ECI, PECI, PEC - M. J. Arlidge by Mozaik knjiga

M. J. Arlidge Nape i jezo t vit!

Čitajući roman ostajete bez daha! LISA GARDNER

Eci, pec, pec napet je i pametan roman. Glavni lik, detektivka Helen Grace jedan je od najzanimljivijih likova koji se pojavio u književnosti u zadnje vrijeme. JEFFERY DEAVER

DA M A I I LY L (U K)

Djevojka izranja iz šume u gotovo polumrtvom stanju. U njezinu suludu priču nitko ne vjeruje sve dok se ne ispostavi da je istinita. Do posljednje užasne pojedinosti… Nekoliko dana nakon nje pojavljuje se još jedan bjegunac – i sve polako upućuje na užasan obrazac: netko otima parove, zatvara ih na čudnim lokacijama i prisiljava na zastrašujući izbor: da ubiju ili će biti ubijeni. Glavna inspektorica Helen Grace potisnuvši svoju mračnu prošlost potpuno se posvetila više nego blistavoj karijeri. Vodeći potragu za tajanstvenim sadističkim ubojicom, shvaća da bi upravo oni koji prežive mučenje, takozvane posjetnice od krvi i mesa, mogli biti ključni u istrazi. Podbaci li, samo će još više nevinih umrijeti...

Jedan će preživjeti,

jedan umrijeti.

Mračan, uvrnut, provokativan roman! TAMI HOAG

Helen Grace. Odmah po objavljivanju postao je veliki hit u cijelom svijetu, a u Velikoj Britaniji proglašen je najboljim krimićem 2014. godine. Sljedećih pet romana iz ove serije također su imali veliki uspjeh u svijetu te su i oni postali bestseleri.

w w w.mozaikknjiga.hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-1930-7

M. J. Arlidge

Eci, peci, pec prvi je u nizu romana u kojima se pojavljuje inspektorica

Nema druge...

M. J. ARLIDGE britanski je autor rođen 1974. godine. Za televiziju radi visokoprodukcijske dramske serije te je osmislio najgledanije kriminalističke serije, između ostalog i scenarij za seriju Nijemi svjedok (Silent Witness). Njegov prvijenac, krimić Eci, peci, pec, objavile su mnogobrojne izdavačke kuće diljem svijeta te je odmah postao veliki hit poharavši vrhove svih svjetskih ljestvica najprodavanijih knjiga.

ENTEN TINI_KB.indd 4

15.2.2016. 13:15:15

M. J. Arlidge ECI, PECI, PEC

ENTEN TINI_KB.indd 1

15.2.2016. 13:15:15

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga dvjestodvadesetpet Naslov izvornika

Aleksandra Stella Škec Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Marko Katičić Lektorica

Sinković Biserka Korektorica

Gordana Licitar Oblikovanje naslovnice

Ivica Jandrijević Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, ožujak 2016. ISBN 978-953-14-1930-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 000924547. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ENTEN TINI_KB.indd 2

15.2.2016. 13:15:15

M. J. Arlidge

Eci, peci, pec S engleskoga prevela ANDREA PONGRAC

ENTEN TINI_KB.indd 3

15.2.2016. 13:15:15

ENTEN TINI_KB.indd 4

15.2.2016. 13:15:15

pava. Sad bih ga mogla ubiti. Nije mi okrenut licem – ne bi bilo teško. Bi li se uzvrpoljio da krenem? Bi li me pokušao zaustaviti? Ili bi mu bilo drago što se noćna mora privodi kraju? Ne smijem tako razmišljati! Moram se prisjetiti stvarnih, pozitivnih stvari! Ali kad je čovjek zatočen, dani se razvlače u vječnost i nada prva umire. Muku mučim pokušavajući prizvati sretnu prošlost i odagnati crne misli, ali to je sve teže i teže. Ovdje smo tek deseti (ili možda jedanaesti?) dan, a normalan život već se čini poput pradavna sna. Stopirali smo na povratku s koncerta u Londonu. Lijevalo je kao iz kabla. Vozila su šibala kao da nas ne vide. Mokri do kože, naposljetku smo odlučili vratiti se kad se najednom zaustavio kombi. Topao i suh iznutra. Čak smo dobili kavu iz termosice i već na sâm miris živnuli. Bila je pravi lijek. Nije nam bilo ni na kraj pameti da posljednji put uživamo u slobodi. Kad sam se osvijestila, glava mi je pucala od nesnosne glavobolje, usta su mi bila prekrivena krvlju. Više se nisam nalazila u toplom kombiju nego na nekom hladnom, mračnome mjestu. Zapitala sam se je li to možda san. Odjednom sam začula zvuk sleđa i prenula se. Ali bio je to samo Sam. Nezgrapno se pokušavao osoviti na noge. 5

ENTEN TINI_KB.indd 5

15.2.2016. 13:15:15

M. J. Arlidge

Bili smo opljačkani. Opljačkani i odbačeni kao smeće. Otpuzala sam do zidova koji su nas okruživali i stala ih opipavati. Svuda samo hladne, tvrde pločice. Zatim sam se zabila u Sama i na trenutak ga zagrlila udišući drag i poznat miris. Tek tad nam je postalo jasno kakva nas je strahota zadesila. Nalazili smo se u nekorištenom skakačkom bazenu, zapuštenom i napuštenom bez daski za skakanje i znakova upozorenja, pa čak i bez ulaznih stuba. Sve što se dalo iskoristiti odavno je bilo uklonjeno i preostao je samo dubok i gladak prostor iz kojeg je bilo nemoguće izverati se. Je li nas to prokleto zlo slušalo kako vrištimo? Vjerojatno. Kad smo napokon odustali, zazvonio je mobitel i na trenutak smo slavodobitno zaključili kako nas netko ipak pokušava pronaći. Ali onda smo zapazili kako svijetli s dna bazena. Sam se nije mogao maknuti s mjesta pa sam ja potrčala. Zašto baš ja? Zašto to uvijek moram biti ja? – Hej, Amy...! Glas s druge strane bio je izobličen. Neljudski. Bila sam spremna preklinjati za milost, tvrditi da se dogodila užasna pogreška, ali odlučnost me iznevjerila kad sam shvatila da zna moje ime. Zanijemila sam i glas je nastavio – nemilosrdno, bez imalo emocija: – Želiš li živjeti? – Tko je to? Što ste učin... – Želiš li živjeti? Na trenutak nisam u stanju odgovoriti. Jezik mi je obamro. A onda provaljujem: – Da. – Na podu uz mobitel pronaći ćeš pištolj. U njemu je samo jedan metak – za Sama ili za tebe. To je cijena tvoje slobode. Moraš ubiti kako bi ostala živa! Želiš li živjeti, Amy? 6

ENTEN TINI_KB.indd 6

15.2.2016. 13:15:15

Eci, peci, pec

Nisam u stanju niti prozboriti. Najradije bih se ispovraćala. – Onda? I veza se odjednom prekida – upravo u trenutku kad Sam pita: – Što kažu? Sad spava uz mene. Mogla bih to sada učiniti.

ENTEN TINI_KB.indd 7

15.2.2016. 13:15:15

olno je uskliknula. Modre linije već su izbijale po leđima. Ponovno je oštro zamahnuo bičem. Naglo se izvila uz krik, ali odmah i dobacila: – Još! Rijetko kad je i govorila išta drugo. Za razliku od nekih drugih klijentica, nije baš bila pričljiva. Tajnice, računovotkinje i službenice koje su zaglavile u platonskim vezama silno su čeznule za razgovorom; očajnički su se htjele dopasti muškarcu koji ih mlati za novce. Ona je bila drukčija – šutjela je kao zalivena. Nijednom nije natuknula kako ga je pronašla ni zašto navraća. Uvijek bi izrecitirala upute, jasno i glasno dala na znanje što želi da joj čini i onda ga zamolila da se baci na posao. Prvo bi joj kožnim vrpcama sa zakovicama osigurao zapešća: čvrsto bi ih zategnuo i ruke zavezao za zid. Zatim bi joj željeznim okovima oko gležnjeva učvrstio stopala. Kako bi odjeću uvijek uredno posložila na ponuđeni stolac, ostala bi stajati tako zavezana, u donjem rublju i iščekivanju kazne. Nije bilo igre uloga ni rečenica u stilu: »Tata, nemoj me tući, molim te!« ili »Bila sam jako, jako zločesta.« Htjela je da joj nanosi bol i ništa više. Donekle, njemu je to bilo pravo olakšanje. Svaki posao se nakon nekog vremena pretvara u rutinu i ponekad je ugodno ne pokoravati se fantazijama otužnih žena koje silno čeznu biti žrtve. No, istodobno ga je izluđivalo to njezino odbijanje da uspostave iskren odnos. Povjerenje je najvažniji element svake sado-mazo seanse. Sub mora znati da se nalazi u sigurnim rukama, 8

ENTEN TINI_KB.indd 8

15.2.2016. 13:15:15

Eci, peci, pec

da njegov dominator poznaje njegovu osobnost i njegove potrebe i da mu može pružiti zadovoljavajuće iskustvo pod uvjetima prihvatljivim za obje strane. Ako toga povjerenja nema, seansa se u tren oka može pretvoriti u agresivan ispad ili čak čin zlostavljanja – a to nikako nije bio njegov gušt. Stoga se Jake malo-pomalo probijao kroz njezin oklop – s vremena na vrijeme postavljajući pokoje pitanje ili iznoseći pokoji komentar – i tako je postupno saznao osnovno: da se nije rodila u Southamptonu, da nema obitelj, da je na pragu četrdesete i da joj to uopće ne smeta. Također je tijekom seansi shvatio da se pali na bol i da ne želi seks. Odbijala je golicanje ili škakljanje, prihvaćala samo kažnjavanje. Iako je bičevanje bilo okrutno i neumoljivo, nikad nije izmicalo kontroli. Uostalom, dobro ga je podnosila: bila je visoka, mišićava i zapanjujuće čvrsta, a tragovi prastarih ožiljaka upućivali su na to da joj sado-mazo praksa nije nepoznanica. Ipak, koliko god kopkao i brižno formulirao svoja pitanja, raspolagao je, zapravo, samo jednom čvrstom činjenicom: dok se jednom odijevala, iz džepa jakne ispala joj je iskaznica na pod i u stotinki ju je zgrabila – vjerojatno zaključivši da nije ništa zapazio. Prevarila se. Iako je do tog trenutka živio u uvjerenju da poprilično dobro čita ljude, ostao je zatečen. Nikad mu ne bi bilo sinulo da je policajka.

ENTEN TINI_KB.indd 9

15.2.2016. 13:15:15

uči ni metar daleko. Kako nam više nije neugodno, mokri na pod bez susprezanja. Gledam kako tanak mlaz pogađa pločice. Kako se kapljice odbijaju upijajući se u njezine prljave gaće. Prije nekoliko tjedana bio bih okrenuo glavu. Više ne. Urin vijuga spuštajući se niz kosinu i spaja s nepomičnom lokvicom na dubljem kraju bazena. Ne mogu odmaknuti pogled sve dok naposljetku i posljednje kapi ne nestaju. Šou se privodi kraju, a ona povlači u svoj kut. Bez riječi isprike. Ničime ne dajući na znanje da je svjesna koliko je to neprilično. Pretvorili smo se u životinje – nismo bili obzirni prema sebi i jedno prema drugom. Ispočetka nismo bili takvi. Ispočetka smo bili bijesni i prkosni, odlučni da ovdje ne dočekamo smrt, uvjereni da ćemo zajedničkim snagama moći preživjeti. Odlučna da se izvere, popela mi se na ramena i stala očajnički grepsti po pločicama u pokušaju da se domogne gornjeg ruba bazena. Nije stala ni kad su joj nokti popucali. Zatim se pokušala odraziti s mojih ramena, ali kako je bazen četiri i pol metra dubok, možda i dublji, spas se uvijek činio nadomak ruke. Pokušali smo se poslužiti i mobitelom, ali bio je zaključan lozinkom i nakon nekoliko uzaludnih kombinacija, ostao bez baterije. Zatim smo vikali i kričali sve dok nas grla nisu izdala – jedino je podrugljiva jeka reagirala na naše pozive upomoć. 10

ENTEN TINI_KB.indd 10

15.2.2016. 13:15:16

Eci, peci, pec

Ponekad mi se čini da smo na nekom drugom planetu i da kilometrima naokolo nema nijednog ljudskog bića. Iako je Božić blizu, iako nas sigurno već traže, teško je u to povjerovati jer smo okruženi užasnom, zaglušujućom tišinom. Kako bijeg nije bio rješenje, zaključili smo da ćemo nekako morati preživjeti. Prvo smo nokte izgrizli do krvi i nju pohlepno posisali. Zatim smo u zoru lizali kondenzirane kapi na pločicama. Međutim, bol u želucu nije popuštala. Razmatrali smo čak mogućnost da jedemo vlastitu odjeću i naposljetku odustali. Noću je nezamislivo ledeno, a od pothlađivanja i sigurne smrti štiti nas samo ta oskudna roba koju imamo na sebi i toplina koju crpimo jedno od drugoga. Priviđa li mi se ili naši zagrljaji nude sve manje topline? Sve manje utjehe? Otkako nas je zadesila ova strahota, danomice se držimo jedno uz drugo međusobno se ohrabrujući iz očajničke želje da nijedno ne ostane samo na tom zastrašujućemu mjestu. Igrali smo igre kako bismo ubili vrijeme i zamišljali što ćemo učiniti kad se konjica naposljetku pojavi – što ćemo sve jesti, što ćemo reći svojima, što ćemo dobiti za Božić. Ali te su se igre postupno prorijedile, a nama postalo jasno da smo tu ciljano dopremljeni i da nam se crno piše. – Amy? Ništa. – Amy, reci nešto, molim te! Ne gleda me. Ne obraća mi se. Jesam li je zauvijek izgubio? Pokušavam zamisliti o čemu razmišlja, ali nisam u stanju. Možda si više i nemamo što reći. Već smo pokušali sve i sva, istražili svaki milimetar te tamnice u potrazi za izlazom. Jedino još nismo dotaknuli pištolj. Još je na istome mjestu i mami nas. Podižem glavu i zamjećujem da gleda prema njemu. Presreće moj pogled i spušta pogled. 11

ENTEN TINI_KB.indd 11

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

Bi li ga mogla zgrabiti? Prije dva tjedna bio bih rekao da nema šanse, ali sada? Povjerenje je tako teško steći, a tako ga je lako izgubiti. Silno je krhko. Više ni u što nisam siguran. Znam samo da će jedno od nas dvoje zasigurno umrijeti.

ENTEN TINI_KB.indd 12

15.2.2016. 13:15:16

puštena i zadovoljna, Helen Grace je izašla na svjež večernji zrak. Usporila je korak kako bi na trenutak uživala u osjećaju spokoja i sa zanimanjem se osvrnula prema moru kupaca. Odlučila je navratiti na lokalni božićni sajam koji se svake godine održava uz južnu stranu trgovačkog centra »WestQuay«: bila je to prigoda da nabavi originalne, ručno izrađene darove kakvih nema na Amazonu. Iako je mrzila Božić, svake bi godine redovito uzela nešto za Annu i Marie, a kako je to ujedno bio jedini užitak koji bi si priuštila u vrijeme blagdana, svojski bi se potrudila. Tako je ovaj put nakupovala nakita, mirisnih svijeća i još kojekakvih drangulija, a nije škrtarila ni na prehrambenim namirnicama odabravši datulje, čokoladne bombone, bolesno skupocjen »božićni puding« i dražesno pakiranje kremastih kolačića s pepermintom, koje je Marie posebice voljela. Čim je na svojem Kawasakiju napustila parkiralište trgovačkog centra, munjevito se probila kroz gužvu u središtu grada i nastavila jugoistočno prema Westonu – iz uzbudljiva svijeta bogatstva jurila je prema svijetu siromaštva i očaja osjećajući kako je neumoljivo privlači pet monolitnih nebodera na obzoru. Već dugi niz godina dočekuju sve koji u Southampton dolaze morem i premda im je to u prošlosti išlo na čast zbog tad još impozantnoga futurističkog izgleda kojim su čak ulijevali optimizam, danas ostavljaju posve drukčiji dojam. Neboder Melbourne je u najlošijem stanju. Četiri godine prije na njegovu šestom katu eksplodirao je kućni labos za proizvodnju 13

ENTEN TINI_KB.indd 13

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

opijata i uništio samo srce zgrade te nanio veliku štetu njezinoj statici. Iako su gradske vlasti obećale obnovu, recesija je stopirala sve planove i premda je još bio na popisu za obnovu, nitko više nije vjerovao da će je i biti – ostao je oštećen i nevoljen, a većina obitelji u međuvremenu se iselila. Danas je leglo narkića, skvotera i svih onih koji su izbjegli, a nemaju kamo poći. Ružno i posve zaboravljeno mjesto. Parkirala je motocikl na sigurnoj udaljenosti i nastavila pješke. Iako se žene u pravilu ondje nije moglo vidjeti noću, nije se bojala. Lokalci su je poznavali i uglavnom izbjegavali, što joj je savršeno odgovaralo, a te večeri nigdje nije bilo nikoga – osim nekoliko pasa koji su se motali oko izgorjela automobila. Zaobišavši šprice i kondome, ušla je u neboder, popela se na četvrti kat i zaustavila pred brojem 408. Taj nekoć lijep i udoban socijalni stan sad je izgledao poput kakve utvrde: dojmljiva rešetkasta vrata s lokotom činila su dodatno osiguranje, a ulazna s nekoliko zasuna bila išarana gnjusnim riječima: retardirana kretenka i idiotkinja. Dovoljno da se shvati čemu toliko zaštita. Bio je to dom Marie i Anne Storey. Anna je bila težak invalid: nije bila u stanju govoriti, samostalno se hraniti i obavljati nuždu, i premda joj je bilo četrnaest, potpuno je ovisila o svojoj sredovječnoj majci koja se svojski trudila olakšati joj život. Živjele su od socijalne pomoći i milostinje, kupovale hranu u »Lidlu«, štedjele na grijanju. I to im uopće ne bi smetalo – Marie je zaključila da su se karte jednostavno tako posložile i stoga nije bila ogorčena – da nije bilo lokalnih balavaca. Njih pak nije opravdavalo ni to što nisu imali nikakvih zanimacija ni što su dolazili iz narušenih obitelji; to su bili najobičniji nasilnici koji su s užitkom vrijeđali, zlostavljali i napadali ranjivu ženu i njezino dijete. Helen je to jako dobro znala jer im se posvetila s dužnim poštovanjem. Naime, pripadnik tog šljama, prištavi pokvarenjak zvan 14

ENTEN TINI_KB.indd 14

15.2.2016. 13:15:16

Eci, peci, pec

Steven Green, koji je svojevoljno dignuo ruke od škole, pokušao im je jednom zapaliti stan. Iako su vatrogasci stigli na vrijeme pa je požar zahvatio samo hodnik i predsoblje, bio je to strahovit šok za njih dvije i tijekom razgovora Helen je shvatila da su prestravljene do kosti. Znajući kako je to bio pokušaj umorstva i da netko treba snositi odgovornost, dala je sve od sebe kako bi se krivca privelo pravdi. Nažalost, njihov slučaj nije stigao do suda zbog nemogućnosti pronalaska ijednog svjedoka. Potom je pokušala nagovoriti Marie da se presele, što je ova tvrdoglavo odbila: bio je to njihov obiteljski dom, posebice prilagođen Anninim potrebama – zašto bi se selile? Umjesto toga, prodala je i posljedne dragocjenosti kako bi ga dodatno zaštitila. Četiri godine nakon toga eksplodirao je spomenuti labos i onesposobio dizalo i tad se stan 408, nekoć sretan dom, pretvorio u zatvor. Naravno da su socijalni radnici trebali redovito provjeravati kako su, ali u širokom luku izbjegavali su neboder, a kad bi i navratili, vrlo bi se kratko zadržali. Kako se Helen noću obično vraćala u prazan stan, često bi skočila do njih – tako se i zatekla ondje kad se Stephen Green vratio sa svojom družinom kako bi dovršio što je bio počeo. Bio je uobičajeno ušlagiran, u ruci je držao limenku s benzinom i pokušavao zapaliti ručno izrađen fitilj. Nasreću, nije dobio priliku. Palicom ga je razvalila prvo po laktu, zatim po vratu i složio se na pod koliko je dug i širok; ostali, zatečeni njezinom iznenadnom pojavom, odbacili su improvizirane bombe i petama dali vjetra. Neki su uspjeli zbrisati, neki nisu jer se majstorski izučila za podmetanje noge osumnjičenicima u bijegu. Osim što je spriječila njihov napad, ubrzo je s užitkom posvjedočila i izricanju podulje zatvorske kazne samom kolovođi i trojici njegovih najbliskijih pomagača. Neke dane doista se isplatilo biti policajac! Gotovo se stresla od gađenja. Neuredni hodnici, uništeni životi, grafiti i prljavština isuviše su je podsjećali na njezino odrastanje 15

ENTEN TINI_KB.indd 15

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

neizbježno prizivajući sjećanja koja je neprestano potiskivala. Odmah se prekorila. Došla je zbog Marie i Anne i neće dopustiti da joj išta pokvari raspoloženje! Triput je pokucala na vrata – bila je to njihova šifra – i nakon otključavanja koje je potrajalo čitavu vječnost, ona su se naposljetku otvorila. – Dostava hrane. – Odjebi! – slijedio je očekivani odgovor. Nasmiješila se ugledavši Marie kako otvara vanjska rešetkasta vrata i mračne misli odmah su se povukle: njezina »topla« dobrodošlica uvijek je utješno djelovala na nju. Odmah nakon ulaska predala im je darove, preuzela svoje i prepustila se osjećaju spokoja. Nakratko, stan 408 postao je njezino utočište od svijeta tame i nasilja.

ENTEN TINI_KB.indd 16

15.2.2016. 13:15:16

iša se stapala s njezinim suzama. Očekivala je da će isprati zlo, ali uzalud – više joj nije bilo spasa. Suludo se probijala kroz gusto šumsko raslinje ne mareći kamo ide sve dok se kreće – samo što dalje otamo! Što dalje! Što dalje! Iako joj je trnje šibalo lice, kamenje ranjavalo stopala, ni na trenutak nije zastala. Osvrtala se u očajničkom pokušaju da ugleda nekog ili nešto – no, svuda su bila samo stabla! Na trenutak se s užasom čak zapitala je li uopće još u Engleskoj, a kad je pokušala zazvati upomoć, bolno i promuklo grlo izdalo ju je slabašnim poklikom. Ispred Sampsonove »Zimske bajke« obitelji su strpljivo čekale u redu na susret s Djedom Mrazom. Iako se cijela instalacija sastojala od hrpice šatora navrat-nanos podignutih na blatnom poljoprivrednom zemljištu, djeci se silno dopadala. Freddie Williams, otac njih četvero, tek je zagrizao u prvu blagdansku mesnu pitu kad ju je ugledao – izronila je iz kiše poput sablasti. Zalogaj mu je zastao u grlu kad je shvatio da usporava i zagledavši se u njega, šepajući odlučno kreće u njegovu smjeru. Ubrzo se uvjerio da je njezin izgled zapravo odraz njezina zastrašujućega tjelesnog stanja: bila je užasno zapuštena, sva u krvavim ranama i sablasno blijeda. Nije htio imati nikakva posla s njom – izgledala je poput kakve luđakinje – ali njezin neumoljiv pogled prikovao ga je na mjestu i nije mogao ni prst pomaknuti. Kako je posljednjih nekoliko metara prevalila neočekivano brzo i naglo ga zaskočila, zateturao je unatrag, a mesna pita poletjela je zrakom i – pljus! – završila u lokvi. 17

ENTEN TINI_KB.indd 17

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

Djelovala je jednako poremećeno i kad je poslije sjedila u uredu zaogrnuta prekrivačem. Odbijala je priznati gdje je bila i odakle, zapravo, potječe. Čak se činilo da ne zna ni koji je dan. Uspjeli su samo saznati da se zove Amy i da je tog jutra ubila svojeg dragog. Helen je naglo zakočila zaustavljajući se ispred Policijske uprave Southamptona, futurističke građevine od stakla i vapnenca koja se dičila fantastičnim pogledom na grad i dokove. Izgrađena tek prije godinu ili dvije, po svim mjerilima bila je to impresivna policijska postaja s vrhunski opremljenim pritvorom, službom za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja, SmartWater opremom za testiranja – drugim riječima, svime što je potrebno suvremenoj policijskoj upravi. Parkirala je motocikl i ušla. – Jerry, je l’ ti to spavaš na radnome mjestu? Dežurni na prijmu odmah se prenuo iz sanjarenja i pokušao ostaviti dojam zaposlenosti. Uvijek bi se isprsili kad bi se pojavila – ne samo stoga što je bila glavna inspektorica nego i zbog dojma koji je ostavljala svojom pojavom. Ulazeći u zgradu sa svojih stotinu osamdeset centimetara i u kožnom motorističkom odijelu, zračila je neustrašivom ambicijom i nepresušnom energijom. Znalo se da nikad ne kasni, da nikad nije mamurna ni bolesna. Dušom i srcem živjela je za svoj posao i odrađivala ga s odvažnošću o kakvoj su oni mogli samo sanjati. Uputila se prema Odjelu za teške zločine. Koliko god je nova zgrada bila na ponos i diku Southamptonu, sâm grad nije se u međuvremenu nimalo promijenio. Na brzinu je provjerila slučajeve na čekanju i mrvicu potonula zbog njihove predvidive prirode: jedna je obiteljska svađa završila umorstvom i uništila dva života, a malodobno dijete prepušteno je socijalnoj skrbi; potom je tu bio i slučaj umorstva navijača Saintsa kojeg su ubili navijači 18

ENTEN TINI_KB.indd 18

15.2.2016. 13:15:16

Eci, peci, pec

Leeds Utd-a na proputovanju i najsvježije – brutalno umorstvo osamdesetdvogodišnjakinje pri pokušaju prepada i pljačke; kako je zločincu pri bijegu ispao ukradeni novčanik, policija se domogla jasnog otiska prsta i u tili čas utvrdila njegov identitet – naravno da je već imao dosje; radilo se o još jednom nitkovu koji je u predbožićno vrijeme uništio život nevine obitelji. Kako je tog jutra trebala izvijestiti Kraljevsko tužiteljstvo o svim pojedinostima, otvorila je dosje odlučivši uvjeriti se da je sve apsolutno u redu i da se gad neće samo tako izvući. – Slobodno to zatvorite, šefice! Imamo posla! Bio je to Mark Fuller, jedan od njezinih detektiva, zgodan i darovit policajac s kojim je blisko surađivala u posljednjih pet godina: pomogao joj je da razriješi mnogobrojna teška umorstva, otmice djece, silovanja i trgovine seksualnim robljem i postupno se počela oslanjati na njegovu predanost, intuiciju i hrabrost. Nažalost, gadan razvod uzeo je svoj danak pa je tako u posljednje vrijeme često bio nepredvidiv i nepouzdan. Potonula je osjetivši da opet bazdi po alkoholu. – Neka cura tvrdi da je ubila svojeg dečka. Predao joj je fotografiju iz dosjea. U gornjem desnom kutu ugledala je prepoznatljiv žig Ureda za nestale osobe. – Žrtva se zove Sam Fisher. Bacila je pogled. Mladolik muškarac urednog izgleda i optimističnog pogleda, čak je tu bila i doza naivnosti. Pričekao je nekoliko sekundi i potom joj predao još jednu fotografiju. – Ovo je osumnjičenica. Amy Anderson. Ostala je zatečena. Bila je to prekrasna djevojka boemskog izgleda – najviše dvadeset i jedna, duga kosa, zapanjujuće kobaltno plave oči, istančane usnice. Bila je oličenje mladosti i nevinosti. 19

ENTEN TINI_KB.indd 19

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

Odmah je zgrabila jaknu.– Idemo! – Ti voziš ili...? – Ja vozim. U tišini su otpješačili do parkirališta, a putem je dignula detektivku zaduženu za kontakt s Uredom za nestale osobe. Neumorno vesela Charlene Brooks, zvana Charlie, bila je dobra policajka, marljiva i odlučna, ali uporno je odbijala odijevati se u skladu sa standardima. Tako se i ovaj put odlučila za pripijene kožne hlače i premda je Helen znala da nije na njoj da je pozove na red, došla je u iskušenje. Čim su ušli u auto, ustajao miris alkohola još je više došao do izražaja. Helen je kradomice bacila pogled prema Marku i otvorila prozor. – Što znamo? Charlie je čitala iz dosjea. – Nestanak Amy Anderson prijavljen je prije nešto više od dva tjedna. Posljednji put viđena je na koncertu u Londonu. E-porukom javila se majci navečer 2. prosinca. Rekla je da će autostopirati do kuće sa Samom i da bi trebali stići do ponoći. Nakon toga izgubio im se svaki trag. Njezina je majka prijavila nestanak. – Još nešto? – Pojavila se jutros kod »Zimske čarolije«. Izjavila je da ga je ubila i nakon toga kao da je pregrizla jezik. Ne želi ni s kim razgovarati. – A gdje je bila u međuvremenu? Charlie i Mark su se pogledali. – Nitko ne zna – odgovorio je. Odmah nakon dolaska na parkiralište »Zimske bajke« uputili su se u improvizirani ured i već pri ulasku u oštećeni kontejner Helen je ostala zaprepaštena prizorom: mlada žena sklupčala se ispod 20

ENTEN TINI_KB.indd 20

15.2.2016. 13:15:16

Eci, peci, pec

izlizana pokrivača; bila je u strašno zapuštenom stanju, gotovo kost i koža, i djelovala je poremećeno. – Amy, dobar dan! Ja sam inspektorica Helen Grace – možeš me zvati Helen. Smijem...? Nikakva reakcija. Sjela je sučelice. – Htjela bih da porazgovaramo o Samu. Može? Podignula je pogled. Njezino izmučeno lice bilo je užasnuto. Helen ju je pozorno proučila prisjetivši se izvorne fotografije. Da nije imala te prodorne plave oči i taj stari ožiljak na bradi, bili bi se pošteno namučili da je identificiraju. Nekoć blistava kosa sad je bila bez sjaja, zamršena i masna, nokti dugački i prljavi, a lice, ruke i noge prekriveni ozljedama tipičnim za samoozljeđivanje. Usto, neopisivo je bazdila. Smrad je, zapravo, bio prvo što je Helen osjetila. Bio je slatkast, opor i odbojan. – Moram pronaći Sama. Možeš li mi reći gdje se nalazi? Amy je zažmirila i jedna jedina suza kliznula joj je niz obraz. – Amy, gdje je Sam? Duga stanka. – U šumi – naposljetku je prošaptala. Kako je odlučno odbijala napustiti sigurno utočište kontejnera, Helen se odlučila poslužiti psom tragačem. Naložila je Charlie da pripazi na nju, a Marku da joj se pridruži i nakon što su retriveru Simpsonu dali da ponjuši krvave dronjke, pojurili su za njim kroz šumu. Odmah su utvrdili kojim se putem kretala: bilo je očito da se naslijepo probijala kroz šikaru, toliko silovito da je radila otvore u grmlju i ostavljala za sobom djeliće tkanine i kože. Simpson je upio sve tragove skačući kroz raslinje, a Helen ga je slijedila u stopu. Premda Mark nije namjeravao dopustiti da ga žena prestigne, 21

ENTEN TINI_KB.indd 21

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

muku je mučio pokušavajući održati korak i nenormalno se preznojavao – naravno, zbog alkohola. Odjednom se pred njima pojavilo napušteno zdanje – bili su to gradski bazeni, odavno na popisu za rušenje, ostaci davno minulih i sretnijih vremena. Simpson se pandžama bacio na vrata zatvorena lokotom, a onda odjurio iza ugla i zaustavio uz razbijen prozor. Na ostacima okna pronašli su tragove krvi. Znači, tu se skrivala. Ali nisu mogli samo tako ući. Unatoč ruševnom stanju zgrade, netko se potrudio onemogućiti ulazak i izlazak. Ali tko? U blizini nije bilo žive duše. Naposljetku su razbili lokot, a nakon toga slijedio je dobropoznat scenarij – sterilne navlake na cipele i svatko na svoju stranu. Zatekli su ga kako leži na dnu skakačkog bazena – na četiri i pol metra dubine. Morali su prvo donijeti ljestve, a onda se Helen spustila i naposljetku našla licem u lice s Amynim Samom. Nekoć dobar momak kojeg je čekala lijepa odvjetnička karijera sad je bio posve neprepoznatljiv podsjećajući na truplo kakva oronula beskućnika: odjeća mu je bila uneređena mokraćom i izmetom, nokti ispucali i prljavi, a lice... ispijeno, pretvoreno u odbojnu masku – odraz straha, patnje i užasa. Za života zgodan i šarmantan, nakon smrti gnjusan.

ENTEN TINI_KB.indd 22

15.2.2016. 13:15:16

oće li je prestati mučiti? Mislila je da će biti na sigurnom u bolnici, da će je ostaviti na miru, da će je pustiti da se oporavi i otuguje njegovu smrt. Ali očito su je odlučili mučiti. Odbijali su joj dopustiti da jede ili pije iako ih je preklinjala. Tvrdili su da joj je jezik natečen, da joj se želudac isuviše smanjio i da bi joj se crijeva mogla rasprsnuti prođe li kroz njih kruta hrana. Priključili su je na infuziju. Možda je to i bio ispravan potez, ali ne i što je ona htjela. Jesu li oni ikad gladovali više od dva tjedna? Odakle im pravo da joj sole pamet? Preko infuzije je ujedno dobivala morfij, od čega joj je bilo malo bolje, iako su, doduše, brižno pazili da ne pretjera s dozom. Sama je upravljala infuzijom: lijevom rukom pritiskala je tipku kad bi bol postala nepodnošljiva, dok joj je desna lisičinama bila zavezana za krevet. Sestre su prokleto uživale poluglasnim šaptom nagađajući što je učinila – ubila svoje dijete, supruga – i nimalo pritom nisu bile obzirne. I onda, Bog joj pomogao, onda su još pustili i njezinu majku u posjet. Na to je potpuno pobjesnjela – vikala je i vrištala sve dok se ova, izbezumljena, nije povukla na liječnikovu zamolbu. Gdje im je pamet? Ne može se još suočiti s njom. Ne dok je u takvom stanju. Još je prerano. Htjela je da je ostave na miru, ništa drugo. Kako bi se potpuno mogla usredotočiti na stvari koje je okružuju, zuriti u pamučno pletivo jastučnice, satima u komadu hipnotički piljiti u užarenu nit svjetiljke na noćnom ormariću. Samo tako mogla se isključiti 23

ENTEN TINI_KB.indd 23

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

i pročistiti glavu od misli, a kad bi joj Samova vizija ipak izronila pred očima ničim izazvana, povećala bi dozu morfija i na trenutak otplovila u drugu, sretniju stvarnost. Znala je, međutim, da taj spokoj neće dugo potrajati. Demoni su kružili oko nje odvlačeći je k živoj smrti koju je ostavila za sobom. Policija se motala ispred sobe čekajući dopuštenje da uđe i da je preispita. Nisu li već shvatili da ne namjerava nikad odgovoriti na njihova pitanja? Nije li se već dovoljno namučila? – Recite im da ih ne mogu primiti! – Sestra je odvojila pogled od kartona. – Recite im da imam vrućicu, da spavam... – Dušo, ne mogu ih spriječiti da uđu – otpilila ju je ravnodušnim glasom. – Najbolje je da to jednom zauvijek skineš s duše, zar ne? Njezina patnja nikad neće prestati. Itekako je bila svjesna toga. Ubila je voljenu osobu i sad joj više nije bilo povratka.

ENTEN TINI_KB.indd 24

15.2.2016. 13:15:16

my, kako si izašla iz bazena? – S pomoću ljestvi. – Nisam ih ondje zapazila. Namrštila se i, okrenuvši glavu u stranu, navukla pokrivač do brade. Ponovno se povukla u sebe. Helen se zagledala u nju. Ako laže, stvarno je dobra glumica. Pogledala je prema Marku koji je spremno preuzeo ispitivanje. – Kakve su to ljestve bile? – Od užeta. Stvorile su se odmah nakon što sam... Osjetivši da joj naviru suze, spustila je glavu na prsa. Istina, zapazili su da ima lagano nažuljane dlanove. Je li to moglo nastati pri penjanju takvim ljestvama? Helen se odmah pribrala – zašto to uopće razmatra? Cijela je priča bila apsurdna: netko ih je pokupio dok su stopirali, drogirao, oteo i izgladnjivao, a onda još prisilio na umorstvo! Zašto bi to itko učinio? Sve je upućivalo na to da su oboje bili dobri klinci i povod tako ogavnom zločinu sigurno se skrivao u njihovoj prošlosti. – Možeš li opisati svoj odnos sa Samom? Amy je na to zajecala. – Inspektorice, možda bi bilo dobro da uzmete stanku... – dobacio je odvjetnik. Amyna je majka inzistirala da se ispitivanje provodi u njegovoj prisutnosti. – Još nismo gotovi – odbrusila je. – Ali vidite i sami da je iscrpljena. Sigurno možemo... 25

ENTEN TINI_KB.indd 25

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

– Pred očima vidim samo mrtvog mladića zvanog Sam Fisher kojeg je vaša klijentica navodno upucala u leđa iz neposredne blizine! – Moja klijentica ne osporava da je povukla okidač... – Ali odbija nam reći zašto. – Rekla sam vam zašto – uskliknula je Amy bijesno. – Da, i priča je stvarno vrhunska, ali nema nikakva smisla. Helen se odlučila za teatralnu stanku, a Mark opet uključio kako bi nastavio stezati obruč. Čak mu nije trebala dati znak. – Amy, nitko vas nije vidio, ni vas ni taj famozni kombi. Nisu vas zapazili ni kamiondžije ni prometna policija ni drugi klinci koji su stopirali na toj ruti. Hajde, prestani sa sranjima i lijepo priznaj zašto si ga zapravo ubila! Je li te mlatio? Je li ti prijetio? Zašto te uopće odveo na to užasno mjesto? Amy je šutjela odbijajući podići pogled. Pretvarajući se da nije čula nijednu riječ. Helen je preuzela vodstvo odlučivši se ovaj put za blaži nastup. – Nemoj misliti da si prva i jedina. Mnoge druge nasjele su na simpatične tipove za koje se poslije pokazalo da su sadisti ili nasilnici. Nije to tvoja krivnja i nitko te ne osuđuje i priznaš li što se dogodilo, što je točno pošlo po zlu, obećavam da ću ti pomoći. Je li te napao? Je li još tko bio uključen u cijelu stvar? Zašto te odveo baš onamo? Opet ništa. Helen je polako već gubila strpljenje. – Prije dva sata morala sam njegovoj majci reći da joj je sin ubijen. I ona i njegova mlađa braća i sestre žele da se utvrdi tko je kriv za to, a kako stoje stvari, ti si najvjerojatniji krivac. Stoga, za svoje i njihovo dobro, prestani srati i priznaj istinu! Zašto si to učinila, Amy? Koji je razlog? Nakon dulje stanke Amy je podignula pogled i kroz suze procijedila: – Jer me ona natjerala. 26

ENTEN TINI_KB.indd 26

15.2.2016. 13:15:16

to kažete, šefice? Prvi put u životu Helen nije imala spreman odgovor. Iako bi inače uvijek potvrdila ili zanijekala krivnju osumnjičenika, iako bi uvijek znala je li kriv ili nevin, ovaj put to nije bila u mogućnosti reći. Ovaj put stvari su bile posve drukčije. Iskustvo joj je govorilo da Amy laže. Priča o otmici već je sama po sebi bila suluda, ali točka na »i« bila je njezina tvrdnja da je zločin počinila žena i to bez tuđe pomoći. S jedne strane, Helen je znala da žene najčešće ubijaju muževe, djecu ili osobe za koje se skrbe i nikad se ne upuštaju u otmice stranaca niti su sklone izlagati se velikim rizicima kao u njezinoj priči, a pogotovo ne ako su pritom brojčano nadjačane. Čak i da se nekoj dopao takav scenarij, zar je uspjela posve sama izvući dvoje odraslih iz kombija i ubaciti ih u bazen? Upravo joj je zato i htjela prišiti Samovo umorstvo. Bude li se prisiljena suočiti se s pravom optužnicom, možda će naposljetku dići ruke i priznati istinu! S druge strane, zašto bi izmislila tako nevjerojatnu priču osim ako doista nije istinita? Amy je bila pametna i razumna djevojka koja u životu nije patila ni od kakvih duševnih tegoba. Usto, tijekom ispitivanja bila je jasna i dosljedna u svojem iskazu, a njezin opis »otimačice« bio je vrlo precizan: tamnoplava bob frizura, sunčane naočale, kratki i prljavi nokti. Pokorno ga se držala sve do sitnica, spominjući, primjerice, da je žena pretjerivala s turiranjem kombija pri malim brzinama. Uz to, bilo je očito da je voljela, ali istinski voljela Sama i da ju je njegova smrt potpuno 27

ENTEN TINI_KB.indd 27

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

slomila. Svi su tvrdili da su njih dvoje bili srodne duše i posve nerazdvojni. Upoznali su se na Sveučilištu u Bristolu, a onda upisali magistarski studij u Warwicku kako bi što dulje ostali zajedno odgađajući trenutak zapošljavanja i razdvajanje. Nisu imali puno novca, ali zajedno su autostopom proputovali cijelu državu, rijetko kad u tuđem društvu. S obzirom na to da su forenzičari utvrdili da je upravo ona rukovala pištoljem, nije bilo sumnje da ga je i ubila. Međutim, također su potvrdili njezinu priču o zatočeništvu. Njezino tjelesno stanje, kosa, nokti i ljudski izmet pronađen u bazenu upućivali su na to da su ondje proveli najmanje dva tjedna. Jesu li izgubili nadu i izvlačili slamku? Ili možda sklopili kakav savez? – Zašto on, a ne ti? Amy je ponovno potonula. Helen je ponovila pitanje. – Jer me zamolio – naposljetku je izustila. Dakle, učinila je to iz ljubavi. Iz požrtvovnosti. Kako li je samo nositi takvo što na savjesti – ako je sve to, naravno, istina! Naime, mučilo ju je što je Amy toliko shrvana svojim postupkom: nije bila traumatizirana nego potpuno slomljena i raspadala se iznutra pod teretom krivnje. Helen je to bio i te kako poznat osjećaj i unatoč svemu, sažalila se nad njom. Možda je ipak preokrutna prema toj ranjivoj mladoj ženi? Ali njezina priča jednostavno nije držala vodu. Zašto bi itko učinio takvo što? Što bi ta žena dobila time, za ime Božje? Amy je izjavila da čak i nije bila nazočna kako bi posvjedočila umorstvu – čemu onda? Ne, to nije mogla biti istina. Ipak, kad je napokon odlučila odgovoriti na pitanje koje joj je Mark postavio bez imalo okolišanja, što je bilo posve tipično za njega, uhvatila se kako kaže: – Mislim da govori istinu.

ENTEN TINI_KB.indd 28

15.2.2016. 13:15:16

en Holland je prezirao svoje tjedno putovanje u Bournemouth. Smatrao ga je besmislenim, a dan utrošen na njega nepovratno izgubljenim. Ali tvrtka je inzistirala na izravnoj interakciji svojih ureda pa su tako jedanput na tjedan on i Peter (iz Portsmoutha) uživali u sendvičima i kavi s Malcolmom i Eleanor (iz Bournemoutha) i Helliejem i Sarom (iz Londona). Prvo bi raspravljali o složenim aspektima pomorskog zakona, bankarskog prava i parničenja te postupka sastavljanja međunarodnih oporuka, a onda se bacili na ogovaranje klijenata. Iako bi to druženje ponekad bilo samo informativno, pa čak i zabavno, kad bi čovjek uzeo u obzir put koji su morali prevaliti do Bournemoutha i natrag, Ben ga je smatrao samo neopisivim gubitkom vremena. Ovaj put bilo je još teže nego inače. Kao obično, trebao je pokupiti Petera, povesti ga na sastanak u Bournemouth i vratiti kući omogućavajući tako svojem starijem kolegi da pije za ručkom. Peter je bio partner britka uma poznat po brojnim uspješno sklopljenim poslovima. Istodobno, bio je dosadnjaković koji se neprestano ponavljao i usto je patio od neugodnoga tjelesnog vonja. Bilo je dovoljno što je morao sjediti uz njega u konferencijskoj dvorani, a sad je trebao provesti još cijela dva sata s njim u autu – točnije bio bi morao da im nije ponestalo benzina. Izvukao je mobitel opsovavši si u bradu i s nevjericom razrogačio oči. – Nemam signal. – Molim? 29

ENTEN TINI_KB.indd 29

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge

– Nemam signal. Ti? Peter je provjerio. – Ništa. Obojica su zanijemila. Ben je morao uložiti izniman napor da obuzda svoj bijes. Što li je Bogu skrivio da je u sumrak i još u njegovu društvu završio usred New Foresta? Odmah nakon izlaska iz Bournmoutha navratio je na Essovu crpku i natočio gorivo – ondje je benzin bio najjeftiniji – a za nepuni sat spremnik je bio prazan! Nije se zabrinuo kad se upalilo signalna lampica, uvjeren da će imati dovoljno da se bar domogne Southamptona. Međutim, nekoliko trenutaka nakon što ga je i zvučni signal upozorio da goriva više nema, auto je poskočio i stao. Još jedan udarac u jaja. Hoće li sad morati otpješačiti do benzinske? Još će naposljetku morati i zajedno prenoćiti. – Imam platinastu karticu i pravo na besplatnu vuču, i što sad? – dobacio je Peter. Ben je pogledao prema praznoj cesti koja je vodila kroz šumu. Iako to Peter nije istaknuo, bila je njegova zamisao da idu kroz Nacionalni park. Uvijek je to činio kako bi izbjegao M27 oko Southamptona, a prečicom bi završio kod Calmorea. Ovaj put to mu se obilo o glavu i imao je loš predosjećaj da će mu Peter to predbaciti, ali tek kad njihove muke budu pri kraju. I lijepo će mu to naplatiti – zasad je samo kupovao vrijeme. – Hoćeš li ti pješke ili ću ja? Bilo je to retoričko pitanje: stariji kolege bili su povlašteni, a Peter je, uz to, imao »slaba koljena«. Dakle, i nije imao izbora. Bacio je pogled na kartu zamjećujući da se na najviše tri kilometra udaljenosti nalaze neke vikendice. Požuri li se, možda će stići onamo prije mraka! Zadignuvši ovratnik u pokušaju da se zaštiti od hladnoće, kimnuo je Peteru i krenuo cestom. 30

ENTEN TINI_KB.indd 30

15.2.2016. 13:15:16

Eci, peci, pec

– We’ll meet again… – zapjevušio je Peter. Kreten, odmah je pomislio. A onda im se sreća posve neočekivano osmjehnula. U daljini je uočio dvoja mala automobilska svjetla i, kako se već spuštao sumrak, napregnuo je oči. Da, sigurno su svjetla. I napokon mu je laknulo. Naposljetku ipak ima Boga. Odlučno je zamahnuo rukama, ali kombi je već usporavao. Hvala nebesima, pomislio je. Spas!

ENTEN TINI_KB.indd 31

15.2.2016. 13:15:16

M. J. Arlidge Nape i jezo t vit!

Čitajući roman ostajete bez daha! LISA GARDNER

Eci, pec, pec napet je i pametan roman. Glavni lik, detektivka Helen Grace jedan je od najzanimljivijih likova koji se pojavio u književnosti u zadnje vrijeme. JEFFERY DEAVER

DA M A I I LY L (U K)

Jedan će preživjeti,

jedan umrijeti.

Mračan, uvrnut, provokativan roman! TAMI HOAG

w w w.mozaikknjiga.hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-1930-7

M. J. Arlidge

Eci, peci, pec prvi je u nizu romana u kojima se pojavljuje inspektorica

Nema druge...