TROJEGLAVA2

TROJEGLAVA

267

Društveni život bio je u novom uzletu. U trojeglavskoj Osnovnoj školi spominje se u tom prvom poslijeratnom razdoblju učiteljica Josipa Perković koja je uvježbavala svoje đake za nastupe na prigodnim školskim programima, a i sama je na poziv dežanovačkog učitelji Josipa Cindrića nastupila u Dežanovcu jednom veselom deklamacijom na silvestrovskoj zabavi 1921. g. Uz povećanu društvenu aktivnost mjesnih učitelja i novi je dežanovački župnik Fran E. Petreković poticao svoje vjernike da održavaju vjerske tradicije te je tako služio 1920. g. sv. misu na drugi dan Duhova i na dan mjesnog češkog seoskog blagdana (Havlovské posvícení).

Pri općem državnom popisu 1921. g. u Trojeglavi popisano je: 650 - rimokatolika

170 - pravoslavaca

21 - pripadnika ref. crkve

Budući da je u Trojeglavi tada živjela petina rimokatolika u dežanovačkoj župi, potrudio se dežanovački župnik Petreković da na razne načine potakne u tim sumornim godinama poslije I. svjetskog rata obnovu vjerskog i duhovnog života mještana. U svibnju 1923. g. priređena je u sklopu podjele sv. potvrde posjeta zagrebačkog (nad)biskupa dr. Ante Bauera Župi Sv. Bartola u Dežanovcu. Svetu potvrdu, uz nazočnost oko tri tisuće vjernika, primilo je čak 1400 krizmanika, uključivši i desetke uglavnom mladih vjernika iz Trojeglave. Za dovoženje najviših crkvenih i svjetovnih poglavara pred župnu crkvu u Dežanovcu dragovoljno je osigurao tri fijakera (karuce) trojeglavački veleposjednik Josip Ofner. U Trojeglavi je 1924. g. podignut zvonik pri čemu je kum te svečanosti bio Josip Ofner. Pri obnovi 1926. g. kipova Srca Isusova, Presv. Srca Marijina, te kipova Sv. Josipa i Sv. Ane u dežanovačkoj župnoj crkvi pomogla je ovu župnu akciju obitelj Josipa Švaste iz Trojeglave.13 Kao selo s mješovitim stanovništvom, ali s većinom češkog pučanstva, našla se i Trojeglava poslije I. svj. rata pod utjecajem društvenih promjena i tako je pripremljena na nove društvene i kulturne akcije. Prema uzoru na Tomašicu, Dežanovac, Golubinjak i dr. naselja oko Daruvara i Pakraca, češki kazališni amateri uvježbavali su i prikazivali i u mnogim drugim naseljima kazališne predstave. Ponesena tom željom u Trojeglavi je skupina Čeha 17. I. 1926. g. utemeljila manjinsku udrugu Česká beseda za njegovanje i očuvanje čeških pučkih običaja, pjesama, plesa i češkog materinskog jezika. Za prvog predsjednika Češke besede u Trojeglavi izabran je Václav Brzobohatý (nazivan Boháč), za tajnika Václav Novotný a 13

Krnić, Zdravko, Daruvar, Daruvar, 1978., str. 39., 55.-56., 78., 101.

Podatak o doseljenim srpskim obiteljima od Stevana Borojevića, rođ. 1936. g. u Trojeglavi Podaci o naseljavanju zagorskih obitelji na Majuru prema iskazu Franje Bingule, rođ. 1934.

Spomenica Župe Sv. Bartola u Dežanovcu Monografija Daruvar, Zagreb, 1987., str. 21.

268

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

za rizničara A. Brandejs. U privremeni odbor ove udruge izabrani su J. Šlechta, J. Souček, Fr. Vlastník, J. Dobrovolný J. Bureš, V. Reinprecht, In. Fiala, J. Holomčik st., a za revizore Fr. Hradec i Fr. Bervida. Prilikom utemeljenja udruge, kojoj je odmah pristupilo 50 Čeha, održali su aktivisti Čehoslovačkog saveza iz Daruvara predavanje nazočnim članovima Češke besede i DVD-a, među kojima je bilo najviše Čeha, o značaju kulturnog rada među češkim manjinskim stanovništvom. Odmah je naglašena potreba da Češka beseda utemelji vlastitu knjižnicu i da zatraži dolazak u selo češkog učitelja radi otvaranja češke škole. Uvečer je priređena u gostionici vlasnika Novotnýja češka kazališna predstava koju je izvela diletantska skupina Češke besede iz Prekopakre.

Među članovima trojeglavske Češke besede, a isto tako i među članstvom mjesnog DVD-a, bilo je sve više mladih ljudi koji su se oduševili kazališnim amaterizmom. Posjećivali su kazališne predstave oko Daruvara koje su se prikazivale na improviziranim pozornicama u seoskim gostionicama, školama i u prvim društvenim domovima. Iako ne postoje točni podaci čini se da su svoju prvu kazališnu predstavu kazališni amateri Češke besede u Trojeglavi izveli još prije utemeljenja ove udruge, ali je prva češka amaterska predstava u Trojeglavi pod naslovom Bračna ponuda (Nabídnutí k sòatku) zabilježena 1930. g. Kazališne je predstave ponajviše pripremao s mladim glumcima učitelj Josip Vlastník. Češka beseda potakla je 1927. g. među domaćim Česima utemeljenje ogranka štedionice Včelka daruvarske Čehoslovačke banke. U sklopu posjete Daruvara i okolice posjetio je Trojeglavu ministarski savjetnik J. Folprecht iz Praga i prilikom te posjete razmatrana je mogućnost otvorenja češke škole u Trojeglavi, gdje je evidentirano 35 češke djece. Za razliku od Dežanovca, gdje je češka paralelna osnovna škola tih godina već bila otvorena, ostalo je pitanje češke škole u Trojeglavi i dalje neriješeno iako je u selu živio učitelj koji je došao iz Češke i čekao na zaposlenje. Prema nekim podacima bio je to učitelj Vraný. Pitanje češke škole nije riješila ni posjeta visokog vladinog predstavnika dr. F. Karasa iz Praga u lipnju 1935. g. U Trojeglavi nije bio prihvaćen čak ni povremeni putujući češki učitelj. Zanimljivo je da je dr.

Karasu trojeglavski učitelj Dimitrije Momčilović pokazao, kako je navela jedna vijest u češkom manjinskom tisku, “staru školsku spomenicu iz pedesetih godina prošlog stoljeća” s mnogim značajnim podacima o Trojeglavi. Toj najstarijoj školskoj spomenici izgubio se trag, iako su u njoj bili zacijelo vrijedni podaci o Trojeglavi.14 U Osnovnoj školi u Trojeglavi radile su 1926. g. učiteljice Pavka Katić i Terezija Saitz i one su u slobodno vrijeme održavale uzorni vrt i školski voćnjak. 1930. g. ovdje je radio učitelj Stjepan Bušić koji je bio aktivan i u izvanškolskom radu isto 14

Tjednik Jugoslávští Čechoslováci, Daruvar, br. 2-3/1926.

Matušek, Josef, Česi u Hrvatskoj, Daruvar, 1996., str. 154., 199.

TROJEGLAVA

269

kao i učiteljica Cecilija Øehák. Skupina domaćih mladih ljudi uvježbala je i izvela amatersku kazališnu predstavu Stričeva oporuka u kojoj je nastupila uglavnom ovdašnja češka omladina. Ovaj je kazališni komad izveden na prigodnoj akademiji, na kojoj je nastupio i domaći tamburaški sastav pod vodstvom J. Páteka. U to vrijeme postojala je u Trojeglavi i limena glazba pod vodstvom domaćeg kapelnika Rezlera. Društveni život bio je sve bogatiji. Ali zbog složenih prilika aktivnost Češke besede nakon početnih uspjeha bila je sve slabija, što se objašnjavalo time da su kako u Češkoj besedi tako i u mjesnom DVD-u i u mjesnoj udruzi Sokola bili glavni aktivisti isti ljudi te da zato i nije važno koja je udruga nositelj kulturne aktivnosti. 1935. g. upravitelj Češke gospodarske škole u Daruvaru Karel Herot uspio je upisati u tu školu Štìpána Hradeca i Otu Bervidu, i oni su bili prva dvojica trojeglavačkih mladića sa stručnim znanjem iz poljodjelstva. Karel Herot često je posjećivao Trojeglavu i održavao razna predavanja i uspjelo mu je utemeljiti Udrugu seoske mladeži (BVD) u Trojeglavi. Njeni čelnici bili su Oto Bervida, Josip Vlastník i Oto Šulc.

Trojeglavačka udruga DVD-a kao najstarija u dežanovačkoj i susjednim općinama razvijala je veliku i raznovrsnu društvenu aktivnost. 1928. g. priredilo je DVD-e povodom blagdana Duhova veliku vatrogasnu svečanost u čast posvete društvenog barjaka, kome je bila kuma trgovkinja Marija Boršo iz Daruvara. Uz veliki broj predstavnika vatrogasnih udruga na ovoj svečanosti, koja je završila vrtnom zabavom kod ovdašnjeg posjednika Franje Borše, nastupile su uz domaću još tri limene glazbe. DVD i agilni zapovjednik te mjesne udruge i seoski knez Ivan Kupy stajali su na čelu akcije proširenja mjesnog groblja, postavljanja ograde oko

Učenici osnovne škole u Trojeglavi s učiteljicom Cecilijom Øehák

270

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

Učesnici sokolske vježbe u Trojeglavi 1932. g.

njega i podizanja novog sv. križa na groblju. Na završnoj svečanosti uređenja groblja 11. V. 1930. g., kada je dežanovački župnik Petreković groblje blagoslovio, bilo je nazočno preko dvije tisuće ljudi. Članovi DVD-a posvećivali su dosta pažnje svom stručnom uzdizanju te je tako krajem 1932. g. priređen u Trojeglavi prvi vatrogasni kurs sa završnim ispitom za 20 mlađih vatrogasaca. Toeretsku i praktičnu obuku polaznika ostvarili su domaći vatrogasci Ivan Kupy, Dimitrije Momčilović i Josip Vlastník, zatim Tomo Plažanin iz Sirača, Alojz Janota iz Lipovca, Franjo Hašpl iz Gor. Daruvara, Mijo Bašić i Josip Drobný iz Dežanovca.

Od 1932. g. u Trojeglavi je bila naročito aktivna udruga Jugoslavenski sokol koju je predvodio mjesni školski ravnatelj Dimitrije Momčilović uz pomoć svoje supruge Jelene. Nakon prve javne vježbe Sokola, u kome je bilo ponajviše aktivnih pripadnika iz redova češke manjine, priređivao je učitelj Momčilović predavanja i javne nastupe članova sokolske organizacije, čak i kazališne predstave i druge javne priredbe. Za predsjednika sokolske organizacije izabran je Franjo Bervida, za njegova zamjenika D. Krajnović, a učitelj Momčilović postao je načelnikom te udruge. Sokolana za vježbe i javne priredbe sokolske organizacije uređena je u gostionici Franje Hradeca, gdje je krajem 1933. održana akademija s deklamacijama mladih sokola i s dvije jednočinke (Dva gluha i Mica vojnik), koje je uvježbao tada nezaposleni učitelj Josip Vlastník. Početkom 1934. g. skupina čeških kazališnih amatera uvježbala je češki kazališni komad Pepica iz male gostionice

TROJEGLAVA

271

(Pepička z malé hospùdky) u kojem su nastupili Š. Hradec, Fr. Bureš, K. Køivánek, K. Šulc, B. Vlastník, gospođa Novotný, sestre Z. i M. Boršo. Kulise za pozornicu pripremio je Marković. Umjesto da istupe kao kazališna družina Češke besede glumci su svoj komad u sokolani prikazivali pod patronatom sokolske organizacije.

S istom kazališnom predstavom gostovali su Trojeglavčani krajem travnja u Sređanima Gornjim, gdje je učitelj Momčilović održao predavanje na temu Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan.

Glumci u igrokazu Zla žena koji je uvježbao učitelj D. Momčilović

Kao najveću javnu priredbu priredio je učitelj i sokolski načelnik Momčilović u svibnju 1934. sokolski izlet na pogodnom prostoru u šumarku zemljišne zajednice blizu Trojeglave. Uz članove DVD-a iz Trojeglave tom sokolskom skupu nazočilo je 200 članova sokolske organizacije i znatiželjnih mještana. Dobrodošlicu je pjesmom poželio mješoviti zbor od 60 članova iz Blagorodovca pod vodstvom učitelja J. Šoštara. Iz Dežanovca tom skupu nazočili su Josip Drobný, Karel Láznický, češka učiteljica Fanika Kulhavý i učitelj Franjo Šlabek koji je održao pozdravni govor. Sokolski podmladak i članovi sokolske organizacije iz Trojeglave i iz Dežanovca izveli su tom prigodom sokolske vježbe. Početkom 1935. g. kazališni amateri sokolske organizacije izveli su kazališni komad Zla žena od J. Popovića. Za uspjeh komada naročito su bili zaslužni glumci M. Boršo, Fr. Bureš, B. Vlastník, R. Šulc i Hojka. Aplauz je pobrao i Hradec za solo-istupe. Pozornicu za ig- rokaz uredili su Fr. Bervida i J. Džodan.

272

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

Pučkoškolci u Trojeglavi s učiteljicom Zlatom Perlić

Poslije 1935. u Trojeglavi je djelovala ćelija Komunističke partije na čelu s Alojzom Kufrinom. U vezi s osnivanjem četničkih organizacija u kotarevima Pakrac i Daruvar poslije 1934. g. treba napomenuti da je u Trojeglavi osnovana 1937. g. III. četa četničkog pododbora u Kukunjevcu, najaktivnijeg u pakračkom kotaru. Četa je osnovana u kući Bože Podunavca, čija su tri sina stupila u tu postrojbu.

Za starješinu čete izabran je Miloš Podunavac. Povjerenik za Goveđe Polje bio je Mile Cicvara sa zadatkom da pripremi teren kako bi se i u tom naselju osnovala četa pododbora četničke organizacije. Uz osnivanje čete četničkog pokreta u Trojeglavi istaknuto je da je to prva takva četa u daruvarskom kotaru, da za nju vlada veliko zanimanje, i da se od nje mnogo očekuje. Podataka o djelatnosti četničke udruge u Trojeglavi u kasnijem razdoblju nema. Poznato je da su uoči II. svj. rata uz Kufrina djelovali u Trojeglavi i simpatizeri KPH-a Mato Pintarić, Slavko Jakopić, Josip Bervida i Ivan Šavor.15 Od početka XX. st. Trojeglava kao jedno od većih naselja u općini Dežanovac gospodarski i društveno neprekidno se uzdizala. Gospodarstvo Josipa Ofnera na 15

Spomenica Župe Sv. Bartola u Dežanovcu Tjednik Jugoslávští Čechoslováci, Daruvar, br. 1/1933., br. od 31. V. 1934., br. 12., 19. i 48/1934.

Matušek, Josef, Naše ochotnické divadelnictví, Jednota Daruvar, 1990. (separat) Tjednik Jednota, Daruvar, br. 23/1994.

Matušek, Josef, Česi u Hrvatskoj, Daruvar, 1996., str. 199. Čoban, Zdenko, Vzpomínky (Sjećanja), tjednik Jednota, Daruvar, br. 7-23/2000.

Blažeković, Anita, Razvoj četničkih organizacije u nekadašnjim kotarevima Daruvar i Pakrac Kraljevine SHS-a (Jugoslavije), Bjelovar, 2003. g., str. 6., 11.-14. (kopija rukopisa stručne studije kod autora)

TROJEGLAVA

273

Majuru, koje je ubrzo nakon svoga utemeljenja raspolagalo oko 1905. g. s 500 jutara ovdašnje obradive zemlje i šuma, zapošljavalo je kao nadničare mnogobrojnu seosku sirotinju i postalo je uzorom dobrog i uspješnog organiziranja poljoprivrede i gajenja domaćih životinja - stoke, konja i svinja. Ofner je otvorio i prvu mljekaru u Trojeglavi. Starosjedilačko a naročito doseljeno stanovništvo imalo je sve bolje rezultate u obradi zemlje i u uzgoju stoke, a tome je doprinos dala i Hrvatska seljačka zadruga u Trojeglavi, utemeljena 1912. g. I obrtništvo se sve više razvijalo.

Trojeglavački seoski mlin na Bijeloj, gdje se oko 1880. spominje mlinar Lazo Cajbert i zatim mlinar Franjo Kučera, imao je puno posla sve do vremena mlinara Cvjetana, kada je ovaj mlin sve slabije radio i bio je konačno napušten. Prvu veću trojeglavačku gostionicu i trgovinu imala je obitelj Černalović. I. svj. rat ostavio je teške gospodarske i društvene posljedice, ali novo razdoblje između dva svjetska rata donijelo je i u Trojeglavu napredak u svakom pogledu, iako su ljudi, naročito članovi mnogočlanih obitelji, bili prisiljeni, uz posredovanje raznih agenata, na iseljavanje u Ameriku, Kanadu ili Argentinu. Dio tih iseljenika vratio se, no dosta ih je u inozemstvu trajno ostalo. Između dva svjetska rata postojali su u Trojeglavi domaći ljudi koji su se bavili raznim obrtima, čije proizvode i usluge su poljodjelci tražili i dobro plaćali. Mljekaru je najprije imao Josip i njegov sin Josip (Sepi) Ofner. Kada je Ofnerov posjed zapao oko 1928. g. u dugove, a zemlja i imovina počela se rasprodavati, kupila je njegovu kuću s mljekarom domaća češka obitelj Brzobohatý. Mljekare u Trojeglavi još su imale i obitelji Šlechta i Novotný. Zamisao o povećanoj proizvodnji lana za tkaonicu lana u Dežanovcu, čije se otvaranje pripremalo, nije se ostvarila. Uljare s preradom sjemenki bundeva (misirače) i uljane repice u kvalitetno domaće jestivo ulje držali su Karel Hradec i obitelj Bervida. Otkupom jaja i živadi za potrebe Filipića u Uljaniku bavila se trojeglavačka obitelj Hojka. Uspješno su radile mnoge obrtničke radionice. Krojači su bili Stanislav Hojka i Josip Køivánek, gostionicu i trgovinu imao je Václav Novotný a druge trgovine imali su još Boršo i Josip Rezler. Gostionicu je držala i obitelj Hradec.

Kovačke radionice imali su Reinprecht, Gabrijel Fiala st. i Gabrijel Fiala ml. te Karel Køivánek. Postolari su bili Gabrijel Fiala i Antun Hojka u Sv. Ani. Motornu pilanu i mlin imao je Franjo Bervida koji je nabavio i prvu vršalicu. Strojobravar i vlasnik druge vršalice u selu bio je Petránek. Limarski obrtnik bio je Havelka, a kolarske proizvode radio je Hradec u naselju Majur. Stolarski obrtnici bili su Brandejs i Hradec. Pismonoše su bili Nino Lukač i Josip Doležal. Lugar je bio Veno Šnajder (zvani Kulin ban). Seoski noćobdija (bokter) bio je Tešo Lukić.

Zvonar u crkvi Sv. Lazara bio je Božo Lukić, dok su katolički zvonari duže vrijeme bili članovi obitelji Šanda. Dugogodišnji seoski knez bio je Ivan Kupy, ujedno i čelnik mjesnog DVD-a. On je uspješno surađivao s općinskim odbornicima i općinskom upravom u Dežanovcu. Krov i zvonik pravoslavne crkve Sv. Lazara oštetio je vjetar velike snage te su crkvene vlasti uz suradnju trojeglavačkih vjernika pristupile 1935. g. obnovi crkvenog zdanja. Crkvena je lađa proširena, a umjesto drvenog sagrađen je na crkvi zidani zvonik.

274

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

Tvrda cesta od trojeglavskog križanja prema Sv. Ani počela se graditi od 1937. g. Svake godine dovozio se kamen i nasipavalo se po stotinu i više metara ceste dok konačno nije uređen tvrdi put i kroz taj dio Trojeglave. Trojeglava je imala prema popisu 1931. g. čak 882 žitelja - najviše stanovnika u svojoj povijesti. Spadala je među najveća naselja u dežanovačkoj općini. Pred II. svj. rat Trojeglava je bila naselje s razvijenom poljoprivredom, stočarstvom i obrtništvom.16 Drugi svjetski rat ostavio je među stanovništvom Trojeglave mnoge tragove.

Uspostavom NDH-a u travnju 1941. utemeljena je u naselju ustaška straža, a njeni su čelnici bili Janko Vlahek i Vencl Louč. Djelovanjem prohitlerovske i proustaške promidžbe i na poticaj udruge Njemačke narodne skupine ovdje je utemeljena mjesna udruga Kulturbund. U nju su stupili pripadnici njemačke i nešto pripadnika češke narodnosti, koji su ipak od početka većinom bili antifašisti zbog poznate Hitlerove politike porobljavanja Čehoslovačke Republike. Utemeljena je i njemačka pučka škola s učiteljicom Njemicom. Čelnik Kulturbunda bio je Kantus Šperka. Djelovanje Češke besede kao nacionalne manjinske udruge zabranjeno je, njene kazališne kulise i drugi inventar je uništen. Pozvani vojni obveznici pošli su služiti u domobranske postrojbe NDH-a, a nekoliko njih se uključilo i u ustaške i njemačke vojne postrojbe. No pod uplivom općih društvenih promjena u NDH-a prorežimske udruge, nedugo nakon svog početnog djelovanja, radile su sve slabije i ubrzo su prestale postojati jer je i u Trojeglavi jačalo protufašističke raspoloženje u korist NOP-a. Krajem 1941. g. članovi KP-e poticali su naročito među Česima skupine antifašista na suradnju s partizanskim pokretom. Na čelu jedne takve antifašističke skupine bili su Edo Køivánek i August Hojka. 1942. g. u Trojeglavi su utemeljene prokomunističke organizacije žena (AFŽ) i mladih ljudi (SKOJ). Članovi SKOJ-a bili su Gustav Hojka, Edo Køivánek, Bohouš Brzobohatý, Jarmila Novotný, Vlasta Čalić, Vlasta Novotný, Pavlina Novák i dr. Protufašistički rad naročito je oživio od početka 1942. g. zbog hapšenja antifašista. Kao organ nove mjesne narodne vlasti u Trojeglavi je bio utemeljen ilegalni Općinski narodnooslobodilački odbor (NOO), jedan od tridesetak u daruvarskom kotaru.

Njegovi članovi bili su Petar Dobrić, Alojz Kufrin, Franta Rezler, Emil Bok i Franjo Valenta iz Dežanovca, te Josip Dušek iz Dol. Sređana. U drugoj polovici 1942. g. pristupili su partizanskim postrojbama Gustav Hojka i Edo Køivánek. Početkom 16 Čoban, Zdenko, Vzpomínky (Sjećanja), tjednik Jednota, Daruvar, br. 7-23/2000.

Monografija Daruvar, Zagreb, 1975., str. 100., 103.

Kempf, Julije, Oko Psunja, Požega , 1924., na str. 102.-103. napisao je: “ Mnogo bolja kolna cesta vodi iz Dežanovca prema jugoistoku u Trojeglavu također bogatu poljima i dijelom šume.U tome je selu sagrađena vrlo lijepa jednokatna osnovna škola. U selu ima stara pravoslavna crkva sv.

Lazara iz godine 1756. Stanovnici su ponajviše katolici, a pored Hrvata i Srba ima dosta Čehoslovaka. Govedarstvo je na dobru glasu, a i trojeglavski sir. Trojeglava je jamačno dobila ime po madžarskoj riječi Teglavar, što bi značilo grad od opeka”...

TROJEGLAVA

275

1943. u Trojeglavi je utemeljen OK KPH-a, a njegovi članovi su bili Vladko Radanović, Petar Mileusnić, Dimitrije Dotlić i Mara Mišlić. Zbog porasta antifašističkog raspoloženja i sklonosti mještana podupirati NOP odlazili su mnogi mladi ljudi u partizanske postrojbe. Dio tih mladih antifašista uključen je 3. svibnja 1943. u Čsl. bataljun a kasnije u Čsl. brigadu NOVJ-a “Jan Žižka z Trocnova”.

Uglavnom mladi Srbi u lipnju 1943. g. postali su pripadnici partizanskog Daruvarskog odreda. U siječnju 1944. g. Daruvarski odred imao je jednu od svojih najtežih bitaka s njemačko-ustaškim snagama u blizini Dežanovca, gdje je poginulo oko 14 vojnika, a još ih je više bilo ranjeno. Tijekom 1944. g. dijelovi Daruvarskog odreda i Čsl. brigade NOVJ-e bili su u višekratnim posjetama naseljima oko Daruvara i tada su posjetili i Trojeglavu. Trojeglavačke djevojke na poticaj jednog od čelnika Čsl.brigade NOVJ-a Jana Jasmina (Maroko) ručno su izradile zastavu Čsl. brigade (2 x 0,80 m) koja je zastupnicima Brigade predana u Češkom domu u Daruvaru krajem 1944.

Zastava Češke brigade NOVJ-e koju su ručno izradile žene iz Trojeglave

Zastava je sačuvana sve do poslije rata. Bila je djelo trojeglavačkih omladinki Vlaste Čulić Uzelac, Jarmile Novotný, Lenke i Marije Lenče i dr. Općinski komitet KPH-a Trojeglave imao je u svojim ograncima u Trojeglavi i u Golubinjaku po pet članova, u Daruvaru Gornjem tri, a u Ivanovom Polju sedam članova. Pri kraju rata Trojeglava je dala značajan prilog prikupljanju namirnica, zaprežne stoke i stoke za klanje za potrebe partizana i gladnog naroda. Trojeglavačka mladež postizala je dobre rezultate u akcijama pomoći stanovništvu i u obnovi naselja.

276

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

Kao civilne žrtve tijekom II. svj. rata život su izgubila djeca Stjepan Bukač, Blaženka Brdal, Petar Fiala i Stjepan Langer, zatim odrasli ljudi Ivan Čoban, Ana Počekal (odvedena u Borke), Janko Vlahek, Marko Mrđenović, Veno Louč, Vencl Šnajder (žrtva Ilegalne pljačkaške skupine demobiliziranih partizana) i dr. Žrtve fašističkog terora bili su Milan Ðodan, Jula i Nikola Podunavac i Simo Radanović. Kao pripadnici partizanskih postrojbi poginuli su Ludvik Ruml, Stjepan Lenče, Stevo Lukić, Stanko Radojčić, Jovo Dobrota, Ivan Šnajder, Stanislav Bervida, Franjo Bureš, Gustav Hojka, Alojz Leben, Franjo Václavek, Miloš Dabić, Stevo Slavujac, Stanko Šarac, Mirko Hanžek i dr. U središtu naselja podignut je 1959. g. spomenik žrtvama fašističkog terora i palim partizanima. Kao pripadnici Daruvarskog partizanskog odreda u bitci kraj Dežanovca 23. I. 1944. g. poginuli su i bili sahranjeni u Trojeglavi Velimir Radanović-Učo, Husein Agić, Branko Bodegrajac, Srboslav Čuča, Ðuro Janković, Gajo Kapetanović, Nikola Kovačević, Franjo Makaj, Nikola Mihajlović, Branko Pavić, Ðuro Raduka, Lazo Samardžić, Branko Sekulić i Mara Šestić. Njihova su imena uklesana na spomen-ploču, podignutu na trojeglavačkom groblju 1966. g. uz napomenu da su ovdje sahranjena još dva partizana i jedna partizanka.

Na temelju iskaza nekih mještana Trojeglave i na temelju dokumenata poznato je da su kao vojaci HOS-a poginuli domobrani Ivan Nestinger, Ljudevit Domitran (regrut), Hansi Štemer, Vendel Čoban, Slavko Jakopić, Josip Bervida, Stjepan Sabo, Petar Latinski, Milan Skramančin, Alojz Micek i Josip Saleta (Križni put). Još su poginuli Gabrijel Markulin (ustaša), Stjepan Gavran (legionar) i Gabor Juriša (križar). Poginule su i ove osobe neutvrđene vojne pripadnosti s pos-

Spomenik palim partizanima na groblju u Trojeglavi

TROJEGLAVA

277

ljednjim prebivalištem u Trojeglavi: Ivan Martan, Josip Hudaček, Josip Mesaros i Josip Schneider (Josipov).

Cjelovit spisak civilnih i vojnih žrtava rata u Trojeglavi nije poslije rata sastavljen. Prilikom ovoga navođenja imena žrtava II. svj. rata, do kojih smo uspjeli doći, ispričavamo se zbog eventualnih i nenamjernih pogrešaka.17 Još za vrijeme rata s njemačkom vojskom napustile su Trojeglavu dvije njemačke obitelji s deset članova - obitelj Antona Stemera i obitelj Josipa (Sepi) Ofnera ml., koja je preko Mađarske dospjela u Kanadu. U poslijeratnom razdoblju nekoliko domaćih ljudi otišlo je s bivšim vojacima Češke brigade u posjet Pragu. Zdenko Čoban i još neki mještani u Češkoj su i ostali.

Nove društvene i gospodarske prilike poslije II. svj. rata donijele su velike promjene. Male seoske mljekare, uljare i trgovine, te svi veći obrtnici, prestali su u Trojeglavi raditi, što je izazvalo pad gospodarske aktivnosti te je poslijeratno siromaštvo bilo još veće. Seljaštvo je jedva životarilo. Obnovljen je rad Osnovne škole, u kojoj je bilo u četiri razreda preko osamdeset đaka. Za nepismene su organizirali učitelji analfabetski tečaj. U duhu novog društvenog sustava đaci i mladež priređivali su česte prigodne kulturno-prosvjetne programe. Naročito je aktivna bila Češka beseda, koja je pod vodstvom Štìpána Hradeca, velikog ljubitelja kazališnog amaterizma, dala izraditi nove kulise za pozornicu i krajem 1945. uvježbala je i prikazala prvu poslijeratnu češku kazališnu predstavu. Na poticaj Vencla Bureša bila je utemeljena i prva češka knjižnica. Češka beseda je osigurala za svoju folklornu skupinu narodne nošnje i ta je skupina na raznim priredbama često nastupala. Kazališni amateri u sljedećih petnaest godina izvodili su prosječno jednu češku kazališnu predstavu godišnje, odlazili su u susjedna naselja na gostovanje i primali su gostujuće kazališne družine. I poslije II. svj. rata Češka beseda opet je poticala utemeljenje češke škole, ali uspjeha nije bilo. Razgranata aktivnost Češke besede vjerojatno je dala povoda da su Srbi u Trojeglavi utemeljili 1948. g. Srpsko kulturno-umjetničko društvo Prosvjeta. Nakon početnih javnih priredbi i predavanja ova udruga nije ostvarila veće rezultate. Pravoslavni vjernici uzorno su se bri17

Monografija Daruvar, Zagreb, 1975., str. 44., 47.

Krnić, Zdravko, Daruvar, Daruvar, 1979., str. 139.-140., 144., 173., 208., 222., 237., 297., 327., 333.

O prilikama u Trojeglavi tijekom II. svj. rata i u poraću prema iskazima mještana Josipa Nestingera, rođ. 1924., Franje Bingule, rođ. 1934. i Mihajla Dabića, rođ. 1934.

Spomenica Osnovne škole u Trojeglavi Monografija Daruvar, Daruvar, 1968., str. 23.-24., 89., 93.

Monografija Bojová cesta I. čs. brigády “Jan Žižka z Trocnova”, Daruvar, 1968., str. 89., 93., 104.

Daruvarski NOP odred, Daruvar-Sl. Brod, rujan 1983.

Sudski registar Općinskog suda u Daruvaru, 1972.

Radelić, Zdenko, Križari - gerila u Hrvatskoj 1941-1945., Zagreb, 2002., str. 455.

Podaci o nekim poginulima u II. svj. ratu prema Sudskom registru Općinskog suda u Daruvaru, R 87/50-3.

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

278

nuli za održavanje zdanja crkve Sv. Lazara, krov i zidovi su popravljani te je crkva nanovo i prekrivena. Vjersku službu u crkvi Sv. Lazara poslije II. svj. rata vršili su pravoslavni svećenici Miloš Cvjetojević, Milan Suzić, Milan Grbić, Mirko Tomić i Miroljub Pavlov.

Skupina mladeži trojeglavačke češke manjine 1952. g. poslije jedne folklorne smotre

Na proljeće 1947. g. kao prvi u ovom kraju počeo se graditi u središtu Trojeglave društveni dom s velikom salom i s više prostorija na katu. Bila je to velika seoska radna akcija koju je podržao Mjesni narodni odbor (MNO) na čelu sa Vlatkom Radanovićem. Ciglu za dom pripremili su vrsni talijanski ciglari u nedalekom naselju Ploštine. Uz provođenje kolektivizacije zemlje vršilo se i skupljanje tzv. poljoprivrednih viškova od seljaka. U Trojeglavi je utemeljena u travnju 1949. g.

Seljačka radna zadruga (SRZ) kojoj je pristupilo prvih 12 seoskih obitelji, a nedugo zatim i još deset. Čelnik SRZ-a, koja je uredila Ekonomiju sa svinjcima i štalama na Majuru, bio je Ðuro Mrđan. Seoski dom uspješno je dograđen i stavljen pod krov i 1950. postao je zadružni dom. Oko gradnje i uređenja doma naročito je bila aktivna seoska mladež, puna poleta za nove poduhvate te se nešto ovdašnjih omladinaca već 1949. g. prijavilo za odlazak na dobrovoljnu izgradnju autoputa.

Sa školskom omladinom istrajno je radio učitelj Petar Tolić sa suprugom. U šk. g. 1949./50. škola je imala 107 đaka i učitelji su jedva uspijevali organizirati nastavu u svojim pretrpanim razredima. Rješenje školskog prostora našlo se u uređenju učionica na katu zgrade seoskog narodnog doma.18 18

Spomenica Osnovne škole u Trojeglavi

TROJEGLAVA

279

Zgrada nekadašnjeg zadružnog, danas društvenog doma i OŠ u Trojeglavi

Nakon ukidanja SRZ-a u Trojeglavi 1953. g. ostao je selu na raspolaganju lijepi društveni dom sa zadružnom trgovinom. Nakon prestanka rada organa najniže vlasti, i to NOO u Trojeglavi i NOO u Dežanovcu, ova su dva naselja, kao i više njih u susjedstvu, uključena 1955. u Općinu Uljanik. Ona je spadala u nerazvijene poljoprivredne općine bez industrije i obrta, čiji je razvoj prije priječen nego unapređivan. Za poboljšanje života seoskog stanovništva u to se vrijeme nije moglo mnogo učiniti.

Naselje Trojeglava, kao i neka druga naselja, bilo je u vrijeme uvođenja elektrifikacije i početka asfaltiranja prometnica na začelju novog razvoja, a raslojavanje sela donijelo je ovdje veće štete nego drugdje jer je iz sela otišlo više desetaka mladih ljudi. Uz veliki napor mještana u Trojeglavi je elektrifikacija ostvarena 1960. g., ali su blatnjavi putovi ostali još desetljećima. U razdoblju od 1961.-1962. u Trojeglavi je bilo 86% poljoprivrednih domaćinstava i 11,1% mješovitih, ali prilike su se mijenjale što je vodilo prema sve većem socijalnom raslojavanju. Mladi Kuzle, Miroslav, Daruvar-Grubišno Polje, Daruvar, 1985., str. 86.

Tjednik, Jednota, Daruvar, br. 147/1949., 249/1951., 714/1960., Podaci o prilikama poslije II. svj. rata prema iskazu Josipa Nestingera, rođ. 1924. u Trojeglavi Podaci o održavanju crkve Sv. Lazara i o prav. svećenicima prema iskazu Mihajla Dabića, rođ. 1934.

280

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

Igrokaz Češke besede u Trojeglavi 1953. g.

su ljudi uvelike napuštali selo i odlazili u grad ili u inozemstvo, a obitelji su ostajale bez nasljednika. Trojeglava je imala 1971. g. 22 stalno zaposlena mještana i od njih je 12 radilo izvan svoga naselja.

Radna akcija mještana Trojeglave pri obnovi ceste Trojeglava - Dežanovac

Pet trojeglavačkih ulica, dužine oko dva km, dobilo je poslije rata sljedeća imena: Ulica palih boraca, Ulica Matije Gupca, Ulica Vuka St. Karadžića, Masarykova ulica i Ulica proleterskih brigada.

TROJEGLAVA

281

Uz mjesno DVD-e bila je i Češka beseda do 1960. g. nositelj kulturno-prosvjetnog i društvenog rada. Na godišnjoj skupštini Češke besede ustanovljeno je da u selu ima preko 20 djece čeških roditelja te je opet zatraženo ostvariti zamisao o otvorenju češke škole, ili bar uvođenje satova poučavanja na češkom jeziku u mjesnoj školi. U odbor Češke besede tada su izabrani Franjo Rezler, Alojz Nìmeček, Edo Køivohlávek, Oto Bervida, Rudolf Hojka, Štìpán Hradec, Václav Bureš, Ana Rezler, Stjepan Køivák, Franjo Bervida, Adolf Šnajder i Slavko Hradec.

Kao zanimljivost u vezi s osnovnim školstvom više puta je istaknuto, da je Trojeglava naselje, iz kojega potječe veliki broj učitelja. Učitelji Stanislav Bervida i Veljko Radanović poginuli su u II. svj. ratu. Poslije II. sv. rata bili su učitelji u raznim mjestima Trojeglavčani Milka Rudić Hrsan i Stevan Borojević. Kao učitelji podrijetlom iz Trojeglave radili su uglavnom u češkim manjinskim školama učitelji Josip Vlastník, Slavko Souček, Bohumil i Slávka Brzobohatý, Marija Horák Tichý, Rudolf Fiala, Jarmila Kvítek Novotný, Jiøina Bukač, Ladislav Køivánek i dr.

Pilana obitelji Ote Bervide u vrijeme kada je njen rad bio smanjen

Sredinom 1962. g. prestala je postojati općina Uljanik, a sva ovdašnja naselja bila su uključena u komunu (općinu) Daruvar. To je donijelo velike promjene u mnogim oblastima a naročito u osnovnom školstvu, gdje je ubrzo ostvaren program racionalizacije školske mreže. 1. X. 1962. g. Osnovna škola u Trojeglavi pripo-

282

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

jena je središnjoj Osnovnoj školi u Dežanovcu. Sa svojih 140 učenika trojeglavačka Osnovna škola bila je druga po broju đaka i u njoj su radili učitelji Dragutin Homolka, Savka Homolka, Slavka Brzobohatý, Grozda Džodan, Štefica Lacković, Nikola Rekić, Ðurđa Ferenčaković, Štefica Papoušek i dr. Kako je to bilo doba čestih promjena u školstvu i velike fluktuacije učiteljskog kadra, učitelji su iz škola često odlazili i dolazili su novi prosvjetni djelatnici. Tako je u područnu školu u Trojeglavi došla na mjesto Nikole Rekića učiteljica Anđelka Jura. Šk. godine 1965./66. bilo je u školi u Trojeglavi 156 učenika u šest odjeljenja u kojima su bili učitelji Savka Homolka, Slávka Brzobohatý, Marica Dakić, Zdenka Pokorný, Nevenka Šironja, Milivoj Částek zatim Mira Wirnsberger, Bohumil Krejčí i dr. U vrijeme konstituiranja središnje OŠ “Bratstvo-Jedinstvo” u Dežanovcu 1966./67. g., uređene su nove školske učionice u zgradi seoskog doma u Trojeglavi i uveden je autobusni prijevoz učenika viših razreda. U područnoj školi u Trojeglavi radili su učitelji Slávka Brzobohatý, Aida Muratbegović, Dragica Jelkovac, Nevenka Šironja, Štefanija Klobučar, Vikica Domitran, Nada Klaić i dr. Poslije višegodišnjih priprema satovi češkoga jezika u Osnovnoj školi u Trojeglavi prvi puta su uvedeni 11.

XII. 1980. g. U šk. g. 1981./82. učiteljica Zdenka Slivar iz središnje OŠ u Dežanovcu poučavala je češkim jezikom 24 trojeglavačka učenika, podijeljenih u dvije skupine. Tom prigodom Savez Čeha i Slovaka ovoj je školi darovao magnetofon, didaktičke filmove i češke knjige. Satovi češkog jezika u trojeglavačkoj područnoj školi i dalje su se održavali, ali uglavnom s manjim brojem polaznika. Kulturnoprosvjetni rad Češke besede kao i svih drugih društvenih organizacija opao je ili sasvim prestao, a jedino su članovi DVD-e bili aktivni kako na polju svog stručnog obrazovanja, tako i u raznim oblicima društvene aktivnosti.19 Mjesna zajednica a kasnije Mjesni odbor kao organi lokalne samouprave provodili su u Trojeglavi u zadnjim desetljećima XX. st. više uspješnih komunalnih akcija. Uz zgradu Vatrogasnog spremišta podignut je novi dio te zgrade s društvenim prostorijama za aktivnosti članova DVD-a, a poslužio je i za aktivnost ostalih mjesnih udruga kao npr. članovima Lovačkog društva s oko 30 članova. Kada je počelo asfaltiranje putne mreže oko Daruvara poslije 1960. g. izglasali su i mještani Trojeglave samodoprinos i provodili su dragovoljne akcije izgradnje bankina i jaraka kao pripremu za asfaltiranje putova. Tako su postupno asfaltirani dijelovi puta od Trojeglave prema Dežanovcu (1979.) i Sređanima (Radićeva ulica), a djelomično su asfaltirani dijelovi seoskog puta u Masarykovoj, u Ulici hrvatskih 19

Monografija Daruvar, Zagreb, 1975., str. 50.-51., 114.-115., 133.

Tjednik Jednota, Daruvar, 714/1960. Český lidový kalendáø 1982., NIU Jednota, Daruvar, 1982.

Podaci o školi i o nekim učiteljima prema iskazu Marije Pihýr Horák, rođ. 1924. u Trojeglavi Spomenica Osnovne škole u Dežanovcu Kuzle, Miroslav, Daruvar-Grubišno Polje, Daruvar, 1985., str. 62., 68.

TROJEGLAVA

283

velikana i u drugim trojeglavačkim ulicama. Nasipavanjem kamena obnovljeni su ili asfaltirani putovi od Sv. Ane prema Drležu i od južnog kraja Trojeglave prema Goveđem Polju. Time je u ovom naselju ostvarena modernizacija prometnica.

Učenici OŠ u Trojeglavi s učiteljicom Mirom Wirnsberger

Uz pomoć školskih vlasti uređene su četiri učionice na katu zgrade društvenog doma i u njih je od 1958. g. postupno preseljena mjesna područna škola. Stara školska zgrada služila je za stanove učitelja, zatim je napuštena i počela je propadati, a za prenamjenu te zgrade nije bilo interesa. Potrebe mještana Trojeglave u pogledu humane i veterinarske medicine pokrivale su zdravstvene i veterinarske ambulante u Dežanovcu. Na poticaj učiteljice Slavice Brzobohatý podignuta je na seoskom groblju 1974. g. kapelica koja je zatim preuređivana i obnavljana da bi mogla služiti kako za obrede pri sahrani tako i za povremeno služenje sv. misa.20 Raspad SFRJ i stvaranje Republike Hrvatske 1990. g. nije prihvatio samo manji dio ovdašnjeg srpskog pučanstva očito zbog jake protuhrvatske promidžbe. Još tijekom proljeća i ljeta 1991. g. aktivisti SDS-a uz znanje i odobrenje zapovjednika vojarne JNA Polom u Doljanima izvršili su naoružavanje skupina Srba u naseljima Imsovac, Goveđe Polje, Trojeglava, Blagorodovac, Golubinjak, Duhovi i Uljanik.

Nakon prikupljanja saznanja od građana gdje se to oružje nalazi, izvršili su počet20

Spomenica Župe Sv. Bartola u Dežanovcu Monografija Daruvar, Zagreb, 1975., str. 154., 157.

284

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

kom 1992. g. pripadnici Hrvatske vojske i Hrvatske policije te djelatnici Policijske postaje (PP) u Daruvaru dvije akcije pronalaženja i oduzimanja oružja.

U akciji “Imsovac I.” pronađeno je i oduzeto razno oružje od 24 osobe u Imsovcu, a u okviru akcije “Imsovac II.” pronađeno je i oduzeto 5.3.1992. oružje i streljivo od 18 osoba u Goveđem Polju. Oružje je pronalaženo i oduzimano i nakon tih akcija. Ove akcije imale su odjeka te je zapovjednika PP-a u Daruvaru obavijestila mirovna misija EZ-a da skupine mještana u Golubinjaku i Trojeglavi dragovoljno žele predati oružje i streljivo koje posjeduju. Tako je uz nazočnost pripadnika PP-a u Daruvaru i predstavnika EZ predano još 11 poluautomatskih pušaka, 12 pušaka M-54, 1 ručni bacač M-57 s 4 kumulativne mine, 10 tromblonskih mina, 5 ručnih bombi i više stotina komada raznog streljiva. Pronađeno i oduzeto oružje, uredno održavano i spremno za korištenje, srećom, nije ni protiv koga upotrijebljeno. Okružni javni tužitelj u Bjelovaru preinačio je kaznenu prijavu protiv počinitelja od kaznenog djela oružane pobune u kazneno djelo nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, i počinitelji su nakon okončanja istrage i sudskog postupka pušteni kućama.

Stvaranjem Republike Hrvatske i novom administrativnom podjelom 1993. g.

Trojeglava je uključena u Općinu Dežanovac. U sastav prvog Općinskog vijeća Dežanovca bio je 16. IV. 1993. izabran i predstavnik Trojeglave Antun Pátek kao nezavisni kandidat. Imena nekih trojeglavskih ulica bila su promijenjena. Povodom 110. obljetnice postojanja i djelovanja DVD-e u Trojeglavi ovo je društvo dobilo više priznanja, a postavljen je uz zgradu doma i kip Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca.

Vatrogasno spremište i prostorije DVD-a u središtu Trojeglave

TROJEGLAVA

285

Tijekom godina izgradnje novih gospodarskih i društvenih odnosa nije dobila Trojeglava veći poticaj za razvoj obrta i industrije. Broj žitelja se za posljednjih pola stoljeća više nego dvostruko smanjio i u Trojeglavi je ostalo nešto oko stotinu obitelji. Od njih je samo polovica, ili još manje, spadala u radno aktivno stanovništvo.

U naselju Drlež, gdje je bilo npr. 1953. g. evidentirano 73 stanovnika, prema popisu iz 2001. g. evidentirano je svega 23 žitelja u samo osam obitelji. U područnoj Osnovnoj školi ostalo je manje od dvadeset učenika koje je poučavala učiteljica Vesna Dmejchal i drugi učitelji.

Pri kraju XX. st. u Trojeglavu su se doselile tri obitelji iz Bosne - obitelji Šušnjara, Gubić i Barišić.

Među seoskim poljodjelskim obiteljima s mlađim članovima bilo je na prijelomu stoljeća više uspješnih obitelji poljodjelaca koji su u nešto povoljnijim tržnim uvjetima i uz državne subvencije proizvodili veće količine žitarica i uzgajali više stoke, svinja i drugih poljoprivrednih proizvoda. Bili su to sljedeći robni proizvođači: Ladislav Pátek (mlijeko i stoka), Vinko Horák (pileće meso), Zoran Dabić (povrće), Antun Pátek (pileće meso), Dalibor Lenče, Dobrivoj Borojević (tovna junad) i dr.21 Broj žitelja prema državnim popisima od 1857. g. kretao se ovako: 22 TROJEGLAVA I SVETA ANA I DRLEŽ 1857 1880 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1991 2001 342 585 745 820 842 882 805 809 713 563 412 309 Drlež — — — — 47 67 72 60 47 15 12

21

Podaci o pronađenom, oduzetom i predanom oružju i streljivu 1992. g. prema Informaciji Policijske prave u Bjelovaru od 20. 12. 2004. (kopija dokumenta kod autora) Strugar, Vladimir, Bjelovarsko-bilogorska županija, Bjelovar, 1996., str. 76.-77.

Kalendar Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, 1995., str. 87.

Tjednik Jednota, Daruvar, br. 36/1994.

22 Korenčić, Mirko, Naselja i stanovništvo SRH 1857-1971., Zagreb, 1979., str. 186.

Općina Dežanovac - popisi stanovništva 1991. i 2001., RZZS, Zagreb, dok. 881/1992., i obrazac P-9/2004., ured RZZS-a Daruvar

Karlo Blaha: NASELJA OKO DEŽANOVCA

286

Istaknuta osoba rođena u Trojeglavi ŠTÌPÁN HRADEC (1905.-1975.)

Kao izdanak češke doseljeničke obitelji u Trojeglavi Štìpán Hradec izučio je u mladosti zanat i kao radnik radio je na različitim poslovima u Češkoj i u Hrvatskoj, a nakon završetka Češke gospodarske škole u Daruvaru preuzeo je očevo imanje i posvetio se u Drležu poljoprivredi. Volio je pjesmu, ples i zabavu te je učestvovao i u prvim amaterskim kazališnim predstavama u Trojeglavi. Poslije II. svj. rata obnovio je rad manjinske udruge Česká beseda u Trojeglavi, uvježbao je oko petnaest amaterskih kazališnih predstava i sam je glumio. Autor je dva kazališna komada od kojih je jedan ostao samo u rukopisu. Hradecov humoristički igrokaz Nevìøící Tomáš (Nevjerni Tomo) kao jedan od prvih kazališnih komada domaćih autora na teme iz života Čeha u Hrvatskoj izvodile su od 1960. g. amaterske skupine manjinskih udruga Česká beseda. Kao dobar poznavalac života širokih slojeva naroda Štìpán Hradec je napisao mnogo pripovjedaka iz različitih sredina, ali uvijek sa zanimljivom porukom. Hradecovu zbirku izabranih 39 pripovijedaka pod naslovom Povídky (Pripovijesti) izdala je 1975. g. daruvarska Jednota i njome se Štìpán Hradec nedvojbeno uvrstio među priznate prozne autore češke manjinske književnosti u Hrvatskoj.