Djevojčica koja je spasila Božić by Mozaik knjiga

Ilustracije:

Prevela: Mirjana PaiÄ&#x2021;-JuriniÄ&#x2021;

Za Pearl, Lucasa i Andreu, najmagičnija ljudska bića koja poznajem. Naslov izvornika The Girl Who Saved Christmas Copyright © Matt Haig, 2017 Ilustracije © Chris Mould, 2016 Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2020. Urednik Zoran Maljković Nakladnik Mozaik knjiga Direktor Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković Grafički urednik Marko Katičić

Tisak Denona, Zagreb, listopad 2020. ISBN 9978-953-14-2852-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001074381. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Djevojčica koja je spasila Božić

ajna magija! Znate li u čemu leži? One magije zbog koje sob može poletjeti u nebo? Koja pomaže Ocu Božiću da za jednu jedinu noć obiđe cijeli svijet? Ona koja može zaustaviti vrijeme i ostvariti snove? U nadi. U njoj leži tajna. Bez nade, magije ne bi bilo. Magiju ne stvara ni Otac Božić ni Blitzen ni bilo koji drugi sob u noći prije Božića. Nju stvara svako dijete koje hoće i želi da se magija dogodi. Kad nitko ne bi priželjkivao magiju, magije ne bi ni bilo. A kako znamo da Otac Božić dolazi svake godine, sada znamo da je magija – barem neka vrsta magije – stvarna. Ali, nije oduvijek bilo tako. Postojalo je jednom vrijeme prije čizmica i uzbuđenog trganja ukrasnog papira na darovima u božićno jutro. Bilo je to vrlo tužno vrijeme, vrijeme kada je 1

malo djece imalo ikakva razloga vjerovati u magiju. Tako je Otac Božić one prve noći kada je odlučio dati djeci razlog da budu sretna i vjeruju u magiju imao mnogo posla. Igračke su bile u vreći, sanjke i sobovi bili su spremni, ali kada je poletio iz Elfhelma, znao je da u zraku nema dovoljno magije. Prošao je kroz polarnu svjetlost, ali ona jedva da je sjala. A razlog zašto je bilo malo magije ležao je u tome što nije bilo mnogo nade. Uostalom, kako da se dijete nada magiji ako je nikada nije vidjelo? I tako se zamalo dogodilo da Otac Božić prvi put uopće ne dođe. Zahvalnost za to što se to ipak dogodilo dugujemo samo jednome. Jednoj djevojčici iz Londona koja je beskrajno vjerovala u magiju. Koja se svakoga dana nadala, i nadala se čudu. To je dijete prije bilo koga drugog vjerovalo u Oca Božića. Upravo mu je ona pomogla kada su se njegovi sobovi počeli mučiti jer je obilje njezine nade, dok je na Badnju večer ležala u postelji, dodalo svjetlosti nebu. To mu je dalo svrhu, uputilo ga u pravome smjeru. I slijedio je tako tanak trak svjetlosti koji ga je doveo sve do njezina doma u Londonu, u Sitničarskoj ulici broj 99. 2

A kada je obavio zadaću i kada je čarapu punu igračaka stavio podno njezine postelje pune stjenica, nada je porasla. Magija je prožela svijet i proširila se snovima sve djece. Ali, Otac Božić nije se zavaravao. Da nije bilo tog jednog djeteta, osmogodišnje Amelie Wishart, koja se toliko nadala da je magija stvarna, Božića uopće ne bi ni bilo. Da, bili su potrebni vilenjaci, sobovi, radionica i sve drugo, ali ona ga je spasila. Ona je bila prvo dijete. Djevojčica koja je spasila Božić. A Otac Božić to neće nikada zaboraviti.

Godinu poslijeâ&#x20AC;¦

Dragi Oče Božiću, zdravo, ja se zovem

Amelia Wish art. Imam devet na i živim U Sitničarskoj

godi-

ulici na broju 99 u Londonu.

To znaš jer si bio ovdje. Prošle

godine. Kad si mi donio darove.

To je bilo baš lijepo od tebe. Ja sam oduvijek vjerovala da je magija

moguća, čak i kada je bilo teško, pa je bilo divno kad sam vidjela da je stvarna.

H VALA TI.

Dakle, ja živim s mamom Jane i

mačkom Kapetanom Čađom. Pronašla sam ga u dimnjaku. Znaš, dimnjaci su rijetko ravni. Ponekad malo idu u stranu. Jesi li ga upoznao? Sjajan je.

Ali ponekad krade srdele s ribarnice i potuče se s

uličnim mačkama, pa vjerujem da misli da je pas. 6

Znam da imaš mnogo posla, pa ću

ti samo reći što bih željela za Božić:

Novu četku za čišćenje dimnjaka. Zvrk. Knjigu Charlesa Dickensa Da mama ozdravi.

(m og om ilje nog pisc a).

Broj 4 je prilično važan. Važniji je od broja 2. Zvrk možeš zadržati.

Prošle godine zaista je bilo čarobno

probuditi se i ugledati sve one darove. Mama je bila dimnjačar, a sada sa m i ja. Ona se više ne m ože penjati

kroz dimnjake. Ne može n išta, osim ležati u krevetu i kašljati. Liječnik kaže da joj samo čudo može pomoći. Ali za čuda je potrebna magija, zar ne? A ti si jedini za kojeg znam

da je sposoban za magiju. Tako da je to sve što želim. Želim da

pomogneš mami da ozdravi prije nego što bude prekasno.

vni dar koji želim. To je gla S poštova njem,

Amelia

Podrhtavanje tla

tac Božić pročitao je Amelijino pismo, presavio ga i stavio u džep. Prešao je preko snijegom pokrivena Polja sobova i pokraj zaleđenog jezera, promatrajući mirnu sliku Elfhelma. Drvenu Seosku kuću, Prodavaonicu klompi, Banku čokolade i kafić Puding sa smokvama na Glavnom putu, koji se neće otvoriti još cijeli sat. Školu vještog sanjkanja i Sveučilište napredne izrade igračaka, Visoke (prema vilenjačkim mjerilima) urede Dnevnoga snijega u Vodolovoj ulici. Njegove zidove od armiranih medenjaka koji su sjali narančastim sjajem na bistroj jutarnjoj svjetlosti. Potom je, dok je prtio snijeg, skrenuo na zapad prema radionici igračaka i probijao se šumovitim vilinskim brdima iza sela, vidio kako prema njemu ide vilenjak u smeđoj tunici i sa smeđim klompama na nogama. Vilenjak je nosio naočale i bio je malo kratkovid, pa nije vidio Oca Božića. 9

„O, z-zdravo. Oprosti, nisam te vidio. Upravo se vraćam iz noćne smjene.“ Rutinko je bio jedan od najmarljivijih vilenjaka u radionici igračaka. Iako je bio vrlo neobičan, nervozan mali vilenjak, bio je Ocu Božiću vrlo drag. Bio je zamjenik glavnog majstora za igračke koje se vrte ili odskaču, pa je imao mnogo posla u radionici, ali nikada se nije žalio što mora raditi i noću. „Je li sve u redu u radionici?“ upitao je Otac Božić. „O, da. Sve igračke koje se vrte, vrte se. A sve koje odskaču, odskaču. Imali smo malih problema s nekim teniskim lopticama, ali sad smo to riješili. Sad odskaču bolje nego ikada. Djeci će se jako svidjeti.“ „Sjajno!“ rekao je Otac Božić. „Nego, idi ti kući i naspavaj se. I reci Noosh i Malom Mimu da im želim sretan Božić.“ „Hoću. Jako će se obradovati. Mim osobito. Njemu je najdraža nova igračka slagalica s tvojim likom. Tu je slagalicu majstor Slagarko napravio samo za njega.“ Otac Božić zarumenio se. „Ho-ho… Sretan Božić, Rutinko!“ 12

„Sretan Božić!“ I dok su se tako opraštali, obojica su nešto osjetili. Lagano njihanje pod nogama, kao da se zemlja malo tresla. Rutinko je pomislio da mu je to od umora. Otac Božić pomislio je da mu je to od uzbuđenja zbog važnog dana i noći koji su ga čekali. Zato ni jedan ni drugi nisu ništa rekli.

Radionica igračaka

ajveće zdanje u Elfhelmu bila je radionica za izradu igračaka, veća čak i od Seoske kuće i zgrade Dnevnoga snijega. Imalo je golemu kulu i glavnu dvoranu, a sve prekriveno snijegom. Otac Božić ušao je i vidio da su pripreme u punom jeku. Vidio je kako zadovolji, nasmijani i raspjevani vilenjaci obavljaju posljednje provjere igračaka: lutkama su skidali glave, provjeravali kako se vrte zvrkovi, ljuljali se na konjićima, brzo čitali knjige, brali mandarine sa stabla, milovali plišane igračke, bacali loptice da vide kako odskaču… Pjevali su im Zvončići, najpopularniji elfhelmski sastav, i to jedan od omiljenih hitova: „Skoro će Božić“ (ili „Toliko sam uzbuđen da sam smočio tuniku“). Otac Božić spustio je svoju vreću na pod u prednjem dijelu prostorije. „Dobro jutro!“ povikala je vilenjakinja Jamica uz veseo smiješak. Ime joj je bilo lako upamtiti 14

jer bi joj se na obrazima pojavile jamice kad god bi se nasmiješila, a smiješila se stalno. Sjedila je kraj Belle, a njezin je posao bilo smišljanje viceva. Sada je pisala posljednji vic te godine, jela mesnu pitu i smijala se sebi u bradu. Jamica je ponudila Ocu Božiću mentol bombone, a kada je podignuo poklopac limenke s bombonima, iz nje je iskočila zmija igračka. „Aaaaaa!“ viknuo je Otac Božić. Jamica se valjala po podu, toliko se smijala. „Ho-ho-ho“, nasmijao se i Otac Božić i pokušao se iskreno smijati. „Koliko je takvih?“ „Sedamdeset osam tisuća šesto četrdeset sedam.“ „Vrlo dobro.“ A zatim ga je iz drugog dijela prostorije ugledao glazbeni sastav te odmah promijenio pjesmu i zasvirao Junak što crveni kaput nosi, pjesmu u čast Oca Božića. Nije to bila najbolja pjesma Zvončića, ali svi su je vilenjaci zapjevali. Dolazi nam čovo u ruhu crvenom, Darove on nosi djetetu usnulom. Brade snježnobijele, divovskoga stasa A ušiju oblih da im nema spasa. 15

Vilenjacima je on pokazao jasno, Da se može ko na Božić uvijek živjet krasno. Sa sobovima svijetom putuje on sada, Svako se dijete darovima nada. I dok se djeci snovi množe, Mi radosno pjevamo… (To je onaj s bubom u uhu?) Ne! To je JUNAK U CRVENOM RUHU! Dok su vilenjaci uglas klicali, Ocu Božiću bilo je malo neugodno i nije znao gdje bi gledao, pa se zagledao kroz prozor. Vidio je kako netko trči po snijegu prema radionici. Nitko nije ništa primijetio, jer nitko nije bio dovoljno visok da može gledati kroz prozor. Nije to bio vilenjak, toliko je Otac Božić znao. Bio je to netko još manji. Odveć lagan. Odveć graciozan. Odveć otmjen. Odveć žut. Odveć brz.

A potom, kada je shvatio tko je to, izašao je iz radionice. „Odmah se vraćam, divni narode“, rekao je vilenjacima kada je glazba prestala. „Vreća bez dna je tu, pa možete početi stavljati igračke u nju…“ Kada je otvorio vrata, stajala je pred njim podbočena o sitne kukove, pogurena i zadihana. „Vilo Iskrenice!“ rekao je, sretan što je vidi. Uostalom, vile su u Elfhelm rijetko navraćale. „Sretan Božić!“ Oči vile Iskrenice uvijek su bile krupne, a sada su bile i veće nego obično. „Ne!“ rekla je gledajući Oca Božića u visini njegovih koljena. „Molim?“ „Ne! Nije ovo sretan Božić!“ Vila Iskrenica pogledala je u radionicu igračaka, ugledala vilenjake i osjetila lagan svrbež – vilenjaci joj nisu bili osobito dragi i od njih je dobivala osip. „Imam novo odijelo“, rekao je Otac Božić. „Još crvenije nego prije, a pogledaj samo ovo krzno na orukavlju. Sviđa ti se?“ Vila Iskrenica zatresla je glavom. Nije htjela biti nepristojna, ali morala mu je reći istinu. „Ne, 19

uopće mi se ne sviđa. Izgledaš kao divovska pljesniva nordijska kupina. Ali nije stvar u tome.“ „A u čemu je stvar? Ti nikada ne dolaziš u Elfhelm.“ „To je zato što je pun vilenjaka!“ Sada su neki vilenjaci ugledali vilu Iskrenicu. „Sretan Božić, vilo Iskrenice!“ hihotali su se. „Idioti!“ promrmljala je vila Iskrenica. Otac Božić uzdahnuo je. Izašao je van na snijeg i zatvorio vrata za sobom. „Gle, vilo Iskrenice, volio bih ostati i čavrljati s tobom, ali sada je Badnja večer. Moram im pomoći da pripreme sve za…“ Vila Iskrenica odmahivala je glavom. „Zaboravi na radionicu igračaka. Moraš zaboraviti na Božić. Moraš otići iz Elfhelma. Moraš pobjeći u brda.“ „Ma što to govoriš, vilo Iskrenice?“ I upravo u tom trenutku je čuo. Nekakvu grmljavinu. Vila Iskrenica glasno je progutala. „Uh, trebao sam ipak obilnije doručkovati“, rekao je Otac Božić gladeći trbuh. „Nije taj zvuk došao iz tebe“, rekla je vila Iskrenica. „Došao je odozdo.“ Pokazala je na tlo. Otac Božić zagledao se u svjež snijeg, bijel poput papira. 20

„Događa se čak mnogo prije nego što sam mislila“, zaskvičala je i potrčala. Pogledala ga je preko ramena. „Pronađi neko sigurno mjesto! I sakrij se! Vjerojatno bi trebao reći i vilenjacima da se sakriju… I bolje ti je da otkažeš Božić prije nego što to oni učine…“ „Oni? Koji oni?“ Ali vila Iskrenica već je otišla. Otac Božić nasmijao se sebi u bradu gledajući njezine tragove u snijegu, koji su vodili natrag u Šumovita brda. Bio je Božić. A vila Iskrenica očito je cijele noći pila sirup od cimeta i vjerojatno je bila malo smetena. Potom je opet čuo onu grmljavinu. „O, želuče, daj molim te…“ No buka je postajala sve glasnija i potmulija i shvatio je da ne dopire iz želuca. Zvuk je bio vrlo neobičan. Bio je uvjeren da se nema zašto brinuti. Ipak, Otac Božić vratio se u radionicu i žurno zatvorio za sobom kako ne bi čuo ništa osim zvukova radionice igračaka.