Ja sam O. K ., ti si O. K. - Thomas A. Harris by Mozaik knjiga

Jednostavnim i svima razumljivim jezikom, Thomas A. Harris objašnjava kako uspostaviti kontrolu nad sobom, nad odnosima s drugima i nad budućnošću – neovisno o tome što se dogodilo u prošlosti. Omogućava ljudima da se promijene, da steknu samokontrolu i otkriju slobodu izbora. Na primjerima iz svakodnevnog života, Thomas A. Harris objašnjava četiri osnovna životna stava koji određuju ponašanje svakog čovjeka. Tu teoriju on primjenjuje na probleme u braku, odgoj djece, psihičke smetnje i druge razne životne situacije. • Zašto ljudi misle da nisu O. K.? • Zašto činimo to što činimo i kako možemo prestati činiti ono što ne želimo? • Kako možemo razumjeti sebe i druge kao skup Odraslog, Djeteta i Roditelja? • Kako nam svjesnost o Odraslom, Djetetu i Roditelju može pomoći u psihološkoj promjeni?

w w w.mozaik-k njiga.hr

Thomas A. Harris

Ja sam O. k., ti si o. k.

Thomas A. Harris

Ovaj univerzalni i praktični vodič kroz transakcijsku analizu na jedinstven način pristupa vašim problemima. Za stotine je tisuća ljudi ova knjiga označila prekretnicu u njihovim životima. Već je 40 godina svjetski hit psihološke literature, prevedena je na više od 30 jezika i objavljena u milijunskim nakladama.

Ja sam o. k., ti si o. k.

Bestseler koji je srušio sve rekorde!

119,00 kn ISBN 978-953-14-1952-9

Iskoračite iz mračnih dubina svojega uma!

Thomas A. Harris, rođen je u Texasu, a diplomirao je 1938. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Arkansasu. Specijalizaciju iz psihijatrije počeo je 1942. u bolnici sv. Elizabete u Washingtonu. Nekoliko je godina bio psihijatar u mornarici, gdje je postao predstojnik Odsjeka za psihijatriju, a službu je napustio u činu kapetana. Nakon toga se kao predavač vratio na Sveučilište u Arkansasu, a neko je vrijeme radio i kao pročelnik Odjela za rad institucija visokog obrazovanja pri Ministarstvu obrazovanja u saveznoj državi Washingtonu. Umro je u Sacramentu, u Kaliforniji, 1995. godine.

JA SAM OK_KB.indd 4

31.3.2016. 15:28:11

JA SAM O. K., TI SI O. K.

JA SAM OK_KB.indd 1

31.3.2016. 15:28:11

Naslov izvornika

Izdavač Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za izdavača Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković Urednica Aleksandra Stella Škec Lektorica Biserka Sinković Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Ivan Živko Ilustracija naslovnice Shutterstock Tis ak Denona, Zagreb, travanj 2016. ISBN 978-953-14-1952-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000928829.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

JA SAM OK_KB.indd 2

31.3.2016. 15:28:11

Thomas A. Harris

JA SAM OK_KB.indd 3

Ja sam O.K., ti si O.K.

31.3.2016. 15:28:11

JA SAM OK_KB.indd 4

31.3.2016. 15:28:11

Sadržaj Sadržaj...................................................................................5 Napomena autora..................................................................9 Predgovor............................................................................11 1. Freud, Penfield i Berne....................................................20 2. Roditelj, Odrasli i Dijete................................................ 44 3. Četiri životna stajališta....................................................73 4. Možemo se promijeniti ..................................................98 5. Analiziranje transakcije................................................. 113 6. Kako se razlikujemo...................................................... 155 7. Kako upotrebljavamo vrijeme........................................180 8. R – O – D i brak ..........................................................199 9. R – O – D i djeca ..........................................................224 10. R – O – D i adolescenti...............................................271 11. Kada je liječenje nužno?...............................................301 12. R – O – D i moralne vrijednosti.................................326 13. Značenje R – O – D-a za društvo...............................373

JA SAM OK_KB.indd 5

31.3.2016. 15:28:11

JA SAM OK_KB.indd 6

31.3.2016. 15:28:11

Za Amy moju suradnicu moju filozofkinju moje sredstvo za smirenje moju radost moju suprugu

JA SAM OK_KB.indd 7

31.3.2016. 15:28:12

JA SAM OK_KB.indd 8

31.3.2016. 15:28:12

Napomena autora Ovu je knjigu važno pročitati od početka do kraja. Ako bi čitatelj kasnija poglavlja pročitao prije početnih, u kojima se definiraju metoda i terminologija transakcijske analize, ne bi mu samo promaknuo ukupni smisao kasnijih poglavlja, nego bi nesumnjivo donio pogrešne zaključke. Drugo i treće poglavlje posebno su važni za razumijevanje svega onoga što slijedi. Čitateljima koji imaju neodoljivu želju čitati od kraja prema početku želio bih napomenuti da pet pojmova koji se provlače kroz knjigu ima specifična značenja, različita od njihovih uobičajenih značenja. To su Roditelj, Odrasli, Dijete, O. K. i igre.

JA SAM OK_KB.indd 9

31.3.2016. 15:28:12

JA SAM OK_KB.indd 10

31.3.2016. 15:28:12

Predgovor

Posljednjih je godina zabilježena sve veća nestrpljivost kad je riječ o psihijatrijskom liječenju, zbog toga što mu naizgled nema kraja, zbog njegovih visokih troškova, upitnih rezultata i nejasnih, ezoteričnih pojmova. Mnogim ljudima ono djeluje poput slijepca koji u mračnoj prostoriji traži crnu mačku koje ondje nema. Časopisi i udruženja za duševno zdravlje tvrde da je psihijatrijsko liječenje nešto dobro, no nije razjašnjeno što je ono i što se njime postiže. Iako se u javnosti izgovori i čuje na stotine tisuća riječi o psihijatriji, malo je uvjerljivih podataka koji bi osobi kojoj je potrebno liječenje pomogli da nadiđe sliku iz crtića o psihijatrima i njihovim mističnim kaučima. Nestrpljivost se očituje sve većom zabrinutošću ne samo pacijenata i opće javnosti, nego i samih psihijatara. Ja sam jedan od njih. Ova je knjiga rezultat potrage za odgovorima onima koji traže čvrste činjenice na pitanja kako djeluje um, zašto činimo to što činimo te kako možemo prestati ako tako želimo. Odgovor leži u onome što smatram jednim od najvećih postignuća ostvarenih u psihijatriji u posljednjih mnogo godina. Riječ je o transakcijskoj analizi. Upravo je ona pružila nadu ljudima obeshrabrenim nejasnoćom mnogih tradicionalnih tipova psihoterapije. Pružila je novi odgovor

JA SAM OK_KB.indd 11

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

ljudima koji se žele promijeniti, a ne prilagoditi, ljudima koji žele transformaciju, a ne konformizam. Transakcijska je analiza realistična u tome što pacijenta suočava s činjenicom da je on odgovoran za ono što će se dogoditi u budućnosti, bez obzira na to što se zbilo u prošlosti. Štoviše, omogućava osobama da se promijene, da uspostave samokontrolu i same se usmjere te da otkriju da sloboda izbora zaista postoji. Za razvoj ove metode ponajprije je zaslužan dr. Eric Berne, koji je u razvijanju koncepta transakcijske analize stvorio ujedinjen sustav individualne i socijalne psihijatrije, sveobuhvatan u teorijskom, a učinkovit u primijenjenom smislu. Posljednjih deset godina imao sam čast istraživati s Berneom i sudjelovati u raspravama na naprednom seminaru koji vodi u San Franciscu. Prvi sam put doznao o Berneovoj novoj metodi liječenja zahvaljujući znanstvenom radu koji je u studenom 1957. predstavio na Zapadnoj regionalnoj konferenciji Američkog udruženja za grupnu psihoterapiju u Los Angelesu. Naziv toga rada glasio je „Transakcijska analiza: nova i učinkovita metoda grupne terapije.” Bio sam uvjeren da to nije samo još jedno predavanje u nizu, nego istinski nacrt uma, koji nitko prije nije osmislio, zajedno s preciznom terminologijom koju svatko može razumjeti i primijeniti kako bi identificirao dijelove tog nacrta. Zahvaljujući toj terminologiji postalo je moguće da dvoje ljudi razgovara o ponašanju i razumije njegovo značenje.

JA SAM OK_KB.indd 12

31.3.2016. 15:28:12

PREDGOVOR

Poteškoća s mnogim pojmovima iz psihoanalize jest u tome što ne znače svakome isto. Primjerice, riječ ego za različite ljude ima različito značenje. Freud je razradio definiciju toga pojma, kao gotovo svaki psihoanalitičar nakon njega, no te dugačke, složene definicije nisu osobito korisne pacijentu koji pokušava shvatiti zašto nikada nije u stanju zadržati posao, posebice ako je jedan od njegovih problema taj što ne može dovoljno dobro čitati da bi slijedio upute. Čak se ni teoretičari ne slažu u tome što ego znači. Nejasna značenja i složene teorije više su zakočile proces liječenja no što su mu pomogle. Herman Melville uočio je da se „pravi znanstvenik rijetko služi složenim riječima, i to samo kada nijedna druga ne može dati smislen odgovor, dok kvaziznanstvenik... misli da izgovaranjem složenih riječi razumije složene stvari”. Terminologija transakcijske analize precizan je alat u liječenju jer, zahvaljujući jeziku koji svatko može razumjeti, prepoznaje stvari kakve doista jesu, stvarnost iskustava koja su se doista odigrala u životima ljudi koji su doista postojali. Usto, ova je metoda posebno prikladna za liječenje ljudi u grupama, što upućuje na rješenje problema velikog nerazmjera između potrebe za liječenjem i dostupnog osoblja osposobljenog da se njime bave. Posljednjih dvadeset pet godina, a poglavito intenzivno u godinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, čini se da je popularnost psihijatrije stvorila znatno veća očekivanja no što su naše mogućnosti da ta očekivanja ispunimo.

JA SAM OK_KB.indd 13

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

Neprestano objavljivanje psihološke literature, bilo u psihijatrijskim časopisima ili Reader’s Digestu, povećavala su ta očekivanja iz godine u godinu, no čini se da se povećao i jaz između očekivanja i izlječenja. Pitanje je uvijek bilo kako maknuti Freuda s kauča i približiti ga masama. Izazov za psihijatriju da ispuni ovu potrebu izrazio je Mike Gorman, izvršni direktor Nacionalnog vijeća za borbu protiv duševnih bolesti, u svojem obraćanju na godišnjem skupu Američkog psihijatrijskog udruženja u New Yorku u svibnju 1965.: Budući da ste iz malog ogranka od kojih 3000 psihijatara, koliko vas je bilo 1945. godine, izrasli u golemu specijaliziranu organizaciju s 14 000 članova u 1965. godini, vaše je sudjelovanje u ključnim pitanjima našega doba postalo sve potrebnije. Ne možete se više skrivati u neudobnosti svoje privatne ordinacije, prigodno opremljene glomaznim kaučom i sa slikom Freuda u posjetu Worcesteru u Massachusettsu 1909. godine. Smatram da psihijatrija mora razviti „javni” jezik, očišćen od tehničkog žargona i prikladan za raspravljanje o univerzalnim problemima našega društva. Shvaćam da je to vrlo teška zadaća. Ona znači napuštanje udobnog, sigurnog i zaštićenog jezika struke i prilagođavanje mnogo življem dijalogu kakav postoji u javnosti. Koliko god ova zadaća bila teška, ona mora biti ispunjena, želimo li da psihijatrija dopre do običnog čovjeka.

JA SAM OK_KB.indd 14

31.3.2016. 15:28:12

PREDGOVOR

Ohrabruju me nedavni napisi brojnih mladih psihijatara koji pokazuju zdravu odbojnost prema provođenju cijeloga profesionalnog života u liječenju deset do dvadeset pacijenata na godinu. Komentar psihijatra dr. Melvina Sabshina je tipičan: „Sasvim jednostavno pitanje je može li psihijatrija ispuniti ove nove zadaće ili uloge primjenom tradicionalnih vještina, standardne metodologije i dosadašnje prakse. Moj bi odgovor na pitanje bio da ne može. Vjerujem da one ne daju odgovarajući temelj za nove zadaće i strukture.” Psihijatrija se mora suočiti s činjenicom da ne može ni približno zadovoljiti potrebe za psihološkom i socijalnom pomoći koju traže siromašni ljudi, neuspješni đaci u našim školama, frustrirani tvornički radnici, klaustrofobični stanovnici naših prenapučenih gradova, i tako dalje, gotovo ad infinitum. Mnogi vodeći ljudi na području psihijatrije sve više razmišljaju o novoj ulozi psihijatrije u idućih nekoliko desetljeća, ne samo u širenju vlastite ograničene osposobljenosti, nego i u udruživanju stajališta s drugim bihevioralnim disciplinama što se tiče uspostave programa osposobljavanja na tisuće novih zdravstvenih radnika na polju duševnog zdravlja, koji će nam biti potrebni planiramo li ostvariti ciljeve koje je predsjednik Kennedy najavio u svojoj povijesnoj poruci o duševnom zdravlju 1963. godine.* * M. Gorman, „Psychiatry and Public Policy”, The American Journal of Psychiatry, svezak 122, br. 1 (srpanj 1965.)

JA SAM OK_KB.indd 15

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

Programi osposobljavanja tisuća zdravstvenih radnika na polju duševnog zdravlja radi svladavanja „javnog jezika, očišćenog od tehničkog žargona i prikladnog za raspravljanje o univerzalnim problemima našega društva”, danas su postali mogući zahvaljujući transakcijskoj analizi. Više od 1000 profesionalaca izučilo je ovu metodu u Kaliforniji, a poučavanje se vrlo brzo širi u drugim dijelovima zemlje te u inozemstvu. Otprilike polovicu ovih profesionalaca čine psihijatri. Druga polovica uključuje doktore medicine drugih specijalizacija (opstetričare, pedijatre, interniste, liječnike opće prakse), psihologe, socijalne radnike, službenike koji nadziru osobe na uvjetnoj slobodi, medicinske sestre, učitelje, kadrovike, svećenike i suce. Transakcijska se analiza danas upotrebljava u grupnim terapijama u mnogim kalifornijskim državnim bolnicama, te običnim i maloljetničkim zatvorima. Njome se služi sve veći broj terapeuta s područja bračnog savjetovanja, liječenja adolescenata i predadolescenata, pastoralnog savjetovanja i njege rodilja te barem jedna ustanova za mentalno zaostale, Laurel Hills u Sacramentu. Glavni razlog zašto transakcijska analiza mnogo obećava kad se radi o ispunjavanju praznine između potrebe za liječenjem i mogućnosti liječenja leži u tome što najbolje djeluje u grupama. Ona je alat za poučavanje i usvajanje gradiva, a ne ispovijedanje ili arheološko istraživanje zakutaka psihe. U mojoj privatnoj psihijatrijskoj praksi postalo je moguće liječiti četiri puta više

JA SAM OK_KB.indd 16

31.3.2016. 15:28:12

PREDGOVOR

pacijenata nego prije. U proteklih dvadeset pet godina mojega rada kao psihijatra – u liječenju pacijenata i u vođenju golemih institucijskih programa – ništa me nije toliko oduševilo kao ono što se danas zbiva u mojoj praksi. Jedan od najvažnijih doprinosa transakcijske analize jest alat koji je dala pacijentima da ga mogu upotrebljavati. Svrha je ove knjige definirati taj alat. Svatko se može njime služiti. Ljudi ne moraju biti „bolesni” da bi od njega imali koristi. Doista je osobito vrijedno iskustvo vidjeti ljude kako počinju s promjenom od prvog sata terapije, oporave se, ojačaju i maknu od bolne i mučne prošlosti. Još veću nadu polažemo u tvrdnju da ponovo može biti onako kako je nekad bilo. Ako odnos između dvoje ljudi može postati kreativan, ispunjavajući i lišen straha, iz toga proizlazi da se to može postići i u slučaju dvaju, triju, ili stotinu odnosa, a uvjereni smo da je to moguće i u slučaju onih odnosa koji utječu na čitave društvene skupine, pa čak i narode. Problemi svijeta – svaki dan istaknuti u vijestima koje vrve nasiljem i očajem – u osnovi su problemi pojedinaca. Ako se pojedinci mogu promijeniti, može se promijeniti i smjer u kojem svijet ide. Ovo je nada koju vrijedi podupirati. Želim zahvaliti brojnim ljudima na potpori i trudu koje su uložili da bi nastala ova knjiga. Činjenicu da ova knjiga uopće postoji najviše dugujem svojoj supruzi Amy, čije su spisateljsko umijeće i izvanredan tijek misli dali

JA SAM OK_KB.indd 17

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

konačan oblik sadržaju mojih predavanja, istraživanja, prijašnjih pisanja, opažanja i formulacija, od kojih smo mnoge zajedno osmislili. Rezultati njezinih filozofskih, teoloških i literarnih istraživanja posvuda su u knjizi, a poglavlje o moralnim vrijednostima njezin je originalan doprinos. Također želim izraziti zahvalnost svojim tajnicama Beverly Fleming i Connie Drewry, koje su pretipkale konačnu verziju, kao i radne verzije rukopisa; potom Alice Billings, Merrill Heidig, Jean Lee, Marjorie Marshall i Jan Root na njihovoj dragocjenoj pomoći; te svojoj djeci na njihovu divnom doprinosu. Zahvaljujem kolegama koji su mi se pridružili u osnivanju Instituta za transakcijsku analizu: dr. Gordonu Haibergu, dr. Erwinu Eichhornu, dr. Bruceu Marshallu, vlč. J. Weaveru Hessu i Johnu R. Saldineu; članovima upravnog odbora koji su nam se pridružili kako se odbor instituta proširivao: dr. Davidu Applegateu, Laverne Crites, gđi Donis Eichhorn, dr. Ronaldu Fongu, dr. Alvynu Freedu, Davidu Hillu, dr. Dennisu Marksu, Larryju Martu, dr. Johnu Mitchellu, Richardu Nicholsonu, vlč. Russellu Osnesu, dr. Warrenu Prenticeu, Bertonu Rootu, Barryju Rumblesu, Franku Summersu, vlč. Irai Tanneru, Leroyu Wolteru i dr. Z. O. Youngu; Zahvaljujem pokojnom vlč. dr. Robertu R. Fergusonu, višem pastoru Fremontske prezbiterijanske crkve u Sacramentu i savjetniku za terensko osposobljavanje na princetonskom teološkom seminaru; dr. Johnu M. Campbellu, pročelniku Odsjeka za antropologiju na

JA SAM OK_KB.indd 18

31.3.2016. 15:28:12

PREDGOVOR

Sveučilištu u Novom Meksiku; Jamesu J. Brownu iz lista Sacramento Bee; Ericu Bjorku na mudrosti i brojnim komentarima; dr. Fordu Lewisu, svećeniku Prvog unitarističkog društva Sacramenta, čija je privrženost istini i suosjećanju bila velik izvor ohrabrenja. Zahvaljujem dr. Eltonu Truebloodu, profesoru filozofije na koledžu Earlham, na važnim novim podacima koje mi je učinio dostupnima; biskupu Jamesu Pikeu, redovitom profesoru teologije u Centru za studije demokratskih institucija u Santa Barbari, na njegovu zaraznom entuzijazmu i velikodušnoj pomoći; dvjema posebnim osobama zaslužnima za godine vježbanja i ohrabrenja, dr. Freidi Fromm – Reichmann i dr. Harryju Stacku Sullivanu, pod čijim sam mentorstvom prvi put čuo za pojam „interpersonalne transakcije”. I, naposljetku, zahvaljujem svojim pacijentima, čije je kreativno i slobodoumno razmišljanje zaslužno za većinu sadržaja ove knjige. Upravo sam je na njihov zahtjev i napisao. T. A. H. Institut za transakcijsku analizu Sacramento, California lipanj 1968.

JA SAM OK_KB.indd 19

31.3.2016. 15:28:12

1. Freud, Penfield i Berne Ja sebi proturječim. Ja sam velik, ja sadržavam mnoštva.* – Walt Whitman

Jedan je dojam o ljudskoj prirodi ustrajno prevladavao tijekom povijesti: taj da čovjek ima višestruku prirodu. Najčešće se, međutim, smatralo da je ta priroda dvostruka, a opisivana je u mitološkom, filozofskom i religijskom smislu, te je uvijek podrazumijevala određen sukob: između dobra i zla, niže i više prirode, „unutarnjeg” i „izvanjskog” čovjeka. „Ima trenutaka”, rekao je Somerset Maugham, „kada s osjećajem zbunjenosti promatram različite dijelove svoje osobnosti. Otkrivam da se sastojim od nekoliko osoba i da će osoba koja trenutačno prevladava neizbježno ustupiti mjesto nekoj drugoj. No, koja je osoba prava? Sve ili nijedna?” Očito je da čovjek može težiti dobru i postizati ga, za što nalazimo dokaze u čitavoj povijesti, ma što pod tim dobrom podrazumijevali. Mojsije je vrhunac dobra nalazio u pravdi, Platon je smatrao da je bit u mudrosti, dok je središnje mjesto Isusova učenja bila ljubav. No svi su se slagali u tome da je vrlinu, ma kako bila shvaćena, neprestano potkopavalo nešto u ljudskoj * preveo Tin Ujević, 51. pjesma poeme Pjesma o samom sebi (op. prev.)

JA SAM OK_KB.indd 20

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

prirodi, nešto što se sukobljavalo s nečim drugim. Ali što je to bilo? Kad se početkom dvadesetog stoljeća na sceni pojavio Sigmund Freud, ta je zagonetka podvrgnuta novom ispitivanju, disciplini znanstvenog istraživanja. Freudov temeljni doprinos bila je njegova teorija prema kojoj se te sukobljene strane nalaze u nesvjesnom. Te su zaraćene strane dobile i svoje privremene nazive: Superego (Nad-Ja) je predstavljao silu koja ograničava i nadzire Id (Ono, tj. nagone), dok Ego (Ja) igra ulogu suca koji djeluje iz „prosvijećenog osobnog interesa”. Freud nas je uvelike zadužio svojim neumornim pionirskim radom na uspostavljanju teorijskih temelja na kojima gradimo i danas. Njegove su teorije znanstvenici i kliničari godinama razrađivali, sistematizirali i nadograđivali. No „unutarnje osobe” i dalje su izmicale, te se čini da čak ni stotine svezaka koji skupljaju prašinu, baš kao ni objašnjenja i komentari psihoanalitičkih teoretičara, nisu pružili odgovarajuće odgovore osobama na koje su se odnosile. Nakon prikazivanja filma Tko se boji Virginije Woolf? stajao sam u predvorju kino-dvorane i slušao brojne primjedbe ljudi koji su upravo pogledali film: „Iscrpljena sam!” „I još odlazim u kino da pobjegnem od kuće.” „Zašto uopće žele takvo što prikazivati?” „Nisam razumio o čemu se radi. Pretpostavljam da moraš biti psiholog da to shvatiš.” Stekao sam dojam da su mnogi od njih izašli iz kina pitajući se o čemu se

JA SAM OK_KB.indd 21

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

u filmu zapravo radilo. Bili su uvjereni da je morala postojati neka poruka, no nisu uspjeli naći ništa što bi imalo veze s njima ili što bi im omogućilo da počnu ispitivati život koji se svodi na puku „igru i zabavu”. S pravom se divimo formulacijama poput Freudove definicije psihoanalize kao „dinamičkog koncepta koji duševni život svodi na međusobno djelovanje uzajamno potičućih i obuzdavajućih sila”. Takva definicija i njezine nebrojene razrade mogu biti korisne „stručnjacima”, no koliko su takve formulacije korisne ljudima koji pate? George i Martha iz drame Edwarda Albeeja govorili su jasno i precizno, upotrebljavajući emotivne, smione, čak i vulgarne riječi. Postavlja se pitanje možemo li mi kao terapeuti razgovarati s Georgeom i Marthom tako jasno i izravno o tome zašto se ponašaju tako kako se ponašaju i zašto pate kao što pate? Može li im ono što kažemo zvučati ne samo istinito nego i biti korisno, upravo zato što nas razumiju? „Govorite razumljivo! Uopće ne shvaćam o čemu govorite”, takve i slične tvrdnje nerijetko znaju biti upućene osobama koje tvrde da su stručnjaci na području psihologije. Objašnjavanjem nerazumljivih psihoanalitičkih ideja još manje razumljivim pojmovima nećemo doprijeti do ljudi na najosobnijoj i najintimnijoj razini. Posljedica toga je da obični ljudi svoje misli priopćavaju manjkavim i redundantnim jezikom u površnim razgovorima, s općenitim komentarima poput: „Nije li uvijek tako?”. Pritom i ne shvaćaju na koji bi način moglo biti drugačije.

JA SAM OK_KB.indd 22

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

Jedan od čimbenika koji pridonose današnjem otuđenju na neki je način raskorak između specijalizacije i komunikacije, zbog čega se nastavlja produbljivati jaz između stručnjaka i nestručnjaka. Svemir pripada astronautima, razumijevanje ljudskog ponašanja psiholozima i psihijatrima, zakonodavstvo političarima, a odluka o tome bismo li trebali imati dijete teolozima. Takav je smjer razvoja razumljiv. No problemi nerazumijevanja i nedostatka komunikacije tako su veliki da moramo pronaći način na koji će jezik moći ići ukorak s dostignućima znanstvenih istraživanja. Na području matematike na ovu se dvojbu pokušalo odgovoriti razvojem „nove matematike”, koja se danas poučava u osnovnim školama diljem zemlje. Smisao nove matematike nije toliko u novom načinu računanja, koliko u priopćavanju matematičkih ideja, pritom ne nudeći samo opisne odgovore, nego i objašnjenja. Zahvaljujući tomu, uzbuđenje zbog čovjekova spuštanja na Mjesec ili uporabe računala neće ostati isključivo u svijetu znanstvenika, nego će u svom razumljivom obliku biti dostupno i učenicima. Matematička znanost nije nova, ali nov je način na koji se o njoj govori. Bili bismo prikraćeni kada bismo se i dalje služili brojevnim sustavima Babilonaca, Maja, Egipćana ili Rimljana. Želja za kreativnim korištenjem matematike potaknula je nove načine sistematizacije zapisivanja brojeva. Nova se matematika i u današnje vrijeme nastavlja jednako

JA SAM OK_KB.indd 23

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

kreativno razvijati. Svjesni smo i cijenimo kreativno mišljenje na kojemu se temelje prijašnji brojevni sustavi, ali današnja istraživanja više ne temeljimo na tim metodama, jer bi ih samo usporavale s obzirom na to da im je učinkovitost danas manja. Takvo je i moje stajalište o transakcijskoj analizi. Poštujem predan trud psihoanalitičkih teoretičara iz prošlosti. Nadam se da ću ovom knjigom na nov način objasniti stare ideje i utrti put novima, ne u smislu pobijanja ili podcjenjivanja dostignuća iz prošlosti, nego u obliku predočavanja nepobitnih dokaza o nedovoljnoj učinkovitosti starih metoda. Jednom je prigodom neki stari farmer popravljao svoju zahrđalu drljaču pokraj seoske ceste, kad mu je pristupio revni mladić koji je pohađao večernju školu i koji je išao od farme do farme nudeći novi priručnik o zaštiti i modernim tehnikama obrade zemlje. Nakon pristojnog i uglađenog govora, mladić je upitao farmera želi li kupiti novu knjigu, a ovaj mu je odgovorio: „Sinko, i sam znam da ne obrađujem zemlju ni upola tako dobro kao što bih trebao.” Svrha ove knjige nije samo predstaviti nove podatke, nego i odgovoriti na pitanje zašto ljudi ne žive podjednako dobro kao što znaju da bi mogli. Oni možda i znaju da su stručnjaci imali mnogo toga reći o ljudskom ponašanju, no čini se kako to znanje ni najmanje ne utječe na njihovu mamurnost, njihov brak koji se raspada ili na njihovu mrzovoljnu djecu. Pomoć

JA SAM OK_KB.indd 24

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

bi mogli potražiti u novinskim rubrikama sa savjetima čitateljima koji traže odgovore na osobne probleme ili bi se mogli prepoznati dražesno prikazani u stripu o Charlieju Brownu. No postoji li išta duboko i jednostavno što bi se odnosilo na dinamiku ponašanja, a što bi im pomoglo pronaći nove odgovore na stare probleme? Raspolažu li ikakvom informacijom koja je u isti mah istinita i korisna? Sve je donedavno naša potraga za odgovorima bila ograničena činjenicom da smo relativno malo znali o tome kako se sjećanja na događaje iz prošlosti, bilo one traumatične ili ugodne, pohranjuju u mozgu te kako ih možemo prizvati u svijest u sadašnjosti. Neurokirurg s elektrodom Svaka hipoteza, da bi bila točna, mora ovisiti o jasnim dokazima. Sve donedavno postojalo je malo dokaza o tome kako se mozak ponaša pri razumijevanju, te kako se točno i u kojima od 12 milijardi stanica u mozgu pohranjuju sjećanja. Koliko sjećanja ostaje sačuvano? Mogu li ona nestati? Jesu li sjećanja općenita ili određena? Zašto se neka sjećanja mogu lakše prizvati u svijest od drugih? Jedan istaknuti istraživač na tome polju je dr. Wilder Penfield, neurokirug sa Sveučilišta McGill u Montrealu. On je 1951. počeo iznositi zanimljive dokaze kako bi potvrdio i promijenio teorijske koncepte, koji su

JA SAM OK_KB.indd 25

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

bili formulirani u potrazi za odgovorima na ta pitanja.* Za vrijeme operacija na mozgu u sklopu liječenja pacijenata oboljelih od žarišne epilepsije, Penfield je izveo niz eksperimenata tijekom kojih je pacijentima galvanskom sondom, kroz koju je propuštao slabu električnu struju, podražavao sljepoočni moždani režanj. Nekoliko je godina prikupljao svoja zapažanja o reakcijama na te podražaje. Svaki je pacijent primio lokalnu anesteziju te je bio potpuno svjestan tijekom ispitivanja moždane kore i mogao je razgovarati s Penfieldom. Za vrijeme tih eksperimenata dr. Penfield je došao do zapanjujućih otkrića. (Budući da ova knjiga treba biti praktični vodič kroz transakcijsku analizu, a ne tehnička znanstvena rasprava, želim objasniti da je sljedeći sadržaj Penfieldova istraživanja – jedini u knjizi koji bi se mogao smatrati tehničkim – uključen u prvo poglavlje, jer vjerujem da je bitan za uspostavu znanstvenog temelja za sve što slijedi. Dokazi upućuju na to da je sve ono čega smo u prošlosti bili svjesni potanko zabilježeno i pohranjeno u mozgu te se može „reproducirati” u sadašnjosti. Sadržaj koji slijedi možda će biti potrebno pročitati nekoliko puta, kako bi se potpuno shvatilo značenje Penfieldovih otkrića.) * W. Penfield, „Memory Mechanisms”, A.M.A. Archives of Neurology and Psychiatry, 67(1952.):178 – 198, s raspravama L. S. Kubieja i dr. Penfieldovi i Kubiejevi citati poslije u ovom poglavlju iz istog su izvora.

JA SAM OK_KB.indd 26

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

Penfield je otkrio da elektroda koja izaziva podražaj može prisilno prizvati u svijest sjećanje koje je očito bilo pohranjeno u pacijentovu mozgu. Penfield je zabilježio: „Tako izazvano psihičko iskustvo prestaje kad se elektroda povuče i može se ponovno izazvati kad se elektroda opet upotrijebi.” Naveo je sljedeće primjere: Prvi je slučaj pacijenta S. B. Podražaj točke 19 prve vijuge desnoga sljepoočnog režnja natjerao ga je da kaže: „Ondje se nalazio klavir i netko je svirao. Čuo sam, znate, pjesmu.” Pri ponovnom podražaju iste točke bez upozorenja, pacijent je rekao: „Netko s nekim razgovara”, i tu je spomenuo neko ime, ali nisam ga razumio... bilo je kao u snu. Slijedio je i treći podražaj iste točke, također bez upozorenja. Tada je spontano rekao: „Da, Oh, Marie, Oh, Marie! Netko pjeva tu pjesmu.” Pri četvrtom podražaju iste točke, čuo je istu pjesmu i objasnio da je riječ o glazbenoj najavi nekoga radijskog programa. Pri podraživanju točke 16, dok mu je elektroda bila prislonjena, izgovorio je: „Nešto mi u svijest priziva sjećanje. Vidim punionicu bezalkoholnih pića 7 Up... pekarnicu Harrison.” Zatim su mu rekli da mu podražuju točku na mozgu, ali elektroda nije bila prislonjena. Odgovorio je: „Ništa.” Kad je u drugom slučaju, onome D. F., podražavana točka gornje površine desnoga sljepoočnog režnja unutar Sylvijeve pukotine, pacijentica je čula određenu

JA SAM OK_KB.indd 27

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

popularnu pjesmu, ali kao da ju je izvodio orkestar. Ponovni podražaji pobudili su istu glazbu. Dok je elektroda bila na mjestu podražaja, pacijentica je pjevušila melodiju, stihove i pripjev, prateći tako glazbu koju je čula. Pacijent L. G. iskusio je tijekom podražaja „nešto” što mu se, kako je rekao, dogodilo u prošlosti. Podražajem druge točke na sljepoočnom režnju vidio je čovjeka i psa kako hodaju cestom blizu njegove kuće na selu. Neka druga žena čula je glas koji nije mogla posve razumjeti, dok joj je prvotno bila podražena prva sljepoočna vijuga. Kad je elektrodom dotaknuto otprilike isto mjesto, čula je glas kako jasno doziva: „Jimmie, Jimmie”. Jimmie je bio nadimak mladog supruga s kojim se nedavno vjenčala. Jedan od Penfieldovih važnih zaključaka bio je taj da je elektrodom izazvano jedno sjećanje, a ne više njih ili nešto općenito. Drugi zaključak bio je taj da reakcija na elektrodu nije ovisila o pacijentovoj volji: Pod prisilnim utjecajem elektrode poznato se iskustvo pojavilo u pacijentovoj svijesti bez obzira na to je li ga želio biti svjestan ili ne. Pjesma mu je prostrujila mislima, vjerojatno kao što ju je čuo nekom prigodom: našao se usred neke određene situacije koja se događala baš kao i prvi put. Njemu je to bilo nešto otprije poznato, a on sam bio je i glumac i publika.

JA SAM OK_KB.indd 28

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

Možda najvažnije otkriće bilo je to da se u mozgu ne pohranjuju potanko samo događaji iz prošlosti, nego i s njima povezani osjećaji. Događaj i osjećaj njime potaknut neraskidivo su spojeni u mozgu, tako da jedan ne može biti izazvan bez drugoga. Penfield je napisao: Ispitanik ponovno proživljava osjećaj koji je situacija prvotno izazvala u njemu i svjestan je istih tumačenja, bilo da su istinita ili lažna, kojima je to iskustvo prvotno pokušao objasniti samome sebi. Izazvano prisjećanje nije, dakle, ni fotografska ni fonografska reprodukcija prošlih prizora ili događaja, nego reprodukcija onoga što je pacijent vidio i čuo te osjetio i razumio. Sjećanja mogu biti izazvana svakodnevnim životnim podražajima umnogome na isti način kao što su umjetno izazvana Penfieldovom elektrodom. U svakom slučaju, izazvana sjećanja preciznije možemo opisati kao ponovno proživljavanje nego kao ponovno prisjećanje. Osoba na podražaj reagira tako da se istog trena vrati u prošlost. Ondje sam! To može trajati samo djelić sekunde ili, pak, nekoliko dana. Nakon toga osoba se potom može svjesno prisjećati da je bila ondje. Ovakav je slijed pri nehotičnom prisjećanju: (1) ponovno proživljavanje (spontan, nehotičan osjećaj) i (2) prisjećanje (svjesno, svojevoljno razmišljanje o prošlim događajima koji su na taj način bili proživljeni). Međutim, mnogo toga što ponovno proživimo ne možemo zapamtiti!

JA SAM OK_KB.indd 29

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

Sljedeće izjave dvoje pacijenata zorno prikazuju način na koji podražaji u sadašnjosti izazivaju osjećaje iz prošlosti. Četrdesetogodišnja je pacijentica ispričala kako je jednog jutra hodala ulicom te je, prolazeći pokraj glazbene trgovine, začula melodiju koja ju je ispunila velikom sjetom. Obuzela ju je neobjašnjiva tuga, toliko jaka da je bila „gotovo neizdrživa”. Nikakvim svjesnim razmišljanjem nije to mogla objasniti. Nakon što mi je opisala osjećaj, upitao sam je podsjeća li je pjesma na nešto iz njezine prošlosti. Rekla je da ne može pronaći nikakvu poveznicu između pjesme i svoje tuge. Krajem tjedna nazvala me da mi kaže kako je u jednom trenutku, pjevušeći pjesmu koja joj nije silazila s usana, odjednom u sjećanju, koje joj se javilo poput bljeska, „ugledala majku kako sjedi za klavirom i čula je kako svira tu pjesmu”. Majka joj je umrla kad je pacijentici bilo pet godina. Zbog majčine je smrti tada pala u duboku depresiju, kojoj se dugo zatim nije mogla othrvati, unatoč tomu što joj je obitelj pomagala preusmjeriti ljubav na tetu koja je preuzela majčinsku ulogu. Nije se sjećala da je ikada čula tu pjesmu, niti se sjećala da ju je majka svirala, sve do onoga dana kad je prošla pokraj glazbene trgovine. Upitao sam je li je to prisjećanje na tu ranu uspomenu oslobodilo od depresije. Odgovorila mi je da je to promijenilo prirodu njezinih osjećaja. Još bi je obuzela sjeta pri sjećanju na majčinu smrt, ali to više nije bio onaj

JA SAM OK_KB.indd 30

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

neizdrživ osjećaj očaja koji ju je obuzimao na početku. Čini se da se sada svjesno prisjećala osjećaja, koji je u početku bio ponovno proživljavanje osjećaja. U tom drugom slučaju prisjećala se kakav je to bio osjećaj, no u prvom slučaju osjećaj je bio onaj isti koji je doživjela kad joj je majka umrla. U tom joj je trenutku bilo pet godina. Ugodni se osjećaji mogu pobuditi na gotovo isti način. Svi znamo kako neki miris, zvuk ili letimičan pogled mogu izazvati neopisivu radost, katkad tako kratkotrajnu da je gotovo i ne osjetimo. Osim ako se dobro ne zamislimo, ne možemo se sjetiti gdje smo doživjeli taj miris, zvuk ili pogled. No osjećaj je stvaran. Drugi je pacijent ispričao ovaj doživljaj. Dok je hodao ulicom L. pokraj Capitol Parka u Sacramentu, osjetio je miris vapna i sumpora, koji se osjeća pri prskanju stabala i obično izaziva neugodan osjećaj truleži. No on je doživio veličanstven osjećaj bezbrižnosti i radosti. Njemu je bilo lakše prisjetiti se na što ga je podsjetio jer je osjećaj bio ugodan. Bila je to vrsta raspršivača kojom je početkom proljeća otac prskao stabla jabuka u voćnjaku, i taj je miris za pacijenta dok je bio dječak bio istovjetan dolasku proljeća, lišću koje se ponovno zelenilo na stablima te svim radostima koje čekaju dječaka koji nakon duge zime opet može uživati vani na otvorenom. Kao i u slučaju prve pacijentice, svjesno sjećanje na osjećaj pomalo se razlikovalo od siline osjećaja kad ga je prvi put doživio. Nije mogao potpuno doživjeti onaj osjećaj

JA SAM OK_KB.indd 31

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

veličanstvenog i spontanog povratka u prošlost kao u onom kratkotrajnom trenutku. Kao da je sada imao osjećaj svog osjećaja, a ne sam osjećaj. To oslikava drugi Penfieldov zaključak: snimka sjećanja ostaje netaknuta čak i nakon što nestane ispitanikova sposobnost da je prizove u svijest: Sjećanje izazvano u sljepoočnom režnju moždane kore zadržava iscrpno značenje prvotnog iskustva. Kada na taj način postane dio svijesti pacijenta, čini mu se kao da se iskustvo događa u sadašnjosti, vjerojatno zato što se tako snažno nameće njegovoj pozornosti. Tek kad ono prođe, pacijent ga može prepoznati kao živo sjećanje na prošli događaj. Još jedan zaključak do kojega možemo doći na temelju ovih nalaza jest taj da mozak djeluje kao iznimno precizan magnetofon, koji na neki način snima svako iskustvo od rođenja, a možda čak i prije. (Proces pohranjivanja informacija u mozgu nesumnjivo je kemijske prirode, a uključuje redukciju i kodiranje podataka, na način koji još nije potpuno objašnjen. Iako možda odviše pojednostavnjena, analogija s magnetofonom ipak se pokazala korisnom u objašnjavanju procesa pamćenja. Međutim, važno je istaknuti to da, ma kako sjećanje bilo zabilježeno, njegova će reprodukcija biti vrlo precizna.)

JA SAM OK_KB.indd 32

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

Kad god normalna osoba na nešto svjesno obraća pozornost [tvrdi Penfield], ona to istodobno snima u sljepoočnom režnju obiju polutki svojega mozga. Te se snimke bilježe bez prestanka jedna za drugom. Kad se elektrodom podraži dio moždane kore zadužen za sjećanje, u njoj se može javiti slika, no ona obično nije statična. Ta se slika mijenja kao što se mijenjala kad ju je osoba prvi put gledala i kad je možda usmjerila pogled u nekome drugom smjeru. Ona prati događaje u sekundu i minutu onako kako su se prvotno zbivali. Pjesma koja se javlja u svijesti nakon podražaja moždane kore razvija se polako, od jedne glazbene fraze do druge te od stihova do pripjeva. Penfield nadalje zaključuje da je vrijeme, čini se, ono što povezuje izazvana sjećanja u kontinuitet. Prvotni uzorak događa se u vremenskom slijedu. Čini se da vremenski redoslijed povezuje elemente izazvanog sjećanja. Također se čini da ostaju zabilježeni samo oni osjetilni elementi na koje je osoba obraćala pozornost, a ne svi osjetilni impulsi koji neprestano bombardiraju središnji živčani sustav. Pobuđivanje složenijih nizova sjećanja navodi na pretpostavku da svako sjećanje koje možemo prizvati u svijest ima posebni neuronski put.

JA SAM OK_KB.indd 33

31.3.2016. 15:28:12

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

Za naše razumijevanje načina na koji prošlost utječe na sadašnjost posebno je važno zapažanje da se sljepoočni dio moždane kore očito upotrebljava u tumačenju sadašnjih iskustava. Iluzije se mogu javiti podraživanjem sljepoočnog režnja moždane kore, a smetnje koje pritom nastaju tiču se prosudbe s obzirom na sadašnje iskustvo – prosudbe da je iskustvo poznato, strano ili besmisleno, da su udaljenosti i veličine izmijenjeni, pa čak i to da trenutačna situacija izaziva strah. To su iluzije opažanja, a njihovo nas proučavanje navodi na vjerovanje da se novo iskustvo na neki način odmah svrstava među snimke prijašnjih sličnih iskustava, zbog čega možemo donositi sudove o njihovim razlikama i sličnostima. Primjerice, nakon nekog nam vremena može biti teško prisjetiti se točno kako je neki naš dobar prijatelj izgledao prije nekoliko godina. Pa ipak, kad ga ponovno sretnemo, ma kako neočekivano to bilo, moguće je smjesta uočiti koliko se s vremenom promijenio. Svi to dobro znamo – nove bore na prijateljevu licu, promjene na kosi, pogrbljena ramena. [kurziv moj] Penfield zaključuje: Dokaz o postojanju moždanih „uzoraka” koji čuvaju pojedinosti dosadašnjih iskustava, kao u knjižnici s mnogo svezaka, jedan je od prvih koraka prema

JA SAM OK_KB.indd 34

31.3.2016. 15:28:12

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

fiziologiji uma. Priroda uzorka, mehanizam njegova oblikovanja, mehanizam njegove kasnije uporabe, te integrativni procesi koji čine temelj svijesti – sve će to jednoga dana biti objašnjeno fiziološkim formulama. Dr. Lawrence S. Kubie iz Baltimorea, istaknuti američki psihoanalitičar i jedan od sudionika u raspravi o Penfieldovim otkrićima, rekao je na kraju izlaganja: Duboko sam zahvalan na ovoj prilici da sudjelujem u raspravi o otkrićima doktora Penfielda... zbog golemog poticaja koji je njegov rad dao mojoj mašti. Zahvaljujući njemu posljednja sam dva tjedna doista bio silno uzbuđen, promatrajući kako dijelovi mozaika dolaze na svoje mjesto i kako se ocrtava slika koja baca novo svjetlo na dio onoga čime sam se i sam bavio proteklih nekoliko godina. Osjećam kako sjene Harveyja Cushinga i Sigmunda Freuda pružaju ruku jedna drugoj, potaknute ovim dugo odgađanim susretom psihoanalize i moderne neurokirurgije, a sve zahvaljujući nedavno objavljenom eksperimentalnom radu doktora Penfielda. Ukratko možemo zaključiti: 1. Mozak funkcionira kao magnetofon s mogućnošću iznimno preciznog snimanja. 2. Osjećaji koje su pobudila iskustva iz prošlosti također ostaju zabilježeni i s njima su neraskidivo povezani.

JA SAM OK_KB.indd 35

31.3.2016. 15:28:13

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

3. Osobe mogu istodobno postojati u dva stanja. Pacijent je znao da se nalazi na operacijskom stolu i da razgovara s Penfieldom; jednako je tako znao da vidi „punionicu bezalkoholnih pića 7 Up... i pekarnicu Harrison”. Nalazio se u dvostrukom stanju u smislu da je istovremeno proživljavao iskustvo i bio izvan njega, promatrajući ga. 4. Ta se snimljena iskustva i s njima povezani osjećaji mogu ponovno reproducirati jednako živo kao kad su se dogodili i daju mnogo podataka koji određuju prirodu transakcija u sadašnjosti. Ta iskustva ne samo da se mogu ponovno prizvati u svijest, nego mogu biti i ponovo proživljena. Ne samo da se sjećam kako sam se osjećao, nego se tako osjećam i upravo sada. Penfieldovi eksperimenti pokazuju da sposobnost prisjećanja, koja se najčešće promatra u psihološkom smislu, također ima biološku prirodu. Još nismo u mogućnosti odgovoriti na prastaro pitanje o tome kako je um vezan za tijelo, no važno je obratiti pozornost na strelovit napredak postignut na području genetičkog istraživanja s obzirom na to kako je naslijeđe programirano unutar molekule RNK. Dr. Holgar Hyden, Šveđanin, o tome je rekao sljedeće: Sa sigurnoću možemo pretpostaviti kako se sposobnost da u svijest prizovemo prošle događaje nalazi u glavnom mehanizmu biološke prirode. Važna je čvrsta veza s genetskim mehanizmom, a u tom bi smislu osobito

JA SAM OK_KB.indd 36

31.3.2016. 15:28:13

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

molekula RNK, sa svojim brojnim mogućnostima, mogla ispuniti mnoge zahtjeve.* Jasni dokazi dobiveni ovim biološkim istraživanjima potkrepljuju i pomažu nam objasniti dokaze dobivene na temelju proučavanja ljudskog ponašanja. Kako primijeniti znanstvenu metodu na ljudsko ponašanje, i to tako da naša otkrića čine skup jednako točnih i korisnih rezultata kao što je to slučaj s Penfieldovim otkrićima? Osnovna znanstvena jedinica: transakcija Jedan od razloga za kritiku da psihoterapijske znanosti nisu znanstvene, kao i za znatan dio nesuglasica očitih na tom području, jest i taj što nije postojala osnovna jedinica za proučavanje i promatranje. Riječ je o istoj vrsti poteškoće s kojom su se fizičari suočili prije pojave molekularne teorije te liječnici prije otkrića bakterija. Začetnik transakcijske analize Eric Berne izdvojio je i odredio tu osnovnu znanstvenu jedinicu: Jedinicu društvenih odnosa nazivamo transakcija. Kad se dvije ili više osoba nađu na okupu, prije ili poslije jedna od njih progovori ili na neki drugi način pokaže da „priznaje” nazočnost ostalih. Taj čin nazivamo * H. Hyden, „The Biochemical Aspects of Brain Activity”, S. M. Farber i R. Wilson, ured., Control of the Mind (New York: McGraw – Hill, 1961.), str. 33

JA SAM OK_KB.indd 37

31.3.2016. 15:28:13

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

transakcijski podražaj. Druga će osoba zatim reći ili učiniti nešto što je na određen način povezano s tim podražajem, odnosno dat će transakcijski odgovor. * Transakcijska je analiza metoda kojom se ispituje transakcija tijekom koje „ja tebi učinim nešto, a ti mi na to odgovoriš”, i njome se utvrđuje koji se dio osobe, čija je priroda višestruka, tada aktivira. U idućem poglavlju, „Roditelj, Odrasli i Dijete”, utvrdit ćemo i opisati tri dijela te višestruke čovjekove prirode. Transakcijska je analiza i metoda sistematizacije informacija dobivenih analizom tih transakcija i to riječima koje, prema definiciji, imaju isto značenje za sve koji se njima služe. Taj je jezik očito jedno od najvažnijih postignuća ovog sustava. Sporazum o značenju riječi i o tome što je potrebno ispitati, dva su ključna čimbenika koji omogućuju odgovor na pitanje „ zašto ljudi čine to što čine”. To nije malo postignuće. U veljači 1960. imao sam prigodu slušati fascinantnu, cjelodnevnu znanstvenu raspravu dr. Timothyja Learyja, koji je tada upravo počeo raditi na Odsjeku za društvene odnose na Sveučilištu Harvard. Održao je govor pred osobljem Državne psihijatrijske bolnice DeWitt u Auburnu, u Kaliforniji, gdje sam radio kao ravnatelj Odsjeka za stručno usavršavanje. Unatoč kontroverznim reakcijama koje danas izaziva svojim * Dr. Eric Berne, „Koju igru igraš?”, prijevod Tomislava Šostara, Mozaik knjiga, Zagreb, 2010. (op. prev.)

JA SAM OK_KB.indd 38

31.3.2016. 15:28:13

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

zagovaranjem uporabe narkotika u potrazi za psihodeličnim iskustvima, želio bih ovdje iskoristiti neke od njegovih komentara, s obzirom na to da na dramatičan način opisuju taj problem i mogli bi objasniti ono što je on nazvao svojim „krivudavim putom dosljednog razbijanja iluzija”. Ustvrdio je da je jedna od njegovih najvećih frustracija kao psihoterapeuta bila nemogućnost da pronađe način standardiziranja jezika i zapažanja vezanih za ljudsko ponašanje:* Želio bih s vama podijeliti neke pojedinosti vezane za povijesnu pozadinu mojih poteškoća u radu kojima sam kao psiholog bio izložen. Kad se osvrnem na to, vidim da su postojale tri faze mojeg neznanja. Prvu fazu, uvjerljivo najsretniju, mogli bismo nazvati fazom nevinog neznanja kad sam bio opsjednut mišlju da ljudska priroda krije neke tajne, da postoje neki zakoni i pravilnosti, neki uzročnoposljedični odnosi te da ću proučavanjem, iskustvom i čitanjem jednoga dana otkriti te tajne i moći primijeniti svoje znanje o tim zakonitostima ljudskog ponašanja kako bih pomagao drugim ljudima. U drugoj fazi, koja bi se mogla nazvati razdobljem prividnog znanja, odjednom sam došao do uznemiravajuće spoznaje da su me ljudi, premda sam znao da ne znam u čemu je tajna, doživljavali kao da to znam * T. Leary, govor održan u Državnoj psihijatrijskoj bolnica DeWitt, Auburn, Kalifornija, 23. velj. 1960. Learyjevi citati poslije u poglavlju iz istog su govora.

JA SAM OK_KB.indd 39

31.3.2016. 15:28:13

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

ili sam joj bliži od njih... Nijedno istraživanje na kojem sam radio nije urodilo plodom, niti mi je išta čime sam se bavio otkrilo ikakvu tajnu, ali barem sam uvijek mogao reći: „Ionako nismo imali dovoljno slučajeva” ili „moramo poboljšati metodologiju”, a bilo je tu i mnogo drugih opravdanja koje, siguran sam, i sami znate. Trenutak bolne spoznaje može se odgoditi, no na koncu žalosna istina napokon postane očita. Tad spoznate da, iako vas možda gleda i sluša mnogo ljudi, iako primate pacijente, predajete studentima i idete na sastanke Udruženja roditelja i učitelja, i svi vas gledaju kao da očekuju da im otkrijete tajnu, ipak na kraju počnete razmišljati o tome da možda uopće ne znate o čemu govorite. Nakon toga rijetkog i iskrenog priznanja vlastitih sumnji koje se malo psihoterapeuta usudi izreći, iako su ih mnogi doživjeli, Leary je nastavio opširno opisivati različite vrste istraživanja vezanih za testiranje, katalogizaciju i sistematizaciju, koji su zaokupljali njega i njegovo suradnike. No u tom se nastojanju suočio s problemima nedostatka zajedničkog jezika i zajedničke jedinice promatranja: Koje prirodne događaje možemo izdvojiti u njihovu trajnom obliku, a koje bismo zatim mogli pobrojiti? Umjesto proučavanja prirodnog slobodnog ponašanja, eksperimentirao sam s mogućnostima razvijanja

JA SAM OK_KB.indd 40

31.3.2016. 15:28:13

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

standardiziranih jezika za analizu bilo koje prirodne transakcije. Od svih pjesničkih izraza te glazbenih i lirskih pojmova koje upotrebljavamo, riječi poput „napredak”, „pomoć” i „poboljšanje” jesu najčudnije. Na raspolaganju imamo premalo informacija o sebi i o drugima. Nemam nikakvu teoriju o novim varijablama u psihologiji, ni ikakve nove pojmove ili jezik psihologije. Jednostavno pokušavam razviti nove načine davanja informacija ljudima o onome što čine i govore. Trenutačno mi je najuzbudljivije otkriti proturječja među osobama uključenima u istu interakciju. A jednom kad to otkrijete, postavljate si pitanje: „Kako se to dogodilo?” Leary se također požalio na manjak standardiziranog jezika u ljudskom ponašanju, ističući kako su burzovni mešetari, prodavači automobila i igrači bejzbola u prednosti: Čak i prodavači automobila imaju svoje male priručnike i zaista su se pokazali uspješnijima što se tiče biheviorizma od nas koji tvrdimo da smo stručnjaci. Kad je riječ o bejzbolu, prati se svaki igrač, a njegovi se rezultati bilježe u obliku indeksa, poput „broja bodova (runova ili optrčavanja baza) postignutih udarcem lopte” ili „prosjeka zasluženih bodova (runova) koje je bacač dopustio pri bacanju”. Da biste razumjeli bejzbol i mogli predviđati ishod utakmice, ako odlučite prodati svojega prvog čuvara baze kako biste kupili desnorukog bacača, na raspolaganju

JA SAM OK_KB.indd 41

31.3.2016. 15:28:13

Thomas A. Harris: J A S A M O. K . , T I S I O. K .

vam je čitav niz bihevioralnih pokazatelja. Oni se ne izražavaju pjesničkim jezikom poput: „Trči za loptom u zraku poput jelena” ili „On je opsesivni igrač u vanjskom polju ”. Oni nastoje opisati uzorke ponašanja. U nastojanju da proniknem u tajnu, slijedio sam mit. Htio sam odrasti i postati pametan terapeut i pametan dijagnostičar. Sve te moje nade temeljile su se na pretpostavci da postoje zakoni, pravilnosti, tajne i tehnike koje se mogu primijeniti, te da nas istraživanje i proučavanje može približiti tim tajnama. Transakcijski analitičari tvrde da su pronašli neke od tih pravilnosti. Tvrdimo da smo pronašli novi jezik psihologije, za kojim je Leary osjećao tako veliku potrebu, te tvrdimo da smo mnogo bliže tajni ljudskog ponašanja nego što smo ikad prije bili. U ovom sam poglavlju predstavio neke osnovne informacije koje su se pokazale korisnima velikom broju ljudi koji su se liječili u mojim grupama s pomoću transakcijske analize kao intelektualnog alata za razumijevanje osnova ponašanja i osjećaja. Svaki alat često djeluje bolje i ima više smisla ako barem donekle shvaćamo kako je nastalo i po čemu se razlikuje od drugih. Temelji li se na vjerodostojnim podacima ili je samo riječ o još jednoj teoriji? Je li Berneova knjiga Koju igru igraš? postala bestseler zbog nekoga pomodnog hira ili, pak, nudi ljudima neke lako shvatljive i autentične ideje o njima samima dok otkrivaju svoju prošlost u igrama

JA SAM OK_KB.indd 42

31.3.2016. 15:28:13

1. F re u d , P e n f i e l d i B er n e

koje trenutačno igraju? U idućem poglavlju počet ćemo s opisom tog alata, tako što ćemo definirati što su to Roditelj, Odrasli i Dijete. Budući da te tri riječi – Roditelj, Odrasli i Dijete – imaju specifična i sveobuhvatna značenja, koja se razlikuju od njihovih uobičajenih značenja, u cijeloj ćemo ih knjizi navoditi s velikim početnim slovom. Kao što ćete otkriti u idućem poglavlju, Roditelj nije isto što i majka ili otac, Odrasli znači nešto sasvim drugo od odrasle osobe, a Dijete nije isto što i mališan.

JA SAM OK_KB.indd 43

31.3.2016. 15:28:13

w w w.mozaik-k njiga.hr

Thomas A. Harris

Ja sam O. k., ti si o. k.

Thomas A. Harris

Ja sam o. k., ti si o. k.

Bestseler koji je srušio sve rekorde!

119,00 kn ISBN 978-953-14-1952-9

Iskoračite iz mračnih dubina svojega uma!