klimatskoj neutralnosti neće se ispuniti. Europsku Komisiju je na temelju analize rizika opskrbe i ekonomske važnosti identificirala 30 kritičnih sirovina bez kojih prijelaz na niskougljično gospodarstvo neće biti moguć. Stoga su čelnici EU zadužili EK da predloži Zakon o kritičnim sirovinama EU-a koji će se zasnivati na tri stupa:

– poticanje domaće proizvodnje,

– povećanje recikliranja i

– diverzifikaciju lanca opskrbe sirovinama.

U skladu s ovim načelima EK će predložiti da se 30% potreba EU za rafiniranim litijem i 20% potreba za rijetkim mineralima osigura oporabom iz tokova otpada. To će se povezati s novom regulativom EU o baterijama, koja postavlja cilj recikliranja 70% litij-ionskih baterija do 2030. godine.

ESG pristupa rješavanju problema tako da se svaka kriza ujedno smatra i prilikom. Potražnja za netaknutim resursima može se ublažiti ako se materijali prenamijene, umjesto da se odbace. Promjena namjene također eliminira troškove – financijske, ekološke i ljudske – koje uzrokuje zbrinjavanje otpada. Organski otpad može se kompostirati i vratiti u tlo, a materijali koji se mogu ponovno upotrijebiti moraju se ponovno iskoristiti. Nedostatak sirovina postaje prilika za razvoj inovacija koje će dovesti do razvoja novih tehnologija i poboljšati resursnu učinkovitost duž cijelog lanca vrijednosti. ST

Stanje europske maloprodaje prehrambenih proizvoda 2023.