Udaja za Winterbornea by Mozaik knjiga

Lisa Kleypas

Udaja za Winterbornea

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga osamdeset sedma Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Urednik

Zoran Maljković Izvršna urednica

Hana Vunić Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, lipanj 2019.

ISBN 978-953-14-2563-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001030689. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Lisa Kleypas

Udaja za Winterbornea Sa engleskoga prevela Silvija Ä&#x152;oliÄ&#x2021;

Djelo je plod autoričine mašte. Svaka sličnost sa stvarnim ljudima, mjestima i događajima je slučajna.

Gregu â&#x20AC;&#x201C; mojem suprugu i junaku. S ljubavlju, L. K.

Prvo poglavlje

ospodine Winterborne, jedna žena želi razgovarati s vama. Rhys se naglo namršti preko ruba pisma koje držao u ruci, zagledavši se oštro u gospođu Fernsby, svoju tajnicu, debeljuškastu sredovječnu ženu, vrlo urednu i marljivu, ali, nažalost sklon u kvocanju. – Ne primam stranke na početku radnog vremena – rekao je. – Kao što znate, prvih pola sata provodim u čitanju pošte i ne želim da me itko ometa. Poravnala je okrugle naočale i odlučno mu uzvratila pogled. – Da, gospodine, ali radi se o jednoj mladoj dami i... – Ne zanima me i da je kraljica osobno – odbrusio je. – Recite joj da sam zauzet. S neskrivenim neodobravanjem slegnula je ramenima, stisnula usnice u crtu i izašla iz njegova ureda, lupkajući potpeticama u staccatu. Suvišno je reći, ali zvučalo je poput puščane paljbe. Uzdahnuo je i spustio pogled na pismo. Rijetko je gubio strpljenje, bio je to luksuz koji si nije mogao dopustiti, no stjecajem okolnosti posljednjih tjedan dana bio je prilično zlovoljan i sukladno tomu otresit prema svakomu tko mu se našao u blizini.

Lisa Kleypas

I sve to zbog žene za koju je trebao znati da je ne bi trebao željeti. Zbog ledi Helen Ravenel... profinjene, bezazlene i sramežljive aristokratkinje. Bila je sve što on nije bio. Uspjelo mu je čak dva tjedna ostati njezinim zaručnikom, prije nego što je upropastio šansu postati njezinim suprugom. Naravno, samo zato što je bio previše nagao i silovito je poljubio, onako kako je već dugo želio. Ukočila se u njegovu naručju i zgroženo ga odgurnula od sebe. Bilo je i više nego očito da joj je krajnje odbojan. On se razljutio, ona se rasplakala i pobjegla. I to je bilo to; nakon toga više se nisu vidjeli. Sljedećeg dana Kathleen, ledi Trenear, udova Helenina pokojnog brata, došla je k njemu izvijestiti ga da je Helen toliko uznemirena da ne može ustati iz postelje. – Pati od jezive glavobolje i rekla je da vas više nikada ne želi vidjeti – kazala je, bez i trunke krzmanja. Daleko od toga da Rhys nije mogao razumjeti zašto je Helen prekinula zaruke. Nisu bili jedno za drugo, to je barem bilo savršeno jasno. Očito, Svevišnji nije držao da bi se plemenitašica trebala udati za pučanina. Jer, ma koliko bio imućan, Rhys nije bio džentlmen, ni po porijeklu ni po obrazovanju, a naposljetku ni po izgledu. Bio je visok i mišićav, tamne puti i kose, tipičan radnički tip muškarca. Sada, u tridesetoj godini života, bio je vlasnik najveće robne kuće na svijetu. A počeo je od male trgovine mješovitom robom na High Streetu, koja je pripadala njegovu ocu. Posjedovao je tvornice, skladišta, praonice rublja, zemljišta,

Udaja za Winterbornea

• 9

kuće, konje... imao je i velik udio u brodarskim i željezničkim kompanijama. U daljnjem razmišljanju o tome omelo ga je kucanje na vratima. Trenutak potom gospođa Fernsby ponovno je upala u njegov ured. – Da? – upitao je, nestrpljivo zabubnjavši prstima po stolu. Nije se činilo da je se to osobito dojmilo. – Ako ne želite da mladu damu silom izbacimo odavde, morat ćete prije ili poslije razgovarati s njom – odlučno je izgovorila. – Jer rekla je da će čekati koliko god bude trebalo. – A mlada dama je...? – upitao je, odjednom zbunjen takvom upornošću. Bilo je doista čudno čuti takvo što; žene u pravilu nisu bile ni približno toliko drske, pogotovo ne prema nekomu poput njega. – Ne želi reći. U nevjerici je odmahnuo glavom. Kako joj je uopće uspjelo doći do njegove tajnice? Plaćao je cijelu malu vojsku ljudi koja ga je štitila od upada nenajavljenih posjetitelja. Gotovo bi pomislio da se radi o... Smjesta je odbacio tu pomisao, no unatoč tomu puls mu se uvelike ubrzao. – Kako izgleda? – upitao je. – U žalobnoj je odjeći i lice joj je skriveno iza vela. Vitka je i visoka. Vrlo uljudna, aristokratska držanja – suho je izrecitirala gospođa Fernsby. – O, Bože – promrmljao je, boreći se potisnuti navalu žudnje. Činilo se nemogućim da bi ga Helen nakon svega mogla potražiti, no u dubini duše znao je da će se to dogoditi. Znao je, iako je odbio vjerovati u to. Bez riječi je ustao i dugim se koracima uputio prema vratima.

Lisa Kleypas

– Zaboga, ne možete se pred damom pojaviti u košulji zavrnutih rukava – upozorila ga je tajnica, požurivši za njim. – Spustite ih i odjenite... Uzalud. Već je prošao kroz njezin ured i izašao u hodnik. Tamo, na jednoj od kožnih stolica poredanih uza zid, sjedila je... ona. Stao je kao ukopan i zagledao se u vitku, visoku mladu damu, otmjena držanja. Naravno, bila je to Helen. Iako joj je veo skrivao lice, smjesta ju je prepoznao. Polako joj je prišao i bez riječi se zagledao u nju. Grlo mu je bilo stegnuto od jada, želudac mu se od navale gnjeva stisnuo u čvor, a ipak, požudno je udahnuo njezin slatkasti miris i smjesta se uspalio. Tu uistinu nije bilo pomoći, uvijek je tako djelovala na njega. Kako se usudila doći ovamo bez pratnje? Uistinu suludo od nje, pomislio je, tako se kockati s reputacijom. Morat će se pobrinuti da ode prije nego što je netko prepozna. Ipak, prije toga morao je saznati zašto je došla. Helen pouzdano nije bila iskusna zavodnica. Upravo suprotno, bila je prilično stidljiva. No i pametna. O, da. Jedno je bilo sigurno – znala je što radi. Ne bi se upustila u nešto toliko rizično kad za to ne bi postojao jako dobar razlog. Začuvši zvuk tipkanja po pićem stroju iz jednog od ureda, prenuo se i svrnuo pogled na gospođu Fernsby koja je mirno stajala na pragu svoje sobe. – Kad je već tu, odvojit ću malo vremena za razgovor s mladom damom. Pobrinite se da nas nitko ne ometa – rekao je i pozvao Helen da pođe s njim. Bez riječi je ustala i pošla s njim u njegov ured. Haljina joj je bila pomalo otrcana, jasan znak oskudice njezine obitelji.

Udaja za Winterbornea

• 11

Nisu bili jedini plemenitaši koji su u to vrijeme spali na niske grane. Ponovno se upitao što želi od njega. Jesu li Ravenelovi u tako lošoj financijskoj situaciji da bi se ipak pristala poniziti udajom za njega? Tako mu svega na svijetu, doista bi volio čuti kako ga moli da je oženi. Naravno, ne bi pristao, no rado bi joj vratio milo za drago. Zaslužila je to, nakon svih muka koje mu je priuštila. Tjedan dana jedva da je i oka sklopio. Usto, nije bio od onih koji lako opraštaju. Svatko tko mu se ikada ičim zamjerio, dobio je priliku uvjeriti se u to. Ušli su u njegov ured. Bila je to mala prostorija s velikim prozorom, nekoliko komada skupocjenog pokućstva i debelim sagom na podu. Zatvorivši vrata, prišao je masivnom radnom stolu pa uzeo pješčani sat i okrenuo ga. Pijesak će iscuriti za petnaest minuta. Morat će se pobrinuti u tom roku reći sve što ima. – Petnaest minuta – rekao je, jasno joj davši do znanja da su sada u njegovu svijetu. A u tom svijetu vrijeme je novac. Nije rekla ni riječ. Okrenuo se prema njoj i upitno je pogledao. – Posljednje što sam čuo o vama bilo je da... Naglo je ušutio jer je podigla veo i zagledala se u njega dugim mirnim pogledom, istim onim koji ga je oborio s nogu kad ju je prvi put vidio. Oči su joj bile srebrnkasto plave, poput mjesečine raspršene kroz oblake. Blijedoplava kosa bila joj je podignuta u šinjon, s jednim nestašnim pramenom koji joj se spustio niz dugi tanki vrat. Dovraga, pomislio je. Kad barem ne bi bila toliko lijepa. – Ispričavam se – rekla je, pogleda prikovana uz njegov. – Potražila bih vas i prije, no doista nisam mogla.

Lisa Kleypas

– Ni sada ne biste smjeli biti tu. – Moram porazgovarati s vama – odvratila je i svrnula pogled na stolicu. – Smijem li... – Da, naravno. Sjednite – rekao je pa sjeo na rub stola i prekrižio ruke na prsima. Nije mu bilo ni na kraj pameti primaknuti joj stolicu. Proklet bio ako će se ponašati poput džentlmena, ionako ga je držala primitivcem. – Vrijeme curi – podsjetio ju je, kratko pogledavši pješčani sat. – Iskoriste ga. Sjela je, poravnala nabore haljine i polako svukla rukavice. Usta su mu se osušila kad je ugledao njezine lijepe duge prste. Nije se mogao ne prisjetiti kako je jednom prigodom, tijekom njegova boravka na Eversby Prioryju, posjedu njezine obitelji, svirala glasovir. Kao opčaran promatrao je kako njezini prsti vješto skakuću preko tipki, poput malih bijelih ptica. Čudno, ali iz nekog samo njoj poznata razloga još uvijek je nosila prsten kojim ju je zaručio, s brilijantom u obliku ruže. Ponovno se zagledala u njega. – Držim da biste trebali znati što se dogodilo – započela je, lagano porumenjevši. – Nisam imala pojma da će moja šogorica otići k vama. Bojim se da je došlo do velikog nesporazuma. Nisam se dobro osjećala, no da sam znala da bi joj ikada moglo pasti na um... – Rekla je da ne možete ustati iz postelje jer imate napadaj migrene. – Da, ali... – Po svemu sudeći, ja sam bio uzrok te migrene. – Da, no Kathleen je uistinu pretjerala. Nisam... – Rekla je da me više nikada ne želite vidjeti. Lice joj je naglo poprimilo jarko ružičastu boju. – Voljela bih da vam to nije prenijela – tiho je rekla i spustila pogled.

– Nisam to tako mislila. Bila sam posve smušena zbog onoga što se dogodilo. To je ono što sam vam željela reći. – Ako vam to nešto znači, ispričavam se – hladno je odvratio. – Ne želim vašu ispriku. Ono što želim je... nadala sam se... – Da? – Mislila sam da ćete razumjeti. Doista mi je neugodno otvoreno govoriti o tome. Duboko je uzdahnuo. Nešto unutar njega kao da je umrlo. Ljudi su ga stalno, manje ili više otvoreno, moljakali za novac. Očito, Helen u tome nije bila nimalo drugačija. Nije ju osuđivao zbog toga niti se pitao odakle joj pomisao da joj on nešto duguje ili zašto misli da bi on trebao udovoljiti njezinoj zamolbi. Nije želio čuti nijedan racionalan razlog za takvo što. Radije će joj uručiti ček i završiti s tim. Kako je uopće došao na pomisao da bi išta drugo mogla željeti od njega? Bilo je to uistinu glupo od njega. Kao da ne zna kako stoje stvari s tim. Sve se okreće oko novca, tako je uvijek bilo i bit će. Muškarci žude za lijepim ženama, žene za imućnim muškarcima. Ponizio je Helen dopustivši si drskost da je strastveno poljubi, i zato si je uzela pravo naplatiti mu to. Obišao je stol, otvorio ladicu, izvadio čekovnu knjižicu, ispisao ček na deset tisuća funti pa prišao Helen i pružio joj ga. – Nitko ne mora znati odakle vam novac – izgovorio je poslovnim tonom. – Ako nemate račun na koji biste ga položili, otvorit ću vam ga – nastavio je, jer znao je da žene ne mogu same sebi otvoriti bankovni račun. – Ne brinite, potrudit ću se da to bude disketno provedeno.

Lisa Kleypas

U nevjerici se zagledala u njega. – Odakle vam pomisao da... – započela je pa pogledala ček i oštro udahnula. – Čemu to? – zgroženo je upitala. Namrštio se, zbunjen njezinom reakcijom. – Nije li to ono što ste željeli, no bilo vam je neugodno pitati? – Ne. Željela sam... nije važno – rekla je i ljutito pocijepala ček na komadiće. – Ne trebam novac. Čak i da ga trebam, ne bih ga nikad tražila od vas. Nije mogao vjerovati da je tako olako odbacila malo bogatstvo koje joj je upravo poklonio. Boreći se sa sramom i zlovoljom zbog uskraćena osjećaja zadovoljstva da se najzad ipak ponio kao gospodin, odjednom je shvatio da ju je podcijenio. Dovraga, ako ne novac, što želi od njega? Duboko je udahnula, polako ispustila zrak iz pluća pa ustala i prišla mu. – Zahvaljujući izvjesnim... sretnim okolnostima, sada smo u puno boljoj financijskoj situaciji. To znači da moje sestre i ja ne moramo strahovati za miraz. Zagledao se u nju. U međuvremenu se uspio dovoljno pribrati i navući na lice uobičajeno hladnu masku. Doduše, nije mu bilo lako glumiti hladnoću. Stajala mu je preblizu, toliko blizu da je bio potpuno obavijen mirisom njezina parfema. Vraški zavodljiva mješavina vanilije i orhideje calanthe, pomislio je, na trenutak zaustavivši dah. No htio-ne htio, morao je nastaviti disati, a sa svakim novim udahom pred očima bi mu iskrsnule nepoćudne slike. Želio ju je na leđima, tu na stolu, i s nogama... Primorao se potisnuti tu sliku. U njegovu su uredu, podsjetio se. On je biznismen u skupom odijelu i uglačanim cipelama, a ne divljak. U očajničkoj želji da poveća udaljenost

Udaja za Winterbornea

• 15

između njih, ponovno je sjeo na rub stola. Na njegovo zaprepaštenje, pošla je za njim i stala između njegovih nogu. Gledajući je, na trenutak je pomislio da je jedna od vila iz bajki koje je slušao u djetinjstvu, sačinjena od jezerske magle. Bilo je nešto nezemaljsko u njoj. Koža poput najfinijeg porculana, zapanjujući kontrast između blijedoplave kose i tamnih trepavica i obrva. Prozirno plavkaste oči unutar tankog tamnog obruča. Mogao bi se utopiti u njima. Brzo je pogledao ustranu. Rekla je nešto o iznenadnoj financijskoj sreći. Što bi to trebalo značiti? Jesu li njezini nešto naslijedili? Ili im je netko nešto poklonio? Možda je Devon Trenear napokon mudro uložio novac u nešto, no znajući njega, to se nije činilo osobito vjerojatnim. Što god bilo, očito je stekla dojam da su sada u punom boljem položaju. Ako je tako, moći će se udati za koga bude htjela. No dolaskom k njemu, stavila je svoju budućnost na kocku. Previše je riskirala. Mogao bi je uzeti, tu, u uredu, čak i na silu, i nitko ni prstom ne bi maknuo da joj pomogne. Ali ne, naravno, ne bi to učinio. Nije bio takav, ne bi joj nanio takvu bol i uništio je umno i tjelesno. Za njezino dobro, morao ju je brzo i učinkovito udaljiti odavde. I što je moguće diskretnije. S velikim naporom otrgnuo je pogled s nje i zagledao se u zid iza njezinih leđa. – Morate otići odavde – promrmljao je. – Izvest ću vas kroz privatni, stražnji izlaz. Nitko neće znati da ste bili tu. Niste ni smjeli dolaziti. – Zašto ne? – tiho je upitala. – I dalje se držim vašom zaručnicom. Nisam ja bila ta koja je prekinula zaruke. O čemu, pobogu, govori? Poigrava li se njime? Nije li ga već dovoljno ranila? Naglo ju je pogledao. Nije ni trepnula.

Lisa Kleypas

Duboko je udahnuo. – Oboje znamo da ja nisam muškarac za kojeg biste se željeli udati. Nikada nisam bio. Krajnje sam vam odbojan. – Odbojan? – začuđeno je upitala. Dakle, odlučila je praviti se glupa. To ga je prilično razljutilo. – Da, naravno – odvratio je, tonom kao da se to samo po sebi razumije. – Za stolom ste izbjegavali razgovor sa mnom. Pravo rečeno, gdje god bili, bilo vam je teško i pogledati me. I kao kruna svega, kad sam vas poljubio, odgurnuli ste me i briznuli u plač. Očekivao bi da će se posramiti što je razotkrivena, ulovljena u laži. Umjesto toga, pogledala ga je ravno u oči. Djelovala je smeteno, čak na neki način i poraženo. – Iskreno se nadam da ćete mi oprostiti na tome – rekla je i kratko oborila pogled. – Previše sam stidljiva, oduvijek sam bila takva. Svjesna sam da se moram potruditi to prevladati. Ali ne, nisam se tako ponašala prema vama zato što ste mi odbojni. Zapravo, postajem zbunjena i nervozna u vašoj blizini jer... jer... Zašutjela je, bespomoćno slegnula ramenima i zagrizla donju usnicu. Tamno rumenilo proširilo joj se do ruba kose i niz vrat. – Jer? – upitao je. – Jer vas nalazim jako privlačnim – u dahu je izgovorila. – Naočiti ste, inteligentni, svjetski... uz vas se osjećam glupom i neiskusnom, a ne želim da o meni tako mislite. Nisam glupa, ali da, neiskusna sam. Kad ste me poljubili... bila sam potpuno preneražena. Bio je to moj prvi poljubac i eto... nisam se najbolje snašla u tome.

Udaja za Winterbornea

• 17

Dobro je što je sjeo na rub stola, pomislio je Rhys, u protivnom bi mu se noge odsjekle. Je li moguće da je tako reagirala jer je sramežljiva i neiskusna, a ne zato što joj je odbojan? Bi li to moglo biti? Srce mu se odjednom raširilo, poletjelo k njoj. Bože, kako joj je lako rastrojiti ga; potpuno je izgubio sposobnost hladnog rasuđivanja. Samo nekoliko riječi i bio je spreman pasti na koljena pred nju. Dovraga. To joj je bio prvi poljubac, a uzeo ga je drsko, bez pitanja. Nikada se nije morao previše truditi zavesti neku ženu. Većina njih nudila mu se, a da se uopće nije morao truditi oko njih. Činilo se da su spremne pristati na sve, ako ih želi. Među njima našla bi se i pokoja dama; supruga nekog diplomata ili kontesa čiji je muž otišao na podulje putovanje svijetom. Sviđao im se jer je bio snažan, potentan i jer je imao veliki ud. To je bilo sve što im je trebalo od njega. Jest, bio je snažan poput obronaka Elidir Fawra, planine nad selom Llanberis u sjeverozapadnom Walesu, gdje je rođen. Njegovi nisu bili plemenita roda, nitko ga nije učio uglađenu ponašanju. Od rane je mladosti radio. Prvo je stekao žuljeve izrađujući sanduke za utovar robe, a poslije i mišiće utovarujući ih u vagone. Bio je gotovo dvostruko teži od Helen i snažan kao bik. Kad bi je uzeo onako kako je to imao običaj činiti s drugim ženama, žestoko i strastveno, zdrobio bi je. Dovraga. Doista se neopisivo glupo ponio. Nije mogao shvatiti što mu bî da uopće dođe na pomisao uzeti je za ženu. Očito, ambicija ga je potpuno zaslijepila. Želio ju je, jer bila je prava krasotica, ne samo lijepa nego i profinjena. Nesvakidašnja, raritetna.

Lisa Kleypas

Ponovno je duboko uzdahnuo, gorko svjestan vlastitih ograničenja. – Kako bilo, sve prolazi, život ide dalje. Uskoro ćete zacijelo upoznati muškarca dostojna vaše ljepote i porijekla. Ja pouzdano nisam taj – rekao je i pokušao ustati, no bio je to neuspjeli pokušaj jer mu se Helen još više približila i s izvjesnim oklijevanjem položila mu ruku na prsa. Ni uz najbolju volju nije joj se mogao usprotiviti, bilo je to jače od njega. Apsurdno, ali u usporedbi s njom, on je trenutačno bio taj koji se osjećao slabašno. Jedino što je mogao bilo je svu preostalo snagu usmjeriti na održanje samokontrole. Jer bio je u veliku iskušenju da je zgrabi i obljubi, tu, na debelim sagom pokrivenu podu. – Biste li... biste li me opet poljubili? – jedva čujno je upitala. Zatvorio je oči i u nevjerici odmahnuo glavom. Zašto, o zašto se sudbina poigrava njime? Što je Bogu zgriješio da ga stavlja pred ovakvo iskušenje? Pomislivši to, gorko se osmjehnuo. Jer da, znao je što. Ciljao je previsoko, puno više nego što je smio. I da, zaslužio je tu kaznu, kao podsjetnik na ono što on zapravo jest i što nije i nikada neće biti. – Nisam džentlmen niti to mogu postati – promuklim je glasom izgovorio. – Muškarac sam iz naroda, možda uljuđen, no u duši sam i dalje grubijan. – Nije važno što niste džentlmen. Sigurna sam da unatoč tomu možete biti nježni i pažljivi. Rukama se čvrsto uhvatio za rub stola. Nitko nikada od njega nije tražio da bude nježan i pažljiv. Kratko se zamislivši, zaključio je da, nažalost, nije sposoban za takvo što, nema to u sebi.

Udaja za Winterbornea

• 19

– Mila moja... nema ničega nježnog u načinu na koji te želim – rekao je i istoga se trenutka zaprepastio shvativši što je rekao. Nikada se nijednoj ženi nije obratio tako laskavo nježnim riječima. Vrhovima prstiju pomilovala ga je po licu, nesvjesna vatrometa koji je time izazvala. – Pokušaj – prošaputala je i lagano pritisnula usnice uz njegove.

Drugo poglavlje

io je to malen, lepršav poljubac, poput dodira leptirovih krila. No ako se nadala da će joj ga uzvratiti, prevarila se. Nije se ni pomakao. Povukla se i pogledala ga. Izgledao je nabrušeno poput psa čuvara. Što će sad? Nije imala pojma o muškarcima. Od ranog djetinjstva živjela je na obiteljskom seoskom posjedu, prilično izolirano i zaštićeno, kao i dvije njezine mlađe sestre blizanke, Pandora i Kasandra. Nijedan od slugu nikada ih nije pogledao ikako drugačije nego s poštovanjem. Tako je bilo i sa zakupcima i trgovcima. Kako bi se drugačije odnosili prema kćerima jednog grofa? Naravno da si ništa drugo nisu mogli dopustiti. Budući da njezinu ocu i majci ni na kraj pameti nije bilo zabavljati nju i njezine sestre, preostalo im je samima pobrinuti se za to. Teo, njihov brat, većinu svoga kratkog života proveo je u internatu, a i kad bi došao kući, uglavnom bi ih ignorirao. Helen je većinu vremena provodila u čitanju i maštanju o romantičnim muškim likovima poput Romea, Heathcliffa, gospodina Darcyja, Edwarda Rochestera, sir Lancelota, Sydneyja Cartona te o brojnim prinčevima iz bajki. Činilo se da joj se, osim u mašti, nikada nitko neće udvarati. No prije dva mjeseca to se promijenilo, nakon što je njezin daljnji rođak Devon Trenear, odnedavni nasljednik

Udaja za Winterbornea

• 21

titule njezina pokojnog brata, pozvao Rhysa Winterbornea da božićne blagdane provede u krugu njegove obitelji, na Eversby Prioryju. Gospodin Winterborne stigao je k njima sa slomljenom nogom, u pratnji Devona koji je, srećom, bio živ i zdrav, osim što je bio izubijan na nekoliko mjesta. Naime, vlak kojim su putovali iz Londona u Hampshire sudario se sa zadnjim vagonom teretnog vlaka koji je ostao na pruzi jer se otkačio od kompozicije. I zato je, umjesto samo preko božićnih blagdana, gospodin Winterborne ostao kod njih više od tri tjedna. No čak i teško pokretan bio je vrlo privlačan, snažne volje i neuništiva optimizma. Što se Helen tiče, bio je jednostavno neodoljiv; vrlo uzbudljiv, što ju je jednako privlačilo i uznemiravalo. Bilo je to prilično zbunjujuće, no unatoč tomu, pa i tomu što se to protivilo društvenim pravilima, provela je sate čitajući mu i razgovarajući s njim. Naravno, rekla je da to čini zbog sućuti i da bi isto učinila za bilo koga bolesna ili teško pokretna, no to nije bilo posve istinito. Jer nije to činila samo zbog toga, nego i zato što je bila očarana njime. Kako i ne bi bila? Bio je visok, jak, izrazito muževan. Usto, činilo se da se i ona njemu sviđa. Gledao ju je kako je nitko nikada nije gledao, upijao svaku njezinu izgovorenu riječ. Nitko nikada nije pokazao takvo zanimanje za nju. Kad se malo opravio, počeo joj se udvarati. Bio je posve drugačiji od prinčeva iz bajki – crnokos, mišićav, čvrst, izrazito zemaljski muškarac, ničega lirskog nije bilo u njemu. Lice mu je bilo kao od kamena isklesano, usnice pune, put boje tamnog jantara. Na prvi pogled vidjelo se da nije aristokrat.

Lisa Kleypas

Ničega površnog ni opušteno bezbrižnog nije bilo u njemu, nikakve otmjene tromosti. Bio je odmjeren i uljudan, ali nikomu nije povlađivao. Mnogo je znao o svijetu i neosporno je bio vrlo inteligentan i sposoban. No ispod uljuđene površine bilo je u njemu nešto divlje, nešto neukrotivo. Nakon što je otišao, kuća se činila praznom, dani dugi i monotoni. Helen ni uz najbolju volju nije uspjelo prestati misliti na njega. O pritajenoj vatri ispod njegove hladne površine. O zvuku njegova smijeha... rijetko se smijao, no zvučalo je očaravajuće. Ubrzo potom, vratila se s obitelji u London. Tada ju je zaprosio, i pristala je. A onda je sve krenulo nizbrdo. Tijekom jednog posjeta poljubio ju je i dogodilo se što se dogodilo. Kathleen se uplela i zaruke su prekinute nakon samo dva tjedna. Kathleen i Devon nakon toga vratili su se u Hampshire, a ona je shvatila da mora pokušati obnoviti zaruke. Na njezinu žalost, činilo se da on to ne želi. Mogla je razumjeti da je bio prilično povrijeđen njezinom reakcijom na njegov poljubac; time je zacijelo nanijela velik udarac njegovoj taštini. Kad bi se mogla vratiti u prošlost, zacijelo bi drugačije postupila. Radilo se samo o tome što se uplašila. Bila je posve nespremna na to, potpuno zgranuta i zato je reagirala kako je reagirala. Izmijenili su nekoliko oštrih riječi i to je bilo sve, nakon toga više ga nije vidjela. Dosad. Naravno, ne bi bilo tako da je imala ikakva iskustva. No nitko joj se nikada nije udvarao, nikada se nije našla u situaciji da joj neki momak ukrade barem malen poljubac. Povrh

Udaja za Winterbornea

• 23

toga, on nije bio neiskusan momak, nego zreo muškarac u najboljim godinama. Najčudnije od svega – a nikomu se to ne bi usudila priznati – unatoč tomu što ju je taj događaj prilično uznemirio, počela je sanjariti o njegovim poljupcima, zagrljajima i... ostalome. Katkad bi zamišljala kako joj raskopčava haljinu i strastveno joj ljubi... hm, vrat i ramena, što bi... hm, vodilo nekamo dalje, do nekog misterioznog završetka. I uvijek kad bi mislila o tome, ostala bi bez daha, potpuno smetena i srameći se nad silinom vlastite žudnje. Sada ista ta žudnja treperila je u donjem djelu njezina trbuha. Duboko je udahnula i primorala se biti odvažna. – Pokaži mi kako želiš da te poljubim – zamolila ga je, pogledavši ga ravno u oči. Na njezino zaprepaštenje, ironično se osmjehnuo. – Želiš se osigurati, zar ne? – upitao je. – Za svaki slučaj? Nije da to ne mogu razumjeti. Zbunjeno se zagledala u njega. – Osigurati se? Za svaki... – Držati me u rezervi – objasnio je. – U slučaju da se sretne okolnosti s obzirom na novac promijene. Možda ga neće biti dovoljno za dulje razdoblje. – Doista krasno od vas, gospodine – uvrijeđeno je odvratila. – Nije li vam palo na pamet da bi mogli postojati neki drugi razlozi zbog kojih se želim udati za vas? – Pristali ste udati se za mene samo zato što niste imali miraz, milostiva gospođice, a meni to ionako nije bilo nimalo važno. – Ne, pristala sam zato što... – Ja nisam muškarac za vas – nastavio je, kao da nije čuo što je rekla. – Trebali biste se udati za nekoga iz vašeg

Lisa Kleypas

društvenog sloja. Nekoga tko će se prema vama odnositi kako treba i osigurati vam život kakav ste i dosad vodili, u ladanjskoj kući, gdje možete mirno živjeti čitajući knjige i baveći se uzgojem orhideja. – To je upravo suprotno od onoga što želim – odbrusila je. Bilo je posve neuobičajeno za nju izgubiti živce i biti toliko uporna u dokazivanju nečega. Nikada nije bila nestrpljiva, a ponajmanje nasrtljiva, no kako su stvari sada stajale, bila je previše očajna da bi marila za to. Postalo je očito da je Rhys namjerava otperjašiti jer misli da joj je stalo samo do njegova novca. Mora ga uvjeriti da nije tako. Mora! – Cijeli život provela sam čitajući o tuđim životima – nastavila je. – Moj je svijet bio... jako malen. Živjela sam pod staklenim zvonom, poput cvijeta u stakleniku. Svi su se prema meni odnosili s osobitom pažnjom. Ako bih se udala za nekoga iz mojeg društvenog sloja, ostalo bi tako. Nitko me ne bi vidio onakvu kakva jesam, morala bih i dalje živjeti u skladu s tuđim očekivanjima. – Po čemu ste zaključili da bih vam ja mogao pružiti ljepši život? – Jer ste drugačiji. Oštro se zagledao u nju, pogledom hladnim poput leda. Nekoliko trenutaka vladala je napeta tišina, a zatim je odlučno odmahnuo glavom. – Slabo poznajte muškarce – suho je izgovorio. – Idite kući. Ubrzo ćete pronaći pravog muškarca za vas i tada ćete na koljenima zahvaliti Svevišnjem što si niste upropastili život udajom za mene. Suze su je zapekle u očima. Teškom mukom primorala se potisnuti ih. Kako se moglo dogoditi da su njihove zaruke tako brzo propale? Nedvojbeno, samo zahvaljujući pukom

Udaja za Winterbornea

• 25

nesporazumu, glupoj situaciji u kojoj se nije najbolje snašla. Duboko je uzdahnula, srca preplavljena tugom. – Kathleen nije smjela razgovarati s vama – rekla je i polako odmahnula glavom. – Učinila je to kako bi me zaštitila, ali... – Imala je dobar povod za to. – Nije me trebala štititi od vas, niti sam to tražila od nje – ljutito je izgovorila. Pokušala se pribrati, ali nije joj uspjelo, bilo je to jednako teško kao i trčati po pijesku. Gore od svega, suze su joj pobjegle ispod spuštenih trepavica. Poželjela je propasti u zemlju od srama. – Provela sam u krevetu samo jedan dan, a sljedećeg jutra, kad sam ustala i sišla u prizemlje, saznala sam da su naše zaruke prekinute – drhtavim je glasom izgovorila. – Nisam dobila čak ni priliku vidjeti vas i... – Helen, molim te, nemoj... – Mogli smo to riješiti! Bio je to puki nesporazum – u dahu je izgovorila pa kratko zajecala i ugrizla se za usnicu. – Mogli smo... – plačnim je glasom izgovorila i ponovno zajecala, posve nesvjesna da ju je Rhys privukao k sebi. – Zaboga, nemoj plakati. Molim te... – Nisam htjela prekinuti zaruke. Nisam! Zašto me više ne želiš? Očekivala je neki ironičan odgovor, možda i da se sažali nad njom. Pouzdano ne onakav kakav je dobila. – Želim te, mila – drhtavim je glasom izgovorio. – I više nego što bi ikada mogla pomisliti. Vraški previše. Smeteno se zagledala u njega kroz zavjesu od suza. Trenutak potom čvrsto ju je privio uza se. – Smiri se, mila – rekao je, tihim baršunastim glasom. – Molim te, malena... milo moje, ljepotice moja... ništa nije vrijedno tvojih suza.

Lisa Kleypas

– Osim tebe. Cijelu minutu šutke ju je držao u zagrljaju, a zatim joj podigao bradu, i vrhom palca otro joj suze s obraza. Spustila je pogled na njegove snažne ruke. Jaka zapešća, dlakave podlaktice, rukavi zasukani kao u lučkog radnika. Bilo je nevjerojatno utješno naći se u zagrljaju tako snažna muškarca. Lijepo je mirisao, na svjež zrak, čistu kožu i sapun za brijanje. Trenutak potom nježno joj je dlanovima obujmio lice. Dah mu je ugodno mirisao, na paprenu metvicu. Shvativši što namjerava, drhtavo je uzdahnula i polako zatvorila oči. Usnicama je lepršavo dodirnuo njezinu gornju pa donju usnicu, spustio joj malen poljubac u kut usana te vrhom palca prešao preko njih. Leptirići su joj zaplesali u trbuhu, zavrtjelo joj se u glavi, činilo joj se kao da je i tlo pod njezinim nogama odjednom nestalo. Ponovno ju je lepršavo poljubio, no ovaj put kratko je zagrizao njezinu donju usnicu. Smjesta se jače privila uz njega, i razdvojila usnice, u želji da je poljubi onako kako je to učinio prvi put. Shvatio je što želi i udovoljio joj, ali ne, to nije bio ni približno strastven poljubac kao onaj, nego spor i nježan, nevjerojatno puten. I trajao je dugo, dugo... kao da kuša osobitu deliciju u čijem okusu želi što je moguće dulje uživati. Nesvjesno, jednom rukom zagrlila ga je oko vrata, a prste druge uplela u njegovu kosu. Da, to je bilo ono što je željela, ono o čemu je maštala. Priviti se uz njegovo čvrsto tijelo i prepustiti se njegovim poljupcima. Ni sanjala nije da poljubac može biti takav, sladak poput meda i zanosan. Bilo je to kao da je pokušava udahnuti u sebe ili sebe u nju, kao da joj jezikom pokušava prenijeti nježne stihove neke pjesme. Nakratko, odvojio je usnice od njezinih

Udaja za Winterbornea

• 27

i počeo joj ljubiti vrat, od uha naniže. Cijelim je tijelom zadrhtala, koljena su joj otkazala poslušnost, jedva se držala na nogama. Jače ju je privio uza se i ponovno spojio usnice s njezinima, ovaj put uvelike požudnije. Bilo je u tome nešto slijepo, mračno, bezumno... samo snažna gola žudnja iz dubine njihovih duša. Odjednom je prekinuo poljubac i odlučno je odmaknuo od sebe. Zgranuto se zagledala u njega, pitajući se što se dogodilo. Uputio se prema prozoru, pomalo šepavo jer se još uvijek nije potpuno opravio od željezničke nesreće. Prišavši mu, naslonio je ruke na mramornu prozorsku klupicu i usmjerio pogled prema Hyde Parku, u daljini. – Nisam to smio učiniti – rekao je i duboko uzdahnuo. – Željela sam to – rekla je i porumenjela. Bilo je to uistinu vrlo odvažno od nje. – I svidjelo mi se – dometnula je, kad ju je već krenulo. – Žao mi je samo što prvi put nije bilo tako. Jer da jest, sigurno ne bih pobjegla u suzama. Nije rekao ni riječ, no jest nervozno raskopčao ovratnik košulje. Pogledavši pješčani sat, vidjela je da je njezinih petnaest minuta prošlo pa odlučno prišla stolu i okrenula sat. – Znam da sam trebala biti otvorenija i reći ti što mislim i osjećam prema tebi. Ali nisam navikla govoriti o takvim stvarima. Bilo mi je neugodno toliko se razotkriti. Usto, Kathleen je rekla kako ima snažan dojam da za tebe nisam ništa više od trofeja koji bi želio osvojiti. Pitala sam se, što ako je u pravu? Okrenuo se, leđima se oslonio o zid i prekrižio ruke na prsima. – Bila je u pravu – bez oklijevanja je izgovorio. Zapanjeno se zagledala u njega.

Lisa Kleypas

Uzdahnuo je i kiselo se osmjehnuo. – Kao što znamo, nisam džentlmen, nego grubijan iz sjevernog Walesa koji se probijao kroz život oslanjajući se isključivo na vlastite sposobnosti. Uspio sam, i da – znam prepoznati ono što je lijepo i vrijedno. Ako to mogu uzeti, uzet ću. Prelijepa si, mila, razumije se da na tebe gledam kao na trofej. Drugačije te nikada ne bih mogao gledati. Ali nisam te želio samo zbog toga. Zadovoljstvo koje joj je zagrijalo srce dok je slušala njegove riječi odjednom je iščeznulo. – Govoriš u prošlom vremenu – tiho je rekla. – Zar me više ne želiš? – Ne radi se o tome što ja želim – suho je odvratio. – Trenear bi nam uskratio svoj blagoslov. Teško da bi se mogla udati za mene protiv njegove volje. – Ali... pozvao te u goste u nadi da ću ti se svidjeti i da ćeš me poželjeti oženiti – zbunjeno je izgovorila. – Držao je da smo savršen par i bio je jako zadovoljan kad si me zaprosio. Pristala sam, ali učinila bih to i da nije. Zašto bi se odjednom predomislio? Rhys nije odmah odgovorio. Najzad, polako je odmahnuo glavom. – Dakle, nisu ti rekli što se dogodilo? – Ne – rekla je, slegnuvši ramenima. – Što? Duboko je uzdahnuo i ugurao ruke u džepove hlača. – Loše sam se ponio prema Kathleen onoga dana kad je došla porazgovarati sa mnom. Kad mi je rekla da nisam dovoljno dobar za tebe... Naglo je zašutio i odmahnuo glavom. Namrštila se. – Što si učinio? – Nije važno. No Trenear je tog trenutka ušao i čuo što sam joj rekao. Zamalo smo se potukli. – Što si joj rekao?

Udaja za Winterbornea

• 29

Pogledao je ustranu. – Jako sam je uvrijedio. Rekao sam joj da sam u tom slučaju vjerojatno dovoljno dobar za nju i upitao je bi li mi bila priležnica. Zapanjeno se zagledala u njega. – Jesi li to doista mislio? – Naravno da ne – bez oklijevanja je odvratio. – Bio sam strašno ljut na nju. Stekao sam dojam da je obična smutljivica i da gura nos u nešto što je se ne tiče. Nisam je ni pipnuo, niti ikada bih. Prijekorno je odmahnula glavom. – Svejedno, duguješ joj ispriku. – Zapravo, ona meni duguje ispriku. Nije se trebala uplitati. Helen je bila u veliku iskušenju istaknuti da se unatoč tomu trebao suzdržati i ustrajati na tome da će taj problem riješiti u razgovoru s njom, a ne s njezinom šogoricom. No pregrizla je jezik. Njezini su bili nadaleko poznati po kratkom fitilju i tvrdoglavosti, i od malih je nogu naučila da je bolje pričekati pravo vrijeme za ukazivanje na pogrešne postupke i načine razmišljanja. Rhysova moć rasuđivanja trenutačno je bila prilično pomućena ljutnjom, a u takvu stanju ne bi mogao uvidjeti u čemu je pogriješio. Kako god bilo, ružno se ponio prema Kathleen. No jedno je bilo sigurno – čak i kad bi mu ona to oprostila, Devon pouzdano ne bi, iz jednostavnog razloga što se, čim ju je prvi put vidio, smrtno zaljubio u nju. Ravenelovi su bili grozno ljubomorni i posesivni, a iako je Devon s obzirom na to bio donekle razumniji od prijašnjih grofova, to nije puno značilo. Nikada, pa ni onda ne bi oprostio muškarcu koji je uvrijedio Kathleen.

Lisa Kleypas

I eto, zato je Devon odjednom promijenio mišljenje o njezinoj udaji za Rhysa. No to što ni on ni Kathleen nisu držali da bi joj trebali reći što se dogodilo, prilično ju je živciralo. Dokle se misle odnositi prema njoj kao prema djetetu? Znala je da ju žele zaštiti, ali što je previše, previše je. – Mogli bismo se negdje tajno vjenčati – s oklijevanjem je predložila jer nije baš da joj se ta pomisao osobito sviđala. Rhys se namrštio. – Vjenčat ću se kako se pristoji ili nikako. Ako bismo se potajno vjenčali, ljudi bi mogli pomisliti da nisi voljno pošla za mene. Proklet bio ako ću dopustiti da se uokolo šapuće da sam te oteo. – Znam, ali to je jedina mogućnost. Nekoliko trenutaka bez riječi ju je promatrao tako da su joj se dlanovi oznojili i leptirići zaplesali u trbuhu. – Nije – najzad je rekao. Izraz lica naglo mu se promijenio, sada je izgledao prilično opako. Bilo je i više nego očito da hladno i precizno važe svaku mogućnost. U trenutku se pretvorio u verziju sebe koju nitko ne bi rado imao za suparnika. U pirata industrijskog doba. – Druga je mogućnost da legneš sa mnom.