Maggie O'Farrell - Upute za toplinski val web by Mozaik knjiga

Riordani će vam ostati u mislima dugo nakon što pročitate ovu knjigu. Zabavni su, iritantni i nemoguće ih je ne voljeti. Imate osjećaj da su vam obitelj. – Irish Times Moj najdraži tip romana: topao, psihološki složen i takav da ga ne ispuštaš iz ruku. – Maria Semple, spisateljica

Od iste autorice:

Srpanj 1976. u Londonu. Nije kišilo mjesecima, vrtovi su suhi, vode gotovo da i nema, a Robert Riordan kaže svojoj supruzi Gretti da ide do kioska kupiti novine. I ne vrati se. Zbog potrage za Robertom, Grettina djeca dvije međusobno otuđene sestre i njihov brat koji je na rubu razvoda - ponovo se okupljaju kod kuće, a svatko od njih ima drugačije poimanje toga kamo je njihov otac mogao otići. Nijedno od njih ne pomišlja da je njihova majka osoba koja bi mogla objasniti očev nestanak i da u sebi nosi tajnu koju ne može podijeliti s njima. Roman Upute za toplinski val nezaboravni je portret jedne irske obitelji u krizi, usred legendarnoga londonskog toplinskog vala iz 1976. godine. Ovaj roman još je jedno remek-djelo autorice romana Ruka koja je prva držala moju i za koji je nagrađena uglednom književnom nagradom Costa za najbolji roman na engleskom jeziku. Roman je s engleskoga prevela Mirta Jambrović.

www.mozaik-knjiga.hr

129,00 kn ISBN 978-953-14-1633-7

MAGGIE O'FARRELL

Roman koji izaziva ovisnost, ispričan pravom ljudskošću, toplinom i zaraznom ljubavlju. – Observer

Upute za toplinski val

Od autorice hitova Kad si otišao i Ruka koja je prva držala moju

maggie o’farrell

Zadivljena sam ovom briljantnom pripovjedačicom. – DAILY TELEGR APH

Roman za pamćenje... vrhunski pripovjedački dar. – OBSERV ER

Upute za toplinski val

M AGGIE O'FARRELL jedna je od najcjenjenijih suvremenih britanskih spisateljica. Hrvatski čitatelji već su je upoznali čitajući njezine hitove Kad si otišao, Daljina između nas i Ruka koja je prva držala moju.

Sjajan roman. – Audrey Niffenegger, autorica romana Žena vremenskog putnika

Izuzetno osjećajan roman. – Emma Donoghue, autorica romana Soba

– roman –

Upute za toplinski val OMOT tisak.indd 1

26/09/14 15:23

Maggie O'Farrell UPUTE ZA TOPLINSKI VAL

Upute za toplinski val.indd 1

22.9.2014. 12:27:36

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stodevedesetdruga Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Fotografija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, listopad 2014.

ISBN 978-953-14-1633-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 886641. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Upute za toplinski val.indd 2

22.9.2014. 12:27:37

Maggie O'Farrell

Upute za toplinski val S engleskoga prevela MIRTA JAMBROVIÄ&#x2020;

Upute za toplinski val.indd 3

22.9.2014. 12:27:37

Upute za toplinski val.indd 4

22.9.2014. 12:27:37

Za S, i I, i J i B, naravno

Upute za toplinski val.indd 5

22.9.2014. 12:27:37

Upute za toplinski val.indd 6

22.9.2014. 12:27:37

ČET VRTAK 15. srpnja 1976.

4) i) … voda se smije koristiti samo za: (a) piće, i/ili (b) pranje odjeće ili tijela, i/ili (c) javne i osobne zahode Zakon o suši iz 1976. Donesen zbog suše i nestašice vode u Ujedinjenome Kraljevstvu.

Upute za toplinski val.indd 7

22.9.2014. 12:27:37

Upute za toplinski val.indd 8

22.9.2014. 12:27:37

HIGHBURY, LONDON

rućina, vrućina. Probudila je Grettu tek što je svanulo, potjeravši je iz kreveta pa niza stube. Nastanila se u kući poput gosta koji se zadržao dulje nego što je poželjno: povlači se po hodnicima, kruži oko zastora, zavalila se na sofe i zasjela na stolce. Zrak u kuhinji poput krute je tvari koja ispunja prostor, pritišće Grettu o pod, o stol. Samo bi ona odlučila peći kruh po takvom vremenu. Pogledajte je sada, otvara vrata pećnice i iskrivljuje lice pred vrelim zapuhom dok izvlači kalup za kruh. U spavaćici je, kosa joj je još u uvijačima. Zakorači dva koraka unatrag i istrese vreli kruh u sudoper; njegova težina je, kao uvijek, podsjeti na novorođenče, na njegovu stisnutu, vlažnu toplinu. Otkad se udala, tri puta tjedno peče kruh sa sodom bikarbonom. Neće dopustiti da je sitnica poput vala vrućine omete u tome. Naravno, u Londonu je nemoguće nabaviti mlaćenicu; mora se snaći s mješavinom pola mlijeka i pola jogurta. Neka žena na misi rekla joj je da će tako riješiti stvar i to je donekle točno, ali ipak to nije to. Začuvši klopot na linoleumu iza sebe, upita: »Jesi to ti? Kruh je gotov.« »Bit će...« on zausti pa zašuti. Gretta kratko pričeka, a onda se okrene. Robert stoji između sudopera i stola, velikih dlanova okrenutih prema gore kao da drži pladanj. Zuri u nešto. U potamnjelu slavinu, možda, žljebove 9

Upute za toplinski val.indd 9

22.9.2014. 12:27:37

Maggie O'Farrell

ploče za cijeđenje, ili zahrđali emajlirani lim za kruh. Sve što ih okružuje tako je poznato, katkad je nemoguće reći na što je oko naviknuto, kao što čovjek više ne može razabrati pojedinačne note znanoga glazbenog djela. »Bit će što?« upita. On ne odgovori. Ona krene prema njemu i stavi mu ruku na rame. »Jesi dobro?« U posljednje vrijeme postajala je sve svjesnija njegovih godina, nagle pogrbljenosti, blage zbunjenosti na licu. »Što?« Okrene glavu prema njoj i pogleda je kao da ga je njezin dodir preplašio. »Da«, kimne. »Naravno. Htio sam samo reći da će danas biti još jedan vruć dan.« Krećući se postrance, kao što je i očekivala da će učiniti, priđe termometru koji je visio na vanjskoj strani prozora, obješen za slinom namočen vakuum-priljepak. Treći je mjesec suše. Deset dana zaredom temperatura prelazi 32 °C. Kiše nema – danima, tjednima, mjesecima. Oblaci ne prolaze, spori i veličanstveni poput brodova, iznad krovova ovih kuća. Uz metalni škljocaj, poput onoga kada čekić udara o čavao, crna točka sleti na prozor kao privučena magnetnom silom. Robert, i dalje zagledan u termometar, lecne se. Kukac ima ispruganu donju stranu i šest nogu izvrnutih na van. Na drugome kraju prozora pojavi se još jedan, pa još jedan, pa još jedan. »Gadovi su se vratili«, on promrmlja. Gretta dođe vidjeti, nataknuvši naočale. Zajedno se zagledaju u njih, prikovanih pogleda. Proteklog tjedna rojevi biljnih uši crvenih leđa prelijeću preko grada. Gomilaju se na stablima, na prednjim staklima automobila. Upliću u kosu djeci koja se vraćaju iz škole, zalijeću u usta onih koji su dovoljno ludi da bicikliraju po ovoj vrućini, lijepe se 10

Upute za toplinski val.indd 10

22.9.2014. 12:27:37

Upute za toplinski val

na kremom za sunčanje namazane udove ljudi koji leže u vrtovima iza svojih kuća. U istom trenutku odlijepivši sve noge, uši se ritnu od prozora kao da ih je uzbunio neki tajni znak i nestanu u azurnome nebu. Gretta i Robert s olakšanjem se usprave. »Odu one«, kaže Robert. Vidjela je da je bacio pogled na zidni sat – petnaest do sedam. Točno u to vrijeme, više od trideset godina, izlazio bi iz kuće. Skinuo bi kaput s klina pokraj vrata, uzeo torbu, povikom pozdravio njih koji su galamili u kuhinji i zalupio vratima za sobom. Uvijek je odlazio u šest i četrdeset pet, točno u minutu, ma što da se događalo – je li Michael Francis odbijao ustati iz kreveta, je li se Aoife* bunila protiv tko zna čega, je li Monica pokušavala na sebe preuzeti pripremu slanine za doručak. To ga se nije ticalo, ništa od toga nikada nije bilo njegova briga. Šest i četrdeset pet, i bio je pred vratima, na odlasku. Kao da mu se trzaju udovi, primijetila je, kao da osjeća neku rudimentarnu potrebu da se pokrene, da krene, da ode u svijet. Začas će, znala je to, otići do kioska. Držeći ruku na bolesnom kuku, nogom odmakne stolac od stola, a Robert izjavi: »Idem samo do kioska po novine.« »Samo daj«, odgovori ona ne podignuvši pogled. »Vidimo se brzo.« Gretta sjedne za stol. Robert je postavio sve što joj treba: tanjur, nož, zdjelicu i žlicu, plošku maslaca, staklenku džema. Upravo ti mali znaci pažnje čovjeku pokazuju da je voljen. Što je, razmišlja dok pomiče posudu sa šećerom ustranu, iznenađujuće rijetko u njihovim godinama. Toliko njezinih prijateljica osjeća da su dosadile svojim supruzima, da ih zanemaruju ili ne primjećuju, poput namještaja koji je predugo u kući. Ali ne i ona. Robert uvijek * Aoife je irsko žensko ime i čita se 'ifa'. Prim. prev. 11

Upute za toplinski val.indd 11

22.9.2014. 12:27:37

Maggie O'Farrell

želi znati gdje je, uzruja se ako ode iz kuće i ne kaže mu, postane nervozan ako se išulja a da je on ne vidi, pa počne nazivati djecu i ispitivati ih gdje je. Na početku braka to ju je izluđivalo – čeznula je za malo slobode i za tim da barem ponekad bude nevidljiva – ali sada se naviknula. Gretta odreže komad kruha s kraja i namaže ga debelim slojem maslaca. Ako ne jede redovito, počne osjećati strašnu slabost u udovima. Prije mnogo godina, nakon što je o tome čitala u nedjeljnim novinama, rekla je liječniku da misli kako ima hipoglikemiju. Što bi objasnilo njezinu potrebu da tako često jede, zar ne? Ali liječnik nije ni pogled podignuo s bloka recepata. »Niste vi te sreće, gospođo Riordan, bojim se«, rekao je bezobraznik i pružio joj papir s popisom dijetalne hrane. Sva djeca vole taj kruh. Ako im ide u posjet, napravi još jednu štrucu i omota je u kuhinjsku krpu. Uvijek je činila sve što je mogla da njezina djeca, rođena u Londonu, ne zaborave Irsku. Obje djevojčice išle su na satove irskoga plesa. Morale su hvatati autobus koji ih je vozio sve do Camden Towna. Gretta bi ponijela irski slatki kruh s grožđicama ili paprenjake, i dijelila ih drugim majkama – prognanima, poput nje, iz Corka, Dublina, Donegala – i zajedno bi gledale svoje kćeri kako se dižu i spuštaju, udaraju nogama o pod u ritmu violine. Monica, rekla je učiteljica nakon samo tri sata, ima dara, ima potencijala da postane prvakinja. Uvijek je znala, rekla je učiteljica, uvijek ih je znala prepoznati. Ali Monica nije željela postati prvakinja i nije željela ići na natjecanja. Grozno mi je to, šapnula bi, grozno mi je kada te svi gledaju, kada suci nešto zapisuju. Uvijek je bila tako plašljiva, tako oprezna, tako sramežljiva. Je li Gretta kriva za to ili su joj djeca rođena takva? Teško je reći. Kako bilo da bilo, morala je dopustiti Monici da prestane ići na ples, što je bila velika šteta. 12

Upute za toplinski val.indd 12

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

Gretta je ustrajala na tome da redovito idu na misu i da se pričešćuju (premda, eto kako je to na kraju ispalo). Svake su godine preko ljeta odlazili u Irsku, najprije kod njezine majke, a onda u kućicu na otoku Omeyu, čak i onda kada su postali stariji pa su počeli prigovarati zbog toga što moraju ići. Kao mala, Aoife je voljela uzbuđenje koje je donosilo čekanje da se plima povuče s nasipa i otkrije glatki, staklasti pijesak pa da mogu prijeći na drugu stranu. »To je otok samo ponekad«, Aoife je jednom rekla, kada joj je bilo otprilike šest godina, »je l' tako, mama?« I Gretta ju je zagrlila i rekla joj da je jako pametna. Bila je čudno dijete, uvijek izjavljivala takve nekakve stvari. Bila su savršena, ta ljeta, razmišljala je dok je zagrizala u drugu krišku kruha. Monica i Michael Francis, koji su dokasna švrljali naokolo, a zatim je, nakon što se Aoife rodila, imala bebu u kolijevci da joj pravi društvo u kuhinji prije nego što bi izišla iz kuće i pozvala drugo dvoje da dođu na večeru. Ne, nije mogla napraviti više od toga. A ipak je Michael Francis svojoj djeci dao najengleskija moguća imena. Zar ni irsko srednje ime, upitala je. Nije si dopuštala da razmišlja o tome da odrastaju kao pogani. Kada je snahi spomenula da zna krasnu školu irskoga plesa u Camdenu, nedaleko od njih, ona se nasmijala. Njoj u lice. I rekla – što je ono rekla? – je li to ona u kojoj ne smiješ micati rukama? O Aoifei, naravno, što manje kaže to bolje. Otišla je u Ameriku. Ne zove. Ne piše. Živi s nekim, Gretta pretpostavlja. Nitko joj to nije rekao; nazovimo to majčinskim instinktom. Pusti je na miru, Michael Francis uvijek kaže ako ga Gretta počne ispitivati o Aoifei. Zato što zna da ako itko zna, onda je to Michael Francis. Uvijek su bili bliski, njih dvoje, unatoč razlici u godinama. Posljednji put Aoife im se javila razglednicom za Božić. Raz glednicom. Na kojoj je bila fotografija Empire State Buildinga. Zaboga, viknula je kada joj ju je Robert pružio, zar više ni božićnu 13

Upute za toplinski val.indd 13

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

čestitku ne može poslati? Kao da je, nastavila je vikati, nisam odgajala kako treba. Provela je dobra tri tjedna šivajući pričesnu haljinu za to dijete i Aoife je u njoj izgledala kao anđeo. Svi su to rekli. Tko bi tada pomislio, dok je stajala na stubama crkve u bijeloj haljini i bijelim čipkastim stopalicama, s velom koji je lepršao na povjetarcu, da će postati tako nezahvalna, tako bezobzirna da svojoj majci pošalje fotografiju zgrade kako bi obilježila Kristov rođendan? Gretta šmrcne, zagrabivši vrhom noža u crveno ždrijelo staklenke džema. Nema smisla razmišljati o Aoifei. Crna ovca, tako ju je onomad nazvala Grettina rođena sestra, a Gretta je planula i rekla joj da pazi prokletu jezičinu, ali morala je priznati da je Bridie bila u pravu. Prekrižila se, ispod glasa brzo izmolila devetnicu za svoje najmlađe dijete, pod budnim okom Gospe, koja ju je promatrala s kuhinjskoga zida. Odreže još jednu krišku kruha, promatrajući paru kako nestaje u zraku. Sada neće misliti na Aoifeu. Mnogo je toga dobrog na što se može usredotočiti umjesto na nju. Možda Monica nazove večeras – Gretta joj je rekla da će biti uz telefon od šest. Michael Francis samo što nije obećao da će ovaj vikend dovesti djecu. Neće razmišljati o Aoifei, neće gledati njezinu fotografiju s pričesti koja stoji na polici iznad kamina, ne, neće. Nakon što je vratila kruh na rešetku da se ohladi za Roberta, Gretta pojede žlicu džema, tek toliko da nešto napravi, pa još jednu. Baci pogled na sat. Već je sedam i petnaest. Robert se dosad trebao vratiti. Možda je naletio na nekoga i zapričao se. Želi ga pitati hoće li je poslijepodne odvesti na tržnicu, nakon što se raščisti svjetina koja ide na nogometni stadion. Treba joj par stvari, malo brašna, nekoliko jaja dobro bi joj došlo. Kamo bi mogli otići da pobjegnu od vrućine? Možda bi mogli popiti šalicu čaja u onom lokalu gdje imaju dobre pogačice. Mogli bi prošetati ulicom 14

Upute za toplinski val.indd 14

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

rukom pod ruku. Porazgovarati s par ljudi. Bitno je da stalno bude nečim zaokupljen – otkad se umirovio zna postati zamišljen i počne se dosađivati ako je predugo zatvoren u kući. Ona im voli organizirati te izlaske. Gretta iziđe kroz dnevnu sobu u hodnik, otvori ulazna vrata pa stupi na stazicu, zaobišavši onu zahrđalu lešinu od bicikla koji Robert vozi. Pogleda lijevo, pogleda desno. Ugleda susjedovu mačku kako je izvila leđa pa kićenim mačjim koracima krenula uza zid, prema jorgovanu o koji je počela oštriti pandže. Cesta je prazna. Nema nikoga. Uoči crveni automobil koji odmiče pri vrhu ulice. Iznad njezine glave zakrešti svraka, leteći nebom postrance, krila okrenutih prema dolje. U daljini, autobus se mučno uspinje uzbrdo, neko dijete na romobilu drndajući prolazi pločnikom, a netko negdje upali radio. Gretta stavi ruke na bokove. Pozove supruga imenom, jedanput, dvaput. Zvuk se odbije o bočni zid vrta i vrati do nje.

Upute za toplinski val.indd 15

22.9.2014. 12:27:38

STOKE NEWINGTON, LONDON

ichael je išao pješice od postaje Finsbury Park. Suluda odluka po ovakvoj vrućini, čak i u ovo doba dana. Ali kada je izišao iz podzemne željeznice, ceste su bile zakrčene, autobusi odsječeni u prometu, kotača nepokretnih na omekšalome asfaltu. Stoga se uputio pločnikom, između kuća iz čijih opeka kao da je isparavala vrelina i pretvarala ulice u nepodnošljivo vruće potočiće kroz koje se on sada morao s mukom probijati. Zastane, dašćući i znojeći se, u sjeni stabala koja obrubljuju park Clissold. Skinuvši kravatu i oslobodivši košulju iz hlača, promatra štetu koju je napravio taj beskrajni val vrućine: park više nije lelujavo zeleno plućno krilo koje je oduvijek volio. Dolazi ovamo od djetinjstva: njegova bi majka spremila hranu za izlet – tvrdo kuhana jaja, plavkasta ispod napukle kore, vodu koja je imala okus po Tupperwareu, i komad slatkoga peciva za svakoga od njih. Svi bi dobili vrećicu koju su morali nositi od autobusa, čak i Aoife. »Nema zabušanata«, glasno bi rekla njegova majka dok su stajali čekajući da se vrata otvore, zbog čega bi se ostatak autobusa okrenuo prema njima. Sjeća se kako je gurao Aoifeu u prugastim kolicima po stazici uz ogradu, pokušavajući je uspavati. Sjeća se kako je majka pokušavala nagovoriti Monicu da uđe u dječji bazenčić. Sjeća se parka kao mjesta različitih nijansi zelene: bogatih, smaragdnih poteza trave, raspucale zelene hrđe na bakru dječjega bazenčića, žućkastozelene koju je bacalo svjetlo probijajući se kroz stabla. Ali trava je sada spržena, žuta, i kroz nju se vidi gola 16

Upute za toplinski val.indd 16

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

zemlja, a stabla nepomičnome zraku nude mlitavo lišće kao da mu predbacuju. Udahne kroz nos pa, shvativši da mu suhi zrak peče nosnice, pogleda na sat. Tek je prošlo pet. Trebao bi se vratiti kući. Posljednji je školski dan, početak dugačkih ljetnih praznika. Uspio je doći do kraja još jedne školske godine. Šest punih tjedana neće biti ocjenjivanja, neće biti nastave, neće biti ustajanja iz kreveta ujutro i odlazaka na posao. Olakšanje koje osjeća tako je golemo da se očituje fizički, gotovo kao vrtoglavica, bestežinsko stanje u stražnjemu dijelu glave. Čini mu se da bi se mogao spotaknuti bude li se prebrzo kretao, tako neopterećeno, tako nesputano se osjeća. Zaputi se najkraćim putem, preko spržene trave, preko nezaštićene čistine, gdje je svjetlo ravnomjerno i nemilosrdno, pokraj zatvorene kavane u kojoj je silno želio jesti kao dijete, ali nikada nije. Bjelodana pljačka, rekla bi majka, odmatajući sendviče iz masnog papira. Znoj mu izbija uz rub kose, po kralježnici. Brzo, istrzano hoda i zapita se, ne prvi put, kako bi ga drugi mogli doživjeti. Kao oca koji se s posla vraća kući gdje ga čekaju obitelj i večera ili kao pregrijanog i znojnog čovjeka koji nekamo kasni i koji u aktovki nosi previše knjiga, previše papira? Kao ne više tako mladog čovjeka, kose tek malo prorijeđene na tjemenu, koji hoda u cipelama kojima trebaju novi potplati i čarapama koje je potrebno zakrpati? Čovjeka izmučenog ovim valom vrućine, jer kako po ovim temperaturama na posao dolaziti u košulji i kravati, zaboga, i dugim hlačama, i kako da se čovjek koncentrira kada stanovnice grada hodaju pločnikom i sjede u uredima u najkraćim mogućim hlačicama, nogu golih i preplanulih, prekriženih prema njemu, u majičicama do pupka s vrlo uskim naramenicama i golih ramena, dok samo najtanja tkanina razdvaja njihove grudi od nepodnošljivo 17

Upute za toplinski val.indd 17

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

vreloga zraka? Kao čovjeka koji žuri kući supruzi koja ga više ne želi pogledati u oči, koja više ne traži njegov dodir, supruzi čija je nezainteresirana ravnodušnost u njemu probudila takvu polaganu paniku da ne može spavati u vlastitome krevetu, ne može opušteno sjediti u vlastitoj kući? Sada se vidi rub parka. Gotovo je stigao. Čeka ga još jedan travnati dio koji treba prijeći po najjačemu suncu, zatim cesta, pa skretanje iza ugla i onda je u svojoj ulici. Razaznaje krovove svojih susjeda i, ako se podigne na prste, crijep vlastite kuće, dimnjak, krovni prozor ispod kojega, uvjeren je, sjedi njegova supruga. Obriše grašku znoja s gornje usne i prebaci aktovku u drugu ruku. Na kraju njegove ulice ispred hidranta stoji red ljudi. Nekoliko njegovih susjeda, gospođa s početka ulice, i još nekoliko drugih koje ne poznaje, vuče se preko pločnika pa na cestu, držeći prazne spremnike uz noge. Neke međusobno razgovaraju, jedna ili dvije mahnu mu ili kimnu dok je prolazio. Glavom mu preleti pomisao da bi trebao pomoći onoj gospođi, napuniti spremnik umjesto nje, odnijeti joj ga u kuću. To bi bilo ispravno. Majčinih je godina, možda starija. Trebao bi zastati, ponuditi joj pomoć. Kako će sama? Ali njegove noge odlučno grabe dalje. Mora doći kući, ne može si dopustiti da se još jednom zadrži. Skine zasun s dvorišnih vrata pa ih pogurne, osjećajući se kao da su prošli tjedni otkako je posljednji put vidio svoj dom. Preplavi ga val oduševljenja kada se sjetio da ga sljedećih šest tjedana ne mora napuštati. Voli ovo mjesto, ovu kuću. Voli crno-bijelo popločenu stazicu koja vodi do kuće, narančasta ulazna vrata s alkom u obliku lava i umetcima od plavoga stakla. Da može, rastegnuo bi se u zrak dok ne bi narastao toliko da može zagrliti njezine crveno-sive opeke. Ne prestaje ga opčinjavati činjenica da ju je kupio vlastitim novcem – odnosno, dijelom vlastitim novcem, a dijelom 18

Upute za toplinski val.indd 18

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

na veliku hipoteku. To, i to što se upravo u ovom trenutku u njoj nalaze njemu tri najdragocjenije osobe na svijetu. Otključa vrata, stane na otirač, baci aktovku na pod i povikne: »Zdravo, stigao sam kući!« Na trenutak je točno ona osoba koja bi trebao biti: čovjek koji se vraća s posla, koji stoji na pragu svojega doma i sprema se pozdraviti svoju obitelj. Nema razlike, nema proturječnosti između toga kako bi ga svijet mogao doživjeti i onoga kako on doživljava samoga sebe. »Zdravo!« ponovo dovikne. Kuća ne odgovara. Zatvori vrata i počne se probijati kroz gomilu opeka, odjeću za lutke i plastične šalice na podu hodnika. U dnevnoj sobi zatekne sina kako leži na sofi, jedne noge naslonjene na držač novina. Odjeven je samo u gaće i pogled mu je prikovan za televizijski ekran na kojemu po žutoj pozadini prelazi nacereno četvrtasto plavo biće. »Zdravo, Hughie«, pozdravi ga. »Kakav je bio zadnji dan škole?« »Dobar«, odgovori Hughie ne vadeći palac iz usta. Prstima druge ruke uvija pramen kose. Michael Francis zaključi da ga, kao i uvijek, sinova sličnost s njegovom suprugom u jednakome omjeru dira i boli. Isto ono visoko čelo, mliječnobijela koža, vrtlog pjegica po nosu. Hughie je uvijek bio majčino stvorenje. Sve one predodžbe o sinovima odanim očevima, o onim nevidljivim muškim sponama – između njega i tog dječaka nikada nije bilo tako. Hughie je iz majčine utrobe izišao kao Clairin branitelj, saveznik, pristaša. S dvije-tri godine sjedio bi joj do nogu, poput psa, pratio je po kući, glave uvijek nakrivljene, pazeći gdje je, budno prateći njezine razgovore, njezina prolazna raspoloženja. Bilo je dovoljno da čuje oca kako govori da ne može naći čistu košulju, ili pita gdje je šampon, i već bi se bacio na njega, udarajući ga sićušnim šakama. Toliko bi ga razbjesnila makar i najmanja neizravna kritika 19

Upute za toplinski val.indd 19

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

majke. Michael Francis nadao se da bi se to moglo promijeniti kada dječak malo odraste. Ali njegovoj pristranosti ne nazire se kraj premda mu je već skoro devet godina. »Gdje je Vita?« Michael Francis upita. Hughie izvuče palac iz usta dovoljno dugo da kaže: »U bazenčiću.« Mora obrisati usne prije nego što ga upita: »A gdje je mama?« Hughie tada odvrati pogled s ekrana i pogleda u njega. »Na tavanu«, odgovori, vrlo jasno, vrlo precizno. Otac i sin kratko se promatraju. Ima li Hughie, pita se, pojma da se toga grozio otkad je otišao s posla, otkad se prisilio da uđe u prenapučeni, vreli vagon podzemne željeznice, otkad se probijao kroz uzavreli grad? Zna li Hughie da se unatoč svemu nadao da bi se mogao vratiti kući i zateći suprugu u kuhinji, kako njegovoj djeci, koja bi bila odjevena i čista, i sjedila bi za stolom, poslužuje nešto mirisno i hranjivo? Koliko Hughie razumije ono što se u posljednje vrijeme događa? »Na tavanu?«, ponovi. »Na tavanu«, potvrdi Hughie. »Rekla je da ima puno posla i da je ne smijemo smetati osim ako nije pitanje života i smrti.« »Aha.« Prođe kroz kuhinju. Na štednjaku nema ničega, stol je pun raznih predmeta: lavor u kojemu je nešto što izgleda kao komadići novina u sasušenom ljepilu, nekoliko kistova koji se čine zalijepljeni za stol, napola proždrt paket keksa poderanog omota, noga lutke, krpa namočena nečim što je možda kava. Sudoper je pun tanjura, šalica, lončića, a u njemu je i još jedna lutkina noga. Kroz otvorena stražnja vrata vidi kćer koja sjedi u praznome bazenčiću, s kanticom za zalijevanje u jednoj i lutkom bez nogu u drugoj ruci. Sad ima dva izbora. Može izići, podignuti Vitu na ruke, pitati je kako joj je bilo u vrtiću, navesti je da uđe u kuću i možda ih 20

Upute za toplinski val.indd 20

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

oboje nahraniti nečim iz zamrzivača. Pod pretpostavkom da ondje uopće ičega ima. Ili može otići gore i pronaći suprugu. Oklijeva trenutak, zagledan u kćer. Uzme keks i strpa ga u usta, pa drugi, pa treći, i tek onda shvati da uopće ne uživa u njihovoj prhkoj slatkoći. Naglo proguta, ogrebavši grlo. Zatim se okrene i krene uza stube. Na podestu vidi da su mu put zapriječile spuštene aluminijske ljestve koje vode na tavan. On ih je postavio kada su se tek doselili ovamo, nakon što se Hughie rodio. Napravi sam nije mu jača strana, ali kupio je ljestve jer je još kao dječak želio igraonicu na tavanu. Prostor pod strehom u koji bi se mogao skloniti, mračno mjesto koje vonja po miševima i drvenim gredama. Zamišlja kako bi mu odande kakofonija njegove obitelji zvučala udaljeno, bezopasno, i kako bi mogao povući ljestve za sobom i zatvoriti ulaz. Želio je to svojemu sinu, to utočište. Nije očekivao da će tim mjestom zapovijedati – jer on to tako vidi, kao vojni potez, kao zapljenu – baš njegova supruga. Ne, tavan uopće ne izgleda onako kako je on to zamišljao. Umjesto vlaka na tračnicama, stol s razbacanim papirima; umjesto brloga, napravljenog od jastuka i starih plahti možda, police s knjigama. S krovnih greda ne vise makete aviona, nema zbirki leptira, školjaka, lišća i ničega od ostalih stvari za kojima djeca čeznu, samo knjige u mekim uvezima, bilježnice i dopola puni fascikli. Uhvati se za prečke ljestava. Njegova je supruga ondje, točno iznad njegove glave. Da se dovoljno usredotoči, gotovo da bi je mogao čuti kako diše. Nadohvat ruke mu je, ali zbog nečega se zaustavi ondje, na podestu, prstiju zgrčenih oko aluminija, lica naslonjena na zglobove prstiju. Ono što mu se čini najtežim u vezi s obiteljskim životom jest to što baš kada ti se učini da si shvatio što se događa, sve se promijeni. Čini mu se da je svaki put kada bi došao kući zatekao barem jedno 21

Upute za toplinski val.indd 21

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

dijete zakvačeno za suprugu. Kada bi se vratio s posla ležala bi na kauču zgnječena pod tijelima njihove djece, stajala u vrtu držeći Vitu na boku, ili sjedila za stolom s Hughiejem na krilu. Ujutro bi se probudio i ugledao jedno od njih omotano oko nje poput bršljana, kako joj vrelim, snom okupanim dahom šapće tajne na uho. Ako bi ušla u sobu, nekoga bi nosila u naručju, ili bi joj se za ruku, rub odjeće ili rukav, vješala jedna mala osoba. Više nije vidio njezin obris. Postala je kao jedna od onih lutaka babuški, koje imaju oči uokvirene dugim trepavicama i naslikane uvojke, uvijek je sadržavala manje verzije sebe. Tako je to bilo, takav je bio život u njihovoj kući. Claire je bila dvije osobe, katkad i tri. Vjerojatno je i ona to mislila jer u posljednje vrijeme, otkad je Vita napunila četiri godine, kada bi došao kući dočekao bi ga nezapamćen prizor – Claire kako sama stoji u kuhinji, držeći jednu ruku na stolu, ili kako sjedi i kroz erker gleda na ulicu. Odjedanput ju je ponovo mogao vidjeti cijelu, u svoj njezinoj zapanjujućoj odvojenosti, bez djece koja su sada živjela svoje dječje živote – gore, bučeći u svojoj sobi, zajedno hihoćući ispod pokrivača ili u vrtu, penjući se po zidovima ili kopajući u gredicama s cvijećem. Čovjek bi pomislio da će osjetiti olakšanje zbog te promjene – nakon desetljeća intenzivnoga podizanja djece, napokon malo odmora. Ali kada bi naletio na nju u tim trenucima, izgledala je kao netko tko se izgubio, kao netko komu je rečeno da nekamo ode, ali je pogrešno skrenuo, kao netko tko je upravo trebao napraviti nešto bitno, ali je zaboravio što. Pokušavao je smisliti kako da joj kaže da i on žali za tim što je to razdoblje prošlo: nedostajala mu je ta žestoka, gorljiva potreba djece za tobom, ta silna želja da ti budu blizu, da te proučavaju, da te gledaju kako guliš naranču, pišeš popis stvari koje trebaš kupiti u trgovini, vežeš cipele, taj osjećaj da si ti njihova studija o tome kako biti čovjek. Razmišljao je o tome da bi joj mogao reći, da, to 22

Upute za toplinski val.indd 22

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

je nestalo, ali život su i druge stvari, kada se sve ponovo promijenilo. Kada bi se vratio kući, ona više nije bila u kuhinji ili ispred erkera, nego negdje drugdje, na katu, daleko od očiju. Večera nije krčkala na štednjaku niti se pekla iza zatvorenih vrata pećnice. Počeo je primjećivati neobične stvari razbacane posvuda. Staru vježbenicu na čijoj je naslovnici pomno ispisanim kosim slovima pisalo djevojačko ime njegove supruge. Raskupusan primjerak Gospođe Bovary na francuskom, s Clairinim ozbiljnim, adolescentskim bilješkama. Istrošena pernica od crvene kože, puna nedavno naoštrenih olovaka. Te bi predmete podignuo, odvagnuo ih u ruci, pa ponovo odložio. Claire je počela tražiti da on čuva djecu jer je odjedanput počela izlaziti navečer ili vikendima. »Doma si večeras, je li?«, rekla bi izlazeći iz kuće. U očima joj je vidio drugačiji pogled – strepnju pomiješanu s nekakvom iskričavošću. Jedne noći, kada je vidio da je njezina strana kreveta prazna, glavinjao je po kući tražeći je, zazivajući njezino ime u mraku. Kad se javila, glas joj je bio prigušen, bestjelesan. Prošlo je nekoliko minuta prije nego što je shvatio da je na tavanu, da je usred noći otišla onamo, ustavši iz njihova kreveta, povukavši ljestve za sobom. Stajao je nasred podesta, pokušavajući je siktavim glasom nagovoriti da mu dopusti da se uspne – što li, zaboga, radi ondje? Ne, njezin glas spustio se do njega, ništa, ne, ne možeš se popeti. Otvorivši službeno pismo naslovljeno na nju, jedne večeri kad je ponovo tajanstveno izišla, saznao je da upisala povijest na Otvorenome sveučilištu. Bacio je pismo na stol između njih kada se vratila. Koji je ovo vrag? pitao je. Zašto je upisala taj kolegij? »Zato što to želim.« Prkosno je odgovorila, stišćući naramenicu torbe u rukama. »Ali zašto Otvoreno sveučilište?« upitao je. »Zašto ne?« odgovorila je protupitanjem, čvršće stišćući torbu, blijeda i napeta u licu. 23

Upute za toplinski val.indd 23

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

»Zato što si puno predobra za njih i to znaš. Dobila si tri petice na maturi, Claire. Otvoreno sveučilište prima svakog, a njihove kvalifikacije ne vrijede ni koliko papir na kojem su napisane. Zašto mi nisi rekla za to? Mogli smo raspraviti o tome, a ne...« »Zašto ti nisam rekla?« Prekinula ga je. »Možda zato što sam znala da ćeš ovako reagirati.« Ubrzo su se, odmah nakon naoštrenih olovaka i Flauberta, u kući počeli pojavljivati novi prijatelji. I oni su slušali kolegije na Otvorenom, i, zaključila je Claire, nije li to baš divno, jer većina njih živi u blizini. Oni će joj moći pomoći u pisanju eseja, i Michael je uspio ne izgovoriti, zašto mene ne pitaš za pomoć, pa ja sam profesor povijesti. Diplomirao sam povijest i odslušao dio doktorata. Odjedanput, ti ljudi su gotovo stalno bili kod njih, sa svojim bilješkama s predavanja, esejima i razgovorima o osobnom rastu. Nisu nimalo sličili ostalim Clairinim prijateljicama – ženama s malom djecom i kućama punim dječjih šalica kljunašica, igračaka i slika naslikanih prstima, s kojima se sprijateljila pred ulazom u školu, ili na dobrotvornim jutarnjim kavama, ili na sastancima Udruženja kućanica. Društvo s Otvorenog sveučilišta odlazilo je iz njegove kuće ostavljajući nervozan električni naboj u zraku. A njemu, Michaelu Francisu Riordanu, to nije bilo ugodno, ne, nimalo. Zastane na trenutak kako bi se sabrao prije nego što se uspne ljestvama. Zagladi kosu, ponovo ugura košulju u hlače. Njegova supruga počne izranjati pred njim dok se uspinjao u prostor u potkrovlju koji je sam napravio ugradivši ove ljestve, zabivši daske od iverice preko greda, očistivši krovni prozor od uveloga lišća. Prikazuje mu se od nogu prema gore: goli nožni prsti, uski gležnjevi, prekriženi listovi, sjedeći na stolcu bez naslona, leđa pognutih iznad drvenog stola na sklopivim nogama, 24

Upute za toplinski val.indd 24

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

golih, tankih, bijelih ruku, držeći kemijsku olovku u jednoj od njih, okrenute glave. On stane pred nju, nudeći joj se. »Zdravo«, kaže. »O, Mike«, oglasi se ne okrenuvši se. »Učinilo mi se da sam te čula.« Nastavi pisati. On se uhvati kako razmišlja o onome »Mike«. Supruga ga je godinama zvala prvim i drugim imenom, onako kako ga zove obitelj, onako kako su ga zvali dok je bio dijete. Pokupila je to od njegovih roditelja i sestara – i silne mreže rođaka, teta i ujaka. Kolege ga zovu Mike; prijatelji, poznanici, zubari, ne njegova obitelj, ne njegovi voljeni. Ali kako da joj to kaže? Kako da joj kaže, molim te, zovi me mojim punim imenom, kao što si to prije činila? »Što radiš?« upita umjesto toga. »Dovršavam…«, mahnito drlja po papiru, »dovršavam esej o…« Zastane, prekriži nešto, pa ponovo počne pisati. »Koliko je sati?« »Oko pet.« Na te riječi podigne glavu, ali se ne okrene. »Radio si dokasna, je li?« promrmlja. Učini mu se da je pokraj njih prošla Gina Mayhew, preko cijeloga tavana, poput kućnoga duha. Pogleda ga ispod onoga četvrtastog čela pa nestane kroz otvor u stropu. On proguta – ili to pokuša učiniti. Grlo mu je stegnuto i suho. Kada je posljednji put nešto popio? Ne sjeća se. Žedan je, shvati, užasno, stravično, nepodnošljivo žedan. Glavom mu prolijeću čaše vode, redovi hidranata, spaljeni, žuti komadi trave. »Ne«, uspije procijediti. »Zadnji dan škole i … podzemna. Zastoj … znaš … ponovo.« »Podzemna?« »Da.« Počne žestoko kimati glavom, premda ga ona ni ne gleda, pa brže-bolje upita: »O čemu je esej?« »O industrijskoj revoluciji.« 25

Upute za toplinski val.indd 25

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

»A. Zanimljivo. Kojem vidu industrijske revolucije?« Zakorači naprijed kako bi joj pogledao preko ramena. »Industrijska revolucija i kako je djelovala na srednji društveni sloj«, ona odgovori, okrenuvši se prema njemu i rukom prekrivši stranicu po kojoj je pisala, a njemu se nešto počne rastapati u trbuhu: dijelom žudnja, dijelom užasnutost zbog njezine kratke kose. Još se nije naviknuo na to, još joj to ne može oprostiti. Prije nekoliko tjedana vratio se kući i otvorio ulazna vrata, još ne znajući što se toga dana odigralo iza njih, još uvjeren da je njegova supruga osoba koja je oduvijek bila. Vjerovao je da će lepeza njezine kose i dalje biti ondje – nije imao razloga sumnjati u to. Kosa koja joj je padala na ramena, boje meda kada bi je podignuo prema svjetlu, kosa koja bi se prosula i po njezinu i po njegovu jastuku, kosa koju bi držao u ruci poput svilenog užeta, kosa kojom ih je oboje volio zakloniti kada bi se uspravila i prebacila preko njega. Kosa koju je primijetio prvoga semestra doktorata na predavanju o poslijeratnoj Europi: njezinu čistu, glatku duljinu na kojoj se prelamaju zrake sunca. Nikada nije vidio takvu kosu i, sasvim sigurno, nikada je nije osjetio. Žene u njegovoj obitelji bile su tamnokose, crvenokose, kovrčave; imale su nemirnu kosu, žičanu kosu, tanku kosu, kosu koja je zahtijevala uređivanje i losione i igle i mrežice. Kosu zbog koje je trebalo pjevati žalopojke, na koju se trebalo tužiti, nad kojom je trebalo plakati. A ne kosu koju se slavilo, koju se puštalo da nesmetano pada i leluja u svoj njezinoj nekompliciranoj, anglosaksonskoj slavi. Ali dok je stajao na dovratku kupaonice na katu, još držeći ključeve u rukama, vidio je da je kosa koju je oduvijek volio nestala. Nije je bilo, bila je odrezana, dokrajčena. Ležala je na linoleumu u neobičnim hrpama, poput krzna nekog sisavca. A na mjestu njegove supruge stajao je dječarac oštrigane glave, u haljini. »Kako ti se čini?«, upitalo je podmetnuto dijete glasom njegove supruge. »Predivno i baš svježe za ljeto, je l' da?« 26

Upute za toplinski val.indd 26

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

I nasmijalo se smijehom njegove supruge, ali onda se pogledalo u zrcalo uz nagli, nervozni trzaj glavom. Nepomično je promatra dok sjedi pred njim, ponovo osjetivši onaj oštar, nepovratni gubitak i poželi je upitati bi li razmislila o tome da ponovo pusti kosu, i koliko bi to moglo trajati, i hoće li izgledati isto kao prije? »Kako je djelovala?« Upita umjesto toga. »A znaš«, kaže, ponovo pomaknuvši ruku da bolje prekrije stranicu. »Različito.« Jasno mu je da bi oštrigana kosa trebala djelovati dječački, vragolasto, kao u one djevojke u onom filmu o Parizu. Ali zbog njezina okruglog lica i spljoštenog nosa to nije moguće postići. Izgleda kao viktorijanska bolesnica na oporavku. »Svakako spomeni masovne migracije sa sela u grad«, čuje se kako govori, »nastanak velikih gradova i...« »Da, da, znam«, kaže okrenuvši se ponovo prema stolu, i je li mu se to samo učinilo ili je zaista zaškrgutala zubima? Daj da ti pomognem, želi joj reći, daj da pokušam. Ali ne zna kako da to izgovori a da ne ispadne, kako bi Aoife to rekla, očajna budala. Želio bi da postoji nešto oko čega su složni, jedan dio njihova života u kojemu stoje rame uz rame, kao nekoć, prije... »I željeznicu«, čuje se kako govori i, čini li mu se, ili joj se obraća dubokim, autoritativnim glasom kojim govori u razredu – zašto to čini ovdje, u potkrovlju vlastite kuće, zašto se tako obraća vlastitoj supruzi? ...»kako je olakšala i ubrzala prijevoz, i da su je izgradili Irci, naravno, i...« Ona se počeše po glavi, kratko, razdraženo, i krene kemijskom označiti stranicu ispred sebe, ali je onda povuče. »Usto, preporučio bih ti da pročitaš...« »A da mu odgovoriš?« prekine ga. »Komu?« 27

Upute za toplinski val.indd 27

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

»Hughieju.« Michael Francis prilagodi sluh prostoru izvan potkrovlja, udaljenom od njegove supruge, i postane svjestan sinova glasa, koji ga doziva, tata, tataaaaaaaaaaaa, hoćeš se vratitiiiiiiiiiiiiii? Kada ga je Claire prvi put odvela kod svojih roditelja, najviše ga je zaprepastilo to koliko su svi bili ljubazni jedni prema drugima. Kako nevjerojatno pristojni, obazrivi. Roditelji su se međusobno oslovljavali s »najdraži« i »najdraža«. Za večerom ga je majka pitala bi li ga mogla zamoliti, bi li mu bilo strašno teško, dodati joj maslac. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da odgonetne gramatiku te rečenice, da se probije kroz sve te zakučaste semantičke začkoljice. Kada je majka spomenula da je hladno, otac joj je donio šal (svileni, s uzorkom mjedenih lokota). Brat je samoinicijativno govorio o ragbi-utakmici koju je tog dana igrao u školi. Roditelji su ispitivali Claire Zver, kako su je zvali, o njezinim esejima, datumima ispita. Hrana je poslužena u porculanskome posuđu i svaka je zdjela imala svoj poklopac. Poslužili su se jedanput pa još jedanput. To ga je zapanjilo. I tjeralo na smijeh. Nije bilo vikanja, psovanja, nitko nije ljutito odlazio od stola, nije bilo tihog durenja ni borbe za svoj dio krumpira. Nije bilo bacanja žlica, nitko nije uzeo nož za rezanje mesa, prislonio si ga uz vrat i viknuo, da se ubijem na licu mjesta? Nije mu se činilo da bi itko iz njegove obitelji barem okvirno znao reći o čemu je on pisao doktorat, još manje da bi izvadio kalendar pa zapisao datume njegovih ispita i pojedinosti vezane uz njih, a kamoli da bi odverglao popis knjiga koje bi mu mogle biti korisne i još otišao po njih u svoju knjižnicu pa mu ih dao. Njihovo raspitivanje o tome što studira, koliko predaje i ima li dovoljno vremena da se posveti doktoratu u njemu je stvaralo blagu paniku. Bilo bi mu draže da ga ignoriraju, kako bi mogao pojesti što više hrane, promatrati zidna ulja na platnu, zuriti kroz erker 28

Upute za toplinski val.indd 28

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

koji je gledao na široku tratinu, upijati spoznaju da spava s djevojkom koja se svojim roditeljima i dalje obraća s »mamice« i »tatice«. Ali oni nisu odustajali. Koliko braće i sestara ima? Čime se oni bave? Gdje je odrastao? Činilo se da ih je zadovoljila činjenica da mu otac radi u banci, ali ih je iznenadila izjava da preko ljeta ide u Irsku. »Michaelovi roditelji su Irci«, rekla je Claire i je li mu se to samo učinilo ili se u njezinu glasu čula natruha upozorenja, jedva primjetna promjena u raspoloženju? »Ma nemoj?« Njezin otac pogleda ga kao da traži neku tjelesnu crtu koja će to potvrditi. Došlo mu je da izrecitira Zdravo Marijo samo da vidi kako će reagirati. Istina, objavio bi iznad artičoka – koje su nešto užasno, nejestivo, šiljato – ja sam Paddy, katolik, Mick, irski revolucionar, i razdjevičio sam vašu kćer. »Da«, rekao je umjesto toga. »Iz Sjeverne Irske? Ili južne Irske? Na trenutak se borio sa željom da ispravi Clairina oca: Kaže se Republika Irska, želio je reći, a ne južna Irska. »S … ovaj … juga.« »A tako. Ali nisi član IRA-e, je li?« Ruka kojom je prinosio hranu ustima zaustavila se u pokretu. Artičoka je ostala lebdjeti u zraku. Kapljica rastopljenoga maslaca pala je na tanjur. Zurio je u čovjeka pred sobom. »Pitate me jesam li član IRA-e?« »Tatice«, promrmljala je Claire. Čovjek se nasmiješio brzim, slabim osmijehom. »Ne. Samo me zanima jeste li ti ili tvoja obitel...« »Je li moja obitelj u IRA-i?« »Samo pitam. Nisam te htio uvrijediti.« Te je noći bio s Claire, u jedan ujutro, uzeo ju je na njezinu pokrivaču s cvjetnim uzorkom, na sagu, na jastucima sjedala uz prozor. Prinosio je licu njezinu svilenu kosu boje kukuruza. Zabijao 29

Upute za toplinski val.indd 29

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

se u nju zatvorenih očiju, a kada je shvatio da nije upotrijebio kondom, bilo mu je drago, bio je bijesno zadovoljan; bilo mu je drago i sljedećega jutra za doručkom dok je ona, besprijekorna u ljetnoj haljini s uzorkom grančica, sjedila na stolcu s uspravnim naslonom, stavljala kajganu na tanjur i pitala oca treba li mu što dodati. Bilo mu je manje drago tri tjedna poslije kada mu je došla reći da joj mjesečnica kasni. I još manje drago kada je mjesec dana nakon toga otišao kući reći roditeljima da se ženi. Majka ga je oštro, procjenjivački pogledala pa sjela za stol. »O, Michael Francis«, šapnula je držeći se rukom za čelo. »Što?« upitao je otac gledajući naizmjence njega pa majku. »Što se dogodilo?« »Kako si mi to mogao učiniti?« »Što?« ponovio je otac. »Napumpao je neku«, promumljala je Aoife. »Ha?« »Napumpao je neku, tata«, glasno je ponovila zavaljena na sofi, besprijekornih, četrnaestogodišnjih udova prebačenih preko naslona. »Oplodio ju je, napravio joj dijete, doveo djevojku u nepriliku, bio...« »Dosta«, rekao joj je otac. Aoife slegne ramenom pa se s novim zanimanjem zagleda u Michaela. »Je li to istina?« upitao je otac, okrenuvši se prema njemu. »Ovaj …« Raširio je ruke. Ovo se nije trebalo dogoditi, htio je reći. Nisam se njome trebao oženiti. Trebao sam napisati doktorat, spavati sa svakom ženom s kojom sam mogao pa otići u Ameriku. Ovaj brak i ovo dijete nisu bili dio toga plana. »Vjenčanje je za dva tjedna.« »Dva tjedna!« Majka je počela plakati. »U Hampshireu. Ne morate doći ako ne želite.« 30

Upute za toplinski val.indd 30

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

»O, Michael Francis«, ponovila je majka. »Gdje u Hampshireu?«, upitao je otac. »Je li katolkinja?« upitala je Aoife, mašući bosim stopalom, odgrizavši komad keksa. Njihova je majka dahnula. »Je li? Je li katolkinja?« Pogledom je preletjela preko Presvetoga srca Isusova koje je visjelo na zidu. »Molim te, reci mi da jest.« Pročistio je grlo i pogledom prostrijelio Aoifeu. »Nije.« »Što je onda?« »Ne … ne znam. Anglikanka, valjda, ali mislim da to nije baš bitno...« Majka je skočila od stola, jauknuvši. Otac se novinama udario po dlanu. Aoife je rekla, kao da govori sama sebi: »Napumpao je protestantkinju.« »Začepi prokletu gubicu, Aoife«, prosiktao je. »Pazi kako se izražavaš«, zagrmio je otac. »Ovo će me dokrajčiti«, viknula je majka iz kupaonice, zveckajući bočicama u kojima su bile tablete za smirenje. »Najbolje da me odmah ubijete.« »U redu«, promrmljala je Aoife. »Tko će prvi?« Hughie se rodio i životi Claire i Michaela Francisa preusmjerili su se. Claire bi bila diplomirala povijest i dobila posao kakav su djevojke poput nje dobivale nakon što bi diplomirale: možda bi radila u kakvom časopisu ili kao tajnica u odvjetničkom uredu. Dijelila bi stan u Londonu s prijateljicom, i bio bi pun odjeće i šminke. Preuzimale bi poruke jedna za drugu, zabavljale svoje mladiće jelima koja bi zajedno pripremale u uskoj kuhinji. Prale bi donje rublje u sudoperu i sušile ga na plinskoj grijalici. A zatim bi se, nakon nekoliko godina, udala za odvjetnika ili poslovnog čovjeka pa bi se preselili u kuću poput one koju su imali njezini roditelji, u Hampshireu ili Surreyju, i Claire bi imala nekoliko 31

Upute za toplinski val.indd 31

22.9.2014. 12:27:38

Maggie O'Farrell

njegovane djece kojoj bi pričala priče o svojim djevojačkim danima u Londonu. Michael bi doktorirao. Probijao bi se kroz najzgodnije žene u gradu – a njih kao da je bilo mnogo, i to posvuda, u Londonu sredinom šezdesetih – žena s crnom olovkom oko očiju, u dolčevitama, u lepršavim haljinama, u nemoguće kratkim suknjama i dugim čizmama, žena sa šeširima i sunčanim naočalama, koje nose punđu i kapute od tvida. Sve bi ih isprobao, jednu po jednu. A onda bi dobio profesorsko mjesto u Americi. Berkeley, razmišljao je, ili Sveučilište u New Yorku, ili Chicago ili Williams. Sve je isplanirao. Otišao bi iz ove zemlje i više se nikada ne bi vratio. No ispostavilo se da je morao odustati od doktorata. Stipendija koju je dobivao nije bila dovoljna da njome uzdržava suprugu i dijete. Zaposlio se kao profesor povijesti u klasičnoj gimnaziji u predgrađu. Unajmio je stan nedaleko od Hollowayske ceste, u blizini mjesta gdje je proveo djetinjstvo, a on i Claire naizmjence su zagrijavali dječje bočice na plinskome kuhalu. Vikendima su odlazili u Hampshire i beskonačno raspravljali o tome bi li trebao dopustiti tastu da im posudi novac »da kupe nešto pristojno u čemu će živjeti«. Kuhačom promiješa hranu u loncu pa izvadi špagete na dva tanjura. Ponekad, kada suprugu uhvati odsutna izraza lica, pita se razmišlja li o kući koju je mogla imati. U Sussexu ili Surreyju, sa suprugom odvjetnikom. Pazi da na jednom tanjuru špageti ne dotiču prepečenac – Hughie ne želi jesti ako jedna vrsta hrane dodiruje drugu. »Bez dodirivanja!«, viknut će. Vitine špagete bacio je na prepečenac namazan maslacem. Ona može i hoće jesti sve. 32

Upute za toplinski val.indd 32

22.9.2014. 12:27:38

Upute za toplinski val

Upravo je stavljao tanjure ispred njihovih stolaca, kada je osjetio kako ga je nešto udarilo u nogu, nešto čvrsto i toplo. Vita. Došla je iz vrta i kovrčavom glavom udara ga u bedro poput male koze. »Tata«, guguće. »Tata, tata, tata.« Sagne se i uzme je na ruke. »Vita«, kaže. Ponovo je, na trenutak, u cijelosti osoba koja bi trebao biti: muškarac koji u svojoj kuhinji podiže kćer u zrak. Odloži kuhaču. Odloži lonac. Zagrli dijete. Ispunjen je – čime? Nečim snažnijim od ljubavi, snažnijim od privrženosti. Nečim tako gorljivim i praiskonskim da sliči životinjskome instinktu. Na trenutak mu se učini da je kanibalizam jedini način da izrazi taj osjećaj. Da, želi pojesti kćer, počevši od nabora na vratu, a zatim prelazeći na glatku, bisernu kožu ruku. Vita se izvija unatrag, migoljeći nogama. Oduvijek je vezana za zemlju; ne voli da je se nosi. Njezin najdraži oblik izražavanja privrženosti zagrljaj je oko nogu. Mrzi kad nije nogama na zemlji. Njezino je tijelo oduvijek imalo neku krutost, čvrstoću, koje Hughie nikada nije imao. Hughie je vilenjak, lagano, tanko biće, čija preduga kosa leprša iza njega, prozračan, zračni duh, dok je Vita više poput životinje koja obitava na tlu. Podsjeća ga na jazavca, možda, ili lisicu. Spusti je na zemlju, uzdahnuvši, a ona nastavi trčati oko kuhinjskoga stola, neobjašnjivo vičući: »Sretno do kraja života«, ponavljajući i ponavljajući te riječi, svaki put naglašavajući drugu. »Vita«, Michael kaže, trudeći se normalnim glasom nadglasati buku. »Vita, sjedni. Vita?« Hughie uđe i sjedne na svoje mjesto za stolom. Uzme vilicu i počne se igrati špagetima na kojima se hladi i skrutnjava narančasti umak. Namršti se, omotavši najprije jedan, pa dva, pa tri špageta na zubac vilice, a Michael Francis rastrgan je između 33

Upute za toplinski val.indd 33

22.9.2014. 12:27:39

Maggie O'Farrell

potrebe da mu se ispriča što opet jedu špagete i toga da mu kaže da požuri s jelom. Posljednji put kad ih je njegova majka posjetila – dolazi svaka dva tjedna, ali samo na čaj, odbijajući ostati dulje od toga jer ne želi »smetati Claire« – za večerom poput ove priupitala je nije li neobično da muškarac koji radi puno radno vrijeme kao profesor tako često kuha. Claire je bila u dnevnom boravku, ali je čula. Znao je to jer je čuo kako je zaklopila knjigu koju je čitala. »Vita«, ponovo pokuša. Vita poskakuje oko stola, gola, prljava od zemlje, skandirajući, »Sretno do kraja života. Sretno do kraja života.« Hughie se udari rukom po čelu i baci vilicu na tanjur. »Zašuti, Vita«, prosikće. »Ti zašuti«, Vita odgovori povikom. »Ti zašuti, ti zašuti, ti...« Michael Francis uhvati kćer dok je plesuckajući prolazila pokraj njega i podigne je iznad glave, a ona se počne bacakati i urlati. U ovom trenutku, svjestan je toga, ima dva izbora. Može postati strog, reći joj da se pristojno ponaša i da odmah sjedne. Privlačnost tog pristupa jest u tome što će izbaciti dio frustracije koja se cijeli dan nakuplja u njemu, ali opasnost leži u tome što će se mu se to osvetiti jer će Vita ubaciti u još višu brzinu. Druga mogućnost je da ih šalom izbaci iz trenutačnog stanja. Odluči se za ovo drugo. Brže je i manje rizično. »Njam, njam«, kaže, praveći se da jede Vitin trbuh. »Ja sam čudovište i pojest ću te.« Stavi je u stolac. »Tako sam gladan da ću morati pojesti tebe ako ti ne pojedeš svoju hranu. Sigurna si samo budeš li jela.« Vita se nasmije, ali – nekim čudom – ostane u stolcu. Zadržao je dah dok nije vidio da je uzela vilicu. »Kakvo čudovište, tata?« «Veliko.« 34

Upute za toplinski val.indd 34

22.9.2014. 12:27:39

Upute za toplinski val

»Dlakavo?« vrisne. »Da. Vrlo dlakavo. Imam zelene dlake po cijelom tijelu.« I budući da još nije ništa pojela, nježno joj uzme vilicu iz ruke i stavi nešto hrane u usta dok je ona govorila, »Imaš li velike zube?« »Goleme. Najveće zube koje si ikada vidjela.« »Morski pas«, odjedanput se oglasi Hughie, »ima nekoliko redova...« »A pandže?« upita Vita, poprskavši stol sažvakanim komadićima špageta. »Ja sam govorio!« vikne Hughie. »Govorio sam! Tata, prekinula me.« »Vita, nemoj ga prekidati. Čekaj stanku. Da, imam pandže. Nastavi, Hughie, što ima morski pas?« »Ima nekoliko redova zuba koji...« «Živiš li u špilji?« »Opet je to napravila!« Hughie se trese od bijesa. »Tata!« Claire je baš u tom trenutku odlučila ući u prostoriju. Preodjenula se, Michael Francis primijeti, u suknju i prilično tanku bluzu svezanu u čvor na struku. »Zdravo, dušice«, pozdravi ih. »Uživate li u večeri?« »Izlaziš?« Michael upita. Ona pogledom prelazi preko radnih ploha, polica, poda. »Je li tko vidio moju...« »Mama, Vita me dvaput prekinula«, kaže Hughie, okrenuvši se prema majci. Claire rukom prođe po vrhu ormara, zastane, zakorači prema stražnjem ulazu pa ponovo zastane. »Žao mi je što to čujem, ali ti si upravo prekinuo mene.« »Kamo ideš?« »Nisam te prekinuo.« »Jesi. Maloprije. Moraš čekati stanku.« 35

Upute za toplinski val.indd 35

22.9.2014. 12:27:39

Maggie O'Farrell

»Nisi mi rekla da ideš van.« Na trenutak se usredotoči na njega. »Jesam. Rekla sam ti da ćemo zajedno gledati neku emisiju Otvorenog sveučilišta i poslije toga večerati ovdje. Jučer sam ti rekla, sjećaš se? Jesi li možda vidio moju…« Učini mu se da je odustala od pomisli da od njega traži pomoć. »Ma, nema veze.« »Tvoju što?« »Ništa.« »Ne, reci mi.« »Tata«, Vita stavi dlan zaprljan umakom od rajčica na njegov rukav, »imaš li dva oka ili mnogo očiju?« »Ništa«, odgovori Claire. »Nije bitno.« S poda podigne platnenu torbu koju nikada prije nije vidio i on na djelić sekunde ugleda prednji dio njezine bluze, čipkasti obrub grudnjaka, dva brdašca grudi. Padne mu na pamet da bi i drugi to mogli vidjeti, u toj grupi za učenje ili što je već rekla da to jest. »Idem.« Poljubi oba djeteta u kosu. »Dušice, sada ću vam poželjeti laku noć jer ću se možda vratiti tek nakon što zaspite…« »Kad ćeš se vratiti?« Michael Francis upita. »Dva oka, tata, ili mnogo očiju? Mnogo očiju na čudnim mjestima, naprimjer na rukama ili ušima?« »Tko će me spremiti za spavanje?« Hughie upita glasom zanemarenog siročeta. »Poslije.« Claire mahne rukom po zraku. »Nisam sigurna.« »Ili na stopalima? Oči na stopalima bile bi korisne, zar ne, jer…« »A što će biti s mojim kupanjem? Tko će me okupati?« »Tata, naravno«, Claire kratko zagrli Hughieja, »ali ionako se ne možeš kupati zbog zabrane. Sjećaš se?« »Kad, otprilike? Sigurno znaš.« »Ne znam. Možda ostanem dulje, ili…« 36

Upute za toplinski val.indd 36

22.9.2014. 12:27:39

Upute za toplinski val

»Ili na dlanovima. Onda bi vidio stvari koje želiš uzeti u ruke, vidio bi ih dok ih podižeš, malog čovjeka kojeg ćeš pojesti, možda, ili…« Dok Claire izlazi iz prostorije, Hughie Michaelu pruža trokutasti prepečenac. »Pozdrav, dušice«, Claire dovikne iz hodnika. »Ne mogu ovo pojesti«, kaže Hughie. »Ima umaka po kori.« »Tata, ne slušaš me. Gdje su ti oči?« Zazvoni telefon. Vita govori sve glasnije; Hughie uklanja komade hrane sa svojega tanjura, govoreći da ni to ne može pojesti, ni ovo, a Claire dovikuje nešto iz hodnika. »Što?« upita Michael Francis jurnuvši kroz dnevni boravak pa u hodnik, gdje njegova supruga stoji pred vratima. »Ne čujem te.« Uokvirena je dovratkom, zrake sunca obasjavaju joj bluzu, kosa joj je rasplamsana oko malog, pjegavog lica. Srce ga boli dok je gleda. Ostani, želi reći, nemoj ići. Ostani sa mnom. »Rekla sam«, progovori, »da je to vjerojatno tvoja majka. Zove cijelo poslijepodne.« »O«, kaže. »Izgubila je ključ ili nešto.« »Aha.« Telefon iza njega naglo prestane zvoniti i on začuje da se Hughie javio: »Halo?« »Claire?« »Da?« Jednu ruku drži na vratima, jednom nogom zakoračila je na stubu. »Nemoj ići.« »Molim?« »Molim te.« Uhvati je za zapešće, ondje gdje se kosti šake spajaju s kostima ruke. »Michael…« 37

Upute za toplinski val.indd 37

22.9.2014. 12:27:39

Maggie O'Farrell

»Samo večeras. Nemoj ići na to svoje. Ja ću ti ispričati sve što trebaš znati o industrijskoj revoluciji. Ostani s nama. Molim te.« »Ne mogu.« »Možeš.« »Ne mogu. Obećala sam im…« »Jebeš njih.« Pogreška. Lice joj se zgrči od bijesa. Ljutito se zagleda u njega. On iza sebe začuje Hughieja kako baki govori da se tata ne može javiti jer viče na mamu pred vratima. Claire ga promatra kao da će nešto reći, ali onda spusti glavu, drugom nogom iskorači na stazicu i zatvori vrata za sobom. Trebao mu je trenutak da shvati da je otišla. Zuri u vrata, u potamnjelu mjed brave, u staklo koje je tako precizno ugrađeno u drvo. Onda shvati da je Hughie pokraj njega. »Tata! Tata!« viče. »Što je?« Michael upita, spustivši pogled prema njemu, toj minijaturnoj verziji svoje supruge, koja je upravo izišla, upravo prešla prag, otišla od svih njih. »Baka je na telefonu. Kaže…« Ode u dnevni boravak i podigne slušalicu. »Mama? Oprosti, bio sam…« Majka je usred rečenice, odlomka, možda čak i nečeg duljeg. »… i rekla sam mu, pa, danas mi ne treba sladoled, morat ćete se vratiti u četvrtak, i znaš li što mi je rekao? Rekao je…« »Mama«, ponovio je. »Ja sam.« »…a i nije da je imao toliko toga u kombiju, i…« »Mama!« S druge strane žice zavlada tišina. »Ti si, Michael Francis?« »Da.« »O. Mislila sam da razgovaram s Vitom.« »Ne. Ono je bio Hughie.« 38

Upute za toplinski val.indd 38

22.9.2014. 12:27:39

Upute za toplinski val

»A. Pa dobro. Rekla sam Claire danas – a zvučala je tako zauzeto, ne mogu ti ni opisati koliko – da je problem u tome što je kod njega ključ od šupe i…« »Kod koga?« »I rekla sam mu da je doručak gotov, ali znaš kakav je kad su u pitanju novine…« »Kakve novine?« »Stvar je u tome da je zamrzivač u šupi, kao što znaš.« Michael Francis uhvati se za glavu. Razgovori s majkom znaju biti zbunjujući zavoji kroz šumu značenja u kojoj nitko nema ime i likovi se pojavljuju i nestaju bez upozorenja. Morao si naći uporište, malo se upoznati sa situacijom, utvrditi identitet jedne dra matis personae i onda bi, uz malo sreće, ostalo sjelo na svoje mjesto. »… rekla je da danas nema vremena, ali…« »Tko? Tko nema vremena?« »Znam da je stalno jako zaposlena. Ima toliko toga na grbači.« To je bio jasan znak. Majka tu frazu upotrebljava kada govori samo o jednoj osobi. »Monica? Govoriš li o Monici?« »Da.« Majka je zvučala ranjeno. »Naravno. Danas nema vremena zbog mačke pa sam se pitala možeš li ti…« »Ja?« Osjeti provalu gnjeva iz sebe i to mu donese veličanstveno olakšanje, predivno, silno oslobođenje. »Da nešto raščistimo. Tražiš od mene, koji imam obitelj i radim puno radno vrijeme, da dođem i pomognem ti pronaći izgubljeni ključ od šupe. Ne pitaš moju sestru, koja ne treba čuvati djecu i nema posao, zbog toga što ona ima toliko toga na grbači?« Kako li samo prezire tu frazu. On i Aoife znaju je ponekad upotrijebiti, kao šalu. Ali, zaista, ta majčina naklonost prema njezinu srednjem djetetu, to bezgranično suosjećanje s Monicom, ta spremnost da joj sve oprosti, uopće nije šala. Iritantno je. Nakaradno. Krajnji je čas da to prestane. 39

Upute za toplinski val.indd 39

22.9.2014. 12:27:39

Maggie O'Farrell

Začuje majku kako je duboko udahnula. Neko vrijeme između njih prostire se tišina. Kako će reagirati? Hoće li i ona početi vikati? Oboje znaju da ona itekako zna uzvratiti. »Pa«, progovori drhtavim glasom, i on zaključi da se odlučila za povrijeđenost i malu dozu hrabrosti, »samo sam pomislila da bi mi mogao pomoći. Pomislila sam da te mogu nazvati u trenutku p…« »Mama…« »Mislim, nema ga već jedanaest sati i nisam sigurna što bih trebala učiniti i…« On se namršti i čvršće priljubi slušalicu na uho. Ovo je još jedna stvar koja se može dogoditi u razgovoru s majkom. Pati od neobične nesposobnosti da odijeli nebitne informacije od bitnih. Sve joj je bitno: zametnuti ključevi od šupe i odsutan suprug jednako su joj važni. »Tate nema jedanaest sati?« »…Nikada prije nije tako otišao i nisam bila sigurna komu se obratiti, a Monica je tako zauzeta, pa sam pomislila…« »Čekaj, čekaj, jesi li rekla Monici da je tata nestao?« Nastane šutnja. »Jesam«, majka nesigurno kaže. »Sigurna sam da jesam.« »Ili si joj samo rekla da ne znaš gdje je ključ od šupe?« »Michael Francis, mislim da me ne slušaš. Znam gdje je ključ od šupe. Na očevu privjesku za ključeve, ali ako njega nema, onda nema ni ključeva i…« »U redu.« Michael odluči preuzeti kontrolu nad situacijom. »Ovako ćemo. Ti ćeš čekati pokraj telefona. Ja ću nazvati Monicu i razgovarati s njom pa ću ti se ponovo javiti. Za desetak minuta. Dobro?« »U redu, dušo. Čekat ću da nazoveš.« »Da. Tu čekaj.« 40

Upute za toplinski val.indd 40

22.9.2014. 12:27:39

Od iste autorice:

www.mozaik-knjiga.hr

129,00 kn ISBN 978-953-14-1633-7

MAGGIE O'FARRELL

Roman koji izaziva ovisnost, ispričan pravom ljudskošću, toplinom i zaraznom ljubavlju. – Observer

Upute za toplinski val

Od autorice hitova Kad si otišao i Ruka koja je prva držala moju

maggie o’farrell

Zadivljena sam ovom briljantnom pripovjedačicom. – DAILY TELEGR APH

Roman za pamćenje... vrhunski pripovjedački dar. – OBSERV ER

Upute za toplinski val

Sjajan roman. – Audrey Niffenegger, autorica romana Žena vremenskog putnika

Izuzetno osjećajan roman. – Emma Donoghue, autorica romana Soba

– roman –

Upute za toplinski val OMOT tisak.indd 1

26/09/14 15:23