Neki to vole vruće - Louisa Edwards by Mozaik knjiga

Romantična i zabavna ljubavna priča koja će očarati čitatelje. – fresh fiction

louisa edwards

Neki to vole vruc'e kraljice ljubavnih romana

Louisa Edwards

Neki to vole vruÄ&#x2021;e

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga četrdesetpeta Naslov izvornika

Some Like It Hot Copyright ∂ 2011 by Louisa Edwards Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga d.o.o., 2015. Nakladnik

Mozaik knjiga Urednik

Zoran Maljković Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, travanj 2015.

ISBN 978-953-14-1781-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000903380. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Louisa Edwards

Neki to vole vruće S engleskog prevela IVA DIVLJAKOVIĆ

Za Deidre Knight, najrazboritiju agenticu, najdražu prijateljicu i najbolju počasnu veliku sestru koju djevojka može poželjeti. Bila bih izgubljena bez tebe!

ZAHVALE

Prije svega zahvalila bih Deidre i mojoj urednici Rose koja Evu Jansen voli koliko i ja! Hvala vam što ste mi dopustile ispričati priče koje me uzbuđuju i pustile me da se igram s likovima koji moje pisanje iz dana u dan čine više zabavom nego poslom. Kad smo kod toga da posao učinimo zabavom, milijardu hvala mojim najdražim Roxanne St. Claire i Kristen Painter! Stvarno ne znam kako bilo tko izdrži čitanje sinopsisa bez vas dvije. Prvi sinopsis romana Neki to vole vruće ostao bi neuredan, ružan nacrt bez čitateljskih vještina Kate Pearce, Briae Quinlan, a posebice Nica Montreuila. Kate, ti se nikada ne ustručavaš reći svoje mišljenje i volim te zbog toga. Bria, tvoji komentari i brzo čitanje čine te blagom koje iznimno cijenim, i Nic, dušo. Što da kažem? Ponekad imam osjećaj da bolje poznaješ te likove od mene. Hvala ti što si mi pomogao da im ostanem vjerna! (Winslow, hvala i tebi...) Hvala i Peenersicama – vi, zločeste cure, znate koje ste ‒ na neprocjenjivim savjetima, izdašnim sjednicama i šalama o muškim alatima. Hvala svim čitateljima i kritičarima koji su pročitali Prevruć za dodir i rekli: ‒ Želimo još Dannyja. I, Isuse moj mili Bože, Beck! Ostatak moje trilogije o Šefovima kuhinje u usponu namijenjen je vama. Ne mogu ne zahvaliti i svojim roditeljima na svem što su učinili (i nastavljaju činiti) za mene. Pripremate nam večeru, donosite povrće s tržnice, šećete pse, pronalazite najbolje meksičke restorane

Louisa Edwards

i tjerate me od pisaćeg stola na plivanje... kako mi je samo uspjelo toliko godina živjeti tako daleko od vas? Posljednju, no podjednako važnu zahvalu ostavila sam za svojeg zgodnog muža, Nicka. Tvoja potpora i ohrabrivanje znače mi sve u životu. A činjenica da me nakon deset godina braka još uvijek uspiješ natjerati da se popiškim od smijeha? Ona me čini sigurnom u to da istinska, duboka, vječna ljubav uistinu postoji.

PRVO POGLAVLJE

akle ovo znači otići od kuće, pomislio je Danny izbjegavajući sudar sa ženom koja kao da je zaboravila da za sobom vuče kovčeg na kotačićima. Zračna luka La Guardia bila je krcata. Na svakom nizu klupa spavalo je po nekoliko ljudi koji su čekali svoje zakašnjele letove, a terminal je ključao od kaosa i zbunjenosti dok su se najavljivali letovi, ukrcavanja, a putnici žurili na prave izlaze. Danny Lunden, koji nikada u životu nije otišao dalje od New Yorka, upijao je sve to i trudio se ignorirati žmarce uzbuđenja koji su mu se spuštali niz kralješnicu. Krenuli su. Metež užurbanih putnika i upozorenja putnicima da ne ostavljaju svoju prtljagu bez nadzora nadglasao je uspaničen glas. ‒ Gdje je moja karta? Molim vas, recite mi da jedno od vas dvoje... o, tu je. Dobro. Hvala, Danny. Tapšanje prijateljeva drhtavog ramena bilo je poput hvatanja donjeg dijela ručnog miksera. ‒ Smiri se, Winslow. Sve je u redu. Stigli smo na vrijeme. A to je zapravo bila neka vrsta čuda s obzirom na avanturu koja je uključivala probijanje s prtljagom u javnom prijevozu New Yorka i guranje kroz gužvu u zračnoj luci koja

Louisa Edwards

se kretala sporije od turista na Times Squareu. Danny je na brzinu prebrojao glave da se uvjeri kako nije nikoga izgubio u podzemnoj željeznici ili na sigurnosnim provjerama. Becka, majstora ribljih delicija, uvijek je bilo lako uočiti u gužvi, s obzirom na to da je u prosjeku bio dvadesetak centimetara viši od običnih smrtnika. Veliki je uhvatio Dannyjev pogled i tiho mu kimnuo. Beck je bio pouzdan, kao i uvijek. Stajao je poput hrasta posađenog usred divlje riječne bujice, noseći sve što je spakirao za ovu avanturu u samo jednoj sportskoj torbi. Do njega je stajala Dannyjeva najstarija prijateljica na svijetu, Jules Cavanaugh. Kosa boje meda bila joj je zavezana u neuredan konjski rep, a oči su joj blistale od uzbuđenja što napokon kreću na taj put koji su iščekivali otkad su dobili priliku sudjelovati u Rising Star Chef natjecanju. Lice joj je sjalo od sreće i svojom toplinom obasjavalo tipa do nje, koji ga je revno upijao poput biskvita umočenog u amaretto. Max Lunden, Dannyjev brat. Njegov stariji brat zbog kojeg je godinama zadirkivao Jules prije nego što se njezina neuzvraćena zaljubljenost pretvorila u potpuno uzvraćenu vječnu ljubav s cvijećem i svim što ide uz to. Došlo je to baš kao grom iz vedra neba jer Danny nikada nije mislio da će vidjeti dan kad će se njegova protuha od razmetnog brata smiriti i obvezati ičemu, a kamoli pobjedi u RSC-u, obitelji i ženi... i sve to odjednom. No Max je učinio baš to. Danny je promatrao kako se naginju jedno k drugome, prtljaga na kotačićima sudarala im se i s vremena na vrijeme prijetila da će ih srušiti kad bi se previše približili. Trudio

Neki to vole vruće

• 13

se da mu bude drago zbog toga što je njihov tim imao takva dva strastvena i domišljata kuhara, pokušavajući istovremeno ignorirati nedefiniran grč u želucu. Nije to bila ljubomora. S obzirom na to da je znao za njezinu dugogodišnju postojanu zaljubljenost u njegova brata, Danny nije mogao vidjeti Jules kao ništa više od prijateljice. Dovraga, Jules mu je godinama bila kao sestra, i to mnogo prije nego što se Max ponovo vratio u grad. Činjenica da će to Max napokon učiniti i službenim nije mučila Dannyja. Nije zapravo bio siguran što ga je točno mučilo, pa je zatomio taj osjećaj i okrenuo se prema tipu koji je stajao do njega: Winslowu Jonesu, najbržem sjekaču u timu, istom onom kojeg je osiguranje umalo bacilo na pod kad je preklinjao da ga puste da sa sobom u avion nosi svoj kuharski set noževa, čije je rame još uvijek podrhtavalo pod Dannyjevim dlanom. Danny je bio slastičar. I to su bili svi. Malkice se opustio, a djelić napetosti nestao mu je iz ramena. Cijelo je društvo tu. Dannyjeve misli prekinuo je nazalan glas koji je dopirao iz zvučnika. ‒ Ukrcavanje za let 1422 za Chicago O’Hare International. Molim da prvo pristupe putnici prvog razreda. ‒ Jesi li ikada letio prvim razredom? ‒ upitala je Jules gledajući u Maxove oči. Nasmijao se. ‒ Dovraga, ne. Za mene je luksuz i avion sa zahodom. U Aziji sam uglavnom putovao u pretrpanim busovima ili kamionima koji su prevozili koze ili nešto slično. ‒ Zvuči smrdljivo ‒ rekao je Winslow i s gađenjem nabrao nos, od čega su mu se na preplanuloj koži istaknule tamnije pjegice.

Louisa Edwards

‒ Nemaš pojma ‒ rekao mu je Max. ‒ No ovo ‒ rekao je i pogledom zaokružio po užurbanoj zračnoj luci ‒ nešto je sasvim drukčije. I Danny se zagledao u staklene i metalne zidove, razumno čiste podove i ljude čiji su se povici čuli dok su se kretali po pokretnim trakama i pomislio kako zna što je Max time htio reći. To je nadmašivalo sva njihova iskustva. Jer se oni nisu spremali samo na neki ugodan izlet na kojem će razgledavati znamenitosti Vjetrovitoga grada. Spremali su se susresti s timovima protiv kojih će se boriti na natjecanju Rising Star Chef, ostalim kuharima koji će davati sve od sebe ne bi li pobijedili. A nije bila na odmet ni izdašna novčana nagrada. Nedavno okupljen tim Istočne obale stajao je u raspršenoj grupici, a njegovi članovi nervozno su pogledavali jedni druge. Danny je shvatio da je došao trenutak da netko nešto kaže. Poželio je da posjeduje očev dar govora ili majčinu mirnoću lica u svakoj kriznoj situaciji. ‒ Bilo bi dobro da su Gus i Nina ovdje ‒ rekla je Jules. Bio je to jedan od onih čudnih trenutaka kad je čitala Dannyjeve misli kao otvorenu kuharicu. Tu sposobnost imala je još od osnovne škole, i još ga je uvijek njome plašila. Otresao se tog osjećaja kao tučenog vrhnja s miješalice i učinio ono što je znao najbolje. ‒ Mama i tata voljeli bi da su s nama ‒ utješno je rekao. ‒ No netko treba ostati kod kuće i voditi Lunden dok mi pobjeđujemo na Rising Star Chefu i činimo sve da proslavimo njihov restoran. Znam da je ovo poprilično luda situacija i da smo svi nemirni, no moramo ostati fokusirani na to da

Neki to vole vruće

• 15

se kući vratimo s nagradom. Za Lunden. Za naše roditelje. Za sve nas. Dok je Danny pogledavao članove tima, pobrinuo se uhvatiti pogled svakog od njih i mogao je vidjeti da su se malo umirili i zauzeli uspravniji stav. Osjetio je kako se i sam opušta jer je znao da će sve biti dobro bude li mu uspijevalo držati ih na okupu, usmjerene k zajedničkomu cilju. Znao je i da će se morati potruditi da se i sam pridržava vlastitog savjeta. Fokusiraj se. Činiš to za obitelj, za restoran, za budućnost. Za Dannyja su ti svi pojmovi zapravo značili isto. Kad je njihovo vrijeme za ukrcavanje došlo, pokrenuo je svoje krdo prema stjuardesi, izvadio svih pet karata i usmjerio svoj tim s njihovom prtljagom preko izlaznog mosta u avion. Nakon kratkog komešanja nastalog zbog brojeva sjedala ‒ Maxov i Julesin broj sjedala nisu bili jedno do drugog, no oni su još uvijek bili u onoj fazi veze u kojoj nisu mogli podnijeti razdvojenost ni na sat i pol vremena koliko je trajao let iz New Yorka do neistraženih divljina Chicaga ‒ Danny je napokon uspio posjesti sve članove tima na mjesto. Max, Jules i Winslow bili su nagurani na jednoj strani aviona, dok su Beck i Danny sjedili na paru nešto prostranijih sjedala na drugoj strani prolaza. Beck je tražio da sjedne kraj prozora, a Danny mu je spremno ispunio tu želju. Zavezao je pojas, spremio torbu ispod sjedala pred sobom i bio je spreman na polijetanje kad je ukrcavanje ostalih putnika već završilo. No nisu krenuli. Avion je samo stajao na mjestu. I stajao. I stajao.

Louisa Edwards

Danny je provirio na prolaz kako bi bolje vidio prednji dio aviona. U čem je bio problem? Jesu li imali problema sa strujom? Napokon je jedan od stjuarda, mlad mršav tip s plavim pramenovima i naušnicom, dohvatio mikrofon i stao na prolaz. ‒ Dame i gospodo, ispričavamo se na kašnjenju ‒ rekao je glatko ‒ čekamo još samo jednog putnika i tada krećemo. Glatko ignorirajući val nezadovoljnih uzdaha i stenjanja koji se pronio avionom, objesio je mikrofon na mjesto i nastavio s dijeljenjem deka i jastuka. ‒ No ovo je pušiona ‒ rekao je Danny, dok mu je nestrpljenje kuhalo ispod kože. ‒ Vrijeme je da prokleto napokon poletimo. ‒ Ako lažu da čekamo putnika, a zapravo je riječ o kvaru, radije bih da skuže u čem je stvar dok smo još na zemlji. Danny je trepnuo i okrenuo se prema svom suputniku. Nije mu promaknula Beckova ukočenost kao ni kapljice hladnog znoja koje su mu orosile prednju liniju kose. Kako mi je ovo promaklo? ‒ Imaš strah od letenja ‒ glasom zaoštrenim od nevjerice rekao je Danny. Beck se još više ukočio. Danny se uplašio da bi se taj velik dečko mogao napuhati kao Hulk i izbiti rukohvat koji im je dijelio sjedala jedno od drugog. ‒ Nemam strah od letenja ‒ procijedio je Beck. ‒ Nemam čak ni strah od pada ‒ to bi barem bio brz i poprilično bezbolan način smrti. Danny se prebacio u ulogu brižnika. ‒ U redu, ti si opasan tip, svi to znaju. Nisam ništa mislio pod time. Beck je zavrtio glavom, a kovrče njegove poluduge tamne kose na trenutak su mu sakrile lice. ‒ Nije da se ne bojim

Neki to vole vruće

• 17

‒ gle. Svi se ponekad boje. Ni ja nisam iznimka. Strah je prirodna reakcija na želju za preživljavanjem; zdrav je. Može ti spasiti život. Htio sam reći da nije let ono što me muči, nego... ‒ tu je zastao i moglo se čuti njegovo gutanje dok mu se Adamova jabučica podizala i spuštala duž mišićavog vrata. ‒ Malo je gužva ovdje. Nema dovoljno zraka. Ne sviđa mi se to. Danny je odmah shvatio. Bilo je mnogo toga što nisu znali o Becku, samozatajnom kuharu koji se pridružio timu Lundenovih kuhara nekoliko mjeseci prije nego što se Max vratio kući. Bilo je glasina ‒ koje su uglavnom dolazile od Winslowa i njegove suviše bujne mašte ‒ koje su išle od toga da je bivši robijaš pa sve do toga da je strani princ u izgnanstvu. Danny im nikada nije pridavao mnogo važnosti. Sve dok je Beck uredno radio svoj posao, pripremao sjajna riblja jela s menija i slagao se s ostatkom ekipe, Dannyja nije zanimalo odakle je. No klaustrofobija je bila nov dio Beckove slagalice. Na trenutak je zaboravio na to i ponudio mu: ‒ Bi li ti bilo bolje sjediti do prolaza? Možda ćeš se moći ispružiti. U Beckovim očima zasjala je zahvalnost, no mora da je do nje došlo zbog toga što s Dannyjeve strane nije uslijedilo daljnje ispitivanje o njegovim problemima jer je rekao: ‒ Ne treba, to bi me samo dovelo u sredinu velike metalne cijevi iz koje nema izlaza. Ovdje barem mogu gledati u otvoreno nebo, iako ga ne mogu dotaknuti. Bit ću dobro, čovječe. Čim se pokrenemo, moći ću početi odbrojavati minute do slijetanja u Chicagu. Danny mu je uzvratio osmijeh s najuvjerljivijim utješnim izrazom lica koji je u tom trenutku mogao složiti ‒ a kad se radilo o uvjeravanju, Danny je bio poput nindža učitelja. Obično bi započeo s ohrabrujućim razgovorom, no iz načina

Louisa Edwards

na koji ga je Beck izbjegavao, činilo se kako mu u tom trenutku trebaju djela, a ne riječi. Danny je otkopčao remen i ustao. Poznati osjećaj smislenosti ispunio ga je odlučnošću. ‒ Kamo ćeš? ‒ upitao ga je Beck. Danny se uspravio i zakoračio na prolaz. ‒ Idem po odgovore. Izblajhan stjuard s naušnicom prtljao je nešto oko aparata za kavu dok je Danny marširao prolazom prema početku aviona, no kad je ugledao kako mu se približava putnik, razrogačio je oči. ‒ Gospodine, morate ostati na svom mjestu. Dannyja je od klinca dijelilo tek nekoliko centimetara, no dao je sve od sebe da se ipak ne nagne u prenatrpan prednji dio aviona za pripremanje jela i pića. ‒ Slušajte. Moj prijatelj nije baš naviknut na letenje i počinje ga hvatati tjeskoba. Postoji li neka informacija o tom kad bismo mogli poletjeti koju mu mogu dati? ‒ Uskoro ćemo završiti s ukrcavanjem, a ne možemo krenuti iz zračne luke sve dok svi putnici ne sjede vezani na svojim mjestima ‒ graknuo je stjuard. ‒ Jasno, no vidite, mi smo svi bili vezani posljednjih dvadeset minuta, a avion je još uvijek parkiran na ulazu. Što točno zapravo čekamo. Hoću reći, u međuvremenu ste skuhali barem četiri kave. I siguran sam da vam je već zlo od mirisa spaljenog zrna kave. Stjuardov je pogled zasjao, a Danny je iskoristio svoju prednost i nasmiješio se. ‒ Zapravo, ne znam ‒ napokon je rekao klinac. ‒ Primio sam poziv od kontrolora leta da zadržimo avion zbog putnika koji kasni; trebala bi stići svaki čas.

Neki to vole vruće

• 19

Danny se zagledao u njega. ‒ Ozbiljno? Niste lagali da bismo bili mirni dok se zapravo čitavo vrijeme pokušava izvaditi golub iz motora ili nešto slično? ‒ Koliko ja znam, zasad nemamo problema s golubima. Bilo je očito da klinac nije ništa skrivio, no Danny se počinjao ljutiti. Jedan od njegovih dečki bio je zarobljen i osjećao se grozno već pola sata, a da za to nije bilo legitimnog razloga, bar što se Dannyja ticalo. ‒ Je li uobičajena praksa to da cijeli avion čeka samo jednog putnika? ‒ Jest, kad sam taj putnik ja ‒ zapreo je dubok glas iza njih. Danny se okrenuo i umalo glavom udario u izbočena vrata hladnjaka da bi ugledao vitku ženu odjevenu u kompliciran i elegantan odjevni predmet koji se omatao oko njezina vitkog tijela poput neke vrste damskog, šik kostima mumije, no u tamno plavoj boji. Ta je boja istaknula njezinu biserno glatku kožu, bila je poput slike u bogatim nijansama dragulja ‒ od grimizne krivulje njezinih podsmješljivih usana do sjajne smeđe kose koja joj je padala do brade. Izgledala je kao da se sprema na premijeru u Metu ili nešto slično, a ne za let u Chicago. Nakon instinktivne iskre požude u utrobi uslijedilo je prepoznavanje, a Dannyju se posložila slagalica. Stišćući zube, okrenuo se prema ženi čiji je otac stekao milijune baveći se ugostiteljstvom i između ostalog prije dvadeset godina pokrenuo natjecanje Rising Star Chef. ‒ Hvala vam što ste me pričekali ‒ obratila se stjuardu. ‒ Bože, to što je tata postao članom uprave zrakoplovne kompanije najbolja je stvar koja mi se ikada dogodila. Za razliku od svega što mi se dogodilo jutros! Morala sam spriječiti profesionalnu katastrofu, onda je došlo do nekakvog

Louisa Edwards

nesporazuma s rent-a-carom i morala sam na taksi. Mojemu se asistentu sprema otkaz. Zapravo i ne, bila bih izgubljena bez njega, no skresat ću mu budžet za čokoladu. Nema više slatkiša na njegovu stolu sve dok me ne nauči dovesti do zračne luke na vrijeme! Nasmiješila se, a njezini su savršeni bijeli zubi bljesnuli. Prije nego što se ošamućen stjuard uspio dozvati, Danny je zakoračio između njih. Duboko u sebi nije mogao razabrati ništa osim pomisli ‒ ovo je moje. Odmah za tom misli uslijedila je i ova ‒ o-o.

DRUGO POGLAVLJE

ijepo od vas da ste nam se konačno pridružili ‒ rekao je najzgodniji slastičar kojeg je Eva ikada vidjela, a vidjela ih je dosta. No ovoga? Ovoga je bilo lako zapamtiti. ‒ Gdje je vaše sjedalo? ‒ njegova senzualna gornja usna nakrivila se u podsmijeh koji je pronio impuls oduševljenja kroz njezin živčani sustav. ‒ Pretpostavljam da je riječ o jednom od ovih praznih u prvom razredu. Odoljela je porivu da popravi kosu iza uha i trudila se ne odati da je ostala bez daha od ludog trka po zračnoj luci. Ispružila je ruku očajnički se nadajući da nije znojna. Uputila mu je svoj najočaravajući osmijeh i rekla: ‒ Daniel Lunden, zar ne? Sjećam vas se iz finala Istočne obale. Je li Vaš cijeli tim ovdje? Kakva neobična slučajnost! Lunden ju je pogledao svojim prekrasnim plavosivim očima, a njegove čvrste, kao isklesane usne razvukle su se u crtu. Ups, čini se da se netko malo ljuti. ‒ Khm. Možda bismo ovaj sretan pozdravni govor mogli ostaviti za kasnije, kad budemo u zraku? ‒ rekao je mali izblajhani stjuard koji je zaustavio avion za nju, tonom koji je odavao nekoga naviknutog na to da ga se ignorira. Eva je okrenula svoj sjajni osmijeh prema njemu, budući da se činilo kako je Lunden imun na njega. ‒ Apsolutno ste

Louisa Edwards

u pravu ‒ rekla je i virnula prema imenu na njegovoj pločici ‒ Patrick. Ispričavam se. Voljela bih to nekako nadoknaditi svima. Što kažete na mimoze za cijeli avion, na moj račun? ‒ Ali to... pet dolara po osobi za sve u avionu ‒ promucao je Patrik. ‒ Čak i ako ne brojimo maloljetnike, bit će to barem pet stotina dolara! Bilo bi jeftino da je i dvostruko skuplje ‒ pomislila je Eva, osjetivši kako njezina nelagoda polako jenjava. ‒ To je sasvim u redu. Želite li odmah moju kreditnu karticu? Patrik joj se široko osmjehnuo, očito nimalo ustrašen zadatkom otvaranja pedeset bočica osrednjeg pjenušca, no Eva je mogla osjetiti negodovanje koje je isijavalo iz muškarca iza njezina desnog ramena. Ili je to možda bila tek toplina njegova tijela. S obzirom na to kakvom je toplinom zračio, taj se tip morao ložiti na neku vrstu goriva. Eva nije bila niska, a posebice ne u svojim brončanim kožnim louboutinkama s platformom od osam centimetara, no Daniel Lunden bio je viši od nje za barem sedam centimetara. A i mršaviji i čvršći, uspjela je vidjeti bacivši znalački pogled na to kako je njegova Henley majica bila zategnuta preko širokih ramena i napinjala se preko njegovih čvrstih ključnih kostiju, otvarajući u rupi između njih pogled na uzbudljiv komadić preplanulih prsa, dok su mu isprane traperice visjele nisko na uskim bokovima. Zgodno. ‒ Što se mene tiče, dovoljna bi bila samo isprika ‒ rekao je Lunden. ‒ To i priznanje da Vaše vrijeme ne vrijedi više od bilo čijeg tuđeg vremena. I ne baš tako zgodno.

Neki to vole vruće

• 23

‒ Gledajte ‒ rekla je, raširivši ruke. ‒ Rekla sam da mi je žao. I spremna sam platiti za svoja nedjela! No ja sam poslovna žena, pa hajdemo onda staviti cijenu na vrijeme koje su svi potrošili čekajući me. Bilo je manje od sat vremena, zar ne? ‒ Otprilike pola sata ‒ ubacio se Patrick. ‒ Minimalna satnica iznosila bi 7,25 za pun sat ‒ rekla je Eva i namrštila se pretvarajući se da broji prstima. ‒ Prema tome... što kažete na pet dolara po osobi i to u obliku čaše šampanjca i soka od naranče? Mislim da je to razumno s obzirom na štetu. ‒ I više nego razumno! ‒ Patrick je počeo gubiti strpljenje s tim pregovorima. Lunden je nakrivio glavu. Bilo je krajnje nefer to što je čak i pod neonskim osvjetljenjem aviona djelovao zlatno i sjajno, od šiljastih vrhova svijetlosmeđe kose do majušne naznake rascjepa na prekrasno oblikovanoj bradi. Bilo je očito da ne puši njezinu spiku, no samo se okrenuo prema Patricku i rekao: ‒ Moj tim i ja u redu smo 14. Nas možete preskočiti s mimozama, hvala. ‒ Uputio je Evi posljednji prezriv pogled i ironično se podsmjehnuo svojim dekadentnim usnama kad je rekao: ‒ Uživajte u prvom razredu. ‒ A onda je dugim koracima krenuo niz prolaz. Spustila je trepavice pretpostavljajući da se ispod njih krije ubilački pogled i na trenutak zastala da uživa u pogledu. Bio je toliko dobar da gotovo nije uočila svoju najbolju prijateljicu Claire koja je iz sjedala u drugom redu promatrala taj igrokaz onim svojim prepoznatljivim uvrnutim pogledom. Eva je po tko zna koji put bila ljubomorna na sofisticiranost i zrelost Claire Durand. Nitko nije bio sofisticiraniji od Francuskinja koje su prešle četrdesetu.

Louisa Edwards

Ponovno je to dokazala dok je podignute obrve Evino teturanje po prolazu kratko prokomentirala rečenicom: ‒ Pa nadam se da je očijukanje s jednim od tvojih natjecatelja sad privedeno kraju. ‒ Jednim od tvojih natjecatelja ‒ naglasila je brzo Eva. ‒ Za razliku od nekih ljudi, ja nisam sudac, tek običan moderator, sa zadaćom da potaknem ugodno čavrljanje i održavam tijek događanja. Ja sam Vanna White Rising Chefa! Ne postoji nikakvo pravilo prema kojem se moram držati podalje od kuhara. Znam to zasigurno. Bila sam prisutna kad je tata pisao pravila. Claire se podsmjehnula. Bila je to još jedna od onih stvari s kojima se mogla izvući samo zato što je bila Francuskinja. ‒ Da, sigurna sam da jesi. Tvoj otac nikada ne bi napisao pravilo koje bi ga spriječilo da ganja žensku populaciju. ‒ Prostrijelivši Evu ledenim pogledom, nastavila je: ‒ No to ne znači da ga moraš oponašati. Eva se nadurila. Nije si mogla pomoći, iako to kod Claire nije imalo prolaza još od njezina devetnaestog rođendana. Unatoč razlici u godinama, Claire se godinama trudila da se prema Evi ne ponaša kao prema djetetu. ‒ Hvala, Patrick ‒ rekla je Eva dok se stjuard sav lomio oko toga da joj pomogne spremiti njezinu Louis Vuitton torbu u pretinac iznad sjedala. Smjestila se u kožnu udobnost sjedala iz prvog razreda, glave još uvijek pune neopisivo putenih usana Daniela Lundena i čvrstoće njegove stisnute vilice. Kad je Patrick elegantno iskoračio u prolaz da pokaže postupanje u slučaju opasnosti, avion se napokon odvojio od ulaza, a putnici su počeli klicati i pljeskati, a pljesak se samo

Neki to vole vruće

• 25

pojačao kad je zastao u svojoj demonstraciji rukovanja maskom s kisikom kako bi obznanio da će svi putnici dobiti mimoze kao ispriku za kašnjenje. Zadovoljna time što je kompenzirala makar djelić neugodnosti koju je uzrokovala svojim kašnjenjem ‒ i uuuh, njezin asistent Drew bio je u pravoj gabuli ‒ Eva je nastavila svoj razgovor s Claire. ‒ Ima nešto u muškim slastičarima ‒ pokušala je objasniti. ‒ Slastičari su kao i svi drugi kuhari. ‒ Kao glavna urednica Délicieuxa, međunarodno priznatog kulinarskog časopisa, Claire je poznavala kuhare. ‒ Uspješni su, arogantni, naporni radoholičari s egom toliko velikim da smlavi nedužne promatrače. Ako si pametna koliko sam uvijek mislila da jesi, nećeš si dopustiti da budeš uvučena u to. I Eva, koja je još na očevu krilu učila o tom kako se otvaraju i vode restorani, znala je podosta o kuharima. ‒ Koliko ja znam, ljudi koji se bave osjetljivom kemijom deserta uglavnom su perfekcionisti. Obični kuhari imaju svog šarma, i naravno ‒ kreativnosti, strasti... No slastičari... ‒ Eva se nasmiješila. ‒ Oni idu polako. Pedantni su. Pažljivi. Fokusirani. A te su se kvalitete ponekad prenosile i u... druge aspekte njihovih života. Dopustivši si ugodan drhtaj kad se prisjetila naelektriziranog trenutka kad se njegovo tijelo očešalo o njezino dok su se pokušavali mimoići u uskom prolazu, pokušala se prisjetiti i kada je posljednji put u svojoj postelji ugostila nekog slastičara sa svom njegovom prekrasnom predanošću usmjerenom u njezinu pravcu. Prošlo je dosta vremena od toga. Možda je došlo vrijeme da se to ispravi.

Louisa Edwards

‒ Poznajem taj nezasitan sjaj u tvojim očima ‒ rekla je Claire i manikiranim noktima zapucketala po rukohvatu. Zvučala je rezignirano kad je dodala: ‒ Isti imaš kad se nađeš u Bergdorfovu odjelu s cipelama. Draga moja mala luđakinjo, nije li ti već dosta stresa i drame? Vođenje najprestižnijeg kulinarskog natjecanja po prvi put nije ti dovoljno? ‒ O, molim te ‒ odmahnula je Eva rukom. ‒ Malo zavođenja doći će kao ispušni ventil, Claire, to svi znaju. Uzbuđenje lova, užitak ulova ‒ to čovjeka osnaži! A činjenica da Daniel Lunden trenutačno misli da ne želi biti ulovljen? Pa, to će samo dodatno začiniti čitavu stvar. A ti znaš koliko ja volim začine. ‒ Znam, a znam i koliko si svojeglava kad si u potjeri za onim što želiš. Očekuješ li da će ova potjera biti kratka i glatka? ‒ Najvjerojatnije neće ‒ uzdahnula je Eva. ‒ Nimalo mu se ne sviđam. Misli da sam razmaženo derište koje je iz čiste obijesti natjeralo da ga cijeli avion čeka. ‒ Usput, zašto si kasnila? Eva se zavalila u sjedalo i ponovno proživjela mučnu ludnicu koja ju je zahvatila od trenutka kad je primila uspaničen telefonski poziv jednog od svojih RSC sudaca. ‒ Nova je supruga Devona Sparksa trudna. Upravo su doznali i on se sad ne usudi napustiti grad. Iako joj termin nije ni blizu! Muškarci. Možeš li vjerovati da je stvarno pokušao odustati od toga da bude sudac? Claire je problijedjela, a njezin užasnut izraz lica zadovoljio je Evu. ‒ Naravno, uspjela si ga odgovoriti od toga! Pokušati naći zamjenu za celebrity suca bila bi noćna mora. ‒ Jesam, hvala nebesima, iako je to zahtijevalo trunčicu finog verbalnog cipelarenja i pregršt utješnih riječi nakon

Neki to vole vruće

• 27

toga ‒ Devon je sklon pretjerivanju, nije li? No na kraju sam ga uspjela podsjetiti na to da žene stalno rađaju i da će sljedećih nekoliko mjeseci sve sigurno proći u najboljem redu. Pomoglo mi je to što sam u pozadini čula kako mu se Lilah smije. Morala je obećati i to da će Devonu dati nekoliko produženih vikenda kako bi mogao odletjeti u New York i posjetiti suprugu. To će zahtijevati poprilično intenzivno žongliranje rasporedima i vjerojatno će generirati troškove zbog snimateljske ekipe, no to se moglo podnijeti. Uspjet će to srediti. Nije imala drugog izbora. Nije mogla riskirati da izgubi najveću zvijezdu Cooking Channela, posebice ako je to značilo da televizijski producenti neće snimati ili emitirati RSC. Otac je bio vrlo jasan kad joj je ove sezone prepustio upravljačku palicu projekta. Posao joj je bio povećati vizibilnost RSC-a, a emitiranje na televiziji bilo je velik dio tog posla. Eva je stisnula prste na dršci svoje čaše za šampanjac. Odbijala je pomisao na to da bi ga mogla iznevjeriti. Bila je spremna učiniti što je god bilo potrebno kako bi uvjerila Cooking Channel da emitira RSC. ‒ Hvala Bogu ‒ gorljivo je rekla Claire. ‒ Da, spriječila sam ogromnu katastrofu. Stisnuvši oči, Claire je upitala: ‒ Zašto onda nisi objasnila okolnosti i svojemu zgodnomu slastičaru? U njegovu je interesu da se potrudiš da svo troje sudaca bude sretno i spremno surađivati. Eva je napravila grimasu. ‒ Ne znam. Nisam mu to htjela reći! Zvučalo bi kao da se izgovaram ili nešto slično. ‒ Bio bi to dobar izgovor!

Louisa Edwards

Prekriživši ruke na prsima, Eva je izbacila vilicu. Njezin je otac mrzio izgovore, Eva je rano naučila da je najbolji način da se izbjegne bilo kakav sukob priznati grešku. Claire je zavrtjela glavom, pod svjetlima iznad njezine glave zasjale su sijede koje su se tek počele pojavljivati u njezinoj bujnoj kestenjasto smeđoj kosi. ‒ Zabrinjava me ta tvoja naklonost muškarcima koji ti nisu naklonjeni. ‒ Što da kažem? Uživam u izazovima. Zapravo, izazov koji joj je predstavljao Daniel Lunden uzbudio joj je živce s više energije nego što je mogla osjetiti u posljednja dva mjeseca, dva mjeseca koja je provela putujući iz New Yorka u Atlantu, San Francisco, Austin i Chicago kako bi nadgledala audicije koje su odlučivale o timovima kuhara koji će predstavljati svoje regije u Rising Star Chef natjecanju. Bilo je napornije od onog što je očekivala, ta beskrajna putovanja, a Eva nije bila od onih koji su stajali na mjestu dulje od vremena koje je bilo potrebno za raspakiranje kovčega. Možda je bila stvar u eliminacijama ‒ govoriti stotinama kuhara da nisu prošli u drugi krug bilo je teže no što je mislila da će biti. Ispostavilo se da je uništavanje tuđih snova naporan posao. A bilo je tu i predomišljanja, pokušavala je uvjeriti samu sebe da je dobro izabrala suce, da suci doista izabiru najbolje kuhare, da sveprisutna tenzija između Claire i njezinih kolega sudaca još uvijek samo krčka i nije ni blizu opasnog vrenja, da televizijski producenti neće prekršiti obećanje snimanja natjecanja po prvi put... stvarno, Eva se osjećala pohabano i iscijeđeno poput starog bikinija, a RSC još nije bio ni počeo. No onda je ugledala Lundena na pragu aviona, s dugoprstim rukama podbočenim na bokove izgledao je poput kakvog

Neki to vole vruće

• 29

osvetničkog ratnika i sva iscrpljenost, nervoza i sumnje u vlastite sposobnosti nestale su u vjetru uzbuđenja i požude. Način na koji se leden prijezir sukobio s neporecivim sjajem trenutačne gladi i zaiskrio nebesko plavu boju njegovih očiju, probudio je borca u Evi. Željela je ložiti vatru te gladi, vješto i pažljivo hraniti ju sve dok se ne rasplamsa i uništi to negodovanje. Sve dok si više ne bude mogao pomoći i ne odluči se prepustiti i uživati u njoj. Clairin tih glas raspršio je mjehurić Evine maštarije. ‒ To je ono što Theo uvijek govori. Pazi se, Eva. Ti si kći svojeg oca... u više pogleda. Ni azurno plava haljina Michaela Korsa niti fina čipka donjeg rublja ispod nje nisu bile dovoljno čvrst štit od Clairina upozorenja. Njezina najstarija prijateljica i mentorica nikada nije imala problema s pronalaskom Evina brižno čuvanog i najosjetljivijeg mjesta ispod pojasa. Eva je obožavala svojeg oca i trudila mu se biti što sličnija ‒ no Claire je tijekom godina nakon smrti Emmaline Jansen bila prilično glasna u pogledu Theovih roditeljskih metoda. Ili bolje reći ‒ nedostatka istih. ‒ Pa? ‒ zahtijevala je Eva, zgrabivši posljednje izdanje Restaurant USA iz svoje male bijele kožne torbice, suviše grčevitim pokretom za njezin ukus. ‒ Ne vidim zašto bi to bilo loše. Moj je otac iznimno uspješan čovjek, u profesionalnom i privatnom životu. Zašto se ne bih trudila biti više poput njega? ‒ Hmmm. Možda zbog toga što je nesretan? Na to je Eva podigla glavu, no kad je vidjela Clairin pogled, uvidjela je da unatoč njezinu tonu, on nije bio niti podrugljiv niti zajedljiv.

Louisa Edwards

‒ Zašto misliš da tata nije sretan? ‒ upitala je Eva dok joj je njezino smiješno srce već kucalo u grlu. Nježan pogled očima promijenio je Clairino lice. Djelovala je umorno i pomalo tužno. ‒ Poznavala sam mnogo muškaraca poput tvojeg oca i nijedan nije bio sretan. Kad sam s dvadeset godina došla u Ameriku, radila sam za muškarca koji je u mnogočem bio nalik Theu ‒ bio je moćan i siguran u sebe. Dosta stariji od mene. Bio je moja prva ljubav... i umalo posljednja. Zbog načina na koji su se kutovi Clairinih usana spustili, Eva nije pomislila da je razlog tomu bio to što je taj čovjek bio toliko divan da ju je uništio za druge muškarce jer se ni jedan nije mogao mjeriti s njim. ‒ Loše je završilo? ‒ Završilo je kako se moglo i predvidjeti. Bio je oženjen, a ja nisam bila ništa više od zabave, nečeg što je mogao vući uokolo kao demonstraciju svoje veličine drugim muškarcima u uredništvu ‒ rekla je, a onda se okrenula u sjedalu da ju pogleda licem u lice, a ton joj se glasa izoštrio kako bi Eva shvatila što joj želi reći ‒ zato te upozoravam kaniš li započeti nešto s ovim slastičarom, Eva. Ljubavne veze u najboljem slučaju zbunjuju i odvlače pozornost, a u najgorem izazivaju katastrofe i poniženja. Eva je ukočeno sjedila i zurila u svoju najstariju prijateljicu. Kroz glavu joj je prolazilo bezbroj pitanja, bilo ih je previše da bi mogla postaviti ijedno. ‒ Nisi mi nikada govorila o tom. ‒ O toj aferi? Naravno da ne, nije to nešto čime se ponosim. Govorim ti to sada kako ne bi ponavljala moje greške. ‒ Poput hodanja s mojim ocem? ‒ izustila je Eva i automatski stisnula usne, poželjevši da može povući svoje riječi. No Claire se nije naljutila. ‒ Ne mogu žaliti zbog vremena provedenog s Theom jer sam u njem dobila tebe. Čak i ako

Neki to vole vruće

• 31

me tvoj otac u mnogočem podsjeća na mog prvog ljubavnika ‒ muškarca koji je tražio samo uzbuđenje strasti, a ne utješnost i postojanost ljubavi. Mogla je to lako biti Clairina kritika Evina skorašnjeg i ‒ nadolazećeg ‒ ponašanja. No sve što je Eva mogla iščitati iz prijateljičina lica bile su sućut, zabrinutost i topla privrženost koje su ju podržavale tijekom većeg dijela njezina života. ‒ Žao mi je što ti je ta prva ljubav bila užasna ‒ rekla je Eva, ne skrivajući promuklost emocija u glasu. ‒ I stvarno mi je, stvarno žao što stvari nisu upalile između tebe i mog oca. Preplavila ju je potreba da Claire pruži nešto zauzvrat za tajnu koju je podijelila s njom, rekla je: ‒ Znaš, dugo sam bila ljuta na njega zbog toga što je zabrljao s tobom. Zapravo, nisam baš sigurna da sam mu to sasvim oprostila ni sad. Naslijepo je listala časopis u krilu, sjajnu stranicu po stranicu napisa o novostima iz prehrambene industrije, kulinarskim trendovima i upućenim tračevima. ‒ Trebala bi oprostiti ocu ‒ rekla je Claire položivši ruku na Evinu, umirivši njezino manijakalno listanje. ‒ Ja sam mu odavno oprostila za to što nije bio ono što mi je trebalo. Ipak, priznajem da se s vremena na vrijeme razljutim kad nije čovjek kojeg ti trebaš. Kad se uvjerila u to da joj glas može zvučati ujednačeno i mirno, Eva je odgovorila: ‒ Bilo nam je teško nakon što je mama umrla. Meni, ali i njemu. Sve ga je u kući podsjećalo na nju, uključujući i mene. Shvaćala sam to. Clairin je glas poprimio mekoću njezina pogleda. ‒ Kako si slatka ispod te svoje maske razmažene princeze svijeta restorana. Znaš da ti jedino želim da budeš sretna.

Louisa Edwards

Eva se prisilila pogledati u Clairin pogled kojem nikada ništa nije moglo promaći. Razvukla je usne u najsjajniji, godinama uvježbavani osmijeh i rekla: ‒ Sretna i slatka, to sam ja. Ili ću tek biti kad posudim malo šećera od onog zgodnog slastičara. Claire je stisnula usta i Eva je zadržala dah pomislivši na trenutak da joj ova neće samo tako dati da se izvuče s tim. No sve što je Claire srećom rekla bilo je: ‒ Predajem se. Ne mogu te urazumiti. Samo mi obećaj da ćeš biti pažljiva i da nećeš učiniti ništa što bi mogla požaliti. Od težine tih posljednjih riječi Eva je ipak zastala i zabrinuto pogledala svoju prijateljicu. ‒ Ne brini ‒ rekla je polako, promatrajući Clairin distanciran izraz lica. ‒ Neću učiniti ništa čime bih mogla ugroziti natjecanje. RSC je na vrhu mojih prioriteta. Bez obzira na to koliko mi je Daniel Lunden privlačan, on je samo usputna zabava. Poput tučenog vrhnja! Pahuljast i lagan i grešno primamljiv. ‒ Malo tučenog vrhnja može biti zabavno i bezopasno. No kad ga je previše, može čovjeku pozliti od njega, a nije uvijek tako jednostavno odrediti mjeru. Eva nije bila slijepa. Vidjela je kako njihov slavan sudac, rock-zvijezda i poznat gurman Kane Slater gleda Claire. Bez obzira na petnaest godina razlike između njih, Eva je znala da mora motriti tu situaciju, i do tad je bila sigurna da sve ima pod kontrolom. Birajući riječi, rekla je: ‒ Počinješ mi zvučati poprilično zlokobno. Postoji li nešto što bih trebala znati? Od Clairina slijeganja ramenima u Evinoj glavi oglasio se alarm ‒ toj grčevitoj, ukočenoj gesti nedostajalo je Clairine poslovične ženstvenosti.

Neki to vole vruće

• 33

‒ Nije to ništa s čim bi se ti trebala zamarati. Tek neznatna tegoba između Kanea Slatera i mene. ‒ Tegoba ‒ ponovila je Eva, pokušavajući ne zabadati previše nos. Claire je provukla ruku kroz kosu, razbarušivši kestenjaste valove svoje kose. ‒ Sama sam si kriva. Ne krivim nikoga osim sebe. O, ne gledaj me tako, nije ništa strašno. Samo... recimo samo da sam pretjerala s tučenim vrhnjem i da mi nije dobro sjelo. Iza tog se objašnjenja sasvim sigurno skrivala priča, no morala je pričekati neko drugo vrijeme da bude ispričana. Eva je po Clairinim stisnutim usnama mogla vidjeti da je ova rekla sve što je namjeravala reći ‒ barem za sad. ‒ Kad smo već kod tvojeg oca ‒ rekla je Claire u neuobičajeno nespretnom pokušaju da promijeni temu ‒ zove me bez prestanka. ‒ O, doista? ‒ Evini živci bili su na bodljama od zanimanja. ‒ Doista. Brine se za tebe i natjecanje. Znaš li da želi doletjeti u Chicago kako bi provjerio je li sve u redu s nama? Knedla u grlu nije imala ništa s činjenicom da njezin otac nije vjerovao njezinim sposobnostima. Stvarno nije. ‒ Nadam se da si mu rekla da nam ne treba nikakvo vođenje za ruku. Claire je prekrižila noge. ‒ Da, rekla sam mu. Nisam sigurna da me je čuo, no rekla sam mu. Činio mi se zabrinutim oko toga da ne propadne snimanje. ‒ Neće propasti ‒ rekla je Eva boreći se za to da joj ton bude miran i ujednačen. ‒ Obećala sam mu da ću uspjeti u tom da se RSC emitira na Cooking Channelu, i to ću i učiniti. ‒ Pa, dobro. Onda je sve u redu.

Louisa Edwards

Okrenuvši očima na uljudan odgovor svoje prijateljice, Eva je dodala: ‒ Bit će u redu. Znam da se tebi to ne sviđa, no mislim da je tata u pravu. Tako ćemo natjecanje podignuti na novu razinu i tu leži moja šansa da RSC učinim onakvim kakvim ga je željela vidjeti moja majka. Claire je frknula nosom. Kako li joj je samo uspjelo taj posprdan zvuk učiniti elegantnim? ‒ Ta verzija nove razine podrazumijeva smiješna nabrijavanja, tuče, zabijanje noževa u leđa i sva ostala ljupka veselja koja sa sobom nose reality showovi. Od automatskog poricanja Evi se zgrčio želudac. ‒ Nema šanse ‒ suprotstavila se. ‒ Održat ćemo to na razini, sa stilom. Show će biti samo o hrani, samo o vještini i tehnikama nekih od najtalentiranijih kuhara današnjice. A što show bude popularniji, to ćemo mi više pomoći tim kuharima. Claire je ostala tiho sjediti dok su se palili motori aviona koji su Evinu glavu ispunili bijelim šumom. ‒ Nadam se da si u pravu ‒ napokon je izustila Claire, dok je pogledom istraživala njezino lice. Nadajući se i sama da je u pravu, Eva joj je uputila svoj najsjajniji samopouzdan osmijeh ‒ onaj koji bi raspršio sumnje svakog potencijalnog ulagača u restorane i od kojeg su se rumenili lokalni sanitarni inspektori. ‒ Hajde, znaš da će mi to uspjeti. Pa to je RSC! Obiteljska stvar. Neću dopustiti da se raspadne ili pretvori u govno prve godine kad mi je tata dopustio da ga vodim. Iznenada se kraj njezina lakta poput divnog magičnog vilenjaka pojavio stjuard Patrick držeći u rukama poslužavnik s čašama za šampanjac. Eva je prihvatila svoju mimozu i dodala drugu Claire, konspirativno joj namignuvši. ‒ Popij malo, ma chérie ‒ rekla

Neki to vole vruće

• 35

je, namjerno koristeći svoj najružniji američki naglasak kako bi Claire napravila zgađenu grimasu, a onda se nasmijala ‒ moramo očvrsnuti prije nego što RSC ozbiljno otpočne. Kucanje jeftinim čašama vratilo je sjaj u Clairine smeđe oči. ‒ Da. Za prevladavanje poslovnih izazova. ‒ I za to da prevladamo i nekoliko osobnih. Nagnuvši glavu kako bi pustila da joj sladak koktel klizne niz grlo, Eva je uživala u spoju pjenušca i slatkog soka od naranče koji je podsjećao na kolačiće. Ovako rano ujutro, taj šećerno slatki okus podigao ju je više od zraka pod krilima aviona. Negdje otraga Daniel Lunden pijuckao je obično, staro đumbirovo pivo okružen nacvrckanim putnicima koji su gutali svoje mimoze. Zamišljala ga je kako ih ljutito gleda, dok mu namrštene obrve čine čvrsto nategnutu crtu iznad onih zamišljenih sivoplavih očiju dok ih tiho prezire zbog toga što su dopustili da kupi njihov oprost pićem koje se pije u vrijeme užine. Eva je iskapila svoju čašu i polizala oštar okus iščekivanja sa svojih usana. ‒ Neka igre započnu.

louisa edwards

Neki to vole vruc'e

k r a lj i c e lj u b av n i h rom a n a • Seksi, slobodan, i slađi od svojih kolača, njujorški slastičar Danny Lunden pokušava se usredotočiti više na svoj slastičarski zanat, a manje na žene. Ima i razloga za to: približava se veliko televizijsko kulinarsko natjecanje u kojemu mora pokazati sve što zna. Na putu u Chicago upoznat će producenticu koja vodi to natjecanje, razmaženu bogatašicu Evu koja mu se, na prvi pogled, neće učiniti odviše simpatičnom. No jedan susret u dizalu i poljubac na koji će ih natjerati strast i tako uzan prostor promijenit će mnogo toga. Za ljubav se ne smije saznati da se Evi ne bi pripisao sukob interesa i sklonost Dannyjevoj ekipi, ali tko će dočekati kraj natjecanja i izdržati tu silnu strast koja je u njima i čeka mjesto i vrijeme u kojemu će postati stvarnost? Kako je pronašao sreću Dannyjev brat Max može se pročitati u romanu Pregrijavanje, a Neki to vole vruće slična je priča o ljubavi koja se rađa na snimanju popularne televizijske emisije. Duhovita je to i napeta ljubavna priča začinjena slasnim receptima kojima će Louisa Edwards, novo veliko ime ljubavnog romana, zarobiti srca mnogih čitateljica.

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-1781-5