Elita - Kiera Cass by Mozaik knjiga

BESTSELER NEW YORK TIMESA

Drugi dio senzacionalne trilogije!

K I E RA C A S S

kiera cass

ELITA

Naslov izvornika

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Urednica

Aleksandra Stella Škec Grafička urednica

Marija Morić Lektorica

Biserka Sinković Oblikovanje naslovnice

Sarah Hoy Ilustracija na naslovnici

2012 by Gustavo Marx/Mergeleft Reps, Inc. Tisak

Denona, Zagreb, veljača 2015.

ISBN 978-953-14-1741-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000898886. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

k ier a c a ss

ELITA S engleskoga prevela Mirna Ä&#x152;ubraniÄ&#x2021;

Pozovite sluge! Kraljica se probudila! (Za mamu)

PRVO POGLAVLJE

tmosfera u Angelesu bila je mirna i neko sam vrijeme samo nepomično ležala osluškujući Maxonovo disanje. Iz dana u dan, bilo je sve teže uhvatiti ga u trenutku istinske smirenosti i sreće i ja sam uživala u vremenu koje smo provodili zajedno, zahvalna što je naizgled u najboljem raspoloženju kad smo sami. Otkad se Izbor suzio na šest djevojaka, Maxon je postao tjeskobniji nego što je bio na početku, kad je u palaču došlo nas trideset pet. Pretpostavljala sam da je tad mislio kako će imati više vremena da odabere. I premda sam se osjećala krivom to priznati, znala sam da je zbog mene želio da je to tako. Sviđala sam se princu Maxonu, nasljedniku ileanskog prijestolja. Prije tjedan dana rekao mi je da će cijelo ovo nadmetanje završiti istog trena ako mu samo kažem da marim za njega jednako kao što on mari za mene, i da me u tome ništa ne sprječava. Ponekad sam se poigravala tom pomišlju i pitala kako bi bilo biti samo Maxonova. Ali problem je bio u tome što za početak Maxon nije bio doista moj. U palači je, uz mene, ostalo još pet djevojaka – djevojaka s kojima je izlazio i šaptao im – i ja nisam znala kako bih to shvatila. Tu je bila i činjenica da bih, prihvatim li Maxona, morala prihvatiti i krunu, a tu sam pomisao uglavnom odbacivala makar samo zato što nisam bila sigurna što bi značila za mene. I naravno, tu je bio Aspen. 9

On, tehnički govoreći, više nije bio moj dečko – prekinuo je sa mnom i prije no što je moje ime izvučeno za Izbor – ali kad se pojavio u palači kao jedan od stražara, svi osjećaji kojih sam se nastojala riješiti ponovno su me preplavili. Aspen je bio moja prva ljubav; kad bih ga pogledala... bila sam njegova. Maxon nije znao da je Aspen u palači, ali znao je da kod kuće postoji netko koga pokušavam preboljeti i milostivo mi je davao vremena da to učinim, dok je on pokušavao pronaći neku drugu s kojom bi mogao biti sretan ako ja shvatim da ga nikad neću zavoljeti. Kad je pomaknuo glavu i udahnuo tik iznad moje kose, razmislila sam o tome. Kako bi bilo jednostavno voljeti Maxona? – Znaš li kad sam posljednji put doista gledao zvijezde? – upitao je. Približila sam mu se na našoj deki, nastojeći da mi bude toplo u hladnoj noći u Angelesu. – Nemam pojma. – Prije nekoliko godina, s jednim sam privatnim učiteljem učio astronomiju. Ako pozorno pogledaš, vidjet ćeš da su zvijezde zapravo različitih boja. – Čekaj, zar si posljednji put gledao zvijezde kako bi ih proučio? Što je s gledanjem zvijezda iz zabave? Smijuljio se. – Zabava. Morat ću ugurati malo zabave između sastanaka o proračunu i sjednica odbora za infrastrukturu. Oh, i određivanja ratnih strategija, u čemu sam, usput rečeno, grozan. – U čemu si još grozan? – upitala sam klizeći dlanom niz njegovu uštirkanu košulju. Ohrabren mojim dodirom, Maxon je rukom, koju mi je prebacio preko leđa, crtao krugove po mom ramenu. – Zašto bi to željela znati? – upitao je glumeći razdraženost. 10

– Zato što o tebi još tako malo znam. I zato što se stalno činiš savršenim. Lijepo je imati dokaz da nisi takav. Nalaktio se i pozorno pogledao moje lice. – Znaš da nisam savršen. – Malo ti nedostaje – odvratila sam. Koljena, ruke, prsti površno su nam se dodirivali. Odmahnuo je glavom i malo se nasmiješio. – U redu, nek ti bude. Ne znam planirati ratove. U tome sam strašno loš. I pretpostavljam da bih grozno kuhao. Nikad nisam pokušao pa... – Nikad? – Možda si zapazila ekipe ljudi koji te svaki dan zatrpavaju kolačima? Igrom slučaja, i mene hrane. Zahihotala sam se. Kod kuće sam pomagala skuhati praktički svaki obrok. – Još – zahtijevala sam. – U čemu si još loš? Privukao me k sebi, smeđe oči tajnovito su mu blistale. – Nedavno sam otkrio jednu stvar... – Koju? – Ispada da mi nikako ne polazi za rukom držati se daleko od tebe. To je veoma ozbiljan problem. Nasmiješila sam se. – Jesi li pokušao? Pravio se da razmišlja o tome. – Iskreno, nisam. I nemoj očekivati da ću početi. Tiho smo se nasmijali, priljubljeni jedno uz drugo. U takvim trenucima, bilo je neopisivo lako zamisliti ostatak života uz njega. Šuškanje lišća i trave najavilo je nečiji dolazak. Iako je naš zajednički izlazak bio savršeno prihvatljiv, osjetila sam nelagodu i brzo se uspravila. Maxon je učinio isto dok je stražar obilazio živicu i približavao nam se. 11

– Vaše Veličanstvo – rekao je naklonivši se. – Ispričavam se što vas ometam, gospodine, ali doista nije mudro ostati vani ovako kasno. Pobunjenici bi mogli... – Shvatio sam – s uzdahom je odvratio Maxon. – Odmah ćemo se vratiti u palaču. Stražar nas je ostavio same i Maxon mi se ponovno obratio. – Još jedna moja mana: gubim strpljenje s pobunjenicima. Dosta mi ih je. Ustao je i ponudio mi ruku. Prihvatila sam je promatrajući tugu i ojađenost u njegovim očima. Od početka Izbora pobunjenici su nas dvaput napali – jednom su to bili Sjevernjaci koji su samo izazivali nerede, a drugi put pogubni Južnjaci – i ja sam shvaćala zašto je umoran od njih, iako sam sama s njima imala iskustva tek odnedavna. Maxon je podignuo deku i protresao je, očito nesretan što je naša večer naglo prekinuta. – Hej – rekla sam potičući ga da me pogleda. – Zabavila sam se. Kimnuo je. – Ne, stvarno sam se zabavila – rekla sam prilazeći mu. Prebacio je deku u jednu ruku kako bi me zagrlio drugom. – Trebali bismo to ponoviti. Možeš mi reći koje su zvijezde koje boje jer ja ih stvarno ne razlikujem. Maxon mi se tužno osmjehnuo. – Ponekad poželim da je sve lakše, normalno. Ovila sam ruke oko njegova tijela, a Maxon je ispustio deku iz ruke kako bi i on mene zagrlio. – Mrzim što vam moram to otkriti, Vaše Veličanstvo, ali čak i bez stražara, daleko ste od normalnog. 12

Izraz na njegovu licu malo se razvedrio, ali i dalje je bio ozbiljan. – Više bih ti se sviđao da jesam. – Znam da je tebi teško to povjerovati, ali stvarno mi se sviđaš ovakav kakav jesi. Samo mi treba više... – Vremena. Znam. I spreman sam ti ga dati. Samo bih volio znati da ćeš doista željeti biti sa mnom kad to vrijeme istekne. Okrenula sam glavu na drugu stranu. To mu nisam mogla obećati. U srcu sam stalno uspoređivala Maxona i Aspena, i ni jedan ni drugi nikad nisu ozbiljno prevagnuli. Osim možda kad sam bila sama s jednim od njih. Jer u tom trenutku našla sam se u iskušenju obećati Maxonu da ću na kraju biti s njim. Ali nisam to mogla učiniti. – Maxone – šapnula sam opazivši koliko je on snužden jer mu nisam odgovorila. – To ti ne mogu reći. Ali mogu ti reći da želim biti ovdje. Želim znati postoji li mogućnost za... za... – zamucala sam, ne znajući kako bih to sročila. – Za nas? – pogodio je Maxon. Nasmiješila sam se, sretna što me tako dobro razumije. – Da. Želim znati postoji li mogućnost da budemo mi. Odmaknuo je pramen kose s mog ramena. – Mislim da je vjerojatnost za to veoma velika – rekao je bez okolišanja. – I ja to mislim. Samo... treba mi još malo vremena, u redu? Kimnuo je. Izgledao je sretnije. Željela sam da naša večer tako završi, s nadom. I možda još nečime. Zagrizla sam usnicu i naslonila se na Maxona, molećim pogledom. Ni sekunde ne oklijevajući, sagnuo se i poljubio me. Poljubac je bio nježan i topao; osjetila sam se obožavanom i željela još. Mogla sam ostati ondje satima, samo kako bih vidjela hoću li se ikad zasititi tog osjećaja; ali Maxon se previše brzo odmaknuo. 13

– Idemo – rekao je šaljivim tonom i povukao me prema palači. – Bit će bolje da uđemo prije no što stražari dojašu po nas s isukanim mačevima. Kad se Maxon oprostio sa mnom u podnožju stuba, umor me je pogodio kao malj. Praktički sam se vukla do drugog kata i iza ugla prema svojoj sobi, kad sam se najednom ponovno posve probudila. – Oh! – uzviknuo je Aspen, i on iznenađen što me vidi. – Mislim da sam najlošiji stražar dosad, kad sam pretpostavljao da si cijelo ovo vrijeme u svojoj sobi. Zahihotala sam se. Elita je trebala spavati s najmanje jednom sluškinjom u sobi. Meni se to stvarno nije sviđalo pa je Maxon zahtijevao da ispred mojih vrata postavi stražara u slučaju iznenadne opasnosti. Problem je bio u tome što je taj stražar uglavnom bio Aspen. Spoznaja da je gotovo svake noći pred mojim vratima ispunjavala me je neobičnom mješavinom radosti i groze. Ležernost toga trenutka brzo je nestala kad je Aspen shvatio zašto nisam bila ušuškana u svom krevetu. Nelagodno se nakašljao. – Jesi li se lijepo zabavila? – Aspene – šapnula sam, osvrćući se naokolo kako bih bila sigurna da nitko nije u blizini. – Nemoj se ljutiti. Dio sam Izbora i jednostavno je tako. – Kako bih mogao imati priliku, Mer? Kako se mogu nadmetati kad uvijek razgovaraš samo s jednim od nas? – Imao je pravo, ali što sam ja tu mogla? – Aspene, molim te, nemoj se ljutiti na mene. I sama pokušavam shvatiti sve što se zbiva. 14

– Ne, Mer – rekao je, i u glas mu se vratila nježnost. – Ne ljutim se na tebe. Nedostaješ mi. – Nije se usudio glasno izgovoriti te riječi, ali oblikovao ih je usnama. Volim te. Raznježila sam se. – Znam – odgovorila sam položivši dlan na njegova prsa, načas zaboravljajući što sve time riskiramo. – Ali to ne mijenja gdje smo, ni da sam ja sad Elita. Treba mi vremena, Aspene. Podigao je ruku kako bi primio moju i kimnuo. – To ti mogu dati. Samo... pokušaj pronaći malo vremena i za mene. Nisam željela spominjati koliko bi to bilo zamršeno pa sam mu se samo lagano osmjehnula prije no što sam izvukla ruku iz njegove. – Moram ići. Gledao me je dok sam ulazila u sobu i zatvarala vrata. Vrijeme. Mnogo sam tražila tih dana. Nadala sam se da će, budem li imala dovoljno vremena, sve nekako sjesti na svoje mjesto.

U PALAČI SUPARNICA, SAMO JEDNA MOŽE OSVOJITI PRINČEVO SRCE…

merica Singer jedna je od ELITE i princ

Maxon ne vidi nijednu djevojku osim nje.

Pobijedi li na natjecanju za njegovo srce, napustit će život koji joj je unaprijed bio određen i zamijeniti ga svijetom raskoši. Ali ishod nije ni približno siguran. Prijetnja nasilnih pobunjenika tik iza zidina palače prerasta u rat, a ogorčene suparnice spremne su na borbu do posljednjeg daha. Americini osjećaji prema Maxonu jačaju, ali njezin nekadašnji dečko Aspen još nije odustao od nje... Kome je uistinu odana? Kako će njezine odluke utjecati na sudbinu?

Nisam htjela biti dio plemstva. I nisam htjela biti Odabrana. Nisam htjela ni pokušati.

www.mozaik-knjiga.hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-1741-9