Treći Trg festivalski e-časopis 35-38/2012

Glavni i odgovorni urednik Dejan Matić Urednik Milan Dobričić Likovni urednik i dizajn korica Dragana Nikolić Saradnici Ana Rostokina Marija Panajotović Aleksandar Mandić Lektura i korektura Treći Trg Izdavač Treći Trg Francuska 7 11000 Beograd +381 69 1979 007 trecitrg@gmail.com www.trecitrg.org.rs www.trgnise.blogspot.com Copyright © Treći Trg Copyright © Treći Trg

TREĆI TRG e-časopis za književnost Broj 35-38 Godina IX Beograd 2012 TRČAĆU DOVEK (Ivan Rastegorac 1940-2010) 6. MEĐUNARODNI BEOGRADSKI FESTIVAL POEZIJE I KNJIGE „TRGNI SE! POEZIJA!“ I’LL RUN AS LONG AS I LIVE (Ivan Rastegorac 1940-2010) 6th INTERNATIONAL POETRY AND BOOK FESTIVAL TRGNI SE! POEZIJA! Sadržaj / Contents IVAN RASTEGORAC (Srbija)

5

KOLJA MIĆEVIĆ (Francuska/Srbija) IVANA MILANKOV (Srbija)

33

47

PASKAL PETI (Francuska/Velika Britanija) NINA ŽIVANČEVIĆ (Francuska/Srbija) AN-HELEN ATIANESE (Finska) ALEKSANDAR SKIDAN (Rusija) GOKČENUR Č. (Turska)

101 121

143

SLAĐAN LIPOVEC (Hrvatska)

161

VLADIMIR MARTINOVSKI (Makedonija) ANA SEFEROVIĆ (Velika Britanija/Srbija) SINIŠA TUCIĆ (Srbija)

65

83

209

179 197

4 / Treći Trg / Broj 35-38

HOMMAGE

IVAN RASTEGORAC Ivan Rastegorac was born in Pristina in 1940.

He graduated from the Faculty of Philology of the Belgrade University, where he studied Yugoslav and world literature. He worked as the art director of the Belgrade Poetry Theater (within Đuro Salaj Educational Center) from 1972 to 1996.

He published poetry from 1959 in a number of eminent literary papers and magazines such as Student, Vidici, Delo, Mladost, Polja, Književna reč, Književne novine, Književnost, etc. There is a number of radio and TV programs by Radio Belgrade, First Channel, etc., devoted to his poetry.

His works have been published in about twenty poetry anthologies in Serbian and in several other languages (French, Russian, Chinese, Swedish, Romanian, Belorussian, Italian, English).

Poetry books: PESME (POEMS), Vidici Collection, Belgrade, 1965 DRVO KOJE TEČE (THE FLOWING TREE), Dom omladine Beograda, Belgrade, 1971 UVELIČAVAJUĆE STAKLO (THE MAGNIFYING GLASS), Prosveta, Belgrade, 1979 SVETLOSNI OKLOP (ARMOR MADE OF LIGHT), Katedra grafike Fakulteta likovnih umetnosti, Beograd,1982 LICEM PREMA ISTOKU (WITH FACE TURNED TO THE EAST) (coauthor) Književna omladina Timočke Krajine, Bor, 1989 LUDO GOVEDO (THE MAD COW), Zajednica književnika Pančeva, Pančevo, 1993 AZBUČNA MOLITVA (ALPHABETICAL PRAYER), BIGZ, Belgrade, 1995 NEDELO (THE MISDEED), IRO ‘’Rad’’, Belgrade, 2000 GLAVA: Izbor pesama i prozaida (THE HEAD: Selected Poems and Prose Works), Društvo Istočnik, Belgrade, 2009 Other books: UNIVERZALNI BREHT (THE UNIVERSAL BRECHT) (monograph, coauthor), Teatar poezije Collection, Belgrade, 1973 POEZIJA I SCENA (POETRY AND SCENE) (collection of theoretical studies), Teatar poezije Collection, Belgrade, 1974 ČULO FILMA (THE SENSE OF FILM) (texts on the film art; selected by Ranko Munitic; Niški kulturni centar, Nis, 2010 Besides poetry and literary essays, Ivan Rastegorac wrote a number of texts on the film art and television, which he started publishing in 1962 in such papers and magazines as Student, Vidici, Indeks, F magazine, Film-novosti, Književna reč, Front, Književne novine, Književni magazin, etc.

Ivan Rastegorac was one of the editors and a member of the following editorial offices: Student, Belgrade (1961-1967), Vidici, Belgrade (1961-1966), F magazine, Belgrade (1966-1967), Film-novosti, Belgrade (1966-1967), Radio Belgrade – Second Channel (1969-70), Tribina Udruženja književnika Srbije Francuska 7, Belgrade

Rođen u Prištini, 15.07.1940.

Osnovnu školu pohađao u Novom Sadu i Jagodini, nižu gimnaziju u Jagodini i Beogradu, višu gimnaziju u Beogradu (Druga beogradska i Prva beogradska gimnazija) Diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, grupa - jugoslovenska književnost sa opštom.

Radio na mestu dramaturga (umetničkog rukovodioca) u beogradskom Teatru poezije (pri RU ‘’Đuro Salaj’’) od 1972. do1996. godine.

Poeziju objavljuje od 1959. godine (NIN) u nizu značajnih književnih listova, časopisa («Student», «Vidici», časopis «Delo», «Mladost», «Polja», «Književna reč», «Književne novine», časopis «Književnost» i drugi). U više navrata na Radio-Beogradu i televiziji realizovane emisije posvećene njegovoj poeziji (Prvi, Drugi i Treći program RadioBeograda; Prvi program televizije i drugi).

Zastupljen u dvadesetak antologija poezije na srpskom jeziku i nekoliko stranih jezika (francuski, ruski, kineski, švedski, rumunski, beloruski, italijanski, engleski).

Objavljene zbirke pesama: PESME, Edicija ‘’Vidici’’, Beograd, 1965.

DRVO KOJE TEČE, Dom omladine Beograda, 1971.

UVELIČAVAJUĆE STAKLO, Prosveta, Beograd, 1979.

SVETLOSNI OKLOP, Katedra grafike Fakulteta likovnih umetnosti, Beograd, 1982.

LICEM PREMA ISTOKU(koautor), Književna omladina Timočke Krajine, Bor, 1989.

LUDO GOVEDO, Zajednica književnika Pančeva, 1993.

AZBUČNA MOLITVA, BIGZ, Beograd, 1995.

NEDELO, IRO ‘’Rad’’, Beograd, 2000.

GLAVA, Izbor pesama i prozaida, Društvo Istočnik, Beograd, 2009.

Ostale knjige: UNIVERZALNI BREHT (monografija, koautor), Edicija ‘’Teatar poezije’’, Beograd, 1973.

POEZIJA I SCENA (zbornik teorijskih radova), Edicija ‘’Teatar poezije’’, Beograd, 1974. ČULO FILMA (tekstovi o filmskoj umetnosti; izbor Ranka Munitića; „Niški kulturni centar“, Niš, 2010.

Osim poezije, proze i književnih eseja , od 1962. godine piše o filmskoj umetnosti i televiziji («Student», «Vidici», «Indeks», časopis «F“ , „Film-novosti“, «Književna reč», «Front», «Književne novine»,»Književni magazin» i drugi). Član uredništva i stalni saradnik bio je u sledećim redakcijama: Student, Beograd (1961-1967), Vidici, Beograd (1961-1966), Časopis „F”, Beograd (1966-1967), Film-novosti, Beograd (1966-1967), Radio Beograd – Drugi program (1969-70), Tribina Udruženja književnika Srbije Francuska 7, Beograd

5 / Treći Trg / Broj 35-38

IVAN RASTEGORAC

6 / Treći Trg / Broj 35-38

(1970-72) , Krila, Belgrade (1970-1971), Teatar poezije Collection, Belgrade (19731980), Front, Belgrade (1976-78), Pesničke novine, Belgrade (1979-1984), Književne novine, Belgrade (1995 – 2000), Književni magazin (2000-2010).

He was a member of the following literary associations: Member of Serbian Association of Writers (1966-2000), member of the Serbian Association of Film Critics (1966-1974), member of the Serbian Literary Fellowship (2000-2010).

Awards: Borski grumen award of the First Balkan Meetings of Writers (Bor, 1987); Radio Belgrade annual award for the radio drama for children Priča o Dil-Beru (1992); grand prix of the 6th FEDOR (Yugoslav Festival of Documentary Radiophonia) for his documentary drama Prokletije ( Anathema) (coauthor; Belgrade,1992), the same drama officially presented Yugoslavia at the Prix Italia International Radiophonic Festival in Parma (1992) as well as at the International Audio Drama Contest in Tokio in 1993 (grand prix, which was not given to him because of the sanctions against Yugoslavia), Dušan Srezojević Award (1992); VASKO POPA Award, Vrsac, 2010.

HEAD Look at it, now it is so quiet, so round, so finely does it whir while turning, so contrary to any instincts.

Through its entire structure, its eyepieces, the purposefully arranged layers and earlobes, it strives for the improvement and emancipation of its activity.

No flaunting!

That is a head freed from or, if you want, deprived of heart and limbs, deprived of muscles (that is to say, of some routine procedures) and also of something that does not concern you – of love madness!

Članstvo u književnim i drugim udruženjima: Član udruženja književnika Srbije (1966-2000), član Udruženja filmskih kritičara Srbije (1966-1974), član Srpskog književnog društva (od 2000).

Nagrade i priznanja: Nagrada Borski grumen na Prvim balkanskim susretima književnika (Bor, 1987); godišnja nagrada Radio Beograda za dečju radio-dramu Priča o Dil-Beru (1992); prva nagrada na 6. FEDOR-u (Jugoslovenski festival dokumentarne radiofonije) za dokumentarnu dramu Prokletije (koautorstvo; Beograd,1992), ista drama ( Anathema) reprezentovala je Jugoslaviju na međunarodnom radiofonskom festivalu “Prix Italia” u Parmi (1992); i na Morishige award International Audio Drama Contest, u Tokiju,1993.godine (prva nagrada, koja nije dodeljena zbog sankcija), nagrada Dušan Srezojević (1992); nagrada „VASKO POPA“ Vršac, 2010.

GLAVA Pogledajte je, sada je tako mirna, tako okrugla tako fino zuji pri svom okretanju, tako protivna svakom nagonu.

Celokupnim svojim ustrojstvom, svojim okularima, svrsishodno raspoređenim slojevima kao i ušnim školjkama, ona radi na usavršavanju i emancipaciji svog dejstva.

Nikakvih produciranja!

To je glava oslobođena ili, ako hoćete, lišena srca i udova, lišena mišića (što će reći nekih ustaljenih postupaka) a zatim nečeg što vas se ne tiče - ljubavnog ludila!

7 / Treći Trg / Broj 35-38

(1970-72) , Krila, Beograd (1970-1971), Edicija Teatar poezije, Beograd (1973-1980), Front, Beograd (1976-78), Pesničke novine, Beograd (1979-1984), Književne novine, Beograd (1995 – 2000), Književni magazin (od 2000).

8 / Treći Trg / Broj 35-38

Yes, it is isolated in a way; one would say: it is a great flaming ball.

But there is still its past: countless scenes, struggles, blindnesses, fears, rabies, a multitude of acquaintances, blissfulness, twaddle, anger, religions, some books, approximately as many films and everything else that makes it a head brimming over with truths, especially lies.

This is its big chance in corporeal absence; what do you think, a bit of fantasy, a little of those precious dregs squeezed out of nothingness, if need be, superior posture, public blackmail, a bit of pressure from the inside, a bit of superiority over everything, and there’s a state of triumph.

I’LL RUN AS LONG AS I LIVE I’ll run, I’ll run as long as I live.

I’ll run constantly forcing out of myself wondrous forms of cries.

I’ll run above words, across mile-long sentences,

Ovo je njena velika šansa u uslovima telesnog odsustva; šta mislite, malo fantazije, malo onog dragocenog taloga isceđenog iz ništavila, po potrebi nadmoćnost držanja, javne ucene, malo pritiska iznutra, malo nadmoći prema svemu i eto stanja trijumfa.

TRČAĆU DOVEK Trčaću, trčaću dovek.

Trčaću neprestano izbacujući iz sebe čudesne oblike krikova.

Trčaću ponad reči, preko kilometarskih rečenica suv i krt,

9 / Treći Trg / Broj 35-38

Da, ona je na neki način izolovana; reklo bi se: to je velika usijana kugla.

Ali tu je još uvek njena prošlost: bezbroj prizora, batrganja, slepila, strahova, besnila, mnoštvo poznanstava, blaženstava, tupljenja, gneva, religija, nešto knjiga, otprilike isto toliko filmova i svega ostalog što čini da je to jedna glava krcata istinama, a pogotovu lažima.

10 / Treći Trg / Broj 35-38

dry and brittle, big and strong, light and soft.

In the course of a victory lap I’ll come across my own remains on the racetrack.

Eventually, I’ll lie in bed where eyes sleep.

I’ll sleep.

I’ll run, I’ll run.

I’ll last as long as I live.

ETERNAL NURSLING For a long time I’ve been warning against the madness of paper; for a long time I’ve been tormenting myself with the tip of my pen.

Pose for photos with your grand exports, go to hell with your consumer prisons!

No doubt, money reveals a lack of imagination.

Immense supermarkets breed tiny rodents, big orchestras fill small bars to capacity.

Withered words, packed in bales weighing one hundred tons, make breathing space cramped.

Say what you will,

U počasnom krugu nailaziću na svoje ostatke na atletskoj stazi.

Najzad, leći ću u krevet na kome spavaju oči.

Spavaću.

Trčaću, trčaću.

Trajaću dovek.

VEČNO DOJENČE Već dugo upozoravam na ludilo papira; već dugo kinjim sebe vrškom pera.

Slikajte se sa vašim grand-eksportima, nosite se sa vašim robnim kazamatima!

Nema sumnje, novac otkriva nedostatak mašte.

Goleme samousluge legu male glodare, veliki orkestri zakrčuju male barove.

Usahle reči, u balama od stotinu tona, stešnjuju prostor za disanje.

Reci šta god hoćeš, ali oko,

11 / Treći Trg / Broj 35-38

velik i jak, lak i mek.

12 / Treći Trg / Broj 35-38

but the eye, that priceless discovery, is a tiny device, and a mind of great calibre need not be larger than that of a hummingbird.

For a long time I’ve been warning against the madness of paper; for a long time I’ve been tormenting myself with the tip of my pen.

Naturally, a consumer is an eternal nursling crying for his bottle.

DIVISION When you dance, pray tell, are your legs divided?

When you play the piano, touching the soul with your left hand and breaking rocks with your right hand, does your body split in two?

I WEAR AN ARMOUR MADE OF LIGHT I wear an armour made of light; enchanted, I pass under cascades of time.

Već dugo upozoravam na ludilo papira; već dugo kinjim sebe vrškom pera.

Dakako, potrošač je večno dojenče koje plače za svojom bočicom.

RASKOL Kad igraš, reci, imaš li odvojene noge?

Kad sviraš na klaviru i levom rukom diraš dušu a desnom rušiš stene da li ti se napola rascepi telo.

JA NOSIM SVETLOSNI OKLOP Ja nosim svetlosni oklop; začaran prolazim ispod slapova vremena.

13 / Treći Trg / Broj 35-38

to basnoslovno otkriće, nevelika je sprava, a um velikog kalibra ne mora biti veći od uma kolibrija.

14 / Treći Trg / Broj 35-38

I insert light beams, breaking them in my sleep.

Dry grass burns under my feet, as do old newspapers, turning into eternal flame.

Enchanted, I pass and touch things.

I connect things distant and foreign.

Through the armour of light I fail to register the blows I receive.

I merely suffer them.

THE DEMON OF ANTARCTICA The demon of Antarctica is a demon of poets (from a newspaper) The demon of Antarctica is hypnotically white, but his magic is of the black variety.

Glass wool curls and falls foolishly.

The regular-looking folds of snowdrift solidify shades of amethyst.

Death slowly changes its multitude of veils.

The chrome-plated sheen of aircraft wings

Omađijan prolazim i dodirujem stvari.

Ja povezujem stvari udaljene i tuđe.

Kroz svetlosni oklop ne razaznajem udarce.

Samo ih trpim.

DEMON ANTARKTIKA Demon Antarktika demon je pesnika (iz novina) Demon Antarktika hipnotički je beo, ali je njegova magija crna.

Staklena vuna kovrdža se i budalasto pada.

U pravilnim naborima smetova očvršćuju senke od ametista.

Smrt sporo presvlači mnoštvo svojih velova.

Hromirani blesak avionskih krila uvek najavljuje nekolicinu

15 / Treći Trg / Broj 35-38

Ja svetlosni snop udevam, prelamam u snu.

Poda mnom suva trava gori i stare novine pretvaraju se u večni plamen.

16 / Treći Trg / Broj 35-38

always announces several monsters dressed in white.

Masked in polar overalls, with paw-like snow-shoes on their feet, they move slowly in a single file, walking like geese.

The transistor radio emits a voice-order: “Brazen traveller, acquiesce to cruelty and climb to the Peak of Horror!�

From a height of 1,700 metres, an empire of barely transparent

glass is revealed; massive blocks of ice fill the moulds of depressions.

The sun resembles a ghostly beast belonging to the realm of dreams.

Monumental solitude, master and apparition, is total and pure.

Memory is crystalline here, but next to the modest fire there are no children to console themselves with a wisp of smoke, sparkle in the eye, staring at a piece of diseased wood.

Here, memory constitutes tortuous attempts to sink an iceberg, but a white-hot human scream is nowhere to be heard.

Maskirani u polarna odela, sa šapama-krpljama na nogama, sporo se kreću jedan za drugim, u potiljak, ‘’hodom gusaka’’.

Iz tranzistora stiže glas-naredba: ‘’Drski putniče, pristani na svirepost i uspni se na Vrh užasa!‘’ Sa visine od 1.700 metara otkriva se imperija od jedva prozirnog stakla; masivni blokovi leda ispunjavaju kalupe depresija.

Sunce je nalik sablasnoj zveri koja pripada snu.

Monumentalna samoća, gospodar i priviđenje, potpuna je i čista.

Sećanje je ovde kristalno, ali niotkuda dece pored skromne vatre da se teše pramenom dima, iskrom u oku, zurenjem u komad zaraženog drveta.

Sećanje je ovde mučenje da se potopi santa leda, ali niotkuda usijanog ljudskog krika.

17 / Treći Trg / Broj 35-38

u belo odevenih čudovišta.

18 / Treći Trg / Broj 35-38

There are only solitary way stations, infrequent helicopter flights overhead and taking dilapidated hangars out with dental pliers.

Another “three dog night”* is on the way with its rule of kill or be killed, which, in no time at all, becomes an even greater evil: exterminate or be exterminated.

Of all the stationery there only remain dog-drawn sledges. *An Eskimo expression signifying the coldest of polar nights.

MONADS It is a weighty topic, worthy of Leibnitz: nature that, without any qualms, preyed at man eye to eye – has surrendered all of a sudden.

Words, the human voice, are merely the cooled-down part of universal pain.

With each turn of the millstone you become stronger.

The darker the night the stronger you get.

Fossils, numbers, monads – much knowledge is buried

Dolazi još jedna „noć tri psa“ * sa svojim pravilom ubiti ili biti ubijen što očas se okrene u još veće zlo: istrebiti ili biti istrebljen.

Od čitavog pribora za pisanje ostale su samo saonice sa psima. *Eskimska izreka za najhladnije polarne noći

MONADE Tema je teška, dostojna Lajbnica: priroda koja se, bez zazora, ustremljivala čoveku u oči - iznenada se predala.

Reči, glas ljudski samo su ohlađeni deo opšteg bola.

Sa svakim okretom žrvnja postaneš jači.

Postaješ jači što je noć crnja.

Fosili, brojevi, monade - mnogo znanja zakopano je duboko u pamćenju.

19 / Treći Trg / Broj 35-38

Samo usamljene postaje, retko nadletanje helikoptera i vađenje dotrajalih hangara zubarskim kleštima.

20 / Treći Trg / Broj 35-38

deep in the memory.

Poets collect mysteries; a host of miracles.

Little birds peck at cast-off verses and souls fall down to hell as densely as snow.

Lightning, which once freely roamed the world, domesticated like a horse, dog or cat, purrs tied to the threshold.

UNBUTTONING MY CLOTHES Unbuttoning my clothes, unexpectedly I came across my heart – smallish, full of scars, but steadily pounding away.

Tattooed like a biceps, bared, caught in debauchery, clenching and opening like a fist, seeming to gain strength through love, in its death rattle.

Breaking through the ice barrier, near Mt Erebus volcano in the frozen depths of three thousand metres, Scott’s polar expedition

Ptičice zoblju odbačene stihove i duše padaju u pakao tako gusto kao kad pada sneg.

Munja, koja je nekad slobodno lutala svetom, pripitomljena kao konj, pas ili mačka prede privezana za kućni prag.

RASKOPČAVAJUĆI ODEĆU Raskopčavajući odeću naiđoh, nenadano, na srce malo, puno ožiljaka, ali istrajno u damaranju.

Istetovirano kao mišica, razgolićeno, zatečeno u bludu, stiskalo se i otvaralo kao pesnica kao da se snažilo ljubavlju, u ropcu.

Probijajući ledenu barijeru, nedaleko od vulkana Erebusa na zaleđenoj dubini od tri hiljade metara, Skotova polarna ekspedicija naišla je na srce okeana,

21 / Treći Trg / Broj 35-38

Pesnici skupljaju misterije; čudesa tušta i tma.

22 / Treći Trg / Broj 35-38

came across the heart of the ocean, a thousand-year old amphora filled with human blood.

THAT, THEN, IS LIFE To sail this far, take down the sails; anchor in the empty winter harbour.

To bury your heart in the ground and fall silent.

That, then, is life.

That, then, is life: to move backward through the starry void, ever closer to your birth.

BIG SCREEN The priests are presumably up there, for blue bolts are already pulsating in the clouds.

Otherwise, it is chaotic up there in the sky: stars get torn off, and fall down into water with a splash.

Dawn breaks beyond the polar regions, the compass runs wild (its magnetic needle acting foolishly!), the ship-apparition drags behind light of supernatural wavelength.

TO JE, DAKLE, ŽIVOT Dovde da doploviš, jedrila svoja da spustiš; u pustom zimovniku da pristaneš.

Srce da zakopaš u zemlju i zaćutiš.

To je, dakle, život.

To je, dakle, život: naopako da se krećeš kroz zvezdani prostor, sve bliži svom rođenju.

VELIKI EKRAN Žreci su valjda gore, jer u oblacima već drhte plave munje.

Inače, nered je na nebu: zvezde se otkidaju, s pljuskom padaju u vodu.

Iza polarnih krajeva sviće, kompas otkazuje poslušnost (magnetna igla pravi gluposti!) brod-priviđenje vuče za sobom svetlost nadnaravne dužine.

23 / Treći Trg / Broj 35-38

hiljadugodišnju amforu ispunjenu ljudskom krvlju.

24 / Treći Trg / Broj 35-38

The sailors chafe. In despair, they invoke the story of Jesus Navin: Jesus ordered the sun to stop.

The sky acting like a big screen: shadows of accidental figures are reflected in it.

The originals of all pictures are somewhere far away; aerial expanse lies between the original and a copy.

Mirrors of the sea split into layers of varying density.

The priests check the mirrors holding them close to the rocks: the rocks turn into high waves, high waves become rocks.

It is dawning beyond the polar regions.

We awake at the bottom of the aerial ocean.

MAGNIFYING GLASS For everything that I’m trying to tell you there is one measure, one unit of measurement – that is a p i n.

But the majority of us fail to mention it at all, indeed, treat it with utter disdain! Under my magnifying glass, its pinprick increases, deepens, the pain is more durable, under my magnifying glass a pinprick becomes – a knife stab.

Nebo u ulozi velikog ekrana: na njemu se ogledaju senke slučajnih figura.

Originali svih slika nalaze se negde daleko; vazdušno prostranstvo leži između originala i kopije.

Ogledala mora rastavljena na slojeve različite gustine. Žreci proveravaju ogledala prinoseći ih grebenima: grebeni postaju visoki talasi, visoki talasi postaju grebeni.

Iza polarnih krajeva sviće.

Budimo se na dnu vazdušnog okeana.

UVELIČAVAJUĆE STAKLO Za sve o čemu pokušavam da vam govorim postoji jedan aršin, jedna mera – to je č i o d a.

Ali sa kakvim se prećutkivanjem, sa kakvim nipodaštavanjem odnosi prema njoj velika većina! Pod mojim uveličavajućim staklom njen ubod raste, produbljuje se, bol je trajnijeg karaktera, ubod čiode postaje pod mojom lupom – ubod noža.

25 / Treći Trg / Broj 35-38

Mornari ropću. U očajanju prizivaju priču o Isusu Navinu: Isus naredi suncu da se zaustavi.

26 / Treći Trg / Broj 35-38

I believe that it is people whose bodies are too diffuse who are prone to such a disdainful attitude. To them, a pin is insignificant, for it causes them no difficulties, causes them no pain. My body is concentrated, I would say – overfilled. Each one of those seemingly tiny, but very poisonous pinpricks, is vile contagion, suffering, and an entire explosion.

A sword stab, or a stab coming from any other long and very sharp weapon, which causes others to die in great pain, is just a necessary outburst to me, giving vent to your feelings.

Then my magnifying glass is just a useless device, which doesn’t reach far enough, doesn’t condense that which happens around it.

Translated from Serbian by Novica Petrović

Ubod mača ili kakvog drugog dugog i veoma oštrog oružja, koje druge ubija u mukama, za mene je tek jedan potreban izliv, davanje oduška.

Moje uveličavajuće staklo tada je samo neupotrebljiva sprava, koja ne doseže dovoljno, koja ne sažima ono što se oko nje dešava.

27 / Treći Trg / Broj 35-38

Verujem da sva omalovažavanja dolaze od ljudi čija su tela suviše razređena. Za njih je čioda neznatna, jer im ne pričinjava nikakvih teškoća, ne zadaje im nikakvog bola. Moje je telo koncentrisano, rekao bih – prepunjeno. Svaki od tih tobože sitnih, ali veoma ljutih uboda, za mene je opaka zaraza, patnja, čitava eksplozija.

28 / Treći Trg / Broj 35-38

Tamara Krstić

TRČAĆU DOVEK, IVAN RASTEGORAC

„Biće poezije mora stalno da se obnavlja i da uvek ostane mlado – to je staro pravilo. Zagovornici tradicije to moraju uvek imati pred sobom kao imperativ i to miriti sa svojim nazorima. Inače njihova je poetika kanon, dogma.“

Ako treba trčati sa pesnikom, uz ovaj zapis-marginaliju o poetici, objavljenom u časopisu „Povelja“, sa pesnikom koji je skrajao pesmu po svojoj meri (kako je i naziv jedne pesme), bez obzira na raskrsnice bezmalih –izama njegovog vremena, potrebno je te puteve ka tradiciji ili savremenosti shvatiti kao jedan pravac kretanja poezije Ivana Rastegorca. Tu neraskidivost celine čine jezička inovativnost i nove, neočekivane pesničke slike, kao uveličavajuće ogledalo nad rasprslinom sveta čiji su fragmenti pojedinačne knjige omeđene godinama objavljivanja: Pesme (1965), Drvo koje teče, Uveličavajuće staklo, Svetlosni oklop,Ludo govedo, Azbučna molitva, Nedelo i Glava, za koju je pesnik dobio nagradu „Vasko Popa“.

Možda ga nijedna druga nagrada ne bi približila toliko stvaralaštvu jednog pesnika koliko pesmama Vaska Pope, u ciklususpisku životinjskog sveta kao ogledalu ljudskog. U Rastegorčevim pesmama u prozi o kornjači, ježu ,vilinskom konjicu, kroz anegdote ili male meditacije, prepoznajemo celokupnost čovekovog bivstvovanja i delanja: od vremena mitskog do savremenog. Opet, bilo bi nepravedno ne pomenuti Stanislava Vinavera kad je reč o promišljanju i koncipiranju pesama u prozi, Miloša Crnjaskog i njegov esej o slobdnom stihu koliko i knjigu o Hiperboreji, njegovu zaokupljenost predelima severa, tom posebnom svetlošću o kojoj je pisala i Isidora Sekulić. Neosporan je i stalni dijalog Ivana Rastegorca sa poezijom Bertolda Brehta, koliko i promošljanje o epskom teatru koje pokrenulo Ivanovo stvaranje poetskog teatra. U takvom pozorištu čitav opus ovog pesnika ličio bi na jednu veliku dramu savremenog čoveka u kojoj bi prolog činile prve objavljene pesme a svaka nova knjiga i novi čin pada čoveka u svetu neosetljivom za čula poezije, za sitne, tihe promere življenja, za novost jezika. Novinu jezičku i samu poeziju pesnik je tražio i u filmu , onoliko koliko je i u samom filmu tragao za poezijom.

29 / Treći Trg / Broj 35-38

U knjizi „Čulo filma“ , Ivan Rastegorac za Sergeja Ejzenštajna piše da je njegova režija mozaik stilskih figura, koliko je njegov montažni postupak pun asocijacija, a onda u pesmama Demon antarktika, Polarna svetlost ili U ledu je zarobljen ljudski krik i sam , primenjuje postupak montaže, dok se u pesmama o klaviru nižu asocijacije na istoimeni film Dzejn Kempion. U drugom delu ove knjige Rastegorac se pita odakle sve poezija dolazi i koji su sve njeni oblici pojavljivanja.

Danas sam sklon da prisustvo filma, potrebu za vizuelnim osmišljavanjem u ljudskom životu vidim kao nagon prisutan odvajkada, i pre prvog snimljenog filma. Čini se da je čovek snimao svoje filmove gledajući u veliki ekran neba, kada je dospeo na zemljine polove.

Iz Reke okeana ,prve objavljene pesme, koja je donosila vesti iz vaseljene, predeo pesnika prerasta u sliku, gde reč tvori i uverava ( poput Magrita da lula nije samo lula) da se na „komotnoj haljini mora“ nalazi samo nekoliko sitnih ukrasa, nekoliko brodova – broševa prikačenih svojim lengerima, nekoliko lenti sa platnenim vrpcama- jedrimaNa kraju svog stvaralaštva iscrtava nebo, u pesmi Veliki ekran. Tom završnom pesmom u izboru „Glava“ reka okean sa početka postaje vazdušni okean na čijem dnu se budimo, dok se originali svih slika nalaze se daleko. Ne izgleda čudno što se ove dve pesme uz „Biće u tubi“ nalaze i u knjizi „Čulo filma“, kao tri prelomne tačke u poimanju poetike ovog pesnika. Knjiga koja predstavlja jedan kolaž pisanja o poeziji, filmu i pozorištu, sugeriše o mogućem promišljanju apsolutne poezije u kojoj se integrišu sve umetnosti.

Zaokuplja me svakodnevica i njen profan jezik.Moram da se interesujem za ono što me muči. Osim toga ona me donekle oslobađa mistifikacije poetskog čina koja mi je oduvek bila strana.

Zapisuje pesnik, kao još jednu marginaliju u časopisu „Povelja“, a pokazuje u pesmi Susret sa muzom, koja demistifkuje taj poetski čin, dok nam gotovo svaka pesma otkriva jedan detalj, jedan predmet našeg svakodnevnog života u kojima se podjednako kriju velike stvari bilo u stalnosti užasa, nedela, zlodela, bilo u varljivosti lepote. I kada se prepozna nadrealizam, ekspresionizam, verizam, postmodernizam u pesmama, i kada pesnik posegne za apsurdom, groteskom, ironijom kroz jezik mita, elemenata zemlje,jezik bajki ili profanog, savakodenvnog govora,, žargona uvek se otvara jedan specifični svet čiji glavni grad staje u jednu cipelu. Nad veličinom ,prostranošću i otvorenošću grada koji ipak staje u skučenu,ušniranu

30 / Treći Trg / Broj 35-38

cipelu, teskoba savremenog čoveka postaje još veća ,prevodeći ga u Biće u tubi. Zbog takvog pogleda na male profane stvari svakodnevnog života, Ivan Rastegorac preoblikuje metaforu „razbijenog ogledala“ u metaforu „uveličavajućeg stakla“ čiji je aršin čioda. Ubod pod ovakvom lupom pretvara se u ubod mača, u eksploziju novih slika stvarnosti, povezanosti sa mikrokosmosom mrvica sa stola sadašnjice. To je ona ruka ironije u pesmi Uvod u zlodela koja nastoji da održi sliku sveta uhvaćenog kroz uveličavajuće sočivo.

Staklo nas u pesmama Ivana Rastegorca vodi i do ogledala,sa kojim ne treba majmunisati jer se njegovi obrisi kriju u ledu i u onoj vodi nad kojom je Narcis stradao. Ogledalo će nas podsetiti i na Eha, čiji se prvi zvuci raspšuju nad rodnim planinama bajki i mita u Rastegorčevoj poeziji ali će nas povesti i u potragu za ehom sopstvene ličnosti u stvarima, predmetima, emocijama, u znanju duboko zakopanom u pamćenju fosila, brojeva i monada, kako stoji u istoimenoj pesmi. Pesnik nas vodi u potragu za poezijom koja je prkos neslobodi, prezir prema gluposti, suprotstavljanje malim ,samo u sebe zagledanim,nesvesnim, kratkovidim, i kratkovekim životima, suprostavljanje haosu prizemne, zbunjenje svakodnevice... U poeziji je koncetrisan, zgusnut čovekov univerzum, to je igra naše fantazije... To je onaj stih-odjek trčaću dovek, kao stvarna i jedina poruka nakon Maratonske bitke.

31 / Treći Trg / Broj 35-38

32 / Treći Trg / Broj 35-38

KOLjA MIĆEVIĆ Kolja Mićević was born in 1941. He graduated from the studies in literature (group for world literature) in Belgrade. He is a translator of poetry, essayist and poet, musicologist and astrologer. He has published eight collections of poetry in Serbian: The rate of sleep, Condition of no one, No ..., etc.., and the same number in French: L’homme alarm, Le lit défait, Robinsong ... etc…

Three books on poetry translation.

Translated and published all the great and minor French poets in eight anthologies in thirty books from Il Trovatore to Stephen Mallarmé and Paul Valery; Translated ENTIRE POEMS by Edgar Allan Poe from English to Serbian and nine versions of The Raven from English to French; SONETNI VENAC i SONETI NESREĆE by Franc Presern from Slovenian to Serbian; a selection of poetry L’Ultima Aimée by Franc Presern from Slovenian to French; CIGANSKI ROMANSERO by Federico Garcia Lorca and POEMS from Spanish to Serbian; FIRST DREAM by Sor Juana de la Cruz from Spanish to Serbian; TREASURY by Bruneto Latini and COMEDY by Dante Alighieri from Italian to Serbian; VITA NOVA by Dante Alighieri; THE SEA IN LOVE (anthology of poets mentioned by Dante in his Comedy); Le petit trésor by Bruneto Latini and LA COMEDIE by Dante Alighieri from Italian into French; Anthology of Poetry by Yugoslav poets, LES SALUTS SLAVES, from1800 to 1900, from Serbian into French; Books on musicology: WORLD, GOOD NIGHT! (Of Bach’s cantatas); MOZART MEETS SCARLATTI; MOZART, Crime of Maria Theresa; LYRICAL HISTORY OF MUSIC. From Pythagoras to Bach, I-IV. Awards: Milos N. Djuric Award for the translation of POEMS by Stephen Mallarmé (1971); Belgrade Klokotristas’ Award for the 365 variations on Vijon’s Quatrain (1974); Grand Gold Medal of the Academy of France for the expansion of French culture and language (1988); Sreten Maric Award for the book of essays The Eight Vlasics of French Symbolism.

L’HOMME ALARMÉ PARLE: Elle sortira, la Reine par les mers sereine et souveraine

Rođen 1941. Završio studije književnosti (grupa za Opštu književnost) u Beogradu.

Prevodilac poezije, esejista i pesnik, muzikolog i astrolog. Objavio osam zbirki stihova na srpskom: Stopa Sna, Stanje nikoga, Niti..., itd., i isto toliko na francuskom: L’homme alarmé, Le lit défait, Robinsong..., itd.

Tri knjige o prevođenju poezije.

Preveo i objavio sve velike i minorne francuske pesnike u osam antologija i tridesetak knjiga od Trubadura do Stefana Malarmea i Pola Valerija; S engleskog na srpski preveo CELOKUPNE PESME Edgara Alana Poa; s engleskog na francuski devet verzija Gavrana; Sa slovenačkog na srpski SONETNI VENAC i SONETI NESREĆE Franca Prešerna; sa slovenačkog na francuski izbor poezije L’Ultime Aimée Franca Prešerna; Sa španskog na srpski CIGANSKI ROMANSERO Federika Garsije Lorke i PESME; Sa španskog na srpski: PRVI SAN Sor Huane de la Kruz; S italijanskog na srpski: RIZNICA Bruneta Latinija i KOMEDIJA Dantea Aligijerija; VITA NOVA Dantea Aligijerija; ZALjUBLjENO MORE (antologija pesnika koje Dante pominje u Komediji) S italijanskog na francuski: Le petit trésor Bruneta Latinija i LA COMEDIE Dantea Aligijerija; Sa srpskog na francuski: Antologija poezije jugoslovenskih pesnika, LES SALUTS SLAVES, od 1800. do 1900; Muzikološke knjige: SVETE, LAKU NOĆ! (O Bahovim kantatama); MOCART SUSREĆE SKARLATIJA; MOCART, Zločin Marije Terezije; LIRSKA ISTORIJA MUZIKE. Od Pitagore do Baha, I-IV. Nagrada Miloš N. Đurić za prevod PESAMA Stefana Malarmea (1971); nagrada Beogradskih Klokotrista za 365 Varijacija na Vijonov Katren (1974); Velika zlatna medalja Francuske Akademije za širenje francuske kulture i jezika (1988); nagrada Sreten Marić za knjigu ogleda Osam Vlašića francuskog simbolizma.

RUŽA Naglo i s ruba svesti i leda zasvetli ruka

33 / Treći Trg / Broj 35-38

KOLjA MIĆEVIĆ

34 / Treći Trg / Broj 35-38

entre les vers.

Elle sortira, la Reine par les mers sorcière et marraine entre les vers.

Elle sortira, la Reine par les mesr après cette quarantaine entre les vers.

Contre cette rare haine par les mers Elle sortira, la Reine entre les vers.

LOUANGE DU PLOMB à Michel Buriez.

Plomb, je plonge long -temps dans ta fanta -stique acoustique à coup

a u njoj ruža pradavno lepa sad crna rupa nesvesnih leta kojoj se ruga okrećuć leđa sveznana rulja nebesnih leća: ruža bez runa prizemnih leja svetlosna ruda Sna, mesto leka.

PESMA ČISTAČA SATOVA Uredno dno Ure (proš -lost loš gost!) dobija dob: i ja cvr -čim

35 / Treći Trg / Broj 35-38

svečanog leša

36 / Treći Trg / Broj 35-38

d’Ic -are !

L’Homme rare non avare te compare, comme il sied, au Phare, au Glacier dur à acier sur les murs de l’Azur qui pour lui toujours luit d’amour lourd pendant la fête parfaite dans cette Impri -merie chérie où

prostre u Reu prost -ost: ah! opstah, sve d -ok Svedok na š -tit naš titrav zabo -rav zabosti h -oće: s tih, Oče, namera nam

37 / Treći Trg / Broj 35-38

čim Crv

38 / Treći Trg / Broj 35-38

l’Esprit mûrit et varie se -lon ce long son vraiment ailé où t’ écoute, élément en -chanteur, mon sang sans peur !

T’ext -raire ce texte littéraire, ô Grammaire grandmèere liquide, l’Oubli qui d-

čit -ava čita va -tren spis, tren spiskan i jama kan -ijama uma k Nuli umaknu li (al’ sp -reči l’ aps reči?) da nov dan ov -ija lov i jalov prah

39 / Treći Trg / Broj 35-38

era

40 / Treći Trg / Broj 35-38

ort, dit-on, dans ton lys d’or !

AU LIT MALLARMÉEN Le lit, ce lac où tel un Cygne ton très blanc cou (vrai signe) bougeant beaucoup se résigne après tout, et cou -pe ce digne silence d’un coup : reste la marque, ou les lignes bénignes d’une Vie future qui déjà fut dure.

-ono ono monotono ure -dno dno Ure.

LAZA KOSTIĆ Kost, držač stana, u beskraj slata kocka gde nasta nastamba lastā; kazaljka satna zloslutno stala, duhovna santa što vinu sa tla San taj i talas ritma svečana dok, Modri Atlas koji sve sanja, upijah taj glas kobnog sećanja.

41 / Treći Trg / Broj 35-38

dok prh dok

42 / Treći Trg / Broj 35-38

NOTTURNO Ce silence si lent se hau -sse hostile au style qui le distille trop.

FARINELLI REҪOIT MOZART Le trente Mars, 1770, en Italie, Bologne, (et je le sente distinctement) on cogne à cette porte impor -tante, on tente de gagner un port où l’âme contente verra des cents partitions, toute fresque sonore de ce Scarlatti

Ik -ar i kar -ikar -ika: r -askas -apljen: kap, plen.

PUNOM MESECU Po ponoći, Luna ledena i slatka kao puna nula iza moga stakla.

Ne pozlaćuj, Obla okna moga zamka nek me tvoga bola mimoiđe zamka.

I samotna Lampa kojoj tama smeta vidi izvan plama

43 / Treći Trg / Broj 35-38

EPITAF

44 / Treći Trg / Broj 35-38

qui a fait ce que lui permit son clavecin en qui un Monde convexe et concave s’in -scrit et abonde !

Car ce jour-là Farinelli reçoit, en hôte, Mozart sans fard et lit, ce roi, à haute voix, tel un Socrate bon et émotif, des maintes sonates extraits et motifs à son jeune collègue et lui transmet ce feu, ce qu’on lègue presque ou jamais, un feu qui savait clarifier l’Art me -nacé, ah ! rien qu’avec sa propre Larme.

[Amor, to je mora.

Nek me moćas tuga kao bludnog Roma razdire i guta...!

Amor, to su mora i suzā i burā, da se popit mora do dana sva burad!]

Velima od zlata neka Sanja bliza obavije ta zla koja su se zbila.

A ti, Gošćo kasna, sleđena i slatka, ne budi iz sanka duh cveta sa stalka: poštedi tu granu!

Da se primi setva kad u zoru grȁnu sveta svetla Sveta!

45 / Treći Trg / Broj 35-38

užas ovog mesta!

46 / Treći Trg / Broj 35-38

IVANA MILANKOV Ivana Milankov was born in 1952 in Belgrade, ex-Yugoslavia. She graduated from studies of literature and physics at the Belgrade University. She authored seven poetry books and one book of poetical prose-dreams diary. Ivana Milankov is also a translator of English and American poetry (E.Dickinson, S.Plath, W.B.Yeats, W.Blake, Allan Ginsberg, etc.). She took part in creative workshops at the Naropa Institute with Allen Ginsberg and An Waldman in Boulder, Colorado, USA. In the mid-eighties she was very active in alternative theaters and street performances.

NOON IN A GLASS BELL What I could call a mind I collect from butterflies.

Such excess.

I temper it with powder.

Five heavens are not enough.

Ten divine laughters worthless.

Such excess, net surplus, weightless, soundless - glass that might reflect Japan, its shadows, their cosmic blue.

Glass that might pain the Angels, distant shells, their depths.

What I could call a mind I cover with silk, I collect from voices.

I am tempered by the noon ceremony.

Sunshades are elegant in the manner of shadows.

Sunshades are logical

Ivana Milankov, rođena 1952. godine u Beogradu gde se školovala i završila studije anglistike na Filološkom fakultetu beogradskog Univerziteta. Autor je nekoliko knjiga poezije: MEĐUPROSTORI, PUT DO GLAVE, VAVILONSKI PRAZNICI SPUŠTANJE STAKLA, OKO IZA VAZDUHA, ISPOVEST MUNJA. Takođe je autor knjige poetske proze: IZMEĐU REČI I SLIKE. Prevođena na engleski, nemački, španski, poljski. Sem spisateljskog rada, aktivna je na polju prevodilaštva. Prevodila poeziju Emili Dikinson, Silvije Plat, Vilijema Blejka, Vilijema B. Jejtsa, Alena Ginzberga. Tokom 80-ih godina prošlog veka bavila se uličnim performansima kako u Beogradu, tako u Londonu i u gradovima kalifornijske obale i Koloradu.

PODNE U STAKLENOM ZVONU Ono što bih mogda nazvati umom sabiram iz leptirova.

Tolika prekomernost.

Ublažavam je prahom.

Pet neba je malo.

Deset božanskih smehova ništavno.

Tolika prekomernost, čist višak, bez težine, bez zvuka – staklo koje bi moglo odražavati Japan, njegove senke, njihovu kosmičku modrinu.

Staklo koje bi moglo zaboleti Ađnele, daleke školjke, njihova dna.

Ono što bih mogla nazvati umom prekrivam svilom, sabiram iz glasova.

Ublažava me podnevna ceremonija.

Suncobrani su elegantni

na način senki.

Suncobrani su logični

na način carstva.

47 / Treći Trg / Broj 35-38

IVANA MILANKOV

48 / Treći Trg / Broj 35-38

in the manner of an empire.

I am placed into five glass bells.

The butterflies are no longer required, they gladden the surrounding seas.

The soul is swinging in a glasshouse.

Glass plants absorb pain.

Hoarfrost descends quietly without noise or hope.

The world is made of cotton.

There is no going back.

TO ONE WHO IS LEAVING for Jozef L. Again, that carriage with mummies, and I the internal shadow of my own soul.

Some call it a window, plush some a landscape with birches.

A voyage in short.

Eternity is here too. Yes, she is travelling with us as well.

We travel. Someone however founders.

The sun? The sea? A mountain spirit? Or is it me?

But Eternity is travelling with us as well.

I thought I was foundering in it, from the north.

No, that is her power-diving through the polar lights: weightless, purple, sufficient for the palm of one’s hand: froth.

Purple, windy, made of ice, carefully washed.

And already tomorrow, in my morning bowl of water two Dragons cautioning to what extent awakening is permitted: my eyes are filled with the mountain, the mountain spirit and myself, shadow of a forgotten dream,

ODLAZEĆEM Jozefu L. Opet, taj vagon sa mumijama, i ja sopstvenoj duši unutrašnja senka.

Neko to zove prozor, pliš neko prizor sa brezama.

Putovanje, najkrajće rečeno.

Tu je i Večnost. Da, i ona putuje sa nama.

Putujemo. Nemo ipak tone.

Sunce? More? Duh sa planine? Ili sam to ja?

Ali i Večnost putuje sa nama.

Mislila sam u nju tonem, sa severa.

Ne, to se ona kroz polarnu svetlost obrušava: laka, ljubičasta, za dlan povoljna: pena.

Ljubičasta, vetrovita, od leda, oprezno, umivena.

A već sutra, u mojoj jutarnjoj vodi dva Zmaja – opominju dokle se buđenje dozvoljava: na oči navire planina, duh sa planine i sama ja, senka zaboravljenog sna, itaj vagon sa munjama i mumijama,

49 / Treći Trg / Broj 35-38

Smeštaju me u pet staklenih zvona.

Leptirovi više nisu neophodni, uveseljavaju okolna mora.

Duša se njiše u staklenom vrtu.

Staklene biljke upijaju bol.

Inje se spušta tiho Bez buke i nade.

Svet je od pamuka.

Više nema povratka.

50 / Treći Trg / Broj 35-38

and that carriage with lightning and mummies, all the way to the end of the mirror.

Yes, that Look was with us too.

HADRIAN, TO SENSE AND FORM I loved Rome not because I was born in Rome nor because my patrician blood could not but be noble only in the forums of Rome.

I loved Rome because that was as far as I could get, and seemingly Rome was a miracle - a firmness of backbone, a monolithic face.

Rome was the sea and the sea beyond the sea.

Rome called me, searched for me, dragged me out onto the earthly plates, heights, surfaces.

Only through Rome could I be in the air and circulate through the external self, through the visible self, through the self untouched by soul. Through Rome I set out on a conquest of forms.

I discovered the western islands. Not even the islands brought me peace.

I longed for the forms underneath the islands, I longed for underwater creatures, I longed to see which gods rule silences and in what kind of gold they were cast and what names they were called them in temples, to me unknown.

I longed, not knowing that the forms had their number and their end.

And here already, I imagine the cypresses of Rome and their shadows sliding down the walls of my own sarcophagus, and I cannot go beyond my noble Roman blood, beyond marble, vases and air.

I am prepared to still my hands and close my eyes, prepared to surrender to soul, to vanish into my other self and for the first time be deep and white - exactly like the sound of that distant snow, in Gaul, once when, in its winter cheerfulness and lightness

HADRIJAN, SMISLU I OBLIKU Voleo sam Rim ne zato što rođen sam u Rimu ni zato što moja patricijska krv nije mogla a da ne bude plemenita samo na forumima rimskim.

Voleo sam Rim jer jedino sam dotle mogao, a naizgled Rim beše čudo – čvrstina kičme, lice monolitno.

Rim je bio more i iza mora more.

Rim me je zvao, tražio, izvlačio na zemaljske ploče,

visine, površine.

Jedino kroz Rim mogao sam da budem u vazduhu da strujim kroz sebe spoljnog, kroz sebe vidljivog, kroz sebe dušom netaknutog. Kroz Rim sam krenuo u osvajanje oblika.

Otkrio sam zapadna ostrva. Ni ostvra mi ne donesoše mir. Čeznuo sam za oblicima ispod ostrva, čeznuo za podvodnim bićima, čeznuo da vidim koji to bogovi vladaju tišinama i kakvim ih zlatom izlivaju i kakvim ih imenima dozivaju u hramovima, meni nepoznatim. Čeznuo sam, ne znajući da oblici imaju svoj broj i kraj.

I evo već, priviđaju mi se čempresi rimski i senke njihove što klize niz zidove vlastitog mi sarkofaga, a ja ne umem dalje iz plemenite rimske krvi, iz mermera, vaza i vazduha.

Već sam spreman da umirim ruke i sklopim oči, Spreman da se predam duši, da iščeznem u sebe drugog I prvi put budem dubok i beo – isto kao zvuk onog dalekog snega, u Galiji, jednom – kada ga, onako zimski radostan i lak na oblik i smisao nisam sveo.

51 / Treći Trg / Broj 35-38

sve do kraja ogledala.

Da, i taj Pogled je bio sa nama.

52 / Treći Trg / Broj 35-38

I failed to reduce it to form and sense.

HADRIAN, TO A LIKENESS, HIDDEN To Thrace I have come, not on account of Rome.

To Thrace I have come, not on account of Latin festivals.

To Thrace I have come, not on account of pompous expanses.

To Thrace I have come for something quivering, inviting, that has never existed in the senses and in reason before.

To Thrace I have come on account of one wild spring.

I thought perhaps the one I seek is still here, the one similar to me, the one I have postponed for too long as just before death when the rings are removed in a manner slow and solemn or when with royal deliberation earthly vestments are set aside.

And thus searching for another nature from a form far off, from a form with height, from a form with warmth to merge with me, I have found the wilderness and its heart tribes, fire, rites unknown to the eye, ancient sacrifices.

I am Roman. I, too, know sacrifice - visible.

But this other, the one I seek is waiting for me beyond the spheres, the universe and the gods known to me, is waiting for this Thracian spring to burn my last carnal desire, is waiting until the last garment of my old reason is scattered as ashes, is waiting for me to be pure enough, to receive an infinite, invisible nature through His eyes and the cells of a system exhausted in visibility to pass on to millions of butterflies

Do Trakije dođoh ne zbog Rima.

Do Trakije dođoh, ne zbog svetkovina latinskih.

Do Trakije dođoh, ne zbog širina pompeznih.

Do Trakije dođoh zbog nečeg titrajućeg, zovućeg, što u čulima i razumu nikada bivstvovalo nije.

Do Trakije dođoh zbog proleća jednog divljeg.

Mišljah možda je još tu onaj koga tražim, onaj meni sličan, onaj koga predugo odlagah kao pred smrt kada skida se prstenje, na način lagan i svečan ili kraljevski sporo kad odlaže se odežda zemaljska.

I tako tražeći prirodu drugu iz oblika dalekog, iz oblika visokog, iz oblika toplog u mene da se stopi, nađoh divljinu i njeno srce – plemena, vatru, obrede očima nepoznate, drevna žrtvovanja.

Rimljanin sam, i ja znam za žrtvu – vidljivu.

Ali ovaj drugi, onaj koga tražim čeka me izvan sfera, kosmosa i bogova mi znanih, čeka da mi proleće ovo trakijsko poslednju krvnu čežnju spali, čeka dok mi se poslednja haljina starog razuma po pepelu ne razveje, čeka dovoljno čist da budem, bezmernu, neidljivu prirodu kroz Njegove oči da primim i ćelije sastava u vidljivosti istrošenog milionima leptirova da predam i onda, u more, mlađe od vremena, da se slijem.

53 / Treći Trg / Broj 35-38

HADRIJAN, SLIČNOSTI, SKRIVENOJ

54 / Treći Trg / Broj 35-38

and then to flow into a sea younger than time.

CLEOPATRA, THE LAST SPEECH The islands are pure.

Movements and the grotesque begin further away, on continents.

What splendour! What masks!

Later on there are pearls.

Here are figs, slave girls, baskets, the seven snakes.

Over there are my mother’s deserts.

I have never bowed down before the shows of form and custom.

No matter how often I am multiplied by empires, snails, chasms I still remain alone and purple - an illusion between the sea and the mirror.

Lilies are my content.

This is how far I have come to know the gods.

This is my final mortal domain.

The light is high and austere.

I grow towards silver barefoot.

I submerge in the dreams of algae.

Is that death travelling across the deep lands?

I just hope it won’t pass me by. There are forty veils on me.

Not a single one inside me.

My skin is dark.

THE BALTIC PROFILE Tomorrow I won’t know how to put on my dresses.

I will be sensual in the manner of Baltic shells.

Dead planets will imagine me as Galicia.

Volcanoes will withdraw into gods.

I will rule the beauty of Pompey.

Ostrva su čista.

Pokreti i groteska počinju dalje, po kontinentima.

Kakva raskoš! Kakve maske!

Kasnije dolaze biseri.

Ovde su smokve, robinje, kotarice, sedam zmija.

Tamo su pustinje moje majke.

Nikada se nisam klanjala pojavama oblika i običaja.

Ma koliko me množili carstvima, puževima, bezdanima uvek ostajem sama i ljubičasta – privid između mora i ogledala.

Ljiljani su moj sadržaj.

Jedino sam dotle poznavala bogove.

Ovo je moja poslednja smrtna oblast.

Svetlost je visoka i stroga.

Rastem prema srebru

bosonoga.

Smeštam se u snove algi.

Da li to smrt putuje dubokim zemljama?

Samo da me ne mimoiđe. Četrdeset velova je na meni.

U meni nijedan.

Tamnoputa sam.

BALTIČKI PROFIL Sutra neću umeti da oblačim haljine.

Biću čulna na način baltičkih školjki.

Mrtve planete će me zamišljati

kao Galiciju.

Vulkani će se povući u bogove.

Vladaću lepotom Pompeje.

Biću čulna

55 / Treći Trg / Broj 35-38

KLEOPATRA, POSLEDNJA BESEDA

56 / Treći Trg / Broj 35-38

I will be sensual in the manner of statues, in the manner of God in whom my seventh skin dwells.

Tomorrow I won’t know how to die.

Paradise will be teeming with my shadows.

Things will have the keenness of my reasons.

DINNER WITH FISH AND MIRRORS Do not wander so much, it is supernatural.

Not even the Universe is so lonely, it is quiet and gracious in the greenhouse with the gods.

Do not imagine loneliness in such an astral manner.

You have heard the wrong stories about the stars and the cold.

You have entered the wrong rooms with mummies and balm.

You have trusted in things.

Things are distant - they awake in museums, beyond them God begins with his subtropical souls.

There is something cheerful in a scene with God. Bestow the silences of your abysses on him.

Imagine him - a merciful shell do not wander so much, can’t you hear the comets ending?

Can’t you hear, madness is warm, white, round, and comes from Algeria.

Do not wander so much, violets have a Latin refinement, and fish is eaten in isolated spheres

VEČERA SA RIBOM I OGLEDALIMA Ne lutaj toliko, natprirodno je.

Ni Svemir nije tako sam, tih je i plemenit u staklenoj bašti

sa bogovima.

Ne zamišljaj samoću tako astralno. Čuo si pogrešne priče o zvezdama i hladnoći.

Ušao si u pogrešne sobe sa mumijama i balzamom.

Poverovao si stvarima.

Stvari su daleke – bude se u muzejima, izvan njih počinje Bog

sa svojim suptropskim dušama.

Ima nečeg veselog u prizoru sa Bogom.

Pokloni mu tišine tvojih ponora.

Zamisli ga – milosrdna školjka – ne lutaj toliko, čuješ li kako se komete završavaju? Čuješ li, ludilo je toplo, belo, oblo, dolazi iz Alžira.

Ne lutaj toliko, ljubičice imaju latinsku prefinjenost, a riba se jede u izdvojenim sferama – viljuške su od peska i srebra.

57 / Treći Trg / Broj 35-38

na način kipova, na način Boga

u kome je moja sedma koža.

Sutra neću umeti Da umrem.

Raj će biti prepun

mojih senki.

Stvari će imati oštrinu mojih uzroka.

58 / Treći Trg / Broj 35-38

- forks are made of sand and silver.

The universe is waiting for you with a zither and mirrors.

It is so peaceful at the bottom of the glass.

Do not wander any more.

Somebody from the planet Uranus is looking for your face

A GLASS AFTERNOON to Jelena Lengold Somebody has washed the dishes here.

Somebody has been clattering here.

Somebody has weighed and measured here and now everything is sacred, customary, saccharine, milky.

The landscape is prone to gardens and fountains.

At the edge of the garden - souls of butter and a heaven falling from heaven.

Angels? Cautious. Concealed.

- A breach is somewhere among the stars, isolation, even further.

Vanilla, cinnamon, a first spoon, a second spoon - luxury, delight, this is how the pageants of glass begin.

“Touch” squealed the grams and the white choirs and apothecaries.

“Under the glass is the soul of the altitudes.

God is furry, lovable and meek.

Touch. The universe is almost weightless, it is almost unfamiliar.”

But here, next to the skin, next to the face itself, on rickshaws in silk Darkness has been long, long dispersed.

STAKLENO POPODNE Jeleni Lengold Ovde je neko posuđe oprao.

Ovde je neko zveckao.

Ovde je neko merio i izmerio i sada je sve sveto, običajno,

saharinsko, mlečno.

Pejsaž je vrtovima i fontanama sklon.

Na rubu vrta

– duše od putera i nebo sa neba pada.

Anđeli? Oprezni. Skriveni.

– Rascep je negde medju zvezdama, izdvojenost, još dalje.

Vanila, cimet, kašika prva, kašika druga – raskoš, slast, tako počinju prizori od stakla. „dodirni“ ciknuli su grami i horovi beli i apotekari. „Pod staklom je duša visinska.

Bog je od krzna, umiljat i blag.

Dodirni. Kosmos je lak, skoro da je tuđ.“ Ali ovde, uz kožu, uz lice samo, na rikšama u svili Tminu su dugo, dugo pronosili.

59 / Treći Trg / Broj 35-38

Svemir te čeka sa citrom i ogledalima.

Tako je mirno na dnu stakla.

Ne lutaj više.

Neko sa Urana traži tvoj lik.

60 / Treći Trg / Broj 35-38

MAESTRO Someone is passing with a mask of glass.

Someone is coming from beyond the forces.

Someone is entering, bringing wings.

Trust me, I do not know.

Reason and thunderbolts I have stashed away in a night safe.

I awoke in Damascus I became silk.

Trust me, I do not know.

The clouds hurt, we travelled through light.

He was from the North.

He had a mask of glass.

He isn’t recalled in the ancient world.

He had the attributes of an icy hell.

White lilies in glass he left behind and forsook the world.

Trust me, I do not know.

I turned around to see if he weren’t from the forces then what crystals he came from, but the light carried me away to the North, to the Pole, far away from the hurt.

SORELLA FIORENTINA I lived in the southern rooms of God. I bloomed in an illness pale, delicate,

Prolazi neko sa maskom od stakla.

Dolazi neko izvan sila.

Ulazi neko, donosi krila.

Verujte, ne znam.

Razum i gromove u noćnu škrinju sam sakrila.

U Damasku sam se probudila.

Postala sam svila.

Verujte, ne znam.

Oblaci su me boleli, Kroz svetlost smo putovali.

Sa Severa je bio.

Imao je masku od stakla.

Ne pamti ga antički svet.

Imao je atribute nekog

ledenog pakla.

Bele ljiljane u staklu je ostavio i napustio svet.

Verujte, ne znam.

Okrenula sam se da vidim ako nije iz sila iz kakvih je onda kristala, ali svetlost me je odnela do Severa, do pola, daleko od bola.

SORELLA FIORENTINA Živela sam u južnim sobama Boga.

Cvetala sam u bolesti nekoj bledoj, nežnoj, svoj od tila.

61 / Treći Trg / Broj 35-38

MAESTRO

62 / Treći Trg / Broj 35-38

all made up of tulle.

I drank glass from Florentine mirrors.

In a nebula of late stars I had faces and private landscapes plantations of ice and moon.

I was luxurious.

My name was Florence, Fiorentina.

I bloomed beyond the world, in a vestibule of glass.

In a nebula of late stars I had faces and the audacity of sure abysses.

I, Florence, Fiorentina had a heart, some strange things were its measure.

Now occasionally fog arrives in my limbo and mirrors ascend from a deeper hell.

Translated from Serbian by

Zvala sam se Florance, Fioretina.

Cvetala sam izvan sveta, u predvorju stakla.

U maglini poznih zvezda imala sam lica I drskost izvesnih ponora.

Ja, Florance, Fiorentina srce sam imala, čudne neke stvari bile su mu mera.

Sada u moj limb ponekad zađe magla i popnu se ogledala nekog dubljeg pakla.

63 / Treći Trg / Broj 35-38

Pila sam staklo iz firentinskih ogledala.

U maglini poznih zvezda imala sam lica i predele lične – plantaže leda i meseca.

Raskošna sam bila.

64 / Treći Trg / Broj 35-38

PASCALE PETIT Pascale Petit’s latest collection is What the Water Gave Me: Poems after Frida Kahlo (Seren, 2010), which was shortlisted for both the T.S. Eliot prize and Wales Book of the Year, and was Jackie Kay’s Book of the Year in the Observer.

Black Lawrence Press published an American edition in 2011. She has published five collections, two others of which, The Huntress and The Zoo Father, were also shortlisted for the T.S. Eliot prize. The Zoo Father was shortlisted for a Forward Prize and was a Poetry Book Society Recommendation. It was also a book of the year in the Independent and Times Literary Supplement and was selected for the Next Generation Poets promotion. As a work in progress it won two major funding awards from Arts Council England. A bilingual edition is published in Mexico. Petit lives in London and trained at the Royal College of Art. She spent the first part of her life as an artist, before deciding to concentrate on poetry. She has worked as Poetry Editor for Poetry London, tutors poetry courses for Tate Modern and is currently the Royal Literary Fund Fellow at the Courtauld Institute of Art. www.pascalepetit.co.uk www.pascalepetit.blogspot.com

From the book The Zoo Father, translated from English by Milan Dobričić, Treći Trg, 2012.

THE STRAIT-JACKETS I lay the suitcase on Father’s bed and unzip it slowly, gently.

Inside, packed in cloth strait-jackets lie forty live hummingbirds tied down in rows, each tiny head cushioned on a swaddled body.

I feed them from a flask of sugar water, inserting every bill into the pipette, then unwind their bindings so Father can see their changing colours as they dart around his room.

They hover inches from his face as if he’s a flower, their humming

Paskal Peti živi u Londonu. Bavila se likovnom umetnošću, vajarstvom, bila je urednik za poeziju za Poetry London, drži kurseve poezije. Objavila je pet zbirki poezije: Srce jelena (Heart of a Deer, Enitharmon, 1998), Zoo otac (The Zoo Father, Seren, 2001), Lovkinja (The Huntress, Seren, 2005), Priča čuvara drveta (The Treekeeper’s Tale, Seren, 2008) i Šta mi je voda dala: pesme po Fridi Kalo (What the Water Gave Me: Poems after Frida Kahlo, Seren, UK, 2010; Black Lawrence Press, US edition, 2011). Poslednja zbirka pesama bila je u užem izboru za nagrade T.S. Eliot i Velška knjiga godine, a proglašena je knjigom godine u Observeru. Zbirke Lovkinja i Zoo otac takođe su ulazile u uži izbor za nagradu T.S. Eliot. Zoo otac je dobio više nagrada, proglašen je knjigom godine u časopisima Independent i Times Literary Supplement, a kao delo u nastajanju dobio je dve velike stipendije Umetničkog saveta Engleske. www.pascalepetit.co.uk www.pascalepetit.blogspot.com

Iz knjige Zoo otac, preveo sa engleskog Milan Dobričić, Treći Trg, 2012.

LUDAČKE KOŠULJE Polažem kofer na Očev krevet i odšniravam lagano, nežno.

Unutra, spakovani u suknene ludačke košulje, leži četrdeset živih kolibrija svezanih u redove, svaka majušna glava položena na povijeno telo.

Pojim ih iz pljoske šećernom vodicom, uvlačeći svaki kljun u pipetu, zatim odmotavam njihove poveze kako bi Otac mogao da vidi promenu njihovih boja dok lepršaju po njegovoj sobi.

Oni lebde tik iznad njegovog lica kao da je on cvet, njihovo zujanje

65 / Treći Trg / Broj 35-38

PASKAL PETI

66 / Treći Trg / Broj 35-38

just audible above the oxygen recycler.

For the first time since I’ve arrived he’s breathing easily, the cannula attached to his nostrils almost slips out.

I don’t know how long we sit there but when I next glance at his face he’s asleep, lights from their feathers still playing on his eyelids and cheeks.

It takes me hours to catch them all and wrap them in their strait-jackets.

I work quietly, he’s in such a deep sleep he doesn’t wake once.

EMBRACE OF THE ELECTRIC EEL For thirty-five years, Father, you were a numb-fish, I couldn’t quite remember what it felt like that last time you hugged me when I was eight, just before you went away.

But when you summon me to your stagnant pool, Dad, Papa, whatever I should call the creature that you are, now you finally ask for my love: do you think I’ve become strong as the horses Humboldt forced into a stream to test the voltage of Amazonian eels?

He had never witnessed “such a picturesque spectacle of nature” as those great eels clamped against the bellies of his threshing horses, how their eyes almost popped out and their manes stood on end.

ZAGRLJAJ ELEKTRIČNE JEGULJE Trideset pet godina, Oče, bio si električna raža, nisam se mogla baš setiti kakav je osećaj bio poslednji put kad si me zagrlio kada sam imala osam godina, baš pre nego što si otišao.

Ali kada me prizoveš u svoj ustajao bazen, Tata, Tajo, kako god bi trebalo da zovem biće koje jesi, sada napokon tražiš moju ljubav: misliš li da sam postala snažna poput konja koje je Humbolt saterao u potok kako bi testirao napon amazonskih jegulja?

On nikad nije prisustvovao „tako slikovitom spektaklu prirode“ dok su se te velike jegulje stezale oko stomaka njegovih pomahnitalih konja, kako su njihove oči gotovo iskočile a njihove grive se nakostrešile.

67 / Treći Trg / Broj 35-38

jedva čujno iznad aparata za kiseonik.

Po prvi put od kada sam stigla on diše lako, kanila zakačena za njegove nozdrve gotovo isklizava.

Ne znam koliko dugo tako sedimo ali kada sledeći put bacim pogled na njegovo lice on je zaspao, svetla s njihovih pera još uvek igraju na njegovim kapcima i obrazima.

Potrebni su mi sati da ih sve pohvatam i uvijem u njihove ludačke košulje.

Radim tiho, on je tako duboko u snu da se nijednom ne budi.

68 / Treći Trg / Broj 35-38

Though the jolt alone did not kill them, many were so stunned they drowned.

That’s how it is, Father, when you open your arms and press your entire length against my trunk.

SELF-PORTRAIT WITH FIRE ANTS To visit you Father, I wear a mask of fire ants.

When I sit waiting for you to explain why you abandoned me when I was eight they file in, their red bodies massing around my eyes, stinging my pupils white until I’m blind. Then they attack my mouth.

I try to lick them but they climb down my gullet until an entire swarm stings my stomach, while you must become a giant anteater, push your long sticky tongue down my throat, as you once did to my baby brother, French-kissing him while he pretended to sleep.

I can’t remember what you did to me, but the ants know.

MY FATHER’S VOICE Because you refused to let me record your voice I’ve brought this parrot all the way from Brazil, the last speaker of a vanished tribe.

mnogi su bili toliko ošamućeni da su se udavili.

Tako je to, Oče, kada raširiš svoje ruke i pripiješ se celom dužinom uz moj torzo.

AUTOPORTRET SA VATRENIM MRAVIMA Da bih te posetila, Oče, nosim masku od vatrenih mrava.

Kada sedim čekajući da objasniš zašto si me napustio kad sam imala osam godina oni uđu jedan po jedan, njihova crvena tela gomilaju se oko mojih očiju, ubadajući moje zenice dok ne pobele i ne oslepim. Zatim napadnu moja usta.

Probam da ih oližem, ali silaze niz moj jednjak dok ceo roj ne ubada moj želudac, a ti moraš postati džinovski mravojed, gurnuti svoj dugi lepljivi jezik niz moje grlo, kao što si jednom učinio mom mlađem bratu, francuskim poljupcem dok se pretvarao da spava.

Ne mogu se setiti šta si učinio meni, ali mravi znaju.

GLAS MOG OCA Pošto si odbio da snimim tvoj glas donela sam ovog papagaja čak iz Brazila, poslednjeg govornika iščezlog plemena.

69 / Treći Trg / Broj 35-38

Mada ih sâm udar nije ubio,

70 / Treći Trg / Broj 35-38

No-one understands him.

No-one speaks to him.

I’ll leave him to perch beside your bed until he can mimic the hum of the oxygen machine and those little phrases you repeat to the girl who comes and washes you in moisturising milk and who cooks your meals.

You won’t have to talk to him – I know that’s hard for you – nor exercise him, he’s used to a cage.

By the time I return, I expect him to have learnt your language, your sighs, your weeping even and those gasps you make on days when the air is too heavy to breathe even with supplementary oxygen.

And when you die, I’ll bring him to live in my home.

If I haven’t seen anyone for weeks I’ll stroke his red and green feathers; he’ll remind me how precious each breath is as I coax your voice from his beak.

THE FISH DAUGHTER You tell me you loved fishing.

So I flop across your bed like a giant pirarucú and show you my armour-plated body and my bonytongue.

You could make a rasp from the teeth on my tongue, with the things I’m saying, and grate the past with it.

ĆERKA RIBA Kažeš mi da si voleo pecanje.

I ja padam preko tvog kreveta poput gigantske pirarucú i pokazujem ti svoje oklopljeno telo i svoj koščati jezik.

Mogao bi napraviti rende od zuba s mog jezika, sa stvarima koje izgovaram, i njime strugati prošlost.

71 / Treći Trg / Broj 35-38

Niko ga ne razume.

Niko ne govori s njim.

Ostaviću ga da sedi kraj tvog kreveta dok ne bude mogao da imitira bruj aparata za kiseonik i one kratke rečenice koje ponavljaš devojci koja dolazi i kupa te mlekom koje vlaži i koja ti sprema obroke.

Nećeš morati da govoriš s njim – znam da ti je to teško – niti da ga puštaš, navikao je na kavez.

Do trenutka kad se vratim, očekujem da je naučio tvoj jezik, tvoje uzdahe, čak i tvoje plakanje i ono dahtanje koje stvaraš u danima kada je vazduh pretežak za disanje čak i uz dopunski kiseonik.

A kada umreš, doneću ga da živi u mom domu.

Ako ne vidim nikoga nedeljama gladiću njegova crvena i zelena pera; podsećaće me koliko je dragocen svaki udah dok mamim tvoj glas iz njegovog kljuna.

72 / Treći Trg / Broj 35-38

I open my cavernous mouth so you can see how everything is toothed: my jaws, palate, pharynx – how you’ve caught the biggest prize in the Amazon.

But when I go into the kitchen and come back too quickly and catch you peeing into a bottle I know just what I’ve to do: shrink myself to a tiny candirú, the most feared fish in the river, swim up your stream of urine into your urethra, Father, and wedge my backward-pointing barbs deep inside your penis.

SELF-PORTRAIT AS A WARAO VIOLIN When they say “Go on, play your little girl” he splashes rum on the walls and roof of his house to get it drunk and invites everyone.

Even the jaguar and monkey stand on their hind legs and dance together as he rub-rubs my body.

He made me from a red cedar in Delta Amacuro.

I’m half the size of civilised violins but much more shapely.

Ali kada odem u kuhinju i vratim se prebrzo i zateknem te kako piškiš u flašu znam tačno šta moram uraditi: skupiti se u majušnu candirú, najstrašniju ribu u reci, zaplivati uz tok tvog urina u tvoj mokraćni kanal, Oče, i zabiti svoje bodlje okrenute unazad duboko unutar tvog penisa.

AUTOPORTRET KAO VARAO VIOLINA Kada kažu: „Hajde, sviraj svoju malu devojčicu,“ on poprska rum po zidovima i krovu svoje kuće kako bi je napio i poziva sve. Čak i jaguar i majmun stoje na zadnjim nogama i plešu zajedno dok on trlja moje telo.

Izradio me je od crvenog kedra iz Delte Amakuro.

Upola sam manja od civilizovanih violina, ali daleko stasitija.

73 / Treći Trg / Broj 35-38

Otvaram svoja špiljasta usta kako bi mogao da vidiš kako je sve nazubljeno: moje čeljusti, nepce, ždrelo – kako si ulovio najveću nagradu u Amazonu.

74 / Treći Trg / Broj 35-38

The resonance chamber is my body, the scroll my head.

I also have a waist and back.

When all the dancers have collapsed he wraps me in an old shirt and hangs me from the ridgepole.

No one but my father can touch me.

When he sleeps the night breeze blows across my strings and makes them hum.

THE ANT GLOVE Dear Father, after Mother’s death, after I’d read

all your letters to her and her letters to you and finally understood that I was the fruit of her rape,

I walked into the forest.

The tribe I met there helped me write this letter

preparing me as they would prepare a boy who wanted to become a man.

The elders raided nests of giant hunting ants for three hundred shining black workers

which they wove into the palm fibres of a glove, their stinging abdomens pointing inwards.

They blew on them to enrage them.

They painted my writing hand with black dye

from the genipap fruit and thrust it into the glove.

Takođe imam struk i leđa.

Kada su se svi plesači srušili on me uvija u staru košulju i kači me na slemenjaču.

Niko me osim oca ne sme dodirnuti.

Kada on spava noćni povetarac duva preko mojih žica i tera ih da bruje.

MRAVLJA RUKAVICA Dragi Oče, nakon smrti Majke, nakon što pročitah

sva tvoja pisma njoj i njena tebi i napokon shvatih da sam ja plod njenog silovanja,

ušla sam u šumu.

Pleme koje sam tamo srela pomoglo mi je da napišem ovo pismo

pripremajući me kao što bi pripremali dečaka koji želi da postane muškarac.

Stariji su poharali gnezda džinovskih mrava lovaca za tri stotine sjajnih crnih radnika

koje su utkali u rukavice od palminih listova, sa njihovim bodljikavim abdomenima okrenutim unutra.

Duvali su u njih da bi ih razbesneli.

Obojili su ruku kojom pišem crnom bojom

iz voća jague i ugurali je u rukavicu.

75 / Treći Trg / Broj 35-38

Zvučna kutija je moje telo, puž moja glava.

76 / Treći Trg / Broj 35-38

I had to remain silent while the ants attacked.

Can you smell the lemony scent of formic acid?

These words are dancing the Tocandeiro.

I hope you’re dancing as you hold my letter, as I had to dance wearing the ant glove

stomping my soles hard on the ground.

Afterwards I cut the stones from my feet.

Afterwards I celebrated with a feast biting off ant-heads to suck blood from their bodies

until my lips and tongue were numb.

I hope you’ve sucked the blood from the words

that stung you. My hand is still swollen.

Are your fingers swelling as they stroke my signature?

Are your lips and tongue numb from kissing my kisses?

My hand is always in the glove, writing goodbye,

red and blue feathers flutter from my wrist.

MY FATHER’S BODY As I sit here holding your hand knowing that you were once a rapist, I think how it isn’t enough just to shrink your head.

I could shrink your whole body with the skills I learnt as a sculptor.

I’d use volcanic heat, water from Fire River, hot sand from its bed and I’d sing to my materials.

Ove reči plešu Tocandeiro.

Nadam se da plešeš dok držiš moje pismo, kao što sam ja morala plesati noseći mravlju rukavicu

udarajući tabanima snažno o zemlju.

Posle sam isecala kamenje iz svojih stopala.

Posle sam slavila gozbom odgrizajući glave mrava da bih isisala krv iz njihovih tela

dok moje usne i jezik nisu utrnuli.

Nadam se da si isisao krv iz reči

koje su te ubadale. Moja šaka još uvek je natekla.

Da li tvoji prsti otiču dok gladiš moj potpis?

Da li tvoje usne i jezik trnu od ljubljenja mojih poljubaca?

Moja šaka je uvek u rukavici, piše zbogom,

crvena i plava pera lepršaju sa mog zgloba.

TELO MOG OCA Dok sedim ovde držeći te za ruku znajući da si nekad bio silovatelj, pomišljam kako nije dovoljno da ti samo smanjim glavu.

Mogla bih da ti smanjim celo telo veštinama koje sam naučila kao vajarka.

Koristila bih vulkansku toplotu, vodu iz Vatrene Reke, vreo pesak iz njenog korita i pevala bih svojim materijalima.

77 / Treći Trg / Broj 35-38

Morala sam da ćutim dok su mravi napadali.

Možeš li osetiti limunast miris mravlje kiseline?

78 / Treći Trg / Broj 35-38

They’d sing back, glowing.

Even Jivaro headhunters would be shocked at how easily I’d slit the sides of each limb, peel the skin from your neck and torso down to your feet.

How I’d discard your meat and ask all my animals if they were hungry.

The anaconda-canoe would carry your organs to the feast while I sewed your seams.

Then I’d boil your skin and iron it with river-flames.

I’d fill your body-sack with hot sand, the badness would bubble out.

I wouldn’t stop until you’d shrunk enough to be my doll.

I’d hang you from a hook and stare at my naked Papa – your miniature penis that couldn’t hurt a mouse.

I’d take you to a part of the forest where only children are allowed.

Walking there, I’d listen to what your soul had to say.

When I arrived at the clearing I’d lay you out. And stay as the children gathered around whispering, touching your tiny fingers.

SELF-PORTRAIT AS A YANOMAMI DAUGHTER I’ve built a rainforest shelter, painted hekura on the walls – my only visitors, these helper-spirits.

AUTOPORTRET KAO JANOMAMI ĆERKA Sagradila sam sklonište u tropskoj kišnoj šumi, naslikala hekura na zidovima – moji jedini posetioci, ovi duhovi-pomagači.

79 / Treći Trg / Broj 35-38

Oni bi uzvratili pesmom, sijajući. Čak bi i Hivaro lovci na glave bili šokirani s kakvom lakoćom bih razrezala stranice svakog uda, oljuštila kožu s tvog vrata i trupa sve dole do stopala.

Kako bih odbacila tvoje meso i upitala sve moje životinje da li su gladne.

Anakonda-kanu bi nosio tvoje organe na gozbu dok bih ja šila tvoje šavove.

Onda bih skuvala tvoju kožu i ispeglala je plamenovima reke.

Ispunila bih vreću tvog tela vrelim peskom, zloba bi iskipela.

Ne bih prestala dok se ne bi smanjio dovoljno da budeš moja lutka.

Obesila bih te na kuku i zurila u mog golog Tatu – tvoj minijaturni penis koji ne bi mogao povrediti ni miša.

Odnela bih te u deo šume dozvoljen samo deci.

Idući tamo, slušala bih šta tvoja duša ima da kaže.

Kada bih stigla na proplanak izložila bih te. I ostala bih dok bi se deca okupljala šapćući, dodirujući tvoje majušne prste.

80 / Treći Trg / Broj 35-38

I haven’t been out since you died.

Like a good Yanomami daughter I’ve kept our fire alight.

Your body made it burn so fiercely.

My hair singed as I raked the embers for all your bones to grind to a black powder.

When I finished, the hekura spoke.

They told me to shave my hair and braid it into a belt, bind it tight around my waist the way you used to hold me, Father, when you turned into a demon and tore me with your penis.

This is how Night was made, my thighs sticky with star-blood, my mouth flooded with moonseeds.

Now, I wear a child’s necklace threaded with toucan beaks.

I shake my rattle, stamp my clapping stick.

I pour your ashes into plantain soup.

The first sip makes me retch, then I learn to like the taste.

održavala sam našu vatru upaljenom.

Tvoje telo raspaljivalo ju je tako žestoko.

Moja kosa se oprljila dok sam zgrtala žar za sve tvoje kosti da ih sameljem u crni prah.

Kada sam završila, hekura je progovorila.

Rekli su mi da obrijem kosu i ispletem je u pojas, vežem ga čvrsto oko svog struka onako kako si me ti držao, Oče, kada si se pretvorio u demona i pocepao me svojim penisom.

Tako je napravljena Noć, moje butine lepljive od krvi zvezda, moja usta preplavljena semenjem meseca.

Sada, nosim dečju ogrlicu sa nanizanim kljunovima tukana.

Tresem svoju zvečku, udaram mojom udaraljkom.

Sipam tvoj pepeo u supu od bokvice.

Prvi gutljaj tera me na povraćanje, zatim učim da volim ukus.

81 / Treći Trg / Broj 35-38

Nisam izlazila otkako si umro.

Kao dobra Janomami ćerka

82 / Treći Trg / Broj 35-38

NINA ŽIVANČEVIĆ Nina Živančević is a poet, prose writer, essayist, critic and translator.

She published her first book of poetry Poems (published by Nolit in 1982) for which she she received the eminent Branko award. So far she has published 13 collections of poetry in Serbian, French and English. She has published six books of prose and two theoretical essays - a monograph on the reception of Milos Crnjanski’s works (doctoral thesis) and a study on Serbian artists in exile, “Onze femmes artistes, et nomads slaves”.

She is a winner of many literary awards; the author has translated, edited and personally participated in numerous anthologies of poems of global importance.

She also works as an editor and correspondent in magazines and newspapers such as NIN, Politika, Dnevnik, Prestup, Moment, New York Arts Magazine, American Book Review, East Village Eye, Republique de letters.

She worked as a teacher of literature and theory of avant-garde theatre in numerous universities such as Naropa University, New York University, the Harriman Institute, St.John ‘s University in the United States, and she currently teaches at the Sorbonne and at the University of Paris 8 in Europe. She lives and works in Paris.

Short bibliography Poetry books: Poems, Belgrade, Nolit, 1983 (Prix de Poésie Brankova) Growing Bridges, Belgrade, Nolit, 1984 Books of the Independent Publishers, Bgd., N. Knjiga, 1985 More or Less urgent, Minnesota, New Rivers Press, 1988 Duh renesanse, Prosveta, Beograd, 1989 I Was a War Reporter in Egypt, New York, Leaves Press, 1992 Poet’s Diwan, Zrenjanin, Branicevo, 1995 Minotaur and the Maze, Vršac, KOV, 1996 Death of New York City (Sélection des Poèmes, préface de Charles Simic), Cool Grove, New York, 2002 J’ai été cette journaliste de guerre en Egypte »(poésie, préface de JeanPierre Faye), L’Harmatan, Paris, 2004 La Lettre P, (journal poétique), Beogradska Manufaktura Snova, Belgrade, 2004 Krajem Veka (poésie) Beogradska Manufaktura Snova, Belgrade, 2006 Sous le Signe de Cyber Cybèle (poésie), l’Harmattan, Paris, 2009

Pesnik, prozni pisac, esejista, kritičar i prevodilac, Nina Živančević je objavila prvu knjigu poezije “Pesme” u izdanju Nolita 1982. i za nju dobila uglednu Brankovu nagradu. Do sada je objavila 13 poetskih zbirki na srpskom, francuskom i engleskom.

Objavila je šest proznih knjiga i 2 teoretska eseja - monografiju o recepciji dela Miloša Crnjanskog (doktorska teza) i studiju o našim umetnicama u egzilu, “Onze femmes artistes, nomads et slaves”.

Dobitnica mnogih književnih nagrada, autorka je prevodila, uređivala a i lično učestvovala u brojnim pesničkim antologijama svetskog značaja.

Kao urednica i korespondent sarađuje sa časopisima i novinama kao što su “Nin”, “Politika”, “Dnevnik”, “Prestup”, “Moment”, “New York Arts Magazine”, “American Book Review”, “East Village Eye”, ”Republique de letters”.

Predavala je književnost i teoriju pozorišne avangarde na brojnim univerzitetima kao što su Naropa University, New York University, the Harriman Institute, St.John’s University u Sjedinjenim Državama, a u Evropi predaje na Sorboni i na univerzitetu Paris 8. Živi i radi u Parizu.

Kraća bibliografija Knjige: Pesme, Beograd, Nolit, 1982 (Brankova nagrada) Mostovi Koji Rastu, Beograd, Nolit, 1984 Gledajući Knjige Nezavisnih Izdavača, Beograd., Narodna Knjiga, 1985 More or Less urgent, Minnesota, New Rivers Press, 1988 Duh renesanse, Prosveta, Beograd 1989 I Was a War Reporter in Egypt, New York, Leaves Press, 1992 Recherche Philippe Sollers, Paris, Noel Blandin, 1992 Inside and Out of Byzantium, New York, Semiotexte, 1994 Vizantijske Priče, Beograd, Vreme Knjige, 1995 Pesnički Divan, Zrenjanin, Braničevo, 1995 Minotaur I Lavirint, Vršac, KOV, 1996 Prodavci Snova, roman, Narodna Knjiga, Beograd, 2000 Kao Što već rekoh, roman, Prosveta, Beograd, 2002 Death of New York City (Izabrane pesme, predgovor Charles Simić), Cool Grove, New York, 2002 Orfejev Povratak (pripovetke), Prosveta, Beograd, 2003 J’ai été cette journaliste de guerre en Egypte » (izabrana poezija), L’Harmatan, Paris, 2004 Slovo P, (poezija), Beogradska Manufaktura Snova, Beograd, 2004 Krajem Veka (poezija) Beogradska Manufaktura Snova, Belgrade, 2006 Milosh Crnjanski, de la Serbie à l’exil et son retour (monografija), l’Harmattan,Paris, 2007 Sous le Signe de Cyber Cybele, poezija, Harmatan, Francuska 2009 Iznenadni Blesak (razgovori sa savremenicima), Glasnik, Beograd 2009 Onze Femmes Artistes, Nomades et Slaves, Non Lieu, Paris, 2011

83 / Treći Trg / Broj 35-38

NINA ŽIVANČEVIĆ

84 / Treći Trg / Broj 35-38

CURE

I

ON SMALL OBJECTS

Small objects are precious they take time to breathe they contain energy and then they walk they talk they talk to all sorts of folk and talk and talk and talk and talk

The stairs are there to measure the heartbeat see how it flutters and then flies away its rusty colours covered with sand and seaweed Beckett was surely right that bun is just a (s)word and man is not much better Oh to breathe the loveliness of summer the precious small objects the sand and lazy seagulls taking off the importance of being recycled the present the future and then the past a suffocating object placed on a palm a swing a tinge a happy momentum Memories come and go in snatches they do not devour just deflower a perfect ladylike gown walks through the garden where the night had said good-bye to small pebbles lush wisterias you have to figure out the exit you figure out the keys you taking a breath of air before you descending the staircase

I.

O MALIM OBJEKTIMA

Mali objekti su toliko dragoceni Treba im vremena da dišu Otpupštaju energiju i onda hodaju Pričaju sa raznima pričaju sa svima Dok tako pričaju ćaskaju čarlijaju pričaju Stepenice mere otkucaj srca Gledaj kako zaleprša pa odleti Prekriveno bojama rđe prekriveno peskom i algama A Beket je bio u pravu kad reče Da je zemička samo reč a ni čovek nije „reč mnogo bolja“ Eh, da dišemo svezinu leta Dragocene male objekte pesak i lenje galebove Koji uzleću Važna je reciklaža Sadašnjosti budućnosti a i prošlosti Tog otužnog objekta koga stavljamo Na dlan na ljuljašku taj bljesak srećnog trenutka Sećanja dolaze i odlaze u naletima Ona nas ne proždiru već samo prostiru…

Savršena damska krinolina šeta kroz baštu U kojoj se noć oprostila sa Šljunkom i raskošnim visterijama Treba sada i ovde da otkriješ izlaz Da pronađeš ključ Da uzdahneš Pre no sto zakoračiš niz Stepenice pre no što Postaneš mlada i pogrebni mladoženja

85 / Treći Trg / Broj 35-38

ISCELJENJE

86 / Treći Trg / Broj 35-38

before you becoming a bride a nightmarish groom before you throwing these small pebbles at other people and yet other people counting them up never playing with them too tired to play who are these people too feverish to play left all alone to the seagulls and to that bright bright sand unforgiving no rectangular swallows no feathers no pomp no remorse no swallows no feathers no pomp no remorse

II

LOVE IS TRUE

Love is blue love is gold love is true stop being childish write that poetry swallow your medicine brush up your shoes and go to school and be a fool get out of your castle and blow it off Orlando said noon is humble feeding on crumbs small objects speak Swahili and retain their post modern post comatose glamour where night shivers and closes its shimmering veil saved from certainty saved from knowledge saved from the poverty of information along a shady dock an object takes its place round and wise and nourishing it says nothing about its hidden days about its strange taste about its glorious past it is extemporal Mother do you love me?

Mother do you care?

And do I care, for you?

II.

PRAVA LJUBAV

Ljubav je setna plava zlatna i prava Prestani sa šegačenjem piši svoju poeziju Popij lek uglancaj cipele Idi u školu mangupiraj se Izađi iz sopstvene kule baci je u vazduh Orlando reče Podne je skromno i hrani se mrvama Mali objekti govore Svahili i čuvaju postmoderni postkomatozni sjaj gde noć drhti I zatvara nad glavama sustavi veo Spasen od sigurne sigurnosti od mudrog znanja Od siromašne informacije Duž klizavog doka Objekat se ugnezdio Okrugao mudar i hranljiv Ne progorava i krije svoje skrivene dane čudan ukus Svoju slavnu prošlost Bezvremen je Majko da li me voliš?

Majko da li ti je do mene stalo?

87 / Treći Trg / Broj 35-38

Pre no što pobacaš sitan šljunak Na neke ljude na sve ljude Brojim ih… I nikada se ne igram sa njima Isuviše umorna da se igram Ko su svi ovi ljudi ?

Isuviše uzbuđeni da igraju Ostavljeni na milost Galebovima i blistavom sjajnom pesku Bez oprosta bez trouglastih lastavica Bez perja bez pompe bez kajanja Bez lastavica bez perja bez pompe Bez kajanja

88 / Treći Trg / Broj 35-38

There you will trot along the tiny pebble path and leave me all alone in the universe peopled with buns and stars and shiny trinkets staggering books and loud records subliminal objects cheerful dictionaries encapsulated in time with carrots beetroots thistle remedies witch’s brews cobblestones agate rings cobalt sunsets light rain washes away huge robots impertinent bills mortgage loans stupid yawns hammered in love comes back to me and is blue gold and true

III

SEA BED

night will wash away the pebbles soaked in mud expressionist yearning sweet sweet smell of amber the odour of amber neutral and divine very French and rigorous unprotected stern scared and oblivious the trucks loaded with words sentinels of yearning ministries of waiting cafes filled with challenge schools full of undertakers names peppered with history jokers stuffed with science a bluff a cough a nut he is a bluff and you are a nut and we are riding in a magic shell covered with ice and legendary silence come to me right now the eye of my apple heart of my flower is trying to keep that promise it made at the bottom of the deepest crimson sea

Laka kiša spira ogromne robote drske račune Pozajmice i kredite glupe rekvizite optočene kremenom Vraća mi se ljubav i sad je već Setna plava zlatna i prava

III.

MORSKO DNO

Noć će isprati šljunak Uprskan blatom žudnja ekspresioniste Slatkast otužan miris ćilibara smrad ćilibara Neodređen i Božji Krajnje francuski znači rigorozan nezaštićen ozbiljan Uplašen i zaboravan Kamioni zgrušenih reči Vesnici žudnje ministarstva čekanja Kafići puni izazova Škole prepune pogrebnika imena pretrpana istorijom Šaljivdžije nabijene znanjem Evo greške čujes kašalj gle ludaka A mi se vozimo u magičnoj opni Iza membrane prekrivene ledom i legendarnim ćutanjem Hajde dođi dođi brzo Uzdahu zenice moje koštana srži cveta mog Taj cvet pokušava da održi obećanje koje ti je dao na dnu Najdubljeg purpurnoga mora

89 / Treći Trg / Broj 35-38

A meni, do tebe?

Eto, odgegaćečš se tom šljunkovitom stazom i ostavićeš me Samu u svemiru ispunjenom zemičkama i zvezdama i Sjajnim objektima debelim knjigama i glasnom muzikom Sublimnim objektima veselim rečnicima zarobljenim vremenom Ispunjenom sargarepama cveklom i ostalim lekovima Đavoljim satarašem kaldrmom prstenjem od opala i kobaltnim sutonom

90 / Treći Trg / Broj 35-38

IV

PHILOSOPHER’s death

Never did I think of you before you were gone The table was clean the glass empty the plate full of my mistakes and you just slid through the door was closed and someone was knocking at it Come in I said The wind pushed it open That was an old woman with a ragged face Spitting blood was somewhat lonely was dressed Like my mother and looked like me She smiled at me and toothless curse had reached Me there, I am your death she said, oh I am not ready Not ready right now have to read a lot of Stoics have to acquire my Buddha hood Get ready she hissed and I pushed her away, slammed the door and fell down Woke up covered with Gothic sweat

I turned on the radio and listened to Bach Lived with some people who hated poetry Serendipity in fashion stupidity in labour Speedy fingers of Glen Gould At one occasion he claimed he encountered God Counterpoint is everything, like in music like in life He said while humming along Bach’s exuberant variations Ironing wrinkles of serenity sprinkling the lawns of domesticity Feeding house mice thrilling expectations They were not great they were not solid they were not cold They were just miniscule whispers of that loud staccato of her insanity that unbearable arpeggio of his complicity that bloody counterpoint of his lousy promise

SMRT FILOZOFA

Nikada nisam o tebi razmišljala sve dok nisi otišao Sto je počišćen čaša prazna a tanjir Pun grešaka samo si skliznuo kroz vrata su bila zatvorena i neko je na njih kucao uđite rekoh vetar ih je širom otvorio a na njima starica izbrazdanog lica pljuvala je krv donekle usamljena odevena majci nalik ličila je na mene osmehnula mi se i uputila mi bezubu kletvu: Ja sam tvoja smrt, reče ona, znaš šta, uzdahnula sam, nisam još spremna nije mi još trenutak, treba da pročitam sve Stoike da postignem Budino prosvetljenje… spremi se brzo, prosiktala je, a ja sam je odgurnula, zalupila vrata i pala na pod, zatim se probudila prekrivena užasnim znojem upalila sam radio i slušala Baha živela sa ljudima koji mrze poeziju otkrića bejahu u modi glupost u trudnoći I tu ti prsti Glena Gulda…

Jednom prilikom, reče on, susreo sam Boga Kontrapunkt je najveća stvar, u muzici i u životu, Pričao je on i zviždukao Bahove vesele varijacije Peglao bore kristalnoj jasnoći zalivao leje domaćem životu Hranio kućne miševe uzvitlanim očekivanjima Koja nisu bila ni velika ni čvrsta niti pak hladna Ona bejahu samo tihi odjeci glasnog Stakata njene ludosti nesnosnog arpedja njegove veselosti Tog gadnog kontrapunkta njegovog vašljivog obećanja….

91 / Treći Trg / Broj 35-38

IV.

92 / Treći Trg / Broj 35-38

V THE DOCTORS COME AND GO… The doctor came and saw me and what did he prescribe?

You’ve had too many poems for dinner, Far too many plays, three bad novels and two borderline novellas Five doggerels for breakfast and a romance for lunch Very very bad for your diet very very sad for your brain WHAT A STRAIN WHAT A STRAIN WHAT A STRAIN And the doctors come and go munching seedy sultanas Wearing dirty bandanas reproducing an everlasting shock In a life filled with schlock, schlock and sleaze, mice and geese Made at the bottom of the deepest crimson sea

VI. JUST BEFORE Oh, just before the morning light before sunrise before dawn Before it starts getting very bright very soft Very charming very round small objects reappear Before sunset before dusk after the storm Come on right now dance with me Don’t sit in your giddy corner don’t just smile don’t just cry Don’t just don’t you know better you’ve just tried You’re that hero you’ve been working full time Nine to seven, eight to five, ten to eleven, six to ten Come on rinse it off and wear it out Daytona glow sunsets Beaches and rusty lights shaky movements in the dark Lousy giggles squashed in rain You know me so well take my umbrella tickle my feet Your sense of humour I will nourish under the young banana tree Two slices of ham a cherry salad please I cannot remember my dreams although I fall asleep Every evening at the same hour and it is early To say if the hour is late and happy if it is stubborn and reminiscing

DOKTORI DOLAZE I ODLAZE

Doktor je došao, pogledao me i šta mi je prepisao?

Imali smo mnogo pesama za večeru Isuviše mnogo drama, tri loša romana i dve sumnjive novele Pet imitacija za doručak i romansiranu biografiju za ručak Vrlo je to loše za vašu ishranu vrlo loše vrlo rđavo za vaš duh VŠS DUH NIJE AUSPUH VAŠ DUH NIJE AUSPUH VAŠ DUH I tako doktori dolaze i odlaze grickaju trule grožđice Nose pohabane kabanice i pričaju dvosmislice U životu punom traume dogme i slanine slanine i dogme prasići i rolne Stvoreni na dnu Najdubljeg purpurnoga mora

VI.

HAJDE DA IGRAMO

Oh, upravo pred svitanje pred praskozorje pred zoru pre no što svetlost prodre preplavi snažno pa omekša Vrlo ljupki vrlo okrugli mali predmeti se jave pred sumrak pred zalazak nakon oluje Hajde ustani hajde da igramo ne sedi u svom ututkanom ćošku ne smeši se tako ne plači nemoj da nećeš znaš za bolje pokušao si ti si onaj junak radio si neprestano od devet do sedam, od osam do pet, od deset do dvanaest, od šest do deset hajde isperi sve to istroši te fluorescentne sutone plaže i patinirane zalaske drhtanja u mraku sumnjive kikote raskvašene kišom toliko se poznajemo uzmi moj kišobran golicaj mi stopala zalivaću ti smisao za humor ispod mladog bananinog drveta dva komada šunke još i salatu od cvekle molim ne sećam se svojih snova iako brzo zaspim svake večeri u isto vreme i mada je rano da vam kažem da li je sat pozan i srećan ili je dosadan i pun sećanja

93 / Treći Trg / Broj 35-38

V.

94 / Treći Trg / Broj 35-38

If it is lazy and unforgiving Filled out with schlock, schlock and sleaze with a minor breeze on the horizon’s freeze Fed on mice and geese Made at the bottom Of the deepest crimson sea

VIII A VISIT TO BLAKE’S HOUSE They wrote hefty volumes on Allen’s poetry After all, he took himself quite seriously Just once, he said, “it’s a shame, they’ve got you”, But who were “they” he did not say…

He probably meant – the gargoyles of capitalism, But he said so many things. and sometimes I would drift away, and sometimes I would fall asleep…

And I would probably always outguess what he meant but it was just “probably” and I was just a “would” who wanted to change her life, living like Beckett after Joyce, tinkering with three languages to Write in, losing the essence biiiig way Obeying the gargoyles of money and place biiig time, And it was just “probably” that I would write and earn my credit Like Gertrude Stein, as I was not An American in Paris, as I was just- like Allen had mentioned Before “A crazy Eastern European, in New York, somewhat like Naomi totally left alone, to her own madness….”

Then Peter, repeating the family pattern, Anne and Steve And Bob keeping a tiny flame, a hope Their presence at the wake And then the vultures, people who never read the Sunflower sutra The supermarket oracle the Wichita the Vortex, the Sutras Allen patting my belly 3 months before I delivered my baby I saw him only once after that we saw a movie

VIII.

POSETA BLEJKOVOJ KUĆI

Napisali su debele tomove o Alenovoj poeziji, Najposle, on se uvek odnosio prema svome delu – odgovorno, Samo mi je jednom rekao „sramota, ipak su te uhvatili“, Ali ko su to bili „oni“, nikada mi otkrio nije...

Verovatno je mislio na babaroge kapitalizma, Pa ipak, govorio mi je puno toga, ponekad bih u mislima Otplovila daleko, ne slušajući ga, a ponekad bih utonula u san...

I verovatno bih uvek odgonetnula smisao njegovih reči iako je to uvek bilo „verovatno“ i ja samo „bih uvek“, biće koje je želelo da promeni svoj život, taj život koji je ličio na Beketov ili Džojsov, skrparen na tri različita jezika, koji je uveliko gubio na suštini priklanjajući se često babarogama novca i trenutka.

I dogodilo se to upravo „verovatno“ da sam nastavila da pišem i širim mucavu reč nalik Gertrudi Štajn, a nisam bila čak ni „amerikanka u Parizu“, već prosto – ko što reče Alen – „luda žena iz Istočne Evrope u Njujorku, slična Naomi, napuštena od sviju, prepuštena sopstvenom ludilu“.

Međutim, beše tu Piter, koji je nastavljao porodičnu tradiciju, An i Stiv i Bob koji su čuvali plamen da se ne ugasi, prisutni na pogrebu, A zatim svi ti lešinari, tipovi koji nikada nisu ni pročitali Suncokretovu sutru, Predskazanje iz samoposluge, Vičitu, Vorteks i ostale sutre,

95 / Treći Trg / Broj 35-38

da li je lenjiv i neoprostiv ispunjen gađenjem, gađenjem i zaboravom pod lakim povetarcem na horizontu ljubičastoplavom koga hrane meduze pod koralom rođene u dubini najdubljeg purpurnoga mora

96 / Treći Trg / Broj 35-38

He regretted for not having children, Then Peter, repeating the family pattern, Anne and Steve And Bob keeping a tiny flame, a hope Their presence at the wake But he had no children We, Eastern Europeans understand each other quickly, he said, We think too fast, of course Allen said to mini- me But we are on mescaline and we’re supposed to think fast— Nothing, just nothing is too horrible or too beautiful Whatever it appears to be, it’s not me, Ginzy said, but Dudjom Rinpoche, and I kept laughing and laughing “I don’t want to see you sad face anymore”, he added.

He loved that old Blake’s “O, Lo’ why did you make me so different from the rest of the world, good Lo’, why have I become a poet?”

XII. someone has tried to do me in Someone was sad and really bad Someone has tried to wash it off Someone has tried to brush it down Someone has tried to play the clown Music was good and so we tuned in And there you’ve gone snapping your fingers Dialing numbers and howling at the moon You said AMAN and I said ZAMAN* For the sake of Lord and to the end of time My feet so light and thoughts so heavy A hopeless night and shimmering sky Cold thin air to the end of time

Međutim, beše tu Piter, koji je nastavljao porodičnu tradiciju, An i Stiv i Bob koji su čuvali plamen da se ne ugasi, prisutni na pogrebu, pa ipak, nikada nije imao decu...

Mi, Istočni Evropljani se jako brzo kapiramo, rekao je.

Isuviše brzo mislimo, eto, to je to – dodao je, kad sam bila mlada.

Ali bili smo na meskalinu i podrazumevalo se da mislimo brzo— Ništa , baš ništa nije ni isuviše ružno u životu, ni isuviše lepo, To nisam rekao ja, reče Ginzi, već veliki lama, Duđom Rinpoše, a ja Sam se smejala i kikotala, sve dok nije rekao „Neću više da gledam tvoje tužno lice!“ A najviše je voleo onaj Blejkov stih „Bože, zašto si me načinio toliko različitim od drugih, Gospode, zašto si me načinio pesnikom?“ XII. AMAN ZAMAN* Neko je pokušao da me prevari Neko je hteo da mi zameri Neko je pokušao da sve to prelakira Neko je uspeo da sve to zamaskira Neko je želeo da me iznervira Al muzika beše lepa pa pojačasmo ton...

A ti si i dalje puckao prstima Okretao telefone i urlao na mesec.

Ti reče AMAN, a ja, ZAMAN! U ime Boga i do kraja vremena Koraka laka a teških misli U beznadežnoj noći pod sjajnim nebom U ledenom vazduhu do kraja vremena

97 / Treći Trg / Broj 35-38

Žalili su Alena, koji me je tapšao po stomaku tri meseca pred porođaj...

Videla sam ga samo još jednom nakon toga išli smo u bioskop i tada mi reče koliko žali što nije imao decu, „mi, Istočni Evropljani se jako brzo kapiramo”, rekao je.

98 / Treći Trg / Broj 35-38

Tumultuous hooves and headless riders If we move an eyelid will such RAHAT And sheer light show the hour of SAHAT OK, Bashi, let the girls weave the fabric Of oblivion You said AMAN and I said ZAMAN, For the sake of Lord, and to the end of time The symmetry of that cemetery Has fed on so many dancers The flightless eagles and sleepy lions Have heard our song before it was recorded Before we rehearsed and uttered these elegant notes This sleepless presence this patient flutter You said AMAN and I said ZAMAN Aman, aman, to the end of time. *Aman – “until the end of” (in Persian), zaman – “time” (in pers.)

Translated from Serbian by Nina Živančević

simetrija toga groblja pokopala je već toliko igrača obeskriljeni orlovi i pospani lavovi čuli su nam pesmu pre no sto je snimljena za narod pre no što je uvežbana i složena u elegantne note u besanom prisustvu, u strpljivom klepetu ti reče AMAN, a ja ZAMAN, aman, aman, do kraja vremena. *pers.=u ime Boga (Ahman); do kraja vremena (zaman)

99 / Treći Trg / Broj 35-38

Besnih kopita obezglavljeni jahači Pomerismo očni kapak, ugledasmo RAHAT I jarka svetlost obasja naš SAHAT...

Pa, važi, BASHI, nek devojke tkaju sukno zaborava, u ime Boga i do kraja svih vremena

100 / Treći Trg / Broj 35-38

ANN-HELEN ATTIANESE Ann-Helen Attianese was born in 1961 in Finland. She lives on the west coast of the country in the village of Maksmou, near the Kvarken archipelago. She writes poetry and prose. In addition to her creative work, she was active for a long time in the publishing collective Författarnas Andelslag and the feminist journal Astra Nova. She taught creative writing courses and edited several anthologies. In 2004 she received the Choraeuspriset award for the “creation and management of creative writing courses for children and the youth”. In 2012 she was awarded the culture prize of the National Education Association, FBF, for the “horizons that her poetry opens, which are important for those who wish to understand the fundamental modernity”. Her latest collection of poems put your thigh behind you ear and smile was described as politically significant.

Books of poetry: put your thigh behind your ear and smile (grandmother Lägg Laret plow och le, 2010); it’s two thousand hours and nothing happened (klockan tvåtusen och är ingenting har Hunt, 2003); when does the next plane to the kingdom of heaven leave (när går nästa plan till himmelriket, 2001); before we become birds (vi kan innan fåglar, 1998).

From the book Lägg låret bakom örat och le, translated from Swedish by Slavica Agatonović, Treći Trg, 2012. alla är vi nybörjare inför livet och döden när klarhet råder är allting över tills dess svadar vi på så gott det går det går över, det börjar om och bjuder till det har det alltid gjort man dinglar med och håller hårt i tråden man vet att brister när nån greppar tag i ens tår händer mest hela tiden labila händer, stabila händer stora hål i tänder

An-Helen Atianese rođena je 1961. u Finskoj. Živi na zapadnoj obali zemlje u selu Maksmou, nedaleko od arhipelaga Kvarken. Piše poeziju i prozu. Pored stvaralačkog rada, dugo je bila aktivna u izdavačkom kolektivu Författarnas Andelslag i feminističkom časopisu Astra Nova. Vodila je tečajeve kreativnog pisanja i uredila više antologija. Godine 2004. primila je nagradu Choraeuspriset za „stvaralaštvo i vođenje tečajeva kreativnog pisanja za decu i omladinu”. Narodni obrazovni savez, FBF, dodelio joj je 2012. godine nagradu za kulturu zbog „perspektiva koje svojom poezijom otvara, koje su važne za sve one koji temeljno žele da razumeju savremenost”. Njena poslednja zbirka pesama stavi butinu iza uha i nasmeši se opisana je u obrazloženju kao politički značajna.

Knjige poezije: stavi butinu iza uha i nasmeši se (lägg låret bakom örat och le, 2010); dve hiljade sati je i ništa se nije desilo (klockan är tvåtusen och ingenting har hänt, 2003); kad polazi sledeći avion za carstvo nebesko (när går nästa plan till himmelriket, 2001); pre nego što postanemo ptice (innan vi blir fåglar, 1998).

Iz knjige Stavi butinu iza uha i nasmeši se, prevela sa švedskog Slavica Agatonović, Treći Trg, 2012. svi smo mi početnici u životu i smrti kada nastupi jasnoća sve je gotovo dotle blebećemo koliko možemo prolazi, počinje iz početka i trudi se uvek je tako klatiš se i čvrsto se držiš za nit za koju znaš da će pući kad te neko zgrabi za nožne prste stalno neke ruke labilne ruke, stabilne ruke rupetine u zubima neko nam razvaljuje

101 / Treći Trg / Broj 35-38

AN-HELEN ATIANESE

102 / Treći Trg / Broj 35-38

någon bänder upp våra käkar det är alltid någon som jobbar med det bänder upp och ner på hela världen mig och dig våra samveten är hela rentvättade i nittio grader så kom inte här och säg vi pessimister väntar bättre tider det har vi alltid gjort spiralen som leder till sammanbrott rätar vi ut eller hur, är ni med? för snart är vi alla utanför tillsammans river vi ribbor så stickorna yr alltså hallå hur jag än vänder på er har ni röven där bak är ni med eller inte?! då gör jag väl allt själv då man ligger lågt och naken badvattnet svalnar smutsen sjunker till bottnen och man förbereder följande felsägning startar sin försening virkar en filt till hungriga barn äter upp konfekten

savest nam je čitava otkuvana na devedeset stepeni tako da nemoj tu nešto da mi pričaš mi pesimisti čekamo bolja vremena to smo oduvek radili ispravljamo spiralu koja vodi u slom zar ne, da li me pratite? jer uskoro smo svi sa one strane zajedno rušimo prečke tako da iverje leti znači halo kako god da vas obrnem dupe vam je pozadi da li me pratite ili ne?! pa onda ću sve sama da uradim ostavljamo tragove u snežnoj oluji možemo nekako da se suzdržimo od smeha ne ističemo se goli voda u kadi se hladi prljavština tone na dno i pripremamo sledeću omašku započinjemo kašnjenje heklamo ćebe za gladnu decu pojedemo bombone baš su dobre

103 / Treći Trg / Broj 35-38

vilice uvek neko radi na tome razvaljuje i izvaljuje čitav svet mene i tebe

104 / Treći Trg / Broj 35-38

god som den är för häggarna klär sig silvernakna måsarna drunknar i molnen råttorna storknar i skåpen en månsjuk hare blir skjuten ett vrak i havet tar sig upp på torra land orakelspråk byter ut orden flyttar in i borgar av granit väderstrecken ändrar riktning likblek luft sveper in en dröm blir fångad grillad över öppen eld som slocknar innan allt är över stäng dörren är ni snälla våra läppar blånar vi ligger på bottnen i senapsgul glasfiberbåt det är nya tider nu om vi sover blickstilla tillräckligt länge för den oss dit makten vill i medvind når vi fram bara att hitta en medvind det är såna tider nu för inte finns de väl vindsamlarna alla talar om som sätter undan och in på dödshemligt konto i Schweiz hyschhysch, håll käften annars mejar jag ner en hel skog i pur och skär obehärskning

105 / Treći Trg / Broj 35-38

jer divlje trešnje oblače srebrnu golotinju galebovi se dave u oblacima pacovi se guše u ormanima ustreljen je zec opijen mesecom olupina u moru izlazi na kopno proročanstva menjaju reči useljavaju se u granitne tvrđave strane sveta menjaju pravac mrtvački bledi vazduh uleće neki san je uhvaćen ispečen je na vatri koja se gasi pre nego što se sve završi zatvorite vrata molim vas usne nam pomodriše ležimo na dnu senf-žutog broda od staklenih vlakana sada su neka druga vremena ako dovoljno dugo nepomično spavamo odvešće nas tamo gde sila hoće niz vetar stižemo do cilja treba samo uhvatiti vetar u leđa takva su sada vremena jer valjda ti skupljači vetra o kojima svi pričaju ne postoje koji odlažu i ulažu na neviđeno tajni račun u Švajcarskoj šššš, začepi inače ću da sravnim celu šumu iz čiste razuzdanosti sama sam i gubim kontrolu bez para i bez maske koju u stvari nikad nisam ni imala postajem odvratna cepamse jajaja

106 / Treći Trg / Broj 35-38

jag är ensam och tappar takten utan pengar och saknar mask jag aldrig riktigt haft jag blir vämjelig jag rämnar jagjagjag rep över raviner strån som håller ihop er som också ämnar kliva över hängbron i mörkret spring det är bråttom hängdäng och slitsläng skynda de går av snart blir ni kvar på andra sidan härma tuppen och stroppen förläng droppen med ett helt jävla vattenfall låt livet brusa förbi i sin rasande takt låt makten tystna och rastlösheten gå över på segslitna rep av hårstrån dina eller mina det kvittar vem som väntar och på vilken sida för alla vet vi att det hänger på håret att tappa sista taget att både brist och överflöd tar över och vi sjunker dalande i ordlöst mummel om väder som vägrar läka och vindar som vänt om om globala ansvar och vem de gäller

107 / Treći Trg / Broj 35-38

konopci preko klisura niti koje spajaju i vas koji nameravate da pređete viseći most u mraku trčite nema vremena drž ne daj i povuci potegni žuri prekinuće se uskoro ćete ostati s druge strane imitiraj baju i mudonju povećaj infuziju za čitav jebeni vodopad pusti da život projuri u svom vrtoglavom ritmu pusti da moć utihne i da nemir pređe preko izlizanih žilavih konopaca od vlasi tvojih ili mojih svejedno ko čeka i na kojoj strani jer svi znamo da visi o koncu da izgubimo poslednji oslonac da i nemaština i izobilje prevažu i da tonemo kovitlajući se u mrmoru bez reči o vremenu koje neće da se zaceli i vetrovima koji su promenili pravac o globalnoj odgovornosti i koga se ona tiče samo kad bi nas strah ili smeh svojim sjajem držali budne samo kad bi prazne kante prestale da zveče stomaci da zavijaju, samo kad bi bogat ubogom davao kakva beznadežno lepa utopija kao deca merili smo beznadežnost u sekundama koliko centimetara samoće i koliko kilograma gladi opširna statistika duva kroz svakodnevicu

108 / Treći Trg / Broj 35-38

om bara skräck eller skratt höll oss vakna med sin lyster om bara tomma tunnor slutade skramla magar att skrika, om bara rika delade lika vilken hopplöst vacker utopi som barn mätte vi hopplöshet i sekunder hur många centimeter ensamhet och hur många kilo hunger tjock statistik blåser genom vardan bekräftar, vi är många som lärt oss le dela lika på luft och hopp låt nu inte om dig, låt nu lite glad, låt nån annan ta ditt ansvar, låt som om du menar väl lägg lock på sorger och frågor lägg låret bakom örat och le lägg dig inte i, låt nån annan lägga sig i din kista låt nån annan ta din plats, låt som om du menar väl låt som om vädret är rätt, låt som om värmen är bäst låt isbergen smälta om de måste, lägg ut solstolen i mars låt ditt ansikte lysa upp oss med din gyllenbrända hud lägg manuset på hyllan, lägg ut bilder av grenar och stenar på webben låt nån annan tänka till, låt nån annan ta sitt ansvar, låt nån annan låta om sig, låt ditt generösaste jag ta över hela världen eller ta vägen ut i en vacker vy vyssja barnet i planet till ro hämta andan på vidsträckt strand i högröstat tidevarv är tystnad tillåten låt regnet regna över ditt hår släck lampan till natten släck alltid lampan till natten i mörker syns inga skuggor

golo i ružno zemljište popuni veselim lepo građenim ljudima koji su zadovoljni svojim putopisima Sinoć sam kovao hiljadu planova – jutros sam radio kao obično.

Konfučije da li smo uhvaćeni u vazduhu da li smo nesposobni da se borimo

109 / Treći Trg / Broj 35-38

potvrđuje, mnogo nas je koji smo naučili da se smešimo da pošteno delimo vazduh i nadu ne pravi sad buku, budi malo veseo, neka neko drugi preuzme tvoju odgovornost, neka izgleda kao da imaš dobre namere poklopi tugu i pitanja stavi butinu iza uha i nasmeši se ne mešaj se, neka neko drugi legne u tvoj kovčeg neka neko drugi zauzme tvoje mesto, neka izgleda kao da imaš dobre namere neka izgleda kao da je vreme kako treba, neka izgleda kao da je toplota najbolja neka se ledeni bregovi istope ako moraju, iznesi ležaljku za sunčanje u martu neka nas tvoje lice obasja svojim osunčanim zlatastim tenom stavi scenario na policu, postavi slike grana i kamenja na net neka se neko drugi zamisli, neka neko drugi preuzme odgovornost, neka neko drugi pravi buku, neka tvoje najvelikodušnije ja osvoji čitav svet ili kreni putem u neki lep predeo uspavankom uspavaj dete u avionu udahni na nekoj nepreglednoj plaži u bučnim vremenima dozvoljena je tišina pusti da ti kiša pada po kosi ugasi lampu noću uvek ugasi lampu noću u mraku se ne vide senke zaboravi sve što si nekad mislio da znaš ne objašnjavaj neopisivo ne znam je isto neki odgovor na novija pitanja koja tišina iznedri

110 / Treći Trg / Broj 35-38

glöm allt du en gång trodde du visste förklara inte det obeskrivbara jag vet inte är också ett svar på nyare frågor som tystnad alstrar fyll ut kala och fula marker med glada välväxta människor som trivs med sina färdbeskrivningar Igår kväll smidde jag tusen planer – i morse gjorde jag som vanligt.

Konfucius är vi gripna ur luften är vi ur stånd att slåss (med munnar och pennor) är vi slocknade vulkaner bulvaner som börjat bulta bulor som slutat värka är vi svin utan pärlor är vi för nakna eller klädda är vi tagna på säng som knarrar narrar som sjunger visor åt kungar är vi utan aptit och vrede är vi sömniga plötslingar är vi golvade parader mutade vittnen ojoj, du talar som om du trodde, att orden bär på vidare betydelser, du kunde inte ha mer fel – här – bland oss genomlysta civilisationsöar dämpas skriet till gatularm, som ingen orkar höra sparkande fot möter stum betongvägg och så klagar vi över blåslagna tår, så ni där långt borta, i sandvita ödemarker i vitt belysta städer, ni som vapenskramlar, breder ut er ockuperar i godhetens namn, vet hut och tystna

da li smo svinje bez bisera da li smo suviše goli ili obučeni da li smo zatečeni u krevetu koji škripi dvorske lude koje kraljevima pevaju pesme da li smo bez apetita i besa da li smo pospani iznenadnici da li smo patosirane parade podmićeni svedoci uh uh, govoriš kao da misliš, da reči imaju još neka značenja, ne bi mogao više da grešiš – tu – na našim posmatranim civilizacijskim ostrvima prigušen je krik do uličnog žamora, koji niko nema snage da sluša noga koja šutira nailazi na nemi betonski zid i onda se žalimo na poplavele izubijane prste, a vi tamo daleko, u peščano beloj divljini u blještavo belim gradovima, vi koji zveckate oružjem, širite se okupirate u ime dobrote, sram vas bilo i umuknite iskoristite priliku da se povučete, stanite u ćošak s pogledom na unutra, ne osvrćite se, gledajte napred, čujte nas molim vas dajte nam po jednog anđela dajte nam vazduh otežao od utehe dajte nam razigrana jutra po jednu stopu na rubu obale dajte nam poljupce koji su prestali da zevaju svetu laku noć dajte nam sve što nam je potrebno

111 / Treći Trg / Broj 35-38

(ustima ili olovkama) da li smo ugašeni vulkani posrednici koji su počeli da lupaju čvoruge koje su prestale da bole

112 / Treći Trg / Broj 35-38

passa på att träda tillbaka, ställ er i vrån med blicken inåt, se er inte om, se framåt, hör oss snälla ge oss varsin ängel ge oss luften tung av tröst ge oss lekfulla morgnar varsitt fotspår i ett strandbryn ge oss kyssar som slutat gäspa världen gonatt ge oss allt vi behöver ta ifrån oss allt vi kan undvara ge oss drömmarna tillbaka detta är förresten inte poesi ifall ni inte märkte det detta är poesi som lider ifall ni inte märkte det som jag ifall ni inte märker det spretig och pratig det märker ni säkert mitt i malströmmen står jag det märker ni väl har inget val förstår ni kassa ord, krassa ord till det mesta odugliga för att återuppväcka de döda ge liv åt de ännu inte födda för stordåd för små för kärlek för få men som säkerhetsnålar och vittnen oersättliga det påhittade är inget att tro på ifall att ni trodde det som diamanter mejslas de fram de silversanna drömmarna om hud mot hud mot hud

ovo u stvari nije poezija ako niste primetili ovo je poezija koja pati ako niste primetili kao ja ako niste primetili raštrkana i brblljiva to sigurno primećujete stojim u sred vira to valjda primećujete znate, nemam nikakvog izbora grozne reči, grube reči za ono najbeskorisnije da se probude mrtvi da se nerođenima, za podvige premali, podari život za ljubav nedovoljni ali kao ziherice i svedoke nezamenljivi u izmišljeno ne treba verovati ako ste to mislili isklesani su kao dijamanti istinski srebrni snovi o koži na koži na koži kao što reka traži more tako reči besomučno traže život ali ne drže se niti kojom ih fircamo stalno vide neko zelenije mesto u tuđim katastrofama čak i proroci su uzeli tajmaut dok konsultanti igraju kolo po statističkim istraživanjima takvi kao mi se

113 / Treći Trg / Broj 35-38

oduzmite nam sve bez čega možemo vratite nam snove

114 / Treći Trg / Broj 35-38

som flod spanar efter hav spanar ord frenetiskt efter liv men de håller sig inte till tråden vi tråcklar ihop dem med de ser jämt en grönare plätt i någon annans katastrofer till och med profeterna har tagit time out alltmedan konsulterna dansar schottis över statistiska utredningar genom nålsögon tränger sådana som vi oss fram timglas efter timglas i bomullsmörker för att inte ta skada av otvättad handling de större åthävorna triumferna det bultar ett barn i mig det har packat kappsäcken av pur rädsla förberett sig för inte frågar regnet om lov inte solen blomman varifrån den kommer var den vill bo, inte frågar de gula de vita varför de står där mitt ibland dem inte frågar blommorna om lov att blomma, de bara blommar griper tag i ofullbordad kyss fjättrar sig fast vid en tanke vakar sig varma om natten öppnar sig stort mot ett gensvar av nedsjunken tid i myllan

jer kiša ne pita za dozvolu niti sunce pita cvet odakle je gde hoće da stanuje, ne pitaju žuti bele zašto stoje tu među njima ne pita cveće za dozvolu da cveta, samo cveta hvata se za nesvršeni poljubac veže se za neku misao zagreje se bdijući noću široko se otvara ka odzivu vremena koje je propalo u zemlju neko šapuće, ne postojim neko drugi viče, nema veze ja ipak volim kada se usne razdvoje kada nizovi usta zjape na vetru a jezici se isprave u punoj dužini isplaze se koliko mogu koliko ima tačnih načina da se isplazi jezik koliko ima onih koji ne liče na ono što su nekad želeli da budu

115 / Treći Trg / Broj 35-38

provlače kroz iglene uši kroz svaki peščani sat po pamučnom mraku da nas ne povredi neoprana rabota veći gestovi trijumfi u meni lupa jedno dete spakovalo je kofer iz pukog straha pripremilo se

116 / Treći Trg / Broj 35-38

någon viskar, jag finns inte en annan ropar, det gör inget jag älskar ändå *** are you ready to air your dreams crumple up all moth-balls cloaks and guises bring out an odd voice days that came to nothing change the world are you nice do you want to know the world inside out swallow pralines kiss arses sit on the lap of Santa Claus hibernate are you ready do you wish to be amazed long for life ride the high wire ride your own course be transformed fairies in forest mythomaniacs charlatans novels banned are you nice grinning wide enough detached and diplomatic can you climb stairs without steps can you enter established contexts in the world of rites

jeste spremni da provetrite svoje snove zgužvate kesice s naftalinom paravane da pronađete čudnu intonaciju propale dane promenite svet molim vas hoćete da naučite svet napamet da jedete praline ližete bulje sedite u Deda Mrazovom krilu usnite zimski san jeste spremni hoćete da se zapanjite čeznete da se vozite žičarom otputujete budete začarane vile u šumi mitomani šarlatani romani izuzeci molim vas da li se dovoljno cerite ravnodušno i diplomatski da li smete da se penjete stepenicama bez stepenika da li smete da uđete u establišment u kontekst u svet obreda i

117 / Treći Trg / Broj 35-38

***

118 / Treći Trg / Broj 35-38

and unwritten rules are you ready for samba carnivals steep steps sofa beds tremors that reach far and unrefind are you nice do you have suspenders holding tongues clapping hands and shiny shoes time to forget sleeping pills are you really ready for it all

119 / Treći Trg / Broj 35-38

nepisanih pravila jeste spremni za karnevale sambe strme stepenice kauče na rasklapanje potrese koji se čuju daleko i nevaspitano molim vas da li imate podvezice jezik za zube ruke koje tapšu i sjajne cipele vremena da zaboravite pilule za spavanje da li ste stvarno spremni za to

120 / Treći Trg / Broj 35-38

ALEXANDR SKIDAN Alexandr Skidan was born in Leningrad in 1965. Poet, critic, essayist, translator. His poetry collections include Delirium, In the Re-Reading, Red Shifting and Dissolution. He is also the author of two books of essays, Critical Mass and The Resistance to/of Poetry. He has translated into Russiаn poetry of Charles Olson, Susan Howe, Michael Palmer and other contemporary American poets, as well as theory and art criticism. In 1998 he received Turgenev Award for the short prose. Winner of Andrey Bely Prize in poetry for the collection Red Shifting (2006) and the Award «Most» («Bridge») for the best critical text on poetry (2006). His poetry has been translated into many languages and published in different anthologies. In 2008 his book Red Shifting was published in USA by Ugly Duckling Press. Member of “What Is To Be Done?” working group. Co-editor of the New Literary Observer magazine. He lives in Saint-Petersburg.

KONDRATIEVSKY PROSPEKT *** the smoke of patria and your patronymic you have forgotten do you remember how it used to be you walked outside a citizen, and free only a bit too sober they’ll grab you by the balls and maybe you’ll recall the rancid cellars of the courtyards’ passage and girls with half-eyed faces

Aleksandar Skidan rođen je u Lenjingradu 1965. godine. Pesnik, kritičar, esejist, prevodilac. Autor zbirki pesama Delirijum (Delirium, 1993), Pri ponovljenom čitanju (V povtornom čtenii, 1998), Crveni pomeraj (Krasnoe smeщenie, 2005), Raskid (Rastorženie, 2010) i knjiga eseja Kritična masa (Kritičeskaя massa, 1995) i Otpor poezije (Soprotivlenie poэzii, 2001). Prevodio je savremenu englesku poeziju i prozu, teoretske radove Pola de Mana, Dž. Hilisa Milera, Žan-Lika Nansija. Dobitnik nagrade Turgenjevskog festivala kratke proze (1998), nagrade „Most” za najbolji ogled o poeziji (2006), nagrade Andej Beli za poeziju (2006). Poezija mu je prevođena na mnogo jezika i uključena u različite antologije, dok mu je 2008. godine izašla zbirka Red Shifting u SAD. Član je radne grupe „Čto delatь?”. Urednik rubrike „Praktika“ u časopisu „Novoe literaturnoe obozrenie“. Živi u Sankt-Peterburgu.

Iz knjige Crveni pomeraj, prevela sa ruskog Mirjana Petrović, Treći Trg, 2012.

KONDRATJEVSKI PROSPEKT

i dim otadžbine i očeve zaboravio a seti se kako je bilo ideš ulicom slobodan građanin i sve ti beše malo kad uhvate za muda setićeš se tad podruma sporednog ulaza i curica sa poluočima lica

121 / Treći Trg / Broj 35-38

ALEKSANDAR SKIDAN

122 / Treći Trg / Broj 35-38

the racing of the elements and you–-your head thrown back—are flying

*** a Frenchman was being feted language flowed and blood bubbled like a foreign passport you didn’t raise you head looking out the subway window and such is poetry a secondary thing like voices in the grass like voices in the melted glass of artificial sorrow

*** the corpse of idleness labor’s axe and something of the blood as though the cup on Easter and the beloved is knocking with her staff but when you get a whiff she smells like an old hag

* francuza slaviše govor tad je tek’o i klobučala se krv ko pasoš crveni ti nisi diz’o pogled kroz prozor voza blen’o pa tako je i poezija sekundarna ko glasovi u travi ko glasovi u staklu rastaljenom neiskrenog jada

* trup ispraznosti sekira truda i nešto krvno ko čaša da l’ za Uskrs i štapom voljena sad lupa a nos dok ubrišeš – ko starica smrdi tako domovina glagolja i smrdi glagolja i smrdi

123 / Treći Trg / Broj 35-38

i strmoglavog leta elemenata i ti – zabačene glave – letiš

124 / Treći Trg / Broj 35-38

and this is how the motherland mutters and reeks mutters and reeks like the unprintable Word in the black tabloid *** the true salt of embraces the scalpel of the scalp don’t go away your kisses – and you’re no longer plying out the nails of pages no stranger gnawing with night’s teeth along the spine nor the brain blazing nor the tender smoke but the earth’s turf into which—prying it apart—you enter let mouth remember mouth and lips—lips bitten

*** and Russian Dada and hell beloved with a truly awful power Poplavsky is lying on the floor

* so pravedna zagrljaja pila čela ne idi tvoji poljupci – i više nisi obijač stranica sa zubima noći u rikni nisi putnik nit žeže mozak nit slatkast dim već treset zemljin u koju – kad razmakneš je – legneš nek usta pamte usta a usne – usne ujedene

* i ruski dadaizam i pakao voljen sa nekakvom strašnom snagom Poplavski prostr’o se na podu spiralni stepenik do neba

125 / Treći Trg / Broj 35-38

ko Reč prostačka u štampi žutoj

126 / Treći Trg / Broj 35-38

the sky’s rung like a screw receding beckons him like a little girl home, home from the heavens you will be returning running toward her and from her also parting as though you were to fall in love with rhyme in the tragic trench coat of a hero

*** and Russian Dada and hell in the tragic trench coat of a hero Poplavsky is lying on the floor the sky’s rung like a screw receding beckons to him as the nether world beloved with a truly awful power dearest friend do you not hear me? the Prospekt flew, its gas lamps firing and you—head first—are falling

Translated from Russian by Genya Turovsky

kući kući sa nebesa vraćaćeš se ti u susret njoj ćeš trčati i sa njom se rastajati ko kad bi slik zavoleo sad ti u plaštu tragičnom junaka

* i ruski dadaizam i pakao u plaštu tragičnom junaka Poplavski prostr’o se na podu spiralni stepenik do neba što ga ko onaj svet mami voljen sa nekakvom strašnom snagom dragi prijatelju moj čuješ li me ti? poleteo je prospekt opalivši gasom a ti si poleteo nadole glavom

127 / Treći Trg / Broj 35-38

što ga ko cura mami

128 / Treći Trg / Broj 35-38

DISJECTA MEMBRA 1. Непритупившееся лезвие лядвий.

Disjecta membra в оригинале повествует о знании, отделенном от наших органов чувств миниатюрной мембраной божественного дыхания, от которого, я бы добавил, запотевает зеркало обратного видения. Надвигающийся пейзаж опрокидывается с головокружительной быстротой за спину, и затылок остается лежать, раздавленный, на шоссе. У него открывается третий глаз. Подобно апории о стреле, иссушающей в геометрической прогрессии мозг, мы ни на йоту не приблизились к пустыне оргазма. Отдельно руки, отдельно кисти рук, отдельно голени и, конечно же, шея. Утешением - единственным - служит то, что все отчетливей проступает разница между междометием и бесстрастным глаголом, ничтоже сумняшеся приводящим к взрыву синтаксическую машину.

2. Польская речь, с ее брызжущими согласными, словно бы цепляющимися за колючую

1.

Još nezatupljeno sečivo butina.

Disjecta membra u originalu pripoveda o znanju, izdvojenom iz naših čula minijaturnom membranom božanskog daha, od kog se, dodao bih, magli ogledalo na retrovizoru. Nadirući pejzaž tone vrtoglavom brzinom iza leđa i zatiljak

ostaje da leži, smrvljen, na autoputu.

Otvara mu se i treće oko.

Poput aporije o streli, što isušuje u geometrijskoj progresiji mozak, ni za korak nismo bliži

pustinji orgazma.

Zasebno ruke, zasebno dlanovi ruku, zasebno listovi i, naravno, vrat.

Kao uteha – jedina – ostaje to da se sve jasnije nazire razlika između uzvika i bestrasnog glagola, koja bez dvoumljenja dovodi do eksplozije sintaksičke mašine.

2.

Poljski jezik, sa svojim prštavim suglasnicima,

129 / Treći Trg / Broj 35-38

DISJECTA MEMBRA

130 / Treći Trg / Broj 35-38

проволоку просодии. Анна, психолог по образованию, пересказывает «Психоз». Лицо Перкинса в парике, когда он поворачивается, и все такое. (В какой-то момент спохватившись и переходя на английский.) «Море волнуется раз», хочется произнести мне, ибо мы идем вдоль моря. И оно гудит подобно раковине из детства, с вырезанной на пятнистом панцире датой: 1939. (Что интересно в раковине, так это вихрь, вытягивающий пустоту вдоль стенок того, что является не более чем изнанкой все той же тяги, предназначающей вещь становлению, спиралевидному выворачиванию вовне.) Водоросли, топляк. Ни к чему не обязывающая прогулка.

Ana, psiholog po struci, prepričava „Psiha”.

Lice Perkinsa sa perikom, kada se okreće, i tako to.

(U jednom trenutku se seti i pređe na engleski.) „More se talasa jednom“, – imam želju da izgovorim, pošto šetamo kraj mora. I huči poput školjke iz detinjstva, sa urezanim datumom na tufnastom oklopu: 1939.

(Ono što je interesantno u vezi sa školjkom je taj vrtlog, koji izvlači prazninu duž zidova onoga, što predstavlja tek bledo naličje te sveukupne sile teže, koja čini da stvar nastane, spiralnim izvrtanjem vani.)

Alge, balvan. Šetnja koja ne obavezuje.

131 / Treći Trg / Broj 35-38

koji kao da se hvataju za bodljikavu žicu prozodije.

132 / Treći Trg / Broj 35-38

3. Очарование нарисованных на обоях руин, за которыми угадывается «Гибель Богов», как сказал Аркадий, перед тем как сидевший в первом ряду коротко остриженный бард из числа «просвещенных консерваторов» бросился его душить. Жаль, что я не гомосексуалист и не ведущий колонки светской хроники в St.-Petersburg Post, - не пришлось бы оттаскивать его в коридор. Вечером в Михайловском саду мы пили вермут. Снисходительно настроенный Волчек кричал ничего не подозревающим пассажирам, расположившимся на верхней палубе прогулочных катеров, “отсоси”, чередуя его с куда более претенциозным, на мой взгляд, “suck my dick”, подсказанным, между прочим, очаровательной феминисткой. Признаться, в этом безобразии был свой шарм. Теперь что касается поэзии. Когда завеса пьянства, разумеется пьянства - разорвалась, (то есть на третий день), никогда не поздно, решил я, начать хотя бы с малого. Например, с карьеры ди-джея, переводчика с никому не известного языка, агента по литературной недвижимости, вышибалы

Dražesne ruševine, naslikane na tapetama, iza kojih se nazire „Pad Bogova“, kako reče Arkadije, neposredno pre nego što je kratko ošišan bard iz prvog reda i pripadnik „prosvećenih konzervativaca“

skočio da ga guši. Šteta što nisam homoseksualac i što ne pišem kolumne svetske hronike u St.-Petersburg Post-u, – ne bih morao da ga odvlačim u hodnik.

Uveče smo u Mihajlovskom vrtu pili vermut.

Snishodljivo raspoloženi Volček je vikao opuštenim putnicima, koji su se nalazili na gornjoj palubi turističkih brodića,

„puši“, na trenutke birajući, po mom mišljenju, mnogo pretencioznije „suck my dick“ koje mu je došapnula, između ostalog, očaravajuća feministkinja. Pravo da kažem, ta raskalašnost je bila šarmantna.

Sada što se tiče poezije.

Kada je koprena pijanstva, razume se, pijanstva – spala, (tj. posle tri dana), došao sam do zaključka da nije kasno da počnem makar i sa malim stvarima.

Na primer, sa karijerom di-džeja, ili kao prevodilac sa nepoznatog jezika, ili kao agent za književne nekretnine, izbacivač

133 / Treći Trg / Broj 35-38

3.

134 / Treći Trg / Broj 35-38

на поэтических вечерах, ясновидца, радиоведущего, наконец. Почему бы, в самом деле, и нет? Рассуждая таким образом, я обрел то необходимое спокойствие духа, которое и позволило мне безошибочно поместить фразу о нарисованных на обоях руинах в начало этого стихотворения, выровненного по левому полю.

4. О бритая, бритая голова! Совсем, наголо бритая! Ты ли смотришь немигающими глазами, всю ночь напролет, смотришь и молчишь, смотришь

и молчишь, приводишь в ужас одним своим видом! А ведь я помню тебя, голова, совсем другой. С мальчишеской стрижкой, с губой закушенной, с расширенными

зрачками. И как покоилась на моем плече. Плохо, голова, плохо ты поступаешь, делая так, как тебя не просят. Плохо, и в тысячу раз еще хуже,

Razmišljajući na taj način, povratio sam onaj neophodni duševni mir, koji mi je i omogućio da nepogrešivo smestim rečenicu o crtežu na tapetama na početak ove pesme, izravnane sa leve margine.

4.

O, obrijana, obrijana glavo!

Sasvim ćelava!

Ti li to gledaš širom otvorenih očiju čitavu noć, gledaš i ćutiš, gledaš i ćutiš, užasavaš samim svojim izgledom!

A ja te se, ipak, sećam, glavo, kad si bila sasvim drugačija.

Sa dečačkom frizurom, ujedenom usnom, sa raširenim

zenicama.

I da si bila na mom ramenu.

Loše, glavo, loše činiš, kad radiš onako, kako se od tebe ne traži.

Loše, i hiljadu puta je gore,

135 / Treći Trg / Broj 35-38

na pesničkim večerima, vidovnjak, radiokomentator na kraju krajeva. Zašto i ne bih?

136 / Treći Trg / Broj 35-38

когда,

бедная, испуганным взмахом руки отрубленная при пробуждении, скатываешься ко мне на подушку.

5. Стронциевый лик святого вмурован в портал. На закате солнца, когда простирается море и муравьи прячут выеденный изнутри яшмовый кокон шмеля в оправе цыганской розы, чьи лепестки пахнут мускусом и землей, его выпростанная из рукава кисть - детородный мускул собирает пространство в немое «вот», подвешенное к такой же немой дейктической гирлянде, озвучить которую все равно не хватит дыхания. Двадцать две кроны оттягивают карман. И ты идешь от них избавляться, как от дурных мыслей. Но избавленья не жди. Колокол выплевывает длинный язык, погребая день.

pri buđenju,

kotrljaš

5.

ka mom jastuku.

Stroncijumski lik sveca uzidan je u portal.

Na zalasku sunca, dok se razastire more i mravi kriju pojeden iznutra jaspisov kokon bumbara u optoku ciganske ruže, kojoj latice mirišu na mošus i zemlju njegova, oslobođena od rukava, šaka – stvaralački mišić – sakuplja prostor u nemo „evo“, okačeno o isto tako nemu deiktičku girlandu, koju svakako neću uspeti da iskažem. Dvadeset dve krune rastežu džep.

I gledaš da ih se oslobodiš kao i ružnih misli.

Ali ne očekuj izbavljenje.

Zvono ispljuvava dugačak jezik, sahranjujući dan.

137 / Treći Trg / Broj 35-38

kada se,

jadna, prestravljenim zamahom ruke

odsečena

138 / Treći Trg / Broj 35-38

6. В муниципальной библиотеке города Висбю в 12 утра выступали поэты.

Gaurdian сообщала о стремительном паденье курса рубля. Я ни слова не понимал по-шведски. Оставалась узкая металлическая тропа молнии на свитере Хельги, благо она рифмовала глубокое декольте с почти супрематическим треугольником внизу живота. Там обрывался гортанный клекот.

Thus, out of a sudden, I saw her undressed, being absolutely aware of what I was doing: ........................... ........................... ........................... ........................... в образе девушки, that was singing of all the vessels that have left the harbor, о всех, до кого давно уже никому не было здесь никакого дела. Отвратительная акустика. Шорох

U provincijskoj biblioteci grada Vasbiju u 12 sati ujutru nastupali su pesnici.

Guardian je prenosio o strmoglavom padu kursa rublje.

Ja ni reč nisam razumeo švedski.

Preostajala je uzana metalna staza rajsferšlusa na Helginom džemperu, srećom pa je urimovala duboki dekolte sa skoro suprematskim trouglom u dnu stomaka.

Tamo se prekida grleno kreštanje.

Thus, out of a sudden, I saw her undressed, being absolutely aware of what I was doing: …………………………………… ………………………………….. …………………………………..

u liku devojke, that was singing of all the vessels that have left the harbor, o svima, do kojih više nikome ovde nije bilo stalo.

Odvratna akustika. Šuškanje

139 / Treći Trg / Broj 35-38

6.

140 / Treći Trg / Broj 35-38

просматриваемых украдкой газет. Пробуждение со словами «Valkommen till Microsoft”, - единственным, что не нуждается в переводе.

7. То, о чем не следует говорить, говорит само за себя, как риторическая фигура умолчания в дневнике, купированном на предмет тестикул блюстителями чистоты языка. Блаженны входящие в интернет. Перефразируя парадокс лжеца, поэт-трансвестит не преминет добавить: “Я, истина, лгу”. Архаическая встреча на операционном столе (интерфейсе) алетейи и зашивающей ей раскрашенный философом рот швейной машинки синтаксиса. Ибо его есть царствие. По окончании семинара д-р Лакан раздает присутствующим фигурки слонов.

Buđenje uz reči „Vålkommen till Microsoft”, – jedino, što ne traži nužno prevod.

7.

Ono, o čemu ne treba govoriti, govori samo za sebe, – kao retorička figura prećutkivanja u dnevniku, isparcelisanom zbog testikuluma u ime čuvara čistoće jezika.

Blaženi oni koji izlaze na internet.

Parafrazirajući paradoks lažova, pesnik-travestit neće propustiti da doda: „Ja, doduše, lažem“.

Arhaičan susret na operacionom stolu (interfejsu) aleteje i šivaće mašine sintakse što joj zašiva

našminkana

filozofom usta.

Jer njegovo je carstvo.

Po završetku seminara dr L. deli prisutnima figurice slonova.

141 / Treći Trg / Broj 35-38

novina koje se krišom čitaju.

142 / Treći Trg / Broj 35-38

GöKÇENUR Ç.

Gökçenur Ç. was born in Istanbul in 1971 and spent his childhood in a number of Turkish cities. He graduated from the Electrical Engineering Faculty of the Istanbul Technical University and has a Master’s degree in Business Administration from the Istanbul University.

He started publishing his poems in Turkish magazines in 1990, his first collection Handbook of Every Book came out in 2006 and the second one, titled Rest of the Words, in 2010. Both books are published by Yitik Ülke (Lost Land) Publishing House. His third book The Only Way of Looking at Thirteen Blackbirds at Once was published by I Libri Del Merlo publishing house in 2011 in Italy, in Italian and Turkish bilingually.

He has attended several poetry and translation workshops and festivals in Riga, Vilnius, Istanbul, Athens, Tel-Aviv, Munich, Belgrade, Lodeve, Sofia and Cunda. His poems have been translated to English, German, French, Greek, Bulgarian, Swedish, Portuguese, Japanese, Romanian, Latvian, Lithuanian, Macedonian, Serbian, Croatian and Hebrew and published in literary magazines.

He has translated Wallace Stevens, Paul Auster and a modern Japanese haiku anthology into Turkish and is currently preparing an anthology of modern American poetry.

He is the prime mover and co-director of Word Express (www.word-express. org) His pen name is Gökçenur Ç.

From the book We Are In The World, So Are Words, How Nice, Everyone’s Here, translated from Turkish by Vesna Gazdić, Treći Trg, 2012.

KRIL HARFLERIYLE GEYIK SESIDIR ADIN Kril harfleriyle geyik sesidir adın karlı bir iskandinav ovası gibi açılan kâğıtta, gömülüp kaldığımız, atlarımızın geçemediği altı haftada Usta der diken yayı gerer, mavi bir güle dönüşür havada vınlayan ok geyik sıçrar, zaman durur

Gokčenur Č. je rođen u Istanbulu 1971. a svoje detinjstvo proveo je u više turskih gradova. Diplomirao je na Fakultetu elektro-inženjerstva na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu i ima master diplomu iz Poslovne administracije na Istanbulskom univerzitetu.

Počeo je da objavljuje pesme u turskim časopisima 1990. Njegova prva zbirka Priručnik za svaku knjigu objavljena je 2006, a druga Ostatak reči 2010. Obe knjige objavila je izdavačka kuća Yitik Ülke (Izgubljena zemlja). Njegovu treću zbirku Jedini način gledanja trinaest kosova odjednom objavila je 2011. izdavačka kuća I Libri Del Merlo, u Italiji, dvojezično na italijanskom i turskom.

Učestvovao je na više pesničkih i prevodnih radionica i festivala u Rigi, Vilnusu, Istanbulu, Atini, Tel-Avivu, Minhenu, Beogradu, Lodevu, Sofiji i Kundi. Pesme su mu prevođene na engleski, nemački, francuski, grčki, bugarski, švedski, portugalski, japanski, rumunski, letonski, litvanski, makedonski, srpski, hrvatski i hebrejski i objavljene u književnim časopisima.

Preveo je Volasa Stivensa, Pola Ostera i modernu japansku haiku antologiju na turski, a trenutno priprema antologiju moderne američke poezije.

Jedan je od pokretača i ko-direktora projekta Word Express (www.wordexpress.org) Njegovo književno ime je Gokčenur Č.

Iz knjige U svetu smo mi, u svetu su reči, ovde je sve tako savršeno, prevela sa turskog Vesna Gazdić, Treći Trg, 2012.

IME TI JE, ĆIRILICOM PISANO, RIKA JELENA Ime ti je, ćirilicom pisano, rika jelena po papiru, otvorenom kao zavejana skandinavska visoravan u kojoj smo utonuli ostali, šest nedelja naši konji nisu je mogli preći Majstor kaže trn zateže luk, strela vazduhom fijuknu i plava ruža postade, jelen poskoči, vreme stade

143 / Treći Trg / Broj 35-38

GOKČENUR Č.

144 / Treći Trg / Broj 35-38

Aşk ki usta nişancıdır, zalimdir; yoktur yaralayacaksa kalbinden öldürecekse kalkanından vurur Çocuk, flüt oyar ormanda ustasından habersiz, göğüslerini bulgar gülleriyle örterek gelir kız, gelir toplayarak kuşburnu dikenli çalılardan Usta der diken yayı gerer aşk ki bundan başkadır ve düpedüz budur tek kollu üstelik kör bir okçudur bulur her kabuğun en yumuşak yerini Çocuk, uyur atının altında uyur ustası, atlar, kamp geyik iner nilüferlerin kar tuttuğu göle iner geçerek arasından çadırların Kril harfleriyle geyik sesidir adın karlı bir iskandinav ovası gibi açılır kâğıt çoktan gitmişler, küller, yolunmuş bulgar gülleri, koklar durur kurt, geyiğin ayak izlerini

YOU’RE FAR AWAY FROM YOUR COUNTRY WHERE I AM You’re far away from your country where I am day by day my poems begin to resemble letters lost in the post: You’ve fallen asleep on your long, banana-coloured couch, your bun is undone, your glasses are about to fall from your fingers, four of five apples in your plate have been eaten, a book has a hair brush between pages to mark where you were, a baltic blue blanket over your knees,

Dečak pravi frulu u šumi, ne zna da je majstor tu, dolazi devojka, prekrila je bugarskim ružama grudi dolazeći bere šipurak u trnovitom šiblju Majstor kaže trn zateže luk, ljubav je nešto drugo, a i ovo strelac bez ruke, još i slep, svakom oklopu najmekše mesto pronalazi Pod svojim konjem dečak spava, spava i majstor, konji i kamp jelen silazi na jezero lokvanjima zavejano, prolazi između šatora Ime ti je, ćirilicom pisano, rika jelena, papir se otvara kao zavejana skandinavska visoravan, čini se da su davno otišli, zgarišta, iščupane bugarske ruže, vuk zastaje, njuši trag jelena

DALEKO SI OD OTADŽBINE, U OTADŽBINI SAM JA Daleko si od otadžbine, u otadžbini sam ja, moje pesme sve više liče na pisma u pošti izgubljena: U dugačkoj, banana žutoj naslonjači si usnula, punđa ti se rasula, naočare iz ruke ispale na pod, u tanjiru četiri ogriska od pet jabuka, jedna knjiga, češalj u njoj, prekrivač, prusko plav preko tvojih kolena,

145 / Treći Trg / Broj 35-38

Ljubav je nenadmašni strelac, surova; neživa u srce ranjava kroz oklop ubija

146 / Treći Trg / Broj 35-38

maybe you are dreaming a scene from a play with old voices: You’re in our apartment, your mother hasn’t gone mad yet, my brother hasn’t been conscripted Zeki Müren sings “You’re far away now” on the radio in a minute they will cut off the song and announce that military forces are taking control for the safety and security of the country, in a minute you will say “I have to go away” “I can’t come, because the Turkish...”

You have seen this play a thousand times, but as you are about to wake up for the first time you will notice a telegram on the gramophone: ../don’t wake up../wind../ will drop a dry leaf../on your chest /like news from me./ You’re far away from your country which is in a chaos I’m alive for now in love, in doubt and immune to being parted.

Translated from Turkish by Robyn Marsack and the author

BALCONY OF THE TOWER “I’m not afraid of the dead,” the man said,”Nothingness, the locust leaping onto the flesh of the summer, sudden rain, the red-ant circus in the shadow of a stone.

Absence of words makes me far more afraid.

So I write. Endlessly I write. I write the same way I build this tower in the place of the old well. That damned well into which my father fell and broke his neck.”

kod nas si, majka ti još nije izgubila razum, mog brata još nisu regrutovali, na radiju, Zeki Muren peva “Sada si daleko”, utom, pesmu prekida saopštenje da oružane snage preuzimaju vlast radi mira u zemlji, utom, ti kažeš „ja moram da odem”, „ja ne mogu, jer turski…”

Nebrojeno puta videla si ovu scenu, dok si se budila sva u znoju ali prvi put primetićeš telegram zgužvan na gramofonu: ../’polako, ne budi se../’vetar.. /’ kao vest od mene../’oboriće suvi list / ’na tvoje grudi../’ Daleko si od otadžbine, zemljom ti vlada haos, ja sam još živ, voljen, nepoverljiv, imun na rastanke

TERASA NA KULI Čovek reče: „Ne plašim se smrti. Ništavilo: skakavac koji ti skoči na meso leti, iznenadni pljusak, cirkus crvenih mrava u senci kamena.

Mnogo me više plaši odsustvo reči.

Zato pišem, pišem bez prestanka. Pišem kao što sam podigao kulu na mestu gde je bunar bio nekada – taj nesrećni bunar u koji je moj otac pao i slomio vrat –”

147 / Treći Trg / Broj 35-38

možda snevaš scenu iz komada sa starim glasovima:

148 / Treći Trg / Broj 35-38

(It was winter. A train was passing across the lowlands like a snow-white gauze inside a sooty oil-lamp bottle. Soldiers brought to the front were hanging out of the wagon windows waving their helmets at the herd of wild horses racing alongside the train.

Children chopping wood in the courtyard. A provisions lorry sunk into snow and boredom in the voice of the woman embracing the man on the balcony of the tower, saying “You must go”.

I mean, the usual evens of winter.

The next day the man fell from the tower and broke his neck.

The woman repeatedly knocked on the tower door at the usual time, a lantern in one hand, umbrella in the other the manuscript of the man’s poems which she could not keep dry between her teeth.

Behind the wind fear was hiding, sniffing at the woman.

Translated from Turkish by Alexandra Buchler with Gökçenur Ç.

A MONUMENT TO THE IMPOSSIBILITY OF UTTERANCE two facing windows left open for circulation on my sweaty belly The Short Summer of Anarchy like a redbud’s crumpled branch you lie beside me so beautiful, so broken, so like Istanbul as the curtains lift on the wind the bird that just flew in sails out through the other window what can’t be held in mind—a moment’s pure beauty it lengthens in language, as it lengthens dims happiness and the void it leaves behind miracle’s need of a beholder

Sledećeg dana čovek je pao sa kule i slomio vrat, u uobičajeno vreme, žena je uporno kucala na vrata u jednoj ruci fenjer, u drugoj kišobran a među zubima rukopis njegove poezije, da ga ne pokvasi.

Strah, skriven u vetru, njušio je ženu

SPOMENIK NEIZRECIVOM Dva prozora jedan naspram drugog otvorena radi promaje na znojavom mi stomaku leži Kratko leto anarhije pored mene ležiš kao slomljena grana judinog drveta tako lepa, tako krhka, tako kao istanbul Dok vetar podiže zavesu ptica koja uleće kroz drugi prozor izleće Nepojmljiv tren savršene lepote nešto što u jezik seže i time se narušava sreća koja za sobom ostavlja prazninu potreba da se čudo posmatra

149 / Treći Trg / Broj 35-38

(Padao je sneg. Voz je prolazio ravnicom poput snežno belog muslina u čađavoj petrolejci. Otpremani na front, vojnici su, obešeni sa prozora, mahali šlemovima stadu divljih konja koje se trkalo sa vozom. Natovaren kamion zaglavljen u snegu, deca koja cepaju drva u dvorištu i bezvoljan glas žene koja grli čoveka na terasi kule i kaže: „Moraš da kreneš”. Jednom rečju, običan zimski dan.)

150 / Treći Trg / Broj 35-38

ah! impossible to express the burden of being sole witness to the moment that will never return Translated from Turkish by Mel Kenne, with Cemal Demircioğlu

PRAISE FOR THE CONCRETE ACTION OF THE HAND I rested my head on your naked chest blood dripping from my nose flowing down the whiteness of your belly to your crotch, I said: “Words - I thought words can save me.

I don’t believe any more that any image can be more shocking than a blow to the neck.

How silly I am to think that the reaction chain set off by my poems will change the world.

The ones who change the world are those who are not afraid to touch things with bare hands, with their animal-foot hands, with their night-foot hands, those who can tie their shoe-laces at once those who can hammer a nail in without bending it those who can open a jammed jar who feed their hands like fire-crows who water their hands like oleanders who sharpen their hands on the night who rip reality with their hands who settle up with the world with their hands those who change the world are not the ones with good ideas, those who can hold the power of destruction without fear.

Good ideas appear and disappear everywhere because a good idea is nothing before a destructive activist gets hold of it.

A line of a poem, even it is harder than kucklebone, thinner than shinbone,

teskoba jedinog svedoka trenutka koji se ponoviti neće

POHVALA KONKRETNOM POKRETU RUKE Kada sam naslonio glavu na tvoje gole grudi krv mi je iz nosa potekla niz belinu tvog stomaka ka preponama rekao sam „Verovao sam da će me reči zaštiti.

Više ne verujem da je išta potresnije od udarca u čovekovu slabinu.

Verovao sam da ću stihovima pokrenuti lančanu reakciju i promeniti svet.

Kakva glupost, svet menjaju oni koji se ne boje da dodirnu, oni koji svojim rukama kao šapama, rukama kao nogama noći, vežu pertle iz prve, zakucaju ekser a da ga ne saviju, otvore poklopac zapekle konzerve, koji svoje ruke hrane kao da su vatrene vrane i zalivaju ih kao da su oleander, koji oštre svoje ruke o noć, koji rukama riju po utrobi stvarnosti i obračunavaju se sa životom, oni koji menjaju svet nisu oni koji imaju dobre ideje već neustrašivi koji u rukama nose razornu snagu; nove misli se svuda pojave i iščeznu, jer dobra ideja je ništa osim ako dospe u šake rušilačkog aktiviste.

Jedan stih je čvršći od zgloba, lomniji od cevanice, iznutra lak i šupalj poput ptičjeg krila, dodatak kao kost na repu guštera,

151 / Treći Trg / Broj 35-38

ah! Nemoć da se iskaže

152 / Treći Trg / Broj 35-38

empty and light as the bone of a bird, articulated as the bone of a lizard’s tail, straight as tibia or heavy as elephant bone, can sprout a black-blue carnation in the field of the body.

See, nonsensical words again, the eye turns black when punched, that’s all.

I’d rather be able to punch with my fists than write poetry.

Translated by Alexandra Buchler with Gökçenur Ç.

ÖLÜM, YILDIZLARI GECENIN KABUK TUTMUŞ YARALARI SANIYOR Ölüm, kapalı çarşı fesçiler sokağında dükkan işletiyor Ölüm, arada ingilizce kelimeler kullanmanın çok havalı olduğunu düşünüyor, Ölüm, bembeyaz zebraların varlığını herkesten gizlemeye çalışıyor, Ölüm, zamanla hesabına tavla oynuyor, Ölüm, güzelliğin tanımını bir atın kulağına fısıldıyor, Ölüm, çok korkuyor çünkü gerçek adını bilmiyor, Ölüm, gri gözlü, bir zamanlar mavi gözlü olduğunu hatırlamıyor, Ölüm, kuşlarla konuşuyor, tek dostu kuşlar, onları anlamıyor, Ölüm, yasemin bahçelerinin küçük orospusu yosadhara’yı sidharta’dan çok seviyor, Ölüm, 5800 ödenmiş prim gününü bağkurluluğuyla birleştirip emekli olmayı düşlüyor, Ölüm, sarı ateş böceği, dokunduğu herkesten birşeyler öğreniyor, Ölüm, taşraya yerleşme fikrine sıcak bakmıyor, Ölüm, cüneyt’e babanı gördüm diyor, o iyi gözlerinden öpüyor, Ölüm, günlük tutuyor ama tarih atmıyor, Ölüm, ölünün yakınlarına unutkanlık pelerinleri armağan

gluposti, udarac pesnicom, šljiva na oku i to je sve.

Voleo bih da veštinu pesništva zamenim veštim pesničenjem.”

SMRT VERUJE DA SU ZVEZDE KRASTE NOĆI Smrt, vodi dućan na Kapali čaršiji u sokaku u kom se izrađuju fesovi Smrt, misli da je nekad vrlo zgodno upotrebljavati engleske reči, Smrt, krije od svih da postoji snežno bela zebra, Smrt, igra begemon sa vremenom, Smrt, šapuće konju šta je lepota, Smrt, mnogo se plaši jer ne zna svoje pravo ime, Smrt, ne može da se seti da su njene sive oči nekad bile plave, Smrt, priča sa pticama, svojim jedinim prijateljima i ne razume ih, Smrt, više od sidarte voli josadaru, malu rospiju iz bašte jasmina, Smrt, mašta o penziji kojoj će dodati 5800 dana premije od socijalnog, Smrt, jeste svitac, nauči nešto od svakog koga dotakne, Smrt, ne loži se na život u provinciji, Smrt, kaže videla sam ti oca na frontu, mnogo te pozdravio, Smrt, piše dnevnik, ali bez datuma,

153 / Treći Trg / Broj 35-38

prav poput potkolenice, sve i da je težak kao skelet slona može li učiniti da plavičasti karanfili procvetaju na njivi pomodrelog tela. Vidi, opet pričam

154 / Treći Trg / Broj 35-38

ediyor Ölüm, her akşam içmezse uyuyamıyor, tekirdağ’ı yeşil efe’den çok seviyor, Ölüm, alışkanlıklarına çok bağlı, dişlerini tuzla fırçalıyor, Ölüm, kredi kartı borcunu kapatmak için tüketici kredisi alıyor, Ölüm, sevmediği bir işte çalışıyor, Ölüm, van kalesi kartpostalları biriktiriyor, Ölüm, yıldızları gecenin kabuk tutmuş yaraları sanıyor, Ölüm, allaha küs, yine de uyumadan üç kulluvallah bir elham okumayı ihmal etmiyor, Ölüm, sevdiği dizelerin altını çiziyor, Ölüm, en çok “neden ben?” diye soranlara kızıyor, Ölüm, artık ağlamaktan utanmıyor, Ölüm, aramıza karışmış, bizden biri gibi geçinip gidiyor.

DÜNYADAYIZ, DIL DE DÜNYADA, NE GÜZEL HERKES BURDA 1- Sabah bir musluk gibi tıslıyor.

2- Anlattıklarında boşluklar var diyorsun, diyorum rüzgâr, uyandı omzundaki şal, düğüm mü, delik mi danteli oluşturan?

3- Bir atmaca gölgesi gölgene çarpıyor, sen de atmaca da farkında değilsiniz bunun, 4- Bana gelince daha çok bir tabure olarak düşünmeyi seviyorum kendimi.

5- Öyküsü olan şeyler yazdım, öykülerini anlatmadan.

6- Dünyadayız, dil de dünyada, ne güzel herkes burda.

7- Saçlarımı çözüp tarasan ölü arılar dökülecek üstümüze başımıza

U SVETU SMO MI, U SVETU SU REČI, OVDE JE SVE TAKO SAVRŠENO 1- Jutro curi kao iz slavine.

2- Kažeš u tvojoj priči ima rupa, kažem, vetar ti je zadigao šal sa ramena, od čipke je koja je bušna, zar ne?

3- Senka jastreba sudara se sa tvojom, ni ti ni on niste toga svesni, 4- A ja, ja mnogo volim da zamišljam da sam stolica.

5- Pisao sam o stvarima koje imaju priču a da ih nisam ispričao.

6- U svetu smo mi, u svetu su reči, ovde je sve tako savršeno.

7- Ako mi raspustiš kosu, i raščešljaš je, mrtve pčele prekriće nas sasvim.

155 / Treći Trg / Broj 35-38

Smrt, daruje bližnje umrlog pelerinama zaborava Smrt, svako veče pije da bi mogla da zaspi i više voli vinjak od votke, Smrt, veoma je vezana za svoje navike, pere zube solju, Smrt, uzima potrošački kredit da isplati dug na kreditnoj kartici, Smrt, radi posao koji ne voli, Smrt, tera nas da skupljamo razglednice sa tvrđave Van, Smrt, misli da su zvezde kraste noći, Smrt, psuje boga, ali ne propušta oče naš i zdravo marijo pred spavanje, Smrt, podvlači omiljene stihove, Smrt, ljuti se najviše na one koji pitaju “zašto baš ja?”, Smrt, više se ne stidi da plače, Smrt, došla je među nas, i bori se kao i mi.

156 / Treći Trg / Broj 35-38

EY! OKUR

Herakleitos’tan mülhem

Sakın acele etme ahmet çelebinin kitabını bitimek için. Önünde uzanan yol, açık ve düz.

Gerek yok erenlere, kılavuzlara, iz sürücülere, nasılsa ulaşmıyor hiçbir yere. Ne bir anlamı var ne de öğrenecek bir şey sonunda.

Belki küçük şeylere rastlarsın yol boyunca: kuşlar, otlar, ağaçlar, güneş.

Aklınla değil gözlerinle bakarsan, göreceksin. Örneğin etrafına tabureler dizilmiş şu masa benzemiyor sana öğretilen masalara.

Son olarak tüm bunlar gerçek ama bir sor kendine gerçekten bu kadar ihtiyacımız var mı gerçekliğe.

ORANTISIZ GÜÇ Kolunda yürüyen karıncaya bir fiske attı.

Karınca başına gelen tanrısal felakete rağmen kumların arasında bata çıka içgüdülerinin çaresizce onu çektiği aynı yere doğru ilerlemeye çalışırken duyduğu küçük rahatsızlık karşısında kullandığı orantısız güçten neredeyse pişmandı.

Bir an için anladı, kızın onu terkederken neden öyle şefkatle baktığını, ama ne kadar yalvarsa da neden ona dönmediğini.

Gıdıklanınca düşünceleri dağıldı, bacağına tırmanmaya çalışan karıncayı usulca üfleyerek düşürdü ve kitabına döndü.

Daha sayfayı çevirmeden karıncayı unutmuştu

Inspirisan Heraklitom Polako, ne žuri sa knjigom ahmeta čelebije.

Pred tobom pruža se put, otvoren i prav.

Nema potrebe za svecima, vodičima, tragačima, ionako se nigde ne stiže.

Na kraju, niti ima šta da se nauči, niti ima smisla.

Možda usput sretneš sitnice: ptice, livade, drveće, sunce.

Videćeš ako gledaš očima, a ne pameću, Recimo, ovaj sto, sa stolicama okolo, ne liči ti na stolove na koje si navikao.

Konačno, sve ovo je istina ali, zapitaj se, da li nam je toliko istine zaista potrebno.

PREKOMERNA SILA Jednim pokretom otresao je mrava sa ruke.

I dok se mrav batrgao po pesku, prkoseći zloj sudbini što ga je snašla, u pokušaju da se vrati tamo odakle ga je bespoštedno i instinktivno bacio, skoro da je zažalio zbog prekomerne sile koju je upotrebio prema sićušnoj napasti.

Uto je shvatio zašto ga je devojka na rastanku sažaljivo gledala i zašto mu se nije vratila i pored sveg preklinjanja.

Golicanje mu je raspršilo misli, jednim izdahom oduvao je mrava u pokušaju da mu se popne uz nogu i vratio se čitanju.

Ni stranicu nije okrenuo, a na mrava je zaboravio.

157 / Treći Trg / Broj 35-38

HEJ, ČITAOČE

158 / Treći Trg / Broj 35-38

ÇORAPLARINI ÇIKARDI AYAKLARIMI OVSANA DEDI O akşam çok güldük.

Birlikte bakla ayıkladık, fava yaptık susam rakısı içerken yaratıcı yıkım ve düzeltici savaş kavramlarının Newtonun eylemsizlik ilkesinden esinlendiği tezini tartıştık. Çoraplarını çıkardı, ayaklarımı ovsana dedi, ilk kez o zaman gördüm sol ayağının altındaki kızıl akrep dövmesini.

YATILI MISAFIR YA DA KORKUNUN EVIRDIĞI TUTKU Adam çişi gelince kalktı kadın susamıştı Holde karşılaştılar, tek kelime konuşmadan öpüşmeye başladılar. Göğsünü kavradı adam.

Kulağı öpülünce başını geri attı ve elektrik düğmesine dokundu kadın. Işık yanınca korkuyla ayrıldılar, ve gülmeye başladılar. Döndüler, daha soğumamış yataklarında eşlerine sarıldılar

Te noći smo se smejali silno.

Zajedno smo ljuštili bob, drobili ga, uz rakiju od susama raspravljali o tezi da su sunovrat stvaralaštva i borba da se povrati nadahnuti Njutnovim zakonima.

Skinula je čarape i rekla izmasiraj mi stopala, tada sam joj prvi put video tetovažu vatrene škorpije na levom tabanu.

GOST U PANSIONU ILI STRAHOM PREOBRAŽENA STRAST Čovek je morao da se olakša i zato je ustao, a žena je ožednela, u hodniku su se sreli, i bez reči, počeli da se ljube. Čovek je stiskao njene grudi.

Osetivši poljubac na uhu, žena se trgla i dotakla prekidač. Čim se upalilo svetlo, od straha su se razdvojili i nasmejali. Vratili su se u svoje krevete i zagrlili još uvek tople supružnike

159 / Treći Trg / Broj 35-38

SKINULA JE ČARAPE I REKLA IZMASIRAJ MI STOPALA

160 / Treći Trg / Broj 35-38

SLAĐAN LIPOVEC Slađan Lipovec was born in Bjelovar in 1972. His poetry, prose and non-fiction have been published in Croatian and foreign periodicals, as well as on Croatian radio.

He published poetry books Posljednja topla noć (with co-authors E. Rudan and D. Peričić, Varaždinsko književno društvo, Varaždin, 2002), Emily Dickinson u mom gradu (Naklada MD, Zagreb, 2003; second, extended and electronic edition Emily Dickinson u mom gradu, 2006), Rijeke i mjesečine (Hrvatsko društvo pisaca /Durieux, Zagreb, 2007; second edition Rijeke i mjesečine) i U nekoj od mogućih stvarnosti (Algoritam, Zagreb, 2010).

He is the editor and co-author (with Vladimir Končar) of the interactive CDROM Teslin dan (Agencija za školstvo RH, 2006; second edition 2007).

He is a winner of several awards for short stories and poetry, his works have been translated into several languages and presented in anthologies of contemporary Croatian literature. He is the executive editor of the literary magazine Quorum.

time of miracles around midnight with the streetlights gone out and the slow quieting of birds crickets and just for a moment of frogs in warmer waters silence green from their synchronized croaking turns into rain

Slađan Lipovec rođen je u Bjelovaru 1972. Poeziju, prozu i eseje objavljuje u Hrvatskoj i stranoj periodici te na Hrvatskom radiju.

Objavio je knjigu stihova Posljednja topla noć (u koautorstvu s Evelinom Rudan i Denisom Peričićem, Varaždinsko književno društvo, Varaždin, 2002) te samostalne zbirke pesama Emily Dickinson u mom gradu (Naklada MD, Zagreb, 2003; drugo, dopunjeno, elektronsko izdanje, Emily Dickinson u mom gradu, 2006), Rijeke i mjesečine (Hrvatsko društvo pisaca/Durieux, 2007; drugo izdanje Rijeke i mjesečine) i U nekoj od mogućih stvarnosti (Algoritam, Zagreb, 2010).

Urednik je i koautor interaktivnog CD-ROM-a Teslin dan (s Vladimirom Končarom, Agencija za školstvo RH, 2006; drugo izdanje Agencija za školstvo RH, 2007).

Dobitnik je nagrada za poeziju i kratke priče, a tekstovi su mu prevođeni na desetak jezika i uvršteni u antologije i preglede. Izvršni je urednik časopisa za književnost Quorum.

vrijeme čuda oko ponoći kad zgasne javna rasvjeta i postupno utišavaju ptice cvrčci na trenutak i žabe u toplim vodama tišina zelena od njihovog usklađenog kreketanja pretvara se u kišu

161 / Treći Trg / Broj 35-38

SLAĐAN LIPOVEC

162 / Treći Trg / Broj 35-38

an island when we emerged the molten rock slowly rose from the boiling sea that’s how more or less life started between us and the island we were leaving behind uncaring light and gentle like the uralian peaks a thick blue distance grew and the light future sorrow for neither next year nor all other years to come here and without us nothing will change the ship ploughed indifferent across the sea and the sea accepted it even more indifferently

under your window strange seasons under your window among skyscrapers

kad smo izronili rastaljeno stijenje pomaljalo se iz uskipjela mora tako je otprilike započinjao život između nas i otoka koji smo napuštali bezbrižni laki i nežni kao vrhovi urala rasla je gusta plava razdaljina i lagana buduća sjeta da se dogodine a ni svih ostalih godina ovdje i bez nas ništa neće promijeniti brod je ravnodušno plužio morem more je to prihvaćalo još ravnodušnije

pod tvojim prozorom čudna godišnja doba pod tvojim prozorom među neboderima

163 / Treći Trg / Broj 35-38

otok

164 / Treći Trg / Broj 35-38

birds are whirled about by southern currents among the antennas and strange seasons deep into autumn under the tops of cranes a long sinister thunder echoes its origin undetermined as if invisible airplanes cut through fluid sound walls around you or as if along a bridge over the river on whose surface sound glides some supercrazy train thrums from which when you look it seems that darting birds swerve in flight from speed and strong winds from sunset of reddish cloud masses that drag all this early darkness and downpour that abruptly slams pierced onto first lights of the speeding city

the farthest from shadow i change places of short-term residence, spread out spaces under my feet, like stage scenery i tailor landscapes, hiding from difficult thoughts, in the crowds of people i remain quiet. i don’t pause, i don’t stop – because with non-movement, sadness, like some fluid, pours over body – and i’m afraid of phone calls, i’m afraid i will never stop again, and never is a difficult word, and later a person can never again remain young – that’s that thick emptiness in which you are irremediably missed, despite the fact that i change cities, people and climates, it plummets into me and wherever i go, wherever i

najdalje od sjene

mijenjam mjesta kratkotrajnog prebivanja, pod nogama prostirem prostore, kao kulise krojim krajolike, skrivajući se od tegobnih misli, u vrevi ljudi šutim. ne zastajem, ne zaustavljam se – jer s nekretanjem tijelo, kao tekućina, zalijeva tuga – i bojim se telefonskih poziva, bojim se da više nikad i neću stati, a nikad je teška riječ, i poslije nikad čovjek više ne može ostati mlad – to je ona gusta praznina u kojoj tebe nepovratno nedostaje, usprkos tome što mijenjam gradove, ljude i podneblja, ona se sunovraćuje u mene i kamo god krenem, kamo se okrenem, neprestance očima pretražujem mjesta

165 / Treći Trg / Broj 35-38

pticama kovitlaju južne struje između antena i čudnih godišnjih doba duboko u jesen ispod vrhova dizalica odjekuje duga potmula grmljavina neodređenog podrijetla kao da nevidljivi avioni paraju fluidne zvučne zidove oko tebe ili da dugim mostom nad rijekom po čijoj površini klizi zvuk tutnji nekakav superludi vlak iz kojeg kad pogledaš čini se da se strelovito ptice u letu zanašaju od brzine i jakih struja od sutona crvenkastih oblačnih masa koje dovlače ovaj rani mrak i pljusak koji se naglo nabada na prva popaljena svjetla jurećeg grada

166 / Treći Trg / Broj 35-38

turn, i always scan the places where you never even were just to see your kind face on one of those little women, a face darkened by the depressions you were so careful to hide. birds are the happiest when they are farthest from their own shadows, sometimes, as if to console myself, i think, but speak of it to no one, and what could i say, who am i, when i’m no longer the same, and who does this name now mark, and who gave me this name, the only thing left to carry with me

suburbia city limits dragged out and carelessowed like minefields in suburbia trash and the river meet rapids boil with water from sewage and waste factories whose stink mixes with the stench of landfills and flea markets above which the sky looks like a sick skin on which like ulcers burst the screams of gulls probably they brought new loads and as people retreat from the fair of refuse and as the sounds of heavy industry subside they multiply

suburbije granice grada razvučene su i nemarno zasijane poput minskih polja na suburbijama susreću se smeće i rijeka brzacima vri voda iz kanalizacije i tvornica otpada čiji smrad se miješa sa smradovima smetlišta i buvljih pijaca iznad kojih nebo izgleda poput bolesne kože po kojoj se kao čirevi rasprskavaju krikovi galebova vjerojatno su dovezli nove otpatke i kako se ljudi povlače sa sajma ostataka kako se sliježu zvukovi teške industrije oni se množe

167 / Treći Trg / Broj 35-38

gdje ti čak nisi ni bila ne bih li na kojoj od malenih žena ugledao tvoje prisno lice, tamno od depresija koje si tako pažljivo skrivala. ptice su najsretnije kad su najdalje od vlastitih sjena, ponekad kao za utjehu pomislim, ali ni s kim o tom ne govorim, a i što bih mogao reći, tko sam, kad više nisam isti, i koga sad ovo ime označava, i tko mi je ovo ime dao, koje mi jedino preostaje da sa sobom nosim

168 / Treći Trg / Broj 35-38

walking down familiar routes moody spring early tornadoes suck the blood of air warm and cold currents cook up the storms bodies dissolve into other forms at the speed of new life’s swelling the glogovnica gurgled in the rapids the frogs only added to it spring snowflakes on the dike i walk along blossomed on several occasions they’d show their heads then hid in the tall grass as the frosts came back and woke up next week when the corpse of a deer i saw last time had already vanished tops of powerlines whistling from tense tendons pierced into the sky producing even stronger storms mister tesla got a bit playful again every now and then he calls in like that and sends his greetings

ćudljivo proljeće rane pijavice usisavaju krv zraka tople i hladne struje ukuhavaju oluje tijela se rastaču u druge oblike brzinom bujanja novog života glogovnica je grgotala u brzacima žabe su pojačavale dojam drijemavci na nasipu kojim šećem cvjetali su u nekoliko navrata pomolili bi kapice pa se sklonili u visoku travu kad bi se vratio mraz i probudili za tjedan dana kad bi već nestao leš srnjaka koji sam zadnji put vidio vrhovi dalekovoda fijučući iz napetih tetiva zabijali su se u nebo proizvodeći još jače oluje gospodin tesla opet se malo zaigrao svako malo on tako se javi i pošalje pozdrav najradije negdje gdje tehnologija grize divljinu

169 / Treći Trg / Broj 35-38

šećući poznatim rutama

170 / Treći Trg / Broj 35-38

most preferably somewhere where the technology bites into wilderness and where the wilderness fights back with more permanent destruction most often when i’m alone like now

a child’s voice i’ve been in this building long enough to know where curses and shards of quarrels come flying from where hypnotizing sounds of television seep from who throws trash and who flings used tampons directly from their balcony and who spills grease that solidifies on helena’s flowers as if conserving it for some better times at the computer in front of the northern window i become a transceiver for all life behind windows and thick walls turning it into digital signals of letters and i still get surprised by the simplest things an ordinary summer noon that melted and stuck to the soles of passers-by on scorched asphalt and the smog that penetrated the texts without content i edited just like every other day like a sudden gentle downpour

najčešće kad sam ovako sam

dječji glas dovoljno sam dugo u ovoj zgradurini da razaznajem otkud lete psovke i krhotine svađa odakle dopiru hipnotizirajući zvuci televizora tko baca smeće a tko ženske uloške direktno s balkona i tko prolijeva mast koja se krutne na heleninom cvijeću kao da ga konzervira za neka bolja vremena za kompjutorom pred sjevernim prozorom ja postajem primopredajnik za sav život iza prozora i debelih zidova pretvarajući ga u digitalne signale slova i još me iznenade najjednostavnije stvari obično ljetno podne koje se rastapalo i lijepilo se za đonove prolaznika na sparušenom asfaltu i smog koji je prodirao u tekstove bez sadržaja koje sam lektorirao kao i svakoga dana poput nenadanog blagog pljuska okupao je tajanstveni dječji glas

171 / Treći Trg / Broj 35-38

i gdje divljina odolijeva trajnijim uništenjem

172 / Treći Trg / Broj 35-38

was washed by a mysterious voice of a child only a couple of beats of an unknown joyful melody made the air clearer i thought who is this happy child whose voice stops the noon rearing up and when you hear it you too wish for a child as if i don’t know anything about seeing that the prettiest things can’t be seen i leaned through the window and at that moment of leaning the voice went quiet it was a moment of uneasy silence like when you scare a bird and then the city’s cacophony like filthy water again started to pour down my ears

powerlines a white orb of the moon rolled above the treetops skyscrapers and the heating plant’s chimney looked like untouched pins

pomislio sam kakvo li je to sretno dijete od čijeg se glasa podne zaustavlja u propnju a kada ga čuje čovjek i sam poželi dijete kao da ništa ne znam o gledanju da se najljepše stvari i ne mogu vidjeti nagnuo sam se kroz prozor i u tom trenutku naginjanja glas je utihnuo bio je to trenutak tjeskobne tišine kao kad poplašiš pticu a onda mi je kakofonija grada kao prljava voda ponovo počela zalijevati uši

dalekovodi bijela kugla mjeseca zakotrljala se ponad krošnji neboderi i dimnjak toplane djelovali su kao netaknuti čunjevi

173 / Treći Trg / Broj 35-38

od samo nekoliko taktova nepoznate vedre melodije zrak je postao bistriji

174 / Treći Trg / Broj 35-38

garbage grinding facilities razed up the sunset the sun struggled against the imagined fish jerking on hooks of desperate fishermen of nothing before the night’s collapse in the assumed direction east – west the sava calmed its currents down in the vertical cross section from north to south powerlines sent mister tesla’s messages into the universe

another meeting with česmički when i met him again, the old batteries of summer had already run out and the crickets began to dawdle, their movements and their mechanic sounds became longer. the last time i saw him, he popped up in front of me and helena in pécs park and he seemed somehow too small for such a large man, but when i climbed to the plinth next to him i saw that the proportions matched him perfectly, and i particularly liked his heightened perspective. we said cheers to that meeting, and later i no longer thought of him, until he appeared again, now his name was pannonius and the coldish moonlight around us multiplied in geometric progression all along the dew that came up swelling. even if you change a language and a name and a place, nothing actually changes, he said. like in books, the hum of sunken ocean and centuries rolled around us, it is so present we liken it to silence, the satellites fired our images through the universe, and they travel through the curves of spacetime, while at the same time in one of possible realities we sink each into his own white paper night.

sunce se otimalo trzajima zamišljenih riba na udicama uzaludnih ribiča ničega prije noćnoga kraha na prividnom pravcu istok – zapad sava je smirivala svoje struje u okomitom presjeku sa sjevera prema jugu dalekovodi poruke gospodina tesle su slali u svemir

još jedan susret s česmičkim kad sam ga ponovo sreo, istrošile su se stare baterije ljeta i cvrčci su počeli zavlačiti, njihove su kretnje i njihovi mehanički zvukovi postajali sve otegnutiji. zadnji put kad sam ga vidio iskrsnuo je pred mene i helenu u pečujskom parku, i učinio mi se nekako premalen za tako velikog čovjeka, no kad sam se popeo na postolje kraj njega uvjerio sam se da proporcije odgovaraju, a osobito mi se svidjela njegova povišena perspektiva. nazdravili smo tom susretu, i nisam poslije više o njemu mislio, sve dok se opet nije pojavio, sad se već zvao pannonius i hladnjikava se mjesečina oko nas umnožavala geometrijskom progresijom po rosi koja je navirala. ako promijeniš i jezik i ime i mjesto, ništa se ustvari ne mijenja, rekao je. kao u knjigama, oko nas se valjao šum potonulog mora i stoljeća, koji je toliko prisutan da ga poistovjećujemo s tišinom, sateliti su velikim brzinama šibali naše slike kroz svemir, i one putuju zakrivljenostima prostorvremena, dok istovremeno u nekoj od mogućih stvarnosti tonemo svaki u svoju bijelu papirnu noć.

175 / Treći Trg / Broj 35-38

postrojenja za mljevenje smeća rasturala su suton

176 / Treći Trg / Broj 35-38

heavenly bodies for helena the night clings against the skin weaves into trees in nests around us galactic flocks lay their eggs only just hatched planets swarm dancing freed from imagined regular trajectories from their whirling all the linear vicious and gentle gods collapse in nonlinear equations and smash into the ground before our eyes they bounce a couple more times in more and more irregular amplitudes until they settle down completely and we’re going to take another smoke or two exhale and fling the butt into the night when it becomes pleasant enough that we too lie into it and lean close our heavenly bodies of flesh of sex and text as well as all other warm and soundless and invisible little animals feeling that universal kind of pleasure like at the beginning of creation Translated from Croatian by Tomislav Kuzmanović

večer prianja na kožu upliće se u drveće po gnijezdima se oko nas legu galaktička jata roje se tek sneseni planeti plešući oslobođeni zamišljenih pravilnih putanja od njihova kovitlanja svi se pravocrtni surovi i blagi bogovi urušavaju nelinearnim jednadžbama i treskaju o tlo pred našim očima odskoče još nekoliko puta u sve nepravilnijim amplitudama dok se potpuno ne umire a i mi ćemo još dim ili dva uvući ispuhnuti i zavitlati opušak u noć kad postane dovoljno udobna da i sami legnemo u nju i duboko pripijemo svoja nebeska tijela od mesa seksa i teksta kao i sve ostale tople i bešumne i nevidljive životinjice osjećajući pritom onu svemirsku vrstu zadovoljstva kao na početku stvaranja

177 / Treći Trg / Broj 35-38

nebeska tijela za helenu

178 / Treći Trg / Broj 35-38

VLADIMIR MARTINOVSKI Vladimir Martinovski (1974) is a poet, prose writer, literary critic, translator. He is an assistant professor at the General and Comparative Literature Department of the Blaže Koneski Faculty of Philology, Ss Cyril and Methodius University, Skopje.

He received his bachelor and masters degrees at the Faculty of Philology, and his PhD at the University of the New Sorbonne – Paris III. He is the President of the Comparative Literature Society of Macedonia and an executive board member of the International Association for Semiotic Studies. He is also a member of the International Comparative Literature Association and of the European Network for Comparative Literary Studies.

He has authored the following books: From Image to Poem – Interference between Contemporary Macedonian Poetry and Fine Arts (a study, 2003), Maritime Moon (haiku and tanka, 2003), Hidden Poems (haiku, 2005), And Water and Earth and Fire and Air (haiku, 2006), Comparative Triptychs (studies and essays, 2007), Les Musées imaginaires, or Imaginary Museums (a study, 2009), A Wave Echo (haibuns, 2009), Reading Images – Aspects of Ekphrastic Poetry (a study, 2009), Quartets (poetry, 2010).

He co-edited the books: Ut Pictura Poesis – Poetry in Dialogue with Other Arts, a Thematic Selection of Macedonian Poetry (with Nuhi Vinca, 2006), Metamorphoses and Metatexts (with Vesna Tomovska, 2008), Als een vlinder een gedicht wordt, or When the Butterfly is transformed into a Poem (with Lidija KapushevskaDrakulevska, 2010), Odysseys on Odyssey (with Vesna Tomovska, 2010) and New Macedonian Haiku Wave (2011).

He was awarded the first prize of the Nova Makedonija Short Story Competition in 2009, and the Miladinov Brothers Award of Struga Poetry Evenings in 2010.

Vladimir Martinovski is an active musician as well. He has performed on the albums OPA (2002) of Pece Atanasovski Folk Instrument Orchestra, Kaldrma, or Cobble (2004) of the Kaldrma band and Kalemar (2008) of the Baklava band.

ПОРТА По здодевните состаноци со јалови муабети и со непотребни обвинувања, по страшниот метеж во кој се пробивав со часови и видов прегазени мачки, контејнери што горат и не-

Vladimir Martinovski (1974) je pesnik, pripovedač, književni teoretičar i prevodilac. Radi kao docent na Katedri za opštu i komparativnu književnost na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skoplju. Diplomirao je i magistrirao na filološkom fakultetu u Skoplju, a doktorirao na Univerzitetu Pariz 3 – Nova Sorbona.

Predsednik je Društva za komparativnu književnost Makedonije, član Izvršnog odbora Međunarodne asocijacije za semiotiku, Međunarodne asocijacije za komparativnu književnost i Evropske mreže za komparativistička proučavanja.

Autor je knjiga: Od slike do pesme – interferencije između makedonske savremene poezije i likovnih umetnosti (Od slika do pesna – interferencii meѓu makedonskata sovremena poezija i likovnite umetnosti, studija, 2003), Morski mesec (Morska mesečina, haiku i tanka, 2003), Skrivene pesme (Skrieni pesni, haiku, 2005), I voda i zemlja i vatra i vazduh (I voda i zemja i ogan i vozduh, haiku, 2006), Uporedni triptisi (Sporedbeni triptisi, studije i eseji, 2007), Les Musées imaginaires, (studija, 2009), Eho od talasa (Eho od branovi, haibuni, 2009), Slike za čitanje – aspekti eksfrazijske poezije (Sliki za čitanje – aspekti na ekfraziskata poezija, studija, 2009), Kvarteti (Kvarteti, poezija, 2010), Uporedni diptisi (Sporedbeni diptisi studije i eseji, 2011) i Požuri i sačekaj (Pobrzaj i počekaj, 2011).

Priredio je knjige: Ut pictura poesis – poezija u dijalogu s likovnim umetnostima, tematski izbor iz makedonske poezije (Ut pictura poesis – poezijata vo dijalog so likovnite umetnosti, tematski izbor od makedonskata poezija, koautor: Nuhi Vinca, 2006), Metamorfoze i metatekstovi (Metamorfozi i metatekstovi, koautor: Vesna Tomovska, 2008), Als een vlinder een gedicht wordt – Kad leptir postaje pesma (Als een vlinder een gedicht wordt - Koga peperugata stanuva pesna, koautor: Lidija Kapuševska-Drakulevska, 2010), Odiseje o Odiseji (Odisei za Odiseja, koautor: Vesna Tomovska, 2010) i Novi makedonski haiku talas (Nov makedonski haiku bran, 2011).

Dobitnik je prve nagrade na konkursu za kratku priču lista „Nova Makedonija“ za 2009. godinu, kao i nagrade „Braća Miladinovi“ na Struškim večerima poezije za 2010. godinu.

Bavi se i muzikom. Učestvovao je u realizaciji muzičkih izdanja: OPA (2002) Orkestra izvornih narodnih instrumenata „Pece Atanasovski“, Kaldrma (2004) grupe „Kaldrma“ i Kalemar (2008) orkestra „Baklava“.

KAPIJA Posle dosadnih sastanaka sa jalovim razgovorima i sa nepotrebnim optužbama, posle strašnog meteža kroz koji sam se probijao satima i video pregažene mačke, kontejnere koji gore i ne-

179 / Treći Trg / Broj 35-38

VLADIMIR MARTINOVSKI

180 / Treći Trg / Broj 35-38

колку сообраќајни незгоди, конечно стигнав пред оваа порта. Додека по џебовите ги барав клучевите од зад вратата се проби мирисот од ручекот и орхидеите помешан со детскиот џагор. Ги најдов клучевите и сфатив: во џебот имам клуч од една од рајските порти.

GATE After the boring meetings With barren discussions And unnecessary accusations, After the dreadful jam I fought through for hours Seeing roadkill cats, Burning trash cans and A few car accidents, I finally reached this gate. As I rummaged in my pockets For the keys, behind the door Charged the smell of Dinner and orchids Mixed with children’s laughter.

I found the keys and realized: In my pocket I hold the key To one of heaven’s gates.

napokon sam stigao pred ovu kapiju. Dok sam po džepovima tražio ključeve iza vrata probio se miris ručka i orhideja pomešan sa dečjim žagorom.

Našao sam ključeve i shvatio: u džepu imam ključ od jedne kapije raja.

181 / Treći Trg / Broj 35-38

koliko saobraćajnih nesreća,

182 / Treći Trg / Broj 35-38

THE CITY IS FOLLOWING US This city shall follow you Konstantinos Kavafis We finally understand that we can’t escape the city.

When we headed for the mountain hundred new buildings and houses sprung up at its foot.

We gave up climbing it, because we knew the city would catch up with us on the way to the top, hell, they have already placed

the woods in museums that are not open on holidays.

When we headed for the airport we realised the runway is passing through the centre of the city making it pointless to fly: we have a return ticket and in every city we go we’ll be welcomed by the same shops employing many of our fellow citizens.

Though everything else may seem different, the moon among the skyscrapers shall be the same.

We’ll probably be taken from the airport to the hotel by a cab driver from our former neighbourhood, who, no doubt, will tell us that the world is just one big city.

THE LAKE EXPANDS

1

This is no ordinary ebb and flow; While some lakes recede from

geography and flow into history ,one lake expands daily.

It expands a foot in height and width, even more in depth.

The divers have given up on all attempts to reach its bottom, Fearing they’ll get to the center, or even to the other side of earth.

1

Стих од песната „Поетската уметност“ на Хорхе Луис Борхес.

Ovaj grad će te pratiti Konstantin Kavafi Konačno smo shvatili da se od grada ne može pobeći.

Kad smo pošli ka selima našli smo ih priljubljena, pričvršćena, pripijena, potpuno pretopljena u grad.

Kad smo krenuli ka planini istog trena izniklo je sto novih zgrada i kuća

u njenom podnožju.

Odustali smo od uspinjanja jer grad

sigurno će nas prestići na putu do vrha, a i šume već su smeštene

u muzeje koji ne rade o praznicima.

Kad smo krenuli ka aerodromu shvatili smo

da je pista već u centru grada i da ćemo uzalud leteti: karta je povratna,

a i u svakom drugom gradu dočekaće nas iste prodavnice u kojima radi dosta naših sugrađana.

Čak i ako sve ostalo bude naizgled drugačije mesec među oblakoderima biće isti.

Od aerodroma do hotela verovatno voziće nas taksista iz našeg starog kraja i

reći nam da je svet jedan veliki grad.

JEZERO RASTE Ovo nije obična plima ili oseka: dok se neka jezera sele iz udžbenika geografije u udžbenike istorije jedno jezero svakog dana raste. Raste po koju pedu u visinu i u širinu

a najviše raste u dubinu. Ronioci su odustali od ideje da zarone do njegovog dna zbog straha da će stići do središta (a možda i do druge strane) zemlje.

183 / Treći Trg / Broj 35-38

GRAD NAS PRATI

184 / Treći Trg / Broj 35-38

Archeologists have started to boast that they are sure to find there the first home of the first people.

Yet, further than the deep, expands the endless silence and the endless blue; all the things spilled in there, never stop it from being even more blue, more clear, more transparent every new morning.

The blue of the lake expands together with the blue of the frescoes and the skies. It expands together with the silence.

No matter how loud, noisy or blaring we are in the night, the lake gets even more quieter and calmer each morning. The waves

have become silent, quieter than the beating of a sleeping heart. The silence is expanding to the other side of earth.

COMING TO TERMS If you follow the stars you can’t miss the sky Dante

If I follow the ants I will be able to find the crumbs form yesterday’s lunch, yet I will not be able to hear the cricket’s song in the ant hill If I follow the streams I will one day reach the sea or maybe even the ocean, yet the water flowing there will not be as clear If I follow the snowflakes

Ali više od dubine rastu njegova beskrajna tišina i njegovo beskrajno plavetnilo:

šta sve nije prosuto u njega ali ono k’o za inat svakog jutra je sve plavije, bistrije, prozirnije.

Raste plavetnilo jezera zajedno sa modrilom fresaka i neba. Raste zajedno sa tišinom.

Koliko god da smo bučni, glasni, preglasni u noći, jezero je svakog jutra sve tiše, sve mirnije. Talasi

su mu postali bezglasni, tiši od otkucaja srca dok spavamo. Tišina raste do druge strane zemlje.

POMIRENJA Ako pratite zvezde ne možete promašiti nebo Dante Ako pratim mrave naći ću mrvice hleba od jučerašnjeg ručka ali u mravinjaku neću čuti pesmu cvrčka Ako pratim potoke jednog dana ću stići do mora ili čak do okeana ali tamo voda koja se uliva nema istu bistrinu Ako pratim snežne pahuljice jednog jutra ću postati deo

185 / Treći Trg / Broj 35-38

Arheolozi su počeli da se hvale da duboko negde sigurno će naći prvu kuću prvih ljudi.

186 / Treći Trg / Broj 35-38

I will one day merge into the ever present white, yet I will have to come to terms that it will all melt.

If I follow the stars I will one night reach the sky’s end, yet maybe there I will miss the ground.

Translated from Macedonian by Milan Damjanoski

ПАДНА ТОПОЛАТА (Епитаф) Според сликата Дрво и секира на Никола Пијанманов

Една топола се ничкосува како погодена лаѓа Како оладена комета тополата за миг паѓа Срушено стебло на платно долго се раѓа Гранче за рачка од четка сега е граѓа

Тополата дур паѓа Секирчиња раѓа Дур паѓа Гаѓа Раѓ А

187 / Treći Trg / Broj 35-38

sveprisutne beline ali ću morati da se pomirim sa topljenjem Ako patim zvezde jedne noći ću stići do kraja sveta ali će mi možda tamo nedostajati zemlja

PADE TOPOLA (Epitaf) Prema slici Drvo i sekira Nikole Pijanmanova Jedna topola pada nauznak kao pogođena lađa Kao ohlađena kometa topola za tren pada Srušeno stablo na platnu dugo se rađa Grančica za dršku četke sad je građa Dok topola pada Male sekire rađa Dok pada Gađa Rađ A Top Trup

188 / Treći Trg / Broj 35-38

Топ Труп Трупчиња роди И топови хартија Побели се од облаците што ги Скокоткаше со највисоките гранки

Огромна топола сега виси од влезот до Излезот на галеријата: на стеблото потрпено Одвај видливо секирче со кое некои најревносно Го делкаат сето она што се извишува кон небесата РЕКВИЗИТИ (Монолог на актер) Утрово сите предмети ми личат на реквизити за некои претстави што допрва ќе се случат косилката, пилата, распрскувачот против паразити, тивките апарати што чекаат некој да ги вклучи. Гледајќи ја секирата потпрена на старата круша сфаќам дека стеблото некој силно ќе го чукне гласот на стариот режисер како да го слушам: до крајот на претставата пиштолот мора да пукне! Но денес за првпат се осмелувам да одбијам ролја ми здодеа да им слугувам на старите прелести за првпат се чини почнувам дури и да се молам некој друг актер да ги земе в раце острите предмети. Ја напуштам претставата, не сакам ни да слушам како некој душмански струга по старата круша.

Belji su od oblaka koje je Golicala svojim najvišim granama Ogromna topola sada visi od ulaza do Izlaza iz galerije: oslonenja na stablo Jedva vidljiva mala sekira kojom neki najrevnosnije Rastavljaju sve što se izdiže do nebesa

REKVIZITI (Monolog glumca) Ovog jutra svi predmeti mi liče na rekvizite za neke predstave što će se tek odigrati kosilica, testera, rasprskivač protiv parazita, tihi aparati koji čekaju da će ih neko oživeti Gledajući sekiru kod kruškinog stabla stara shvatam da će drvo neko snažno udariti kao da čujem starog režisera kako izgovara: do kraja predstave pištolj mora opaliti!

Ali danas prvi put se usuđujem da odbijem ulogu dosadilo mi je da budem sluga starim prelestima izgleda da se prvi put molim Bogu da neki drugi glumac napuni šake oštrim predmetima Napuštam predstavu, ne želim ni da slušam Kako neko dušmanski staru krušku srtuže

189 / Treći Trg / Broj 35-38

Trupiće rađa I topovi hartije

190 / Treći Trg / Broj 35-38

ПОРТРЕТ НА ПОЕТ СО ЧАДОР Според сликата Портрет на поетот на Ване Костуранов Некои велат на поет не му треба чадор „Сигурно пак ќе го заборави негде и ќе накисне до гола кожа“ А некои велат чадорот со себе го влечка за некој друг дожд што не може да го сети секој на своја кожа Некој невидлив дожд од зборови за кои нема повеќе место во неговите идни песни

ПОРТРЕТ НА ЧИТАТЕЛ ВО WC Според сликата Поезија на Ване Костуранов Некогаш чека сите да заспијат Те буди и не ти дава сон сè додека другите не се разбудат Само тогаш имаш право да кажеш: будноста

Prema slici Portret pesnika Vaneta Kosturanova

Neki kažu pesniku nije potreban kišobran „Sigurno će ga opet negde zaboraviti i pokisnuti do gole kože“ A neki kažu vuče ga za sobom za neku drugu kišu koju ne može svako da oseti na svojoj koži Neku nevidljivu kišu od reči za koje više nema mesta u njegovim budućim pesmama

PORTRET ČITAOCA U WC-U Prema slici Poezija Nekad čeka da svi zaspe Budi te i ne da ti sna sve dok se drugi ne probude Samo tada imaš pravo da kažeš: budnost

191 / Treći Trg / Broj 35-38

PORTRET PESNIKA SA KIŠOBRANOM

192 / Treći Trg / Broj 35-38

е еден друг сон...2 Некогаш те мами и ти да се соблечеш Вратата да е заклучана гаќите симнати а душата целосно разголена Само тогаш имаш право да ѝ кажеш: поезијо гола, за секогаш моја...3

КАПИНИ Не е сеедно! (рекламeн слоган за сок од капини)

Не е сеедно дали ги брала мома во попови градини � или на некоја плантажа (Не е ни сеедно дали дозревале на присој или осој) Не е сеедно ни дали додека ги берела се смеела и пеела 2 3

Завршен стих од песната „Поезија“ на Хуан Рамон Хименес. Стих од култната македонска народна песна „Брала мома капини“.

193 / Treći Trg / Broj 35-38

je jedan drugi san...1 Nekad te mami da se i ti svučeš Vrata su zaključana gaće spuštene duša potpuno ogoljena Samo tada imaš pravo da joj kažeš: poezijo gola, zauvek moja...2

S makedonskog prevela Ana Rostokina

KUPINE

Nije svejedno!

(Reklamni slogan za sok od kupine)

Nije svejedno da li brala ih je moma u popovim baštama3 ili na nekoj plantaži (Nije svejedno ni da li su uzrevale na suncu ili u hladu) Nije svejedno ni da li se smejala i pevala 1 Stih iz pesme Pesnička umetnost Horhea Luisa Borhesa.

2 Završni stih pesme Poezija Huana Ramona Himenesa.

3 Stih iz kultne makedonske pesme Brala moma kupine (Брала мома капини).

194 / Treći Trg / Broj 35-38

или молчела и плачела Не е сеедно ни дали ги миеле во кладенец или во када во која се капеле шестмина вчера (затоа одново ги мијам) Не е ни сеедно со кој поглед ни со кои зборови ќе ти го дарам ова мало канче сочни капини Не е ни сеедно со кои мисли ќе ги пуштиш да се топат во устата: дали ќе мислиш на глупавите расправии или на убавите мигови што можеби ни престојат Сè друго ми е сеедно!

Nije svejedno ni da li su ih oprali na izvoru ili u kadi u kojoj se juče kupalo njih šestoro (Zato ih opet perem) Nije svejedno ni s kakvim pogledom i s kakvim rečima poklanjam ti ovu malu posudu sa sočnim kupinama Nije svejedno ni s kakvim mislima ćeš ih pustiti da se tope u ustima: da li ćeš misliti na one glupe svađe ili na lepe trenutke koji nam možda predstoje Sve ostalo mi je svejedno!

S makedonskog preveo autor

195 / Treći Trg / Broj 35-38

dok ih je skupljala ili je ćutala i plakala

196 / Treći Trg / Broj 35-38

ANA SEFEROVIĆ Ana Seferović was born in Belgrade, where she graduated from the Philology Faculty Department for Oriental languages. She has published three poetry collections: Deep Continent (Matica Srpska, 2000), Endless Entertainment (Narodna knjiga, 2004) and The Star Made of Icing Sugar (Pančevo Association of Writers and Translators, 2012). She is a coauthor of several anthologies and two plays. The play Discreet Women, The Decorative Child and The Great Dane (Tamara Šuškić, Tanja Marković, Ana Seferović, published in Scena, 2008) was staged in Parobrod 2012, directed by Maja Mirković and was played on Radio Belgrade Third Program, directed by Bojan Đorđev. Her poetry has been published in many magazines and translated in many languages.

She is one of the editors of the 11 9/Web Streaming Poetry anthology, as well as the supernova.net platform which merges poetry with other arts. She currently works on poetry installations in collaboration with other artists (poetry, music, visual arts, etc.) and lives in London.

A star made of icing sugar *** in the opposite direction and down down through unclear tunnels down through velvet layers all the way to the clean crisp sheets in your mothers house to the rattling of the coffee cups that you hear in your shallow sleep and to the radio that announces the news as if the world exists. *** this city is your mother and her interest in a faraway island energy. is my mother and my interest in her old photos. is me parasite. this city is a persistent desire for another city. this city is everywhere. Its borders fading into

Ana Seferović, rođena u Beogradu, diplomirala je na Katedri za orijentalistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Objavila je tri knjige poezije Duboki kontinent (Matica Srpska, 2000), Beskrajna zabava (Narodna knjiga, 2004), Zvezda od prah-šećera (Udruženje književnika i književnih prevodilaca Pančeva, 2012).

Koautorka je antologija Diskurzivna tela poezije (AŽIN, 2004), Tragom roda smisao angažovanja (DEVE, 2006), 24/7 tragom ljubavi (DEVE, 2007). Koautorka je drame Diskretne žene, dekorativno dete, danska doga, (Scena, 2008, izvedena u režiji Maje Mirković u Parobrodu 2012. i u režiji Bojana Đordjeva na Trećem programu Radio Beograda 2012), kao i drame Plovidba. Objavila je poeziju i prozu u mnogim časopisima i prevedena je na mnoge jezike.

Jedna je od urednica antologije 11 9 / Web Streaming Poetry, kao i Supernovapoetry.net platforme, koja spaja poeziju sa drugim umetnostima. Živi u Londonu.

zvezda od prah-šećera *** suprotno i nadole dole kroz nejasne tunele dole kroz baršunaste naslage sve do čiste posteljine u majčinoj kući do zveckanja šoljica za kafu koje čuješ kroz polusan i radija koji objavljuje vesti kao da svet postoji. *** ovaj grad to je interesovanje tvoje majke za energiju dalekih ostrva. to je moja majka i moje zanimanje za njene stare fotografije. to sam ja parazit. ovaj grad je istrajna želja za drugim gradom.

197 / Treći Trg / Broj 35-38

ANA SEFEROVIĆ

198 / Treći Trg / Broj 35-38

endless striving for now. *** salty mist from the sea followed the train all through the mountains and plains coating the passing landscapes in a rustling foil and every little house on the other side of the window held promise of a happy end. women on the balustrades, project into the street, down to sailors, sticky sweets, conned tourists red of face, scent of spices, of the open sea, the perfect dream of an exotic harbour. fear sharpens the beauty of the night: You look sharp baby tonight. numb heart exploded in the noisy cloud of dust. we are here to remain, in love with everything that is not here in love with absence. but the border is open now cross it. *** one day we will talk about that sitting on the juiciest grass surrounded by pigeons and pelicans we will eat hot dogs in perfectly round skirts completed and timeless.

*** she told a lie to a taxi driver that she was on a business trip something to do with old languages the same thing she told to a homeless charmer that looks good in photos that looks good on big gardened widows’ sofas. kids dyed hair in dirty gold, smoking on the highway doing stunts for stiff, engaged

*** slana vlaga sa mora pratila je voz svuda, oblačeći prolazeće pejzaže u pucketavu foliju i svaka kućica sa one strane prozora imala je obećanje hepi-enda. žene sa niskih spratova, dobacivale su na ulicu mornarske lepljive šećerleme prevarene turiste crvene u licu miris začina pučine savršen san o egzotičnoj luci. strah oštri lepotu noći: izgledaš oštro bejbe večeras. tupo srce, rastočilo se u sve bližem, prašnjavom oblaku buke. tu je da se ostane, zaljubljeni u sve što nije tu u nedostajanje ali granica je sada otvorena pređi je. *** pričaćemo jednog dana o tome, sedeći na najsočnijoj travi okružene golubovima i pelikanima ješćemo hot-dog u savršeno kružnim suknjama završene i bezvremene *** slagala je da je na službenom putu, nešto u vezi starih jezika rekla je taksisti to isto rekla je i šarmantnom beskućniku, koji dobro izgleda na fotografijama koji dobro izgleda na sofama raspuštenica velikih travnjaka

199 / Treći Trg / Broj 35-38

ovaj grad je svuda. njegove granice blede u beskonačnoj težnji ka sada.

200 / Treći Trg / Broj 35-38

drivers your tactic was simple: I want to be a star In the yellow glow that rises above the bridges through the colonnade of people fishing and billboards announcing design week, you are running to our hotel its neatly packed soaps and slippers nicely folded newspapers you are able to read. alone on the train again along the curving walls that took me by surprise, led me to the clear to the sea and desire for God for order that I pretend to just partly understand I don’t not really just this big water and oily bodies make me desire. *** her ex-lover, beheaded, came in with the tide over and over that body was coming limbs soft and stretched his pain of denial made the long necked palms bend over pushing through the sticky flowers through too public plains of the sunny afternoon arms discarded like branches after a storm heading to the bar where staring people have real jobs and strong hands. from forgotten city gardens you could hear growling of the big cats licking soft thorn sleeves

*** obezglavljeno telo njenog ljubavnika došlo je sa plimom ponovo je dolazilo to telo udova mekih i raskrečenih njegov bol usled odricanja presavijao je dugovrate palme napola progurati se kroz lepljivo bilje kroz suviše javne ravnice letnjeg popodneva ruku razbacanih kao granje posle oluje sve do šanka gde namrgođeno posmatraju stvarni ljudi koji imaju stvarne poslove i snažne ruke. iz zabranjenih gradskih vrtova čulo se režanje velikih mačaka lizale su meko pocepane jastučnice

201 / Treći Trg / Broj 35-38

deca su ofarbala kosu u prljavo zlatnu i puše pored autoputa, izvode akrobacije za zauzete, ukrućene vozače tvoja taktika je bila jednostavna: želim da budem zvezda kroz žutu maglu koja se diže iznad mostova, kroz kolonade ljudi koji pecaju i bilborda koji objavljuju nedelju dizajna, trčiš ka hotelu njegovim lepo upakovanim sapunima i papučama uredno savijenim novinama koje znaš da čitaš i onda opet vozom duž vijugavih zidina do čistine do pučine i želje za božanskim za redom koji se pretvaram da samo delimično razumem ne razumem, ne baš, samo ova velika voda i nauljana tela teraju me da želim

202 / Treći Trg / Broj 35-38

*** shouting in the park: “you ugly bitch I wanna stab you to death” then we could hear a familiar name and loud singing, and crickets, millions of them, all through the pine woods, voices coming from the city beach. voices of beings and happenings that are going on without us and more and more without us every moment somebody becomes too old for certain cities: the strange-looking hair on those kids… every moment an undiscovered star wears out but this swamp will love you preserve your dreams like raspberry jam that sweetens your ever reducing days sun is unpleasantly yellow and the big flood wave is expected any moment shadows are long and slow insects are falling down from the trees, sand is on the bed between toes and fingernails we are cleaning it constantly, the sand is everywhere you are waking often; we talk often in pauses in between two dreams I can hear the city behind the blinds I can feel it penetrating the walls of desired cold. *** Lately we are going to the woods very often Woods are for grownups Early mornings as well When we are not sleeping When we are not dreaming of ships For grownups is closeness For grownups are lenses Microscopes and washing machines Laying around the streets Used up knees

*** U poslednje vreme vrlo često idemo u šumu šume su za odrasle kao i rano jutro kad ne spavamo kad ne sanjamo brodove za odrasle je blizina za odrasle su lupe, uveličavajuća sočiva za odrasle su mikroskopi i veš mašine izležava se po ulicama izlizanih kolena zavijena u ćebe (kao burito)

203 / Treći Trg / Broj 35-38

*** vikanje u parku: „you ugly bitch I will stab you to death! ” onda smo čuli poznato ime i glasno pevanje i zrikavce, milione njih, svuda kroz borovu šumu i glasove koji su dolazili sa gradske plaže. glasove bića i stvari koji se događaju mimo nas i sve više mimo nas svakog momenta poneko postane suviše star za neke gradove: kosa onih klinaca izgleda čudno… svakog trenutka se ugasi poneka neotkrivena zvezda ali ova močvara će te voleti konzerviraće tvoje snove kao slatko od malina koje sladi ove sve sićušnije dane sunce je neprijatno žuto,veliki poplavni talas se očekuje svakog trenutka, senke su duge i spore, insekti padaju sa drveća, zapliću se u kosu, pesak je u krevetu i između prstiju, čistimo ga danonoćno, pesak je svuda… budiš se često, razgovaramo u pauzama između dva sna mogu da čujem grad iza žaluzina osećam kako penetrira zidove željene hladnoće

204 / Treći Trg / Broj 35-38

Rolled up in a blanket like a burrito Freedom is corpulent Freedom is fat jeans Freedom is calorific Has greasy palms Cracked heels The carpet at the main square is soaking up The hunger Beyond the train curtains Cats are wriggling Cockerels are disturbing Earings* are growing Night and day* is growing Quiet brutality is breathing Common as nose bleading Boys are growing Boys and fists At the end of the day She envies you for Ocean freshness of monumental vertigo high concrete-queens That are entering through your window Through which legs, newcomers are passing through Big eyes Big Appetite She envies you for loneliness For farawayness *in serbian mindjusice and dan i noc mean earings and night and day, but in the same time are the names of flowers that people grow in suburbs *** The dress with the stains She likes it that way The town on the opposite shore She goes there because of her own project:

*** haljina na kojoj ostaju fleke jer to joj se dopada grad na drugoj obali u koji odlazi zbog ličnog projekta:

205 / Treći Trg / Broj 35-38

sloboda je korpulentna sloboda je džins za debele sloboda je kalorična ima masne dlanove ispucale pete tepih na glavnom trgu upija glad iza tramvajskih zavesa vrckaju mačke uznemiravaju petlovi rastu minđušice raste dan i noć diše tiha brutalnost svakodnevna kao krv iz nosa rastu dečaci dečaci i pesnice na kraju krajeva zavidi ti na okeanskoj svežini monumentalnih vrtoglavo visokih beton-kraljica koje ti ulaze kroz prozor kroz čije noge prolaze pridošlce velikih očiju velikog apetita zavidi ti na samoći na udaljenosti

206 / Treći Trg / Broj 35-38

Every day at five, I will go to that town Two red circles on the cheeks Two big eyes Watery and unavoidable: From time to time he would be scared from that unavoidable look (you can t lose me, I am here even if you ignore me, you can never lose me Because I don t want that Because I have decided you not to lose me ever) One happy girl balancing on a concrete wall- that could almost be my own memory You will yet to become in the past In a wavering, water sculpture Of auto- fiction A highway through the dancing sand The granular photographic content The warm lips and The cold lips Painlessly crushed On the edge of two-dimensionality (There was a wood, and the leaves swallowed the town. We entered last into the cinema hall.

The screen was flickering like a fridge at night or when there is no light) She believes her headache – tomorrow will snow, on the screen (they are running towards the dotted light, holding hands. They have lost themselves in a city-park.

They have lost stupidly.

She looks like a girl who works in a factory.

She does not work in a factory.

She doesn’t work anywhere)

207 / Treći Trg / Broj 35-38

svaki dan u pet, ići ću u taj grad dve crvene tufne na obrazima dva velika oka vodenasta i neizbežna: s vremena na vreme bi se uplašio tog neizbežnog pogleda (mene ne možeš da izgubiš, tu sam makar me ignorisala nikada ne možeš da me izgubiš zato što ja to neću zato što sam odlučila da me nikada ne izgubiš) jedna srećna devojčica balansira na betonskom zidiću – to gotovo da bi moglo da bude moje sećanje tek ćeš postati u prošlosti u kolebljivoj vodenoj skulpturi autofikcije autoput kroz rasplesani pesak zrnasti sadržaj fotografije hladne usne i tople usne bezbolno zgnječene na ivici dvodimenzionalnosti (tu je bila nekakva šuma i lišće je progutalo grad. ušle smo poslednje u salu. platno treperi kao frižider noću Ili kada nema svetla) veruje bolu svoga tela – sutra će padati sneg na ekranu (trče ka tačkastoj svetlosti držeći se za ruke. izgubili su se na golf terenu. glupavo su se izgubili. ona izgleda kao devojka koja radi u fabrici. ona ne radi u fabrici. ona ne radi ništa)

208 / Treći Trg / Broj 35-38

SINIŠA TUCIĆ Siniša Tucić was born on 22 February 1978 in Novi Sad. He has published three poetry collections: Concrete Coma (1996), The Bloody Teat (2001), The New countries (2007). He is one of the organizers of the collection of Novi Sad contemporary poetry Something is at Stake (2008). During the 90s he worked in the art group MAGNET, known for its artistic performances against the regime of that time. He is also a stage performer, who performs with ALICE IN WONDERBAND (poetry performances).

He has been an activist of the Community Center Since December 2011.

He lives in Novi Sad. Bibliography: Published collections of poems: 1) Concrete Coma, Impresum, Belgrade 1996 2) The Bloody Teat, Studentski kulturni centar, Belgrade, 2001 3) The New Countries, Narodna knjiga, Belgrade, 2007 His poetry is included in the following collections, anthologies and panoramas: Collections and anthologies: 1) Hazelnuts, Samizdat, Klub studenata književnosti „Zona“, Novi Sad, 2001 2) Something is at Stake, Centar za novu književnost – Neolit i Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2008 3) Nenad Milošević: From the Museum of Noise, Anthology of the Recent Serbian Poetry 1988-2008, V.B.Z. doo Zagreb 2009 4) Serbia: Panorama of the 21st Century Poetry in Serbian and English (in collaboration with the magazine tickets from Zrenjanin, edited by Dragoslav Dedović, Zrenjanin 2011

THE CONCRETE COMA I live in a car, through the windshield I watch sceneries that die.

The mountains are loose, the car stops.

I descent to the concrete coma.

I don’t hit my head against roadsides.

I crawl to first hospital-barroom, where I’ll get six liters of infusion through my mouth.

Siniša Tucić, rođen je 22. februara 1978. godine u Novom Sadu. Objavio je tri zbirke poezije: „Betonska koma” 1996. „Krvava sisa” 2001. „Nove domovine” 2007.

Jedan je od priređivača zbornika nove novosadske poezije „Nešto je u igri“(2008).

Tokom devedesetih delovao je u okviru umetničke grupe MAGNET, poznate po svojim umetničkim performansima angažovanim protiv tadašnjeg režima. Bavi se scenskim izvođenjem. Poetske performanse izvodi sa ALICE IN WONDERBAND. Od decembra 2011. aktivista je Društvenog centra. Živi u Novom Sadu.

BIBLIOGRAFIJA: Objavljene zbirke pesama: Betonska koma, Impresum, Beograd 1996.

Krvava sisa, Studentski kulturni centar, Beograd, 2001.

Nove Domovine, Narodna knjiga, Beograd, 2007.

Poezija mu je zastupljena u sledećim zbornicima, antologijama i panoramama: Zbornici i antologije: Lešnici, Samizdat, Klub studenata književnosti „Zona“, Novi Sad, 2001.

Nešto je u igri, Centar za novu književnost – Neolit i Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2008.

Nenad Milošević: Iz muzeja šumova, Antologija novije srpske poezije 19882008, V.B.Z. d.o.o. Zagreb 2009.

Srbija: Panorama pesništva 21. veka na srpskom i engleskom (U saradnji sa časopisom ulaznica iz Zrenjanina priredio Dragoslav Dedović, Zrenjanin 2011.)

BETONSKA KOMA Živim u kolima, kroz šoferšajnbu gledam predele koji umiru.

Planine su mlitave, kola se zaustavljaju.

Silazim u betonsku komu.

Ne udaram glavom u ivičnjake.

Bauljam do prve hospital-kafane, gde ću dobiti šest litara infuzije na usta.

209 / Treći Trg / Broj 35-38

SINIŠA TUCIĆ

210 / Treći Trg / Broj 35-38

The beer is fifteen percent solution.

While punk spreads anarchy, I am bored to WC for a psycho-body therapy.

I don’t see crane in the mirror of life.

I am a thief with painter’s anti-talent.

Then I wash my face, raise my finger while returning to forgotten concrete coma.

I enter the stopped car.

Translated from Serbian by Milan Dobričić

SLADAK OTPOR MIŠIĆA Ne volim da ubijam atomskom bombom Niti hemijskim otrovima.

Granata bazuke je bezosećajni metal.

Nož je hladan.

Ruke su suve.

Jako mi prija slano jelo.

Koljem isključivo vilicama Najradije oznojana tela.

Deca imaju najslaniji znoj.

Odem noću u dečiju bolnicu.

Odšunjam se do plućnog odeljenja.

Asmatičari se najviše znoje.

Prvo ubijem dežurnu sestu.

Onda krenem po sobama.

Osećam znoj i sladak otpor mišića Na mestu koje sam zagrizao.

VERBALNI ZATVOR Rečnik je verbalni zakon.

Zgrada u obliku knjige, užasnih ćelija.

U njih se dovode reči sa ulice.

Književnik je arhitekta tih ulica.

Tamo se reči organizuju u grupe koje se zovu pesmama.

Grupe se rasturaju, buntovničke reči odvode se u ćelije.

Posle ih odande vadim.

U etimologiji svaka reč ima zatvorski dosije.

211 / Treći Trg / Broj 35-38

Pivo je petnaestoprocentni rastvor.

Dok pank širi anarhiju, smaram se do WC-a na psihotelesnu terapiju.

Ne vidim ždrala u ogledalu života.

Ja sam lopov slikarskog antitalenta.

Posle se umivam, podižem prst dok se vraćam u zaboravljenu betonsku komu.

Ulazim u zaustavljeni automobil.

212 / Treći Trg / Broj 35-38

REJVERSKA POMORANDŽA Rejver jede pomorandžu gricka višeslojni zalogaj loptastog oblika odsečci narandžaste lopte slepljeni su lepkom za staklo unutrašnjost je od porcelanskih čipova pomorandža je slepljena sa zubima rejvera a unutar pomorandže ekrani ekran pljulje pljuvačku raznobojnu izlučevinu rejverskih iznutrica rejver igra ćosav grize pomorandžu nagriza teritorijalni prostor parcijalnih boja u pomorandži možda je rejver unutar pomorandže ili joj grize spoljašnjost rejver igra u zubima mu je pomorandža unutar pomorandže mešaju se boje boje se međusobno žvale boje se dosađuju boje ljube nirvanu boje ljube nirvanu dok rejver igra boje su lenje rejver igra i žvaće pomorandžu u pomorandži su tri ekrana boje se mešaju u ekranima boje se tuku unutar pomorandže a ćosav rejver igra unutar ekrana popio je jogurt progutao je dinamit rejver je eksplodirao rejver je eksplodirao unutar pomorandže glava se prepolovila izletelo je svetlosno pljuvanje

Životinja gleda čovekovu kožu, posle razvlači lenju pitu Čovekova dlaka bocka blok životinjskih zenica dlaka raseca plastično uvo nesrećnog rejvera koji ne može da izvuče prste iz rejv rukavice kao sterilizatora Plastično uvo nesrećnog rejvera povezano je sa mozgom a mozak je plastično-staklen i zamišlja rejv u tetrapaku a tetrapak razvozi kamion u obliku vele-grada Velegrad u kome je rejver napredna dlaka, plastična mega uduvana zvezda A tu je i metalni Sid Višius, i kameni Mik Džeger koji se bezuspešno trka sa tetrapakom koji trči pored stanova iz kojih miriše lenja pita A automobil je parkiran i ja se punim u njegovom akumulatoru.

213 / Treći Trg / Broj 35-38

LENJA PITA,VREDNA KOŽA, NAPREDNA DLAKA

214 / Treći Trg / Broj 35-38

DOBA NOŽEVA SA POLOMLJENIM DRŠKAMA Lepota ja bila kuća dok još ništa nije postojalo osim atoma koji nije mogao da se deli onda je bila reč na početku beše reč koja je najvila doba noževa noževi nisu imali polomljene drške nego su brzo seckali svi i mesec i more i oblak posle oblaka nož je isekao prvo biće mokro, slano i prašnjavo kroz potok je prokrvarilo toplota se stvarala dodirima noža nož je krčio šumu, pa je probio u jaje metal je posekao krila kokošci metal je prokrčio put do atomske bombe atomska bomba veliki đavo iks iks veka čekam sada, polako lomimo drške noževa gradimo grane krvavom potoku i na kraju će biti reč.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82+7 TREĆI Trg [Elektronski izvor] : elektronski časopis za književnost i umetnost / glavni urednik Milan Dobričić ; odgovorni urednik Dejan Matić. - Online izd. - Elektronski časopis. - God. 1, br. 1 (maj/jun 2004)- . - Beograd (Jurija Gagarina 37/63) : Udruženje građana Treći Trg, 2004Internet pretraživač Način dostupa (URL): http://www.trecitrg.org.rs - Tromesečno. Nasl. sa nasl. ekrana. - Izvor opisan dana 22.02.2006.

ISSN 1820-2071 = Treći Trg (Online) COBISS.SR-ID 115388428

218 / Treći Trg / Broj 35-38

219 / Treći Trg / Broj 35-38

220 / Treći Trg / Broj 35-38

221 / Treći Trg / Broj 35-38

222 / Treći Trg / Broj 35-38

223 / Treći Trg / Broj 35-38

224 / Treći Trg / Broj 35-38

225 / Treći Trg / Broj 35-38

226 / Treći Trg / Broj 35-38

227 / Treći Trg / Broj 35-38

228 / Treći Trg / Broj 35-38

229 / Treći Trg / Broj 35-38

230 / Treći Trg / Broj 35-38

231 / Treći Trg / Broj 35-38

232 / Treći Trg / Broj 35-38

233 / Treći Trg / Broj 35-38

234 / Treći Trg / Broj 35-38

235 / Treći Trg / Broj 35-38

236 / Treći Trg / Broj 35-38

237 / Treći Trg / Broj 35-38

238 / Treći Trg / Broj 35-38

239 / Treći Trg / Broj 35-38

240 / Treći Trg / Broj 35-38

241 / Treći Trg / Broj 35-38

242 / Treći Trg / Broj 35-38

243 / Treći Trg / Broj 35-38

244 / Treći Trg / Broj 35-38

245 / Treći Trg / Broj 35-38

246 / Treći Trg / Broj 35-38

247 / Treći Trg / Broj 35-38

248 / Treći Trg / Broj 35-38

249 / Treći Trg / Broj 35-38

250 / Treći Trg / Broj 35-38