Put do pravednoga drustva

Stjepan Kos

PUT DO PRAVEDNOGA DRUŠTVA (društveno politička sinteza za 21. stoljeće)

Bjelovar 2004. – 2008.

Stjepan Kos Put do pravednoga društva (društveno politička sinteza za 21.stoljeće) Izdavač Translekta d.o.o. (www.translekta.hr) Za izdavača Ružica Kuštić Lektorica Ružica Kuštić, prof.

Slike na koricama Stjepan Kos Dizajn i grafička priprema AZ Promo (www.azpromo.hr) Tisak Arca d.o.o.

ISBN 978-953-6698-51-6 Cip zapis je dostupan na stranicama www.nsk.hr. © Stjepan Kos. Sva prava pridržava autor. Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati, niti na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja autora. Dijelovi knjige mogu se koristiti bez dopuštenja autora, ali samo u NEKOMERCIJALNE svrhe.

Bjelovar, svibanj 2009.

Sadržaj

Predgovor knjizi Stjepana Kosa:

“Put do pravednoga društva” - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 5 Uvod (Turizam je lijek protiv ratova, imperijalizma i terorizma) - - - - 7 1. Tisućljetni san o pravednom društvu - - - - - - - - - - - - - - - - - 9 1.1. Zaratustra – prorok pobjede dobra nad zlom - - - - - - - - - - - 10 1.2. Platon – iluzija idealnog društva u klasnoj podjeli - - - - - - - - 10 1.3. Isus Krist – nesebičnost kao put prema pravednom

društvu - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 11 1.4. Thomas Morus – društvena svojina uklanja anarhiju

i eksploataciju - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 12 1.5. Karl Marx – diktatura proletarijata kao pogreška - - - - - - - - 13 2. Teorijom piramide do pravednoga društva - - - - - - - - - - - 15 2.1. Četiri temeljna interesa – četiri stranice piramide - - - - - - - - 17 2.1.1. Put religije - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 18 2.1.2. Put filozofije - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 19 2.1.3. Put umjetnosti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 20 2.1.4. Put znanosti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 22 2.2. Sinergija dovršava piramidu - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 23 3. Teorija hijerarhije ljudskih potreba - - - - - - - - - - - - - - - - 27 3.1. Pojašnjenje hijerarhije potreba - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 30 4. Teorija spiralne dinamike s devet razina svijesti - - - - - - 35 5. Integracija teorije piramide, hijerarhije potreba i

spirale svijesti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 39 6. Uzroci svjetskih nepravdi - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 41 7. Prepreke na putu stvaranja pravednoga društva - - - - - - - 43 7.1. Neznanje i nezainteresiranost - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 43 7.2. Zablude - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 45 7.3. Posrnuća - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 46 8. Sredstva za borbu protiv prepreka (neznanja) - - - - - - - - 51

8.1. Uloga četiriju glavnih čovjekovih inteligencija - - - - - - - - - - 54 8.2. Uloga religije - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 55 8.3. Uloga filozofije - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 57 8.4. Uloga umjetnosti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 58 8.5. Uloga znanosti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 60 8.6. Uloga novinara i medija - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 61 8.7. Uloga političara - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 63 8.8. Uloga OUN-a, EU-a i drugih nadnacionalnih

organizacija - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 64 8.9. Uloga mladih - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 68 9. Rješavanje problema na putu prema pravednom

društvu - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 71 9.1. Težnja prema održivom razvoju - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 71 9.2. Znanje, edukacija i solidarnost dokidaju patnje - - - - - - - - - 73 9.3. Kako i radi čega skratiti radno vrijeme - - - - - - - - - - - - - - - - 75 9.4. Uravnoteženje naseljenosti i razvijenosti svijeta - - - - - - - - - 77 10. Četiri koraka do pravednoga društva - - - - - - - - - - - - - - - 81 10.1. Ravnopravnost - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 82 10.2. Transparentnost - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 83 10.3 Miroljubiva politika suradnje - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 85 10.4. Razvoj znanosti - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 86 Dodatak: “Sve je moguće” – vrh piramide je blizu - - - - - - - - - - - - 87 Pogovor - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 91

Predgovor knjizi Stjepana Kosa:

“Put do pravednoga društva”

Koliko koraka od snova do stvarnosti…

Svoju priču o pravednom društvu, društvu blagostanja, društvu o kojem se i danas kao i tijekom povijesti sanjalo, Stjepan Kos započinje tvrdnjom da su se u povijesti svi snovi ostvarivali, ali da je od snova do stvarnosti ponekad bilo potrebno čekati i više tisuća godina. Pritom na jednostavan i dostupan način, običnim i svima razumljivim jezikom, nastoji dokazati da je današnji stupanj društvene razvijenosti u materijalnom i duhovnom pogledu spreman, uz dodatni angažman kritične mase ljudi, stvoriti pravedno društvo. Autor smatra da je svijet zapravo vremenski vrlo blizu ostvarenja svog tisućljetnog sna koji se iz duhovne sfere i snova napokon može materijalizirati. Svojom teorijom piramide pokušava objasniti da je još malo toga potrebno učiniti u razvoju znanosti, filozofije, umjetnosti i religije, kao glavnim ljudskim aktivnostima koje tvore zamišljene stranice piramide, da bi se položio vršni kamen te iste zamišljene piramide čiji završetak gradnje predstavlja i završetak stvaranja pravednoga društva.

Prema autoru, ove optimistične političko-sociološke i filozofske rasprave, u sadašnjem trenutku je potrebno stvoriti samo kritičnu masu ljudi koja je spremna promijeniti svijet jer su svi ostali uvjeti gotovo ispunjeni. Autor želi udahnuti optimizam u danas pomalo izgubljenu vjeru velikog broja ljudi da će sutra “malom” čovjeku biti bolje. Zato se beskompromisno obrušava na profit u čijoj su funkciji svi glavni društveni odnosi umjesto da su dobrobit i ljepota života ti koja će usmjeravati sve čovjekove djelatnosti. Treba reći da je cijeli tekst svojevrstan integralistički manifest pravednoga društva i da se uistinu radi o društveno-političkoj sintezi kakvu rijetko viđamo čak i u globalnim okvirima.

Već u uvodu Stjepan Kos poziva ljude na akciju dovršetka piramide u rečenici koja je bit cijele njegove ideološke platforme za političko 5

Put do pravednoga društva

djelovanje: “Organizirajmo se, surađujmo, zahtijevajmo naša prava i ne dajmo se isprovocirati onima koji služe lažnom bogu Profitu i za njega su spremni učiniti sve i koji će pokušati manipulacijama, pa čak i brutalnim imperijalističko-terorističkim podvalama, posijati razdor među nama i usporiti naša nastojanja. Odolimo li tim sljedbenicima pohlepe za neograničenim profitom i vlašću, put u pravedno društvo otvorit će se pred nama širok i obasjan svjetlošću, a ljubav će nadvladati strah.”

Kos logikom i jednostavnošću svojih postavki priziva sljedbenike svoje teorije među najširim slojevima ljudi. Zato gotovo da na nekim mjestima pretjeruje jer želi da ga što veći broj ljudi razumije, da mu povjeruje i da ga slijedi u mislima i odmah potom, svojim konkretnim djelima, ubrza proces stvaranja pravednoga društva. Kos kaže: “Zato je potrebno da religija, filozofija, umjetnost i znanost, kao četiri stranice koje tvore zamišljenu piramidu, izvrše pritisak na političare kako bi opće dobro postalo najvažniji cilj sveukupnog čovječanstva”. Autor pritom ne traži da mu se slijepo vjeruje, nego želi da ljudi istražuju, logički promišljaju pa će sami vidjeti gdje se sada nalaze i da mogu mnogo toga promijeniti i stići do cilja.

Ono što predstavlja posebnu vrijednost Kosovog vizionarskog uratka je optimizam koji zrači iz svake rečenice. On nastoji svoju vjeru u bolju budućnost prenijeti i na druge ljude, pokrenuti ih da od destrukcija i negativnog razmišljanja stvaraju nove konstrukcije za utemeljenje boljeg društva i života dostojnog čovjeka. Čitajući tekst u kojem autor s toliko emocija pokušava aktualizirati razmišljanja o pravednom društvu i navesti čitatelje na akciju, ono što se na početku činilo nevjerojatnim i utopističkim postaje mogućim, čak i logičnim. I zato iznesene postavke i izvedeni zaključci neće ostaviti indiferentnim veliku većinu čitatelja.

Ako autor samo nekoga navede na dublje razmišljanje o mogućnosti stvaranja pravednoga društva i primjerenu akciju u tom smjeru, Kosov će tekst ispuniti svoju zadaću, a nije nemoguće da uz kvalitetnu prezentaciju i širu distribuciju potakne kritičnu masu ljudi na ozbiljnu političku akciju.

Tugomir Pemper

6

Uvod

Čovječanstvo nikada nije bilo u ovako čudesnom trenutku postojanja kao danas kada možemo u vrlo kratkom vremenu i na elegantan način usmjeriti svoj razvoj prema svjetlijoj budućnosti. Organizirajmo se, surađujmo, zahtijevajmo naša prava i ne dajmo se isprovocirati onima koji služe lažnom bogu Profitu i za njega su spremni sve učiniti, i koji će pokušati manipulacijama, pa čak i brutalnim imperijalističkoterorističkim podvalama posijati razdor među nama i usporiti naša nastojanja. Odolimo li tim sljedbenicima pohlepe za neograničenim profitom i vlašću, put u pravedno društvo otvorit će se pred nama širok i obasjan svjetlošću, a ljubav će nadvladati strah.

Ove tvrdnje, kao i druge bitne spoznaje o stvarnoj demokraciji i o pravoj prirodi čovjeka treba ponavljati sve dok ih ne čuje, osjeti, razumije i spozna kritična masa ljudi spremnih da makar malo svog djelovanja i vremena ulože u zajednički projekt stvaranja boljeg i pravednijeg društva. A da je takvo društvo moguće potvrđuje i činjenica da je sve što je čovječanstvo stvorilo prošlo proces od vjere do ostvarenja, odnosno od vizije do realizacije. Nema sumnje da će i vizija pravednog društva, koja je već do sada prošla evoluciju od religioznih predskazanja Zaratustre i drugih proroka, preko Platonovih, Morusovih i njima sličnih filozofskih i umjetničkih razrada i pokušaja, te preko znanošću poduprtih pokušaja komunista, marksista, i socijalista, naposljetku rezultirati i ostvarenjem. Ovoj tezi ide u prilog i teorija prema kojoj biološko sazrijevanje mozga rezultira razvojem svijesti pojedinaca što dovodi do promjene svjetonazora u društvu, a to u konačnici uzrokuje (r)evoluciju društvenog uređenja.

7

Put do pravednoga društva

Turizam je lijek protiv ratova, imperijalizma i terorizma Želim istaknuti ulogu turizma u ovoj evoluciji. Turizam je manifestacija volje i dobrote Više sile (što god Ona bila) koja nam pomaže, poštujući ekonomske zakonitosti i logiku naših potreba, evoluiranje u gostoljubiva i ekološki osviještena bića spremna služiti jedni drugima.

Za razliku od mnogih drugih gospodarskih djelatnosti, turizam nema ograničenja za rast i razvoj, a ima ogroman prostor za stvaranje novih radnih mjesta. Turizam je i način na koji Viša sila postiže da putujemo, upoznajemo se, zbližavamo i uživamo u ljepoti svijeta (i divimo se Njezinoj kreaciji). Turizam je lijek protiv ratova, imperijalizma i terorizma. Integralni turizam, koji (u suradnji s uslužnim sektorom, ali i drugim dijelovima gospodarstva i društva) zadovoljava tijelo, dušu, um i duh, jedan je od ključnih elemenata nastanka pravednog društva, a jednako važni su i razvijanje demokracije, civilnog sektora te cjeloživotnog obrazovanja. Svi ovi elementi mogu biti, a često već i jesu, sastavni dijelovi integralnih projekata koji nas postepeno približavaju novom dobu u kojemu će pravda i blagostanje biti ostvareni snovi.

Stjepan Kos

8

1

Tisućljetni san o pravednom društvu

Živimo u vremenu u kojem su mnogi snovi u bližoj i daljoj povijesti dosanjani; postali su stvarnost. Snovi koji su nekada bili samo nečije ideje, maštanja i ponekad opsesije, ljudska je kreativnost i neizbježna zakonitost društvenih kretanja, te razvoj tehnologije s vremenom uspjela materijalizirati ili učiniti općeprihvaćenim stavom, razmišljanjem, osjećanjem i ponašanjem. Oni snovi i ideje koji su nekada izazivali podsmijeh suvremenika ili osporavanje elita svoga vremena, na kraju su prihvaćeni jer ih se više nije moglo zanijekati. Neki od tih snova su bili: s lakoćom zapaliti vatru, ploviti po vodi, letjeti zrakom pomoću naprave teže od zraka, ubiti opasnu životinju sa sigurne udaljenosti, pripitomiti divlju životinju i “nagovoriti” je da ti služi, voziti se kolima bez konja, razgovarati na daljinu s ljudima iz drugog grada ili čak države, pokretati mlinsko kolo ili lokomotivu bez vode ili vodene pare, vidjeti što se događa negdje drugdje kao da si ondje, oploviti zemaljsku kuglu, hodati po mjesecu, začeti bez kontakta s muškarcem, osloboditi snagu atoma, dokazati da div spava u mikroskopskoj čestici, itd. Ovo bi nabrajanje moglo ići unedogled kada se radi o inovacijama, otkrićima i rješenjima koja su doprinosila tehnološkom razvoju čovječanstva i koja su bitno utjecala na kvalitetu života. Mnogi snovi su se također pojavljivali i u području društvenih odnosa i mogli su se tumačiti, odnosno sanjati na različite načine s obzirom na pripadnost društvenim kategorijama. Na primjer: prvi su kršćani sanjali o tome da ih se ne proganja, da budu priznati i da mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Nekad davno su ljudi željeli i sanjali da imaju dovoljno hrane i zimi kad nema dovoljno plodova. Prvi su glumci i zabavljači bili dno ljudskog društva i nema sumnje da su neki od njih sanjarili kako će njihova profesija jednom biti ravnopravna kovačkoj ili užarskoj, ili čak cjenjenija od njih.

Za sve snove uvijek je glavni čimbenik bio vrijeme. Naime, uvijek je potrebno nešto vremena da bi neki san ili nečija ideja doživjela svoje 9

Put do pravednoga društva

oživotvorenje. Za neke snove to vrijeme je kratko, a za neke su potrebna tisućljeća.

Jedan san od pamtivijeka, sanjan od bezbroj sanjara tijekom čitave ljudske povijesti, je onaj o pravednom društvu. Prvi zapisi, koji dokazuju da su ti snovi o pravednom društvu postojali, potječu iz religijske i filozofske baštine. Na početku se prisjetimo njih.

1.1. Zaratustra – prorok pobjede

dobra nad zlom Zaratustra ili Zoroaster je živio između 1500. i 600. godine prije Krista na području drevne Perzije i vjerojatno je bio prvi veliki prorok u svijetu religija. U tridesetoj godini je imao vizije koje su ga nadahnule da počne propovijedati novu poruku. Bio je svećenik, u početku zbog svog učenja proganjan, koji je tek nakon deset godina stekao prvog sljedbenika. Međutim, s vremenom se njegovo vjerovanje počelo tumačiti kao službena religija.

Zaratustra je učio da je svijet u biti dobar, ali je pokvaren napadima zla. Svi muškarci i žene imaju istu dužnost i osobnu odgovornost izabrati između dobra i zla. Oni čije dobre misli, riječi i djela nadjačaju zlo, idu u nebo bez obzira na društveni položaj, a oni drugi, u pakao.

Očekivao je dan kada će borba protiv zla doseći svoj vrhunac i kada će dobro pobijediti, a svijet se vratiti u stanje savršenstva koje mu je Stvoritelj darovao. Tada će mrtvi ustati i bit će im suđeno, i to tako da će zli morati otići u pakao, a kreposni će s Bogom vječno živjeti u savršenstvu.

Zanimljivo je da su se otprilike u isto vrijeme pojavile još neke religije koje su se održale do danas: džainizam, judaizam, budizam, konfucijanizam, monizam vedanta i taoizam. Nesumnjivo je da su ta učenja utjecala na filozofiju stare Grčke i njezine velikane Sokrata, Platona i druge.

1.2. Platon – iluzija idealnog društva

u klasnoj podjeli Platon (427. - 347. pr. n. e.) je bio grčki filozof aristokratskog porijekla. Bavio se, između ostalog, gimnastikom i pjesništvom, a istakao se i u ratništvu. Bio je Sokratov učenik.

Platonova zamisao idealnog društva uključuje klase čiji bi članovi 10

Stjepan Kos

radili ono za što su po prirodi i talentu najsposobniji. Posao upravljanja državom, Platon bi prepustio najboljima i najumnijima, a po njemu su to filozofi jer “Dokle god filozofi ne postanu kraljevi ili dok se sadašnji takozvani kraljevi… ne predaju istinskom i temeljnom filozofiranju i dok se u jedno ne stopi to dvoje… sve dotle se država neće moći osloboditi zla…”, tvrdio je on. Oni bi vladali cjelokupnom državom, tj. srednjim staležom “čuvara” i činovnika, a pomoću njih zanatlijama, seljacima i robovima.

(U ovoj klasnoj podjeli odjekuje eho indijske kastinske podjele). U toj državi, republici Politei, Platon je zamislio zajedničko vlasništvo, biranje bračnih drugova po znanstvenom kriteriju, zajedništvo žena i djece, rigorozan državni odgoj, božansku pravdu i još mnogo toga što je na tadašnjem stupnju razvoja bilo neizvedivo. Zato je Platon, upoznavši bolje prirodu čovjeka, njegovu psihu i njegove mane, njegovu pohlepu za novcem, vlašću i užicima, uvidio da bi Politeiu, da ne bi ostala samo iluzija, trebalo prilagoditi postojećim ljudskim i društvenim mogućnostima. Plod tih kasnijih iskustava su Platonovi “Zakoni”.

Platon se negativno izjasnio i o antičkoj demokraciji smatrajući narod nedovoljno obrazovanim da bi mogao izabrati one koji će najmudrije voditi državu. Takva demokracija najčešće prelazi u tiraniju jer gomila toliko voli laskanje i “toliko je žedna meda” da najlukaviji laskavac, koji sebe zove zaštitnikom naroda, na kraju uzima vlast u svoje ruke.

Od svih Platonovih djela najopsežnija je i najkarakterističnija za sve njegove filozofske koncepcije “Država” (Republika Politeia), u kojoj je sadržana i njegova metafizika i teologija, etika, psihologija, pedagogija, učenje o državnim uređenjima, o umjetnosti itd. Dubina i filozofska snaga Platonove argumentacije zasnovana je na neprolaznim vrijednostima i na plemenitoj težnji autora da dokaže kako je pravednik i mudriji, i sretniji od nepravednika.

1.3. Isus Krist – nesebičnost kao put

prema pravednom društvu Nekoliko stotina godina poslije Platona i nakon propasti starogrčke civilizacije, pojavio se još jedan prorok u jednoj od pokrajina Rimskog carstva i postao najpoznatijom osobom svih vremena. Radi se o Isusu Kristu. Mnogi ga smatraju sinom Božjim, a budući da smo svi mi djeca Božja, nema sumnje da i on to jest. Detalji oko začeća ne bi smjeli biti uzrokom razmimoilaženja ili sukoba.

11

Put do pravednoga društva

Propovijedanje Isusa Krista je budilo vjeru prvenstveno u onim ljudima koji su žudjeli za istinom i pravdom. Njegovo učenje i učenje proroka Zaratustre nesumnjivo potječu iz istog izvora. Znajući koliko je u svim ljudima velika potreba za višim vrijednostima, on je sa sobom donosio neke prihvatljive odgovore, upute i nadu. Njegova vizija pravednog društva temelji se na istini, ljubavi i opraštanju. Rekao je: “Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe” i u toj jednoj rečenici sažeo je gotovo sve što je potrebno za ostvarenje pravednog društva. Znači: poštuj druge kao samog sebe, čini ono što bi želio da oni čine tebi i ne čini ono što ne želiš da drugi čine tebi. U toj su rečenici sadržane i sve ostale Božje zapovijedi. Primjerom je pokazao da se tako treba ponašati čak i prema svojim mučiteljima. Kraljevstvo Božje je opisao kao mjesto ili stanje gdje će se gladni nasititi, tužni utješiti, žedni pravde pravdu dobiti…

U Bibliji je ispunjenje tog sna o pravednom društvu, tj. Kraljevstvu Božjem navješteno tek nakon velikih iskušenja za ljudski rod. Ratovi, poplave, požari prethodit će tisućljetnom miru. Taj sudnji dan, koji je najavljen u Bibliji, možda i nije jedan dan, kao što ni onih šest dana stvaranja svijeta nisu šest dana, nego šest razdoblja. Tako je i sudnji dan, koji prethodi Kraljevstvu Božjem na Zemlji, zapravo jedan period, a čitajući «Otkrivenje» u Bibliji gdje je opisano što će sve prethoditi miru, može se zaključiti da se najveći dio sudnjeg dana već dogodio ili se još događa. Naravno, treba uzeti u obzir stil pun simbolizma i alegorija kojima obiluje Biblija.

Kada Isus kaže: “Ja sam put, istina i život, nitko ne dolazi ocu osim po meni”, može se protumačiti da pod tim misli na nesebičnost (“Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe”). To je dio istine koju je on donio svijetu. Postoji mnogo ljudi u raznim izoliranim dijelovima svijeta koji nisu ni čuli za Isusa Krista tijekom svoje povijesti, kao niti za kršćanstvo.

Ti ljudi također mogu “doći Ocu” ako su bili poput njega, premda za njega nisu ni čuli, barem ne pod tim imenom i u tom obliku. U Kuranu se također najavljuje vrijeme pravde, što je i logično jer Kuran priznaje Bibliju i zapravo je potvrđuje.

1.4. Thomas Morus – društvena svojina

uklanja anarhiju i eksploataciju Thomas Morus (1478. – 1535.) je bio engleski državnik i humanist utopističke orijentacije. Poznato je da su utopisti bili socijalni mislioci i 12

Stjepan Kos

zagovarači ideja o idealnom društvenom uređenju u kojem vlada potpuna jednakost ljudi. Javljaju se na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam, ali se često ovaj pojam odnosi i na trojicu najznačajnijih predstavnika socijalne utopije 18. i 19. stoljeća: Saint-Simona, Fouriera i Owena.

Thomas Morus je za vrijeme Henrika VIII. bio poslanik u Parlamentu, a 1529. postao je lord kancelar Engleske. Henrik VIII. ga je optužio za izdaju i dao ga smaknuti jer se protivio njegovom postavljenju za vrhovnog poglavara crkve. U svojoj čuvenoj “Utopiji” koju je u Louvainu izdao njegov prijatelj Erazmo Roterdamski, Morus u prvom dijelu knjige daje oštru kritiku društvenih odnosa u Engleskoj u njegovo doba. U drugom dijelu govori o svojoj viziji idealne države na zamišljenom otoku Utopiji (na grčkom jeziku u-topus znači mjesto koje ne postoji). Na tom otoku su ukinuta sva bitna društvena proturječja i vladaju potpuna jednakost i sloboda, a ne postoje čak ni zločin i kazna (jer ne postoji siromaštvo). Sve je u Utopiji zajedničko: ne postoji privatno vlasništvo, društvene klase su ukinute, a svi ljudi obavljaju sve poslove tijekom šestosatnog radnog vremena. Vlasništvo i čitava organizacija proizvodnje imaju društveni karakter, čime se Morus ne ograničava isključivo na sferu raspodjele, a njegova socijalistička ideja se proširuje i na organizaciju društvene proizvodnje u cjelini. Društvena svojina i organizacija proizvodnje, po Morusu, otklanjaju anarhiju, eksploataciju, bijedu i nestašicu. Važno je istaći da pri tome Morus nije očekivao da građani budu idealni, već je u punoj mjeri zahtijevao poštivanje ličnosti i njihovih individualnih osobina i sklonosti.

1.5. Karl Marx – diktatura proletarijata

kao pogreška Karl Marx (1818. – 1883.) je bio njemački revolucionar, vođa međunarodnog proletarijata, najveći teoretičar socijalističke misli i pokreta, filozof, ekonomist, sociolog, praktični borac i osnivač Internacionale. Rođen je u Trieru u široko obrazovanoj židovskoj obitelji pravnika.

Nakon gimnazije studira pravo, ali se bavi i filozofijom, ekonomijom, poviješću i umjetnošću. Često je bio proganjan, živio je u materijalnoj oskudici, boravio više u emigraciji nego u domovini. Aktivno je sudjelovao u formiranju prvih revolucionarnih radničkih organizacija. U svojim djelima predstavlja potpuno nov pogled na svijet zasnovan na najboljoj tradiciji europskog humanističkog mišljenja. U mnogobrojnim 13

Put do pravednoga društva

Marxovim djelima nalazi se njegova genijalna anticipacija novog komunističkog društva, njegovo tumačenje povijesti i klasne borbe, njegovi duboki i originalni pogledi na bitna filozofska pitanja.

Marxovo učenje, suprotno od raznih idealističkih koncepata, naglašava potrebu analize društvenih odnosa i potrebu radikalne kritike bitnih, fundamentalnih proturječnosti društva kako bi se mogle razumjeti osnovne komponente duhovne nadgradnje neke epohe. Hegelovu tezu “sve umno je ujedno i zbiljsko, i sve zbiljsko je umno” Marx prihvaća, ali je nadograđuje sa: “Filozofi su do sada samo tumačili postojeći svijet, ali stvar je u tome da se on treba izmijeniti”.

Marxova revolucionarna i dijalektička misao zahtijeva i sama kritički i dijalektički pristup, pa stoga istinski nastavljati njegovu filozofiju ne znači samo razrađivati njegove teze, nego naći i poticaj, u njegovu duhu i duboko humanističkom smislu njegove filozofije, za samostalna rješenja onih pitanja i problema koje postavlja naša bitno izmijenjena povijesna epoha.

Po Marxu je preduvjet za stvaranje pravednog društva prijenos vlasništva nad sredstvima za proizvodnju u ruke radnika. Nažalost, to je iznjedrilo tzv. diktaturu proletarijata koja se smatra jednom od velikih pogrešaka Marxove filozofije. Druga velika pogreška mu je nijekanje duhovne komponente čovjeka koja se očituje u ateističkom pogledu na svijet. Međutim, bez obzira na to, Marxovo učenje je viziju o pravednom društvu usadilo duboko u svijest milijuna ljudi, iako je on sam, kada je uvidio u kom smjeru je ono otišlo i koliko je bilo pogrešno shvaćeno, zanijekao da je uopće marksist.

14

2

Teorijom piramide do pravednoga društva

Nakon više tisuća godina sanjanja, maštanja pa i pokušavanja da se stvori društvo koje bi se barem približno moglo opisati kao pravedno, čovječanstvo je napokon postalo dovoljno razvijeno da bi moglo materijalizirati svoj najljepši san. San o slobodi, miru, ravnopravnosti, harmoniji, ljubavi i sreći. San o pravednom društvu. Ovu tvrdnju temeljim na spoznajama koje će biti iznesene i obrazložene u ovoj knjizi.

Piramidalni model razvoja pojedinaca i društva svojevrstan je ekvivalent dobro poznatom kuglastom modelu (globusu) bez kojega se ne može vjerno prikazati naš planet. Drugim riječima, ono što je globus za razumijevanje prirodnih značajki (površine) Zemlje, to je piramida za razumijevanje (nutrine) čovjeka i društva u cjelini.

Slika 1. Piramida koja

predstavlja razvoj

čovječanstva: (NAPOMENA: Na zadnjoj korici knjige može se vidjeti u boji) Boje predstavljaju vodoravnu logiku (žuta - religija, zelena - filozofija, crvena - umjetnost, plava - znanost) Četiri razine (nijanse) predstavljaju potrebe, tj. okomitu logiku o čemu objašnjenje slijedi u poglavljima o Teoriji hijerarhije ljudskih potreba (str. 27), Teoriji spiralne dinamike s devet razina svijesti (str.

35) i Integraciji teorija piramide, hijerarhije potreba i spirale svijesti (str. 39)

15

Put do pravednoga društva

Ljudsko društvo se bavi mnogim djelatnostima. Većina tih djelatnosti izrasla je iz osnovnih nagona ili potreba koje su zajedničke i ljudima i životinjama. Međutim, postoje četiri područja ljudskog djelovanja koja su isključivo svojstvena ljudima. To su: religija, filozofija, umjetnost i znanost. Zamišljam ih kao četiri stranice jedne piramide (Sl.1) koja predstavlja razvoj čovječanstva. Ona se gradi tisućama godina. Njezina je baza ogromna poput neznanja koje je prethodilo pojavi prvih religioznih, filozofskih, umjetničkih i znanstvenih zamisli. Zbog toga je bilo potrebno mnogo godina da se postavi prvi sloj, niz ili red kamenih blokova sastavljen od predrasuda i spoznaja naših davnih predaka. Gradnja je tijekom vremena ubrzavana, s obzirom na to da je za svaki sljedeći red trebalo manje blokova, iako je bila potrebna veća vještina da se oni podignu na veću visinu. Danas, na početku trećeg tisućljeća nove ere ta je piramida na visokom stupnju izgrađenosti. Štoviše, potrebno je staviti još samo nekoliko zadnjih redova blokova prije negoli na vrhu osvane vršni kamen.

Dovršetak piramide ne znači i kraj povijesti ili neku kataklizmu.

Naprotiv, njezin dovršetak će biti ostvarenje sna o pravednom društvu, a čovječanstvo će u svojoj kreativnosti stvoriti nove snove koji će biti ljepši i veći nego što se većina od nas usudi i pomisliti. Da bi se ovo ostvarilo, nužna je bolja suradnja između religije, filozofije, umjetnosti i znanosti.

U daljem tekstu ću objasniti temelje na kojima se piramida gradi, osvrnut ću se na izgradnju svake od četiriju njezinih stranica, pokušat ću objasniti zašto piramida nije već do sada izgrađena i koje su prepreke usporavale njezinu gradnju, a koje to još i danas čine. Pisat ću i o sredstvima pomoću kojih se može ubrzati dovršetak te gradnje, kao i o koracima koje u tom cilju treba poduzeti. Vjerujem da će nas na vrhu te piramide dočekati odgovori na mnoga pitanja kojima se već vrlo dugo bavimo, ali i odgovori na neka pitanje koja još nismo ni postavili. Uzimajući u obzir sve brži napredak na svim područjima ljudskog djelovanja, logično bi bilo zaključiti da će proces dovršetka ove faze ljudske povijesti biti završen u bliskoj budućnosti. Brojna proročanstva idu u prilog ovoj tezi, a potvrđuju je također i mnogi mislioci današnjice, uključujući one iz znanstvenog miljea.

16

Stjepan Kos

2.1. Četiri temeljna interesa

– četiri stranice piramide Interes čovjeka za religiju, filozofiju, umjetnost i znanost bitno ga razlikuje od svih drugih poznatih oblika života. U svom praobliku ovi čovjekovi interesi, ove njegove “djelatnosti” pojavile su se prije mnogo tisuća godina kao dio evolucijskog procesa ili uslijed nekog, nama nepoznatog događaja. Iz animalnog straha od munje i groma, a možda i zbog divljenja prema tim i sličnim zbivanjima (manifestacijama prirode) nastala su neka njihova objašnjenja o porijeklu tih čudesnih i zastrašujućih pojava. Tako je začet religiozni pogled na svijet. U to je vrijeme nekom od naših davnih predaka u mozgu, u mutnoj kaši neznanja i primarnih emocija, niknulo prvo i još neartikulirano “zašto?” popraćeno sumnjom, iz čega se začela filozofija. Uočivši tragove svojih stopala u pijesku ili mekoj zemlji, neki je pračovjek poželio da ih bezrazložno umnoži, a od toga do crtanja po pijesku mali je korak. Tako je nastala prva umjetnost. Oslikavanje pećina trajnim bojama bila je već manifestacija razvijenog bavljenja umjetnošću. Kada je pračovjek uzeo u ruku duguljast i oštar kamen ili neku granu kako bi se njome obranio od napadača ili sebi pribavio hranu, pojavila se znanost ili nauka u svom najprimitivnijem obliku. Moguće je da su se sve četiri djelatnosti pojavile gotovo istovremeno, ali logičan slijed je: religija, filozofija, umjetnost i znanost. Ovaj redoslijed vrijedi za svaku stvar i ideju. Naime, sve počinje idejom, vjerom ili snom. Od te prve religiozne, tj. mistične želje ili pomisli na nešto slijedi filozofsko propitivanje i kalkulacija, nakon toga kreativni pokušaj, tj. nečija umješnost u realiziranje zamišljenog, a nakon uspješnog pokušaja i realizacije ovaj proces se završava znanstvenim proučavanjem koje rezultira usvajanjem tehnike dolaženja do tog nečega, uz mogućnost multipliciranja.

Sve ove četiri djelatnosti teže vlastitom razvoju i vrhu piramide, iako su tijekom povijesti povremeno bile u sukobu i tako prolazile kroz stalne mijene, od sukobljavanja do savezništva. U današnje vrijeme je sukobljavanja sve manje, a potreba za međusobnim (ili međustraničnim) uvažavanjem je sve veća. Također, danas sve više prevladava shvaćanje da religija, filozofija, umjetnost i znanost predstavljaju istu potragu za odgovorom na najvažnije pitanje o smislu postojanja, ali svaka to radi na svoj način. Svaka ide svojim putem, a ti se putovi približavaju: religiozni put vjere, filozofski put logike i promišljanja, umjetnički put kreativnosti i znanstveni put racionalnosti i empirizmu.

17

Put do pravednoga društva

2.1.1. Put religije Od prvih religioznih iskri u glavama naših davnih predaka i od primitivnih religija koje su postojale po cijelom planetu (od kojih su se neke održale i do danas) evoluirala je religioznost do spoznaje da je Viša sila koja upravlja svemirom ista za sve ljude i da je neumjesno i štetno vjerovati u superiornost Boga svoje vjerske zajednice. Na neki način se može reći da je evolucija tekla u krug jer je od vjerovanja u prisutnost Više sile u svakom biću i pojavi, preko mnogoboštva, vjere u jednoga Boga, do vjere da je posvuda, napravila puni krug. Istovremeno je tekla i linearno, te se od vjere utemeljene na strahu, razvija u vjeru iz ljubavi. Čak je i ateizam neka vrsta religije jer ateisti vjeruju da ne postoji Bog. Budući da za to nemaju dokaz, dakle vjeruju. A to je religija. Nemaju ni vjernici baš neke čvrste dokaze da Bog postoji, iako tvrde da su tijekom povijesti doživljena tolika brojna iskustva dodira s Višom silom. Svi ti ljudi koji su doživjeli iskustvo Boga ne mogu biti lažljivci, to čak nitko ni ne tvrdi. Ipak, uvijek ostaje pitanje s kim ili čim su kontaktirali? Tko ili što je u stvari Bog? Viša sila? Bradati starac na oblaku je definitivno odbačena opcija, ali neke druge mi se čine vjerojatnima: Bog je možda metafizička osoba (ili Trojstvo), a možda je Više biće iz svemira. Možda je Bog kolektivna svijest svih bića ili panteistički Bog u svemu, Priroda, a mogao bi biti i sve to zajedno. Ali što (ili tko) god bio, nema sumnje da na svoj način komunicira s čovječanstvom i to na različite načine. Rasuo je znakove svog postojanja na sve strane i samo ga neupućeni mogu zanijekati. Objavio se i onima koji ga nisu mogli ili nisu htjeli vidjeti.

Dao je svakome da ga doživi na svoj način: na način primitivnih religija ispunjenih praznovjerjem, magijom ili strahopoštovanjem. Mnogobošci su štovali brojne bogove i davali im ljudske osobine jer je to bio način da ih sebi predoče, da ih shvate, percipiraju. Hindusi doživljavaju Boga na brojne načine, a budisti opet na svoj način. Svoje načine imaju i Židovi, kršćani, muslimani kao i sve druge religije svijeta. I sve su one u pravu i dio su jedne velike predivne slike. To što u svakoj religiji ima krivih tumačenja, stranputica i zloupotreba, dokaz je da čovjek u zabludi i neznanju ima sposobnost kompromitirati skoro svaki sustav vrijednosti, vjere i znanja.

Usprkos posrnućima na svom putu, religija je doprinijela gradnji piramide ljudskog roda (čovječanstva). Imala je i još uvijek ima sposobnost usvajanja naprednih ideja i novih spoznaja, premda to povremeno čini s velikim zakašnjenjem. Pokazala je spremnost da odustane od dog18

Stjepan Kos

mi koje je život prokazao, pokazala je sposobnost reformacije, preispitivanja iznutra, prihvaćanja novih znanstvenih otkrića i shvaćanja njih kao potvrde, a ne osporavanja. Religije (neke više, neke manje) razvijaju duh tolerancije i suradnje, a to se u novije doba posebno vidi u afirmaciji ekumenizma. Vraćanje korijenima svake religije vodi nas do temeljnih vrijednosti, do istine i ljubavi, a upravo su to nužne komponente za stvaranje pravednog društva. Uslijed tehnološkog napretka dolazi do bolje informiranosti između različitih religijskih zajednica, a to omogućuje bolji uvid u ono što različite vjere povezuje.

Zbog velikog utjecaja koji religija ima na čovjeka, može se reći da njezini najviši predstavnici imaju ključeve rata, mira i slobode u svojim rukama. A i neki trenutačno vrlo osporavani stavovi religija bi se mogli jednog dana pokazati točnima jer su zapravo projekcija idealnog društva koje još nije ostvareno.

2.1.2. Put filozofije Tko smo? Odakle dolazimo? Zašto postojimo? Temeljna su filozofska pitanja na koja odgovore tražimo tisućljećima. Jesmo li tu da nešto naučimo ili da se nečega prisjetimo? Što će biti nakon smrti? Jesmo li u školi da napredujemo iz razreda u razred? Ili je sve skupa neka vrsta računalne igre u kojoj prelazimo razine? Kad prijeđemo sve razine u ovoj igri, dobit ćemo novu igru ili naprosto odmarati. Svaki dobar igrač zna da se treba koncentrirati na igru koju upravo igra. Prešli smo već mnoge razine: kameno doba, brončano doba, ledeno doba, egipatsku civilizaciju, grčku i rimsku, robovlasništvo, feudalizam, renesansu, staljinizam, ratove, kolonijalizam... Raznolike su to razine, a ova koju upravo igramo zove se globalizacija. Ključno pitanje je kako je pretvoriti u silu koja mijenja svijet nabolje u što kraćem vremenu.

O sličnim problemima razmišljali su filozofi iz svih epoha, bez obzira jesu li smatrali da je duh proizvod materije ili je obrnuto. Filozofi su željeli domisliti kako da svijet i ljudi budu bolji pa su u tu svrhu nastojali razumjeti svijet i odgonetnuti njegove tajne. Nisu imali pravu priliku za uspjeh, ni Platonova idealna država Politeia, ni Utopijski otok Tomasa Morusa, ni Marxov komunizam. Tada još nisu postojali potrebni preduvjeti za ostvarivanje pravednog društva, a još manje za njegovo održanje. Platonovi robovi nisu bili spojivi s idejom pravde, a ni Marxova diktatura proletarijata, s klicom samouništenja izraslom u staljinizam, nije imala zdrav temelj. Zato su svi ovi pokušaji propali.

19

Put do pravednoga društva

Pitanje kako suzbiti zlo u ljudima aktualno je od Sokrata, Platona i Aristotela, Erazma, Rusoa, Hegela pa do naših dana. Mnogi su i umrli duboko razočarani jer im se činilo da se povijest vrti u krug i da zlo uvijek iznova nadođe, kao sezonska poplava, i napravi kataklizmu kakva bi nas jednom mogla vratiti čak u kameno doba. Neki od njih bi u današnje vrijeme imali mnogo više uspjeha jer su, kao na primjer Platon, još davno shvatili zašto projekt idealnog društva nije mogao uspjeti. Obrazovanje je bilo nedostatno, a razine svijesti i znanja su imperativi bez kojih se takvo društvo nije moglo ostvariti. Razlozi ranijih neuspjeha leže i u slabim komunikacijama (ceste, pruge, telefon, tv …), velikoj nepismenosti i brojnim drugim nedostacima koji su u posljednjih 50 godina doživjeli fantastične promjene nabolje. To je stvorilo jednu sasvim drugačiju situaciju. Ljudi su se nagledali dovoljno krvi i ratova u vijestima i filmovima, ali i osobno, tako da se većini zgadila i sama pomisao na ratovanje. Ali taj proces u svijetu traje i vjerojatno će još mnogo krvi završiti u prašini i blatu prije no što posljednji čovjek na Zemlji shvati da je krv dragocjena i da joj je mjesto u žilama. Dobra je vijest da postoje znanje i sredstva koji taj proces mogu ubrzati i spasiti mnoge živote. Razvija se i svjetonazor koji mnogo obećava, a ima dvije sastavnice koje filozofija posebno cijeni: socijalizam i liberalizam. Dakle, rješenje je: pravda i blagostanje za sve ljude i sloboda koja ne ugrožava slobodu drugoga. Zanimljivo je da su te vrijednosti na vrhu nauka mnogih religija. Točno je da vrhunska misao klasičnog doba ne zaostaje mnogo za današnjom, ali bitna je razlika u mogućnostima disperzije tih spoznaja na stanovništvo.

Sposobnost filozofije da svojim analitičkim duhom odgonetne tajne i zakonitosti u ponašanju čovjeka i društva će doprinijeti njihovom razumijevanju i stvoriti pretpostavke za kvalitativni skok u razvoju čovječanstva, odnosno za dovršetak piramide. Filozofija je ona misaona snaga koja može (a to i čini) djelovati na približavanju religije i znanosti, i na njihovu prožimanju putem k vrhu piramide.

2.1.3. Put umjetnosti Vjeru u Višu silu i visoke moralne standarde očuvala je religija.

Filozofija je propitivala uzroke i posljedice oslanjajući se na logiku, ali ne zanemarujući ni intuitivne spoznaje, a umjetnost je kroz svoju povijest slavila kreativnost i pomoću nje otkrivala nove prostore slobode, harmonije i ljepote. Od pećinskih slika do techno-glazbe ona je utočište za senzibilne jedinke čovječanstva. Mračnjaci i konzervativci svih vremena 20

Stjepan Kos

su je željeli obuzdati i “pripitomiti”, ali je ona uvijek našla svoj put da ode dalje, otvori još jedna vrata slobode, upozori na opasnost ili se naruga tamničarima i ljubiteljima vlastitih okova. Izborila se da čovjek može slikati i skladati onako kako želi i osjeća, da može pisati slobodno, a ne pod pritiskom cenzure koju vlastodršci žele nametnuti slobodoljubivim stvaraocima izvana ili iznutra. Naravno, tijekom povijesti se nakupilo i nazovi umjetničkih djela kvazi umjetnika. No, ni ta djela nisu bez vrijednosti. Neka imaju dokumentarnu vrijednost, neka dekorativnu, a neka naprosto ogrjevnu.

Likovna umjetnost je stigla do prostora slobode u kojem je sve dozvoljeno i sada ponovno otkriva sve svoje faze, s naglaskom na spoznaju da svatko treba otkriti svoj stil i samoga sebe kroz slušanje unutarnjeg glasa i kroz slobodoumno promatranje svega što nas okružuje. Glazba u techno trendu je prodrla do onih dijelova mozga koje su praljudi prvi put pobudili pronašavši ritam udarajući po pretečama bubnjeva. Glazba je u stanju pobuditi ili promijeniti raspoloženje slušaocu i izvođaču.

Glazba je sjećanje na raj.

Književnost iz znanosti i religije crpi materijal i sve se češće pretvara u filozofiju, te je tako popularizira. Pisci postaju pravi svjetionici milijunima ljudi. Zabavna književnost ima svoju publiku. Uz svoju ulogu zabavljača, također oplemenjuje ljude.

Kazalište i film su posebna priča. Glumice i glumci su prošli trnovit put ismijavanja, neprihvaćanja i protjerivanja. Često je na vratima američkih lokala stajao natpis: “Psima i glumcima ulaz zabranjen”. Glumice su smatrane prostitutkama. Stotinu godina kasnije gluma i film postaju najomiljenija i najcjenjenija umjetnost. Hollywood producira tisuće filmova koji širokoj publici šalju, između ostalog, i neke važne univerzalne poruke: da dobro uvijek na kraju pobjeđuje, da je rat užasan, da ljubav savladava sve prepreke, da su heroji na strani dobra ... Budući da iste poruke dolaze iz svih studija, to bi moralo rezultirati nekim utjecajem na svjetonazor publike. Pojavilo se mnogo filmova s religioznom tematikom, ali i onih koji se bave misticizmom. Mogao bi se steći dojam da svi takvi filmovi pripremaju čovječanstvo za nevjerojatne događaje koji bi se uskoro mogli dogoditi. Sve to izgleda kao da nam žele poručiti kako je sve moguće, uključujući i kvalitativni skok naše civilizacije iz modernog barbarstva u jedno sofisticiranije društvo.

Filmska umjetnost, zbog svoje osobine da unutar sebe integrira sve ostale umjetnosti kao i filozofiju, i religiju, i znanost, odigrat će važnu ulogu u sukreiranju pravednog društva. Zbog svoje popularnosti film ima 21

Put do pravednoga društva

moć ubrzavanja pozitivnih procesa koji se već odvijaju, a to zapravo i čini. Tako je i put umjetnosti, koju predstavlja jedna od stranica piramide, sve bliže svom vrhu na kojem se sjedinjuje s filozofijom, religijom i znanošću, stvarajući preduvjete za nastanak pravednog društva.

2.1.4. Put znanosti Svjedoci smo nevjerojatne brzine kojom se razvija znanost, a ta brzina će se još i povećavati. Na svijetu ovog časa ima više visokoobrazovanih ljudi negoli ih je do sada bilo u čitavoj povijesti. Za nova otkrića i doprinos znanosti naročito velik potencijal su Kina i Indija.

Znanje je kumulativno i današnji student može za samo nekoliko sati naučiti ono što je nekada znanstvenik, koji je bio pionir u toj oblasti, morao proučavati godinama. Osim toga, zbog napretka u komunikaciji, sva znanja su dostupna svim zainteresiranim ljudima, i to bez vremenske zadrške (barem ne velike) jer ih je moguće dobiti putem interneta.

Postoji i praksa međunarodne razmjene studenata kao i brojni transgranični projekti. U većini područja znanosti zajednički cilj je boljitak čovječanstva. Pored velikog bogatstva u ljudskom visokoobrazovanom potencijalu postoji i golemo materijalno bogatstvo u već izgrađenim sveučilištima s dugom tradicijom, školama i institutima, laboratorijima..., a također postoje i brojni fondovi i novac kojim se financiraju razni projekti. Ta kombinacija sve većeg znanja velikog broja ljudi i nepresušnih izvora financiranja dovela je do izuzetnih pronalazaka u nekoliko prethodnih stoljeća u svim područjima znanosti, a naročito u tehnici i medicini (električna energija, automobil, radio, rendgen, telefon, televizor, računalo…). Zaista je fascinantno da danas jedan aparat može preuzeti ulogu bubrega ili srca, da postoje umjetni zglobovi, čak i slijepi ljudi mogu koristiti računalo i surfati po internetu jer im sintetički glas iz računala čita sadržaj monitora ili ga mogu sami čitati pomoću uređaja koji “prevodi” tekst na brajevo pismo.

Prisjetimo se da računala prije desetak godina nisu zanimala većinu ljudi, a već danas počinju značajno utjecati na naše navike, način trgovanja i dr. Umjesto odlaska u trgovački centar moći ćemo virtualno prošetati po nekom od njih, odabrati namirnice, staviti ih u virtualnu košaricu, zatim čekati dostavu te pritom uštedjeti svoje vrijeme, ali i novac.

U medicini će znanje najboljih liječnika biti dostupno i u najzabitijem selu neke afričke države. Da bi se to ostvarilo potrebno je da se nove 22

Stjepan Kos

generacije sažive s novim tehnologijama, a to se upravo i događa. I to prilično brzo.

Radi usporedbe, prisjetimo se da se prije sto godina 95 posto stanovništva bavilo poljoprivredom i bilo nepismeno, a automobili su se tek pojavili. Mnogo od ovoga što mi danas koristimo nije ni postojalo, a u međuvremenu smo još imali i dva svjetska rata, hladni rat i stotinu manjih.

Razvoj će se i dalje ubrzavati jer za to postoje svi potrebni preduvjeti. Čak će se i dvoje ljudi koji govore različitim jezicima, ako se sretnu bilo gdje u svijetu i požele razgovarati, moći sporazumjeti pomoću uređaja koji će sadržati program za prevođenje s jezika na jezik. To uopće nije daleka budućnost. Ovog časa postoje programi koji prevode tekstove, kao i oni koji govor prevode u zapis i obrnuto. A povećava se i broj ljudi koji uz svoj materinji jezik, govore jednim od najrasprostranjenijih jezika na svijetu. I to će doprinijeti boljem cirkuliranju znanja, a ono je preduvjet za prestanak patnji današnjeg svijeta.

Danas se putem interneta mogu dobiti mnogi relevantni podaci o vladama i ministarstvima, ali i zakonski akti, statuti itd., što će doprinijeti političkoj i pravnoj informiranosti i kulturi općenito.

Znanost je već osigurala dovoljno hrane za sve ljude, tehnologiju za izgradnju dovoljno stanova, dovoljno odjeće i mogućnost obrazovanja za sve ljude. Problem je, između ostalog, u politici koja ne zna ili ne želi učiniti potreban napor da ovo potencijalno opće blagostanje ravnomjernije raspodijeli. Zato je potrebno da religija, filozofija, umjetnost i znanost, kao četiri stranice koje tvore piramidu spoznaje, izvrše pritisak na političare kako bi opće dobro postalo najvažniji cilj sveukupnog čovječanstva.

2.2. Sinergija dovršava piramidu Religija, filozofija, umjetnost i znanost su u visokoj fazi razvoja i sve više se međusobno povezuju i prožimaju. Približavaju se vrhu piramide. Njihova suradnja može proizvesti sinergijski efekt uzdižući čovječanstvo na višu razinu. Nikada u povijesti nismo imali ovakvu priliku za ostvarenje velikog sna, a sanjali su ga uz već nabrojene i Nikola Tesla, Albert Einstein, Abraham Maslow... Svi oni su shvatili da za ovako kompliciran “mehanizam” kakav je svemir, i čovjek u njemu, mora postojati “mehaničar”, odnosno kreator. Taj kreator, to “nešto”, ta Viša sila djeluje na nas poput gravitacije, možemo je nazvati i metagravitacija, te nas sve 23

Put do pravednoga društva

više približava izvoru znanja, povećavajući njegovu razinu i broj ljudi kojima se to znanje otkriva. To će rezultirati stvaranjem “kritične mase” ljudi i znanja (mislećih ljudi) potrebne za kvalitativni pomak u novu eru ljudskosti u kojoj će mnogi oblici patnje, koja je sada prisutna na Zemlji, postati prošlost. Brojne probleme današnjeg svijeta riješit će nastavljači djela Newtona i Einsteina. Oni su možda već među nama. Milijuni ljudi svakoga dana i svakoga sata kreativno razmišljaju, bave se svim mogućim ljudskim djelatnostima i naprosto nije moguće ne vidjeti njihov potencijal. A on će proširiti svijest o odgovorima na pitanja svrhe života svakog pojedinca i društva kao cjeline. Ti odgovori su: samospoznaja (na individualnoj razini) i pravedno društvo (na kolektivnoj razini).

Ovakvo stanje, ovu priliku je čovječanstvo čekalo i stvaralo tisućama godina; krvlju, patnjom, strašću i znatiželjom gradilo je našu piramidu, a nama je pripala čast da je dovršimo. Da bismo to mogli, trebamo djelovati zajedno. To sinergijsko djelovanje možemo slikovito prikazati usporedbom s jednim stablom. Korijen predstavlja religiju, stablo i grane su filozofija, lišće je umjetnost, a plodovi su znanost. Iz zemlje korijen uzima minerale i vodu, i pomoću te otopine hrani cijelo stablo. Istovremeno iz vatre (energije), tj. sunčeve topline i svjetlosti i iz vode i iz zraka, u kojemu se nalazi ugljični dioksid, u listovima fotosintezom nastaje organska tvar. Pomoću klorofila koji je po funkciji sličan hemoglobinu u našoj krvi, iako je zelene boje, sintetizira se šećer te stvara škrob i celuloza za izgradnju plodova i cijelog stabla. Sve to cirkulira kroz stablo sustavom kapilara. Nusproizvod je kisik koji je neophodan za život onih bića koja su na višem stupnju razvoja od biljaka. Kad plod (znanost) dozri, on u sebi sadrži i sjeme u kojemu je i potencijalno novo stablo (zajedno s budućim korijenjem, deblom, granama, lišćem i plodovima), tj. buduća religija, filozofija, umjetnost i znanost. Iz sjemenke se prvo razvijaju korijen i stabljika, a zatim listovi te naposljetku plodovi. Cvjetovi koji najavljuju plod, vjesnici proljeća i ljeta, otpadaju kao osušene latice, ali iz njihovog središta razvije se plod, tj. zrela znanost, naravno pod uvjetom da cvjetovi budu oprašeni u čemu pomažu kukci ili vjetar. Kada lišće i plodovi dođu do kraja ciklusa, oni opadaju. Otkinemo li plodove (znanost), razvit će se dogodine novi plodovi. Isto vrijedi i za lišće. Odrežemo li grane i stablo, izbit će i narasti vjerojatno nove mladice. A to bi se u prenesenom značenju moglo protumačiti da će i bez znanosti, i bez filozofije, i bez umjetnosti čovječanstvo, kao i čovjek pojedinac, ponovo izrasti, tj. dići se iz pepela (reinkarnirati), ali bez korijena (religije - vjere) stablo zauvijek nestaje kao što bi već i nestalo da nije bilo vjere i nade.

24

Stjepan Kos

Uslijed paralelizma koji povezuju stablo i nas mogao bi se izvesti još jedan zaključak koji bi nam u ovom trenutku mogao zvučati čudno.

S obzirom na to da stablo (biljka), koje je na nižem stupnju razvoja od nas, proizvodeći nešto opipljivo za svoje potrebe i reciklažu, usput stvara i nešto za viša stvorenja, tj. kisik za nas, moguće je da i mi, koji smo po mnogočemu slični stablu, proizvodimo i nešto slično i nevidljivo poput kisika. Taj eventualni ekvivalent kisiku koji mi stvaramo je možda nužan stvorenjima na višem stupnju razvoja nego je naš. Recimo, dušama umrlih ili nevidljivim izvanzemaljcima. Možda je to što proizvodimo neki oblik energije koji njima omogućuje postojanje, pa što više te energije stvorimo, tim ćemo više podupirati njihovo postojanje, a možda će se čak uspjeti i materijalizirati. Možda su njima potrebne sljedeće vrste energije: energija ljubavi, spoznavanja, kreativnosti i usavršavanja. Ovo baca novo svijetlo na ekologiju i ekologiju duha. Kao što smo mi odgovorni za naše šume, moguće je i da su oni odgovorni za nas, moraju nam i u svom interesu osigurati životni prostor i razvoj naše civilizacije, tj. izgradnju piramide.

Imajući u vidu povijesne uvjete, slobodno se može reći da raniji dovršetak piramide nije bio moguć jer znanost do sada nije stvorila potrebne tehničke uvjete za to, tj. plodovi nisu još dozreli. Potvrda za izvjesnost ovih pretpostavki može se naći, osim u logici, i u intuitivnoj spoznaji da je sve moguće, a također i u zapisima mnogih religija, kao i u brojnim proročanstvima. Neki ljudi će misliti da su to samo puste želje i da će ih osujetiti ono zlo u ljudskoj prirodi kojemu smo kao ljudi svjedočili tijekom povijesti. Mislit će da životinjski nagoni određuju našu budućnost, da pobjeđuju i vladaju najjači, a njih ne zanima opće, već osobno dobro.

25

3

Teorija hijerarhije ljudskih potreba

Jedna od glavnih teza ovog rada je da su religija, filozofija, umjetnost i znanost jedine ljudske djelatnosti svojstvene samo ljudima, a da su sve ostale djelatnosti ili integralni dijelovi ovih četiriju djelatnosti ili su zajedničke i životinjama i ljudima, odnosno da su se razvile iz potreba koje su nam zajedničke. Glavna karakteristika ovih četiriju djelatnosti je težnja prema višim ciljevima, prema zajedništvu i ljubavi, znanju i istini, ljepoti i harmoniji, napretku i usavršavanju – prema vrhu piramide. Sve druge ljudske djelatnosti teže višim ciljevima samo onda kada su oplemenjene nekom ili nekima od ovih četiriju glavnih. Težnja za pravednim društvom zapravo je težnja za ljubavi, istinom, skladom i napretkom.

Da bi se to društvo ostvarilo, potrebno je istražiti i spoznati po kojim se zakonima društvo ponaša, a budući da je društvo sastavljeno od pojedinaca, najprije je potrebno ustanoviti zakonitosti ponašanja pojedinaca.

Američki psiholog humanist Abraham H. Maslow je jedan od najuspješnijih znanstvenika na području psihologije. On je osmislio hijerarhiju ljudskih potreba nakon proučavanja mnogih ljudi koji nisu bili pacijenti, već normalni i uspješni ljudi. Prema njegovoj hijerarhiji je nužno zadovoljiti primarne potrebe kako bi se pojavile sljedeće, više potrebe. Svrstao je potrebe u pet razina. Prva razina su fiziološke potrebe (hrana, san,...), druga razina je potreba za sigurnošću, treća razina je ljubav, četvrta je poštovanje, a peta razina je samoostvarenje, tj. otkriće i bavljenje onim za što smo stvoreni. Neki su autori dodali toj hijerarhiji i šestu razinu – potrebu za duhovnošću. Želio sam dobiti uvid u što veći broj potreba dok sam razmišljao o ljudskim djelatnostima kako bih mogao zaključiti iz kojih potreba je koja djelatnost proizašla. Spoznaje do kojih sam došao nadograđuju Maslowljevu hijerarhiju, a ujedno i korespondiraju s teorijom o piramidi. Došao sam do spoznaje da zapravo postoje četiri osnovne razine potreba. Prva razina je uglavnom zajednička ljudima, životinjama pa i biljkama, i nuž27

Put do pravednoga društva

na je za opstanak vrste. U prvu razinu spadaju: hranjenje (hrana, voda, zrak); razmnožavanje (seksualnost, rađanje, dojenje); zaštita (krzno, odjeća, dom); spavanje (odmor, san, “punjenje baterija”). U drugu razinu, koja je zajednička ljudima i životinjama i o kojoj ovisi kvaliteta života, spadaju: učenje ili znanje (odgoj, znatiželja); sloboda (kretanje, djelovanje); društvenost (bliskost, uvažavanje, društvene hijerarhije, zabava) i mir (tjelesno i psihičko neuznemiravanje). Na trećoj razini, koja je ljudska i nužna je za život na višoj razini postojanja su sljedeće potrebe: ljubav (pripadanje, jedinstvo), istina (spoznaja, jasnoća), harmonija (ljepota, sklad), napredak (usavršavanje). Sve ove pojmove potrebno je precizirati, tj. povezati simbole-riječi s njihovim stvarnim značenjem (mora se uzeti u obzir da jezik nije savršeni instrument).

VRHUNSKE POTREBE

neograničenost

remek djelo

spoznaja

svetost

napredak

harmonija

istina

ljubav

RAZVOJNE POTREBE

sloboda

društvenost

učenje

mir

PRIMARNE POTREBE

hrana

seks

zaštita

san

HUMANE POTREBE

Tablica I - Četvrta razina potreba

Pored ove podjele potreba postoji i podjela na pozitivne i negativne potrebe. Ona ne specificira potrebe, već ih uopćava. Pozitivne potrebe su postojanje, djelovanje-stvaranje, razmišljanje-otkrivanje i davanje (služenje), a negativne su razaranje, nedjelovanje, nerazmišljanje i uzimanje (vladanje).

POZITIVNE POTREBE:

NEGATIVNE POTREBE:

DAVANJE (SLUŽENJE)

UZIMANJE (VLADANJE)

RAZMIŠLJANJE

NERAZMIŠLJANJE

DJELOVANJE

NEDJELOVANJE

POSTOJANJE

RAZARANJE

Tablica II - Pozitivne i negativne opće potrebe

28

Stjepan Kos

Također postoje i četiri razine zadovoljenja potreba. Prva razina je postojanje potrebe, druga je zadovoljavanje potrebe, treća je redovito zadovoljavanje, a četvrta je dijeljenje. (prvo je potreba za posjedovanjem, drugo je upotreba ili konzumiranje, treće je sigurnost – izvjesnost posjedovanja i konzumiranja u budućem vremenu, a četvrto je doprinos, odnosno zadovoljavanje tuđih potreba, tj. pomaganje). Ove četiri razine su primjenjive na svaku specifičnu potrebu.

ZADOVOLJENJE POTREBA: DOPRINOS

Tablica III - Četiri razine zadovoljenja potreba

SIGURNOST KONZUMIRANJE POSJEDOVANJE

Sve se potrebe mogu rasporediti unutar ove tri podjele, ali treba uzeti u obzir nesavršenost jezika. Tako, na primjer, potreba za uspjehom spada u četiri razine zadovoljenja potreba, individualna je i mijenja se tijekom razvoja osobe. Uspjeh je zapravo osjećaj koji prati zadovoljenje potrebe. Prolazan je i nakon njega se javlja sljedeća potreba u hijerarhiji. Osoba koja ne shvaća tu činjenicu može mnogo vremena potrošiti zadovoljavajući već zadovoljenu potrebu, a takvo ponašanje je štetno i nefunkcionalno. Pretilost, kupovanje do besvijesti, težnja za još skupljim automobilom, promiskuitet i sl. su manifestacije zadovoljavanja već zadovoljene potrebe iz neznanja ili nemogućnosti da se krene zadovoljavati sljedeća potreba u hijerarhiji. Potreba za zdravljem je potreba za zaštitom, tj. nedostatak zaštite može rezultirati bolešću. Smijeh i plač su reakcije na neke zadovoljene ili nezadovoljene potrebe. Zabava je umjetno (umjetničko) stvaranje stanja ispunjenih i neispunjenih potreba. Mnogi ljudi svoju stvarnu potrebu kompenziraju umjetnim doživljavanjem ispunjenja ili neispunjenja te potrebe. Zadovoljstvo je zadovoljena potreba, a često i put do nje, pogotovo ako je izvjestan. Poštovanje ide u potrebu za društvenošću, a samoostvarenje je posljedica zadovoljene potrebe za istinom o samome sebi, tj. spoznaja vlastite svrhe i njezino ispunjavanje. Čovjek je samoostvaren ako čini ono za što vjeruje da je stvoren (postati majka/otac, slikar/slikarica, učitelj/učiteljica, trgovac/ trgovkinja, svećenik/svećenica, sportaš/sportašica...), ali to može biti samo etapa prema konačnom samoostvarenju koje vodi do blaženstva (koje je vrlo teško ostvariti).

29

Put do pravednoga društva

Sreća je reakcija ili stanje uzrokovano zadovoljenjem neke nama važne potrebe, ali takozvana prava sreća, koja je i trajna, može biti dosegnuta tek ako zadovoljimo većinu potreba. Uglavnom doživljavamo parcijalne bljeskove sreće, a ljudi koji osjećaju duboko i trajno zadovoljstvo vjerojatno su zadovoljili neke od najviših potreba.

3.1. Pojašnjenje hijerarhije potreba Pojam HRANA uključuje i vodu i zrak. Ta je potreba preduvjet SLOBODI jer glad je poput zarobljeništva, bez vidljivih rešetaka i okova za naše tijelo. I kao što zarobljenik čezne za slobodom, tako i izgladnjeli ljudi čeznu za hranom. Zadovoljenjem te potrebe tijelo ostvaruje slobodu i sposobno je usmjeriti se drugim potrebama i na taj način čovjek se može razvijati, napredovati, usavršavati, tj. ostvarivati NAPREDAK u smjeru sve veće neovisnosti od ograničenja tijela. Ta potreba za napretkom i usavršavanjem glavna je odrednica ljudskih djelatnosti poznatih pod zajedničkim imenom ZNANOST. Krajnji cilj znanosti je neograničenost, odnosno potpuno uklanjanje nesavršenosti koje nas ograničavaju (glad, bolest, pokretljivost…) što u konačnici znači pronalaženje i deaktiviranje gena starenja i postizanje dugovječnosti ili čak besmrtnosti, kao i brže kretanje kroz prostor, sve do teleportacije, a i kretanje kroz vrijeme nije strano maštovitijim znanstvenicima.

Pojam SEKS uključuje sve naše seksualne potrebe zajedno s razmnožavanjem. Kod dojenja su izraženije potrebe za hranom i ljubavi.

Sljedeći stupanj u tom hijerarhijskom stupcu je pojam DRUŠTVENOSTI. Ona involvira i više od dvije osobe i odnosi se na sudjelovanje u stvaranju društvenih odnosa, mreža, hijerarhija itd. Usput rečeno, za to je potrebna emocionalna inteligencija koja u svojem razvijenom obliku vodi do potrebe za skladom, tj. HARMONIJOM. Uz ovu potrebu srasla je UMJETNOST jer su joj upravo sklad i ljepota predmet stalne potrage, čak i kada to izražava prikazivanjem nesklada i ružnoće. Krajnji stepanj ili cilj u ovom stupcu hijerarhije potreba je stvaranja remek djela koje će samo po sebi (ili u sjećanju) trajati vječno. Za mnoge ljude to remek djelo koje garantira nastavak trajanja su djeca, tj. potomstvo.

Pojam ZAŠTITA obuhvaća pokrivala po tijelu, skloništa, odjeću, stambene objekte itd., sve do zdravstvene zaštite modernoga doba. Napominjem da i životinje imaju primitivne oblike zdravstvene zaštite te znaju koje biljke trebaju pojesti pri određenim zdravstvenim problemi30

Stjepan Kos

ma. Funkcija te zaštite je prevencija i liječenje od neugode, bolesti i smrti. To zahtijeva UČENJE jer se rađamo neuki i jer se okolnosti konstantno mijenjaju. Urođena znatiželja je snažan katalizator potrebe za učenjem, a postoje i drugi kao npr. želja za izbjegavanjem boli. Ovu potrebu dijelimo sa životinjama. Sljedeći stupanj je isključivo ljudski i odnosi se na spoznavanje uzroka i posljedica, tj. spoznaju ISTINE o stvarima i pojavama. Dakle, ne samo spoznaju postojanja tih stvari i pojava te njihovu primjenu, nego i spoznaju njihove suštine. Ovo područje pripada FILOZOFIJI. Konačni korak uvis, u tom stupcu hijerarhije potreba, je finalna spoznaja o našem vlastitom bitku. To se odnosi na odgovor na pitanje o smislu, početku i kraju života i svijeta, što rješava i pitanje besmrtnosti.

Pojam SAN se odnosi na spavanje koje je samo po sebi mistično i nedovoljno istraženo, premda čini vrlo velik dio našeg života. U snu se rješavamo nakupina proteklog dana, akumuliramo svježu energiju, odmaramo se i nalazimo mir. Sličan MIR za sebe i širu zajednicu želimo i u javi, ali ga teško postižemo jer smo izloženi gomili problema koji taj mir ugrožavaju. Kako se rješavamo tih problema, tako smo otvoreniji za zadovoljenje sljedeće potrebe, a ona je LJUBAV. Ona je sveobuhvatna i ne treba je miješati s posesivnim osjećajem prema onima koji nam zadovoljavaju neke naše druge potrebe. Mir i ljubav preduvjeti su za doživljavanje blaženstva. Ovo je područje RELIGIJE i tako smo stigli do najvišeg cilja u ovom stupcu potreba, do svetosti. Besmrtnost se ovdje podrazumijeva.

Dakle, četiri najviša stupnja u hijerarhiji potreba otkrivaju naše prikrivene, neosviještene finalne potrebe (želje), a one su: neograničenost (potpuna sloboda), savršena kreacija (remek djelo), finalna spoznaja (sveznanje) i blaženstvo, tj. svetost.

Besmrtnost odjekuje u svakom od ta četiri pojma. Eto, to je ono čemu zapravo u svojoj dubini svi težimo, ali do toga je teško stići u jednom životu, u jednoj generaciji. S obzirom na to da su neograničenost, sveznanje, savršena kreacija i svetost zapravo osobine Boga, moglo bi se reći da želimo biti poput našeg Roditelja/Stvoritelja ( Oca ili Majke), a to je čak i prilično logično. Poznato je također da djeca žele nadmašiti roditelje, a normalni roditelji žele da to djeci uspije. Kakav bi se tek zaključak iz ovoga mogao izvesti? No to bi bila samo pusta nagađanja koja rado prepuštam drugima i budućnosti.

31

Put do pravednoga društva

Između svih tih potreba prisutne su mnogostruke interakcije i razne uzročno-posljedične veze, kao i djelovanje Više sile koja je ekvivalent gravitaciji u fizici pa je možemo, s obzirom da smo u području metafizike, zvati metagravitacija.

Po mom mišljenju podjela na četiri stupca potreba, koje se poklapaju s četiri ljudske djelatnosti, nimalo slučajno koincidiraju s “četiri jahača apokalipse”: Glad, Rat, Kuga (bolest) i Smrt. Također i podjela na četiri kaste u slobodnijoj interpretaciji prati hijerarhiju potreba, ali i četiri osnovna elementa (voda, zemlja, zrak i vatra). Mogli bismo npr. reći da je tijelo pretežno sastavljeno od vode, da ona daje plodnost zemlji, da bez nje nastupa najgora vrsta gladi, tj. žeđ, da je simbol slobode (more), da je u vječitom kruženju. Zatim bismo mogli reći da je zemlja razlog brojnih ratova, da se od materijala iz zemlje stvara sve: od Adama do mikročipa, da je ona simbol plodnosti. Naš planet zovemo majkom Zemljom, ona rađa i ima dušu i žudi za harmonijom. Za zrak se može reći da je finija materija od vode i zemlje, da je neophodan za život, da se poput istine nezadrživo širi posvuda. Atmosfera nas štiti od smrzavanja i štetnih zračenja. Vatra je u religiji čest motiv, od plamenog grma iz kojeg se Bog obratio Mojsiju, Božje iskre, neugasive vjere, spaljivanja vještica i heretika (jer ona pročišćava) itd. Ljubav i vatra također su u stalnoj lirskoj simbiozi, a smrt je isto što i ugasli život. Vatra nas grije i osvjetljava, a sve što je živo postoji zahvaljujući njoj. Kada bih htio povezati Sveto Trojstvo s ova četiri elementa, tada bi vatra bila Duh Sveti, zrak bez kojega se ne može, tj. istina bi bio Sin (Isus- filozof), Otac bi bio voda - hranitelj, nositelj napretka, ljubitelj slobode. Ovo Trojstvo bi dobilo i četvrtu osobu u skladu s prezentiranom podjelom. Ona bi bila Majka, a na neki način nju su već i neki religiozni krugovi priznali boginjom ili dijelom božanstva. Možda nedostaje još samo malo duhovne evolucije da kršćani pri molitvi kažu: U ime Oca i Majke i Sina i Duha Svetoga.

Dakle, može se zaključiti da su upravo religija, filozofija, umjetnost i znanost one djelatnosti koje nas razlikuju od životinja, što potvrđuje analiza ljudskih i životinjskih potreba u koje spadaju primarne: hrana, seksualnost, zaštita i san, razvojne: sloboda, društvenost, učenje i mir. Te su potrebe zajedničke i ljudima i životinjama. Potrebe koje ljudi imaju (premda ih za sada svi još nisu ni svjesni) su humane potrebe, potrebe za napretkom, harmonijom, istinom i ljubavlju. Potreba za napretkom karakteristična je za znanost, potreba za harmonijom karakteristična je za umjetnost, potreba za istinom karakteristična je za filozofiju, a potreba za ljubavlju karakteristična je za religiju. Na četvrtoj 32

Stjepan Kos

razini su vrhunske ili esencijalne potrebe: neograničenost, savršena kreacija (remek djelo), finalna spoznaja i svetost. Ova podjela podudara se i s podjelom kod čovjeka na tijelo, dušu, um i duh, na četiri vrste (alata) percepcije, a također je i u relaciji s različitim poimanjem Više sile, kao i s metaforička, biblijska, četiri jahača apokalipse, itd. Ovi odnosi prikazani su u posebnoj tablici: poimanja više sile

inteligencija (viša)

priroda (panteizam)

svijest (kolektivna)

bog (metafizički)

tijelo

duša

um

duh

percepcije (manifestacije)

osjetila (opažanja)

osjećaji (porivi)

logika (koncepti)

intuicija (vjerovanja)

djelatnosti

znanost

umjetnost

filozofija

religija

neograničenost

remek djelo

spoznaja

svetost

humane potrebe

napredak

harmonija

istina

ljubav

razvojne potrebe

sloboda

društvenost

učenje

mir

primarne potrebe

hrana

seks

zaštita

san

glad

rat

bolest

smrt

čovjek

vrhunske potrebe

jahači apokalipse

Postoje još mnoge druge podudarnosti i dokazi da su znanost, umjetnost, filozofija i religija najznačajnije ljudske djelatnosti. One se bore protiv djelovanja metaforičkih jahača apokalipse, a ta borba može završiti pobjedom dobra nad zlom samo ako se međusobno uvažavamo i zalažemo za suradnju, a prije svega ako se ujedinimo u otklanjanju uzroka svih postojećih problema, umjesto da se i dalje pretežno bavimo posljedicama. Premda su pitanja kao što su: genetski modificirana hrana, droga, kriminal, zaštita životinja, očuvanje šuma, i mnoga druga, veoma važna i treba nastaviti pozitivno djelovati u vezi s rješavanjem svakog od njih, još je mnogo važnije da se okrenemo uzrocima zbog kojih su ta pitanja i problemi nastali i da ih pokušamo otkloniti. Proučavajući uzroke 33

Put do pravednoga društva

i posljedice problema, koji su nastali zbog nezadovoljavanja naših potreba, došao sam do zaključka da svi ti mnogobrojni problemi imaju četiri temeljna uzroka te u skladu s tom spoznajom smatram da treba poduzeti odgovarajuća četiri koraka. Ovi uzroci i potrebni koraci da se dođe do rješenja podudaraju se s logikom u tablici. Koraci su: ravnopravnost, transparentnost, miroljubiva politika suradnje i razvoj znanosti.

34

4

Teorija spiralne dinamike s devet razina svijesti

Zaključak o ljudskim potrebama iz prethodnog poglavlja je da nas naše više potrebe privlače silom koja je izvjesna kao što je izvjesna i sila gravitacije. Prepreke koje nas sprječavaju da budemo do kraja privučeni su neznanje i materijalne okolnosti koje su posljedica neznanja. S ovim zaključkom korespondira, na neki način, i rad Clarea Gravesa koji su dogradili Don Beck i Christopher Cowan, a odnosi se na tzv. spiralnu dinamiku u kojoj je svijest pojedinaca i svijest društva podijeljena u devet razina i spiralnog je karaktera, te se razvija po određenoj zakonitosti.

Svaka viša razina obuhvaća i prethodnu razinu. Može se reći da su baš te razine, koje autori nazivaju memama, dale piramidi njezin unutrašnji rast. Svakoj memi dale su i odgovarajuću boju.

• PRVA RAZINA 1. mema (bež): arhaično - instinktivna Ova razina svijesti bavi se osobnim preživljavanjem (hrana, voda, toplina, seks, sigurnost...), a u tu svrhu rabe se navike i instinkti.

Karakteristična je za prva ljudska društva, novorođenčad, senilne starije osobe, izgladnjele mase i sl.

2. mema (ljubičasta): magično – animistička Ova razina svijesti se bavi magijom, okuplja u etnička plemena, u svemu vidi zasebne duhove. Karakterizira je praznovjerje, talismani i obredi, drevna neprijateljstva, krvne prisege. Danas egzistira u većoj mjeri u zemljama trećeg svijeta.

3. mema (crvena): bogovi – moćnici Ovu razina svijesti karakterizira prvo iznicanje jastva odvojenog od plemena, egocentričnost, moćna bića, arhetipski bogovi i boginje, uživanje u sebi bez žaljenja ili kajanja. Karakteristična je za feudalne gospodare koji štite podređene u zamjenu za poslušnost 35

Put do pravednoga društva

i rad, za buntovnu mladež, pogranični mentalitet, vođe bandi, pse rata, new age narcizam...

4. mema (plava): mitski poredak Ovu razina svijesti karakteriziraju apsolutistička i nepromjenjiva načela, vjera u jednu istinu i jednog Boga, pridržavanje kodeksa ponašanja koje donosi nagradu, a nepridržavanje kaznu, krute društvene hijerarhije, jedan i samo jedan ispravan način razmišljanja o svemu, zakon i red, impulzivnost kontrolirana kroz krivicu, poslušnost vlastima, konformizam.. Može biti religijska ili ateistička. Karakteristična je za puritansku Ameriku, fundamentalizam raznih religija, singapursku disciplinu, totalitarizam, mlade skaute, domoljublje (nacionalizam)...

5. mema (narančasta): znanstveno dostignuće Ova razina svijesti uspijeva “pobjeći” iz mentaliteta krda plave meme pa traži istinu i značenje u individualističkom smislu: racionalno i znanstveno, hipotetsko i eksperimentalno. Svijet je stroj čije prirodne zakone možemo naučiti, njima gospodariti i manipulirati ih u vlastite svrhe. Naglašena usmjerenost na postignuće, a posebno prema materijalističkim ciljevima. Zakoni znanosti vladaju politikom, ekonomijom i ljudskim događajima. Svijet je šahovska ploča na kojoj se igraju igre, dok pobjednici izbijaju na vrh i likuju nad gubitnicima. Postoje tržišni savezi. Prenaglašeno je manipuliranje zemaljskim resursima za vlastite strateške koristi.

Karakteristična je za prosvjetiteljstvo, narastajuće srednje klase diljem svijeta, Wall Street, kolonijalizam, hladni rat, materijalizam, sekularni humanizam, liberalizam i globalizaciju.

6. mema (zelena): senzitivno jastvo Ova razina svijesti obilježava senzibilitet i pluralizam, komunarnost, humano povezivanje, ekološku osjetljivost, umrežavanje, potrebu da se ljudski duh mora osloboditi pohlepe, dogmi i podjela.

Osjećaji i suosjećanje su ispred hladne racionalnosti, a naglašeno je i poštivanje Zemlje i života. Protivi se hijerarhiji, zagovara dijalog, pomirenje i konsenzus (koji ima za nedostatak nesposobnost donošenja odluka, beskrajne rasprave). Osvježava duhovnost, donosi sklad, obogaćuje ljudski potencijal. Afirmira pluralističke vrijednosti, raznovrsnost i multikulturalizam. Pokazuje visok stupanj afektivne topline, suosjećanje za Zemlju i sve njezine stanovnike, cijeni subjektivno razmišljanje. Karakteristična je za ekologiju, postmodernizam, nizozemski idealizam, humanističku psi36

Stjepan Kos

hologiju, teologiju oslobođenja, svjetski sabor crkvi, prava životinja, ekofeminizam, postkolonijalizam, političku korektnost, ljudska prava, ekopsihologiju...

Zaključak 1. – 6. mema (razina): Ove meme spadaju u prvi niz, a tek dovršetkom zelene meme ljudska svijest je spremna za kvantni skok u meme drugog niza (7. 9. meme). Ogroman skok u drugom nizu omogućuje, po prvi puta, živopisno poimanje cijelog spektra unutrašnjeg razvoja te na taj način pruža uvid da je svaka mema (svaka razina svijesti) važna za zdravlje cjelokupne spirale (ili piramide). Svaki val uključuje i obgrljuje prethodni. Može se aktivirati prema potrebama životnih okolnosti (npr. u slučaju ugroženosti života aktivira se 1. ili i 2. i 3. radi zaštite). Nijedna mema iz prve razine ne može potpuno cijeniti postojanje drugih mema.

Meme druge razine traže načine i veze koje spajaju pluralističke sustave svih drugih mema te ih počinje obgrljivati, uključivati i integrirati u holističke spirale i integralne mreže. Meme druge razine služe kao pokret iz relativizma u holizam ili iz pluralizma u integralizam.

• DRUGA RAZINA 7. mema (žuta): integrativna Ova razina svijesti doživljava postojanje kao kaleidoskop prirodnih hijerarhija, sustava i oblika. Fleksibilnost, spontanost i funkcionalnost imaju najviši prioritet. Razlike i pluralnosti se mogu integrirati u međuovisne prirodne tokove. Egalitarizam se komplementira prirodnim stupnjevima rangiranja izvrsnosti. Znanje i kompetencija trebaju biti ispred moći, statusa ili grupne senzitivnosti. Prevladavajući svjetski poredak je posljedica neizbježnih obrazaca kretanja po dinamičnoj spirali nagore i nadolje. Dobro upravljanje omogućuje razvoj i prelazak u više razine svijesti.

8. mema (tirkizna): holistička Ova razina svijesti sjedinjuje osjećaje i znanje, intuitivno i racionalno. Svjestan je univerzalnog holističkog sustava. Uočava i gradi univerzalni poredak, ali na živući, svjesniji način, a ne zasnovan na vanjskim pravilima (plava mema) ili grupnim sponama (zelena mema). Veliko objedinjenje postaje moguće kao i teorija svega.

Uključuje i iznicanje nove duhovnosti kao mreže cjelokupnog po37

Put do pravednoga društva

stojanja. Tirkizno mnijenje rabi cijelu spiralu, otkriva harmonije, brojne interakcije, uočava mistične sile i tekuća stanja prisutna u svakoj organizaciji.

9. mema (koraljna): integralno – holonička Ova razina svijesti postepeno izniče i za pretpostaviti je da vrlo mali broj ljudi na toj razini može izvršiti ogroman utjecaj na velik broj ljudi. Vjerojatno to pokušavaju, a moguće je da rezultate postižu djelujući na svijest i na podsvijest pojedinaca i skupina.

Nekoliko takvih ljudi na pravim mjestima mogu promijeniti svijet, tj. podići kolektivnu svijest (opći svjetonazor) na dovoljno visoku razinu za stvaranje pravednog društva.

38

5

Integracija teorije piramide, hijerarhije potreba i spirale svijesti

Svi ljudi imaju potrebe i Viša sila (unutrašnja ili vanjska) ih nagoni da nakon zadovoljenja nižih krenu zadovoljavati više, a zatim najviše (ljubav, istina, harmonija, napredak). “Božanske” potrebe četvrte razine zapravo spadaju u posebnu kategoriju. Svi se ljudi imaju priliku razvijati kroz devet razina (mema) svijesti, a ljudske snage koje su za taj razvoj i opremljene i odgovorne (i zaslužne) su religija, filozofija, umjetnost i znanost.

Politika, sport, trgovina, erotika, igra, obrazovanje itd. utemeljene su i vuku korijene iz potreba koje dijelimo sa životinjama. Ali kada su oplemenjene religijom, filozofijom, umjetnošću i znanošću, odnosno potrebom za ljubavlju, istinom, harmonijom i/ili napretkom, tada i one unaprjeđuju ljudski život, a samim time i čovječanstvo.

39

6

Uzroci svjetskih nepravdi

Prvi uzrok iz kojeg proizlaze razni problemi je neravnopravnost.

Neravnopravnost žena i muškaraca, te mladih i starih, posljedica je nepoštivanja temeljne religijske i etičke poruke o jednakosti svih ljudi pred Bogom i Zakonom. Konkretan korak koji treba učiniti je postizanje poštivanja spolne i starosne ravnoteže na izbornim listama. Ovo je vrlo lako postići donošenjem novog izbornog zakona koji bi predvidio i sankcije u slučaju njegovog nepoštivanja. Rezultat ovog poduhvata bio bi odgovorniji, pošteniji i dinamičniji sastav izabranih predstavnika u Saboru i drugim parlamentima, a ovo bi automatski olakšalo i aktivnosti vezane za drugi korak.

Drugi uzrok nepravde je netransparentnost. Tajnovitost imovine, dohodaka i bankovnih računa je dogma koju treba razotkriti. Ta dogma zapravo služi kriminalcima i drugim nemoralnim akterima da sakriju svoj plijen pomoću kojega vladaju i potkupljuju koga žele i mogu. Današnja tehnologija omogućava potpunu transparentnost imovine, prihoda i transakcija (centralne baze podataka, internet). Dokidanje dogme o nužnosti zaštite tih podataka rezultiralo bi raskrinkavanjem kriminalaca, korupcije i drugih bolesti današnjeg društva. Istina, pa tako i istina o porijeklu novca, dio je one istine za koju je rečeno u Novom zavjetu da će nas osloboditi. Ovaj korak treba, osim na lokalnoj razini jedne države, učiniti i na globalnoj razini. To znači zahtijevati od izabranih predstavnika i institucija da izvrše pritisak na EU i OUN, da se dokinu “porezni rajevi” i druga utočišta za novac sumnjivog porijekla. Ovaj korak bi, naravno, za rezultat imao poštenije i odgovornije sve subjekte društva, što bi i realiziranje trećeg koraka učinilo mnogo jednostavnijim.

Treći uzrok je nemiroljubiva, neumjereno natjecateljska i borbena praksa u gospodarstvu i politici. Pretjerano poticanje kulture natjecanja u svim područjima društva dovelo je do prevelikih razlika među ljudima i među državama, a to uzrokuje nestabilnost i nesklad, dovodi 41

Put do pravednoga društva

do stresa i ratova. Pokretač ove prakse je vladanje i gospodarenje utemeljeno na strahu. Manipulirajući osjećajima, “elita” vojnog i financijskog sektora i njihovi plaćenici u politici, gospodarstvu i podzemlju (tajnim službama) godinama uspijevaju dobro zarađivati na našem strahu, pa čak i na našoj ljubavi. Treba zahtijevati kontinuirano smanjivanje izdvajanja za naoružavanje, jačati zajedničke mješovite snage za intervencije u kriznim područjima, ubirati porez na trgovinu oružjem i ta sredstva usmjeriti u fond za razvoj. Također treba njegovati kulturu opraštanja jer je uvijek bolje oprostiti nego se osvećivati, što je istaknuto i u Kuranu.

Rezultat trećeg koraka bilo bi oslobađanje velikog dijela ljudskih i materijalnih resursa koji bi se prebacili u razvojne projekte i u stvaranje harmonije i povjerenja umjesto u održavanje takozvane ravnoteže sile i straha. A to je danas, zahvaljujući dostignutom stupnju razvoja znanosti i tehnologije (sateliti, robotika, internet, itd) sasvim moguće. Četvrti uzrok je podcijenjenost i kriva usmjerenost znanosti. Potrebno je osigurati više sredstava za znanost i inovacije, veću popularnost profesionalne i amaterske znanosti, prefokusiranje s razvoja sofisticirane opreme za ubijanje na istraživanja s civilnim predznakom i razvoj tehnologija od koje ćemo svi imati koristi. Rezultati ovog koraka bi bili: jeftinija energija, hrana, industrijski proizvodi, komunikacije, režijski troškovi, putovanja i sve drugo.

Uzevši u obzir broj ljudi koji se danas bave znanošću ili studira, te već postignuti stupanj tehnološkog razvoja, uskoro bismo, uz rezultate prva tri koraka, mogli doživjeti nezamisliv skok u razvoju znanosti. Zapravo se nalazimo u vremenu kada moramo izabrati želimo li uz postojeće sve veće račune za struju, plin, vodu, benzin itd. plaćati još i račune za zrak, ili ćemo se izboriti za svijet u kojemu računi postaju sve manji, zrak ostaje besplatan, a pridružuju mu se i gotovo besplatne, ili svima pristupačne, komunikacije, voda pa čak i struja i alternativni ekološki oblici energije. Za one koji sumnjaju u ostvarivost ove optimističke vizije, parafrazirat ću Hegela i Einsteina koji su rekli da ne postoji problem koji se može oduprijeti snazi ustrajnoga uma.

42

7

Prepreke na putu stvaranja pravednoga društva

7.1. Neznanje i nezainteresiranost Premda su mnogi preduvjeti za stvaranje pravednoga društva zadovoljeni, ipak smo svjedoci da na našem planetu i dalje nedostaje pravednosti. Štoviše, mnogi misle da je stanje gore nego ikada, što je ipak neutemeljen stav. Pozitivni procesi djeluju: religije se uvažavaju i međureligijska aktivnost je sve veća (ekumenizam, Abrahamova braća...), a poglavari crkvi se izjašnjavaju za suradnju i mir. Znanost je stvorila materijalne predispozicije za dostojanstven život čitave svjetske populacije, kao i uvjete i sredstva za eksplozivno širenje znanja. Umjetnost nas je produhovila i otvorila nam vrata slobode i osjećajnosti, a filozofi su rastumačili mnogo pojmova, pojava i procesa, a i pokušali su mijenjati svijet tako da možemo učiti na njihovim greškama. Ipak, umjesto mira i blagostanja, u ovom svijetu se ratuje, umire od gladi, psihički obolijeva i pati na stotine načina. Zašto je to tako? Nije problem u životinjskoj ljudskoj prirodi jer i onaj dio prirode koji dijelimo s njima ne bi mogao proizvesti toliko zla. Problem je razina svijesti. Problem je neznanje.

Problem su zablude. Problem su dogme, ali ovoga puta ne one crkvene.

Problem je u tome što smo prevareni ili smo se dali prevariti. Problem je u tome što smo žrtve prvog grijeha. A taj prvi grijeh nije zmijina prevara, jer od zmije se ona trebala i očekivati. Prvi grijeh nema nikakve veze niti sa seksualnošću, premda je to dugo bilo vrlo popularno tumačenje.

Nema veze niti s neposlušnošću (odrasli smo, nismo više djeca). Prvi grijeh, onaj zbog kojega nismo u zemaljskom raju, tj. u pravednom društvu mira i blagostanja, zove se lakomislenost ili nerazmišljanje. Prvi grijeh je upravo ne koristiti najvrjedniji dio sebe i prepuštati se vodstvu onih koji nisu ništa vrjedniji ili bolji od nas. Trebamo uključiti mozgove i sva osjetila, svu intuiciju i ono što zovemo srcima. Zbog toga što dozvoljavamo 43

Put do pravednoga društva

sebi život s neaktiviranim umom i što zbog toga živimo u stvarnosti koja je samo jedna od mogućih, upravo zbog toga nismo stvorili zemaljski raj.

Postoje čitave “plantaže” ljudi spavača koji samo misle da žive, a zapravo samo vegetiraju.

“Programirani” smo da moramo kupovati nove automobile, televizore, odjeću i sve ostalo što češće. Sve je to dio iluzije u kojoj živimo, a strojevi koji su nas programirali (zarobili) su zapravo ljudi poput nas s malom razlikom. Zanima ih jedino profit, tj. životna energija bez koje ne mogu živjeti. I tako smo mi obični proizvođači profita jer nismo ni svjesni da su nas tako programirali. Međutim, neće to tako ostati zauvijek jer postoji velik broj slobodnomislećih ljudi koji će zajedničkim snagama postići da se spavači probude i spoznaju svoju stvarnu situaciju.

Neki se već sada bude, a ono što najbolje razbuđuje ljude jest – znanje.

Ono će ih dovesti do spoznaje da bi ovaj svijet mogao izgledati mnogo bolje ako bi dovoljan broj ljudi to iskreno želio i počeo djelovati u skladu s tom željom.

Danas postoje mehanizmi koji tu promjenu čine mogućom. Između ostalih, to su i relativna sloboda i demokracija. Pravilnom upotrebom tih stečevina možemo evoluirati iz pretjerano natjecateljskog, predatorskog kapitalizma i neoliberalizma u humani, društveno osjetljiviji i duhovno osvješteniji liberalizam koji u prvi plan stavlja suradnju i dijalog za opće dobro, a ne natjecanje u kojemu jedino pobjednik slavi, a svi drugi su poraženi. Potrebu suradnje i udruživanja već su uočili mnogi ekonomski subjekti koji su uvidjeli da razmjenom i spajanjem znanja i tržišta bolje napreduju. Doduše, mnogi to i zloupotrebljavaju kreirajući monopole. Ipak, princip je dobar i trebali bi ga slijediti mali ekonomski subjekti kako bi se lakše izborili za mjere i zakone koji će i ovo područje precizno regulirati. Kao što znamo, zakoni koji ograničavaju najveću dopuštenu brzinu u prometu postoje desetljećima pa ih nije nemoguće uvesti i u ekonomiju, i to zbog osobne sigurnosti i sigurnosti svih drugih.

Treba se opremiti znanjem i koristiti mehanizme koji su nam na raspolaganju. Krajnje je vrijeme da se mnogo veći broj ljudi počne zanimati za politiku i njome se baviti jer se ona tada više neće baviti nama na način koji odgovara nekolicini uzurpatora vlasti. Sada je trenutak da se obračunamo i s negativnim efektima globalizacije, a afirmiramo ono pozitivno čega u njoj također ima. Najvažnije je probuditi se i shvatiti da svijet može biti drugačiji i bolji i da ga mi možemo promijeniti. U tom cilju potrebno je da se pridružimo poštenim i dobronamjernim ljudima koji već daju svoj doprinos, a ima ih širom svijeta, u svim državama i u svim 44

Stjepan Kos

institucijama. Oni grade bolje društvo i trebaju našu pomoć i saveznike.

Pustiti samo da sve ide svojim tijekom nije prihvatljivo jer posljedica takvog ponašanja je i svakodnevno umiranje gladne djece širom svijeta, što bi se moglo spriječiti kad bi razvijene države samo mali djelić svog dohotka izraženog u promilima (ne u postotcima) darovale u humanitarne svrhe. Sličnih primjera je mnogo, a među najstravičnije spadaju masovna istrebljenja Židova u Drugom svjetskom ratu, stradanja u Staljinovim gulazima i mnogi drugi masovni zločini za koje su neki znali, ali su šutjeli o tome i nisu ništa poduzimali da se to zlo spriječi.

Ako bi se takvo ponašanje, u ono vrijeme, i moglo na neki način razumjeti (ali nikako opravdati.), današnja nezainteresiranost se ni na koji način ne može niti razumjeti, a kamoli opravdati. Danas se od nas ne traži da otmemo nekome oružje i idemo u ilegalu ili partizane kako bismo se borili protiv očiglednog zla, već se jedino očekuje da se osvijestimo i kroz postojeće mehanizme, na legalan način, pokažemo da želimo humanije društvo koje će poštivati živote svih drugih. A oni, koji ne pokazuju ljudsko lice, nisu dostojni toga da žive kao ljudi i nemaju pravo zahtijevati ljudsku sudbinu.

7.2. Zablude i narcisoidnost U svijetu zapravo ne postoje protivnici stvaranja pravednog društva, ali postoje mnogi koji vjeruju da je to utopija pa stoga nastoje doprinijeti stvaranju takvog svijeta u kojem će barem oni i njihova uža ili šira zajednica živjeti dobro. To im se i ne može uzeti kao veliki grijeh, s obzirom da to rade iz zablude i neznanja. U korijenu njihovog djelovanja nisu zle namjere, već je problem ponovo neznanje, nerazumijevanje povijesti, ljudske svijesti i evolucije. Zlo je zapravo – neznanje. Platonu su za idealno društvo bili potrebni robovi, u Indiji je društvo donedavno bilo čvrsto podijeljeno na četiri kaste pri čemu se nije smjelo prelaziti iz jedne kaste u drugu. Ta podjela ima svoju logiku jer će uvijek biti onih koji se bave poljoprivredom i stočarstvom, onih koji vole raditi nešto što zahtijeva umijeće, onih koji vole tehniku, onih koji ratuju, upravljaju, itd. Običaji i zapisi starih kultura su često mudriji nego što mnogi od nas misle. I nije ih pregazilo vrijeme. Samo ih mi ponekad krivo interpretiramo. Sve kulture su podjednako bitne i predstavljaju nepresušni izvor znanja. Činjenica je da to tako teško priznajemo. To predstavlja još jednu prepreku za svekoliki razvoj.

45

Put do pravednoga društva

Ipak, najveći problem, veći i od neznanja i od zabluda je vrlo česta pojava narcisoidnosti kod ljudi. Ona nas sputava u tome da spoznamo svoje zablude i da priznamo svoje neznanje, a bez toga nema dobrih rješenja. Mnogi od nas smatraju da su pametni, čak prepametni i vjeruju da su uvijek u pravu. Zato nije čudo što je jedan šaljivdžija konstatirao da je pamet najpravednije raspoređena stvar na svijetu jer niti jedan ispitanik kome se postavi pitanje bi li je mijenjao za neku tuđu, ne bi to prihvatio. Zato će neki i do smrti tvrdoglavo braniti svoju zabludu.

Samo vrhunski intelektualci (koji zasigurno najviše znaju) kažu da što više znaju, sve više vide kako malo znaju. Pa čak i najkonzervativnija institucija u svijetu, Vatikan, je nakon više stoljeća ipak priznala neke svoje zablude. Možda će to biti poticaj i drugim grupama i pojedincima za preispitivanje svojih osobnih i kolektivnih dogmi…

7.3. Posrnuća Moguće je da su na početku civilizacije praoblici religije, filozofije, umjetnosti i znanosti bili obično prisutni u paketu kod nadarenijih jedinki. Zvuči logično. Takva bi osoba lako stekla ugled kod svojih suplemenika, i najvjerojatnije dobila titulu vrača. Oni su prvi pokušavali dati odgovore na razna pitanja koja su mučila ostale. Budući da su vjerojatno imali nešto razvijeniji mozak od ostalih, prvi su počeli oslikavanja pećina, osmišljavanje ritmova, izradu primitivnih alata i sl. Tek mnogo kasnije je postepeno dolazilo do specijalizacije, koja je svoj vrhunac dostigla tek u doba industrijske revolucije. Zbog toga ne čudi činjenica da su tijekom povijesti mnogi najčuveniji ljudi bili interdisciplinarni, tj. svestrani. Takav je bio i Leonardo Da Vinci, Pico Della Mirandola i mnogi drugi, od kojih su neki tu svoju svestranost platili glavom.

Pico Della Mirandola želio je okupiti umne ljude s različitih područja da raspravljaju o Mirandolinih 900 teza o pitanjima koja su tada zaokupljala čovječanstvo, ali je naišao na nerazumijevanje mediokriteta i vlastoljubaca.

Danas, na početku trećeg tisućljeća, ponovo je došlo vrijeme za veći zajednički angažman svjetskih umova, koji bi trebali raspraviti neke nove aktualne teze. Trebalo bi okupiti priznate ljude s područja religije, filozofije, umjetnosti i znanosti kao i one koji ta područja u sebi već imaju integrirana. Možda bi najprije trebalo početi s lokalnim okupljanjem, a s vremenom prijeći na globalnu razinu. Prošlo je mnogo vremena od prvih 46

Stjepan Kos

vračeva pa i od renesanse, a ljudski rod je uz svoje uzlete doživljavao i mnoga posrtanja. Religije izrasle na mudrim riječima proroka i osnivača također su posrtale iz raznih razloga, a najčešće zbog odmaka od svoga izvora, zbog tendencioznih interpretacija, dodavanja i oduzimanja (ne uvijek u dobroj namjeri), te zbog onih koji su religiju doživljavali kao sredstvo za ostvarenje svojih ovozemaljskih ciljeva. U kršćanstvu je prilikom dobivanja statusa državne religije došlo do izvjesne trgovine koja ga je ozbiljno uprljala. Iskrivljavanje i zloupotreba religije u kršćanstvu dovela je do reformacije jer je tadašnja crkva, uz papin blagoslov, čak prodavala indulgencije, tj. oproste. Mogao se čak kupiti oprost i za buduće grijehe. Ideja reinkarnacije tabuizirana je, a prevladala je priča o raju i paklu koja je plod ropskog morala i imala je za cilj utješiti podanike kako bi lakše podnosili nepravde. Uvjeren sam da je jedini pakao onaj koji mi sami sebi stvorimo na Zemlji, a ogleda se u uskraćivanju zadovoljavanja ljudskih potreba. Suprotno tome otkrivanje i zadovoljavanje najviših potreba približava nas raju (vrhu piramide).

Još gore posrtanje su kršćani (katolici i protestanti) imali u novom svijetu, gdje su činili brojne genocide. Oni su se čak međusobno natjecali tko će prevariti i pobiti više “divljaka”. Mnogo vremena je trebalo proći dok te greške nisu priznate, a današnje generacije ne treba okrivljavati za nedjela njihovih prapradjedova. Islam je također nakon svog nastajanja i uzleta upao u zamku demonstriranja vlastite snage i prevelikih apetita. Komunizam, koji je također neka vrsta religije (lat. religare: vezati), posrnuo je iz sličnih, a i nekih drugih razloga. Svaka ideja koja se do sada pokušala proširiti nasilnim putem doživjela je i svoje posrnuće, pa čak i svoju kaznu. Neke su iz toga izvukle pouku i odustale od nasilja, shvativši da je napredak moguć samo davanjem, suradnjom i zalaganjem za mir.

Budući da su crkve naglo počele gubiti svoje vjernike, svećenstvo je razumjelo poruku. Zahvaljujući tome događaju se pozitivne promjene koje se ogledaju u težnjama prema ekumenizmu i nastojanju da se crkve i svećenstvo ponovno približe ljudima pokazujući im vlastitim primjerom kakvi trebaju biti. Nadajmo se da će uskoro doći dan kada će vođe svih religija izaći s objavom da postoji samo jedan Bog i da je on svima nama zajednički. A ako se pritom pojam Boga počne tumačiti na malo širi način, vjerojatno bi im se pridružile i impersonalne religije i ateisti.

Neki to zapravo već i čine ponavljajući da je bog ljubav.

Tada bi svećenici i vjernici svih religija svijeta imali jedinstvenu priliku prevladati vlastitu uskogrudnost i koristeći se sredstvima koja je stvorila znanost, te u suradnji sa svima iz svijeta umjetnosti, filozofije i 47

Put do pravednoga društva

znanosti kao i drugih područja, objaviti poruku o nužnosti mira i suradnje. Tako bi se stvorila atmosfera nade koja će potaknuti elan da naš zajednički planet pretvorimo u raj na Zemlji.

Slično kao religije, posrtale su i mnoge države. Razvile bi se uslijed novih spoznaja i tehnologija, rasle bi, širile se lakomo i narcisoidno koristeći silu i lukavstvo, ali je svaka morala doživjeti, zbog moralnog posrtanja, i svoje fizičko posrtanje: Rimsko carstvo, Franačko carstvo, Turska carevina, Austrija, Engleska, Njemačka, Japan, Rusija i mnoge druge. Preostalo je još samo da i Sjedinjene Američke Države nauče lekciju o narcisoidnosti i imperijalizmu. Iako SAD koristi sofisticirane metode, ipak više ne uspijeva zavarati svjetsko mnijenje, a i sami američki građani nisu više spremni biti žrtve pogrešne politike svojih neoimperijalističkih vlada. Pored više od stotinu vojnih intervencija radi očuvanja svojih interesa i osiguravanja novih, SAD je glavni promicatelj nove religije, tj. konzumerizma kojeg želi nametnuti čitavom svijetu kako bi održala u životu predatorski kapitalizam. Međutim, taj potrošački materijalizam u simbiozi s predatorskim kapitalizmom također doživljava svoje posrtanje jer je previše raširio svoje nezasitne pipke širom svijeta, tako da je otkrio svoj pravi lik i mnogi ljudi i narodi su se pred njim zgrozili. Iskustva naroda Južne Amerike, Srednje Amerike i nekih azijskih naroda pa i nekih europskih, a o Africi da i ne govorim, tako su bolna pa je samo pitanje vremena kada će kolektivna svijest prevarenih, eksploatiranih i ubijanih (bombardiranih) iznjedriti pokret dovoljne snage da ovu posljednju zvijer baci u bezdan. A zvijer koju štuju predatori kapitalizma i koju obožavaju sljedbenici konzumerizma zove se Profit. Njega su ustoličili na poziciju boga. On je neograničen. On je njihov veliki prorok koji obećava blagostanje za sve. Ono se bazira na otetoj zemlji, na eksploatiranju drugih i na podjeli ratnog plijena vlastitom stanovništvu koje na sve to pristaje uglavnom zbog toga jer vladajuća elita, preko vlasništva nad medijima, kreira javno mnijenje za svoje potrebe. Nikada više lažovi i varalice ne bi smjeli doći u poziciju da odlučuju o sudbinama tolikih ljudi. SAD se mora odreći uloge svjetskog gazde bez obzira što je vojno jaka kao sav preostali svijet zajedno. SAD mora početi uvažavati Ujedinjene narode koji predstavljaju veliku većinu svijeta. Treba to učiniti radi svojeg i našeg interesa. Međunarodno pravo treba zaštitu. SAD treba biti njegov promicatelj, a ne kršitelj. Današnja tehnologija omogućuje brzu i efikasnu zaštitu, a usporava i sabotira je samo ljudski faktor. Pogrešno djelovanje (opet) iz neznanja.

Srećom, tome upravo dolazi kraj. Laži su postale preočigledne i 48

Stjepan Kos

predatori će morati ustuknuti pred zagovarateljima mira i suradnje.

Demokratska javnost u Americi se budi i očekuje REVIVAL (preporod), a tada će postati dovoljno snažna da svijetu pokloni priliku za mir i pravdu.

49

8

Sredstva za borbu protiv prepreka (neznanja)

Nakon što smo utvrdili da ljudi po svojoj prirodi teže višim i plemenitijim ciljevima što je često osujećeno neznanjem koje je i glavni uzrok sve patnje u našim životima, možemo se zapitati kako da to neznanje prevladamo, smanjimo i tako uklonimo negativne posljedice koje ono generira. Mogućih sredstava i načina ima sasvim dovoljno za efikasnu akciju. Najbolji i najbrži način za širenje znanja koji mogu zamisliti bio bi telepatija. Vrlo brzo bismo njome mogli razmijeniti sve ono što bi moglo djelotvorno doprinijeti boljitku našeg društva. Nažalost, telepatija je vrlo rijetka pojava (premda je i ona postala predmetom ozbiljnih istraživanja) pa je moramo nadomjestiti nečim prikladnijim. Međutim, to su mnogo prije nas učinili naši preci koji su poboljšali međusobnu komunikaciju govorom. Ali govor ima i neke nedostatke, a najvećim se smatra nepreciznost. Osim toga pati i od sindroma “pokvarenog telefona”, tj. od opasnosti pogrešnog shvaćanja i prenošenja dobivenih informacija, a također i od izbljeđivanja zbog ljudske osobine koju nazivamo zaboravljivost.

Stoga je revolucionarno bilo otkriće mogućnosti da se nešto zabilježi pa su se pojavili prvi crteži i oznake kao preteče prvoga pisma. Prošlo je mnogo godina dok ljudi nisu usavršili pismo (mnogo različitih pisama) i metode prepisivanja. Kasnije se pojavilo tiskanje, čime se značajno unaprijedio prijenos znanja do razine koja je omogućila ubrzani razvoj raznih kultura i država. Uspon svake od njih vezan je uz komunikaciju i brzinu prijenosa znanja, a isto tako je i pad svake kulture u vezi sa sprječavanjem cirkuliranja znanja i informacija, a i s pojavom neke druge kulture koja je imala bolji način širenja znanja. Ovu tezu potvrđuju brojni primjeri iz povijesti: od egipatske, grčke, rimske, arapske i drugih kultura do komunističkog totalitarizma. Pritom je vrijedilo pravilo koje je i dalje aktualno: kultura koja počne ograničavati širenje informacija uvijek doživi da je netko prestigne. Zato je najbolja metoda za vlastiti razvoj i borbu protiv neznanja širenje znanja bez ograničenja. Sloboda i demo51

Put do pravednoga društva

kracija su izuzetno važni preduvjeti za ostvarenje takvog cilja. Sadašnji stupanj slobode nije ni približno idealan, a na mnogim mjestima u ovom svijetu on je toliko nizak da se situacija može uspoređivati s robovlasništvom. Pa ipak se može reći da danas ima više slobode no što je bilo prije 50 ili 100 godina. Problem je u tome u koje svrhe se ona koristi ondje gdje je ima, ali i u tome na kojem je stupnju razvoja jer, ne treba zaboraviti da je i demokracija podložna evoluciji i da mi danas pod tim pojmom ne podrazumijevamo ono što su podrazumijevali stari Grci. U nekim državama je demokracija na zavidnoj razini, a i dalje se razvija. Takvi primjeri su Švedska, Finska, Norveška, Danska, Nizozemska itd. Međutim, paradoksalno je da SAD, koji se želi predstaviti svijetu kao uzor demokracije, ima izrazito nedemokratski sustav. Već sama koncepcija dvopartijnosti, koja je u praksi u SAD-u, govori o njezinoj pravoj prirodi. Naime, ako samo jedna partija znači diktaturu, onda su samo dvije stranke pola diktature. Ne može se cijeli spektar političkih opcija predstavljati sa samo dva politička subjekta. Ako u idealno zamišljenoj situaciji svaki čovjek može sudjelovati u odlučivanju, onda je jasno da dvostranačje ipak znači odsustvo prave demokracije. Čak i u fizici za stabilnost trebaju barem tri uporišne točke, a četiri su se pokazale kao optimum, barem kad su stolovi, stolci i automobili u pitanju. Pored toga, ako postoje samo dvije partije, a obje zastupaju samo jednu političku opciju (onu krupnog kapitala), onda je licemjerno uopće govoriti o ikakvoj demokraciji. Srećom, to su uvidjeli i sami Amerikanci pa se širi demokratski front. Također raste i javno mnijenje koje se sve uspješnije suprotstavlja predatorskoj simbiozi korporacijskih “careva” i političke elite.

Velika opasnost po demokraciju prijeti upravo iz korporacija jer su neke od njih postale ekonomski jače od mnogih država, a za razliku od država koje nastoje biti demokratske, korporacije imaju hijerarhijski ustroj u kojemu o svemu odlučuje sam vrh. Za uspostavljanje demokracije je katastrofalno loše to što su tako ustrojene korporacije pokupovale sve važnije TV stanice i druge javne medije. A upravo bi televizija, radio i novine trebali biti najvažniji alat širenja znanja i pravih informacija. Mediji bi morali biti nezavisni, što je u takvim uvjetima teško ostvariti. Međutim, procvat informativnih tehnologija će preskočiti tu barijeru procvatom izdavaštva. To će rezultirati povećanim zanimanjem za knjige i časopise koji su vrlo praktični za podizanje opće kulture jer omogućuju da se njima bavimo kad mi to možemo i želimo, da se vraćamo na dijelove koji traže pomnije proučavanje i da ih ostavimo za kasnije kada izgubimo koncentraciju ili kada imamo druge obaveze. Knjižnice bi trebale do52

Stjepan Kos

živjeti renesansu jer knjiga i dalje ostaje najboljim čovjekovim prijateljem.

Uz razvoj interneta, televizija bi postepeno mogla gubiti značaj ako se ne “dekontaminiraju” njezini sadržaji koji služe samo za odvraćanje pozornosti s pravih problema. Internet je velika konkurencija televiziji jer omogućuje zainteresiranom pojedincu pristup velikom broju podataka, brzi i jeftin prijenos podataka na mnogo različitih destinacija, bez obzira na udaljenost. Uz razvoj programa za automatsko prevođenje, internet postaje osobna riznica čitavog svjetskog znanja. Potrebno je samo naučiti kako pronaći ono što nam treba. Također omogućuje da se povežemo s drugim ljudima ili skupinama s kojima dijelimo isto područje interesa. Umrežavanje, čiju su vrijednost shvatili poklonici mrežnog marketinga, najvažniji je element za stvaranje boljeg društva. Ono omogućuje širenje specifičnog znanja među zainteresiranim ljudima. Činjenica je da su to nažalost prvi shvatili baš oni ljudi koji su skloni materijalizmu, pohlepi i vlastohleplju. Oni su se umrežili već odavno. Čvorišta njihovih mreža su banke, a vezivno sredstvo – novac. Po cijelom svijetu grade mrežu svojih istomišljenika, a većina ljudi su samo mušice koje se hvataju u tu mrežu. Kada se ta većina trgne iz dugog sna i počne stvarati svoju mrežu i mreže, nema sumnje da će zbog svoje brojčane nadmoći (a i moralne superiornosti) odnijeti pobjedu. Te mreža trebaju biti satkane na principima suradnje, slobode, ravnopravnosti, dobrote i brige za sve ljude. Dobrota kao osobina je izravna posljedica svestrano razvijene ličnosti koja je odrasla u normalnim uvjetima uz dobar odgoj i pristup kvalitetnom obrazovanju. Činiti dobro želi velika većina ljudi, ali neki zbog neznanja rade upravo suprotno. Oni koji su stekli dovoljno znanje nastoje djelovati u skladu s moralnim, univerzalnim načelima.

Jedno od tih načela je i suosjećanje. Ono može transformirati svijest, svjetonazor i cijelo društvo. Znanje u kombinaciji sa suosjećanjem nužni su elementi za umrežavanje koje će stvoriti globalni mir i pravdu. Ali to dvoje, samo po sebi, tek je instrument u zatvorenoj kutiji, mrtvo slovo na papiru. Bez djelovanja (ako je rad stvorio čovjeka, onda će pozitivno djelovanje stvoriti ljude) znanje i suosjećanje su kao čaša vode u ruci žednog čovjeka koji je ipak ne pije. Može li tako utažiti žeđ? Mora djelovati, utažiti svoju žeđ, a zatim pomoći drugima koji imaju istu potrebu.

Tko otkrije radost davanja, nadrastao je sebičnost kojoj je nedjelovanje uobičajena manifestacija. Prvi korak je sumnja, ona nas tjera u potragu za istinom. Pronađena istina razvija u nama suosjećanje koje nas usmjerava ka zahtijevanju pravde. Ostvarena pravda donosi blaženstvo koje prestaje biti apstraktan pojam i može se iskusiti.

53

Put do pravednoga društva

8.1. Uloga četiriju glavnih čovjekovih inteligencija Kako ostvariti tako visok cilj kao što je pravedno društvo? Znanje je temelj, sumnja je tlo na kojem se temelj gradi. Povećavanjem znanja idemo ususret mudrosti. Čovjek je višeslojno stvorenje sastavljeno od četiriju komponenti: od tijela, duše, uma i duha. Svaki taj dio ima svoju inteligenciju.

Tjelesna inteligencija je ona koja zna da smo gladni prije nego pomislimo na to ili da moramo predahnuti, ili da je nešto vruće, a uopće to nismo očekivali. Tijelo zna koliko mu treba kretanja ili sna.

Druga je emocionalna inteligencija koja osjeća kako se treba odnositi prema sebi i prema drugima i kako reagirati na to kako se drugi odnose prema nama.

Treća je mentalna inteligencija (IQ) zadužena za planiranje, računanje, orijentaciju, otkrivanje uzroka i posljedica, logiku, itd. Četvrta je duhovna inteligencija. Ona cijelom postojanju daje smisao otkrivajući nam sakriveno. Utemeljena je u intuiciji, ali može izrasti i iz logike. Čovjek koji razvija sve četiri inteligencije, tj. tijelo, dušu, um i duh, postaje mudar. To je neka vrsta osobne evolucije, a slična postoji i u društvu, čak i u politici. Nekada davno vlast su imali oni čija je tjelesna inteligencija bila najrazvijenija, bili su snažni, spretni, brzi i zbog toga su imali moć i vlast. Zatim su je preuzeli oni koji su imali razvijeniju emocionalnu inteligenciju, znali su manipulirati osjećajima drugih. Danas su u politici takvi prilično zastupljeni, uočavaju odnose među ljudima, znaju otkriti ono što pokreće ljude, skloni su stvaranju interesnih zajednica (to im je omogućilo da na vlasti zamjene one prve – snažne). Zatim se u politici pojavljuje trend da se shvate stvarne uzročno-posljedične veze. Ovaj trend se polako razvija te stručnost i znanje postaju sve važniji u politici premda je još uvijek prisutno i mnogo lukavosti i sile. Kada u politici bude znatno više ljudi s razvijenim svim inteligencijama, a među njima i dosta onih koji su i duhovno inteligentni, svijet će biti mnogo bolji, a vertikala od sumnje do blaženstva neće zvučati utopistički. Da bismo se u tom smjeru nastavili gibati, a to i činimo, potrebno je prepoznati svoje mjesto u društvu, preuzeti odgovarajuću ulogu i djelovati.

54

Stjepan Kos

8.2. Uloga religije Mnogi ljudi bi religiju i njezine predstavnike najradije vidjeli stisnute negdje na margini društva, bez ikakvog prava da se očituju o bilo kojem političkom pitanju. Spremili bi ih u neku vrstu rezervata i čekali da izumru dok znanost pobjednički ne pronađe odgovore na sva pitanja. Nije li takav stav zapravo ekstremistički ili u najmanju ruku kratkovidan? Istina je da su u ime religije (u ime Boga), tijekom povijesti, počinjeni bezbrojni zločini, uključujući i genocide. Istina je da su neistomišljenike brutalno mučili na razne perverzne načine, uključujući pribijanje na križ, nabijanje na kolac i spaljivanja na lomači. Ali, u ta vremena, ne toj razini svijesti, mogao je postojati takav svjetonazor po kojem je to bilo normalno, baš kao što je danas mnogima normalno da se na bogatom Zapadu razbacuje hrana i gomilaju materijalna dobra, dok istovremeno u nedalekom susjedstvu neki drugi, manje sretni ljudi, žive i umiru u bijedi. Ili ih ubijaju zbog boje kože, vjere ili nacionalnosti, i to oružjem koje je kupljeno od onih koji dio svog blagostanja mogu zahvaliti profitu stečenom od prodaje tog oružja. Sve je povezano i svaki čovjek ima utjecaj na sve ljude, samo to nije vidljivo na prvi pogled. Prije nego osudimo druge, a tu sad mislim na ranije generacije, morali bismo pogledati što mi činimo u svojim životima. Osim toga, religija je uvijek čuvala i promovirala ideje o moralu, bez obzira na posrtanja. Pod njezinim okriljem razvijale su se i znanost, i umjetnost, i filozofija. Istina, može se reći da je imala monopol nad tim djelatnostima sve dok se one nisu uspjele osamostaliti. Ali, ako uzmemo u obzir biološku razvijenost mozga većine ljudi prošlih vremena, kraći životni vijek, skoro potpunu nepismenost, izoliranost, itd., mislim da smo stvorili povijest kakvu smo jedino i mogli stvoriti. Religija se razvijala prateći opću ljudsku svijest kroz spiralne razine koje su provjerene na više stotina tisuća ljudi. Čak sam osobno ustanovio da odgovaraju i mom osobnom razvoju. Išlo je to od instinktivnog ponašanja malog djeteta, preko praznovjerja (Djed Božićnjak, Krampus), vjerovanja u moćnog Boga (početak osnovne škole), pa sve do pojave ideje o tome da je moje (naše) vjerovanje ono pravo u kojem se netko priklonio religiji, a ja znanosti. Razvoj je dalje tekao preko sumnje i iz nje stvorene tolerancije tuđih mišljenja (srednja škola) do unutrašnje potrebe da se svi ti djelići, koji pripadaju istoj slici, počnu slagati i uklapati, i konačno do nedavnog doživljaja koji je toj slici u nastajanju dao integralni okvir. Vjerojatno su i mnogi ljudi u drugim religi55

Put do pravednoga društva

jama prolazili isti put i još ga prolaze. Razlika je samo u dinamici, tj. u tome koliko tko vremena provede na kojoj razini. Karakteristično je da na bilo kojoj razini svijesti čovjek može doživjeti prodor u mistično ili doživjeti takozvani božji dodir, ali će ga u većini slučajeva doživjeti tako da njime podupre svoj svjetonazor. Znanstvenik će npr. svoje stanje vrhunskog doživljaja pripisati kemiji u mozgu, halucinaciji i slično. Dakle, uzmemo li u obzir da su svećenici u velikoj većini samo obični ljudi koji su sa svojim poimanjem Boga podjednako podložni dijalektici i evoluciji kao i mi, lakše ćemo razumjeti njihov dio odgovornosti za sve zlo koje se dogodilo u povijesti. Treba dobro poznavati povijest, ali se fokusirati na sadašnjost i u njoj pripremiti sve da budućnost bude bolja. Spiralna dinamika objašnjava i pojavu religioznog terorizma koji je moguć u kombinaciji s nepoznavanjem vlastite religije i njezinih svetih spisa. Važnost religije u vremenu ispred nas bit će sve veća, ali ta religija neće biti ona od prije sto godina, već neka nova koja polako nastaje i prožeta je duhom ekumenizma. Ona će nalaziti sve više podudarnosti sa znanstvenim otkrićima i prihvatit će da i filozofija, i umjetnost, i znanost idu u istom smjeru, prema istom cilju, putovima koji se međusobno približavaju.

Dobro organizirana religija ima značajnu ulogu u stvaranju preduvjeta za kvantni skok (koji će čovječanstvo uskoro napraviti), zbog utjecaja na populaciju, zbog svoje organiziranosti, zbog visokog stupnja obrazovanosti (učenosti), zbog razumijevanja etike, zbog ozračja u svojim zgradama (crkvama, džamijama, hramovima, pagodama...). Religija može poslužiti kao krvotok za prijenos novih spoznaja i širenje novih ideja, uz one stare koje i inače širi: mir i ljubav. Ona može postati odlučujući faktor pomirenja. Predanost djelovanju i pastirska uloga čine svaku religiju savršenim instrumentom za realizaciju nekog velikog plana, a ona može računati i na asistenciju Više sile. Da bi se to dogodilo, potrebno je da marginalizira svoje ekstremiste i da se religije što bolje međusobno upoznaju i otvore jedne prema drugima. Potrebno je skinuti fokus s onog malog postotka spornih detalja koji ih razlikuje te u prvi plan staviti ono što nas sve povezuje, a toga ima i više od 99 posto.

Prava i kompletna istina je raspodijeljena po cijeloj zemlji poput djelića mozaika (slagalice) koji će dati cjelovitu sliku kada se svi djelići spoje.

Ovog časa može izgledati da neki dijelovi nikako ne pristaju u tu sliku, a možda ih treba samo zarotirati ili premjestiti pa da se savršeno uklope.

Potrebno je otkriti tajne jer je čovječanstvo sada zrelo da ih prihvati i razumije. Kada ljudi budu vidjeli da se vjerski poglavari često sastaju, zajedno mole i objavljuju zajedničke izjave o suradnji i zalaganju za 56

Stjepan Kos

pravdu, mir i oprost, tada ćemo se svi osjećati sigurnijima i s više nade ćemo gledati u budućnost. Složimo tu slagalicu, sve vjere, sve filozofije, sve umjetnosti, i sve znanosti. Zbog toga zapravo i jesmo ovdje.

8.3. Uloga filozofije Filozofija njeguje bliske odnose sa sve tri ostale ljudske djelatnosti, a posebnu pažnju oduvijek posvećuje povezivanju religije i znanosti.

Kada bih trebao odrediti po jednu boju za svaku stranicu piramide, uzeo bih crvenu kao krv za umjetnost, plavu kao more za znanost, žutu kao sunce za religiju, a filozofija bi bila zelena. Premda zelena nije osnovna boja, ipak se ne može reći da nije prirodna. Jedino je ona komplementarna boja, a ostale tri su osnovne. Odabir zelene boje je logičan jer je filozofija neka vrsta hibrida između religije i znanosti, ali za razliku od njih koje se baziraju na vjeri i intuiciji, te na vjeri i opažanju (eksperimentu), filozofija nastaje iz sumnje, intuicije i opažanja. Možda je zato pomalo usamljenička djelatnost, iako se toliko bavi povezivanjem. To ne znači da nije bila u sukobu s religijom i znanošću. Naprotiv, često je omalovažavana i s jedne i s druge strane, ali je zato u umjetnosti gotovo uvijek nalazila utočište. Filozofija sumnja, promatra, secira, naslućuje i zaključuje. Ona žudi za odgovorima, za istinom. Ona može potaknuti najfinije umove čovječanstva da se pokrenu i odaberu djelovanje jer nudi istinu koja oslobađa. Nažalost, prečesto se obraćala premalom broju ljudi, teško ju je bilo razumjeti jer se kretala područjem koje je bilo neistraženo, tako da je čak morala sama izmišljati i imena za neke nove pojave i pojmove. Nezahvalan je posao tražiti odgovore na pitanja za koja većina ljudi nije ni čula. Možda je sada konačno došlo vrijeme da progovori na jasan i razumljiv način. Možda više i nije toliko važno opisivati uočene pojave i uzročno-posljedične zakonitosti do najsitnijih detalja. Možda je vrijeme da se spoznaje pojednostave i komprimiraju, da se odvoji bitno od nebitnog i da se to prezentira čovječanstvu. Možda je već blizu trenutak kada će razlika između religije i filozofije skoro sasvim nestati, a također i ona između filozofije i znanosti. Možda se uistinu približava vrijeme sjedinjenja, a kako i zašto se to događa, najbolje znaju filozofi. To im je nagrada za samotni put napornog istraživanja.

Najvažniji zadatak filozofije, u danima ispred nas, je da ono otkriveno prezentira ljudima na način koji će biti svima razumljiv. Neka podijeli istinu na male istine kako bi pobudila moždanu aktivnost mnogim uspa57

Put do pravednoga društva

vanim glavama. Filozofi su najviše od svih razmišljali kako popraviti svijet i ljude, a i pokušavali su. Možda su baš zato oni najsvetiji među svetima. Možda.

8.4. Uloga umjetnosti Zbog svojih osobina kao što su strastvenost, slobodarstvo, istinoljubivost, prodornost, upečatljivost, emocionalnost, snaga, ljepota, prijemčivost, pitkost itd., umjetnost može biti i pokretač i katalizator brzih promjena koje bi se uskoro mogle dogoditi. Umjetnici oduvijek osluškuju svijet oko sebe, znatiželjni su i fascinirani čudima koja drugi ne primjećuju. Oni promatraju svijet posebnim očima i oduvijek ga žele promijeniti. Mnogi, doduše, od te želje odustaju s godinama pa im se ona čak učini djetinjastom. Neki se okrenu eksploataciji svog talenta i zaborave svoju pravu prirodu i žar mladosti. Srećom, takvi su u manjini, a većina umjetnika radi na mijenjanju svijeta iz dana u dan. Neki to nikad ne bi priznali da ne ispadnu smiješni. Naoružani su riječima, kistovima, bojama, instrumentima, notama, kamerama i vrište iz knjiga, slika, pjesama, filmova, kazališnih predstava... I uvijek ih netko čuje pa čak i oni koji ne slušaju ili misle da nisu čuli, zapravo dobiju umjetnikove poruke isporučene direktno u dubinu podsvijesti, čak i onda kad su te poruke zapakirane u šareni omot zabave. Preostalo je još samo te poruke o ljubavi, slobodi, miru i istini, koje dremuckaju u podsvijesti milijuna ljudi, na neki način probuditi i osvijestiti, te potaknuti na djelovanje sve te krmeljive spavače i sanjalice. Budilica je navijena. Jutro je blizu.

Možda bi predočenje jasne vizije o tome što jesmo i kamo idemo moglo potaknuti buđenje? Umjetnost tu viziju već nudi, ali na svoj artistički način, nedovoljno jasno. Malo fokusiranja moglo bi je ljudima učiniti jasnijom. Ljudi vole otvorenost i jasnoću, i tako im se treba i obraćati želi li se postići razumljivost. Ponekad je vrlo teško biti jednostavan. To iziskuje veliko umijeće i manje taštine. Nedavno sam uočio jednu zanimljivost i provjeravajući je iznenadio sam se koliko je utemeljena kao teza. Čak mi je postalo čudno kako to ranije nisam primijetio. Naime, izgleda mi da skoro svaka kvalitetna ljubavna pjesma sasvim dobro funkcionira ako se umjesto imena osobe kojoj je upućena zamisli da je napisana Višoj sili, Bogu, onom nepojmljivom. Čak sam posumnjao da se mnogi autori pjesama, dok pišu, zapravo i obraćaju “onome gore”, ali da, zbog praktičnih razloga napišu to tako da je pjesma posvećena nekoj ovoze58

Stjepan Kos

maljskoj osobi. Podijelio sam tu pretpostavku s nekim osobama i reakcije su bile različite. Jednog popodneva ponovio sam tu tezu jednoj osobi, a budući da je na televiziji baš počinjala emisija “Oprah Show” u kojoj je bila retrospektiva glazbenika koji su ranije gostovali, bila je prilika da se na licu mjesta provjeri ima li ova moja teza smisla. Spotovi i snimke iz studija su se nizali i već nakon prvih nekoliko bio sam zadovoljan kako moja teorija “drži vodu”. Posljednje dvije pjesme bile su “Summertime” i “Oče naš”. Neobična podudarnost.

Posebno je znakovito bilo to što sam tih dana bio u nekom posebnom raspoloženju koje je bilo prouzrokovano jednim nedavnim ponoćnim doživljajem. Baš u to vrijeme sam proučavao prednosti i nedostatke mrežnog marketinga i zapazio fenomenalni potencijal umrežavanja po načelu brzorastućih brojeva. Do te noći moja osobna evolucija svijesti se smirila na spoznaji da ne mogu pojmiti beskonačnost vremena i prostora, ali pretpostavljao sam da odgovori na ta pitanja moraju postojati.

Te noći, uslijed snažnih događaja, koji gledano sa strane i nisu bili toliko spektakularni, ja sam evoluirao svoju percepciju Boga u spoznaju da postoji nešto inteligentno na nama blizak način, nešto što nam čitavo vrijeme nastoji pomoći i uspijeva u tome onoliko koliko mu mi to dopustimo. Štoviše, ta sila nam ispunjava želje, ali ne na banalan način.

Dva dana kasnije, i dalje svjestan neke uzbudljive kozmičke povezanosti, uočio sam da je one noći, kad sam doživio svoje mistično iskustvo, u Hrvatskoj boravio papa Ivan Pavao II. Do tada sam njegove posjete promatrao prilično površno. Smatrao sam ih korisnima za promicanje miroljubivosti, a i dobrima za turizam. Od tada sam pratio njegovo kretanje i zbivanja u svijetu s više pažnje i postalo mi je jasno da je on bio velik čovjek. Njegov doprinos krahu sovjetskog boljševičkog imperija je velik, a i borba protiv drugog velikog zla, konzumerizma i predatorskog kapitalizma, očigledno je bio onaj motiv koji mu je duh održavalo svježim, iako mu je tijelo bilo slabo.

Izvjesno vrijeme nakon one noći osjećao sam se kao prijemnik. Čula su mi bila izoštrena, intuicija nevjerojatna, primarne tjelesne potrebe reducirane, a glad za znanjem umnogostručena. Doživio sam mnogo toga iz sfere neobičnog i čudnog, ali ništa spektakularno za promatrače.

Sve to mi je potvrdilo postojanje doživljaja iz one noći, bez kojeg ne bi bilo ove knjige. Nekoliko mjeseci kasnije, čitajući knjigu “Motivacija i ličnost” Abrahama Maslowa, u poglavlju o vrhunskom i mističnom doživljaju, dobio sam znanstvenu potvrdu, naziv i pojašnjenje tog mog mističnog iskustva.

59

Put do pravednoga društva

8.5. Uloga znanosti Znanost je na suprotnoj strani piramide od religije, a umjetnost i filozofija ih povezuju u jedinstvenu građevinu. Donedavno je religija doživljavala znanost kao zaigrano dijete, a znanost religiju kao smetenog starca. U međuvremenu je dijete poraslo i sve bolje razumije starčevo ponašanje. Uistinu, znanost sazrijeva, polako napušta svoj prepotentni stav svojstven mladosti i počinje prihvaćati svoj dio odgovornosti za posljedice svojih djela. Konačno počinje shvaćati da neće moći sama obaviti sve poslove ovoga svijeta. Tjelesno i intelektualno približava se zreloj dobi kada će dati svoj najveći doprinos svijetu oko sebe. Polako izlazi iz faze naglašene sebičnosti i sve više brine o pravoj kvaliteti onoga što može dati. Svjesna svoje ljepote i neodoljivosti, ona se ipak sve manje narcisoidno ogledava u ogledalu i sve bolje uočava druge dijelove društva i ljepotu prirode koju je dugo ignorirala. Pred njom su izazovi dostojni njezine svestranosti i ona je za njih spremna. Saniranje posljedica iz vremena bahatog ponašanja je jedan od zadataka kojim se znanost već počela baviti. Rješavanje problema čistije i jeftinije energije postalo je neodgodivo. Uspije li pronaći način dobivanja energije sličan onom o kojem je prije pedeset – šezdeset godina govorio Nikola Tesla, bit će ovjenčana slavom. Oni koji riješe noćnu moru današnjeg svijeta i jednim potezom zaštite okoliš, a ljudima daruju dodatnu slobodu smanjujući im račune za energente, ući će u povijest kao osobe važnije od Napoleona, Leonarda Da Vincija, Dostojevskog, Hegela i Einsteina zajedno. To bi otkriće bila sljedeća revolucija (ekonomska) nakon davne poljoprivredne pa industrijske i informatičke. Upravo ovo otkriće je u direktnoj vezi s razvojem duhovnosti i spominjanim kvantnim skokom.

Fizičari su utvrdili da na subatomskoj razini čestice ne funkcioniraju po dotada poznatim zakonima fizike. Pa ako čestice mogu raditi skokove ondje gdje se očekivalo da će poštovati pravila kontinuiteta, vjerujem da možemo i mi. Ionako je poznato da se razvoj tehnike i društva međusobno potiču i ubrzavaju. Kad tehnički dio znanosti riješi spomenute akutne probleme u vezi s energijom, tada će (ako ne i prije) društveni dio znanosti (psihologija, sociologija...) doživjeti svoj veliki procvat jer one također trebaju rješavati probleme zagađenja i energije u nematerijalnoj sferi.

Znanstveno istraživanje nepoznatih predjela ljudske psihe već je počelo, a kad bi dobilo dio onih sredstava koja se troše za unapređenje 60

Stjepan Kos

metoda i oružja za uništavanje naših bližnjih pa time i samih sebe, mnogo brže bi se došlo do rezultata koji bi omogućili zdraviji život pojedinca i cijelog društva. Poljoprivredna i prehrambena industrija, u kombinaciji sa spoznajama nutricionista i ekologa, mogla bi riješiti probleme vezane za prehranu stanovništva. Nove sorte voća, povrća i žitarica otpornije na vremenske uvjete i bogate u prinosu nisu znanstvena fantastika, nego realnost. Popularizacija vegetarijanske prehrane, uz borbu protiv pretilosti uslijed nezdravog hranjenja, doprinijela bi podmirivanju potreba za hranom svih sedam pa i mnogo više milijardi stanovnika našeg planeta.

Znanost nam može osigurati zdraviji, jeftiniji, ljepši i sadržajniji život. Dobro je znati da upravo širom svijeta studiraju stotine milijuna studenata. Pitam se što li će sve otkriti, poboljšati, izumiti? A nećemo dugo trebati ni čekati jer progresija je statistička, matematička i iskustvena činjenica.

Također, razvoj robotike i automatizacije, te nastavak informatičke revolucije u kombinaciji sa svim ostalim elementima razvoja čovječanstva stvorit će uvjete za brže kretanje kroz hijerarhiju ljudskih potreba. Ljudi će se posvetiti višim vrijednostima u životu i mnogo veći broj će ih ostvarivati egzistenciju baveći se oplemenjivanjem okoline. Sve će to omogućiti znanost koju današnji političari omalovažavaju izdvajajući za nju sramotno nedostatne iznose iz državnog proračuna. No, i to će se uskoro promijeniti.

8.6. Uloga novinara i medija Novinarstvo, odnosno informiranje je na prvi pogled isključivo ljudska djelatnost. Međutim, na drugi pogled, u vidokrugu se pojavljuju brojne životinjske vrste koje se bave informiranjem: dupin, kitovi, pčele, psi... To ne umanjuje važnost novinarstva (medija), za ljude, kao što ni životinjski korijeni erotike ne umanjuju užitak koji ona može pružiti ljudima. Današnji novinari, a prije svega oni “punokrvni”, objedinjuju u svom poslu više zanimanja. Oni su pisci, režiseri, snimatelji, istraživači, avanturisti, filozofi i još mnogo toga. Ta svestranost i urođena znatiželja, zbog koje se većina i opredijelila za taj poziv, učinili su od njih elitne jedinice za borbu protiv sila zla. Nažalost, i među njima ima osoba kojima nije strano preprodavati uvjerenja, koristiti talent za manipuliranje i slično.

Ima i onih koji novinarstvo doživljavaju kao ispunjavanje spomenara za odrasle, ali većina žudi za razumijevanjem svijeta i procesa u njemu.

61

Put do pravednoga društva

U stalnoj su potrazi za istinom i kao takvi ozbiljna opasnost za sve koji se bave mutnim poslovima. Što ih više ima, teže ih je sve “kupiti”.

Zbog razvoja tehnike (digitalizacija, internet) teško je od njih išta sakriti, a pored toga i u svakome od nas postoji mali novinar ili barem suradnik novinara. Kada se te činjenice uzmu u obzir, pitam se kako već nisu uspjeli odvojiti žito od kukolja iz naše društvene svakodnevnice. Možda su previše usmjereni na prokazivanje negativaca pa se stvorio dojam da niti nema pozitivnih osoba, te je svejedno tko zauzima vodeće pozicije u svim sferama života. Možda je krajnje vrijeme da svoje interes preusmjere s takozvanih zvijezda estrade, sporta i drugih protagonista zabavnog života na one ljude koji značajno doprinose boljitku u ljudskoj zajednici, a često su potpuno anonimni. Mediji mogu i znaju kreirati zvijezde pa bi to mogli upotrijebiti da naprave “zvjezdani status” znanosti, školstvu ili raznim aktivističkim pokretima koji se zalažu za bolje društvo. Mogli bi promovirati poštenje i poticati ljude da sudjeluju u vlastitom životu i preuzmu za nj odgovornost, umjesto da budu statisti kojima režiseri govore kako da se odjenu, kamo da idu, što da rade i što (ako išta) da govore. Mnogi zapravo i koriste svoj medijski prostor za te pozitivne ciljeve onoliko koliko urednici žele, dopuste ili previde. Bitno je da sve više novinara shvaća svoju snagu i snagu riječi i slika, te zato možemo očekivati da angažirano novinarstvo postane trend. Dakle, ne samo ono promatračko, nego i ono osviješteno i ono uključeno u tijek povijesti u prvim redovima pohoda k boljem društvu. Moć medija, a prema tome i moć novinara, je veoma velika. To su otkrili Britanci nastojeći uvući SAD u Prvi svjetski rat. To je uspješno primijenio i Goebels prije i u Drugom svjetskom ratu, a i Staljin je koristio nevjerojatnu moć “informiranja” kroz masovne medije. Također, čitav pregršt manje globalno važnih diktatora nije odoljelo izazovu i mogućnostima medijske samopromocije. A možda je baš sada došlo vrijeme da se taj silni potencijal, to nagomilano znanje i iskustvo, ta znatiželja, ta strast prema istraživanju, ta nesimpatija prema pokvarenosti upotrijebe za afirmaciju odluke o stvaranju pravednog društva. Oni koji su skeptični s obzirom na tu pretpostavku neka se prisjete jedne stare izreke: “Posegni za nemogućim pa ćeš dohvatiti moguće”, a moguće je mnogo više nego se to sada čini.

Već duže vrijeme se u javnosti često čuje pojam transparentnost, ali su ga političari ili slabo razumjeli ili svjesno ignorirali. Zato je zadatak novinara da im praktično objasne cjelovito značenje tog pojma kako bi ga ispravno shvatili i dosljedno primjenjivali, te tako i oni i njihov rad postali transparentniji (prozirniji).

62

Stjepan Kos

8.7. Uloga političara I politika ima korijen u životinjskom svijetu. Ona je umijeće organiziranja, upravljanja i kao takva u svom se primarnom obliku javlja u svakom krdu, stadu, jatu itd. Prilično je rašireno mišljenje da se politikom bavi moralno niža vrsta ljudskih bića. To je mišljenje izraslo iz mnogih iskustava, ali kao i obično, generaliziranje nikad nije dobro ni precizno. Zapravo je i politici, kao i svakoj drugoj djelatnosti i svakom drugom biću, potrebno mnogo vremena da obavi svoj povijesni razvoj jer je i ona uvijek samo posljedica aktualnih svjetonazora u nekoj zajednici, koji je posljedica razina svijesti velikog broja pojedinaca, čija svijest je opet posljedica biološkog razvoja mozga. Ovdje bi trebalo razmisliti gdje se na toj razvojnoj putanji mi nalazimo. Činjenica je da u politici ima mnogo karijerizma, nepotizma, uskogrudnosti, nemorala, sujete, kriminala, neodgovornosti, zabušavanja, nesnalaženja, ali, nerijetko je zabilježena i pojava korištenja mozga i društvenog položaja u svrhu unaprjeđenja šire zajednice (primjeri Skandinavije, Singapura…). Dakle, ne samo u domeni obitelji i plemena, nego i šire od toga, čak i šire od nacije, religije i rase. Postoje političari koji se zalažu za opće dobro, a postoje i mnogi političari kojima to ne smeta. To je sasvim dovoljno za početak. Pozitivno je što su političari jedno šaroliko društvo pa već među njima ima i znatan broj onih s područja filozofije, religije, umjetnosti i znanosti. I bilo bi dobro da ih ima još više, a da se napusti zabluda kako su profesionalni političari najkvalificiraniji za bavljenje politikom.

To je samo djelomično točno. Oni su najčešće “kvalificirani” za bavljenje politikom za račun i korist sebe i svojih kolega u stranci ili kasti. Tek ako su oplemenjeni filozofijom, religijom, umjetnošću i znanošću, mogla bi i šira zajednica imati korist od njih.

Da bismo u politici postigli kritičnu masu dobronamjernih ljudi dovoljno širokog znanja i iskustva (interdisciplinarnog), trebalo bi u politiku ući što više ljudi kojima je politika hobi pa će se među njima pronaći trenutačno neiskorišteni talent za tu djelatnost. Ogroman potencijal imamo među ženskim pripadnicama društva i među mladim ljudima.

Kako se uopće moglo dogoditi u današnje vrijeme proklamirane ravnopravnosti, pored ove brzine promjena za koje je potreban mladenački elan, da u našim parlamentima sjedi iritantno neproporcionalan broj isluženih i ostarjelih ljudi? Ljudi koji odlučuju o sudbinama svih drugih na državnoj i lokalnoj razini morali bi biti sastavljeni tako da repre63

Put do pravednoga društva

zentiraju stvarni sastav stanovništva. Tu bi stvarno bilo mjesta i za iskusne i dokazane osobe starije dobi, ali mora biti više mjesta za one koji su dugoročnije zainteresirani za budućnost. A žene i mladi bi trebali prestati čekati da ih netko ondje pozove. Kucajte i otvorit će vam se.

Društvo treba žensku empatiju, sklonost suradnji i njihovu efikasnost, treba strast i svježinu mladosti. Moral koji sada u politici naziremo, trebao bi postati imperativ, a tu će političarima asistirati novinarstvo, a i pravosuđe. Također je neophodna i sve veća senzibilnost društva na devijantne pojave kojih je svima već preko glave. Jednog dana će priče o korupciji i bezočnim manipulacijama postati podjednako egzotične kao što su sada priče o kanibalizmu i ritualnom usmrćivanju. Jučerašnja i današnja politika koju uspoređuju s “najstarijom profesijom” može se očistiti od svojih grijeha i fokusirati na stvaranje bolje budućnosti.

I kao što su naši “stidni” dijelovi neophodni za stvaranje života, tako je i politika neophodna za unaprjeđenje i života i društva. Možda zvuči čudno, ali upravo je političarima pripala najveća čast poraditi na stvaranju pravednog društva, a to im je, zapravo, dužnost koja im stoji u opisu radnog mjesta.

8.8. Uloga OUN-a, EU-a i drugih

nadnacionalnih organizacija OUN, sljedbenica Lige naroda, nastala je nakon dva svjetska rata koji su na trenutak izgledali kao dostatna pouka i opomena čovječanstvu da prestane raditi na projektu samouništenja. Ali, kao što znamo, do kraja prošlog stoljeća je ljudska vrsta, opijena svojom superiornošću, uspjela pokrenuti na desetine velikih i malih ratova jer joj je očigledno bila potrebna dodatna pouka. U stvari, čitavo prošlo stoljeće je bilo jedna užasna klaonica u kojoj su mnogi ljubitelji krvi, tla, novca i moći morali isprobati nove “igračke” za ubijanje. Sada je već količina i moć tih igračaka postala preopasna i za njih same pa ima sve više glasova o potrebi kontrole i smanjivanja količine oružja. Pored toga, osvajači su poučeni nekim porazima promijenili taktiku i odustali od osvajanja teritorija “čizmom” te su pronašli učinkovitije načine prisvajanja tuđeg teritorija i tuđih resursa. Za taj su cilj, kao i nekada, pronašli saveznike u modernim kvislinzima i petokolonašima kojima je gramzivost zaslijepila čovjekoljublje i sposobnost spoznavanja jer su opsjednuti profitom i 64

Stjepan Kos

novcem. Profit i ratovi su u snažnoj simbiotičkoj vezi jer veliki igrači znaju da u ratnom okružju zarada raste, iako se manje posluje. Manje rada, a veći profit, s rizikom prenesenim na neke druge. Da bi se osujetilo takvo “poslovanje”, svi oni koji se bave politikom bi trebali (a to danas nisu samo političari) uložiti svoj trud u stvaranje nadnacionalnih organizacija, tj. saveza na načelima koja će osigurati mir i spriječiti manipuliranje svjetskom ekonomijom. Svaka takva organizacija (savez) treba imati ustav koji će štititi suverenitet pojedinih zemalja članica vodeći računa i o široj zajednici i čitavom planetu Zemlji. Europska unija mora težiti postati tako ustrojena da može biti uzor i predložak za stvaranje jedne buduće svjetske unije. Ako bi cilj bio manje od toga, to bi značilo pristajanje na buduće konflikte. Ispuni li Europa tu povijesnu zadaću, može postati model po kojemu će biti integriran novi svijet, za što je konačno došlo vrijeme. Tako bi u konačnici Zemlja postala područje slobodne cirkulacije ljudi, roba, usluga, kulture i znanja. Za “nevjerne Tome” koji ovo doživljavaju kao utopiju ili daleku budućnost, citirat ću Victora Hugoa koji je prije 150 godina na Mirovnom kongresu u Parizu (1849.) rekao: “Osvanut će dan kada će se Francuska, Rusija, Italija, Engleska, Njemačka i sve nacije ovoga kontinenta, ne gubeći svoje posebnosti i svoju slavnu individualnost, stopiti u superiorno jedinstvo i stvoriti europsko bratstvo na isti način na koji su se i Normandija, Bretanja, Burgundija, Lorena, Alzas i sve naše druge pokrajine stopile u Francusku.

Osvanut će dan kada više neće biti drugih bojišta osim tržišta koja se otvaraju trgovini i duhova koji se otvaraju idejama. Osvanut će dan kad će metke i bombe zamijeniti glasovanje, opći narodni izbori, istinska arbitraža velikog suverenog senata, koji će Europi biti isto ono što je danas parlament u Engleskoj, ono što je skupština u Njemačkoj i ono što je zakonodavna skupština u Francuskoj”.

Ne treba biti prorok da bi se zaključilo kako ostvarenje te vizije neće biti kraj integrativnog procesa. Afričkim zemljama sigurno neće trebati 150 godina da pronađu zajedničke interese oko kojih će formirati svoju nadnacionalnu zajednicu jer postoji već i parlament afričkih zemalja. Isto vrijedi za Južnu Ameriku itd. Također će se postupno približavati Rusija i Europska unija kao i zemlje Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. A model integracije pronaći će i Daleki istok koji ima kulturu staru više tisuća godina. Taj model ne smije biti trenutačno dominantan imperijalistički pokušaj kapitalističkih predatora, već treba biti humanizirana globalizacija kakvu žele i mnogi političari koji su evoluirali do razina huma65

Put do pravednoga društva

ne politike 21. stoljeća kojom će dominirati mudrost. Ovog časa ti političari nisu ni približno u većini, ali procesi se ubrzano odvijaju. Prva stvar koju Ujedinjeni narodi ili Savez nadnacionalnih organizacija trebaju uzeti pod svoj nadzor je proizvodnja i trgovina oružjem i energentima, baš kao što su Francuska i Njemačka najprije ustupile zajedničkom tijelu upravu nad proizvodnjom i trgovinom čelikom i ugljenom. Današnja, a pogotovo sutrašnja, tehnologija omogućuje kontrolu i provedbu dogovorenih kvota proizvodnje i distribuciju (na primjer, međunarodni nadzor pomoću satelita iz svemira itd.).

Dakle, preduvjeti za stvaranje trajnog mira na našem planetu su stvoreni, ali još nam je ostalo shvatiti da je terorizam direktna posljedica imperijalizma koji je također uzročnik ili katalizator fundamentalizma.

Kada to postane jasno i poznato, znat ćemo da se terorizam i fundamentalizam razoružavaju tako što se isključi generator koji ih pokreće, tj. imperijalizam. Potrudimo li se da nas vode ljudi koji imaju razvijenu i emocionalnu i mentalnu inteligenciju, a nije im nepoznanica ni postojanje duhovne inteligencije, mogli bismo postići stanje globalnog mira u vrlo bliskoj budućnosti. Ključno mjesto za postizanje općeg mira je područje Izraela, Palestine i njihove okoline. Kad bi se mnogo država angažiralo oko pravednog mira na tom području, zid koji se ondje gradi mogao bi nestati u nekoliko dana.

Plodovi respektabilnog OUN-a Pretpostavimo da OUN ili neko drugo međunarodno tijelo kroz izvjesno vrijeme preuzme ovlasti ili brigu za energetske resurse i proizvodnju oružja, te njihovu distribuciju. Nova otkrića na mnogim područjima znanosti i tehnike bi vrlo brzo, uz intenziviranje širenja znanja, mogla smanjiti sadašnja izdvajanja za vojne svrhe za dvije trećine. Faktori koji bi to omogućili su: jeftinija energija, višestruko štedljiviji strojevi, racionalizacija proizvodnje i potrošnje te distribucije proizvoda, odustajanje od nuklearnih i vojnih programa, smanjenje ljudstva u nacionalnim vojskama i dr. Sve bi to oslobodilo ogromna sredstva od kojih bi se dio mogao preusmjeriti za obrazovanje, odgoj i prekvalifikaciju vojnika i drugih jer će privreda zahtijevati kontinuirano doškolovanje radnika. Oslobođen ljudski potencijal (znanstvenici u vojnom sektoru itd.) sigurno bi doprinio ubrzanju razvoja. To bi sve stvorilo sjajne mogućnosti da se oslobođena sredstva i novostvorena sredstva (materijalna i intelektualna) usmjere kao pomoć onim dijelovima našeg planeta (npr. Africi) koji 66

Stjepan Kos

su nerazvijeni. Njih treba obasuti brigom i edukacijom. Uvjeren sam da bi Afrika, čije je centralno područje tropsko s previše vode, mogla tu vodu dobrim sustavom navodnjavanja iskoristiti za poljoprivredu na područjima koja nemaju dovoljno vode. Sramotna činjenica za čovječanstvo je da u 21. stoljeću ljudi umiru od gladi i lako izlječivih bolesti, što zahtjeva naše djelovanje. Bolje je zaustaviti većinu svemirskih programa koji gutaju hrpe novca, a malo daju zauzvrat te se najprije posvetiti rješavanju problema na Zemlji. Svemirski programi su jednim dijelom skupe igračke kojima se kupuje pažnja, a sredstva utrošena za njih bi drugdje bila svrsishodnija. Uspijemo li prevaliti taj misteriozni put do svojih bližnjih (bez obzira koje su nacije, boje, vjere itd.), lako bi se moglo dogoditi da daleki svemir dođe sam k nama. Možda upravo i čeka da nam svijest naraste do razina ljubavi i brige za svoju vrstu i sve druge vrste na našem planetu.

Prosvjećivanjem i širenjem znanja bi se u ekonomiji mogao učvrstiti trend važnosti kvalitete nad cijenom. Ljudi bi mogli prestati robovati potrošačkim navikama koje im nameće predatorski kapitalizam posredstvom monopola stečenog u sredstvima informiranja. Televizija bi zapravo morala imati odgojni i obrazovni karakter, a to što je postala kutija za stvaranje potrošačkih navika, zabavu i odvlačenje pažnje od bitnih pitanja predstavlja samo njezinu privremenu degeneraciju ili možda naprosto – odrastanje. Industrija reklama treba doživjeti transformaciju i umjesto podupiranja vulgarnog konzumerizma treba reklamirati korisnije stvari. U tom smislu očekujemo da se forsiraju sadržaji važni za razvoj pojedinaca i društva, a da se velik dio onoga što se danas reklamira jednostavno zabrani ili na neki način ograniči. Televizija povezana s internetom odigrat će važnu ulogu u povezivanju i zbližavanju naroda.

Ljudi će upoznati jedni druge i uvidjeti koliko smo slični i koliko su nas razni manipulatori, šireći bezrazložan strah među nama, u stvari zloupotrebljavali. Virtualna putovanja pomoći će u tome na zabavan i edukativan način. Elektronski prevodioci poništit će jezične barijere. Promet i turizam će se umnogostručiti. Znatno više ljudi će raditi u raznim uslužnim djelatnostima kao što su turizam, odgoj i obrazovanje, mediji, umjetnost, sport, zabava i slično. Ako se vratimo samo stotinjak godina unazad, prisjetit ćemo se da se čak 90 do 95 posto stanovništva bavilo poljoprivredom i stočarstvom. U Hrvatskoj je gotovo tako bilo čak i samo 50 godina unazad. Proizvodnim djelatnostima se bavilo svega nekoliko postotaka stanovništva, uslužnima isto toliko, a u zabavnom sektoru broj zaposlenih izražavao se u promilima. Danas se u svijetu milijuni ljudi 67

Put do pravednoga društva

profesionalno bave umjetnošću, zabavom i sportom. Jednog dana će se tehničkim poslovima baviti uglavnom zaljubljenici u tehniku, poljoprivredom će se baviti oni koji vole poljoprivredu, prometom zaljubljenici u promet, a ugostiteljstvom oni koji baš to vole. Premda zvuči preoptimistički, novonastali sustav vrijednosti i vrednovanja rada omogućit će da većina ljudi radi ono što voli i da lako može promijeniti zanimanje.

Tome će doprinijeti i napredne spoznaje o profesionalnom usmjeravanju, tj. velika važnost će biti dana otkrivanju stvarnog potencijala osobe, čemu će se pristupati već od dječje dobi. Hoće li netko to pokušati sabotirati? Možda netko i hoće, i to uglavnom iz neznanja ili iz patoloških pobuda. Ali, za ljude s patološkim problemima postoje zdravstvene ustanove, a psihijatrija i psihologija svakim danom postaju sve sposobnije adekvatno odgovoriti u takvim situacijama. Jasno je da nikada neće postojati svijet bez problema, ali možemo naučiti kako ih možemo uspješno rješavati i u tom smislu ćemo svakoga dana sve više napredovati.

8.9. Uloga mladih Posebno je nadahnjujuće razmišljati o ulozi mladih u ostvarivanju zajedničkog sna. Njihov elan, hrabrost, nepriznavanje autoriteta, njihovo obrazovanje, znatiželja... Sve to budi optimizam. Bila bi užasna šteta da taj potencijal završi upregnut u laž da se na svijetu ništa ne može promijeniti i da se sve samo vrti u krugu. Istina je malo drugačija jer postoji evolucija čovječanstva koje je sposobno učiti na greškama. U školi života čovječanstvo doduše nije baš odlikaš, ali provlači se iz razreda u razred, iz stoljeća u stoljeće, iako je na nekim polugodištima imalo “hrpu” negativnih ocjena. I eto nas, nakon dugo vremena, ipak pred samom maturom. Točno je da su mladi previše zaokupljeni sami sobom, opterećeni problemima koje nisu stvorili, nego naslijedili. Odrasli ih nastoje preplašiti neizvjesnom budućnošću, u žilama im teče vrela krv, žudnja koja zbunjuje. Stariji ih uvjeravaju da nemaju pojma o životu, pokušavaju ih ugurati u stare kalupe. Međutim, vremena su se značajno promijenila. Važna poruka mladima je da se odupru ukalupljivanju.

Pokušavajte sve što vam padne na pamet, ako to ne ugrožava druge, slobodno ispadnite glupi, slobodno doživite neuspjeh. Samo tako ćete brzo naučiti što nije dobro raditi i što ne daje dobre rezultate. Ako napravite dovoljno pogrešaka, šanse za uspjeh će vam se povećati. Svaka počinjena pogreška i proživljeni neuspjeh ojačat će vas i učiniti mudrijima. Greške 68

Stjepan Kos

su sastavni dio uspjeha. One uspjehu daju vrijednost. Sramota je ne pokušati. Sramota je uvijek igrati na sigurno. Srećom i današnje generacije mladih donose svježinu, napredak i predodređene su za uspjeh.

Mladi su “na ti” s novim tehnologijama, spremni učiti, oni nisu plašljivi, žele bolji život. Oni su snaga aktivističkog pokreta širom svijeta i nosioci pobune protiv nepravdi i degenerativnih procesa u društvu. Vidjeli su stotine filmova u kojima je sve moguće i u kojima na kraju pobjedi pravda. Susreću vršnjake iz svih dijelova svijeta i tako usvajaju kulturu tolerancije. Ne boje se promjena jer su stalno u njima. Sve što trebaju učiniti je organizirati se s ciljem stvaranja boljih uvjeta za život. Mnogo je godina pred njima, a ljudi iz nekog bivšeg stoljeća žele im od života napraviti naporan i besmislen film u kojemu borba traje unedogled.

Mogu li ih prevariti? Teško. Jer mladi žele svijet u kojem će moći zadovoljiti svoje brojne interese za putovanjima, filmom, glazbom, sportom, druženjem, hobijima, a znaju da to sve mogu ostvariti samo ako će razmišljati drugačije od onih koji nemaju vremena za sve to jer nakon posla (kao zaposlenici ili kao poslodavci) nemaju više energije ni vremena ni za što osim za hranjenje, gledanje televizije i spavanje. Bila su to druga vremena kad su se ljudi spremno žrtvovali za san o svojoj kućici punoj kojekakvih predmeta, garaži s automobilom i vrtom s vodoskokom i patuljcima. Nove generacije imaju malo drugačije snove, žele vidjeti svijet, žele istražiti život, upoznati sebe, razviti svoje potencijale i ne žele biti žrtve ičijeg manipuliranja.

Nažalost, među mladima ima i onih kojima se budućnost čini mračnom i zastrašujućom. Oni su povjerovali žrtvama dosadašnje manipulacije. Za njih želim citirati stih iz jedne Baretove pjesme: “Samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami”. A svjetlo je istina, ljubav, pravda, sloboda.

Ne dozvoli da te uvuče tama mržnje, zavisti, laži i sličnih kradljivaca duše. Ako si odrediš životni kredo, tj. pravila koja ćeš uvijek poštovati (istina, pravda, sloboda, ljubav…) dobiti ćeš u životu i sve drugo što je za tebe dobro.

Mladi trebaju tražiti unapređenje školskog sustava koji im treba omogućiti integralni razvoj po prihvatljivim cijenama. Oni u školama žele modernu nastavu koja će se posvetiti svim aspektima ličnosti, koja se neće fokusirati isključivo na stvaranju djelatnika nekog određenog zanimanja i koja neće inzistirati na učenju gomile podataka koji ionako stanu na jedan CD. Mladi trebaju školu i nastavu koja će voditi računa o sva četiri dijela čovjeka: o tijelu, duši, umu i duhu. Također i o sve četiri djelatnosti koje teže višim ciljevima: o religiji, filozofiji, umjetnosti i zna69

Put do pravednoga društva

nosti. Sport i vježbe za tijelo, razvoj emocionalne inteligencije za dušu, promišljanje za um te upoznavanje i uvažavanje duhovne inteligencije.

Samo će cjelovito razvijena ličnost moći dati puni doprinos društvu i doživjeti potpuno zadovoljstvo postojanja. Zbog toga je nužno upoznati i ono životinjsko u nama, i ono ljudsko, ali i ono božansko. Iza naših potreba, koje dijelimo sa životinjama, stoji žudnja za preživljavanjem, a iza onih potreba koje su pretežno ljudske (ljubav, istina, ljepota i sklad, te napredak i usavršavanje), krije se žudnja za besmrtnošću i savršenstvom. Možda je ta žudnja sjećanje onoga božanskog u nama na našu prirodu. Čovjek s razvijenom duhovnom inteligencijom uviđa da na razini jedinke, kao i na razini neke zajednice, pa i cijelog čovječanstva ili čak svemira, postoji zakonitost. Sve što se dogodilo, događa se ili će se dogoditi podložno je silama: fizikalnim i nefizikalnim. Na nama je da ih otkrijemo ili ne. O tome ovisi kako ćemo dalje živjeti, što će biti s čovječanstvom i našim planetom, pa i šire.

70

9

Rješavanje problema na putu prema pravednom društvu

Egzistencijalni problemi, bračni problemi, zdravstveni problemi, strah od smrti, problemi potomstva i demografije, problemi nedostatka vremena i brojni drugi su problemi s kojima se danas susreću ljudi. Svi ovi problemi generiraju stres pa ih je stoga važno otkloniti ili naučiti rješavati. U pravednom društvu oni će biti svedeni na minimum, ako neće biti i potpuno uklonjeni. Vjerujem da će za svaki problem koji sada postoji, daljnjim razvojem ljudske svijesti i čovječanstva, biti pronađen način njegovog rješavanja. Razmotrimo najprije problem ekologije koji je danas vrlo aktualan i ima globalnu dimenziju, a zatim razmotrimo i probleme osobne naravi koji se tiču pojedinaca. Ili nam se barem samo tako čini jer globalni problemi su također problemi pojedinaca, a problemi jednog čovjeka su istovremeno i problemi čovječanstva.

9.1. Težnja prema održivom razvoju Kad je u pitanju ekologija, može se pretpostaviti i to da čak i kad bi na Zemlji potpuno zavladao potrošački mentalitet i kad bi povećanje industrijske proizvodnje omogućilo da svaka kineska i svaka indijska obitelj ima dva automobila, veliku klimatiziranu kuću i sve ono što sada imaju prosječne europske ili američke obitelji, čak ni tada ne bi došlo do ekološke katastrofe jer ubrzani razvoj znanosti može amortizirati problem zagađenja i ograničenost sirovinskih resursa. Naglasak je na ubrzanom razvoju znanosti i odluci o primjeni dobrih rješenja. U tom smjeru konstruirani su već automobili na plin i vodik. Postoje i hibridni automobili koji mogu u gradu trošiti ekološko gorivo, a na otvorenom benzin ili naftu. S vremenom će benzin biti sasvim napušten. Primjera koji ukazuju na takav razvoj ima mnogo: otkriće Japanca Koheia Minota koji je usavršio magnetski motor pogodan za pokretanje raznih strojeva 71

Put do pravednoga društva

od ventilatora do automobila. Osobitost tog revolucionarnog električnog motora je korištenje jedne od četiri osnovne fizikalne sile, tj. magnetizma. Zahvaljujući specijalnim trajnim magnetima postavljenim u poseban položaj Kohei Minato je uspio dobiti nekoliko puta učinkovitiji stroj od dosadašnjih. Izum je patentiran u više od 48 zemalja i već se primjenjuje u praksi. Posebno je značajno da Kohei Minato (koji je također i umjetnik i glazbenik) nije htio svoj izum prodati velikim korporacijama, nego je odlučio podržati male i nezavisne proizvođače. On nije u tom poslu zbog novca (imao je uspješnu glazbenu karijeru), već želi doprinijeti društvu i pomoći malim proizvođačima u Japanu i cijelom svijetu jer želi promijeniti trendove koje su pokrenule velike multinacionalne kompanije. On smatra da ima mjesta za korporacije, ali kako nas je naučila naftna industrija, energetika je područje na kojem se revolucionarni izumi poput ovog ne smiju povjeriti velikim kompanijama.

Očekuje se brzi razvoj i električnih automobila. Naravno, sve se to neće događati sasvim samo po sebi, već će biti potreban i kontinuiran pritisak javnosti kako bi “obožavatelji profita” pravovremeno usmjerili svoja sredstva u takav razvoj. To bi bio scenarij u slučaju da prevlada potrošački mentalitet, ali postoji mogućnost i da prevlada model održivog razvoja.

O ekologiji i sada razmišljaju mnogi od onih koji imaju utjecaj na svjetsku ekonomiju, a znanstvenici stalno otkrivaju nove načine uštede i poboljšanja s ekološkim predznakom, npr. štedljive žarulje (deset puta štedljivije od klasičnih), električne grijalice koje troše pet puta manje kilovata od starih modela jer su otkriveni novi grijači od specijalnih materijala, a još su i jeftiniji od starih. Vjerujem da će u dogledno vrijeme, na tragu najvećeg pronalazača ovog dijela svijeta Nikole Tesle, biti otkrivena i besplatna, nepotrošiva i potpuno čista energija koja je po Tesli svuda oko nas i još se k tome može i bežično prenositi. Projekt kojim je on to želio pokazati (dati) svijetu zaustavljen je zbog rata i zbog toga što investitor nije želio bežičnu energiju jer je ne bi mogao naplaćivati.

Jednog dana će automobil pored radio antene imati i “antenu” za prijem električne energije, a benzinske crpke postat će samo odmorišta.

Na taj način će nas znanost osloboditi i financijskog stresa. Zamislite račun za grijanje kuće pet puta manji od onog koji inače plaćate. To nije nemoguće, sjetimo se da je nedavno i let na mjesec bio samo san koji su mnogi ismijavali.

Da mnogi važni izumi nisu “bunkerirani”, jer netko zbog profita želi prvo još zaraditi na sadašnjim tehnologijama, možda smo već mogli 72

Stjepan Kos

biti u toj boljoj, čišćoj i novčaniku prihvatljivijoj budućnosti. Srećom, možemo računati da će i istraživačko novinarstvo, brz razvoj znanosti pa čak i probuđena savjest profitoljubaca uskoro otkriti mnoge tajne i omogućiti čovječanstvu uživanje u plodovima istraživačkog i izumiteljskog rada svojih mrtvih i živih sinova.

Dodajmo ovome i zapažanje iz sporta o snazi pozitivnog primjera. Primijećeno je da neki rekord (ili granica) može biti godinama neosvojen, ali nakon što jedan sportaš uspije pomaknuti granicu, vrlo brzo to učine i mnogi drugi. Prepreke su vrlo često u našim glavama.

9.2. Znanje, edukacija i solidarnost

dokidaju patnju Briga o otpadu i zaštiti okoliša također raste. Ljudi su osjetljivi na nečist proizvodne jedinice u svojoj okolini. Zrak i voda počinju dobivati tretman koji oduvijek zaslužuju. Postaju dragocjenosti kao i sunčeva toplina. Najbolje i najvažnije “stvari” oduvijek su bile besplatne. Hoćemo li dopustiti da zbog pohlepe i neumjerenosti jednog dijela čovječanstva voda postane preskupa mnogim ljudima pa da nam u sljedećoj fazi počnu naplaćivati i zrak, ovisi i o nama i našoj spremnosti da se zauzmemo za ono u što vjerujemo.

Egzistencijalni problemi bit će većim dijelom riješeni jeftinom energijom i evolucijom potrošačkog načina života u kreativnom i duhovnom smjeru, uz spremnost na suosjećanje i solidarnost prema nerazvijenima i manje sretnima.

Zdravstveni problemi, kojih sada ima na stotine (i tisuće) vrsta, također će se lakše rješavati zbog razvoja medicine i nekih drugih faktora. Spoznaja o važnosti preventive preusmjerit će fokus liječnika i cijele medicinske znanosti na prave uzročnike bolesti: na prehranu, stres, nezadovoljene potrebe i sl. Brži razvoj preventive ovog časa koči farmaceutska industrija koja se ne želi odreći profita, ali će ipak postupno preusmjeriti proizvodnju na očuvanje zdravlja, što već polako i čini (vitamini, minerali i drugi dodaci prehrani...). Makrobiotika, vegetarijanstvo i drugi alternativni načini prehrane mogu smanjiti pojavu mnogih bolesti. Otkrića i prihvaćanje prirodnih lijekova koje neka plemena koriste stoljećima u nerazvijenim krajevima svijeta, također će pomoći smanjenju bolesti. Znanje i solidarnost postaju sve važniji. Razvoj biomedicine, tehnike i elektronike omogućit će zamjenu istrošenih dijelova u 73

Put do pravednoga društva

ljudskom organizmu ili potporu oslabljenim i oboljelim dijelovima organizma. Lakši i sadržajniji život djelovat će na zdravlje ljudi kao i spoznaja o svrhovitosti života i njegovoj božanskoj prirodi. Otkrićem ljudskog genoma stvoreni su preduvjeti da se neke bolesti iskorijene ili da se osobu upozori još dok je dijete na što treba paziti zbog nasljedne sklonosti ka nekoj bolesti. Tu su i umjetni organi, zamjenska supstanca za krv, laserske operacije i dr. Jedan od najvažnijih koraka je spoznaja o utjecaju nezadovoljenih ljudskih potreba na razvoj bolesti, jer u većini slučajeva bolest je zapravo samo manifestacija nezadovoljenih potreba, pri čemu nedostatak zdrave hrane ili sna uzrokuje različite vrste bolesti, ali ljudi također pate i od nedostatka mira, slobode, ljubavi, itd. Mnoge se bolesti mogu iskorijeniti kao što se u nekim državama iskorijenila nepismenost.

Ključ rješenja je u edukaciji.

Važno je riješiti obiteljske probleme jer će u obitelji neopterećenoj egzistencijalnim problemima odrastati zdrava djeca koja će dobiti potrebno obrazovanje o tome kako odabrati pravog partnera/partnericu kad za to dođe vrijeme. Ovo će omogućiti sve veća saznanja iz područja psihologije kao i uvid u izvorna religijska učenja stavljena u kontekst različitosti između vremena kad su nastala i ovog sadašnjeg. Činjenica je da je u posljednje vrijeme znatno porastao interes za teme iz psihologije iduhovnosti, te interes za to kako poboljšati sebe i okolinu, kako unaprijediti međuljudske odnose, itd. Nema sumnje da će sve te spoznaje omogućiti bolje pronalaženje životnih suputnika, ljepši zajednički život, bolji odgoj djece, normalno starenje i pripremu za konačni rastanak.

Stjecanje potomstva i njegov odgoj bit će manje stresni zbog manje razloga za stres, više slaganja, više vremena za djecu, a djecu s posebnim potrebama doživljavat ćemo kao priliku da razvijemo suosjećanje i bezuvjetnu ljubav. Parovi bez djece neće to doživljavati kao tragediju već kao priliku da usvojenjem pomognu baš onoj djeci koja tu pomoć najviše trebaju. Najvažnija je spoznaja da djecu treba imati iz želje da se daruje život i ljubav, a ne da bi se imalo djecu kao svoje dragocjeno vlasništvo.

Strah od smrti koji je danas vrlo prisutan i koji mnoge ljude čini fatalistima, nestat će kod svih onih koji spoznaju besmrtnu prirodu duha u nama. Smrt treba shvatiti kao tranziciju, putovanje… Postoji i mnogo dokaza za takvo shvaćanje, ali ih se bojažljivo popularizira zbog utjecaja komunizma i materijalizma. Usprkos tome, nova era razvoja duhovnosti je počela. Ljudski um otvoren je za nove spoznaje. Strah od smrti zamijenit će spremnost za novo putovanje. Smrt nije tragedija, nego sastavni dio života. Neke kulture čak ne tuguju za mrtvima, već se raduju, vjeru74

Stjepan Kos

jući da su mrtvi otišli na bolje mjesto (tko može dokazati da nisu?). Više stoljeća zastrašivanja paklom kao i urođena nelagoda pred nepoznatim, uzrokovali su taj strah. Od njega će nas osloboditi istina. Možda baš ona koja je zapisana u starim knjigama koje se čuvaju u skrovitim knjižnicama. Bilo bi dobro da se to neprocjenjivo blago znanstveno istraži i prevede, te učini dostupnim za svaki znatiželjni um i srce, i to putem interneta. Znanje mora biti dostupno svima jer je ono sredstvo dokidanja patnje. Oni koji skrivaju znanje i tako ga uskraćuju drugima, uzrokuju patnju, a pripadnici svih religija bi trebali biti protivnici patnje i štovatelji ljudi.

9.3. Kako i radi čega skratiti radno vrijeme?

Zadnjih dvjesto godina razvoj industrije je stvorio novu klasu ljudi kojima je bilo zajedničko da žive od iznajmljivanja svoga rada vlasnicima tvornica. Tvorničari su trebali radnu snagu te su je regrutirali i među ženama i među djecom, popularizirajući svjetonazor koji je veličao rad.

Glavni pokretač takvog svjetonazora vlasnika bio je profit, a ne briga za ljude. Radni dan trajao je više od deset sati, uvjeti rada su često bili opasni po život, a prava radnika gotovo nikakva. Tako su se radnici s vremenom počeli udruživati radi zaštite svojih prava pa je radnička klasa ojačala i organizirala se. Kao takva bila je u stanju artikulirano izraziti svoje zahtjeve. Jedan od tih zahtjeva (prije sto godina) bio je osmosatno radno vrijeme. Smatralo se da je optimalna podjela dana na osam sati rada, osam sati slobodnog vremena i osam sati odmora. Stvoren je i radnički međunarodni pokret s Marxom i Engelsom na čelu. Obojica potječu iz imućnih obitelji, a ipak su učinili ono što se od pripadnika njihove klase ne bi očekivalo. Analizirali su kapitalizam i uzroke klasnog sukoba, pri čemu su napravili i neke previde uslijed žarke želje da se što prije ostvari pravednije društvo. Diktaturu proletarijata smatrali su nužnom, previdjevši da svaka diktatura u sebi nosi klicu tiranije (čak bi i diktatura ljubavi i solidarnosti izrasla u tiraniju.). Umjesto diktature bilo koje vrste, trebalo je ponuditi izbor. Inače, Marx je predvidio pobjedu radničke klase u visokorazvijenim zemljama kada ona bude intelektualno i organizacijski zrela za pobjedu. Danas, kada je radnička klasa narasla u visinu (razvoj svijesti i obrazovanja) i u širinu (uključivši u svoje tijelo i brojne državne službenike koji poput radnika iznajmljuju svoje vrijeme, rad i znanje), stvoreni su preduvjeti za mirno preuzimanje vlasti nad 75

Put do pravednoga društva

sredstvima za proizvodnju i nad plodovima te proizvodnje. Danas je najvažnije sredstvo za “proizvodnju” mozak koji već je u rukama radnika. Zato se opravdano pitamo nije li već vrijeme (nakon sto godina) da se razmisli o tome da se radni dan skrati na šest sati? Ovo se ne može provesti preko noći, ali vrijeme je da se o tome barem razmišlja. Naravno, to se ne bi odnosilo na slobodna zanimanja niti bi se nekom poduzetniku ili obrtniku, a ni bilo kome zabranjivalo da radi koliko želi. To se odnosi samo na one koji daju svoj rad u najam vlasnicima nad sredstvima za proizvodnju. Taj proces bi mogao započeti već sada, ali za masovnu primjenu u globalnim razmjerima je potrebno ispuniti određene preduvjete. Pozitivni aspekt skraćenja radnog vremena bi bio smanjenje nezaposlenosti, tj. ostvarenje ustavnog prava na rad. Drugi faktor koji bi smanjio nezaposlenost je produženje školovanja koje treba prestati biti specijalističko jer u ovom stoljeću ljudi imaju potrebu za integralnim obrazovanjem. To uključuje više znanja iz društvenih predmeta, što je direktno povezano s razvojem demokracije jer demokracija u kojoj ljudi nemaju dovoljno znanja o sebi (psihologija) i društvu (sociologija) u kojem žive je samo deklarativna i podložna manipuliranju.

Smanjeni radni dan bi oslobodio prostor, tj. vrijeme za dodatno obrazovanje (stručno i opće). Možda je rad stvorio čovjeka, ali ga ne može osloboditi. Znanje donosi oslobođenje. Ako razmišljanje ubrojimo u umni rad, onda bi i prva tvrdnja mogla biti točna. Posljedica znanja treba biti djelovanje, a ne samodopadno razmetanje znanjem što ima karakter ekskluzivističke narcisoidnosti koja je česta pojava među intelektualcima. Ispravno djelovanje je ono koje u svojoj osnovi ima dobre namjere, tj. ljubav.

No, da se vratim na preduvjete za postizanje šestosatnog radnog vremena. Zbog globalne prirode privrede i trgovine, prelazak na šestosatno radno vrijeme, samo u jednoj ili nekoliko zemalja, učinilo bi ih nekonkurentnima na globalnoj razini. Za uspješnu provedbu tog projekta, koji je zapravo obična evolucija u proizvodnji, potrebno je da velik broj država prihvati zajednička pravila. Već smo odavno postali tzv. globalno selo. Promet i komunikacije su već sada dostatno razvijeni, a još brži razvoj je pred nama, pogotovo u zemljama trećeg svijeta. Također postoji i pozitivan trend jačanja suradnje između mnogih država koji se ogleda u nastanku i proširenju Europske unije. Bliska suradnja EU-a s Rusijom i cijelim ZND-om dio je istog procesa. Težnje nekih zemalja Afrike da stvore sličnu zajednicu država vjerojatno će uskoro dati pozitivne rezultate koji će biti propraćeni ubrzanim razvojem koji Afrika zaslužuje, 76

Stjepan Kos

a bogati svijet sjeverne polutke trebao bi joj pomoći (što je zapravo i dužan, uzevši u obzir stoljeća kolonijalizma i robovlasništva koji su uvijek bili na štetu Afrikanaca). Afrika treba i zaslužuje preporod, a preduvjet za to je obrazovanje. Treba joj hitnu pomoć kako bi se zaustavilo umiranje od gladi i izlječivih bolesti, te treba kontinuiranu pomoć u području obrazovanja. Ovog trena dalekoistočne zemlje manje–više ravnopravno sudjeluju u podjeli rada i napretka, uz napomenu da razvijeni svijet Zapada ima moralnu obavezu sprječavati sve oblike ropskog rada i drugih nepravdi nastalih zbog predatorskog kapitalizma. Srednjoj i Južnoj Americi dovoljno bi bilo poskidati “pijavice” koje predstavljaju krediti odobravani tim zemljama samo zato da ih se dovede u zavisan položaj.

Nastavak razvoja stvarne demokracije i socijalno osjetljivog poduzetništva na jugu bi mogao u kratkom roku osloboditi ogroman potencijal tog područja. Zato je pristup znanju esencijalan. Razvijeni moraju pomoći nerazvijenima i iz pragmatičnih, čak sebičnih interesa: nova tržišta, ekologija, turizam, suzbijanje terorizma. Preduvjet za šestosatno radno vrijeme je suradnja većeg dijela svijeta na razvoju svjetske ekonomije. Sav taj napredak industrije, automatizacije, robotike, informatizacije itd. postoji zato da bi ljudi mogli više vremena posvetiti onome što im je uistinu potrebno, onome što vole i smatraju važnim. Nitko još na samrtnoj postelji nije rekao “Eh, da sam barem više radio”.

Najznačajnija organizacija u povijesti čovječanstva koja bi značajno mogla doprinijeti rješavanju ovog problema je OUN. Ona je snaga koje će u skoroj budućnosti dovoljno ojačati da preuzme dobar dio brige za mir i razvoj na cijelom planetu. Njezina polimorfnost i multikulturnost jamstvo su zaštite prava velikih i malih. OUN je zapravo budući parlament političko – ekonomske zajednice zvane Zemlja. U sastavljanje njezinog ustava moraju biti uključeni svi ljudi planeta Zemlje posredstvom svojih predstavnika, a donesen će biti prvim svezemaljskim referendumom.

9.4. Uravnoteženje naseljenosti

i razvijenosti svijeta Ponavlja li se povijest? Odigrava li se nakon uspona zapadne civilizacije pred našim očima njezin polagani pad? Ovog časa izgleda kao da će zapadnjaci ostarjeti i umoriti se, a mladost iz trećeg svijeta preplavit će zemlje Zapada. Tko može reći da to ne bi bilo pravedno? Ipak, vjeru77

Put do pravednoga društva

jer nije nužno da nekome omrkne kako bi drugome svanulo. Moguće je postići ravnotežu i harmoniju. Izolacionizam nije rješenje tog problema, a nije to niti osvajanje tuđih teritorija. Mnogi ljudi se boje prenaseljenosti. Gužva stvara nervozu, a ona prelazi u agresiju. Kao što postoji ksenofobija, tako postoji i fobija od prenapučenosti. Ona je u osnovi djelomično pozitivan osjećaj jer izvire iz brige za sebe, za bližnje i za sudbinu čovječanstva. Ona drugim dijelom nastaje i iz straha i nepovjerenja, te iz pogrešnog vjerovanja da neće biti dovoljno mjesta, hrane i vode za sve nas ako nas bude sve više. Međutim, postoje mehanizmi koji će prevenirati prenaseljenost. U većini razvijenih država, usprkos sve dužem životnom vijeku, evidentan je pad broja stanovnika ako se ne broje novo useljene osobe. Iz toga je lako zaključiti da se uravnoteženje postiže razvojem: ekonomskim, kulturnim, političkim, obrazovnim, itd. Sve što treba poduzeti je pomoći nerazvijenim zemljama da se brže razviju, a sredstva za to već postoje. Neosporna je činjenica da broj stanovnika u razvijenim državama pokazuje trend stabilizacije nakon perioda negativnog prirasta. Prvi mehanizam za prevenciju prenaseljenosti je razvoj s naglaskom na obrazovanje, tj. prenošenje znanja i iskustava. Drugi mehanizam je urođeno i tisućama godina stjecano domoljublje, odnosno privrženost svom zavičaju kojeg određuje jezik. Bogati Zapad umišlja da je vrlo atraktivan i neodoljiv zbog vanjskog sjaja i izobilja. Međutim, istina je da velika većina ljudi napušta svoju domovinu u smjeru razvijenog svijeta uglavnom zato što su suočeni s prijetnjom uskraćivanja osnovnih životnih potreba. Vrijeme je da se siti i udomljeni zamisle nad tim. Naročito žele li ostati većina u svojim državama. Također se treba sjetiti da su i naši preci došli odnekud u potrazi za boljim životom i za sebe i svoju obitelj i svoj narod. Čvrste granice su ipak tvorevina novijeg datuma i doći će vrijeme kada će izgubiti ulogu zidova. Proces migracija, koji je sada činjenica, trebaju pratiti zainteresirane države i OUN. Zajednički treba dogovoriti pravila, kvote, prioritete itd. jer postoje države koje trebaju još stanovnika, a dio populacije će imati još dugo potrebu za seljenjem. Vremenom će preseljenja postati stvar želje i neke unutrašnje potrebe za promjenom, a ne stvar straha ili lakomosti. Ljudi nisu skloni tome da idu raditi u tuđe zemlje, u strani svijet gdje ne poznaju ni jezik ni običaje. Stvoreni su da u te daleke zemlje dolaze kao putnici i turisti, kao promotori svoje kulture, znatiželjni ljudi, primatelji i davatelji običaja i osjećaja.

Sada dominira do nebesa uzdignuta dogma slobodnog tržišta zasnovanog na natjecanju. Ono stvara izvjesnost da će veliki, snažni i bolje 78

Stjepan Kos

pozicionirani i nadalje eksploatirati slabe i male, tj. one koji su iz bilo kojih razloga zakasnili sa startom ili ne žele sudjelovati u natjecanju.

Tržišno natjecanje treba biti dopunjeno raznim oblicima suradnje i dogovora kako bi se pomoglo sporijima ili uvažilo legitimnu želju onih koji žele igrati po svojim pravilima jer nisu oduševljeni nuspojavama koje natjecanje izaziva. Svatko treba imati pravo izbora i ne valja nametati vlastite recepte, ali ih je ispravno ponuditi. Zamislite da pomognemo Kini, Indiji ili nekim drugim državama da za svoje stanovnike osiguraju standard približan onom koji uživaju srednje razvijene europske države.

Kako bi se to odrazilo na svjetski turizam i trgovinu? Svijet je mali, a uspješni susjedi povećavaju i našu priliku da postanemo uspješni. Neki ljudi misle da sva sredstva treba dati najuspješnijima jer oni znaju stvoriti više pa će na kraju biti dovoljno i za manje sposobne. Međutim, u praksi taj model često podsjeća na bacanje mrvica s bogataškog stola.

Svi trebaju imati pravo pristupa sredstvima jer su svi sudjelovali u njihovom stvaranju (uključujući i minuli rad predaka i iskorištavanje tuđih resursa na silu ili prevaru). Naročito svi trebaju imati pristup znanju jer “Daš li nekome ribu, nahranio si ga za jedan dan, ali ako ga naučiš loviti ribu, problem se rješava trajno.” I ovaj proces se polako odvija.

Ovoga časa države izvoznice tek počinju uviđati svoj interes za prenošenjem znanja i tehnologije u neku nerazvijenu zemlju, a taj je interes višestruk. Nova radna mjesta podižu standard pa se stvaraju preduvjeti za viši stupanj razmjene, a ne samo za vrlo rašireni model po kojem razvijeni kupuju glavne resurse: energiju i sirovine, a prodaju rabljene igračke (zastarjelo oružje) i svoje viškove proizvoda. Manje sebičan i kratkovidan pristup osigurao bi razvoj koji prevenira nepoželjne, stihijske migracije.

Dugoročno gledano takva nova politika tržišta s elementima suradnje i solidarnosti mogla bi rezultirati ujednačenošću kvalitete i cijene mnogih proizvoda. To bi dovelo do logične posljedice, tj. kupovanja onoga što kvalitetom zadovoljava, a ne sadrži u sebi i troškove transporta na velike udaljenosti. Mnoge vrste proizvoda manje bi putovale svijetom, ali bi nastavljali putovati oni proizvodi koji su dizajnerski posebni, oni kojih nema u drugim dijelovima svijeta jer ih sirovina čini posebnima.

Isto vrijedi i za novo izmišljene proizvode dok njihovu proizvodnju ne usvoje drugi. To bi bila posljedica ravnomjernijeg razvoja, a također bi posljedica bila i to što bi umjesto proizvoda mnogo više počeli putovati ljudi jer bi imali više novca, što bi razvilo promet i turizam. Te dvije grane privrede imaju sjajnu budućnost. Putovanja bi kroz susrete (me79

Put do pravednoga društva

đukulturalne) doprinijela razvoju tolerancije prema drugima. To bi pogodovalo razmjenjivanju znanja i iskustava. Smanjio bi se strah od nepoznatog, nestale bi predrasude o rasama i religijama. Spoznaja o tome da smo vrlo slični, tj. skoro isti, smanjila bi opasnost od sukoba.

U međuvremenu, zbog spoznaje da će mirovinski fondovi biti nedostatni zbog premalo radnog stanovništva, tj. zbog velikog broja umirovljenika, treba priznati da je useljavanje ljudi iz manje razvijenih zemalja u interesu razvijenih. Međutim, treba poboljšati programe za njihovu inkluziju, na opću korist. Treba se nastaviti zalagati protiv rasne, vjerske, kulturne i svake druge isključivosti. Teoretski bi svatko od nas mogao postati manjina pa mi se čini inteligentnim raditi na tome da zažive tekovine evolucije kao što su demokracija, ljudska prava, zaštita manjina, itd. Kažem teoretski jer vjerujem da ćemo stvoriti bolji svijet s više razumijevanja u kojemu se putuje iz užitka i znatiželje, a ne iz straha i nužde.

80

10

Četiri koraka do pravednoga društva

Činjenice, logika i intuicija govore nam da se čovječanstvo kreće uzlazno stubama evolucije koja nas nastavlja transformirati u miroljubiva i duhovno razvijena bića. I ta je evolucija jedna od manifestacija Više sile koja nam pomaže pri kretanju u pravom smjeru i podiže nas kada posrnemo. Da bismo joj pomogli da nas još bolje služi i da ne padamo nepotrebno na tom putu, važno je postati svjestan cilja prema kojemu se krećemo, a cilj je pravedno društvo koje će biti početak novog doba našeg postojanja. Na ovoj razini igre, koja se zove život, to je svrha zbog koje smo ovdje. Upoznati sebe, voljeti druge, napredovati, ostvariti harmoniju i postići sreću, čak i blaženstvo. Na putu prema tom cilju korisno je poznavati i pojedine etape, treba imati neke orijentire koji će nas podsjetiti koliko smo daleko ili blizu cilju, a koji će nas čuvati od lutanja.

Razmišljajući o tome što je bitno, a što nebitno za ostvarenje sna o višem stadiju evolucije iskristalizirala su se četiri koraka. Ti koraci imaju logičan slijed koji se očituje u tome da sljedeći korak postaje lako ostvariv nakon što uložimo dovoljno energije u prethodni, ali moguće ih je činiti i paralelno. Čitav proces je zapravo u tijeku, ali mu nedostaje ujednačenost, kritična masa osviještenih ljudi i idejna platforma koju je lako razumjeti i slijediti.

Preduvjet za početak poduzimanja tih koraka, ali i aktivnost koju treba provoditi čitavim putem je EDUKACIJA. Odgoj, učenje i znanje treba popularizirati, staviti naglasak na bitno, a to bitno sasvim sigurno nije ono znanje koje od čovjeka stvara efikasan produžetak stroja, pa čak ni ono koje ga obrazuje za kreiranje strojeva. Na tim područjima razvili smo se dovoljno i umjesto forsiranja efikasnije proizvodnje treba postaviti u prvi plan znanja koja su nužna za naš daljnji razvoj. To su znanja s područja psihologije, sociologije, duhovnosti, ali i ekonomije o održivom razvoju, itd. Važno je naučiti kako ljudi funkcioniraju, a na temelju toga kako funkcionira i društvo. Tu svakako spadaju saznanja o ljudskim po81

Put do pravednoga društva

trebama i zakonitostima koje ih određuju, zatim saznanje o ljudskim djelatnostima (teorija piramide i hijerarhija potreba) kao i razvoj svijesti i društva kroz spiralnu dinamiku. Sve je to povezano u integralnu cjelinu koja dokazuje da ljudi, osim životinjskih nagona i odgovarajuće sudbine, imaju i mnogo više, predodređene ciljeve kojima nas privlači ono misteriozno u nama ili izvan nas. U edukativnom procesu ljude treba upoznati sa snagom umrežavanja i aktivizma te mogućnostima za održivi razvoj.

Lako shvatljiva matematička računica (progresija) kaže da će se svaka uistinu važna vijest proširiti po čitavoj zemlji za manje od dvije godine (bez upotreba radija, TV-a, novina i interneta), ako tu vijest prenesemo trojici ljudi i pobrinemo se da oni to dalje prenesu po trojici ljudi tijekom jednog mjeseca. Broj bi izgledao ovako: siječanj – 3 osobe, veljača – novih 9 osoba, ožujak – novih 27 osoba, travanj – 81 osoba, svibanj – nove 243 osobe... prosinac sljedeće godine oko 8 000 000 000 osoba posjeduje informaciju ili znanje koje je krenulo iz jedne točke na Zemlji.

Ako bismo ovome dodali televiziju, internet, radio, novine itd. moguće je za mjesec ili dva da nešto uistinu značajno dopre do mozga većine ljudi.

U edukaciju spada i poduka o tome što je demokracija i kako je ostvariti. Postoje države s dobrim iskustvima u razvoju demokracije (Švedska, Nizozemska). Od njih se može mnogo naučiti. Još je važnije ukazati na države koje prakticiraju slabu demokraciju (SAD) podložnu manipuliranju propagandnih stručnjaka kako bi ljudi znali prepoznati kada ih se pokušava prevariti. Dakle, edukacija je preduvjet i katalizator za prevaljivanje ovog puta od četiri koraka do pravednog društva.

10.1. Ravnopravnost Prvi korak je ravnopravnost. Po Božjim zakonima svi su ljudi jednaki pred njim (a on je vrhovni zakonodavac), a to promovira i Povelja o ljudskim pravima koju potpisuje većina država svijeta. Problem je u prelasku s riječi na djela. Konkretno: potrebno je deklarativno pravo žena na isti tretman, na poslu, u obitelji i u politici, pretvoriti u stvarno stanje. Određene inicijative već postoje, ali su prilično stidljive jer se baziraju na preporukama i voluntarizmu. Potrebno je zakonski uvjetovati proporcionalan broj žena na izbornim listama. Tamo gdje takvi zakoni postoje, kao odnedavno u Hrvatskoj, treba ih provoditi, a nepoštivanje treba sankcionirati. Tu bi razvijene zemlje mogle poslužiti kao uzor zemljama koje u tom pogledu zaostaju u razvoju. Ovaj korak uključuje i 82

Stjepan Kos

emancipaciju mladih, čiju energiju, intelektualnu svježinu, bolju povezanost s modernim tehnologijama i stilom života starije generacije sputavaju na opću štetu. Pritom su češće motivirane brigom za vlastiti položaj negoli brigom za zajednički prosperitet.

Sljedeće područje emancipiranja je ono koje se odnosi na smanjivanje razlika između radnika (svih vrsta) u razvijenim i nerazvijenim državama. Globalizacija čini dobru stvar šireći tehnologiju i znanje po cijelom planetu, ali to čini uz strahovitu nebrigu za ljude, kako one u razvijenim zemljama koji ostaju bez radnih mjesta, a još i više za one koji u ropskim uvjetima stvaraju odličnog profit za menadžere i trgovce. Profit je na prvom mjestu, zatim kapital, pa rad, a čovjek je posljednji, što bi trebalo biti obrnuto. Sve se to događa uz blagoslov političke oligarhije.

Aktivistički pokreti širom svijeta skrenuli su pozornost na ove probleme i zabilježeni su prvi koraci u ispravljanju zloćudne prakse predatorskog kapitalizma. Solidarnost radnika u razvijenim zemljama Zapada s onima u nerazvijenim je od obostranog interesa. Od globalnog interesa je i prevencija prenagle industrijalizacije poticanjem razvoja malih poljoprivrednih gospodarstva. Prehrana je najveća stavka u potrošnji većine ljudi pa hranu treba smatrati strateškim proizvodom i najvažnijim energentom jer ona to zapravo i jest. Svaka država, ako ikako može, ne bi smjela ovisiti o uvozu hrane (i vode). Ako država ostane bez nafte ili struje, imati će ozbiljnih problema koji mogu dovesti do smrti mnogih ljudi, ali ako država ostane bez hrane i vode, tada će biti ugrožena sama bit njenog opstanka, tj. cijelo stanovništvo. Širenje znanja o štetnosti konzumerizma, o važnosti hrane, solidarnosti i ekologiji može znatno doprinijeti boljem položaj svih vrsta radnika.

Ravnopravnost uključuje i nacionalne manjine, marginalne skupine društva, rodno diskriminirane skupine, sve do boljeg odnosa prema životinjama i populariziranja vegetarijanstva.

10.2. Transparentnost Drugi korak nazvat ćemo transparentnost, što bi označavalo prozirnost u smislu dostupnosti (vidljivosti) informacija javnosti te potpun uvid javnosti u poslove i transakcije koje se tiču života ljudi. To prvenstveno znači obračun s nekim dogmama: dogmom o tajnosti bankovnih računa, dogmom o tajnosti osobnih dohodaka itd. Privatno vlasništvo ostaje neotuđivo, ali samo ako je stečeno u skladu sa zakonom. Uvid u 83

Put do pravednoga društva

stvarne brojke na računima pojedinaca i organizacija, bez sumnje bi senzibilizirao javnost. Tako bi vrlo brzo bio pronađen način da se nelegalno stečen novac usmjeri u fondove za razvoj. Također bi trebalo stimulirati plasiranje novca u razvojne projekte, a destimulirati “kamatarenje” kojim se bave na legalan način najgori lihvari današnjice; banke. Internet omogućuje provjeru imovinskog i bankovnog stanja što bi samo po sebi vodilo u smjeru veće odgovornosti ljudi na upravljačkim položajima kao i onih koji imaju mnogo više nego im je potrebno. Bogatstvo i odgovornost trebali bi doživjeti simbiozu kakvu ponegdje naziremo. Za uspjeh ovog koraka je potrebno napredovati s prvim korakom do pravednog društva, a također na razini UN-a dogovoriti mehanizme sprečavanja transfera prljavog novca u neke “egzotične” državice koje baš na pranju novca dobro zarađuju, a izmislili su ih oni koji izbjegavaju plaćanje poreza i doprinosa u suradnji s opasnijim kriminalcima (ili obrnuto). Današnja tehnologija ovo omogućuje, ali je nužan i dogovor na razini OUN-a.

Tajne službe, čija je nužnost još jedna dogma, najmanje su transparentni dijelovi društva. One trebaju evoluirati u javne službe koliko je god to moguće, tako da prestanu biti kreatori ratova i manipulatori sukoba. Necivilizacijski je da društvo dopušta i financira bilo koga kome je u opisu radnog mjesta lagati, manipulirati, provaljivati, varati, krasti, ubijati, otimati, mučiti. Velik dio zla koje se događalo i još s događa na Zemlji izvire iz tog tajnovitog miljea koji se po prirodi posla osjeća izdvojenim od svijeta i zakona koji vrijede za sve ostale.

Još jedna dogma u vezi tajnosti jest ona o tajnosti političkih izbora. Tajnost izbora nužna je ondje gdje ljudska prava i demokracija tek zaživljavaju. Tajnost omogućuje manipuliranje rezultatima na više načina. U budućnosti će biti normalno da se na internetu može provjeriti tko je za koga glasovao, što će onemogućiti manipuliranje, tj. lažiranje izbora. Eventualna diskriminacija na poslu zbog stranačke pripadnosti ili simpatiziranja treba biti prevenirana brigom o ljudskim pravima. A brakovi koji bi zbog političkih neslaganja došli u krizu, ionako nisu zasnovani na zdravom temelju pa bi ovo bio samo katalizator za ispravljanje krivog izbora bračnog partnera. Dijalog i edukacija bi trebali pretvoriti razlike u političkim mišljenjima iz područja sukobljavanja u područje za preispitivanje različitih mišljenja sa svrhom da se nađu bolja rješenja za opću dobrobit. Za ovo je potrebno raditi na raskrinkavanju kulta natjecanja koji se hrani konfrontiranjem svih protiv svih i treba ga zamijeniti kulturom suradnje u kojoj natjecanje i pobjeda ne znače obavezno postojanje poraženih, a fokus je na pronalaženju win-win rje84

Stjepan Kos

šenja. Za ovo je od presudne važnosti jedan prethodni korak, a to je emancipacija žena jer su suradnja, empatija i veća briga za druge ženama svojstvenije.

10.3. Miroljubiva politika suradnje Treći korak na putu do pravednog društva nazvat ćemo miroljubiva politika suradnje. Ovog časa on izgleda preambiciozan, ali uz dovoljno energije uložene u prva dva koraka i edukaciju i ovaj korak postaje lako ostvariv. Sve ovisi o nama i našim uvjerenjima, a sve druge pretpostavke već postoje. Miroljubiva politika se može nazvati i politika suradnje, pacifikacija ili demilitarizacija. U stvari, radi se o tome da se vojno–industrijski sektor treba postepeno transformirati u civilni, a u ekonomske odnose treba uvesti više suradnje. Za ovo postoji mnogo dobrih razloga, ali dovoljno je spomenuti značajani rast standarda i kvalitete života te prestanak ubijanja i ratovanja s ekonomskom pozadinom, odnosno uzrocima.

Jačanje povjerenja utemeljenog na spoznaji o pravoj ljudskoj prirodi, integralistička edukacija pripadnika vojnih snaga, osnaživanje uloge UN-a (uključujući i globalnu edukaciju posvećenu miru), kao i razvoj internacionalnih vojno–policijskih snaga sastavljenih od probranih, educiranih i prosvijećenih pojedinaca uz kontrolu koja može spriječiti zloupotrebu, moglo bi reducirati izdvajanja za vojsku i oružje do te mjere da bi oslobođenim sredstvima, materijalnim i umnim, mogli stvoriti društvo okrenuto zadovoljavanju najviših ljudskih potreba, onih koje nas približavaju božanskoj prirodi koju je Viša sila (ma tko ili što bila) usadila u svakog od nas.

Kakav bi to život bio? Kakav svijet? Evo što kaže Peter Russell u knjizi “Od znanosti do Boga”; “Jedno je izvjesno: taj će svijet biti mnogo bolji i mudriji, svijet u kojem će suosjećajnost sv. Franje, spoznaje Ramane Maharishija i mudrost Dalaj Lame biti uobičajene značajke. Slobodni od većine iluzija, straha i osuđivanja, jedni drugima više nećemo nanositi nepotrebnu bol i patnju. Unutarnje zadovoljstvo i sreća postat će istinskom mjerom društvenog napretka. Prema današnjim mjerilima to bi moglo zvučati kao raj na zemlji, no nije li to ono što su duhovna učenja oduvijek predskazivala? Kada razotkrijemo svoje zablude, oslobodimo se vezanosti, prekoračimo ograničeno poimanje samoga sebe i otkrijemo istinsku prirodu svojega bića, tama će ustupiti mjesto svjetlo85

Put do pravednoga društva

losti. Pronaći ćemo spasenje kojemu smo težili, a naša će srca pronaći mir.”

10.4. Razvoj znanosti Prethodna tri koraka omogućila bi puni zamah četvrtom. Taj četvrti korak, čije tragove možemo uočiti već sada (baš kao i tragove prva tri), taj finalni korak koji omogućuju ravnopravnost, transparentnost i miroljubiva politika suradnje, poduprti kontinuiranom edukacijom, taj korak je razvoj znanosti. Dosadašnja znanost vrlo je zaslužna za stvaranje sadašnjeg društva koje u nekim dijelovima svijeta možemo nazvati izuzetno efikasnim, ali efikasnost i pravednost dva su prilično različita pojma (krematorij u Auschwitzu bio je efikasan, što je dokaz da efikasnost sama po sebi ne mora imati pozitivan predznak). Višestruko povećanje izdvajanja za razvoj znanosti rezultiralo bi ogromnim brojem novih otkrića na svim područjima prirodnih i društvenih znanosti. To bi riješilo većinu trenutačno gorućih problema: od ekologije i energije do depresije i drugih psihičkih smetnji i bolesti. Također je vjerojatan i prodor znanosti, pomognut ostalim ljudskim djelatnostima, u dosad slabo istražena područja poput mozga i DNA. Sve to bi moglo prouzročiti kvantni skok u razvoju čovječanstva i razvoju ljudske svijesti, a pravedno društvo bi moglo postati normalna i sama po sebi razumljiva destinacija.

Znači, četiri koraka do pravednog društva su: ravnopravnost, transparentnost, miroljubiva politika suradnje i razvoj znanosti. Angažman na tim koracima će omogućiti rješavanje svih problema koji su zapravo i nastali zbog nerazumijevanja uzroka, kao i zato što evolucija ljudske svijesti nije bila dozrela do razine koja omogućuje sveobuhvatno rješenje. Tome je u znatnoj mjeri doprinijelo i nasilno rascjepkavanje znanosti u doba industrijske revolucije koje je, doduše, u tom trenutku bilo neophodno zbog enormno naglašenih potreba za uskim specijalizacijama. Međutim, danas se situacija u tom smislu potpuno promijenila i sve je izraženija potreba za interdisciplinarnom praksom, a znanost je stvorila i tehničke (materijalne) preduvjete nužne za primjenjivo i cjelovito, globalno rješenje.

86

Dodatak: “Sve je moguće” – vrh piramide je blizu Premda nisam imao ambiciju pisati o konkretnom načinu na koji će se religija i znanost, kao suprotne stranice piramide razvoja čovječanstva, međusobno potvrditi, mozak je ipak, izložen brojnim informacijama, odradio svoj “maštoviti ples” i tako sam “naslutio” ono što će doći u ne tako dalekoj budućnosti. Naravno, tekst koji slijedi trebao bi jednim dijelom potaknuti na dublje promišljanje, a s druge strane nudi i neke činjenice i čvrste odgovore.

Ubrzani razvoj znanosti i tehnologija producirat će mnogo novih proizvoda koji će sve više integrirati stara i nova postignuća. Jedan od mnogih proizvoda novog doba bit će i virtualni, paralelni svemir koji će svoju veličinu imati zahvaljujući pojedinačnom i zajedničkom radu milijuna računalnih programera i drugih stručnjaka, ali i hobista. Tehnički dio tog virtualnog svijeta bit će sastavljen od brojnih servera povezanih mrežom s računalima po cijelom svijetu te perifernih uređaja, tj. kabina za simulaciju, video naočala itd. Paralelni svemir bit će moguće posjetiti sjedeći ispred monitora kao što danas igramo igrice ili ulaskom u kabinu, naravno povezanu bežično s računalom i čitavom “mrežom nad mrežama.” Kabina će ovisno o vrsti, cijeni i našem izboru, moći imitirati tlo ili razna vozila. Vizualni zahtjevi bit će riješeni video zidovima - prozorima ili sveobuhvatnim trodimenzionalnim video prikazom. Specijalne video naočale, senzorska odjeća i obuća i rukavice bit će dio opreme (različite kvalitete, cijene i mogućnosti). Sve to (feedback efekti) i još ponešto pobrinut će se za što realniji doživljaj tijekom boravka u virtualnom svemiru. Industrija vezana za i oko te opreme doživjet će procvat.

Bezbroj mogućnosti koje će ova tehnologija pružiti učinit će je izuzetno popularnom. Izgradnja paralelnog svemira je područje novog ekološkog gospodarstva. Postojat će više razina izgradnje: bazna- programerska, konstrukcijska, korisnička i prijelazna. Programeri će npr. stvarati komercijalne dijelove svemira i to će zanimanje biti vrlo popularno.

87

Put do pravednoga društva

Ali, kao što novi mediji nisu smanjili potrebu za knjigama, radiom, televizijom, neće nam ni taj virtualni svemir zamijeniti ovaj pravi, nego će se razvijati i pratiti naše potrebe. Rast će i svijest o čudesnoj ljepoti običnog svijeta koji će zbog svojih specifičnosti postati cjenjeniji nego sada. Virtualni svijet neće zamijeniti stvarni svijet, osim kao privremena patološka pojava kod nekih pojedinaca, ali će olakšati mnoge djelatnosti kao što su: školovanje, medicina, kupovina, izbor partnera…Moći ćemo na primjer, šetati zajedno s nekim s drugog kontinenta, virtualno se čak i dodirivati, zajednički sagraditi dvorac, porušiti pola šume, zapaliti naftna polja, a sve to bez ekoloških posljedica. Protustresna uloga ovakvih aktivnosti je vrlo vjerojatna. Međutim, glavna funkcija te tehnologije i tog paralelnog svemira nije gospodarska, a nije ni zabavljačka. Čitav taj čudesni razvoj zapravo je samo nastavak evolucije u prenošenju informacija i iskustava. Ta evolucija je počela razvojem artikuliranog glasanja i govora pa se nastavila kroz pisma (pismenost) do slika i filmova koji već mnogo bolje i vjernije prenose nečije doživljaje nego knjige. Naravno, iskustvo koje će netko htjeti pomoću nove tehnike prenijeti u virtualnom mediju bit će mnogo vjernije doživljeno, premda će ostati razlika uvjetovana različitošću osobnosti primaoca. Sam prikaz iskustva (npr. rata) bit će dovoljno vjerodostojan da primalac može donijeti kvalificirani sud o “proživljenom” iskustvu. I kloniti se sličnog doživljaja u stvarnom svijetu. Virtualni i stvarni svijet utjecat će jedan na drugi u pozitivnom smislu. Također će zbližavati ljude. Bit će moguće popiti kavu s nekim koga upoznate u virtualnoj šetnji, zajedno letjeti iznad Grand kanjona ako vam je to područje interesantno, a zatim se dogovoriti da nešto slično ponovite na nekoj drugoj lokaciji u stvarnom svijetu. Mogućnosti su nepregledne: graditi ili istraživati dijelove svemira ili prostore iz mašte, ostvariti svaki san i sl. Sve će to biti moguće u virtualnom svemiru. Pored svega toga i funkcije da lakše učimo na tuđim greškama kao i na uspjesima, taj virtualni svemir ima i svoju finalnu ulogu. Vjerujem da je on dio plana Više sile koja nas želi postepeno prilagoditi na stvarni paralelni svemir koji postoji oko nas u sljedećoj dimenziji. Današnji svijet je ograničen svojom materijalnošću, virtualni je ograničen maštom, a onaj treći?

Stigli smo tako i do pitanja nad pitanjima: besmrtnost, život nakon smrti, ima li indicija da smrt nije kraj? Tko je u pravu, religija ili znanost? Ili se one mogu nekako približiti i po tom pitanju? Meni se čini da to već i rade. Evo kako: navest ću nekoliko elemenata iz kojih se može izvesti takav zaključak. Prvo: Telepatija je dokazana pojava. U ekstremnim slučajevima ljudi mogu telepatski savijati žlice i pomicati predmete, 88

Stjepan Kos

a u svakodnevnom životu imamo bezbroj primjera telepatskog prijenosa informacija koje često povezujemo sa šestim čulom. Te se pojave sve više istražuju u mnogim državama. Poanta je u tome da su naše misli, tj. naša svijest neka vrsta energije, nešto kao elektromagnetski valovi ili slično i kao takvi podložni su bežičnoj primopredaji. Drugo: Materija i energija se na subatomskoj razini ponašaju dualno, to jest i kao čestice i kao valovi ( ovisno o uvjetima ili promatraču). Treće: Svjedoci smo progresivne minijaturizacije tehnoloških naprava kao što su procesori, hard diskovi, memorije itd. Također se prelazi na nove tehnologije s bio i nano predznakom koje tu minijaturizaciju još više pospješuju. Nije isključen ni prelazak s digitalnog formata na format s više od dvije pozicije, što bi mnogostruko povećalo mogućnosti kompresije. Četvrto: Kad sanjamo, naš doživljaj tog nerealnog iskustva je jednako stvaran kao da smo budni pa se ponekad u snu prestrašimo tako jako da se probudimo. Budući da nemamo kontrolu nad svijetom snova, proglasili smo ga fikcijom i zanemarujemo ga stoljećima. Kad bismo mogli svjesno upravljati snovima, makar i parcijalno, tada bismo se itekako ozbiljno pozabavili snovima i drugačije bismo doživljavali vrijeme spavanja. Upravo se radi na tehnologiji koja će to omogućiti i već su postignuti prvi dobri rezultati. Tako ćemo jednog dana moći imati interaktivne snove, ili snove po izboru, ili snove iznenađenja. Peto: Čovjek je zapravo svijest koja se nalazi u materijalnom tijelu. Ako tijelu oduzmete svijest (sve što misli i osjeća) ostaje samo ljuska koja se raspadne. Održavamo li tu ljusku umjetno na životu, ona samo izgleda kao čovjek, ali ako svijesti oduzmete tijelo, ona će zadržati misli i osjećaje, postat će nevidljiva za materijalni svijet, ali će i dalje biti biće koje vidi i čuje jer svijest to može kao što mi možemo čuti pjesmu “u glavi” ili vidjeti nešto zatvorenih očiju pa i osjetiti miris bez stvarnog izvora. Slično kao u snu. Šesto: Mnogi vjernici vjeruju da smo stvoreni na Božju sliku i priliku, a u Novom zavjetu piše da ćemo i svi mi biti poput bogova. Također u Bibliji piše da je u početku bila riječ, tj. logos. Logika. Sve je bilo na svom mjestu pa će jednom ponovo biti.

Sedmo: Znanstvenici (genetičari, biolozi,…) upravo pokušavaju otkriti mehanizam za usporavanje ili eliminaciju starenja organizma, regeneraciju stanica i slično. Možda je besmrtnost iza ugla.

Uzevši sve izneseno u obzir može se zaključiti da mi neprestano emitiramo u okolinu sve što registrira i čime se bavi naša svijest pa i podsvijest. Ne znam u kojem mi to “formatu” emitiramo, ali sigurno je da se to može snimiti s odgovarajućim prijemnikom i snimačem. Kada su jednom signali odaslani u prostor, moguće je da ćemo jednog dana sami 89

Put do pravednoga društva

moći snimiti emitiranu svijest bivših ljudi. To znači, sve ono što su mislili i osjećali. Uz odgovarajuću opremu moći ćemo dobiti rekonstruiranu “sliku” tih ljudi i svega što su oni vidjeli, čuli, doživjeli. Druga mogućnost je da Viša sila ili civilizacija iz neke druge dimenzije ili dijela svemira ima razvijenu tehnologiju za primopredaju tih signala svijesti te svakoga od nas čini besmrtnim snimanjem svega što smo mislili, vidjeli, čuli i osjetili. Pa kad mi, na kraju života napustimo ovo tijelo, ta Viša sila nas spoji s našom sačuvanom sviješću, ako je to u skladu sa određenim pravilima igre u toj dimenziji. Pretpostavka Više sile uključuje i određene mogućnosti programiranja koje može biti samo dobronamjerno, uzevši u obzir razinu svijesti koju ta sila ima. Problem starenja i senilnosti može se usporediti s računalom koje, u slučaju neodržavanja postaje također “senilno”, ne radi dobro, a može i sasvim okazati. Međutim, čak i tada stručnjaci mogu doći do podataka s tvrdog diska, a navodno je moguće doći i do izbrisanih podataka. Sve mi to izgleda znakovito, a dodatno je zanimljiv i podatak da su braća Tarabići u čuvenom Kremanskom proročanstvu izjavila da je onaj drugi svijet iz kojeg su primali podatke za proročanstva najsličniji izumu koji u njihovo vrijeme nije ni postojao, a nazvali su ga sokoćalo i rekli da će pomoću njega ljudi moći vidjeti što se događa na drugom kraju svijeta. Kako se čini, to je sokoćalo hibrid računala i televizora, i stvarno je moguće da nas razvoj te tehnologije približi paralelnom svemiru na koji će nas prije toga priviknuti virtualni svijet kojemu smo tek odškrinuli vrata. A možda znanstvenici uskoro otkriju tajnu života i smrti, i time još jednom pomaknu granicu nezamislivoga.

Tako bi obećanje svjetskih religija o besmrtnosti duše dobilo svoje znanstveno prihvatljivo objašnjenje i ispunjenje te bi se pokazalo da su i religija i znanost u pravu i da su išle u istom smjeru, a međusobna osporavanja bila su samo produkti necjelovitog sagledavanja svemira koji nas okružuje, kao i svemira koji je u nama, a već samo prihvaćanje mogućnosti da se to tako ili nekako drugačije dogodi moglo bi dovesti do stvarnog izmirenja i aktivne suradnje na temeljnim pitanjima koja se tiču svakog pojedinca i društva kao cjeline. Ta pitanja tiču se svrhe našeg postojanja, a odgovori su: samospoznaja (na individualnoj razini) i pravedno društvo (na kolektivnoj razini).

Stvarnost raja na Zemlji otvorila bi nove i neobične mogućnosti, a izgled točke u kojoj bi se mogle sastati religija, filozofija, umjetnost i znanost prepuštam mašti čitatelja. Za kraj želim citirati vrlo kratku, intrigantnu i vrlo duboku misao jednog mog prijatelja iz Amerike: “Sve je moguće.”

90

Pogovor

Ideje i razmišljanja o pravednom društvu sežu daleko u prošlost društava i one se mogu naći u razmišljanjima filozofa, sociologa, pedagoga i dr. Autor stoga opravdano navodi te početke (Zaratustra, Platon, Krist, Morus, Marx) da bi ukazao na važnost predmeta koji istražuje.

Svoje ideje o putu do pravednog društva temelji na teoriji piramide koju čine religija, filozofija, umjetnost i znanost. Potom s povijesnog i aktualnog stajališta obrazlaže te četiri djelatnosti, očekujući njihovu međusobnu povezanost i prožimanje radi sinergijskog efekta. Ideju o pravednom društvu temelji i na teoriji ljudskih potreba (A. H. Maslow) koje bi u osnovi trebalo omogućiti pojedincu da ih ostvaruje. Pritom autor nadograđuje teoriju ljudskih potreba i stavlja je u odnos koji je u skladu s teorijom piramide. Potom se bavi preprekama na putu stvaranja pravednog društva, među kojima posebno apostrofira neznanje.

Autor ne ostaje samo na identificiranju prepreke, već naznačuje i sredstva za borbu protiv neznanja, pri čemu izdvaja važnost četiriju inteligencija i analizira ulogu religije, filozofije, umjetnosti i znanosti, ali dobro uočava važnost i drugih čimbenika, poput medija, političara i politike te međunarodnih organizacija (Organizacija ujedinjenih naroda, Europska unija) i mladih.

U devetom poglavlju piše o aktualnim problemima današnjice, primjerice o radnom vremenu i demografskim kretanjima.

Cjelokupna autorova analiza vodi do zaključka da su “četiri koraka do pravednoga društva”, čiju osnovicu pronalazi u odgoju i obrazovanju: ravnopravnost, transparentnost, miroljubiva politika suradnje i razvoj znanosti.

Autor u Dodatku, kao svojevrsnoj sintezi, cjelokupnu raspravu, njezine probleme i moguća rješenja, sagledava kao pitanja koja se tiču svakog pojedinca i dakako društva ili svijeta (“globalnog sela”) kao cjeline. Pritom nudi odgovore na vječna pitanja smisla i svrhe života, a po 91

Put do pravednoga društva

njemu to su: samospoznaja (na individualnoj razini) i stvaranje pravednog društva (na kolektivnoj, svjetskoj razini).

Autor se hrabro odredio prema idealu pravde, pravednosti i pravednoga društva, priključivši se tako plejadi umnih pojedinaca u povijesti i suvremenosti koji su težili za ostvarivanjem onih pretpostavki koje bi mogle pridonijeti ostvarivanju pravednoga društva.

Shvatimo li tekst kao jedan od intelektualnih napora u rješavanju “vječnih pitanja”, možemo ga prihvatiti, s njim komunicirati i sanjati vlastiti san o pravednom društvu. prof. dr. sc. Vladimir Strugar

92

Stjepan Kos Put do pravednoga društva (društveno politička sinteza za 21.stoljeće)

ISBN 978-953-6698-51-6 Bjelovar, svibanj 2009.